Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o prijedlogu pravilnika o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 RTL Hrvatska d.o.o. PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 23. Odredba je protivna članku 100. st. 1. ZEM-a. Kako je Pravilnik podzakonski akt koji služi primjeni zakona na kojeg se odnosi, ne može adresatima ostavljati kraći rok za prilagodbu od onog koji je određen zakonom. Predlažemo da se odredba uskladi sa ZEM-om. Nije prihvaćen Ne prihvaća se prijedlog da su pružatelji medijskih usluga dužni u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Pravilnika uskladiti svoj rad, poslovanje i opće akte s odredbama ovoga Pravilnika.. Odredba članka 100. stavak 1 Zakona o elektroničkim medijima propisuje da su pružatelji medijskih usluga dužni u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona uskladiti svoj rad, poslovanje i opće akte s odredbama ovoga Zakona. Ovaj podzakonski akt (Pravilnik) prozlazi iz primarnog pravnog propisa, konkretno iz Zakona o elektroničkim medijima, a donosi se kako bi se osigurala primjena ovog zakona. U komentaru br. 60 na prijedlog članka 23. nisu ponuđeni argumenti za produljenje roka osim pozivanjem na odredbu članka 100. stavak 1 ZEM-a, međutim analogijom se ovaj članak ne može širiti na druge slučajeve osim taksativno navedene. Pravila koja utvrđuje prijedlog ovog Pravilnika već su utvrđena višim propisom i ne proturječje sadržaju tog višeg propisa.
2 INTERIGRE d.o.o. PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 23. Rok od 30 dana je prekratak da se usklade sve obveze i ispoštuju sklopljeni ugovori, zbog čega se predlaže: Pružatelji medijskih usluga dužni su uskladiti emitiranje programa s odredbama ovoga Pravilnika u roku od sto osamdeset (180) dana od dana stupanja Pravilnika na snagu. Nije prihvaćen Ne prihvaća se. Vidi odgovor na komentar br. 60.
3 NEVEN RICIJAŠ PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 23. Članak 23 Kakav je mehanizam i proces penalizacije u slučaju kršenja Pravilnika? U čijoj je nadležnosti penaliziranje i koje su predviđene mjere sankcioniranja? Smatram da bi navedeno trebalo biti precizirano ovim pravnim aktom. Nije prihvaćen Ne prihvaća se. “Penaliziranje” i “sankcioniranje” predviđeno je Zakonom o elektroničkim medijima, konkretno u člancima 98. i 99. ovog zakona. Pravilnik kao opći akt koji ima pravnu snagu manju od zakona usklađen je sa Zakonom o elektroničkim medijima pa su prekršajne odredbe rezervirane isključivo za ovaj Zakon i time isključene iz podzakonskog akta.
4 RTL Hrvatska d.o.o. PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 21. Predlaže se obrisati prva rečenica stavka 1) kao previše podložna proizvoljnom tumačenju. Koje su to točno vrijednosti i tko donosi odluku o tome? U najmanju ruku zamijeniti riječ „odražavati“ rječju „promicati“. Odredba u potpunosti izlazi iz okvira postavljenog Zakonom o elektroničkim medijima. Prihvaćen Prihvaća se na način da se u potpunosti briše članak 21. prijedloga Pravilnika.
5 MARGITA KIŠ KAPETANOVIĆ PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 21. Prijedlog izmjene: Brisati predmetni članak Predmetni članak pravilnika nije temeljen niti na jednoj odredbi Zakona o elektroničkim medijima i kao takav širi nadležnost Vijeća te uvodi neke standarde "vrijednosti koje nisu u skladu sa moralnim i etičkim standardima" koje nisu definirani predmetnim zakonom. Slijedom navedenog nisu u skladu sa zakonom i ustavom. Vidi dodatno obrazloženje uz članak 1. Prihvaćen Prihvaća se na način da se u potpunosti briše članak 21. prijedloga Pravilnika.
6 RTL Hrvatska d.o.o. PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 20. Predlaže se brisanje dijela stavka b) i to riječi "otkrivanje informacija o osjetljivim obiteljskim problemima" te "izlaganje maloljetnika okolnostima u kojima može osjetiti strah stid, bijes ili tjeskobu". Odredba nadilazi okvir postavljen čl. 24. st. 5. ZEM-a koji je ponovljen u čl. 19. Pravilnika. Sporna odredba praktički onemogućuje bilo kakvo informativno izvještavanje o obiteljima kojima je primjerice potrebna pomoć zbog siromaštva, bolesti, diskriminacije i slično. Smatramo da je u Pravilniku potrebno napraviti izuzetak za odgojno-obrazovne, umjetničke, znanstvene i informativne programe i elektroničke publikacije te vratiti dio članka 3. stavak 3. sadašnjeg Pravilnika prema kojem se takve informacije ne smiju objavljivati u slučajevima u kojima bi objavljivanje ovih informacija dovelo do ugrožavanja dobrobiti maloljetnika kao i dio odredbe članka 3. stavak 1. sadašnjeg Pravilnika prema kojoj se u takvim emisijama identitet uvijek mora zaštiti zamagljenom, kvantiziranom ili maskiranom slikom i moduliranim tonom tako da se maloljetnik ne može prepoznati. Postoje nebrojeni primjeri u kojima su upravo mediji svojim angažmanom pomogli obiteljima u teškim životnim situacijama, a što bi ostavljanjem predloženog teksta Pravilnika moglo biti onemogućeno. Nije prihvaćen Ne prihvaća se brisanje riječi “otkrivanje informacija o osjetljivim obiteljskim problemima" iz članka 20. prijedloga Pravilnika jer članak 24. stavak 5 Zakona o elektroničkim medijima izričito zabranjuje iznošenje pojedinosti iz djetetovih obiteljskih odnosa. ("...niti iznositi pojedinosti iz djetetovih obiteljskih odnosa i privatnog života."). Ne prihvaća se brisanje odredbe “izlaganje maloljetnika okolnostima u kojima može osjetiti strah stid, bijes ili tjeskobu" unatoč komentaru na članak 20. da je neke informacije očito nužno otkriti u svrhu pomoći maloljetnicima i njihovim obiteljima jer, kako je navedeno u komentaru, “postoje nebrojeni primjeri u kojima su upravo mediji svojim angažmanom pomogli obiteljima u teškim životnim situacijama”. Predlagatelj Pravilnika dodaje da pritom ova “pomoć” ne smije izložiti maloljetnike okolnostima u kojima mogu osjetiti strah stid, bijes ili tjeskobu. Ne prihvaća se da je u ovoj odredbi potrebno napraviti izuzetak za odgojno-obrazovne, umjetničke, znanstvene i informativne programe i elektroničke publikacije jer se ova odredba odnosi na zaštitu privatnosti, dostojanstva i obiteljskog života koja propisuje uvjete sudjelovanja maloljetnika u audiovizualnim programima. Prihvaća se da se dio odredbe članka 3. stavak 1. sadašnjeg Pravilnika uvrsti u prijedlog novog Pravilnika na način da se u članak 20. prijedloga Pravilnika doda sljedeći stavak (3): (3) U objavi informacije o slučajevima bilo kojeg oblika nasilja, bez obzira je li dijete svjedok, žrtva ili počinitelj ili je dijete pokušalo ili izvršilo samoubojstvo, njegov se identitet uvijek mora zaštiti zamagljenom, kvantiziranom ili maskiranom slikom i moduliranim tonom tako da se maloljetnik ne može prepoznati.
7 RTL Hrvatska d.o.o. PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 16. Nije baaš sasvim jasan pojam "naslovna stranica". Elektroničke publikacije, odnosno Internet portali najčešće imaju stranice koje korisnik može pomicati (scroll) prema dolje. Je li naslovna stranica samo prvi vidljivi dio ili uključuje cijelu stranicu do dna? Što je s publikacijama koje su koncipirane tako da se mogu pomicati u nedogled? Kako se naslovne stranice sastoje uglavnom od naslova članaka i pratećih fotografija, nejasno je na što se točno zabrana odnosi? Znači li to da se na naslovnu stranicu ne smije staviti poveznica na članak primjerice o ratu, s izvještajem o brojem mrtvih i sl. ili se smije staviti poveznica u vidu naslova i fotografije, ali taj naslov i fotografija ne smiju sadržavati eksplicitne prizore nasilja i uznemirujuće riječi? Svakako treba omogućiti da se i na naslovnu stranicu, za sadržaje koji vrijeđaju dostojanstvo čovjeka te sadržaje s prizorima grubog tjelesnog i/ili verbalnog nasilja, postavi upozorenje „sadržaj nije primjeren osobama mlađim od 18 godina“. Prihvaćen Prihvaća se primjedba o “naslovnoj stranici” elektroničke publikacije. Članak 16. mijenja se na sljedeći način uz dodavanje odredbe u stavku 3. Prijedloga Pravilnika koja proizlazi iz odredbe članka 94. stavak 3 Zakona o elektroničkim medijima, pa ova podzakonska odredba o komentarima korisnika ovdje služi za primjenu, odnosno konkretizaciju zakona. (1) Sadržaje elektroničkih publikacija za koje je vjerojatno da bi mogli naštetiti fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju maloljetnika nije dopušteno objavljivati, osim kada je pružatelj elektroničke publikacije osigurao alatima za provjeru dobi ili bilo kojom tehničkom mjerom, da ih maloljetnici neće, uobičajeno, moći čuti ili gledati. (2) Za sadržaje elektroničkih pubikcija koji na primjeren i urednički opravdan način služe u odgojno-obrazovne, umjetničke, znanstvene ili informativne svrhe iz članka 4. ovog Pravilnika, pružatelj elektroničke publikacije dužan je osigurati da je takve sadržaje moguće prepoznati putem sustava upozorenja kojim se opisuje moguća štetna priroda medijskog sadržaja. (3) Pružatelji elektroničkih publikacija dužni su na zahtjev Vijeća u roku od 48 sati od zaprimanja pisanog zahtjeva ukloniti sadržaj koji su generirali registrirani korisnici elektroničkih publikacija, a koji su na jasan i lako uočljivi način prethodno upozoreni na pravila komentiranja.
8 Pravobranitelj za djecu RH PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 16. U članku 16., koji regulira postupanje pružatelja elektroničkih publikacija, predlažemo dodati stavak kojim bi se spriječilo da se na elektroničkim publikacijama objavljuju snimke stvarnoga nasilja nad djecom i vršnjačkoga nasilja. Proteklih godina učestali su slučajevi da elektroničke publikacije preuzimaju s YouTubea i drugih platformi snimke zlostavljanja djece i mladih, osobito snimke vršnjačkoga nasilja, koje su potom masovno preuzimane od drugih elektroničkih medija. Pritom bi nakladnici prikrili identitet žrtava i počinitelja nasilja te bi tako izbjegli sankcije predviđene za slučajeve objave informacije kojom se otkriva identitet maloljetnika uključenih u nasilje. Takva praksa iznimno je štetna i opasna. Njome se nanosi šteta žrtvi, koju se širenjem snimke dodatno izlaže i ponižava, te se narušava njezino dostojanstvo i otežava se oporavak, također je realna opasnost od eskalacije nasilja i osvete počiniteljima, a ujedno su takve snimke štetne za svu djecu jer mogu općenito djelovati kao poticaj na nasilje. Na to je pravobraniteljica za djecu više puta upozoravala u svojim preporukama, a u 2021. je i Vijeće za elektroničke medije uputilo preporuku nakladnicima da ne objavljuju takve štetne snimke. Dopunom ovog članka Pravilnika i zabranom prenošenja iznimno štetnih videozapisa realnoga nasilja, učinio bi se još jedan vrijedan korak u zaštiti djece u medijima. Predlažemo da se iza stavka (2) doda stavak (3), koji glasi: Čl. 16. (3) Nije dopušteno u elektroničkoj publikaciji objaviti videozapise koji prikazuju slučajeve nasilja nad djecom ili vršnjačkoga nasilja, čak i ako je na snimkama zaštićen identitet žrtava i počinitelja nasilja. Nije prihvaćen Ne prihvaća se dodavanje novog stavka u članak 16. prijedloga Pravilnika. Ova materija već je normirana kroz druge zakonske i podzakonske odredbe koje štite mentalni, fizički ili moralni razvoj maloljetnika, odnosno kroz odredbe koje se odnose na vrijeme prikazivanja, vizualne simbole (grafičke oznake 12, 15 i 18), tekstualna i/ili zvučna upozorenja, tehničke mjere kao što je autentifikacija dobi korisnika, blizina (proximity) dječjih programa i AVKK i slično. Predlagatelj Pravilnika smatra da je kroz navedene odredbe predviđen najveći broj situacija koje trebaju biti uređene pa se dodavanje nove odredbe "Nije dopušteno u elektroničkoj publikaciji objaviti videozapise koji prikazuju slučajeve nasilja nad djecom ili vršnjačkoga nasilja, čak i ako je na snimkama zaštićen identitet žrtava i počinitelja nasilja" u prijedlog ovog Pravilnika ne bi povodilo načelom razumno potrebne normativne intervencije. Osim toga, dodavanje ove odredbe u članak 16. koji se odnosi isključivo na postupanje pružatelja elektroničkih publikacija, doveli bi se u neravnopravan položaj pružatelji audiovizualnih i radijskih usluga.
9 Pravobranitelj za djecu RH PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 15. U regulaciji postupanja pružatelja usluga platformi za razmjenu videozapisa, u čl. 15., smatramo potrebnim obvezati pružatelje usluga da predvide zaštitu za sve (dobne) kategorije sadržaja koje su navedene u čl. 7 ovoga Pravilnika. Vijeće za elektroničke medije trebalo bi razraditi dodatne upute u vezi s kategorizacijom ovih sadržaja. U ovom dijelu moglo bi se pokazati korisnim uvođenje nove kategorije 7. Predlažemo da dopunjeni tekst čl. 15. glasi: Čl. 15. (a) Pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa koji su u nadležnosti Republike Hrvatske dužni su poduzeti odgovarajuće mjere u pogledu zaštite maloljetnika od programa - videozapisa koji su generirali korisnici i audiovizualnih komercijalnih komunikacija koji bi mogli naštetiti fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju maloljetnika sukladno članku 96. Zakona o elektroničkim medijima, u skladu s kategorijama iz članka 7. ovog Pravilnika. Nije prihvaćen Ne prihvaća se dodavanje riječi “u skladu s kategorijama iz članka 7. ovog Pravilnika” u članku 15. prijedoga Pravilnika pošto platforme za razmjenu zapisa svoje sadržaje mogu maloljetnicima učiniti nedostupnim i alatima za provjeru dobi ili bilo kojom drugom tehničkom mjerom, a kako je to i navedeno u stavku 2. Predlagatelj prijedloga Pravilnika smatra da je Zakonom o elektroničkim medijima u članku 96. ova materija dovoljno precizno zasad uređena, pa je u ovom podzakonskom aktu ne bi trebalo ponavljati, posebice s obzirom na očekivani novi europski okvir regulacije ovog područja - Digital Services Act (Akt o digitalnim uslugama). Ovim regulatornim okvirom utvrdit će se jasna odgovornost pružatelja posredničkih usluga, a posebno internetskih platformi poput društvenih mreža i internetskih tržišta.
10 MARGITA KIŠ KAPETANOVIĆ PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 14. Prijedlog izmjene: riječi "koji bi mogli" zamijeniti riječima "za koje je vjerojatno da bi mogli naštetiti". Vidi obrazloženje uz komentar na članak 1. Prihvaćen Prihvaća se.
11 RTL Hrvatska d.o.o. PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 13. Smatramo da se radi o protuustavnoj odredbi kojom se ozbiljno zadire u prava zajamčena člankom 38. i člankom 40. Ustava Republike Hrvatske. Naime, čl. 38. Ustava RH jamči slobodu mišljenja i izražavanja misli te slobodu govora i javnog nastupa, dok čl. 40. Ustava RH jamči slobodu savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja. Ne ulazeći u ispravnost ili pak logičnost nečijih uvjerenja, smatramo neprimjerenim i pogrešnim nečija uvjerenja i misli označavati manje vrijednim pa čak i omalovažavati navodeći kako služe samo zabavi, jer je u konačnici nemoguće odrediti koja bi to uvjerenja i mišljenja bila ispravna, a upravo zbog toga su i izjednačena Ustavom. Na kraju krajeva najrasprostranjenije monoteističke religije – Kršćanstvo, Judaizam i Islam, uvelike počivaju na nadnaravnom, odnosno čudesnim moćima proroka i utemeljitelja tih religija, uključujući predviđanja budućnosti, komunikaciju s drugim svijetom, čudesna izlječenja i izvođenje praktičnih čuda. Također, ovime se nakladnike elektroničkih medija dovodi u neravnopravan položaj u odnosu na nakladnike ostalih medija, primjerice u odnosu na nakladnike tiskovina nerijetko namijenjenih i djeci u kojima se redovito nalazi horoskop i slično. Predlažemo izbrisati cijeli članak ili definiciju proširiti na sve vrste vjerovanja koja nisu znanstveno utemeljena. Podredno, logično bi bilo ograničiti primjenu članka na interaktivne programe, u kojima sudjeluju i gledatelji i traže savjete za rješavanje vlastitih problema, a isključiti primjenu na primjerice uopćeno čitanje horoskopa. Djelomično prihvaćen Ne prihvaća se prijedlog o brisanju cijelog članka 13. prijedloga Pravilnika. Gotovo istovjetna odredba koja se odnosi na ovu vrst programa nalazi se u članku 15. postojećeg Pravilnika o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima i na snazi je od 2015. godine. Članak 15. stavak 1 tako navodi da u programima iz stavka 1. ovoga članka (postojećeg Pravilnika op.a) “nije dopušteno iznositi tvrdnje da budući događaji mogu biti predviđeni, osim kao stvar nečijeg mišljenja”… Ne prihvaća se izjednačavanje religije s praksama proricanja budućnosti, tarotom, davanjem savjeta gledanjem u karte ili kristalnu kuglu, gatanjem, horoskopima, astrologijom i drugim sličnim uslugama. Prihvaća se izmjena članka 13. na način da se uvodi razlika između praksi ove vrste koje se predstavljaju kao stvarne i onih kreiranih isključivo u zabavne svrhe, kao što je primjerice u primjedbi na članak 13. navedeno “čitanje horoskopa”. Zbog toga predlagatelj Pravilnika predlaže novo pisanje članka 13. na sljedeći način kako bi se naznačila ova razlika: Članak 13.. (1) Programi koji se bave proricanjem budućnosti, egzorcizmom, okultnim ili paranormalnim i praksama koje su povezane s bilo kojom od navedenih djelatnosti koje se predstavljaju kao stvarne, ne smiju se emitirati prije 23:00 sata te moraju biti označene zvučnom i tekstualnom porukom iz članka 6. - "Sadržaj koji slijedi nije primjeren za maloljetnike mlađe od 18 godina" i vizualnim simbolom kategorije “18” iz članka 7. ovog Pravilnika za cijelo vrijeme njihova trajanja. (2) Ako se programi koji se bave proricanjem budućnosti, egzorcizmom, okultnim ili paranormalnim i praksama koje su povezane s bilo kojom od navedenih djelatnosti emitiraju u zabavne svrhe, gledatelji ili slušatelji o tome trebaju biti obaviješteni kako ne bi došlo do njihova zbunjivanja. (3) Programi koji se bave proricanjem budućnosti, egzorcizmom, okultnim ili paranormalnim i praksama koje su povezane s bilo kojom od navedenih djelatnosti, bilo da su takve djelatnosti navodno stvarne ili samo u zabavne svrhe, ne smiju sadržavati izravne savjete usmjerene na mijenjanje života pojedinaca, a koji se odnose se na zdravlje, financije, zaposlenje ili osobne odnose.
