Izvješće o provedenom savjetovanju - Prijedlog Zakona o izmjenama Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima, s konačnim prijedlogom zakona
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
---|---|---|---|---|---|
1 | GRADSKA PLINARA ZAGREB d.o.o. | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA , ODREDBE VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU | PRIJEDLOG IZMJENE I DOPUNE ZAKONA O ZAPALJIVIM TEKUĆINAMA I PLINOVIMA Predlaže se izmjena članka 9. st. 2. Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima na način da se u istom stavku brojka 10 zamijeni brojkom 15 tako da isti glasi: „Operator, prilikom promjene ili umjeravanja plinomjera, produžuje ili uskraćuje isporuku plina samo na temelju ispitnog izvještaja o nepropusnosti i ispravnosti plinske instalacije u građevini ili dijelu građevine namijenjene za stanovanje, a najmanje jednom u 15 godina, ako drugim propisom nije određen kraći rok“ | Nije prihvaćen | Ovim Prijedlogom zakona mijenjaju se samo one odredbe važećeg Zakona kojima su kao prekršajne sankcije propisane novčane kazne, iznos kojih je izražen u kunama. Radi potrebe prilagodbe pravnog okvira Republike Hrvatske uvođenju eura kao nacionalne valute u ovom Zakonu zamjenjuju se iznosi novčanih kazni izraženi u kunama tako da budu izraženi u eurima. Ostale odredbe važećeg Zakona nije moguće mijenjati ovim Zakonom, no, prijedlog će biti razmotren prilikom sljedećih izmjena i dopuna |
2 | Gradska plinara Bjelovar d.o.o. | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA , ODREDBE VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU | Predlažemo da se u članku 9. stavku 2. Zakona broj "10" zamjeni brojem "15" | Nije prihvaćen | Ovim Prijedlogom zakona mijenjaju se samo one odredbe važećeg Zakona kojima su kao prekršajne sankcije propisane novčane kazne, iznos kojih je izražen u kunama. Radi potrebe prilagodbe pravnog okvira Republike Hrvatske uvođenju eura kao nacionalne valute u ovom Zakonu zamjenjuju se iznosi novčanih kazni izraženi u kunama tako da budu izraženi u eurima. Ostale odredbe važećeg Zakona nije moguće mijenjati ovim Zakonom, no, prijedlog će biti razmotren prilikom sljedećih izmjena i dopuna Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima. |
3 | GRADSKA PLINARA ZAGREB d.o.o. | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA , KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O ZAPALJIVIM TEKUĆINAMA I PLINOVIMA | PRIJEDLOG IZMJENE I DOPUNE ZAKONA O ZAPALJIVIM TEKUĆINAMA I PLINOVIMA Predlaže se izmjena članka 9. st. 2. Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima na način da se u istom stavku brojka 10 zamijeni brojkom 15 tako da isti glasi: „Operator, prilikom promjene ili umjeravanja plinomjera, produžuje ili uskraćuje isporuku plina samo na temelju ispitnog izvještaja o nepropusnosti i ispravnosti plinske instalacije u građevini ili dijelu građevine namijenjene za stanovanje, a najmanje jednom u 15 godina, ako drugim propisom nije određen kraći rok“ Analizom tehničkih razloga za definiranje trajanja valjanosti ispitnog izvješća od 10 godina za kućanstvo, kao najveći operator plinskog distribucijskog sustava u Republici Hrvatskoj nismo našli uporište za isto. Stoga, smatramo kako je predložena izmjena svrsishodna te nužno potrebna u smislu smanjenja operativnih troškova, a u cilju smanjenja konačne cijene usluge koju plaćaju krajnji kupci. Navedenu tvrdnju ćemo potkrijepiti na temelju našeg iskustva upravljanja najvećim plinskim distribucijskim sustavom u Republici Hrvatskoj. Analizom akcidenata povezanih s uporabom prirodnog plina sa smrtnim ishodima zabilježenih na distribucijskom području GPZ-a dolazi se do slijedećih podataka: A) STATSITIKA - EKSPLOZIJE Prema statistici eksplozija prirodnog plina, na distribucijskom području Gradske plinare Zagreb d.o.o. (dalje: GPZ) vidljivo je da je od 1999. godine, dakle zadnjih 23 godine, bila ukupno samo 1 eksplozija prirodnog plina sa smrtnim posljedicama, gdje su smrtno stradale 2 osobe. Razlog navedene eksplozije je nestručno obavljanje radova na plinskoj instalaciji kod zamjene plinskog štednjaka prilikom renoviranja kuhinje. U tome, jedinom slučaju, nije bitan rok za ispitivanje plinskih instalacija, jer (ne)stručno obavljanje radova na plinskoj instalaciji nema nikakve veze s rokom ispitivanja plinskih instalacija. B) STATISTIKA - TROVANJE Prema statistici trovanja ugljičnim monoksidom (CO) radi povrata dimnih plinova iz atmosferskih bojlera (vrsta B) vidljivo je da je u zadnjih 23 godine bilo ukupno 27 trovanja sa smrtnim posljedicama. Također je vidljivo da se od 2008. godine broj trovanja dvostruko smanjio na godišnjoj razini u odnosu na 9 godina ranije (sa 1,78 trovanja godišnje na 0,79 trovanja godišnje). Uzrok trovanja u 90% slučajeva je u sustavu dobave zraka uporabom kuhinjskih napa i ventilatora koji izbacivanjem zraka iz prostorije u vanjsku atmosferu narušuju dinamiku dobave zraka za izgaranje. Akcidenti koji su nastali, posljedice su postupanja od strane krajnjih kupaca plina koji su plin koristili ili bez da su isključili iz uporabe kuhinjske nape i ventilatore ili su samostalno izvršili trganje plombe distributera na ventilu ispred trošila, otvaranje ventila i aktiviranje trošila za koje je operator utvrdio da ne posjeduje valjane dokaze ispravnosti. Dakle, također u slučajevima trovanja CO nije bitan rok ispitivanja plinskih instalacija jer korisnici koji zanemaruju upozorenja ista će zanemarivati i da se svake godine ispituju plinske instalacije. Bitno je također napomenuti da u zadnjih 14 godina na distribucijskom području GPZ-a bilo ukupno 11 trovanja CO sa smrtnim posljedicama, odnosno 0,79 trovanja godišnje, što je vrlo malo neželjenih događaja te vrste i značajno ispod europskog prosjeka. Napominjemo također i da navedeni statistički pokazatelji u postotnim bodovima daju slične rezultate i u cijeloj Republici Hrvatskoj. REKONSTRUKCIJE, SANACIJE I POTRES Na sustavu GPZ-a je cca 14.000 zgrada s 10 i više obračunskih mjernih mjesta. Svake godine monteri GPZ-a izvrše ispitivanje na cca 1.400 zgrada, a u sustavu sanacije i rekonstrukcije plinskih cjevovoda plinskih instalacija zadnjih 10 godina godišnje je bilo cca 600 stambenih zgrada. Za zaključiti je, a što je vidljivo i na terenu, u Gradu Zagrebu kompletno je obavljena rekonstrukcija u 90% plinskih cjevovoda plinskih instalacija iako je Grad Zagreb plinoficiran od 1862. godine. Kao dokaz navedenoga je da, nakon potresa koji se dogodio 22.ožujka 2020. godine, nije bilo niti jednog (!) izlaza plina, kako na distribucijskom sustavu plinovoda i kućnih priključka tako i na plinskim cjevovodima unutarnjih plinskih instalacija. Time se može konstatirati da su, vezano za plinske cjevovode plinskih instalacija, svi plinski cjevovodi s opremom dana 22.ožujka 2020. izdržali direktan te za sve građane i GPZ kao operatora najzahtjevniji mogući stres-test bez ijednoj propuštanja plina uzrokovanog potresom što je mjerodavan dokaz ispravnosti postupanja i izvođača plinskih instalacija te operatora distribucijskog sustava plina. REDOVNA ZAMJENA PLINOMOMJERA I ISPITIVANJE PLINSKE INSTALACIJE Svi operatori distribucijskih sustava plina mijenjaju svoje plinomjere sukladno obvezama iz podzakonskih akata Zakona o mjeriteljstvu (NN 74/14, 111/18). Temeljem Pravilnika o ovjernim razdobljima za pojedina zakonita mjerila… (NN 133/20) ovjerno razdoblje za plinomjere koji se pretežito nalaze u kućanstvima (G4 i G6) je 10 godina. Također, temeljem Pravilnika o postupku ispitivanja plinomjera statističkom metodom u svrhu produljenja ovjernog razdoblja (NN 24/18) GPZ svake godine vrši produljenje ovjernog razdoblja plinomjera za dodatne 4 godine, tako da GPZ ima obavezu zamjene plinomjera svakih 14 godina. Na osnovu činjenice da operator kod svake zamjene plinomjera ispituje plinsku instalaciju, a da je najveći broj plinomjera svih operatora distribucijskih sustava u Hrvatskoj smješten unutar samostalnih uporabnih cjelina u vlasništvu vlasnika građevine (za GPZ svih 100% od cca 290.000 obračunskih mjernih mjesta), uputno je plinskoj instalaciji pristupati na način da se krajnjem kupcu plina u jednom pristupu izvrše sve potrebne aktivnosti – zamjena opreme obračunskog mjernog mjesta (plinomjer i ostala oprema) te ispitivanje plinske instalacije, a što je još jedan razlog za podnošenjem zahtjeva za produljenjem valjanosti ispitnog izvještaja s 10 na 15 godina. Uz tehničke razloge i statistiku neželjenih događaja sa smrtnim ishodom zabilježene zadnjih 23 godine koji opravdavaju ovakav prijedlog, smanjenje troškova za korisnike dobio bi se i na samoj cijeni zamjene plinomjera i ispitivanja plinskih instalacija, jer bi se rok produljio za 50% što bi bitno utjecalo i na samu cijenu ispitivanja jer će biti potrebno manje ljudskih i materijalnih resursa za obavljanje tih poslova, a u ovo vrijeme poskupljenja energenata svako snižavanje cijena je dobrodošlo. ZAKLJUČAK Temeljem statističkih pokazatelja stanja plinskih instalacija na području Hrvatske te iznenadnog i nenajavljenog stres-testa plinske instalacije kojeg su iste izdržale, molimo da prihvatite ovaj prijedlog korekcije valjanosti ispitnog izvještaja u trajanju od 15 godina jer zadržavanje valjanosti u trajanju od 10 godina nema tehničkog temelja niti opravdanosti po pitanju sigurnosti uporabe plina. Ujedno bi se prihvaćanjem prijedloga za izmjenu perioda ispitivanja plinske instalacije napravio bitan korak i prema smanjivanju same cijene plina, budući da će produljenje roka za ispitivanje plinskih instalacija sa 10 na 15 godina bitno utjecati i na samu cijenu usluge, odnosno visinu tarifne stavke za distribuciju plina, a time i na konačnu cijenu prirodnog plina za krajnjeg kupca. GRADSKA PLINARA ZAGREB d.o.o. | Nije prihvaćen | Ovim Prijedlogom zakona mijenjaju se samo one odredbe važećeg Zakona kojima su kao prekršajne sankcije propisane novčane kazne, iznos kojih je izražen u kunama. Radi potrebe prilagodbe pravnog okvira Republike Hrvatske uvođenju eura kao nacionalne valute u ovom Zakonu zamjenjuju se iznosi novčanih kazni izraženi u kunama tako da budu izraženi u eurima. Ostale odredbe važećeg Zakona nije moguće mijenjati ovim Zakonom, no, prijedlog će biti razmotren prilikom sljedećih izmjena i dopuna Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima. |
4 | Gradska plinara Bjelovar d.o.o. | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA , KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O ZAPALJIVIM TEKUĆINAMA I PLINOVIMA | Djelatnost i dužnosti operatora distribucijskog sustava plina detaljno su opisani člankom 47. Zakona o tržištu plina pri čemu se nigdje ne spominju obveze vezane za periodičko ispitivanje plinske instalacije u vlasništvu krajnjeg kupca plina, već sva odgovornost prestaje na glavnom zaporu priključka na plinski distribucijski sustav pod kojeg spada i oprema obračunskog mjernog mjesta (plinomjer, regulator i sustav daljinskog prijenosa podataka o potrošnji plina). Jedini propis koji operatoru nameće odgovornost za plinsku instalaciju je Zakon o zapaljivim tekućinama i plinovima (NN 56/10, 108/95, nadalje: Zakon) koji je pod nadležnošću Ministarstva unutarnjih poslova izvorno kreiran daleke 1995. godine u uvjetima kada je distribucija plina bila komunalna djelatnost pod nadležnosti jedinica lokane samouprave, a koji nije doživio transformaciju potrebnu prilikom usklađivanja hrvatskog pravnog okvira s europskom pravnom stečevinom. Donošenjem hrvatskih energetskih propisa harmoniziranih s europskom pravnom stečevinom vidljivo je da u istima nigdje ne stoji da je operator distribucijskog sustava plina u obvezi i zoni odgovornosti za plinske instalacije - niti za plinski cjevovod, a kamo li za plinske uređaje ili dimnjake, a