12 DARKO MARKUŠIĆ PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 13. Predlažem da se izričito navede da javna televizija ne smije emitirati sadržaj opisan u čl. 13. niti promovirati osobe koje se bave tim aktivnostima. Nije prihvaćen Ne prihvaća se prijedlog o izričitom navođenju javne televizije u članku 13. budući da članak 13. apstraktno normira ovu materiju, pa izostavljanjem javnog servisa iz odredbe ne dolazi do podnormiranosti. Prema članku 3. stavak 5 Zakona o elektroničkim medijima, odredbe Zakona o elektroničkim medijima odnose se i na Hrvatsku radioteleviziju ako posebnim zakonom nije drukčije uređeno. Javni medijski servis kao što je Hrvatska radiotelevizija ima status javne ustanove čija se djelatnost, funkcija i sadržaj javnih usluga, financiranje, upravljanje, nadzor i način rada uređuju Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji i propisima donesenim na temelju tog zakon
13 Zoran Kovačić PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 13. Predlažem da se iz formulacije ovog članka stavak 1 izbaci riječ horoskop jer je pretjerano restriktivan. Naime, horoskope vrlo često čitaju voditelji radio postaja tijekom jutarnjeg programa zabavljajući svoje slušatelje i do sada nitko nikada nije to ozbiljno shvaćao kao pouzdane ili potkrepljene tvrdnje te sam uvjeren da ne utiče na negativno ponašanje pojedinaca u društvu. Prihvaćen Prihvaća se. Vidjeti odgovor na komentar RTL Hrvatska pod br. 50.
14 Samija Ivan PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 12. Ovim putem ističem kako je članak 12. Prijedloga pravilnika o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima protivan Ustavu i zakonu, prije svega jer se istim na nedopušten način ograničavaju prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske. Ustav, kao temeljni pravni akt držve, naime propisuje kako su poduzetnička i tržišna sloboda temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske (članak 49. stavak 1. Ustava) te da država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu (članak 49. stavak 2. Ustava). Također, Člankom 50. Ustava, propisano je da se poduzetnička sloboda i vlasnička prava mogu samo iznimno ograničiti Zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi. Pri tome, u skladu s načelom proporcionalnosti primjenjivim u ustavnom i konvencijskom pravu, svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te se takvo ograničenje ne može propisati Pravilnikom, niti delegirati na isti. Posve je nedopustivo da se kontrola zakonitosti i ustavnosti određenih zabrana i ograničenja, kako je ovdje slučaj, izbjegava upravo na ovakav način prepuštajući to pravnom aktu nižeg ranga, a ne Zakonu koji mora proći složeniju i strožu proceduru, poglavito u metodološko-nomotehničkom smislu. Blaže mjere, kojima se postiže isti željeni efekt u Republici Hrvatskoj, već postoje, pa tako slijedom: Zakon o igrama na sreću (Narodne novine broj 87/2009, 35/2013, 158/2013, 41/2014, 143/2014, dalje: „ZIS“) propisuje mjere radi zaštite maloljetnika (zabrana igranja igara na sreću maloljetnicima; zabrana ulaska u casina, automat klubove i uplatna mjesta kladionica, i dr.), uključujući i mjeru propisanu radi zaštite maloljetnika u vezi s oglašavanjem igara na sreću cit. „Oglasi i reklame vezani uz igre na sreću ne smiju se objavljivati u radijskim i televizijskim emisijama za djecu i mladež, niti u tiskanom materijalu namijenjenom djeci i mladeži.“ Zakon o elektroničkim medijima propisuje da se za audiovizualne komercijalne komunikacije vezane uz igre na sreću treba osigurati da im prethodi zvučno upozorenje ili da ih je moguće prepoznati s pomoću vizualnih simbola za cijelo vrijeme njihova trajanja. Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama primjenjuje granicu od 18h, primjerice u članku 23. te je nejasno zašto je i na temelju kojih dokaza predložena granica od 23h. Članak 12. predloženog teksta je nesumnjivo suprotan Ustavu, Zakonu o igrama na sreću kao lex specialisu, a u gruboj i vidljivoj dihotomiji sa Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja i sebi višem po rangu Zakonu o elektrončkim medijima. Također, predlagatelj na niti jednom mjestu(u medijima, putem znanstvenih emisija ili skupova, elaborata, radova i sl.) nije obrazložio niti potkrijepio dokazima(studijama, analizama, itd.) predložena ograničenja i zabrane. Prijedlog članka 12. Pravilnika nije u skladu sa Ustavom, zakonima Republike Hrvatske, te konvencijskom pravu zaštite ljudskih prava i sloboda i pravu Europske Unije te predlažem isti u potpunosti brisati. Prihvaćen Prihvaća se na način da se članak 12. u cjelosti mijenja na sljedeći način: Članak 12. (1) Ako se audiovizualne komercijalne komunikacije vezane uz igre na sreću emitiraju u nekodiranom obliku, pružatelj medijske usluge obvezan je osigurati da im prethodi zvučno upozorenje iz članka 6. ovog Pravilnika „Sadržaj koji slijedi nije primjeren za maloljetnike mlađe od 18 godina“ ili da ih je moguće prepoznati s pomoću vizualnog simbola kategorije “18 “za cijelo vrijeme njihova trajanja. (2) Audiovizualne komercijalne komunikacije vezane uz igre na sreću moraju sadržavati poruku o postojanju rizika razvijanja ovisnosti o igrama na sreću. Ova poruka mora biti napisana odgovarajućom veličinom slova i primjerenog trajanja tako da ju je moguće bez poteškoća pročitati. (3) Kod radijskog oglašavanja poruka o postojanju rizika razvijanja ovisnosti o igrama na sreću mora biti razgovjetno pročitana prije početka audiovizualne komercijalne komunikacije vezane uz igre na sreću. (4) Kod internetskog oglašavanja igara na sreću pružatelji elektroničkih publikacija dužni su objaviti i poruku o postojanju rizika razvijanja ovisnosti o igrama na sreću koja mora biti sastavni dio oglasa, a ne njegova poveznica ili takve oglase učiniti nedostupnim maloljetnicima uz pomoć alata za provjeru dobi ili bilo kojom tehničkom mjerom. Vidi odgovore na komentare pod br. 36. i 39.
15 Hrvatska udruga priređivača igara na sreću PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 12. Ovim putem podnosimo prigovor na članak 12. Prijedloga pravilnika o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima. Smatramo naime, kako je predloženi tekst članka 12. Pravilnika o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima (dalje: „Pravilnik“) protivan Ustavu i zakonu, prije svega jer se istim na nedopušten način ograničavaju prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske, Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te pravnom stečevinom Europske Unije. Slijedom tako, primarno, Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014, dalje: „Ustav“) propisuje kako su poduzetnička i tržišna sloboda temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske (članak 49. stavak 1. Ustava) te da država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu (članak 49. stavak 2. Ustava). Predloženi tekst članka je upravo suprotan članku 49., stavku 1. i 2., budući da istovremeno uvelike ograničava poduzetničku i tržišnu slobodu priređivača igara na sreću te napose uvodi razliku između priređivača igara na sreću, stavljajući jedne u povoljniji položaj spram drugih. Time se direktno u nepovoljniji položaj stavljaju određene skupine poduzetnika te se unosi nepobitni i nepovratni tremor na tržište igara na sreću, a sve bez validnih dokaza i potkrijepe stručnih osoba i analiza. Sekundarno, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Povelja Europske Unije o temeljnim pravima prepoznaju i jamče slobodu izražavanja, odnosno primanja i širenja informacija te slobodu i pluralizam medija (članak 10. Konvencije i članak 11. Povelje Europske Unije). Propisivanjem zabrane audiovizualnih komercijalnih komunikacija koje se bave igrama u casinima, igrama klađenja i igrama na sreću u automatima, u vremenu od 6:00 do 23:00 sata ograničavaju se gore navedena temeljna prava i slobode, zbog čega takvo ograničenje mora zadovoljiti propisane uvjete kako bi isto bilo dopušteno. Navedeno posebno dolazi do izražaja kada se ima u vidu da se takvim značajnim opsegom zabrane faktično zabranjuje oglašavanje gotovo u potpunosti, i to za samo određene skupine priređivača igara na sreću. Također, predloženi tekst članka 12. ne ograničava samo prava i slobode poduzetnika koji se bave organiziranjem igara na sreću već i samih medija. Tako je, Člankom 50. Ustava, propisano da se poduzetnička sloboda i vlasnička prava mogu samo iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi. Pri tome, u skladu s načelom proporcionalnosti primjenjivim u ustavnom i konvencijskom pravu, svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Jednako tako i Povelja Europske Unije o temeljnim pravima propisuje da svako ograničenje pri ostvarivanju prava i sloboda priznatih Poveljom mora biti predviđeno zakonom i mora poštovati bit tih prava i sloboda te da, podložno načelu proporcionalnosti, ograničenja su moguća samo ako su potrebna i ako zaista odgovaraju ciljevima od općeg interesa koje priznaje Unija ili potrebi zaštite prava i sloboda drugih osoba. Dakle, prvi uvjet koji mora biti zadovoljen jest da je takvo ograničenje propisano zakonom, a ne Pravilnikom. Takvo je, dakle, ograničenje prava i sloboda je isključivo moguće propisati zakonom, a ne pravilnikom, i to pod uvjetom da se istim postiže legitimni cilj te da je takvo ograničenje razmjeno cilju koji se želi postići. Sekundarno, predloženo ograničenje zabrane oglašavanja u razdoblju od 6:00 do 23:00 sati nije razmjerno cilju koji se želi postići. Predloženo ograničenje je uvelike pretjerano, iznenadno te će nepobitno izazvati velike tržišne turbulencije bez postizanja istaknute svrhe. Blaže mjere te redovita i kvalitetna suradnja sa strukom(doktorima medicine iz područja psihijatrije, psiholozima, priređivačima igara na sreću) polučila bi kvalitetnije rezultate od puke - dokazima nepotkrijepljene zabrane i bjelodanog diskriminatornog ograničavanja. U Republici Hrvatskoj, ističemo, već postoji niz zakonskih odredbi kojima se regulira pitanje oglašavanja u području igara na sreću, utječe na potencijalne negativne efekte koje industrija igara na sreću izaziva te napose štiti problematične igrače i maloljetnike. Tako slijedom: A. Zakon o igrama na sreću (Narodne novine broj 87/2009, 35/2013, 158/2013, 41/2014, 143/2014, dalje: „ZIS“) propisuje mjere radi zaštite maloljetnika (zabrana igranja igara na sreću maloljetnicima; zabrana ulaska u casina, automat klubove i uplatna mjesta kladionica, i dr.), uključujući i mjeru propisanu radi zaštite maloljetnika u vezi s oglašavanjem igara na sreću cit. „Oglasi i reklame vezani uz igre na sreću ne smiju se objavljivati u radijskim i televizijskim emisijama za djecu i mladež, niti u tiskanom materijalu namijenjenom djeci i mladeži.“ Već dakle, postoji Zakon(ne Pravilnik), koji kao lex specialis regulira navedeno. Propisivanjem ograničenja na dva mjesta istovremeno(u Zakonu i Pravilniku) izaziva se pravna nesigurnost, nedorečenost te se ujedno krši ustavno načelo zakonitosti iz članka 5. Ustava (U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom). B. Zakon o elektroničkim medijima propisuje da se za audiovizualne komercijalne komunikacije vezane uz igre na sreću treba osigurati da im prethodi zvučno upozorenje ili da ih je moguće prepoznati s pomoću vizualnih simbola za cijelo vrijeme njihova trajanja. Ipak, predloženi Pravilnik, kao akt slabije pravne snage, pooštrava mjeru i uvodi zabranu emitiranja takvih komercijalnih komunikacija, a time i proširuje ograničenje Ustavom i drugim aktima zajamčenih temeljnih prava i sloboda. Osim što se isti cilj (zaštita maloljetnika) već postiže blažim mjerama propisanim zakonom, niti izvori pravne stečevine Europskog prava kojima se uređuje pitanje audiovizualnih medijskih usluga (osobito Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) ne poznaju takva ograničenja za oglašavanje igara na sreću, iako propisuju ograničenja u području oglašavanja duhanskih proizvoda i alkoholnih pića. Slijedom toga, jasna je intencija europskog zakonodavca da, prilikom utvrđivanja razmjernosti učinka mjera kojima se zadire u slobode oglašavanja (time i poduzetničke slobode), izuzmu igre na sreću, odnosno da se ne propišu jednako tegobne ograničavajuće mjere kao za duhanske proizvode i alkoholna pića. C. Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama primjenjuje granicu od 18h, primjerice u članku 23. te je nejasno zašto je i na temelju kojih dokaza predložena granica od 23h. Zakonom o igrama na sreću, igre na sreću se razvrstavaju u četiri skupine: 1. Lutrijske igre; 2. Igre u casinima; 3. Igre klađenja; te 4. Igre na sreću na automatima. Kako proizlazi iz teksta predloženog članka 12. Pravilnika, zabrana i ograničenje emitiranja različito, diskriminatorno, tretira skupine priređivača igara na sreću, suprotno Ustavu, Zakonu o igrama na sreću kao lex specialisu te zasigurno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja. Osim što je , uopće, navedena zabrana i ograničenje oglašavanja u potpunosti neobrazložena niti podržano dokazima (studijama, analizama, itd.), Pravilnik dodatno uvodi izričitu i izravnu neravnopravnost. Javno postavljamo pitanje zašto je, ukoliko je svrha ovakve zabrane i ograničenja zaštita maloljetnika, istima i dalje omogućen pristup brojnim ilegalnim priređivačima koji potpuno nesmetano i protivno svim zakonima djeluju, priređuju i promoviraju se na digitalnom prostoru Republike Hrvatske? Slijedom svih iznesenih razloga, smatramo da je posve sigurno da prijedlog članka 12. Pravilnika nije u skladu s Ustavom, zakonima Republike Hrvatske, te konvencijskom pravu zaštite ljudskih prava i sloboda i pravu Europske Unije te predlažemo iste u potpunosti brisati. Prihvaćen Prihvaća se na način da se članak 12. u cjelosti mijenja. Vidi prijedlog novog pisanja članka 12. u komentaru br. 33 prijedloga Pravilnika i odgovore na komentare br. 36. i 39.
16 VJEKOSLAV SREDNOSELEC PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 12. Izdvajanje elektroničkih medija neće spriječiti izloženost maloljetnika reklamnim porukama iz navedenih kategorija jer se te poruke ionako šalju kroz ostale medije, kao i same poslovnice koje su brandirane i nerijetko atraktivno ukrašene. Ako gledamo strukturu gledatelja TV-a po starosti, na temelju praćenja gledanosti TV-a od 18:00 je vidljiv pad udjela maloljetnih gledatelja na TV-u te je nejasno zašto je prijedlog da se ograniči oglašavanje do 23:00, ako je gledanost 18:00-23:00 za maloljetnike već ispod prosjeka. Maloljetnici ionako sve manje provode vrijeme uz TV i radio, a kojima se bavi ovaj Pravilnik. Zadnje – sam sustav usluga klađenja i kasina je postavljen tako da se korisnički račun osobe mora odobriti preko kontrole starosti, dakle maloljetnik ne može konzumirati uslugu. Samim time, ograničavanje oglašavanja za period 06:00-23:00 ne odgovara realnoj situaciji kada maloljetnici konzumiraju TV, a pogotovo iznimka za igre klađenja koje se oglašavati u sportskom programu mogu kada god žele, čime se dovodi i u pitanje motivacija iza ove iznimke. Primarna funkcija ovog Pravilnika jest kako mu i ime kaže – Pravilnik o zaštiti maloljetnika. Samim time je nejasno i nelogično kako se štite maloljetnici ako se ograničava oglašavanje u terminima kada ionako ne gledaju u tolikoj mjeri TV, kada se radi iznimka za klađenje koje je iz iste kategorije usluga (dakle vrlo nelogična iznimka). Samim time, postavljanjem ovog ograničenja ovaj Pravilnik ne ispunjava svoju svrhu = zaštitu maloljetnika. Prihvaćen Prihvaća se. Vidi odgovor na komentar pod br. 33. i novo pisanje članka 12
17 Martina Rojnic Kuzman (Hrvatsko psihijatrijsko društvo) PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 12. Podržavamo članak 12. sa strane Hrvatskog Psihijatrijskog Društvu. Primljeno na znanje Prima se na znanje. Zakonom o elektroničkim medijima nije predviđeno vremensko ograničenje emitiranja audiovizualne komercijalne komunikacije vezane uz igre na sreću (vidi članak 21. stavci 10 i 11 te članak 24. stavak 3 Zakona o elektroničkim medijima). Klasifikacija ovog sadržaja u skladu sa Zakonom o elektroničkim medijima, moguća je isključivo pod sljedećim pretpostavkama: - Audiovizualne komercijalne komunikacije vezane uz igre na sreću ne smiju se emitirati u programima namijenjenim djeci. - Audiovizualne komercijalne komunikacije vezane uz igre na sreću moraju sadržavati poruku o postojanju rizika razvijanja ovisnosti o igrama na sreću. - Ako se audiovizualne komercijalne komunikacije vezane uz igre na sreću te audiovizualne medijske usluge i radijski programi emitiraju u nekodiranom obliku, pružatelj medijske usluge obvezan je osigurati da im prethodi zvučno upozorenje ili da ih je moguće prepoznati s pomoću vizualnih simbola za cijelo vrijeme njihova trajanja. Budući da u javnopravnom području vrijedi načelo da je sve dopušteno što izrijekom nije zabranjeno, a da Zakon o elektroničkim medijima nije predvidio vremensko ograničenje za audiovizualne komercijalne komunikacije vezane uz igre na sreću, svako propisivanje njihova vremenskog ograničenja u ovom Pravilniku dovelo bi do izlaženja iz sadržajnog dosega Zakona o elektroničkim medijima. Zbog toga je ova materija normirana na način da je članak 12. Prijedloga Pravilnika iznova napisan. Vidi odgovor na komentar pod br. 33.