što je pak u potpunosti sukladno definiciji iz članka 3. stavak 1. točkom 11. Zakona o gradnji, u kojoj stoji da je instalacija sastavni dio građevine - čime nije dio plinskog distribucijskog sustava. Radi činjenice da je Zakon još 1995. godine predvidio da će se umjesto vlasnika građevine za periodičko dokazivanje ispravnosti plinske instalacije skrbiti operator distribucijskog sustava plina, vlasnici građevina prema svojim plinskim instalacijama pretežito ne postupaju sukladno obvezama iz članka 150. Zakona o gradnji (NN 153/13, 20/17, 39/19, 125/19) dokle god operator vlasniku ne utvrdi stanje plinske instalacije što stvara neopravdan pritisak na operatora umjesto na vlasnika građevine i nije jamstvo sigurne i pouzdane potrošnje plina. Potres koji je 22. ožujka 2020. pogodio zagrebačko područje na vidjelo je donio svu nelogičnost i arhaičnost Zakona odnosno njegovu neusklađenost s preostalim pravnim okvirom Republike Hrvatske na području postupanja s plinskim instalacijama te neusklađenost s europskom pravnom stečevinom. Za naglasiti je da je u EU27 samo Republika Hrvatska operatorima distribucijskih sustava plina predmetnim Zakonom propisala obveze periodičkih ispitivanja plinskih instalacija u vlasništvu vlasnika građevine u svrhu izdavanja ispitnog izvještaja o nepropusnosti i ispravnosti plinske instalacije. Upravo radi toga operatori distribucijskih sustava plina, na čelu s GPZ-om, a u okviru Udruženja distributera i opskrbljivača pri HGK, podnijeli su inicijativu i predložili cjeloviti novi model postupanja s plinskom instalacijom koji bi za razliku od Zakona bio usklađen s europskom pravnom stečevinom i koji bi za posljedicu imao potpuno uređenje do sada uglavnom neuređenog područja postupanja s plinskom instalacijom u okviru Zakona o gradnji i Zakona o tržištu plina. Slanjem našeg dopisa prema Vama od 5. studenog 2020. (Klasa:GPZ-05-20-1032, Urbroj:01-20-004) te dopune, odnosno požurnice upućene Vam 7. listopada 2021.(Klasa:GPZ-05-20-1032, Urbroj:01-21-011) inicirali smo potpunu izmjenu modela postupanja s plinskom instalacijom za što smo dobili sveobuhvatnu potporu baš svih subjekata na području postupanja s plinskim instalacijama. Postojeći okvir postupanja s plinskom instalacijom, vrlo šturo koncipiran u svega dva članka Zakona ne rješava sva pitanja postupanja s plinskom instalacijom (projektiranje, izvođenje, uporaba, održavanje, proizvodi za plinske instalacije, ovlaštene osobe…) već daje samo parcijalne upute operatoru distribucijskog sustava. No, pri tome mu daje i punu odgovornost za stanje plinske instalacije unatoč tome što zakonodavno tijelo nije predvidjelo da je djelatnost ispitivanja plinske instalacije djelatnost operatora prema Zakonu o tržištu plina. Uz samu šturost propisa, davanjem široke odgovornosti operatoru za stanje plinske instalacije, a kod bilo kojeg akcidenta, prvenstveno operator mora dokazati da posjeduje valjano ispitno izvješće za plinsku instalaciju, da je primijenio sve tehničke metode ispitivanja u skladu s pravilima struke i ostalim propisima te prikupio sva potrebna izvješća za dijelove plinske instalacije za koje ne posjeduje tehničke niti stručne mogućnosti za samostalno odlučivanje o ispravnosti (ispravnost i uporabljivost dimnjaka i ispravnost i uporabljivost plinskih trošila). Tek u slučaju kada je nakon akcidenta istražnim tijelima operator dokazao ispravnu primjenu obveza iz članka 9. Zakona, fokus istrage premješta se s operatora na treće osobe. Time je članak 9. Zakona u izravnoj suprotnosti s odredbama članka 150. Zakona o gradnji i odredbama članka 38. stavak 2. Zakona o zaštiti od požara (NN 92/10) koji odgovornost za plinsku instalaciju (time i sve njene dijelove) alocira na vlasnika građevine, a ne na operatora. Nastavno na navedeno, nema nikakvog tehničkog uporišta da operator kontrolira posjeduje li vlasnik građevine (time i plinske instalacije) nalaze kojima se dokazuje ispravnost plinskog trošila i/ili dimnjaka i/ili sustava dobave zraka za izgaranje kad su oni dokumenti koje pribavlja, plaća, čuva i koristi vlasnik trošila odnosno vlasnik predmetne građevine, a ne operator. U pojedinim slučajevima operatori se suočavaju s tumačenjem da je unatoč ispravnom ispitivanju plinske instalacije koje rezultira ispravnim ispitnim izvještajem, radi naknadnih poremećaja u okolnoj atmosferi (jak vjetar, vrlo visoke i sve više ljetne temperature na krovovima koje rezultiraju gubitkom uzgona) monter operatora koji je vršio ispitivanje mogao pretpostaviti da će se kroz nekoliko godina ipak dogoditi uvjeti koji će rezultirati povratom produkata izgaranja te time postaje odgovaran i prema Kaznenom zakonu (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21) članak 215. stavci 1. i 3. Navedeni članak 9. Zakona osim što ne akceptira vlasništvo nad plinskom instalacijom i obveze iz ostalih zakonskih propisa, diskriminatoran je prema operatorima distribucijskih sustava plina u Republici Hrvatskoj u odnosu na ostale operatore distribucijskih sustava energije (toplinska, električna), jer primjerice operator distribucijskog sustava električne energije ne mora niti ispitivati električnu instalaciju prilikom zamjene brojila, a kamo li kontrolirati podvrgava li vlasnik redovito svoja električna trošila servisu od strane ovlaštenih servisera. Unatoč tome, nemali je broj godišnje stradalih od strujnog udara. Također, distributeri energenata – ostalih fosilnih goriva (ogrjevno drvo, ugljen, loživo ulje, propan-butan) ne trebaju prilikom isporuke energenta kontrolirati ima li kupac ispravne peći ili kotlove i očišćen i ispravan dimnjak te sustav dobave zraka za izgaranje. Unatoč tome, određeni broj osoba godišnje strada od ili požara ili povrata ugljičnog monoksida u prostor smještaja ljudi uslijed neispravnih peći ili dimnjaka. Međutim, niti distributeri energenata niti distributeri ostalih oblika energije nikada nisu u obvezi izrađivati i čuvati ikakve ispitne izvještaje o dijelovima građevine u vlasništvu kupca njihove robe, a kamo li da su predmet istrage nakon akcidentnog događaja, sve za razliku od operatora distribucijskih sustava plina u Republici Hrvatskoj. Osim operatora, ispitivanje plinske instalacije može izvršiti i od njega ovlaštena osoba. Davanje mogućnosti da samo operator može odlučiti hoće li će ovlastiti neki drugi pravni subjekt za ispitivanje plinske instalacije na njegovom distribucijskom području koja je u vlasništvu treće osobe, izravno je kršenje slobode poduzetništva, jer je operator trgovačko društvo koje nije ovlašteno za davanje te posljedično i oduzimanje ovlaštenja za ispitivanje plinske instalacije koja je privatna imovina, a ne dio plinskog distribucijskog sustava obuhvaćenog koncesijskim ugovorima. Davanje ovlaštenja za rad, kontrolu kvalitete rada te oduzimanje ovlaštenja imaju samo tijela državne uprave, a ne trgovačka društva što onemogućava liberalizaciju usluge na način da je izvode stručno-tehnički osposobljene osobe po, za kupca usluge, najpovoljnijoj cijeni. Postojeći način usmjerava sve potrošače da uslugu ispitivanja instalacije moraju platiti operatoru, a samo ako žele svoju instalaciju ispitati izvan roka predviđenog člankom 9. Zakona mogu uslugu naručiti od drugog subjekta, ali opet onog kojem je taj isti operator dozvolio da ispituje plinske instalacije na distribucijskom području, i to učinio za određenu novčanu naknadu. Liberalizacijom usluge operator ne bi davao ili oduzimao ovlaštenja, kupci bi samostalno birali ispitivača plinske instalacije te bi u konačnici cijena usluge bila niža. Predstavljenim modelom iz spomenutih dopisa, predloženo je da se operatorima prilikom zamjene plinskog brojila nametne ispitivanje funkcionalnosti plinskog cjevovoda plinske instalacije bez izdavanja ispitnog izvještaja (provodilo bi se ispitivanje pogonskog stanja), a u svrhu jamstva sigurnog preuzimanja plina od strane kupca plina, no ispitivanje plinske instalacije u svrhu izrade ispitnog izvješća povjerilo bi se organiziranom tržištu spomenute usluge te ne bi bilo, kao do sada, neopravdano nametnuto operatorima. Svi operatori distribucijskih sustava plina mijenjaju svoje plinomjere sukladno obvezama iz podzakonskih akata Zakona o mjeriteljstvu (NN 74/14, 111/18). Temeljem Pravilnika o ovjernim razdobljima za pojedina zakonita mjerila… (NN 107/15, 82/17, 66/18) ovjerno razdoblje za plinomjere koji se pretežito nalaze u kućanstvima (G4 i G6) je 10 godina. Također, temeljem Pravilnika o postupku ispitivanja plinomjera statističkom metodom u svrhu produljenja ovjernog razdoblja (NN 24/18) operator distribucijskog sustava svake godine ima mogućnost produljenja ovjernog razdoblja plinomjera za dodatne 4 godine, tako da distributer ima obavezu zamjene plinomjera svakih 14 godina. Na osnovu činjenice da operator kod svake zamjene plinomjera ispituje plinsku instalaciju, a da je najveći broj plinomjera svih operatora distribucijskih sustava u Hrvatskoj smješten unutar samostalnih uporabnih cjelina u vlasništvu vlasnika građevine, uputno je plinskoj instalaciji pristupati na način da se krajnjem kupcu plina u jednom pristupu izvrše sve potrebne aktivnosti – zamjena opreme obračunskog mjernog mjesta (plinomjer i ostala oprema) te ispitivanje plinske instalacije, a što je razlog za podnošenjem zahtjeva za produljenjem valjanosti ispitnog izvještaja s 10 na 15 godina. Stoga predlažemo da se valjanost ispitnih izvještaja za kategoriju kućanstvo sa sadašnjih 10 godina produlji na 15 godina, odnosno predlažemo da se u članku 9. stavku 2. Zakona broj "10" zamjeni brojem "15" . | Nije prihvaćen | Ovim Prijedlogom zakona mijenjaju se samo one odredbe važećeg Zakona kojima su kao prekršajne sankcije propisane novčane kazne, iznos kojih je izražen u kunama. Radi potrebe prilagodbe pravnog okvira Republike Hrvatske uvođenju eura kao nacionalne valute u ovom Zakonu zamjenjuju se iznosi novčanih kazni izraženi u kunama tako da budu izraženi u eurima. Ostale odredbe važećeg Zakona nije moguće mijenjati ovim Zakonom, no, prijedlog će biti razmotren prilikom sljedećih izmjena i dopuna Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima. |
5 | E.ON Hrvatska d.o.o. | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA | U okviru rada Udruženja opskrbljivača i distributera plina pri Hrvatskoj gospodarskoj komori izrađen je prijedlog novog poslovnog modela postupanja s plinskim instalacijama koji je dostavljen Ministarstvu unutarnjih poslova i Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine putem dopisa od 5. studenog 2020. (Klasa:GPZ-05-20-1032, Urbroj:01-20-004) te dopune, odnosno požurnice od 7. listopada 2021.(Klasa:GPZ-05-20-1032, Urbroj:01-21-011) koji bi za razliku od postojećeg zakonskog modela sadržanog u svega dva članka Zakona potpuno jasno definirao uloge, prava i obveze svih subjekata uključenih u postupanje s plinskim instalacijama te liberalizirao tržište usluga ispitivanja plinskih instalacija, sve po uzoru na postupanje s plinskim instalacijama u zemljama članicama EU27. Za navedeno su dobivene pisane potpore Hrvatske gospodarske komore, Hrvatske obrtničke komore, Hrvatske komore inženjera strojarstva, Gradonačelnika Grada Zagreba, Gradske skupštine Grada Zagreba, Hrvatske stručne udruge za plin i Hrvatske energetske regulatorne agencije što je sve također Ministarstvu unutarnjih poslova dostavljeno na znanje. Za postojeće odredbe iz članaka 9. i 10. Zakona, smatramo da stvaraju koliziju sa slijedećim aktima: 1. Zakon o tržištu plina – u definiciji operatora koja se razlikuje od definicije iz Zakona te u dijelu koji se odnosi na djelatnosti i dužnosti operatora kojem prema članku 47. sve dužnosti prestaju na glavnom zaporu priključka na plinski distribucijski sustav (čiji sastavni dio je oprema obračunskog mjernog mjesta). Donošenjem