18 Hrvatska Lutrija d.o.o. PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 12. U odnosu na st. a. ovog članka, smatramo da je upitna, površna a slijedom toga i sporna automatska kategorizacija komunikacije koja se odnosi na igre na sreću oznakom „18“. Kategorizacija dobnom oznakom treba biti utvrđena ovisno o sadržaju svake pojedine komunikacije i igre na sreću, na način da se dodijeli odgovarajuća oznaka ovisno o sadržaju koji se emitira i ovisno o vrsti svake pojedine igre s obzirom na njen rizik za razvoj ovisnosti. Primjerice, oznaka nije potrebna ako se u odnosu na komunikaciju igara na sreću radi o oglašavanju brenda priređivača, humanitarnog djelovanja, odgovornog priređivanja igara na sreću i sl., dok bi se odgovarajuća oznaka dodjeljivala ukoliko se radi o pozivu na sudjelovanje u igri odnosno igranje, na osvajanje dobitka i/ili ostvarenje dodatnih pogodnosti igranjem poput bonusa. Nadalje, različite igre na sreću imaju različiti adiktivni (ovisnički) potencijal koji ovisi o sljedećim karakteristikama pojedine igre: - brzina i kontinuitet (frekventnost igre, automatsko igranje, brzina saznavanja rezultata itd.) - dobicima (visina dobitka, brzina osvajanja, intervali osvajanja i ponovnog odigravanja itd.) - financije (iznos uloga, brzina i način isplate, manipulacija ulogom, kartice itd.) - osjetila (zvučni efekti, rasvjeta, glazba, mirisi itd.) Prema gore navedenim karakteristikama, lutrijske igre na sreću su većinom igre niskog stupnja rizika za nastanak ovisnosti. Shodno navedenom, lutrijske igre na sreću kao igre niskog rizika trebaju biti izuzete od dodjeljivanja vizualne oznake. Stoga se predlaže izmijeniti čl. 12. a. na način da se lutrijske igre na sreću uvrste kao izuzetak na način da nemaju nikakvu vizualnu dobnu oznaku iz čl. 7. ovog Pravilnika, dok se u odnosu na ostale igre na sreću vizualnu dobnu oznaku iz čl. 7. ovog Pravilnika predlaže dodjeljivati ovisno o sadržaju koji se komunicira. U odnosu na predloženu odredbu čl. 12. st. b. i c. Pravilnika, ističe se da iste nisu sukladne odredbama Zakona o elektroničkim medijima temeljem kojeg se donosi ovaj Pravilnik. Ovaj Pravilnik kao podzakonski akt ne smije biti u suprotnosti s odredbama zakona temeljem kojeg se donosi a koji u čl. 21. st. 10. propisuje samo zabranu emitiranja isključivo u programima namijenjenim djeci. Nadalje, ukoliko se uvodi takova zabrana predlaže se da ista bude manje restriktivna na način kako se dalje obrazlaže. Upućujući na obrazloženje izneseno u odnosu na st. a. ovog članka, smatramo da lutrijske igre na sreću u cijelosti trebaju biti izuzete od uvedenih zabrana u smislu vremenskog ograničenja razdoblja njihova emitiranja. U odnosu na ostale igre na sreću za koje je navedeno da predstavljaju igre visokog rizika, predlažemo smanjenje vremenskog ograničenja na način da se iste ne smiju emitirati u razdoblju od 06:00 do 20:00 sati. Stoga se predlaže izmjena čl. 12. b. i c. na način da isti glase: „ (b) U vremenu od 06:00 do 20:00 sati u audiovizualnim i radijskim programima koji se emitiraju u nekodiranom obliku nisu dopuštene audiovizualne komercijalne komunikacije koje se bave igrama u casinima, igrama klađenja i igrama na sreću u automatima. (c) Izuzetak od prethodnog stavka ovog članka su audiovizualne komercijalne komunikacije vezane uz promicanje brenda priređivača, društveno korisnih aktivnosti i humanitarnog djelovanja priređivača te edukacija o odgovornom igranju i/ili odgovornom priređivanju igara na sreću, kao i komunikacije vezane uz igre klađenja koje se emitiraju u sportskim programima te lutrijske igre na sreću.“ Prihvaćen Djelomično se prihvaća na način da se ukida vremensko ograničenje za audiovizualne komercijalne komunikacije vezane uz igre na sreću. Vidi odgovor na komentare pod br. 33. Ne prihvaća se prijedlog da "lutrijske igre na sreću kao igre niskog rizika trebaju biti izuzete od dodjeljivanja vizualne oznake" i to "na način da nemaju nikakvu vizualnu dobnu oznaku iz čl. 7. ovog Pravilnika". Lutrijske igre na sreću, bilo niskog ili visokog rizika. su i dalje definirane kao "igre na sreću" sukladno Zakonu o igrama na sreću. Ne prihvaća se prijedlog o izuzeću za "audiovizualne komercijalne komunikacije vezane uz promicanje brenda priređivača, društveno korisnih aktivnosti i humanitarnog djelovanja priređivača te edukacija o odgovornom igranju i/ili odgovornom priređivanju igara na sreću, kao i komunikacije vezane uz igre klađenja koje se emitiraju u sportskim programima te lutrijske igre na sreću“. Naime, "audiovizualne komercijalne komunikacije vezane uz promicanje brenda priređivača" i dalje potpadaju pod pojam "audiovizualne komercijalne komunikacije vezane uz igre na sreću", "društveno korisne aktivnosti i humanitarna djelovanja priređivača te edukacija o odgovornom igranju i/ili odgovornom priređivanju igara na sreću" pripada drugoj kategoriji oglasa sukladno članku 37. Zakona o elektroničkim medijima, a "komunikacije vezane uz igre klađenja koje se emitiraju u sportskim programima te lutrijske igre na sreću" sada su drugačije propisane u novom prijedlogu članka 12. Vidi odgovor na komentar br. 33. i obrazloženja pod br. 36.i br. 39.
19 Davor Bodor PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 12. Vezano uz članak 12. smatram da u audiovizualnim medijskim uslugama koje se odnose na igre na sreću upozorenje o postojanju rizika za razvijanje ovisnosti o igrama na sreću treba biti i zvučno i tekstualno, na način da obvezatno sadrži poruku da igre na sreću mogu izazvati ovisnost i da treba igrati odgovorno te da su igre na sreću zabranjene osobama mlađim od 18 godina. Također je potrebno da se upozorenje vizualno postavi fontom preko cijelog ekrana, onako kako je to regulirano kod reklamnih sadržaja koji se odnose na dodatke prehrani ili na lijekove koji se izdaju bez recepta. Zato predlažem da se čl. 12, st. (a) dopuni, tako da glasi: Čl. 12. (a) Sve audiovizualne komercijalne komunikacije te audiovizualne medijske usluge i radijski programi koji se emitiraju u nekodiranom obliku, a vezani su uz igre na sreću trebaju sadržavati i zvučnu i tekstualnu poruku o postojanju rizika razvijanja ovisnosti o igrama na sreću, o odgovornom igranju i o zabrani igranja osobama mlađim od 18 godina, pri čemu tekstualna poruka koja prati audio sadržaj mora biti jasno vidljiva preko cijelog ekrana. Prihvaćen Prihvaća se. Vidi odgovore na komentare pod br. 33., 36. i 39.
20 Davor Bodor PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 12. U potpunosti pozdravljam inicijativu vezanu uz donošenje ovog Pravilnika kako bi se njime što bolje zaštitila prava djece i maloljetnika u elektroničkim medijima. Obraćam se kao liječnik, doktor znanosti, specijalista psihijatar, subspecijalista za bolesti ovisnosti i voditelj Dnevne bolnice za ovisnost o kockanju Klinike za psihijatriju Sveti Ivan, jedine takve Dnevne bolnice za ovisnike o kockanju u Republici Hrvatskoj. Naša klinička iskustva su takva da posljednjih godinu dana bilježimo stalan i kontinuiran porast broja ovisnika o kockanju, pri čemu je prosječna dob naših pacijenata sve niža, odnosno veliki broj ovisnika o kockanju našu pomoć traži u ranim 20-tim godinama. Ono što je primjetno i što je posebno zabrinjavajuće je da je u velikog broja njih dob početka kockanja bila tijekom adolescencije, odnosno prije 18. godine života čemu je nedvojbeno doprinijelo i oglašavanje igara na sreću koje postoji kod nas. Naša iskustva podupiru i inozemna istraživanja prema kojima oglašavanje igara na sreću ima posebno štetan učinak upravo na adolescente te na rizične odnosno problematične kockare. Stoga u potpunosti podržavam i ovu inicijativu i uvođenje ograničenja oglašavanja igara na sreću u razdoblju od 06-23 sata, što je nemali broj europskih država već odavno uveo. Primljeno na znanje Prima se na znanje. Vidi odgovore na komentare pod br. 33. i 36. Naime, što se tiče označavanja, Zakonom o elektroničkim medijima predviđeno je da audiovizualne komercijalne komunikacije vezane uz igre na sreću moraju: a) sadržavati poruku o postojanju rizika razvijanja ovisnosti o igrama na sreću b) osigurati da im prethodi zvučno upozorenje (iz članka 6. prijedloga Pravilnika) ILI da ih je moguće prepoznati s pomoću vizualnih simbola (iz članka 7. prijedloga Pravilnika) Normativni doseg ovog prijedloga Pravilnika kojemu je izvor Zakon o elektroničkim medijima, izložio bi se opasnosti prenormiranja kada bi i dalje inzistirao na uvođenju vremenskog ograničenja emitiranja audiovizualnih komercijalnih komunikacija vezanih za igre na sreću.
21 Irena Rojnić Palavra PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 12. Kao psihijatar, adiktolog, koji u kliničkoj praksi svakodnevno susreće osobe ovisne o kockanju i klađenju, a koje gotovo bez iznimke potvrđuju štetan utjecaju medija na razvoj njihove ovisnosti, podržavam ovaj članak. Za isto postoje ne samo iskustvene, već i znanstvene osnove. Predlažem promjenu teksta u dijelu: "... trebaju sadržavati zvučnu ili tekstualnu poruku..." u "... trebaju sadržavati zvučnu i tekstualnu poruku..." Hvala i lp! Irena Rojnić Palavra, dr. med., psihijatar, adiktolog, univ. mag. admin. sanit. Nije prihvaćen Ne prihvaća se. Vidi odgovore na komentare pod br. 33., 36. i 39.
22 RTL Hrvatska d.o.o. PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 12. ZEM u čl. 24. st. 3. propisuje da je pružatelj medijske usluge obvezan osigurati da audiovizualnim komercijalnim komunikacijama vezanim uz igre na sreću prethodi zvučno upozorenje ili da ih je moguće prepoznati s pomoću vizualnih simbola za cijelo vrijeme njihova trajanja. Također, ZEM u čl. 21. st. 10. propisuje da audiovizualne komercijalne komunikacije vezane uz igre na sreću ne smiju se emitirati u programima namijenjenim djeci. Dakle, Pravilnik očito nezakonito izlazi iz okvira propisanog ZEM-om kada propisuje da audiovizualne komercijalne komunikacije vezane uz igre na sreću trebaju sadržavati zvučnu ili tekstualnu poruku o postojanju rizika razvijanja ovisnosti o igrama na sreću te trebaju sadržavati vizualni simbol kategorije “18” za cijelo vrijeme njihova trajanja. Posebno otegotni dio je predviđena zabrana emitiranja u vremenu od 06:00 do 23:00 sata za audiovizualne komercijalne komunikacije koje se bave igrama u casinima, igrama klađenja i igrama na sreću u automatima (pretpostavlja se pravilnije „na automatima“). Na opisani način direktno se šteti TV nakladnicima, kojima su prihodi od emitiranja reklama za igre na sreću značajan izvor prihoda. Odredba je direktno u sukobu sa ZEM-om koji ne predviđa takvo ograničenje već samo zabranu takvog oglašavanja u programima namijenjenima djeci. Istovremeno, nije zabranjeno oglašavanje nekih drugih igara na sreću pa je tako i dalje dopušteno oglašavanje lutrijskih igara na sreću koje se već tradicionalno oglašavaju i prikazuju na HTV-u čime se izravno pogoduje Hrvatskoj lutriji d.d. i HRT-u. Posebno nejasan i diskriminatoran je izuzetak iz stavka (c) predmetnog članka. Konačno, a svakako i puno bitnije, regulator ovakvim pristupom nepravično uvodi izuzetno restriktivne mjere koje će posljedično samo dovesti da oglašavanje igara na sreću u najvećoj mjeri preseli u područje izvan cjelokupnog dometa regulatora – Internet. Stoga ovakve odredbe mogu imati samo negativan učinak na nakladnike, a bez ikakve dodatne koristi za maloljetnike. Zaključno, ovime predlažemo brisanje stavak (b) i (c) predmetnog članka. Prihvaćen Prihvaća se primjedba na članak 12. prijedloga Pravilnika o vremenskom ograničenju audiovizualnih komercijalnih komunikacija vezanih za igre na sreću. Vidi odgovore na komentare pod br. 33. 36. i 39.
23 Odvjetničko društvo KRAMARIĆ & PARTNERI d.o.o. PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 12. Smatramo kako postoje razlozi temeljem kojih je moguće smatrati da je predloženi tekst odredbi članka 12. b) i c) Pravilnika o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima (dalje: „Pravilnik“) protivan Ustavu i zakonu, prije svega jer se istim na nedopušten način ograničavaju prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske, Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te pravnom stečevinom Europske Unije. Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014, dalje: „Ustav“) propisano je da su poduzetnička i tržišna sloboda temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske (članak 49. stavak 1. Ustava) te da država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu (članak 49. stavak 2. Ustava). Jednako tako, Poveljom Europske Unije o temeljnim pravima zajamčena je sloboda poduzetništva u članku 16. Povelje. S obzirom na to da je osnov donošenja Pravilnika Zakon o elektroničkim medijima (Narodne novine 111/2021, dalje: „ZEM“), kojim se implementira Direktiva Europske Unije o audiovizualnim medijskim uslugama kojom je, između ostalog, uređeno i područje komercijalnog oglašavanja, jasno je da se Pravilnikom provodi pravo Europske Unije, a čime dolazi do primjene Povelje Europske Unije o temeljnim pravima sukladno članku 51. Povelje. Nadalje, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Povelja Europske Unije o temeljnim pravima prepoznaju i jamče slobodu izražavanja, odnosno primanja i širenja informacija te slobodu i pluralizam medija (članak 10. Konvencije i članak 11. Povelje Europske Unije). Propisivanjem zabrane audiovizualnih komercijalnih komunikacija koje se bave igrama u casinima, igrama klađenja i igrama na sreću u automatima, u vremenu od 6:00 do 23:00 sata ograničavaju se gore navedena temeljna prava i slobode, zbog čega takvo ograničenje mora zadovoljiti propisane uvjete kako bi isto bilo dopušteno. Navedeno posebno dolazi do izražaja kada se ima u vidu da se takvim značajnim opsegom zabrane (gotovo ¾ vremena jednog dana i to za vrijeme najvećeg trenda gledanosti) faktično zabranjuje oglašavanje gotovo u potpunosti. Propisivanjem takve zabrane ne ograničavaju se samo prava i slobode poduzetnika koji se bave organiziranjem igara na sreću već i medijskih kuća kojima se istom mjerom znatno ograničavaju materijalni prihodi i njihova legitimna očekivanja u pogledu takvih prihoda, što je zaštićeno pravom zaštite vlasništva kako na ustavnoj i konvencijskoj razini, tako i na razini prava Europske Unije. Člankom 50. Ustava propisano je da se poduzetnička sloboda i vlasnička prava mogu samo iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi. Pri tome, u skladu s načelom proporcionalnosti primjenjivim u ustavnom i konvencijskom pravu, svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Jednako tako i Povelja Europske Unije o temeljnim pravima propisuje da svako ograničenje pri ostvarivanju prava i sloboda priznatih Poveljom mora biti predviđeno zakonom i mora poštovati bit tih prava i sloboda te da, podložno načelu proporcionalnosti, ograničenja su moguća samo ako su potrebna i ako zaista odgovaraju ciljevima od općeg interesa koje priznaje Unija ili potrebi zaštite prava i sloboda drugih osoba. Dakle, prvi uvjet koji mora biti zadovoljen jest da je takvo ograničenje propisano zakonom. Ne bi trebalo biti sporno da je odredba članka 12. Pravilnika protuustavna već iz navedenog razloga, odnosno zato što takvo ograničenje nije propisano zakonom već Pravilnikom. U uvodu Pravilnika je navedeno kako je pravna osnova za donošenje Pravilnika članak 24. stavak 7. ZEM-a koji propisuje da Vijeće za elektroničke medije pravilnikom propisuje tehničke mjere i način postupanja nakladnika televizije i/ili radija. Međutim, predloženim člankom 12. stavkom 2. Pravilnika nadilazi se ovlast dana ZEM-om jer zabrana oglašavanja od 6:00 do 23:00 sati ne predstavlja tehničku mjeru i način postupanja, već u suštini predstavlja zabranu oglašavanja igara u casinima i igara na sreću u automatima u audiovizualnim i radijskim programima koji se emitiraju u nekodiranom obliku. Drugim riječima, odredba članka 12. stavka 2. Pravilnika je protuustavna jer se njime zapravo onemogućuje oglašavanje određenih priređivača igara na sreću, a takvo ograničenje prava i sloboda je isključivo moguće propisati zakonom, a ne pravilnikom, i to pod uvjetom da se istim postiže legitimni cilj te da je takvo ograničenje razmjeno cilju koji se želi postići. Mišljenja smo kako propisano ograničenje zabrane oglašavanja u razdoblju od 6:00 do 23:00 sati nije razmjerno cilju koji se želi postići jer postoji niz razloga zbog kojih nije nužno uvesti takvo ekstenzivno ograničenje radi postizanja cilja, odnosno isti cilj se može postići i blažom mjerom. Prvenstveno, već postoji niz zakonskih odredbi kojima se regulira pitanje oglašavanja u području igara na sreću. Tako su primjerice već u Zakonu o igrama na sreću (Narodne novine broj 87/2009, 35/2013, 158/2013, 41/2014, 143/2014, dalje: „ZIS“) propisane mjere radi zaštite maloljetnika (zabrana igranja igara na sreću maloljetnicima; zabrana ulaska u casina, automat klubove i uplatna mjesta kladionica, i dr.), uključujući i mjeru propisanu radi zaštite maloljetnika u vezi s oglašavanjem igara na sreću cit. „Oglasi i reklame vezani uz igre na sreću ne smiju se objavljivati u radijskim i televizijskim emisijama za djecu i mladež, niti u tiskanom materijalu namijenjenom djeci i mladeži.“ Dakle, ZIS kao lex specialis za područje igara na sreću već je regulirao navedeno pitanje te nije propisao zabranu oglašavanja kakva se sada pokušava nametnuti čl. 12. Pravilnika. Time je ujedno povrijeđeno i ustavno načelo zakonitosti iz članka 5. Ustava (U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom) jer Pravilnik nije u skladu sa Zakonom o igrama na sreću. Nadalje, i ZEM propisuje mjere zaštite maloljetnika, pa tako propisuje da se za audiovizualne komercijalne komunikacije vezane uz igre na sreću treba osigurati da im prethodi zvučno upozorenje ili da ih je moguće prepoznati s pomoću vizualnih simbola za cijelo vrijeme njihova trajanja. Drugim riječima, ZEM ne propisuje zabranu emitiranja takvih komercijalnih komunikacija već predviđa zaštitnu mjeru u pogledu načina emitiranja istih. Slijedom navedenog, nije moguće prihvatiti da zakon, kao akt jače pravne snage, ne propisuje zabranu emitiranja audiovizualnih komercijalnih komunikacija vezanih uz igre na sreću, a da Pravilnik, kao akt slabije pravne snage, pooštrava mjeru i uvodi zabranu emitiranja takvih komercijalnih komunikacija, a time i proširuje ograničenje Ustavom i drugim aktima zajamčenih temeljnih prava i sloboda. Osim što se isti cilj (zaštita maloljetnika) već postiže blažim mjerama propisanim zakonom, niti izvori pravne stečevine Europskog prava kojima se uređuje pitanje audiovizualnih medijskih usluga (osobito Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) ne poznaju takva ograničenja za oglašavanje igara na sreću, iako propisuju ograničenja u području oglašavanja duhanskih proizvoda i alkoholnih pića. Slijedom toga, jasna je intencija europskog zakonodavca da, prilikom utvrđivanja razmjernosti učinka mjera kojima se zadire u slobode oglašavanja (time i poduzetničke slobode), izuzmu igre na sreću, odnosno da se ne propišu jednako tegobne ograničavajuće mjere kao za duhanske proizvode i alkoholna pića. Dodatno je prilikom utvrđivanja razmjernosti potrebno utvrditi zašto bi se zabrana odnosila na razdoblje do 23h te jasno obrazložiti i potkrijepiti dokazima zašto ne bi bilo dovoljno za postizanje cilja da se mjera primjenjuje do primjerice 18h, što je i uobičajeno doba za primjenu različitih režima oglašavanja (tako i Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama primjenjuje granicu od 18h, primjerice u članku 23.). Naposljetku, kada bi takvo ograničenje bilo opravdano (utemeljeno na zakonu, usmjereno ka postizanju legitimnog cilja, te u skladu s načelom razmjernosti), a što smatramo da nije iz ranije navedenih razloga, ista mjera ni u kojem slučaju ne smije dovoditi do neravnopravnosti između pojedinih sudionika tržišne utakmice na slobodnom tržištu te bi takva diskriminatorna mjera dovela do povrede ustavnog, konvencijskog i europskog prava. Sukladno članku 5. ZIS-a igre na sreću se razvrstavaju u četiri skupine: 1. Lutrijske igre; 2. Igre u casinima; 3. Igre klađenja; te 4. Igre na sreću na automatima. Kako proizlazi iz teksta predloženog članka 12. b) Pravilnika, zabrana emitiranja se odnosi samo na audiovizualne komercijalne komunikacije koje se bave igrama u casinima, igrama klađenja i igrama na sreću u automatima, a ne i na audiovizualne komercijalne komunikacije koje se odnose na lutrijske igre. (!?) Time navedena odredba izričito i izravno dovodi do neravnopravnosti priređivača igara na sreću, stavljajući u povlašteni položaj one koji organiziraju lutrijske igre, odnosno Hrvatsku Lutriju d.o.o. koja je prema članku 9. stavku 2. ZIS-a jedini i isključivi ovlašteni priređivač lutrijskih igara (a ujedno i društvo u 100% vlasništvu Republike Hrvatske). Osim što je takva neravnopravnost u potpunosti neprihvatljiva, predlagatelj Pravilnika nije niti ponudio nikakvo obrazloženje niti isto potkrijepio dokazima (studijama, analizama, itd.) kojima bi opravdao takvo diskriminatorno postupanje. Uz navedenu izričitu i izravnu neravnopravnost, tekst članka 12. c) Pravilnika dovodi i do neravnopravnosti priređivača igra klađenja u odnosu na priređivače igara u casinima i igara na sreću u automatima. Za navedenu neravnopravnost je također potrebno da predlagatelj Pravilnika ponudi obrazloženje te isto potkrijepi dokazima (studijama, analizama, itd.) kojima bi opravdao takvo diskriminatorno postupanje te obrazložio zašto je za postizanje deklariranog legitimnog cilja (zaštite maloljetnika) prihvatljivo da se priređivači igara sportskog klađenja oglašavaju u sportskim programima (za koje je se može pretpostaviti da su redovito gledani i praćeni od strane maloljetnika), dok se isto ne dopušta priređivačima igara u casinima i igara na sreću u automatima. Uostalom, sasvim je logično zaključiti da bi se oglašavanjem igara sportskog klađenja u sportskom programu ujedno posredno oglašavalo i igre u casinima i na sreću na automatima, s obzirom na to da trenutno, sukladno javno dostupnim podacima na službenim Internet stranicama Ministarstva Financija, svi ovlašteni priređivači sportskog klađenja u Republici Hrvatskoj imaju ujedno i odobrenje za priređivanje igara na sreću u casinima putem interaktivnih prodajnih kanala on-line igranja te u praksi svi takvi priređivači paralelno uz sportsko klađenje nude te neizravno oglašavaju i casino igre. Napominjemo i da je u praksi Suda Europske Unije utvrđeno da u cilju osiguranja dosljednosti načelu jednakog postupanja, regulativa igara na sreću mora temeljiti na objektivnim i nediskriminirajućim kriterijima (Liga Portuguesa de Futebol Profissional and Bwin International – Case C‑42/07). U kontekstu Pravilnika, navedeni kriteriji nisu ispunjeni kako je ranije obrazloženo. Slijedom svih iznesenih razloga, smatramo da je izvjesno da odredbe članka 12. b) i c) Pravilnika nisu u skladu s Ustavom, zakonima Republike Hrvatske, te konvencijskom pravu zaštite ljudskih prava i sloboda i pravu Europske Unije te predlažemo iste brisati ili izmijeniti na način da se ne nameće prekomjerna i nerazmjerna mjera te mjera koja dovodi do neopravdane neravnopravnosti sudionika slobodne tržišne utakmice. Prihvaćen Prihvaća se primjedba na članak 12 prijedloga Pravilnika o vremenskom ograničenju audiovizualnih komercijalnih komunikacija vezanih za igre na sreću. Vidi odgovore na komentare pod br. 33., 36. i 39.