hrvatskih energetskih propisa harmoniziranih s europskom pravnom stečevinom vidljivo je da u istima nigdje ne stoji da je operator distribucijskog sustava plina u obvezi i zoni odgovornosti za plinske instalacije - niti za plinski cjevovod, a kamo li za plinske uređaje ili dimnjake odnosno sustav dobave zraka za izgaranje u što spadaju prozori, ventilatori, kuhinjske nape, prodori i sl. 2. Zakonu o gradnji – u dijelu koji se odnosi na definiciju iz članka 3. stavak 1. točkom 11. Zakona o gradnji, u kojoj stoji da je instalacija sastavni dio građevine - čime nije dio plinskog distribucijskog sustava te članku 150. u kojem stoji da je vlasnik odgovoran za njeno održavanje u što spadaju i preventivni pregledi stanja elemenata građevine 3. Zakonu o zaštiti od požara – člankom 38. obveza održavanja jasno je alocirana na vlasnika čime se implicira da je za požar kao posljedicu korištenja neispravne plinske instalacije odgovoran vlasnik, a za trovanje ugljik(II)-oksidom ili gušenje odgovoran operator do dokazivanja ispravnosti svojeg djelovanja 4. Zakon o komunalnom gospodarstvu – zakonom je propisano da jedinice lokalne samouprave propisuju postupanje s dimnjacima, ali ne i sastav dimnjačarskog nalaza kao termina opisanog člankom 9. Zakona 5. Kazneni zakon – člankom 215. opisano je sankcioniranje osoba koja „…općeopasnim sredstvom izazove opasnost za život ili tijelo ljudi ili za imovinu…“ pa čak i iz nehaja. I prirodni plin i ugljik(II)-oksid nedvojbeno su općeopasna sredstva, a ispitivač prilikom zamjene plinomjera utvrđuje stanje plinske instalacije u tom trenutku i tim okolnostima. Monter/ispitivač činom puštanja plina odgovara za uporabu plina pa postoji mogućnost da se u trenutku ispitivanja instalacija ispravno utvrdi ispravnost plinske instalacije i plin pusti na korištenje, a da kroz period od nekoliko godina ipak dođe do trovanja ugljik(II)-oksidom. Naime, u slučaju promjena okolnosti uporabe plina (npr. velika vrućina na izlazu dimnjaka ili jak vjetar) dolazi do promjene režima strujanja dimnih plinova i može nastupiti neželjena posljedica i na redovito održavanom atmosferskom trošilu što bi ispitivač trebao predmjevati, a što predstavlja apsurd. 6. Zakon o energiji – djelatnost distribucije plina nedvojbeno je energetska (kao i distribucija električne energije), a ne komunalna djelatnost, međutim egzistiranjem članaka 9. i 10. Zakona zakonodavac ne tretira ravnopravno operatore distribucijskih sustava plina u odnosu na primjerice operatora distribucijskog sustava električne energije. Operator distribucijskog sustava plina imperativno ima obvezu vođenja evidencije trošila i po usporedbi s trošilima iz osnovnog projekta priključenja mora ispitati plinsku instalaciju te sukladno članku 9. i izdati ispitno izvješće kao preduvjet nastavka opskrbe plinom, a operator distribucijskog sustava električne energije ne mora voditi evidenciju o tosterima ili sušilima za kosu odnosno produžnim kablovima koji su značajni uzrok nastanka požara ili strujnog udara. Međutim, i po nastalom akcidentu operator distribucijskog sustava električne energije nema nikakvu odgovornost za nastalo neželjeno stanje uzrokovano stanjem električne instalacije i/ili trošila. Tijekom sezone grijanja određeni broj ljudi strada od trovanja ili požara prouzročenog upotrebom neispravnih ložišta na kruta ili tekuća goriva no pri tome distributer lož-ulja ili drva za ogrjev nije predmet istrage, dok operator distribucijskog sustava jest. Tehnički gledajući nema gotovo nikakvih značajnijih razlika u korištenju ukapljenog naftnog plina i prirodnog plina – plinska instalacija je ista, čak i trošila (osim sapnica) i sustav odvoda produkata sagorjevanja, no čak i u sustavu distribucije ukapljenog naftnog plina u vanjske spremnike/boce distributer/trgovac ne snosi odgovornost u slučaju da se kupac ne pridržava odredbi propisanih od strane dimnjačara ili proizvođača trošila. Ovime dokazujemo da je članak 9. Zakona koji osim što ne akceptira vlasništvo nad plinskom instalacijom i obveze iz ostalih zakonskih propisa, diskriminatoran prema operatorima distribucijskih sustava plina u Republici Hrvatskoj i operatora i odgovorne osobe stavlja u neravnopravni položaj pred tijelom državne uprave u slučajevima neželjenih događaja u etažnim prostorima kupaca prirodnog plina kao energenta za razliku od svih drugih distributera drugih oblika energije ili energenta, a sve na osnovu nepridržavanja kupca plina/vlasnika etažne jedinice odredbi o održavanju plinskih uređaja i trošila propisanih od strane proizvođača i odredbi o održavanju dimnjaka propisanih od strane područnog dimnjačara unatoč jasnim odredbama iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Zakonu o zaštiti od požara. 7. Restriktivan pristup koji je nametnut operatoru za posljedicu ima gotovo svakodnevne prigovore vlasnika objekta/instalacije pa i fizičke prijetnje i prijetnje sudom nakon postupanja ispitivača prilikom zamjene plinomjera kada obustavljaju isporuku plina na imovini treće osobe ponajviše radi stanja dimnjaka, trošila i/ili dobave zraka za izgaranje, sve izvan stručne, tehničke ili operativne nadležnosti operatora što za posljedicu ima spremnost i samih krajnjih kupaca plina na liberaliziranje tržišta usluge ispitivanja plinske instalacije. Osim operatora, ispitivanje plinske instalacije može izvršiti i od njega ovlaštena osoba. Davanje mogućnosti da samo operator može odlučiti hoće li će ovlastiti neki drugi pravni subjekt za ispitivanje plinske instalacije na njegovom distribucijskom području koja je u vlasništvu treće osobe, izravno je kršenje slobode poduzetništva, jer je operator trgovačko društvo koje nije ovlašteno za davanje te posljedično i oduzimanje ovlaštenja za ispitivanje plinske instalacije koja je privatna imovina, a ne dio plinskog distribucijskog sustava obuhvaćenog koncesijskim ugovorima. Davanje ovlaštenja za rad, kontrolu kvalitete rada te oduzimanje ovlaštenja imaju samo tijela državne uprave, a ne trgovačka društva što onemogućava liberalizaciju usluge na način da je izvode stručno-tehnički osposobljene osobe po, za kupca usluge, najpovoljnijoj cijeni. Postojeći način usmjerava sve potrošače da uslugu ispitivanja instalacije moraju platiti operatoru, a samo ako žele svoju instalaciju ispitati izvan roka predviđenog člankom 9. Zakona mogu uslugu naručiti od drugog subjekta, ali opet onog kojem je taj isti operator dozvolio da ispituje plinske instalacije na distribucijskom području, i to učinio za određenu novčanu naknadu. Smatramo da ne postoji pravna osnova da jedno trgovačko društvo daje ili oduzima ovlaštenje za rad na imovini trećih osoba (plinska instalacija nije dio distribucijskog sustava već dio građevine u tuđem vlasništvu). Liberalizacijom usluge operator ne bi davao ili oduzimao ovlaštenja, kupci bi samostalno birali ispitivača plinske instalacije te bi u konačnici cijena usluge bila niža. Iz svih navedenih razloga predloženo je donošenje Tehničkog propisa za plinske instalacije u okviru Zakona o gradnji te dopunu Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava kojim bi se preuzele i detaljnije opisale postojeće odredbe iz članka 9. i 10. Zakona, prilagodile postojećem pravnom okviru čime bi se povećao nivo sigurnosti uporabe plina, liberalizirao i unificirao pristup projektiranju, izvođenju, održavanju i periodičkom ispitivanju plinskih instalacija, a svi elementi odgovornosti jasno i propisali i alocirali na one dionike koji su ionako opisani postojećim zakonskim rješenjima. Nepoznat nam je razlog ogluhe na naše prijedloge, ali isti je kreiran isključivo radi povećanja opće sigurnosti uporabe plina i jasnije opisivanje svih elemenata postupanja te usklađivanje s pravnom stečevinom EU27 odnosno pravilima postupanja s plinskim instalacijama koja su na snazi u zemljama članicama EU izuzev područja Republike Hrvatske što smatramo neprihvatljivim. Imajući u vidu da je za sinkroniziranu izmjenu postojećih i donošenje novih propisa kojima bi se uredilo postupanje s plinskim instalacijama bez stvaranja pravnog vakuuma na području sigurnosti potrebno određeno vrijeme, ljubazno Vas molimo da se do tada u svrhu smanjivanja pritiska na operatore poveća valjanost ispitnih izvještaja za kategoriju kućanstvo opisanih u članku 9. stavku 2. Zakona sa sadašnjih 10 godina na 15 godina. | Nije prihvaćen | Ovim Prijedlogom zakona mijenjaju se samo one odredbe važećeg Zakona kojima su kao prekršajne sankcije propisane novčane kazne, iznos kojih je izražen u kunama. Radi potrebe prilagodbe pravnog okvira Republike Hrvatske uvođenju eura kao nacionalne valute u ovom Zakonu zamjenjuju se iznosi novčanih kazni izraženi u kunama tako da budu izraženi u eurima. Ostale odredbe važećeg Zakona nije moguće mijenjati ovim Zakonom, no, prijedlog će biti razmotren prilikom sljedećih izmjena i dopuna Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima. |
6 | Hrvatska stručna udruga za plin | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA | Poštovani, Operatori distribucijskih sustava plina u Republici Hrvatskoj tijekom više od jednog desetljeća pokušavaju uspostaviti suradnju s Ministarstvom unutarnjih poslova na području usklađivanja Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima (nadalje: Zakon) s postojećim pravnim okvirom koji je na snazi u dijelu koji se odnosi na opisivanje obveza operatora distribucijskih sustava plina. Međutim, suradnja se nikako ne uspijeva uspostaviti radi čega se izražava nezadovoljstvo takvim stanjem. U okviru rada Udruženja opskrbljivača i distributera plina pri Hrvatskoj gospodarskoj komori izrađen je prijedlog novog poslovnog modela postupanja s plinskim instalacijama koji je dostavljen Ministarstvu unutarnjih poslova i Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine putem dopisa od 5. studenog 2020. (Klasa:GPZ-05-20-1032, Urbroj:01-20-004) te dopune, odnosno požurnice od 7. listopada 2021.(Klasa:GPZ-05-20-1032, Urbroj:01-21-011) koji bi za razliku od postojećeg zakonskog modela sadržanog u svega dva članka Zakona potpuno jasno definirao uloge, prava i obveze svih subjekata uključenih u postupanje s plinskim instalacijama te liberalizirao tržište usluga ispitivanja plinskih instalacija, sve po uzoru na postupanje s plinskim instalacijama u zemljama članicama EU27. Za navedeno su dobivene pisane potpore Hrvatske gospodarske komore, Hrvatske obrtničke komore, Hrvatske komore inženjera strojarstva, Gradonačelnika Grada Zagreba, Gradske skupštine Grada Zagreba, Hrvatske stručne udruge za plin i Hrvatske energetske regulatorne agencije što je sve također Ministarstvu unutarnjih poslova dostavljeno na znanje. Za postojeće odredbe iz članaka 9. i 10. Zakona, svi operateri smatraju da stvaraju koliziju sa slijedećim aktima: 1. Zakon o tržištu plina – u definiciji operatora koja se razlikuje od definicije iz Zakona te u dijelu koji se odnosi na djelatnosti i dužnosti operatora kojem prema članku 47. sve dužnosti prestaju na glavnom zaporu priključka na plinski distribucijski sustav (čiji sastavni dio je oprema obračunskog mjernog mjesta). Donošenjem hrvatskih energetskih propisa harmoniziranih s europskom pravnom stečevinom vidljivo je da u istima nigdje ne stoji da je operator distribucijskog sustava plina u obvezi i zoni odgovornosti za plinske instalacije - niti za plinski cjevovod, a kamo li za plinske uređaje ili dimnjake odnosno sustav dobave zraka za izgaranje u što spadaju prozori, ventilatori, kuhinjske nape, prodori i sl. 2. Zakonu o gradnji – u dijelu koji se odnosi na definiciju iz članka 3. stavak 1. točkom 11. Zakona o gradnji, u kojoj stoji da je instalacija sastavni dio građevine - čime nije dio plinskog distribucijskog sustava te članku 150. u kojem stoji da je vlasnik odgovoran za njeno