24 INTERIGRE d.o.o. PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 12. Poštovani, podnosimo prigovor na čl. 12. predloženog pravilnika, te predlažemo da se izbrišu stavci „b“ i „c“ članka iz sljedećih razloga. Odredba stavka „b“ čl. 12. pretjerano ograničava oglašavanje djelatnosti igara na sreću te na taj način dovodi pod pitanje poduzetničke slobode društava koja se bave tim djelatnostima, kao i opstojnost tih djelatnosti. Smatramo da prilikom predlaganja te odredbe nije u obzir uzet razmjernosti između potrebe zaštite maloljetnika i osnovnih ustavnih poduzetničkih sloboda priređivača igara na sreću. Naime kada se pogledaju odredbe članka 11. i članka 12. stavak „a“predloženog pravilnika jasno proizlazi da se navedenim odredbama onemogućuje bilo kakvo oglašavanje koje bi moglo „zavaravajuće ili primamljujući“ djelovati na maloljetnike, te je primjenom tih ograničenja moguće ostvariti da reklame nisu štetne za razvoj maloljetnika odnosno nisu štetne za razvoj maloljetnika viših dobnih skupina, te kada se na to pridoda da maloljetnicima nije niti dozvoljeno sudjelovati u igrama na sreću smatramo da isto predstavlja dovoljnu zaštitu maloljetnika, te predložene odredbe nerazmjerno ograničavanju poduzetničke slobode priređivača. Smatramo da je zaštita maloljetnika itekako potrebna, te istu pozdravljamo, ali su predložene odredbe previše otegotne, dok priređivači igara na sreću koji su registrirani u RH dosljedno i striktno provode zabranu sudjelovanja maloljetnika u igrama na sreću, te će se predloženim odredbama samo dodatno otežati položaj legalnih priređivača u RH, dok će maloljetnici i dalje moći bez većih problema sudjelovati u igrama na sreću kod stranih društava koje ne provode nikakve ili slabe kontrole, što dovodi u pitanje i sami racio odredbe. Odredbe čl. 12. stavci „b“ i „c“ pravilnika su protivne zakonu o Zakonu o elektroničkim medijima (NN 111/21) jer se navedenim pravilnikom nameću teža ograničenja od onih koja su propisana zakonom, a koje je Vijeće trebalo uzeti u obzir prilikom donošenja pravilnika. Također, navedenim odredbama dovode se u neravnopravan položaj ostali poduzetnici koji priređuju igre na sreću u odnosu na priređivača lutrijskih igara na sreću i igara na sreću klađenjem. Naime, odredbama stavka „b“ uređeni su svi oblici priređivanja igara na sreću osim lutrijskih igara, dok je odredbama stavka „c“ dopušteno oglašavati igre na sreću klađenjem na sportskim programima, čime su isključeni svi drugi priređivači koji priređuju ostale igre na sreću. Navedene odredbe su diskriminatorne prema isključenim poduzetnicima, te se predloženim pravilnikom, bez ikakvog jasnog razloga, različiti poduzetnici stavljaju u neravnopravan položaj prema priređivaču lutrijskih igara na sreću i priređivačima igara na sreću klađenjem. Pozdravljamo činjenicu da je vijeće ocijenilo da se navedene djelatnosti mogu oglašavati, te da je zaštita maloljetnika predložena ovim pravilnikom i drugim propisima (op.a. Zakon o igrama na sreću i pripadajući pravilnici, Zakon o elektroničkim medijima i dr) na dovoljnoj razini, te predlažemo da se navedeno prošiti na sve djelatnosti igara na sreću jer nema nikakvog utemeljenja, niti racija predloženo razlikovanje, a što bi se postiglo brisanjem stavak „b“ i „c“. Prihvaćen Prihvaća se primjedba na članak 12 prijedloga Pravilnika o vremenskom ograničenju audiovizualnih komercijalnih komunikacija vezanih uz igre na sreću. Vidi odgovore na komentare pod br. 33., 36. i 39.
25 MARGITA KIŠ KAPETANOVIĆ PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 12. Članak 12. stavak (c) Prijedlog izmjene: Brisati predmetni stavak Igre klađenja su upravo usmjerene na sportske programe i time svu djecu koja su zainteresirana na sport se odmah i unaprijed izlaže audivizualnim komercijalnim komunikacijama koje promiču igre klađenja te ih se unaprijed potiče na igre klađenja. Smatramo predmetni izuzetak kontraproduktivnim i usmjerenim isključivo ka stjecanju dodatnog profita, te je usporediv da se reklame za duhanske proizvode dopuste u programima u kojima je vidljivo pušenje. Prihvaćen Prihvaća se primjedba na članak 12. prijedloga Pravilnika o vremenskom ograničenju audiovizualnih komercijalnih komunikacija vezanih uz igre na sreću. Vidi odgovore na komentare pod br. 33., 36. i 39.
26 Top Games d.o.o. PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 12. Članak 12. prijedloga definira uvjete komercijalne komunikacije radijskih i televizijskih programa koji su vezani uz igre na sreću, te zabranu reklamiranja u vremenu od 6:00 do 23:00 sati. Tekst prijedloga glasi: Članak 12. (a) Sve audiovizualne komercijalne komunikacije te audiovizualne medijske usluge i radijski programi koji se emitiraju u nekodiranom obliku, a vezani su uz igre na sreću trebaju sadržavati zvučnu ili tekstualnu poruku o postojanju rizika razvijanja ovisnosti o igrama na sreću te trebaju sadržavati vizualni simbol kategorije “18” za cijelo vrijeme njihova trajanja. (b) U vremenu od 6:00 do 23:00 sata u audiovizualnim i radijskim programima koji se emitiraju u nekodiranom obliku nisu dopuštene audiovizualne komercijalne komunikacije koje se bave igrama u casinima, igrama klađenja i igrama na sreću u automatima. (c) Izuzetak od stavka 2 ovog članka su audiovizualne komercijalne komunikacije vezane uz igre klađenja koje se emitiraju u sportskim programima. Ovdje moramo istaknuti nekoliko bitnih činjenica kojima ćemo pokušati dokazati da su odredbe iz točke b. i c. navedenog članka 12. prijedloga Pravilnika o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima neopravdane i neprihvatljive, jer je sam Zakon o igrama na sreću, kao lex specialis za ovo područje restriktivan u pogledu igara i maloljetnika i definira zaštitu maloljetnika. Tako je Zakonom o igrama na sreću propisano: 1. Zabrana igranja na sreću maloljetnim osobama. Registrirati za igru putem interneta mogu se samo punoljetni igrači, pa se to kod internet igara na sreću provjerava čak i upisom datuma rođenja i ostalih podataka iz kojih se može utvrditi da li se radi o maloljetnoj osobi, kojoj se onda zabranjuje igranje, jer joj sustav ni ne dozvoljava registriranje. 2. Zabranjuje se ulazak maloljetnim osobama u casina, automat klubove i uplatna mjesta kladionica. Prilikom ulaska u casino obavezna je identifikacija igrača putem koje se utvrđuje punoljetnost. 3. Zakon sadrži i sljedeću odredbu: Oglasi i reklame vezani uz igre na sreću ne smiju se objavljivati u radijskim i televizijskim emisijama za djecu i mladež, niti u tiskanom materijalu namijenjenom djeci i mladeži. Iz ovih zakonskih odrebi vidljivo je da je već samim Zakonom o igrama na sreću zabranjeno reklamiranje igara na sreću u svim emisijama za djecu i mladež, pa je nepotrebna dodatna odredba zabrane reklamiranja za cjelokupni nekodirani televizijski i radijski program. Nejasno je zbog čega zakonodavac predlaže mjeru zabrane reklamiranja od ranog jutra pa sve do 23:00 sata, ako se radi o maloljetnicima. Pretpostavka je da djeca u to doba noći ne bi ni smjela gledati televiziju, a ne da sjede pred televizorom do 23:00 sata. Posebno je važno istaknuti da su priređivači igara na sreću svjesni da ova vrsta zabave može potaknuti ovisnost, pa se upravo zbog toga poduzimaju razne mjere da bi se igre društveno odgovorno priređivale. Upravo zbog toga reklame na televiziji ne potiču igrače da igraju izvan svojih financijskih mogućnosti, ne daju se lažna obećanja za dobitke. Reklame su usmjerene na davanje informacija o igri i prvenstveno im je cilj da se pokaže da kockanje treba biti zabava, a nikada se u reklamama ne sugerira da igre mogu biti način da netko riješi svoje financijske probleme. Znači reklamiranje igara na sreću na televiziji i radijskim emisijama ne može negativno utjecati na maloljetnike. Kao odgovorni priređivač koji se bavi zakonom reguliranom i dozvoljenom djelatnošću u Republici Hrvatskoj, smatramo da bi se smisao zaštite maloljetnika već u potpunosti postigao ograničavanjem reklamiranja u vremenu od 06:00 do 18:00 sati. Odredba članaka 12. točka c. koja dozvoljava izuzetak zabrane reklamiranja za igre klađenja u sportskim programima nije logična i dovodi u pitanje osnovni cilj prijedloga Pravilnika, kojim se htjelo zaštiti maloljetnike. Postavlja se pitanje što je zakonodavac htio postići dozvolom reklamiranja samo igara klađenja i to u sportskim programima. Zakonodavac je uvođenjem ovog selektivnog izuzetka prekršio načelo ravnopravnosti obavljanja određene djelatnosti, jer je priređivače igara u casinima i automat klubovima stavio u nepovljni položaj u odnosu na igre klađenja. Važno je napomenuti da svi priređivači klađenja priređuju i ostale igre na sreću kao npr. igre u casinu i na automatima, što dovodi do zaključka da je reklamiranje klađenja istovremeno i reklamiranje igara u casinima i na automatima. Kada bi ova odredba na ovaj način ostala u pravilniku, bilo bi to isto kao da se zabranjuje prodaja cigareta maloljetnicima, ali od te zabrane su izuzete samo određene cigarete koje maloljetnici mogu kupovati. I priređivači igara klađenja i igara u casinima, kao i u automat klubovima posluju pod istim uvjetima. Imaju koncesiju Vlade Republike Hrvatske koju su dobili na natječaju, plaćaju unaprijed godišnje naknade, redovno mjesečne naknade, zapošljavaju velik broj radnika, pa nema niti jednog objektivnog razloga, a ni opravdanja da se favorizira samo jedna djelatnost iz Zakona o igrama na sreću i na taj način diskriminira ostale dvije djelatnosti. Zbog svega iznijetog i ujednačavanja zakonskih odrebi prema svima i poštivanja načela ravnopravnosti u obavljanju djelatnosti PREDLAŽEMO da se članak 12. točka b. i c. izmjene te glase: (b) U vremenu od 6:00 do 18:00 sati u audiovizualnim i radijskim programima koji se emitiraju u nekodiranom obliku nisu dopuštene audiovizualne komercijalne komunikacije koje se bave igrama u casinima, igrama klađenja i igrama na sreću u automatima. (c) Izuzetak od stavka 2 ovog članka su audiovizualne komercijalne komunikacije koje se emitiraju u sportskim programima. Smatramo da bi se ovakvom odredbom u cijelosti ostvario cilj predloženog Pravilnika i postigla zaštita maloljetnika, a igre na sreću u casinima i automat klubovima ne bi stavili u neravnopravan i diskriminirajući položaj u odnosu na igre klađenja. Prihvaćen Prihvaća se primjedba na članak 12 prijedloga Pravilnika o vremenskom ograničenju audiovizualnih komercijalnih komunikacija vezanih uz igre na sreću. Vidi odgovore na komentare pod br. 33., 36. i 39.
27 Pravobranitelj za djecu RH PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 12. vezano uz članak 12., smatramo da u audiovizualnim medijskim uslugama koje se odnose na igre na sreću poruka (upozorenje) o postojanju rizika za razvijanje ovisnosti o igrama na sreću treba biti i zvučna i tekstualna, kako bi se osiguralo da ona bude dostupna i osobama oštećenog vida. Zato predlažemo da se čl. 12, st. (a) dopuni, tako da glasi: Čl. 12. (a) Sve audiovizualne komercijalne komunikacije te audiovizualne medijske usluge i radijski programi koji se emitiraju u nekodiranom obliku, a vezani su uz igre na sreću trebaju sadržavati i zvučnu i tekstualnu poruku o postojanju rizika razvijanja ovisnosti o igrama na sreću te trebaju sadržavati vizualni simbol kategorije “18” za cijelo vrijeme njihova trajanja. Nije prihvaćen Ne prihvaća se primjedba na članak 12. prijedloga Pravilnika na način da upozorenje o postojanju rizika za razvijanje ovisnosti o igrama na sreću bude i zvučno i tekstualno. Vidi odgovore na komentare pod br. 33., 36.i 39.
28 NEVEN RICIJAŠ PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 12. Članak 12 Stavak (a) precizirati minimalni font vizualnog simbola kategorije „18“. Obrazloženje: zadovoljavanje forme nema smisla ukoliko se ne precizira veličina fonta i uočljivost željenog simbola. Britanski ASA i CAP imaju razrađene fontove ovakvih upozorenja kada je u pitanju oglašavanje igara na sreću (web: https://www.asa.org.uk/topic/gambling.html) Stavak (b) Preformulirati „igrama na sreću U automatima“ u „…igrama na sreću NA automatima“, a sukladno Zakonu o igrama na sreću. Nije prihvaćen Ne prihvaća se primjedba na članak 12. prijedloga Pravilnika. Vidi prethodne odgovore na komentare pod br. 33. 36. i 39. U novom pisanju članka 12. u stavku 2 adresirani su “preciznost” i “uočljivost” poruke o postojanju rizika razvijanja ovisnosti o igrama na sreću. Predlagatelj Pravilnika smatra da je odredba dovoljno jasna i precizna te da pružateljima medijskih usluga ostavlja dovoljno slobode i diskrecijskog prava da samostalno mogu udovoljiti ovoj normi.