održavanje u što spadaju i preventivni pregledi stanja elemenata građevine 3. Zakonu o zaštiti od požara – člankom 38. obveza održavanja jasno je alocirana na vlasnika čime se implicira da je za požar kao posljedicu korištenja neispravne plinske instalacije odgovoran vlasnik, a za trovanje ugljik(II)-oksidom ili gušenje odgovoran operator do dokazivanja ispravnosti svojeg djelovanja 4. Zakon o komunalnom gospodarstvu – zakonom je propisano da jedinice lokalne samouprave propisuju postupanje s dimnjacima, ali ne i sastav dimnjačarskog nalaza kao termina opisanog člankom 9. Zakona 5. Kazneni zakon – člankom 215. opisano je sankcioniranje osoba koja „…općeopasnim sredstvom izazove opasnost za život ili tijelo ljudi ili za imovinu…“ pa čak i iz nehaja. I prirodni plin i ugljik(II)-oksid nedvojbeno su općeopasna sredstva, a ispitivač prilikom zamjene plinomjera utvrđuje stanje plinske instalacije u tom trenutku i tim okolnostima. Monter/ispitivač činom puštanja plina odgovara za uporabu plina pa postoji mogućnost da se u trenutku ispitivanja instalacija ispravno utvrdi ispravnost plinske instalacije i plin pusti na korištenje, a da kroz period od nekoliko godina ipak dođe do trovanja ugljik(II)-oksidom. Naime, u slučaju promjena okolnosti uporabe plina (npr. velika vrućina na izlazu dimnjaka ili jak vjetar) dolazi do promjene režima strujanja dimnih plinova i može nastupiti neželjena posljedica i na redovito održavanom atmosferskom trošilu što bi ispitivač trebao predmjevati, a što predstavlja apsurd. 6. Zakon o energiji – djelatnost distribucije plina nedvojbeno je energetska (kao i distribucija električne energije), a ne komunalna djelatnost, međutim egzistiranjem članaka 9. i 10. Zakona zakonodavac ne tretira ravnopravno operatore distribucijskih sustava plina u odnosu na primjerice operatora distribucijskog sustava električne energije. Operator distribucijskog sustava plina imperativno ima obvezu vođenja evidencije trošila i po usporedbi s trošilima iz osnovnog projekta priključenja mora ispitati plinsku instalaciju te sukladno članku 9. i izdati ispitno izvješće kao preduvjet nastavka opskrbe plinom, a operator distribucijskog sustava električne energije ne mora voditi evidenciju o tosterima ili sušilima za kosu odnosno produžnim kablovima koji su značajni uzrok nastanka požara ili strujnog udara. Međutim, i po nastalom akcidentu operator distribucijskog sustava električne energije nema nikakvu odgovornost za nastalo neželjeno stanje uzrokovano stanjem električne instalacije i/ili trošila. Tijekom sezone grijanja određeni broj ljudi strada od trovanja ili požara prouzročenog upotrebom neispravnih ložišta na kruta ili tekuća goriva no pri tome distributer lož-ulja ili drva za ogrjev nije predmet istrage, dok operator distribucijskog sustava jest. Tehnički gledajući nema gotovo nikakvih značajnijih razlika u korištenju ukapljenog naftnog plina i prirodnog plina – plinska instalacija je ista, čak i trošila (osim sapnica) i sustav odvoda produkata sagorjevanja, no čak i u sustavu distribucije ukapljenog naftnog plina u vanjske spremnike/boce distributer/trgovac ne snosi odgovornost u slučaju da se kupac ne pridržava odredbi propisanih od strane dimnjačara ili proizvođača trošila. Ovime dokazujemo da je članak 9. Zakona koji osim što ne akceptira vlasništvo nad plinskom instalacijom i obveze iz ostalih zakonskih propisa, diskriminatoran prema operatorima distribucijskih sustava plina u Republici Hrvatskoj i operatora i odgovorne osobe stavlja u neravnopravni položaj pred tijelom državne uprave u slučajevima neželjenih događaja u etažnim prostorima kupaca prirodnog plina kao energenta za razliku od svih drugih distributera drugih oblika energije ili energenta, a sve na osnovu nepridržavanja kupca plina/vlasnika etažne jedinice odredbi o održavanju plinskih uređaja i trošila propisanih od strane proizvođača i odredbi o održavanju dimnjaka propisanih od strane područnog dimnjačara unatoč jasnim odredbama iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Zakonu o zaštiti od požara. 7. Restriktivan pristup koji je nametnut operatoru za posljedicu ima gotovo svakodnevne prigovore vlasnika objekta/instalacije pa i fizičke prijetnje i prijetnje sudom nakon postupanja ispitivača prilikom zamjene plinomjera kada obustavljaju isporuku plina na imovini treće osobe ponajviše radi stanja dimnjaka, trošila i/ili dobave zraka za izgaranje, sve izvan stručne, tehničke ili operativne nadležnosti operatora što za posljedicu ima spremnost i samih krajnjih kupaca plina na liberaliziranje tržišta usluge ispitivanja plinske instalacije. Osim operatora, ispitivanje plinske instalacije može izvršiti i od njega ovlaštena osoba. Davanje mogućnosti da samo operator može odlučiti hoće li će ovlastiti neki drugi pravni subjekt za ispitivanje plinske instalacije na njegovom distribucijskom području koja je u vlasništvu treće osobe, izravno je kršenje slobode poduzetništva, jer je operator trgovačko društvo koje nije ovlašteno za davanje te posljedično i oduzimanje ovlaštenja za ispitivanje plinske instalacije koja je privatna imovina, a ne dio plinskog distribucijskog sustava obuhvaćenog koncesijskim ugovorima. Davanje ovlaštenja za rad, kontrolu kvalitete rada te oduzimanje ovlaštenja imaju samo tijela državne uprave, a ne trgovačka društva što onemogućava liberalizaciju usluge na način da je izvode stručno-tehnički osposobljene osobe po, za kupca usluge, najpovoljnijoj cijeni. Postojeći način usmjerava sve potrošače da uslugu ispitivanja instalacije moraju platiti operatoru, a samo ako žele svoju instalaciju ispitati izvan roka predviđenog člankom 9. Zakona mogu uslugu naručiti od drugog subjekta, ali opet onog kojem je taj isti operator dozvolio da ispituje plinske instalacije na distribucijskom području, i to učinio za određenu novčanu naknadu. Smatramo da ne postoji pravna osnova da