29 Nova TV d.d. PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 12. NOVA TV d.d. prigovara predloženim odredbama čl. 12. nacrta Pravilnika. Predložena odredba čl. 12. Pravilnika u cijelosti glasi: (a) Sve audiovizualne komercijalne komunikacije te audiovizualne medijske usluge i radijski programi koji se emitiraju u nekodiranom obliku, a vezani su uz igre na sreću trebaju sadržavati zvučnu ili tekstualnu poruku o postojanju rizika razvijanja ovisnosti o igrama na sreću te trebaju sadržavati vizualni simbol kategorije “18” za cijelo vrijeme njihova trajanja. (b) U vremenu od 6:00 do 23:00 sata u audiovizualnim i radijskim programima koji se emitiraju u nekodiranom obliku nisu dopuštene audiovizualne komercijalne komunikacije koje se bave igrama u casinima, igrama klađenja i igrama na sreću u automatima. (c) Izuzetak od stavka 2 ovog članka su audiovizualne komercijalne komunikacije vezane uz igre klađenja koje se emitiraju u sportskim programima. NOVA TV d.d. smatra da je predložena odredba pod (a) u pretežitom dijelu sukladna važećem Zakonu o elektroničkim medijima, budući je istim propisano da audiovizualne komercijalne komunikacije za igre na sreću ne smiju biti emitirane u programima namijenjenim djeci, moraju sadržavati poruku o riziku razvijanja ovisnosti odnosno mora im prethoditi zvučno upozorenje i moraju biti odgovarajuće označene. NOVA TV d.d. ne slaže se s automatskom kategorizacijom takve komunikacije oznakom 18, budući da kategorizacija dobnom oznakom treba biti utvrđena ovisno o sadržaju svake pojedine komunikacije. Postoje audiovizualne komercijalne komunikacije za igre na sreću koje nisu štetne za razvoj maloljetnika odnosno nisu štetne za razvoj maloljetnika viših dobnih skupina, zbog čega nije korektno sve ih svrstavati u kategoriju programa za odrasle. Nadalje, odredbama Zakona o elektroničkim medijima, a niti bilo kojim drugim pozitivnim propisom, nije propisana zabrana emitiranja promidžbenih poruka u pogledu igara na sreću bilo koje vrste u određenom (pretežitom dnevnom) vremenu emitiranja programa. Stoga NOVA TV d.d. smatra da nema pravne osnove da se za promidžbene poruke za igre na sreću u casinima, klađenja ili igre na sreću u automatima, ukoliko su odgovarajuće označene (prema pravilu a i uz odgovarajuću dobnu oznaku prema svom sadržaju) i sukladne svim ostalim pravilima Zakona i pravilnika, brani emitiranje u bilo kojem dnevnom razdoblju emitiranja. Na opisani način direktno se šteti TV nakladnicima, kojima su prihodi od emitiranja reklama za igre na sreću značajan izvor prihoda. NOVA TV d.d. smatra potrebnim primijetiti i kako se zabrana emitiranja iz pravila b) odnosi isključivo na casina, kladionice i automate, iz čega proizlazi kako je emitiranje reklama za druge igre na sreću (napr. loto) dozvoljeno. Iz navedenog proizlazi da je jedini priređivač preostalih igara na sreću, Hrvatska lutrija d.d., pogodovan u odnosu na priređivače igara na sreću u casinima, kladionicama i na automatima. Pritom nije jasno kako to da reklame tog priređivača nisu, a reklame ostalih priređivača jesu štetne za maloljetnike u tolikoj mjeri da im na televizijskom ekranu ne bi trebale biti dostupne. NOVA TV d.d. smatra da je ovakva odredba diskriminatorna kako za TV nakladnike kojima utječe na prihod a u odnosu na sve druge vrste medije u RH tako i za veliki broj priređivača igara na sreću/ igara klađenja/online casina /igara na sreću u automatima , a pritom uopće nije logična i ne može se prihvatiti ju ni sa gledišta zaštite maloljetnika. Stoga se predlaže njena izmjena tako da se izbrišu odredbe (b) i (c), te dio odredbe u (a) koji se odnosi na dobnu oznaku od 18 godina. Prihvaćen Prihvaća se primjedba na članak 12. prijedloga Pravilnika. Vidi odgovore na komentare pod br. 33., 36. i 39.
30 Zoran Kovačić PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 12. Smatram da je u pasosu (a) pretjerano restriktivno označavanje programa dobnom oznakom 18 jer bi primjenom takve odredbe izvlačenje loto igara bilo nakon 23 sata, što nije europska praksa. Predlažem da se umjesto dobne oznake 18 primjeni dobna oznaka 15. Prihvaćen Prihvaća se primjedba na članak 12. prijedloga Pravilnika. Vidi odgovore na komentare pod br. 33. 36.i 39.
31 Hrvatska Lutrija d.o.o. PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 11. S ciljem usklađenja ovog članka sa Preporukama Europske komisije o načelima za zaštitu potrošača i igrača internetskih igara na sreću, te sprječavanje maloljetnika u igranju internetskih igara na sreću, predlaže se dopuniti postojeći čl. 11. st. b. na način da se iza posljednje točka doda slijedeće: „- ne smiju se iskorištavati neiskustvo ili nedostatak znanja maloljetnika; - ne smiju se koristiti slikama maloljetnika ili kampanjama koje su posebno privlačne maloljetnicima; - ne smiju biti privlačna maloljetnicima tako što odražava kulturu mladih ili igranje igara na sreću povezuje s tom kulturom; - ne smiju sugerirati da igranje igara na sreću označava prijelaz iz adolescentske u odraslu dob; „ Ujedno se predlaže ovaj članak dopuniti novim stavkom koji bi glasio: „U svim oglašavanjima igara na sreću trebaju sudjelovati isključivo odrasle osobe, a posebnu pozornost potrebno je voditi o sudjelovanju javno poznatih osoba, njihovoj reputaciji i dominantnoj populaciji te ne koristiti javne osobe dominantno popularne djeci.“ Naime, sukladno Smjernicama za oglašavanje i marketing European Lotteries iz 2021. g. marketinška komunikacija mora biti osmišljena na način da ne privlači posebnu pažnju niti da pobuđuje interes maloljetnika kako na racionalnom tako i na objektivnom planu. Konkretno, ne smije sadržavati simbole ili jezik usmjeren na privlačenje maloljetnika niti smije upotrebljavati vizualne, zvučne, govorne ili pisane elemente koji su posebno ili prvenstveno usmjereni prema maloljetnicima. Upotrebu animacije treba nadzirati kako bi se osiguralo da likovi nisu povezani s animiranim likovima u dječjim programima. Ne smiju se koristiti osobe ili likovi, stvarni ili izmišljeni, od javnog značaja ili ozloglašenosti koji bi se posebno ili prvenstveno dopali maloljetnicima. Slijedom navedenog, smatramo da bi predložena odredba bila u duhu zaštite koja se želi osigurati kroz čl. 11. Prihvaćen Prihvaća se na način da se članak 11. dopuni sljedećim odredbama: - ne smiju koristiti popularne osobe koje su uzori mladima te osobe od medijskog utjecaja - ne smiju koristiti fikcionalne ili animirane likove iz popularne kulture - ne smiju sadržavati tvrdnje da kockanje označava prijelaz iz adolescencije u odraslu dob; U članak 11. prijedloga Pravilnika dodaje se također sljedeći stavak (1): (1) U audiovizualnim medijskim uslugama i elektroničkim publikacijama nisu dopuštene audiovizualne komercijalne komunikacije bez prethodnog odobrenja Ministarstva financija Repubike Hrvatske kojim se potvrđuje ispunjavanje zakonom propisanih uvjeta za obavljanje djelatnosti priređivanja igre na sreću za koju se odobrenje daje, sukladno Zakonu o igrama na sreću.
32 NEVEN RICIJAŠ PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 11. Članak 11. Stavak (a) - nejasno tko je dijete, ako se Pravilnik u naslovu odnosi na „maloljetnike“. Tema koju sam adresirao u prvom komentaru. Stavak (b), točka 3: Brisati izraz „slučajnost“ i definirati na sljedeći način: „Sugerirati da vještina može utjecati na ishod igre na sreću“ (prema Zakon o igrama na sreću, znamo što su igre na sreću, kako su definirane i kategorizirane). Stavak (b), točka 4: predlažem razlomiti u dvije odvojene točke i preformulirati na sljedeći način: - sugerirati da su igre na sreću važan dio svakodnevice i rutine, - sugerirati da igre na sreću mogu biti rješenje osobnim, profesionalnim ili obrazovnim problemima Postojeća formulacija u jednoj točci je manje jasna, kao kumulativni kriterij, stoga smatram boljim rješenjem da se razdvoji u dvije točke prema predloženom. Stavak (b), točka 6: predlažem izraz „kriminalna“ zamijeniti s izrazom „kažnjiva“. Kažnjivo se odnosi i na prekršajnu i na kaznenu sferu (svih oblika kažnjivih radnji), dok je izraz kriminalan manje jasan i više teorijsko-kriminološki nego pravnički. Stavak (b), predlažem dodati još jednu točku: - ne smiju koristiti medijski, sportsko ili estradno poznate, odnosno javno eksponirane osobe koje su uzori mladima te osobe od medijskog utjecaja koje se povezuju s kulturom mladih Obrazloženje: u današnje vrijeme svjedočimo nizu primjera oglašavanja u kojima igre na sreću reklamiraju (promoviraju) javno poznate osobe, pjevači, sportaši i slično (primjerice, Severina ili Ćiro Blažević), a koji su mladima značajni uzori svojim medijskim i javnim djelovanjem. Posljednja točka članka 11. ionako navodi da komercijalne komunikacije ne smiju ciljati ili biti posebno usmjerene na maloljetnike, odražavajući ili se povezuju s kulturom mladih. Smatram da bi se dodavanjem predložene točke dodatno preciziralo na koji način se isto može ostvariti. Također želim naglasiti da neke zemlje imaju standarde oglašavanja u kojima poznate, medijski/estradno istaknute osobe ne smiju sudjelovati u oglašavanju igara na sreću. Svaka poznata osoba utječe na neku specifičnu populaciju, subkulturu i sudjeluje u formiranju sustava vrijednosti i stavova, a temelj ovog Pravilnika je zaštita djece i maloljetnika i od uključivanja u njima zabranjena (rizična) ponašanja. Prihvaćen Prihvaća se brisanje riječi "slučajnosti" u izrazu "sugerirati da vještina može utjecati na ishod igre slučajnosti" u članku 11. prijedloga Pravilnika. Prihvaća se razlamanje odredbe "sugerirati da su igre na sreću važan dio života svakog pojedinca i da mogu biti rješenje osobnim, profesionalnim ili obrazovnim problemima" u dvije odvojene točke: - sugerirati da su igre na sreću važan dio svakodnevnog života svakog pojedinca - sugerirati da igre na sreću mogu biti rješenje osobnim, profesionalnim ili obrazovnim problemima, Prihvaća se zamjena riječi „kriminalna“ s riječi „kažnjiva“ u predloženom izrazu "prikazivati, opravdavati ili ohrabrivati kriminalna ili antisocijalna ponašanja". Prihvaća se dodavanje točke "ne smiju koristiti medijski, sportsko ili estradno poznate, odnosno javno eksponirane osobe koje su uzori mladima te osobe od medijskog utjecaja koje se povezuju s kulturom mladih"
33 RTL Hrvatska d.o.o. PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 10. Predlaže se izostaviti programe koji prate dječje programe jer previše ograničava slobodu ugovaranja i izvore prihoda nakladnika. ZEM osigurava zaštitu djece od oglašavanja neprikladne hrane i pića člankom 21. st. 13. prema kojem su pružatelji medijskih usluga dužni u pogledu dječjih programa utvrditi pravila ponašanja, a u vezi oglašavanja hrane i pića. Ne može se Pravilnikom ta odredba proširivati i na programe koji prate dječje programe. Dakle, odredba je direktno protivna ZAkonu o elektroničkim medijima. Predlaže se sljedeći tekst odredbe kako bi ista bila usklađena sa zakonom: "Radi učinkovitog smanjenja izloženosti djece audiovizualnim komercijalnim komunikacijama u pogledu hrane i napitaka koji sadržavaju hranjive tvari te tvari s hranjivim ili fiziološkim učinkom, posebno masti, transmasne kiseline, sol/natrij i šećer, čije se prekomjerno unošenje u sveukupnu prehranu ne preporučuje, pružatelji audiovizualnih medijskih usluga trebaju osigurati da se u audiovizualnim komercijalnim komunikacijama ne ističe pozitivna kvaliteta hranjivih aspekata takve hrane i pića u dječjim programima". Prihvaćen Prihvaća se prijedlog da se u članku 10. prijedloga Pravilnika izostavi dio rečenice “u programima koji prate ili su uključeni u dječje programe” i da se postojeća formulacija zamijeni predloženom formulacijom kako je navedena u komentaru br. 29. - dakle: … “u dječjim programima”.
34 Pravobranitelj za djecu RH PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 10. Predlažemo da se članak 10., st. (a) obavezno dopuni i precizira u skladu s prijedlozima i dokumentima Radne skupine za oglašavanje prehrambenih proizvoda namijenjeno djeci (koju čine predstavnici HZJZ, AEM-a, ministarstava zdravstva, poljoprivrede, te kulture i medija, Ureda pravobraniteljice za djecu, elektroničkih medija, udruga i drugi), čija je izrada u tijeku. Očekujemo da se Agencija za elektroničke medije angažira kako bi se rezultati rada spomenute Radne grupe smisleno ugradili u ovaj Pravilnik. Također smatramo da je potrebno odlučnije ograničiti izloženost djece oglašavanju proizvoda koji im mogu naštetiti, kao što su alkoholna pića i energetski napici. Praksa pokazuje da su ova pića unatoč zabranama i upozorenjima na štetnost, široko dostupna djeci, a energetski napici su, nažalost i vrlo popularni među djecom i mladima. Oglašavanje koje potiče njihovu neograničenu uporabu, a koje je dostupno djeci u medijima i na platformama koje koriste djeca i mladi, može vrlo štetno djelovati na njih. Predlažemo da se članak 10., st. (b) dopuni tako da glasi: (b) Audiovizualne komercijalne komunikacije koje promiču alkoholna pića i energetske napitke ne smiju biti posebno usmjerene na maloljetnike i ne smiju poticati na neumjerenu konzumaciju takvih pića, kao i prikazivati djecu i mladež koji konzumiraju takva pića, sukladno odredbama članka 35. stavaka 5. i 6. Zakona o elektroničkim medijima. Ovakve audiovizualne komercijalne komunikacije nisu dopuštene u programima za djecu, te neposredno prije ni poslije emitiranja takvih programa, kao ni na platformama koje nude sadržaje za djecu. Nije prihvaćen Ne prihvaća se dopuna odredbe članka 10. stavak 1 prijedloga Pravilnika "u skladu s prijedlozima i dokumentima Radne skupine za oglašavanje prehrambenih proizvoda namijenjeno djeci" budući da su odredbe u pogledu regulacije oglašavanja hrane i pića (izuzev alkohola i energetskih pića) na dobrovoljnoj osnovi (članak 96. stavak 5 ZEM-a: "Vijeće potiče uporabu koregulacije i promicanje samoregulacije putem kodeksa ponašanja.... ") i to u konkretnom obliku „Koregulacijskog sporazuma o audiovizualnim komercijalnim komunikacijama hrane i pića u dječjim programima“ kojem prethodi dug i opsežan proces izrade i usaglašavanja tablica nutritivnih profila, a koji pak nije u nadležnosti Agencije, ali je Agencija potaknula njihovu izradu. Ne prihvaća se dopuna članka 10. stavak 2 prijedloga Pravilnika rečenicom "Ovakve audiovizualne komercijalne komunikacije nisu dopuštene u programima za djecu, te neposredno prije ni poslije emitiranja takvih programa, kao ni na platformama koje nude sadržaje za djecu" jer su ove odredbe već normirane u članku 21. stavcima 6 i 9, članku 35. stavcima 5 i 6 te članku 96. stavku 3 ZEM-a, a u pogledu dijela predložene odredbe "neposredno prije ni poslije emitiranja takvih programa" predlagatelj Pravilnika navodi da se prema članku 36. stavak 8 ZEM-a mjera tzv. "proximity" (blizina) odnosi samo na teletrgovinu i kratke oglase za teletrgovinu.
35 MARGITA KIŠ KAPETANOVIĆ PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 9. Članak 9. stavak (1) Prijedlog izmjene: riječi "koji mogu naštetiti" zamijeniti riječima "za koje je vjerojatno da bi mogli naštetiti". Vidi obrazloženje uz komentar na članak 1. Članak 9. stavak 2. Prijedlog izmjene: iza riječi "prilikom svake najave ili preporuke u rasporedu" dodati riječi "u nekodiranom obliku". Vidi obrazloženje uz komentar uz Članak 7. stavak "Kategorija 12" i "Kategorija 15" Djelomično prihvaćen Prihvaća se prijedlog da se u članku 9.stavak 1 prijedloga Pravilnika riječi "koji mogu naštetiti" zamijene riječima "za koje je vjerojatno da bi mogli naštetiti". Ne prihvaća se dopuna u članku 9. stavak 2 prijedloga Pravilnika jer nije vidljiva svrsishodnost ove izmjene.
36 Pravobranitelj za djecu RH PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 9. Smatramo potrebnim dopuniti čl. 9. st. (1) preciznijim navođenjem prizora koje svakako treba izbjeći u najavama programa. Naime, od roditelja primamo pritužbe da su u najavama nerijetko istaknute brutalne scene ubojstava, gruboga fizičkog nasilja, seksualnog nasilja, kao i vulgarni rječnik, psovke i drugi uznemirujući prizori koji mogu biti osobito štetni za djecu mlađe dobi. Dodatni je problem višekratno ponavljanje najava tijekom programa i učestalo emitiranje tijekom dana. Pritom roditelji i skrbnici ne mogu pravovremeno reagirati i zaštititi djecu od zastrašujućih scena jer se najave mogu pojaviti neočekivano, tijekom emitiranja bilo kojih programa. Napominjemo da su nam na neprimjerene sadržaje u najavama skrenuli pažnju i roditelji djece s oštećenjem vida, upozoravajući na zastrašujuće zvukove, verbalno nasilje i vulgarno izražavanje koji uznemiruju djecu. Predlažemo da izmijneni tekst čl. 9. st. (1) glasi: Čl. 9 (1) Televizijske najave programa trebaju biti primjerene vremenu emitiranja tih najava i ne smiju sadržavati prizore koji mogu naštetiti fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju maloljetnika, a osobito prizore nasilja, zlostavljanja, seksa, te zastrašujuće zvukove i vulgarno izražavanje. Nije prihvaćen Ne prihvaća se dopuna članka 9. stavak 1 prijedloga Pravilnika na način da se odredba proširi riječima “a osobito prizore nasilja, zlostavljanja, seksa, te zastrašujuće zvukove i vulgarno izražavanje” budući da je ovo već uključeno u odredbu "prizori za koje je vjerojatno da mogu naštetiti fizičkom, mentalnom i moralnom razvoju maloljetnika" koja već sadrži primjerenu mjeru apstrakcije.
37 NEVEN RICIJAŠ PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 8. Članak 8. Stavak (a) - tipfeler „trebaju se nalaziti…“ Primljeno na znanje Prima se na znanje greška u pisanj u članku 8. stavak 1 prijedloga Pravilnika i bit će ispravljena u finalnoj redakciji Pravilnika.
38 Zoran Kovačić PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 8. Predlažem da se ispravi pasus (a) u riječi rebaju u riječ trebaju. Prihvaćen Prima se na znanje greška u pisanju u članku 8. stavak 1 prijedloga Pravilnika i bit će ispravljena u finalnoj redakciji Pravilnika.
39 Danijel Pek PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 7. Hrvatsko društvo nezavisnih producenata podržava da se u kategoriji 15 zadrži dosadašnji vremenski okvir od 07:00 do 20:00 sati. Uvažavamo potrebu za dodatnom zaštitom maloljetnika, no također i argumente drugih kolega u raspravi. Sa stajališta proizvođača hrvatskih audiovizualnih djela moramo istaknuti da je velik udio naših djela uvršten u kategoriju 15. Pomicanjem vremenskog okvira smanjila bi se dostupnost brojnih hrvatskih audiovizualnih djela za opću publiku. Posebno moramo voditi računa da se u najvećem broju slučajeva radi o umjetničkim djelima koja koriste umjetničku slobodu izražavanja, te da je viša dobna kategorija često posljedica umjetničkog izričaja, a ne prikaza nasilja ili drugih sadržaja koji su štetni za maloljetnike. Podržavamo argumente iz rasprave da je vrijeme od 20 sati prikladno za navedenu kategoriju, uz naravno označavanje kategorije kako je predloženo. Djelomično prihvaćen Prihvaća se prijedlog da kategorija “15” zadrži dosadašnji vremenski okvir do 20:00 sati, ali se ne prihvaća prijedlog za ovu kategoriju od 07:00 sati, već se zadržava prijedlog “od 06:00 sati”
40 RTL Hrvatska d.o.o. PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 7. Predlaže se u potpunosti izostaviti kategoriju 7, obzirom da ista ozbiljno zadire u uredničku slobodu i odgovornost, a bez da donosi neku posebnu razinu u predviđenoj zaštiti djece od neprimjerenih sadržaja. Dio odredbe koji kaže da "se ne smiju prikazivati između dva programa označena višim kategorijama" direktno je u sukobu sa Zakonom o elektroničkim meidjima koji kao sredstvo zaštite maloljetnika predviđa "odabir vremena emitiranja", ali ne i zadiranje u uredničko oblikovanje programskog rasporeda. U kategoriji 15 predlaže se zadržati postojeći vremenski okvir od 07:00 do 20:00 sati. Ovakva izmjena nepotrebno sužava uredničku slobodu prilikom planiranja programa, a bez nekog posebnog boljitka u zaštiti maloljetnika. U kategoriji 18 predlaže se zadržati postojeći vremenski okvir od 07:00 do 23:00 sati. Ovakva izmjena nepotrebno sužava uredničku slobodu prilikom planiranja programa, a bez nekog posebnog boljitka u zaštiti maloljetnika. Predlaže se ostaviti zvučno/tekstualno upozorenje samo za kategoriju 12, a za kategorije 15 i 18 označavanje brojkom u krugu, bez zvučnog/tekstualnog upozorenja, kako je u postojećem Pravilniku. Prihvaćen Prihvaća se prijedlog o izostavljaju kategorije “7”, ali se samo djelomično prihvaća prijedlog vremena emitiranja za kategoriju “15”. Naime, prihvaća se prijedlog da kategorija “15” zadrži dosadašnji vremenski okvir do 20:00 sati, ali se ne prihvaća prijedlog za ovu kategoriju od 07:00 sati, već se zadržava prijedlog od 06:00 sati.
41 MARGITA KIŠ KAPETANOVIĆ PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 7. Članak 7. stavak (a) Prijedlog izmjene: riječi "koji mogu naštetiti" zamijeniti riječima "za koje je vjerojatno da bi mogli naštetiti". Vidi obrazloženje uz komentar na članak 1. Članak 7 stavak "Kategorija 7" Prijedlog izmjene: brisati u cijelosti Vidi obrazloženje uz komentar na članak 6. Dodatno na navedeno, nejasno je kako će se osigurati da se takvi programi "ne smiju prikazivati između dva programa višim kategorijama". Po logici stvari će uvijek u nekom trenutku taj program biti između neke više kategorije. Ako se tu mislilo da neposredno prije i neposredno poslije ne smije biti program više kategorije, to opet dovodi do neuobičajen situacije da primjerice ako se crtani film prikaže u razdoblju od 20 do 22 sata tada nakon toga u 22 sata koje je vrijeme u pravilu rezervirano za odrasle neće moći prikazati sadržaj starije dobi, što sigurno nema nekog smisla. Članak 7 stavak "Kategorija 15" Prijedlog izmjene: riječi "21:00 sat" zamijeniti riječima "20:00 sati" Uzimajući u obzir da je vrijeme iza 20:00 sati vrijeme kada su u pravilu roditelji u domu i mogu kontrolirati što članovi kućanstva osobito djeca gledaju, smatramo neopravdanim pomicanje predmetne dobne granice, obzirom da se na taj način dosta ograničava mogućnost izbora dostupnog sadržaja, pri čemu se ne dovodi do veće dostupnosti tog sadržaja obzirom na vrijeme emitiranja. Članak 7 stavak "Kategorija 12" i "Kategorija 15" Prijedlog izmjene: iza riječi "smiju se prikazivati" u oba stavka dodati riječi "u nekodiranom obliku" Sve medijske usluge koje se prikazuju u kodiranom obliku (odnosno operateri putem kojih se iste prenose) u pravilu imaju odgovarajuće metode roditeljske zaštite putem kojih roditelji mogu ograničiti pristup određenom sadržaju, što uključuje i sadržaju koji je klasificiran određenim definiranim kategorijama. Dodatno na navedeno, operateri koji omogućuju kodirani oblik prijenosa medijskih usluga u pravilu svi imaju tehnička rješenja odgođenog pristupa sadržaju poput "snimalice", reverse EPG, catch up i slično, koji omogućuju gledanje filma nakon njegovog termina emitiranja i u bilo koje vrijeme. Tako primjerice maloljetnik može bez problema pristupiti horor filmu koji se dan ranije prikazao na HRT2 u 24:00 sata putem nekog od sličnih sustava, te vremensko ograničenje nema nekog stvarnog smisla. Slijedom navedenog, bitno je osigurati da svi operateri imaju odgovarajuće sustave roditeljske zaštite koji će onemogućiti ovakvo "zaobilaženje" vremena emitiranja, a ograničenje vremena emitiranja primijeniti samo na programe koji se objavljuju u nekodiranom obliku (primjerice nacionalne televizije) i kojem se doista može izravno pristupiti bez ikakve roditeljske zaštite. Djelomično prihvaćen Prihvaća se prijedlog da se u članku 7. prijedloga Pravilnika riječi "koji mogu naštetiti" zamijene riječima "za koje je vjerojatno da bi mogli naštetiti". Prihvaća se prijedlog o brisanju kategorije "7". Prihvaća se prijedlog koji se odnosi na "kategoriju 15" na način da se riječi "21:00 sat" zamijene riječima "20:00 sati". Ne prihvaća se dodavanje riječi "u nekodiranom obliku" u članku 7. stavak "Kategorija 12" i "Kategorija 15" iza riječi "smiju se prikazivati" budući da je ovo već normirano u prethodnom članku 5. prijedloga Pravilnika koji pripada glavi „Kategorizacija programa“.
42 Pravobranitelj za djecu RH PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 7. Predlažemo da se u čl. 7., st. (a) istakne da kategorija programa upućuje na povećanu potrebu nadzora odraslih nad time što djeca gledaju na televiziji. Unatoč činjenici da se djeca sve više okreću drugim medijima, mnoga od njih (oko 56 % po istraživanju AEM-a i UNICEF-a) provode i do tri sata dnevno ispred televizora, često bez nadzora roditelja. Stoga je nužno obratiti pažnju na programe koji im mogu naštetiti, te pomoći odraslima koji se skrbe o njima da ih zaštite. Pretpostavljamo da se uvođenjem nove kategorije 7, za programe koji nisu primjereni za djecu mlađu od 7 godina, želi poboljšati zaštitu mlađe djece, no bilo bi dobro dodatno razjasniti kako se to namjerava postići. Predlažemo da se zaštita djece podigne na višu razinu tako da se za programe s kategorijom 12 propiše da se ne smiju prikazivati u vremenu od 06:00 do 20:00 sati. Primajući pritužbe građana susrećemo se s primjedbama na pojedine programe označene kategorijom 12, koji zbog brutalnih prizora nasilja doista nisu primjereni za prikazivanje tijekom cijeloga dana. Također, uočavamo izrazitu neujednačenost u dodjeli kategorije 12 programskim sadržajima, te ponekad istu dobnu oznaku nose i oni programi u kojima je nasilje prikazano uz izbjegavanje drastičnih prizora, kao i oni s izrazito uznemirujućim i pretjeranim nasiljem. Odgovornost za to kojim su sve medijskim sadržajima djeca izložena putem televizijskih programa nije i ne smije biti samo na roditeljima, već je ona i na televizijskim nakladnicima. Osim toga, ima situacija u kojima roditelj ne može birati te sadržaje, na primjer, kad se televizor nalazi u nekom javnom prostoru, u čekaonici zdravstvene ambulante ili neke druge ustanove, u bolnici i drugdje, gdje djeca borave s roditeljima određeno vrijeme. Sve to ukazuje na potrebu pažljivog izbora sadržaja koji se prikazuju na televiziji u dnevnim terminima. Također predlažemo da se u Pravilniku, umjesto formulacije da su programi primjereni za maloljetnike (npr. starije od 7 ili 12 godina), koja može navesti na krivi zaključak da se ti programi preporučuju 7-godišnjacima ili 12-godišnjacima, koristi ispravnija formulacija da programi nisu primjereni za djecu mlađu od 7 ili 12 godina. Zbog istog razloga predlažemo izmjenu formulacija i za kategorije 15 i 18. Predlažemo da izmijenjeni tekst članka 7. glasi: Čl. 7. (a) Pod vizualnim simbolima pomoću kojih je moguće prepoznati programe iz članka 5. ovog Pravilnika podrazumijevaju se grafičke oznake. Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga dužni su osigurati da je programe koji mogu naštetiti fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju maloljetnika moguće prepoznati pomoću vizualnih simbola za cijelo vrijeme njihova trajanja, čime se upućuje na potreban nadzor odraslih prilikom praćenja programa. Vizualni simboli odnose se na sljedeće kategorije programa i primjenjuju se na sljedeće načine: Kategorija 7 Proziran krug s upisanom plavom brojkom 7. Ovakvi programi nisu primjereni za djecu mlađu od 7 godina i smiju se prikazivati u bilo koje vrijeme od 00:00 do 24:00 sata, ali se ne smiju prikazivati između dva programa označena višim kategorijama. Pružatelj audiovizualne medijske usluge obvezan je osigurati da u programima koji nisu primjereni za osobe mlađe od 7 godina prethodi zvučno i tekstualno upozorenje: “Program koji slijedi nije primjeren za osobe mlađe od 7 godina” Kategorija 12 Proziran krug s upisanom zelenom brojkom 12. Ovakvi programi nisu primjereni za djecu mlađu od 12 godina i ne smiju se prikazivati u vremenu od 06:00 do 20:00 sati. Pružatelj audiovizualne medijske usluge obvezan je osigurati da u programima koji nisu primjereni za osobe mlađe od 12 godina prethodi zvučno i tekstualno upozorenje: “Program koji slijedi nije primjeren za osobe mlađe od 12 godina” Kategorija 15 Proziran krug s upisanom narančastom brojkom 15. Ovakvi programi nisu primjereni za maloljetnike mlađe od 15 godina i ne smiju se prikazivati u vremenu od 06:00 do 21:00 sat. Pružatelj audiovizualne medijske usluge obvezan je osigurati da programima koji nisu primjereni za osobe mlađe od 15 godina prethodi zvučno i tekstualno upozorenje: “Program koji slijedi nije primjeren za osobe mlađe od 15 godina” Kategorija 18 Proziran krug s upisanom crvenom brojkom 18. Ovakvi programi nisu primjereni za gledatelje mlađe od 18 godina i ne smiju se prikazivati u vremenu od 06:00 do 23:00 sata. Pružatelj audiovizualne medijske usluge obvezan je osigurati da programima koji nisu primjereni za osobe mlađe od 18 godina prethodi zvučno i tekstualno upozorenje: “Program koji slijedi nije primjeren za osobe mlađe od 18 godina” Nije prihvaćen Ne prihvaća se prijedlog da se zaštita djece podigne na višu razinu tako da se za programe kategorije "12" propiše da se ne smiju prikazivati u vremenu od 06:00 do 20:00 sati. Uvažavajući iskustvo i djelovanje pravobranitelja za djecu u štićenju, praćenju i promicanju prava i interesa djece, pomicanjem dobne oznake "12" na 20:00 sati postrožili bi se postojeći kriteriji, odnosno derogirala bi se prava nakladnika stečena po prije važećoj normi čime bi se nakladnicima, kako je to vidljivo iz njihovih komentara na ovaj prijedlog Pravilnika, znatno otežao rad. Ne prihvaća se dopuna u članku 7. riječima "čime se upućuje na potreban nadzor odraslih prilikom praćenja programa" budući da sama grafička oznaka i prethodno tekstualno upozorenje sami po sebi upućuju na potreban nadzor odraslih prilikom praćenja programa te se time izražaj u ovoj odredbi prijedloga Pravilnika ograničava samo na ono što je normativno. U člancima 6. i 7. mijenjaju se izrazi zvučnog/tekstualnog upozorenja: "Program koji slijedi nije primjeren za osobe mlađe od 12/15/18 godina" u izraze "Sadržaj koji slijedi nije primjeren za maloljetnike mlađe od 12/15/18 godina" zbog toga jer izraz “sadržaj” uključuje i programe, dakle konkretne emisje i AVKK (vidi odgovor na komentar br. 50) Kako Zakon o elektroničkim medijima ne razlikuje termine "dijete"" i "maloljetnik", u tekstualnim/zvučnim upozorenjima navedenim u člancima 6. i 7. prijedloga Pravilnika riječ "osobe" mijenja se u prikladniju riječ - "maloljetnike”.
43 RTL Hrvatska d.o.o. PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 6. Predlaže se u potpunosti izostaviti kategoriju <7 kao teško odredivu i previše otegotnu za nakladnike. Djeca u toj dobnoj skupini dovoljno su zaštićena Obiteljskim zakonom prema kojem „Roditelji ne smiju dijete predškolske dobi ostaviti bez nadzora osobe starije od šesnaest godina“. Dakle Obiteljski zakon osigurava da takvo dijete neće samo gledati televizijski program pa će odrasli lako otkloniti sadržaj koji smatra neprimjerenim za dijete ili djetetu objasniti ono što gleda tako da je vjerojatnost nastanka štetnih posljedica po dijete zanemariva. Pored toga, uzimajući u obzir da nakladnici nerijetko preuzimaju kategorizaciju određenu Pravilnikom o kategorizaciji audiovizualnih djela, donešenog temeljem Zakona o audiovizualnim djelatnostima koji ne poznaju spomenutu kategoriju, moglo bi doći do dvostrukog standarda kategorizacije i pravne nesigurnosti. Također, Predlaže se ostaviti zvučno/tekstualno upozorenje samo za kategoriju 12, a za kategorije 15 i 18 označavanje brojkom u krugu, bez zvučnog/tekstualnog upozorenja, kako je u postojećem Pravilniku. Prihvaćen Prihvaća se prijedlog o potpunom izostavljanju kategorije "7" u članku 6., a time i u članku 7. prijedloga Pravilnika. Djelomično se prihvaća. Naime, ne prihvaća se prijedlog da kategorije "15" i "18" budu bez tekstualnog (pisanog) upozorenja sukladno članku 6. i 7. prijedloga Pravilnika, ali se prihvaća da kategorije "15" i "18" budu bez zvučnog upozorenja kako je to propisano i u postojećem Pravilniku.
44 MARGITA KIŠ KAPETANOVIĆ PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 6. Prijedlog izmjene: brisati riječi "-Program koji slijedi nije primjeren za osobe mlađe od 7 godina". Smatramo da uvođenje predmetne nove kategorije predstavlja znatnu novinu i nije usklađeno sa višegodišnjom praksom uvedenom kako kroz pravilnike o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima, kao i u pravilnike o zaštiti maloljetnika donesene temeljem Zakona o audiovizualnim djelatnostima, koji ne propisuju predmetnu kategoriju. Obzirom da pružatelji medijskih usluga prilikom kategorizacije preuzimaju i kategorije dodijeljene temeljem Zakona o audiovizualnim djelatnostima, navedena nova kategorija će dovesti do dodatne pravne nesigurnosti. Prihvaćen Prihvaća se prijedlog o brisanju riječi "Program koji slijedi nije primjeren za osobe mlađe od 7 godina", odnosno o izostavljanju kategorije "7" iz Pravilnika.
45 MARGITA KIŠ KAPETANOVIĆ PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 5. Prijedlog izmjene: riječi "koji mogu naštetiti" zamijeniti riječima "za koje je vjerojatno da bi mogli naštetiti". Vidi obrazloženje uz komentar na članak 1. Prihvaćen Prihvaća se prijedlog da se u članku 5. prijedloga Pravilnika riječi "koji mogu naštetiti" zamijene riječima "za koje je vjerojatno da bi mogli naštetiti".
46 RTL Hrvatska d.o.o. PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 4. Stavak (b) neopravdano sužava opseg opravdanih iznimaka na „programe“. Stoga predlažemo sljedeću izmjenu stavka (b) čl. 4.: "Audiovizualne medijske usluge i radijski programi te sadržaji elektroničkih publikacija iz stavka 1 ovoga članka neće se smatrati štetnim ako su urednički opravdani te ako na primjeren i sadržajno opravdan način služe u odgojno-obrazovne, umjetničke, znanstvene ili informativne svrhe". Prihvaćen Prihvaća se prijedlog zamjene riječi "programi" s riječima "Audiovizualne medijske usluge i radijski programi te sadržaji elektroničkih publikacija..." U članak 4. iza izraza „... sadržaje elektroničkih publikacija“ dodaje se izraz „... i platformi za razmjenu videozapisa“.
47 MARGITA KIŠ KAPETANOVIĆ PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 4. Članak 4. stavak (a) Prijedlog izmjene: brisati riječi "te sadržaje elektroničkih publikacija" Predmetni članak prijedloga Pravilnika prepisuje članak 24. stavak 3. Zakona o elektroničkim medijima, no proširuje njegov doseg na sadržaje elektroničkih publikacija, te time proširuje doseg propisan zakonom, te je taj dio protivan članku 5. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, kao i članku 36. stavak 2. Zakona o sustavu državne uprave. Vidi i obrazloženje uz komentar na članak 1. Nije prihvaćen Ne prihvaća se prijedlog brisanja riječi "te sadržaje elektroničkih publikacija" u članku 4. stavak 1 prijedloga Pravilnika jer su prema članku 94. stavak 2 Zakona o elektroničkim medijima pružatelji elektroničkih publikacija također dužni "sukladno članku 24. stavcima 3. do 5. ovoga Zakona poduzeti sve mjere kako bi zaštitili maloljetnike".
48 RTL Hrvatska d.o.o. PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 3. Odredba 3. a) protivna je Zakonu o elektroničkim medijima. Naime, ZEM propisuje u čl. 21. st. 8. toč 3. i 4. da audiovizualne komercijalne komunikacije ne smiju izravno poticati maloljetnike na uvjeravanje njihovih roditelja ili drugih na kupnju robe ili usluga koje se oglašavaju te iskorištavati posebno povjerenje koje maloljetnici imaju u roditelje, učitelje ili druge osobe. Dakle ZEM govori isključivo o audiovizualnim komercijalnim komunikacijama dok prijedlog Pravilnika to proširuje na program uopće. Također, ZEM govori o izravnom poticanju maloljetnika na kupnju, dok Pravilnik neopravdano to proširuje na impliciranje, izostavljanje (kako god da bi se to tumačilo), dvosmislenost i pretjerane tvrdnje. Svakako se više ne radi o izravnom poticanju pa je odredba protivna ZEM-u. Stoga se predlaže se u potpunosti izbaciti dio zadnje rečenice u stavku (a), počevši od „…i programa koji impliciranjem, izostavljanjem, dvosmislenošću ili pretjeranim tvrdnjama potiču maloljetnike na kupnju ili unajmljivanje proizvoda iskorištavajući njihovo neiskustvo ili lakovjernost ili iskorištavaju njihovo posebno povjerenje koje imaju u roditelje, staratelje, učitelje i druge osobe.“ Prihvaćen Prihvaća se na način da se članak 3. u cjelosti mijenja na sljedeći način. Članak 3. (1) Pod sadržajima koji u audiovizualnim medijskim uslugama, elektroničkim publikacijama i platformama za razmjenu vidozapisa mogu ozbiljno naštetiti fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju maloljetnika podrazumijevaju se sadržaji kojima se uzrokuje najveća šteta, poput neopravdanog nasilja i pornografije. (2) U audiovizualnim medijskim uslugama, elektroničkim publikacijama I platformama za razmjenu videozapisa nije dopušteno objavljivati sadržaje koji mogu ozbiljno naštetiti fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju maloljetnika osim kada je pružatelj medijske usluge alatima za provjeru dobi ili bilo kojom tehničkom mjerom osigurao da ih maloljetnici u području prijenosa neće, uobičajeno, čuti ili gledati. Obrazloženje: Ovo razlikovanje medijskih usluga „koje mogu ozbiljno naštetiti“ i medijskih usluga "za koje je vjerojatno da bi mogli naštetiti" provedeno je u člancima 1. 2. 3. i 4. te dalje sustavno kroz ostale odredbe prijedloga Pravilnika. Sadržaji „koji mogu ozbiljno naštetiti“ fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju maloljetnika, poput neopravdanog/bezrazložnog nasilja i pornografije, prema Direktivi o audiovizualnim medijskim uslugama (članak 6.a) „podliježu nastrožim mjerama“, dok su „sadržaji za koje je vjerojatno da bi mogli naštetiti" razvoju maloljetnika dopušteni, ali uz ograničenja. Naime, radi omogućivanja gledateljima, uključujući roditelje i maloljetnike, da donose informirane odluke o sadržaju koji će gledati, nužno je da pružatelji medijskih usluga daju dovoljno informacija o sadržajima „za koje je vjerojatno da bi mogli naštetiti“ fizičkom, psihičkom ili moralnom razvoju maloljetnika (tekstualna i zvučna upozorena, vizualni simboli ili bilo koja druga sredstva kojima se opisuje priroda sadržaja).
49 MARGITA KIŠ KAPETANOVIĆ PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 3. Članak 3. stavak (a) Prijedlog izmjene: riječi "koje mogu naštetiti" zamijeniti riječima "za koje je vjerojatno da bi mogli naštetiti". Vidi obrazloženje uz komentar na članak 1. Prihvaćen Prihvaća se. Vidi odgovor na komentar br. 13. i novo pisanje članka 3. u prijedlogu Pravilnika.
50 Pravobranitelj za djecu RH PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 3. Nadalje, predlažemo da se dopuni članak 3., st. (a) jer smatramo potrebnim, u opis sadržaja koji mogu naštetiti djeci, uvrstiti i prikaz teških stradanja ljudi i teških ozljeda nastalih u nesrećama i katastrofama, budući da su to za djecu vrlo uznemirujući prizori. Također smatramo potrebnim navesti i eksplicitne prizore seksa, koji nisu primjereni za mlađu publiku. Predlažemo da dopunjeni članak 3., st. (a) glasi: Čl. 3. (a) Pod programima koju mogu naštetiti fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju maloljetnika podrazumijevaju se sve vrste programa koji vrijeđaju dostojanstvo čovjeka, programa s prizorima grubog tjelesnog i/ili verbalnog nasilja, kao i teškog stradanja i ranjavanja ljudi u nesrećama, programa koji sadrže eksplicitne prizore seksa, te osobito nemoralni ili pornografski sadržaj, programa koji potiču na uporabu duhanskih proizvoda, alkohola, droga i drugih oblika ovisnosti, programa vezanih uz igre na sreću, programa koji se bave proricanjem budućnosti, programa koji mogu izazvati fotosenzitivnu epilepsiju, programa koji koriste tehnike subliminalnog oglašavanja, programa koji neopravdano prikazuju maloljetnike u opasnim prilikama i programa koji impliciranjem, izostavljanjem, dvosmislenošću ili pretjeranim tvrdnjama potiču maloljetnike na kupnju ili unajmljivanje proizvoda iskorištavajući njihovo neiskustvo ili lakovjernost ili iskorištavaju njihovo posebno povjerenje koje imaju u roditelje, staratelje, učitelje i druge osobe. Prihvaćen Ne prihvaća se prijedlog da se odredba članka 3. prijedloga Pravilnika dopuni riječima ... "kao i teškog stradanja i ranjavanja ljudi u nesrećama, programa koji sadrže eksplicitne prizore seksa"... pod obrazloženjem da su “teška stradavanja i ranjavanja ljudi u nesrećama” već bila obuhvaćena izrazima „sadržaji koji uključuju bezrazložno nasilje“ i ”programa s prizorima grubog tjelesnog i/ili verbalnog nasilja”, dok je predloženi izraz “programa koji sadrže eksplicitne prizore seksa” već bio obuhvaćen izrazom “osobito nemoralni ili pornografski sadržaji”. Članak 3. prijedloga Pravilnika je u novoj verziji u cjelosti promijenjen. Vidi odgovor na komentar br. 13. i novo pisanje članka 3. u prijedlogu Pravilnika.
51 Danijel Pek PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 2. Hrvatsko društvo nezavisnih producenata podržava prijedlog RTL-a da se riječi "prilikom organizacije programa u kronološki raspored ili katalog" zamijene riječima "prilikom odabira vremena emitiranja ili organizacije kataloga" u skladu s pruženim obrazloženjem. Prihvaćen Ne prihvaća se prijedlog da se riječi "prilikom organizacije programa u kronološki raspored ili katalog" zamijene riječima "prilikom odabira vremena emitiranja ili organizacije kataloga", ali se umjesto toga, uz odredbu o organizaciji programa u kronološki raspored dodaje i odredba o odabiru programa, kako bi bila u skladu sa Zakonom o elektroničkim medijima. Vidjeti odgovor i obrazloženje na komentar RTL Hrvatska pod brojem 11. ovog Izvješća o provedenom savjetovanju.
52 RTL Hrvatska d.o.o. PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 2. Predlaže se, u skladu s načelom zakonitosti, uskladiti tekst članka s tekstom članka 24. stavak 3. Zakona o elektroničkim medijima, odnosno riječi "prilikom organizacije programa u kronološki raspored ili katalog" zamijeniti riječima "prilikom odabira vremena emitiranja ili organizacije kataloga". Organizacija programa u kronološki raspored predstavlja veće zadiranje u uredničko oblikovanje programskog rasporeda od odabira vremena emitiranja te izlazi izvan okvira postavljenog zakonom. Nije prihvaćen Ne prihvaća se prijedlog da se riječi "prilikom organizacije programa u kronološki raspored ili katalog" zamijene riječima "prilikom odabira vremena emitiranja ili organizacije kataloga", ali se umjesto toga, uz odredbu o organizaciji programa u kronološki raspored dodaje i odredba o odabiru programa, kako bi bila u skladu sa Zakonom o elektroničkim medijima. "Organizacija programa u kronološki raspored" također pripada domeni uredničke odgovornosti ("urednička odgovornost je primjena učinkovite kontrole nad odabirom programa i njihovom organizacijom u kronološki raspored programa" – navodi se u članku 3, stavak 1, podstavak 35 Zakona o elektroničkim medijima) pa se ne može tvrditi da je ovime riječ o "zadiranju u uredničko oblikovanje programskog rasporeda" ili da se ovom odredbom “izlazi izvan okvira postavljenog zakonom”, budući da upravo Zakon o elektroničkim medijima u navedenoj odredbi propisuje tako. Stoga predlagatelj Pravilnika predlaže da obje ove kategorije, dakle i "odabir programa" i "njihova organizacija u kronološki raspored programa" ostanu sastavni dio članka 2. prijedloga Pravilnika zbog toga što se urednička odgovornost proteže na obje ove kategorije.
53 MARGITA KIŠ KAPETANOVIĆ PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 2. Prijedlog izmjene: riječi "sve potrebne mjere" zamijeniti riječima "sve pozitivnim propisima propisane mjere". Vidi obrazloženje uz komentar na članak 1. Prihvaćen Prihvaća se prijedlog izmjene u članku 2. prijedloga Pravilnika da se riječi “sve potrebne mjere” zamijene riječima "sve pozitivnim propisima propisane mjere".
54 MARGITA KIŠ KAPETANOVIĆ PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 1. Prijedlog izmjene: riječi "koje mogu naštetiti" zamijeniti riječima "za koje je vjerojatno da bi mogli naštetiti". Predložena izmjena usklađuje standard sa tekstom članka 24. stavak 3. Zakona o elektroničkim medijima, obzirom da podzakonski propisi moraju biti u skladu sa Ustavom i zakonom (članak 5. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske), te se njima samo detaljnije razrađuju pojedine odredbe zakona radi njihove primjene (članak 36. stavak 2. Zakona o sustavu državne uprave), te podzakonski propisi ne mogu proširivati područje djelovanja zakona. Izmjenom navedene zakonske odredbe "vjerojatno da bi mogli" na "koje mogu" se proširuje doseg propisan zakonom. Zakon o elektroničkim medijima u članku 24. stavak 2. propisuje apsolutnu zabranu sadržaja koje mogu ozbiljno naštetiti maloljetnicima, a u članku 24. stavak 3. propisuje da oni sadržaji koji bi mogli naštetiti (dakle ne ozbiljno) se mogu objavljivati ali uz ograničenje pristupa maloljetnicima istima. Prihvaćen Prihvaća se na način da se riječi "koje mogu naštetiti" u članku 1. prijedloga Pravilnika zamjenjuju riječima "za koje je vjerojatno da bi mogli naštetiti". Također se odredba dopunjuje i drugom kategorijom štetnih medijskih sadržaja, naime medijskim sadržajima „koji mogu ozbiljno naštetiti fizičkom, mentalnom i moralnom razvoju maloljetnika“. Vidi novi članak 3., odnosno odgovor na komentar pod br. 13.
55 Pravobranitelj za djecu RH PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA, Članak 1. Predlažemo da se u Prijedlogu Pravilnika o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima članak 1. dopuni radi usklađivanja s terminima korištenim u Zakonu o elektroničkim medijima (NN 111/21),u kojem se po prvi put spominje i teletekst, u sklopu audiovizualnih komercijalnih komunikacija, te se ističe da se Zakon odnosi i na usluge platformi za razmjenu videozapisa. Stoga predlažemo da tekst glasi: Čl. 1. Ovim Pravilnikom propisuju se tehničke mjere i način postupanja pružatelja audiovizualnih medijskih usluga, uključujući teletekst i medijskih usluga radija te pružatelja elektroničkih publikacija, te usluga platformi za razmjenu videozapisa, u slučajevima objavljivanja medijskih sadržaja koji mogu naštetiti fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju maloljetnika. Nije prihvaćen Ne prihvaća se prijedlog da se u članak 1. prijedloga Pravilnika doda izraz “uključujući i teletekst” uz obrazloženje da je ZEM u definiciji audiovizualne komercijalne komunikacije naveo da AVKK uključuje (između ostaloga) i teletekst – vidjeti definiciju AVKK iz članka 3. stavak 1. točka 1. ZEM-a. („Oblici audiovizualne komercijalne komunikacije uključuju, među ostalim, televizijsko i radijsko oglašavanje i teletekst, pokroviteljstvo, teletrgovinu i plasman proizvoda“). Obveze pružatelja iz prijedloga Pravilnika odnose se na cjelokupni program, a neke posebice na AVKK, dakle i na teletekst, pa je zbog toga nepotrebno posebno apostrofiranje teleteksta, pored ostalih oblika AVKK.
56 Samija Ivan PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA Ovim putem ističem kako je članak 12. Prijedloga pravilnika o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima protivan Ustavu i zakonu, prije svega jer se istim na nedopušten način ograničavaju prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske. Ustav, kao temeljni pravni akt držve, naime propisuje kako su poduzetnička i tržišna sloboda temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske (članak 49. stavak 1. Ustava) te da država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu (članak 49. stavak 2. Ustava). Također, Člankom 50. Ustava, propisano je da se poduzetnička sloboda i vlasnička prava mogu samo iznimno ograničiti Zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi. Pri tome, u skladu s načelom proporcionalnosti primjenjivim u ustavnom i konvencijskom pravu, svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te se takvo ograničenje ne može propisati Pravilnikom, niti delegirati na isti. Posve je nedopustivo da se kontrola zakonitosti i ustavnosti određenih zabrana i ograničenja, kako je ovdje slučaj, izbjegava upravo na ovakav način prepuštajući to pravnom aktu nižeg ranga, a ne Zakonu koji mora proći složeniju i strožu proceduru, poglavito u metodološko-nomotehničkom smislu. Blaže mjere, kojima se postiže isti željeni efekt u Republici Hrvatskoj, već postoje, pa tako slijedom: Zakon o igrama na sreću (Narodne novine broj 87/2009, 35/2013, 158/2013, 41/2014, 143/2014, dalje: „ZIS“) propisuje mjere radi zaštite maloljetnika (zabrana igranja igara na sreću maloljetnicima; zabrana ulaska u casina, automat klubove i uplatna mjesta kladionica, i dr.), uključujući i mjeru propisanu radi zaštite maloljetnika u vezi s oglašavanjem igara na sreću cit. „Oglasi i reklame vezani uz igre na sreću ne smiju se objavljivati u radijskim i televizijskim emisijama za djecu i mladež, niti u tiskanom materijalu namijenjenom djeci i mladeži.“ Zakon o elektroničkim medijima propisuje da se za audiovizualne komercijalne komunikacije vezane uz igre na sreću treba osigurati da im prethodi zvučno upozorenje ili da ih je moguće prepoznati s pomoću vizualnih simbola za cijelo vrijeme njihova trajanja. Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama primjenjuje granicu od 18h, primjerice u članku 23. te je nejasno zašto je i na temelju kojih dokaza predložena granica od 23h. Članak 12. predloženog teksta je nesumnjivo suprotan Ustavu, Zakonu o igrama na sreću kao lex specialisu, a u gruboj i vidljivoj dihotomiji sa Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja i sebi višem po rangu Zakonu o elektrončkim medijima. Također, predlagatelj na niti jednom mjestu(u medijima, putem znanstvenih emisija ili skupova, elaborata, radova i sl.) nije obrazložio niti potkrijepio dokazima(studijama, analizama, itd.) predložena ograničenja i zabrane. Prijedlog članka 12. Pravilnika nije u skladu sa Ustavom, zakonima Republike Hrvatske, te konvencijskom pravu zaštite ljudskih prava i sloboda i pravu Europske Unije te predlažem isti u potpunosti brisati. Prihvaćen Prihvaća se na način da oglašavanje svih vrsta igara na sreću više nije normirano vremenom, već: a) uvjetima koji su propisani u članku 11. prijedloga Pravilnika, a koji se odnose na sadržaj ove vrste audiovizualne komercijalne komunikacije. b) porukom o postojanju rizika razvijanja ovisnosti o igrama na sreću, odnosno tekstualnim/zvučnim upozorenjem i vizualnima simbolom/grafičkom oznakom pomoću kojih je ove oglase moguće prepoznati za cijelo vrijeme njihova trajanja te alatima za provjeru dobi ili bilo kojom tehničkom mjerom, a koji su propisani u novom prijedlogu članka 12.
57 Hrvatska udruga priređivača igara na sreću PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA Ovim putem podnosimo prigovor na članak 12. Prijedloga pravilnika o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima. Smatramo naime, kako je predloženi tekst članka 12. Pravilnika o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima (dalje: „Pravilnik“) protivan Ustavu i zakonu, prije svega jer se istim na nedopušten način ograničavaju prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske, Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te pravnom stečevinom Europske Unije. Slijedom tako, primarno, Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014, dalje: „Ustav“) propisuje kako su poduzetnička i tržišna sloboda temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske (članak 49. stavak 1. Ustava) te da država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu (članak 49. stavak 2. Ustava). Predloženi tekst članka je upravo suprotan članku 49., stavku 1. i 2., budući da istovremeno uvelike ograničava poduzetničku i tržišnu slobodu priređivača igara na sreću te napose uvodi razliku između priređivača igara na sreću, stavljajući jedne u povoljniji položaj spram drugih. Time se direktno u nepovoljniji položaj stavljaju određene skupine poduzetnika te se unosi nepobitni i nepovratni tremor na tržište igara na sreću, a sve bez validnih dokaza i potkrijepe stručnih osoba i analiza. Sekundarno, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Povelja Europske Unije o temeljnim pravima prepoznaju i jamče slobodu izražavanja, odnosno primanja i širenja informacija te slobodu i pluralizam medija (članak 10. Konvencije i članak 11. Povelje Europske Unije). Propisivanjem zabrane audiovizualnih komercijalnih komunikacija koje se bave igrama u casinima, igrama klađenja i igrama na sreću u automatima, u vremenu od 6:00 do 23:00 sata ograničavaju se gore navedena temeljna prava i slobode, zbog čega takvo ograničenje mora zadovoljiti propisane uvjete kako bi isto bilo dopušteno. Navedeno posebno dolazi do izražaja kada se ima u vidu da se takvim značajnim opsegom zabrane faktično zabranjuje oglašavanje gotovo u potpunosti, i to za samo određene skupine priređivača igara na sreću. Također, predloženi tekst članka 12. ne ograničava samo prava i slobode poduzetnika koji se bave organiziranjem igara na sreću već i samih medija. Tako je, Člankom 50. Ustava, propisano da se poduzetnička sloboda i vlasnička prava mogu samo iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi. Pri tome, u skladu s načelom proporcionalnosti primjenjivim u ustavnom i konvencijskom pravu, svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Jednako tako i Povelja Europske Unije o temeljnim pravima propisuje da svako ograničenje pri ostvarivanju prava i sloboda priznatih Poveljom mora biti predviđeno zakonom i mora poštovati bit tih prava i sloboda te da, podložno načelu proporcionalnosti, ograničenja su moguća samo ako su potrebna i ako zaista odgovaraju ciljevima od općeg interesa koje priznaje Unija ili potrebi zaštite prava i sloboda drugih osoba. Dakle, prvi uvjet koji mora biti zadovoljen jest da je takvo ograničenje propisano zakonom, a ne Pravilnikom. Takvo je, dakle, ograničenje prava i sloboda je isključivo moguće propisati zakonom, a ne pravilnikom, i to pod uvjetom da se istim postiže legitimni cilj te da je takvo ograničenje razmjeno cilju koji se želi postići. Sekundarno, predloženo ograničenje zabrane oglašavanja u razdoblju od 6:00 do 23:00 sati nije razmjerno cilju koji se želi postići. Predloženo ograničenje je uvelike pretjerano, iznenadno te će nepobitno izazvati velike tržišne turbulencije bez postizanja istaknute svrhe. Blaže mjere te redovita i kvalitetna suradnja sa strukom(doktorima medicine iz područja psihijatrije, psiholozima, priređivačima igara na sreću) polučila bi kvalitetnije rezultate od puke - dokazima nepotkrijepljene zabrane i bijelodanog diskriminatornog ograničavanja. U Republici Hrvatskoj, ističemo, već postoji niz zakonskih odredbi kojima se regulira pitanje oglašavanja u području igara na sreću, utječe na potencijalne negativne efekte koja industrija igara na sreću izaziva te napose štiti problematične igrače i maloljetnike. Tako slijedom: A. Zakon o igrama na sreću (Narodne novine broj 87/2009, 35/2013, 158/2013, 41/2014, 143/2014, dalje: „ZIS“) propisuje mjere radi zaštite maloljetnika (zabrana igranja igara na sreću maloljetnicima; zabrana ulaska u casina, automat klubove i uplatna mjesta kladionica, i dr.), uključujući i mjeru propisanu radi zaštite maloljetnika u vezi s oglašavanjem igara na sreću cit. „Oglasi i reklame vezani uz igre na sreću ne smiju se objavljivati u radijskim i televizijskim emisijama za djecu i mladež, niti u tiskanom materijalu namijenjenom djeci i mladeži.“ Već dakle, postoji Zakon(ne Pravilnik), koji kao lex specialis regulira navedeno. Propisivanjem ograničenja na dva mjesta istovremeno(u Zakonu i Pravilniku) izaziva se pravna nesigurnost, nedorečenost te se ujedno krši ustavno načelo zakonitosti iz članka 5. Ustava (U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom). B. Zakon o elektroničkim medijima propisuje da se za audiovizualne komercijalne komunikacije vezane uz igre na sreću treba osigurati da im prethodi zvučno upozorenje ili da ih je moguće prepoznati s pomoću vizualnih simbola za cijelo vrijeme njihova trajanja. Ipak, predloženi Pravilnik, kao akt slabije pravne snage, pooštrava mjeru i uvodi zabranu emitiranja takvih komercijalnih komunikacija, a time i proširuje ograničenje Ustavom i drugim aktima zajamčenih temeljnih prava i sloboda. Osim što se isti cilj (zaštita maloljetnika) već postiže blažim mjerama propisanim zakonom, niti izvori pravne stečevine Europskog prava kojima se uređuje pitanje audiovizualnih medijskih usluga (osobito Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) ne poznaju takva ograničenja za oglašavanje igara na sreću, iako propisuju ograničenja u području oglašavanja duhanskih proizvoda i alkoholnih pića. Slijedom toga, jasna je intencija europskog zakonodavca da, prilikom utvrđivanja razmjernosti učinka mjera kojima se zadire u slobode oglašavanja (time i poduzetničke slobode), izuzmu igre na sreću, odnosno da se ne propišu jednako tegobne ograničavajuće mjere kao za duhanske proizvode i alkoholna pića. C. Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama primjenjuje granicu od 18h, primjerice u članku 23. te je nejasno zašto je i na temelju kojih dokaza predložena granica od 23h. Zakonom o igrama na sreću, igre na sreću se razvrstavaju u četiri skupine: 1. Lutrijske igre; 2. Igre u casinima; 3. Igre klađenja; te 4. Igre na sreću na automatima. Kako proizlazi iz teksta predloženog članka 12. Pravilnika, zabrana i ograničenje emitiranja različito, diskriminatorno, tretira skupine priređivača igara na sreću, suprotno Ustavu, Zakonu o igrama na sreću kao lex specialisu te zasigurno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja. Osim što je , uopće, navedena zabrana i ograničenje oglašavanja u potpunosti neobrazložena niti podržano dokazima (studijama, analizama, itd.), Pravilnik dodatno uvodi izričitu i izravnu neravnopravnost. Javno postavljamo pitanje zašto je, ukoliko je svrha ovakove zabrane i ograničenja zaštita maloljetnika, istima i dalje omogućen pristup brojnim ilegalnim priređivačima koji potpuno nesmetano i protivno svim zakonima djeluju, priređuju i promoviraju se na digitalnom prostoru Republike Hrvatske? Slijedom svih iznesenih razloga, smatramo da je posve sigurno da prijedlog članka 12. Pravilnika nije u skladu s Ustavom, zakonima Republike Hrvatske, te konvencijskom pravu zaštite ljudskih prava i sloboda i pravu Europske Unije te predlažemo iste u potpunosti brisati. Prihvaćen Prihvaća se. Vidi odgovor na komentar br. 1.
58 JOŠKO BILIŠKOV PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA Primjedba na predloženu odredbu čl. 1. Pravilnika o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima. Predloženim člankom 1. se ne ostvaruje svrha podzakonskog općeg normativnog akta koja je propisana odredbom članka 24. stavak 7. Zakona o elektroničkim medijima (nastavno: Zakon). Naime, stavkom 7. članka 24. Zakona je propisano da Vijeće pravilnikom propisuje tehničke mjere i način postupanja nakladnika televizije i/ili radija u slučajevima iz stavaka 2. do 5. tog članka. Dakle, za zaključiti je da je Vijeće ovlašteno kako propisati tehničke mjere, a tako propisati i način postupanja tamo navedenih nakladnika u slučajevima kada se ostvare situacije predviđene u stavcima 2. do 5. tog članka. Odredbom stavka 2. članka 24. Zakona je izričito propisano kako nisu dopuštene audiovizualne medijske usluge i radijski programi, te sadržaji elektroničkih publikacija koji ozbiljno mogu naštetiti fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju maloljetnika. Dakle, zakonodavac je stavio naglasak na prilog „ozbiljno“. Ukoliko se pak pogleda predloženi članak 1. Pravilnika, vidljivo je da Vijeće propisuje tehničke mjere i način postupanja pružatelja takvih usluga i takvih publikacija u slučajevima medijskih sadržaja koji mogu naštetiti fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju maloljetnika. Utoliko je Vijeće predložilo Pravilnik koji nije sukladan životnim situacijama koje su normirane u članku 24., stavku 2. Zakona jer se očito ne radi o programima i sadržajima koji mogu ozbiljno naštetiti fizičkom i drugom razvoju maloljetnika, zbog čega je predloženi Pravilnik nezakonit. Ukoliko se pak pogleda stavak 3. članka 24. Zakona, razvidno je da zakonodavac normira audiovizualne medijske usluge i radijske programe za koje je vjerojatno da bi mogli naštetiti fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju maloljetnika. U članku 1. predloženog Pravilnika, Vijeće nije uzelo u obzir normiranu vjerojatnost, nego se samo zadržalo na glagolu može. Dakle, očito je Pravilnik, zbog članka 1., onako kako je predložen od strane Vijeća, suprotan Zakonu, što njegove daljnje provedbene odredbe čini nevaljalim. Stavlja se i primjedba na članak 3., a upravo zbog istih razloga koji su ranije istaknuti glede članka 1. Pravilnika. Kako je to već kazano, zakonodavac je u članku 24., stavku 2. Zakona za ograničavanje usluga i programa propisao nužnost da se radi o programima i uslugama koji su takve naravi da „ozbiljno mogu naštetiti“, dok u stavku 3., članka 24. Zakona normira medijske usluge i radijske programe „za koje je vjerojatno da bi mogli naštetiti“ fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju maloljetnika. Predloženim člankom 3. Pravilnika, kao predloženog općeg normativnog akta, također su ispušteni zakonom propisani termini „ozbiljno mogu naštetiti“ i „vjerojatno mogu naštetiti“ iz stavaka 2. i 3., članka 24. Zakona, dok Vijeće takvim propisivanjem očito sužuje zakonsko normiranje ispuštanjem istoga budući izričito navodi da se pod programima koji mogu naštetiti fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju malodobnika nalaze svi tamo navedeni programi, što nije zadaća Vijeća koja proizlazi iz ovlasti propisane odredbom stavka 7., članka 24. Zakona. Zbog ovoga je dodatno očita neusklađenost predloženog Pravilnika sa odredbama Zakona na kojima Vijeće temelji ovlast za podzakonsko opće normiranje, radi čega su upitne sve kasnije provedbene odredbe tog Pravilnika. Iduća primjedba se odnosi na predloženi članak 12. Pravilnika. Predloženim člankom 11. Pravilnika su valjano i stručno propisane tehničke mjere zaštite u svezi audiovizualnih komercijalnih komunikacija vezanih uz igre na sreću. Zbog takvog propisivanja, ostvarena je svrha zaštite koja se primjenjuje na sve priređivače igara na sreću i u svim situacijama, neovisno o vrsti igre na sreću. Upravo zbog toga se čitava predložena odredba članka 12. Pravilnika čini izlišnom, dok je očito da se takvim podzakonskim normiranjem stvara nejednakost među priređivačima igara na sreću i to ovisno o vrstama igara na sreću. Dakle, cilj namjeravane zaštite se predloženim normiranjem iz članka 12. Pravilnika očito ne postiže, ali se tako predloženim normiranjem radi nejednakost u samoj struci priređivača na sreću, na koji način se podzakonskim općim normativnim aktom očito narušava Ustavom, Konvencijom i zakonima zajamčena i propisana ravnopravnost svih gospodarskih subjekata koji se bave priređivanjem igara na sreću, a sve ovisno o vrsti igre na sreću koja ulazi u njihov opseg djelatnosti. Ovo posebice zbog toga što je, stavkom b) predloženog članka 12. Pravilnika posebice naglašena zabrana audiovizualne komercijalne komunikacije za one priređivače koji se bave igrama u casinima, igrama klađenja i igrama na sreću automatima, a ispuštene su sve druge djelatnosti priređivanja igara na sreću na koji način se dodatnim i nepotrebnim podzakonskim normiranjem utječe ne tržišnu slobodu priređivača bez da je takav utjecaj primjeren svrsi, dok se svrha očito može ostvariti i bez takvog ograničavajućeg utjecaja, da bi se u stavku c) predloženog članka 12. Pravilnika dodatno uzročila neravnopravnost propisivanjem izuzetka za igre klađenja koje se emitiraju u sportskim programima (dakle, takvim izuzetkom se pogoduju točno određeni priređivači igara na sreću, dok se ne ostvaruje zaštita malodobnih osoba, radi čega je dodatno neopravdano zadiranje vijeća u tržišne slobode, te ravnopravnost i jednak položaj svih gospodarstvenika na tržištu). U provedbenoj praksi takvo podzakonsko općenormativno normiranje, a na način koji je predložen u čl. 12., rezultirao bi nepotrebnim proturječnostima u provedbi samog Zakona, a što se može spriječiti ukoliko bi se brisao čitav članak 12. predloženog Pravilnika. Zaključno, smatram normiranje iz članka 12. važećeg Pravilnika iz 2015. g. dostatnim u svezi svrhe koja se želi postići, pa isto ne bi trebalo mijenjati. U članku 22. Pravilnika su pogrešno navedeni brojevi službenog glasila Narodne novine koji se odnose na ranije objavljeni i ranije važeći Pravilnik o zaštiti maloljetnika, pa bi se i to trebalo uskladiti i ispraviti na način da se u tom dijelu unesu ispravne brojevi službenog glasila u kojima je taj Pravilnik doista i objavljen, sve radi ispravnog upoznavanja adresata u svezi prestanka važenja podzakonskog općegnormativnog propisa koji se stavlja izvan snage predloženim Pravilnikom. Odvjetnik Joško Biliškov, Trnjanska 73, 10000 Zagreb Djelomično prihvaćen Djelomično se prihvaća. Prihvaća na način da se riječi "koje mogu naštetiti" u članku 1. prijedloga Pravilnika zamjenjuju riječima "za koje je vjerojatno da bi mogli naštetiti". Također se odredba dopunjuje i drugom kategorijom štetnih medijskih sadržaja, naime medijskim sadržajima „koji mogu ozbiljno naštetiti fizičkom, mentalnom i moralnom razvoju maloljetnika“. Vidi članak 3. i odgovor na komentar pod br. 13. U pogledu primjedbe na članak 12. prihvaća se na način da oglašavanje svih vrsta igara na sreću više nije normirano vremenom, već: a) a) uvjetima koji su propisani u članku 11. prijedloga Pravilnika, a koji se odnose na sadržaj ove vrste audiovizualne komercijalne komunikacije. b) b) porukom o postojanju rizika razvijanja ovisnosti o igrama na sreću, odnosno tekstualnim/zvučnim upozorenjem i vizualnim simbolom/grafičkom oznakom pomoću kojih je ove oglase moguće prepoznati za cijelo vrijeme njihova trajanja te alatima za provjeru dobi ili bilo kojom tehničkom mjerom, a koji su propisani u novom prijedlogu članka 12. Ne prihvaća se primjedba na članak 22. prijedloga Pravilnika jer brojevi službenog glasila Narodne novine koji se odnose na ranije objavljeni i ranije važeći Pravilnik o zaštiti maloljetnika nisu pogrešno navedeni - Pravilnik o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima ("Narodne novine" br. 28/15., 111/21., 22/22.)
59 Danijel Pek PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA Hrvatsko društvo nezavisnih producenata udruga je produkcijskih kuća usmjerenih na neovisnu audiovizualnu produkciju, čiji je cilj jačanje hrvatskog AV tržišta, osnaživanje domaćih autora, filmskih radnika i produkcijskih kuća te povećanje broja i kvalitete audiovizualnih djela izvorno proizvedenih na hrvatskom jeziku i namijenjenih publici u Hrvatskoj i svijetu. Smatramo kako je zaštita maloljetnika od neprimjerenih sadržaja izuzetno bitna za pravilan fizički, psihički i emotivni razvoj djece i mladih te podržavamo sva nastojanja da se ona uspostavi i poboljša. Načelno vjerujemo kako su edukacija djece i roditelja, kvalitetna medijska pismenost, informiranje i programi prevencije znatno bolji i efikasniji modeli pristupa od pokušaja da se nepoželjni i štetni programi učine nedostupnima ili manje dostupnima. U tom smislu podržavamo donošenje pravilnika ali i pozivamo da se umjesto reguliranjem bolji učinak proba postićit edukacijom i informiranjem. Primljeno na znanje Prima se na znanje.
60 Pravobranitelj za djecu RH PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA Pozdravljamo inicijativu da se novim Pravilnikom poboljša i proširi zaštita djece od štetnih sadržaja u skladu s novim Zakonom o elektroničkim medijima (NN 11/21), koji regulacijom obuhvaća i teletekst i usluge platformi za razmjenu videozapisa. Posebno pozdravljamo nastojanja da se pojedinim člancima Pravilnika dodatno zaštite dostojanstvo i integritet djeteta koje sudjeluje u medijskim prilozima. Primljeno na znanje Prima se na znanje.
61 NEVEN RICIJAŠ PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA Pozdravljam inicijativu da se donese ovaj Pravilnik kojim će se kvalitetnije regulirati aspekti zaštite djece i maloljetnika u elektroničkim medijima. Obraćam se kao sveučilišni profesor i znanstvenik s ekspertizom u području poremećaja u ponašanju djece i mladih, delinkventnog ponašanja, te kockanja i drugih bihevioralnih ovisnosti (prof.dr.sc. Neven Ricijaš, Odsjek za poremećaje u ponašanju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu). Prva generalna primjedba odnosi se na naslov Pravilnika te precizno jezično definiranje dobne skupine na koju se odnosi. Sadašnji prijedlog Pravilnika kombinira pojmove djeteta i maloljetnika (ponegdje navodi i izraz 'mladi'), što nije dobro. Iz navedenog nije jasno tko je dijete, a tko je maloljetnik. Naslov Pravilnika se odnosi na 'maloljetnike', a u tekstu se navode 'djeca'. Potrebno je definirati pristup iz kojeg se polazi, te je u prvom članku navedeno potrebno jasno propisati, dodavanjem stavka 2. Pritom Pravilnik može izabrati jedan od dva niže opisana pristupa: (1) Konvencijski pristup, kojim će definirati dijete kao svaku osobu do nenavršene 18. godine života. Izabere li se taj pristup, onda je potrebno mijenjati naslov Pravilnika (Pravilnik o zaštiti djece u elektroničkim medijima), te u čl. 1. st. 2 navesti da se djetetom smatra svaka osoba do nenavršene 18. godine života. (2) Pravosudni pristup koji polazi od dobi kaznene i prekršajne odgovornosti u Republici Hrvatskoj. Ovim pristupom se djetetom smatra osoba do navršene 14. godine života, a maloljetnici su osobe od 14. do 18. godine života. Tada je također potrebno mijenjati naslov Pravilnika (Pravilnik o zaštiti djece i maloljetnika u elektroničkim medijima), te analogno tome prilagoditi čl. 1. st. 2. Sadašnji pristup koji kombinira ove izraze je pravno nejasan te ostavlja prostor za interpretaciju na koga se pojedini propis/odredba odnosi, što posljedično može utjecati i na kršenje odredbi ovog hvalevrijednog Pravilnika. Kada se definiraju izrazi, potrebno je uskladiti sve članke, u cijelom Pravilniku, ovisno o tome na koga se pojedini aspekt odnosi. Također smatram uputnim dodati stavak 3. članka 1. sa sljedećim tekstom: „Riječi i pojmovni sklopovi koji imaju rodno značenje, bez obzira na to jesu li u ovom Pravilniku korišteni u muškom ili ženskom rodu odnose se jednako na muški i ženski rod“. Logično je da Pravilnik koristi jedan rodni izričaj, ali je također važno naglasiti da se jednako odnosi i na djevojke i na mladiće. Sljedeća opća primjedba se odnosi na kombiniranje oznake stavaka slovima i brojkama. Smatram da to nije dobro te da bi uputno bilo koristiti isključivo numeričke oznake za stavke. Primjerice članak 8 stavke definira slovima a), b), c), dok članak 9. ih definira numerički (1), (2), (3). Brojevi su uobičajen pristup za stavke i točke, a podtočke eventualno mogu ići slovima. Djelomično prihvaćen Ne prihvaća se uvođenje jezično definirane razlike dobnih skupina "djeca" i "maloljetnici" budući da ih ni Zakon o elektroničkim medijima tako ne razlikuje već ih koristi kao sinonime. Primjerice, u članku 24. stavak 5 Zakona o elektroničkim medijima vidljivo je da zakonodavac smatra djecu "do 18 godina" starosti: - "Nije dopušteno objavljivanje informacije kojom se otkriva identitet djeteta do 18. godine". Prema tome i u ovom prijedlogu Pravilnika izrazi "dijete" i "maloljetnik" koriste se sinonimno. Prihvaća se prijedlog uvođenja odredbe o rodnoj neutralnosti izraza. U tekst Pravilnika dodaje se odredba: „Izrazi koji imaju rodno značenje, bez obzira na to jesu li u ovom Pravilniku korišteni u muškom ili ženskom rodu, koriste se neutralno i odnose se jednako na muški i ženski rod". Prima se na znanje primjedba koja se odnosi na "kombiniranje oznake stavaka slovima i brojkama" u prijedlogu Pravilnika, budući da je ovo nenamjerna pogreška predlagatelja Pravilnika koja se potkrala prilikom objave ovog podzakonskog akta na web stranici e-Savjetovanja.
62 Zoran Kovačić PRAVILNIK O ZAŠTITI MALOLJETNIKA U ELEKRTONIČKIM MEDIJIMA Predlažem da se izmjeni tipfeler ELEKRTONIČKIM u ELEKTRONIČKIM medijima Primljeno na znanje Prima se na znanje te će ovaj i druge greške u pisanju biti ispravljene u finalnoj redakciji Pravilnika.