jedno trgovačko društvo daje ili oduzima ovlaštenje za rad na imovini trećih osoba (plinska instalacija nije dio distribucijskog sustava već dio građevine u tuđem vlasništvu). Liberalizacijom usluge operator ne bi davao ili oduzimao ovlaštenja, kupci bi samostalno birali ispitivača plinske instalacije te bi u konačnici cijena usluge bila niža. Iz svih navedenih razloga predložili smo donošenje Tehničkog propisa za plinske instalacije u okviru Zakona o gradnji te dopunu Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava kojim bi se preuzele i detaljnije opisale postojeće odredbe iz članka 9. i 10. Zakona, prilagodile postojećem pravnom okviru čime bi se povećao nivo sigurnosti uporabe plina, liberalizirao i unificirao pristup projektiranju, izvođenju, održavanju i periodičkom ispitivanju plinskih instalacija, a svi elementi odgovornosti jasno i propisali i alocirali na one dionike koji su ionako opisani postojećim zakonskim rješenjima. Nepoznat nam je razlog ogluhe na naše prijedloge, ali isti je kreiran isključivo radi povećanja opće sigurnosti uporabe plina i jasnije opisivanje svih elemenata postupanja te usklađivanje s pravnom stečevinom EU27 odnosno pravilima postupanja s plinskim instalacijama koja su na snazi u zemljama članicama EU izuzev područja Republike Hrvatske što smatramo neprihvatljivim. Imajući u vidu da je za sinkroniziranu izmjenu postojećih i donošenje novih propisa kojima bi se uredilo postupanje s plinskim instalacijama bez stvaranja pravnog vakuuma na području sigurnosti potrebno određeno vrijeme, ljubazno Vas molimo da se do tada u svrhu smanjivanja pritiska na operatore poveća valjanost ispitnih izvještaja za kategoriju kućanstvo opisanih u članku 9. stavku 2. Zakona sa sadašnjih 10 godina na 15 godina. Predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin doc. dr. sc. Dalibor Pudić | Nije prihvaćen | Ovim Prijedlogom zakona mijenjaju se samo one odredbe važećeg Zakona kojima su kao prekršajne sankcije propisane novčane kazne, iznos kojih je izražen u kunama. Radi potrebe prilagodbe pravnog okvira Republike Hrvatske uvođenju eura kao nacionalne valute u ovom Zakonu zamjenjuju se iznosi novčanih kazni izraženi u kunama tako da budu izraženi u eurima. Ostale odredbe važećeg Zakona nije moguće mijenjati ovim Zakonom, no, prijedlog će biti razmotren prilikom sljedećih izmjena i dopuna Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima. |
7 | Termoplin d.d. | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA | Kao jedan od većih operatora plinskog distribucijskog sustava (u daljnjem tekstu: operator) u Republici Hrvatskoj, koji pokriva distribuciju plina na većinskom području Varaždinske županije, dajemo svoj komentar te skrećemo pozornost kako postojeći zakonodavni okvir odnosno model postupanja s plinskim instalacijama na području Republike Hrvatske, a posebno predmetni Zakon o zapaljivim tekućinama i plinovima (u daljnjem tekstu: Zakon) nije odgovarajući od samog početka stupanja na snagu 1995. godine. Stav operatora Termoplin d.d. Varaždin je kako je u što kraćem periodu nužno regulirati model postupanja s plinskim instalacijama obzirom na niz neusklađenosti odredbi Zakona sa drugim važećim zakonskim propisima te ga uskladiti s energetskim propisima i propisima u području graditeljstva. Trenutni Zakon u koliziji je s Zakonom o zaštiti od požara, Zakonom o gradnji, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te energetskim propisima koji su danas čvrsto utemeljeni na europskom pravnom okviru. Stoga dodatno naglašavamo kako je model postupanja s plinskim instalacijama u Republici Hrvatskoj, kao članici Europske unije, neophodno uskladiti s modelom koji je na snazi u svim ostalim zemljama članicama Europske unije, a prema kojemu plinska instalacija nije dio plinskog distribucijskog sustava. Naime, prema postojećem Zakonu operator je odgovoran za stanje plinske instalacije što nikako nije zakonska i stručna praksa Europske unije, već je vlasnik odgovoran za istu u sklopu vlasništva nad građevinom, primjerice kao što je reguliran model kod operatora distribucijskog sustava električne energije. Operator distribucijskog sustava ne može biti odgovoran za (ne)održavanje plinske instalacije od vlasnika/korisnika plinske instalacije u sklopu uporabe vlastite građevine, kao i za bilo kakva neodgovorna i nestručna postupanja s istom. Naime, operator prema zakonskoj obvezi najmanje jednom u 10 godina obavi ispitivanje instalacije i izda ispitni izvještaj o nepropusnosti i ispravnosti s napomenom kako treba postupati u slučaju bitnih promjena na instalaciji i/ili građevini. Unatoč tome, vlasnici/korisnici plinske instalacije bez obzira o zaprimljenoj napomeni operatora, neodgovorno, nesavjesno i bez da o tome obavijeste operatora, adaptiraju/pregrađuju prostore, zamjenjuju stolariju, izvode zahvate na plinskim cjevovodima, ugrađuju ventilatore i kuhinjske nape, zamjenjuju i dograđuju plinska trošila, izvode zahvate na dimnjacima itd. Navedeni zahvati činjenično su elementarni uzrok nesretnih događaja trovanja ugljičnim monoksidom, požara ili eksplozije. Shodno navedenome, daljnje zadržavanje predmetnog Zakona u postojećem obliku u smislu neopravdane i nelogične obveze vođenja brige operatora o stanju plinske instalacije uključivo plinske uređaje, sustave dobave zraka za izgaranje i sustave za odvod produkata izgaranja, a time i za neodgovorna postupanja krajnjih korisnika, je suvišna odnosno protivna europskoj praksi. | Nije prihvaćen | Ovim Prijedlogom zakona mijenjaju se samo one odredbe važećeg Zakona kojima su kao prekršajne sankcije propisane novčane kazne, iznos kojih je izražen u kunama. Radi potrebe prilagodbe pravnog okvira Republike Hrvatske uvođenju eura kao nacionalne valute u ovom Zakonu zamjenjuju se iznosi novčanih kazni izraženi u kunama tako da budu izraženi u eurima. Ostale odredbe važećeg Zakona nije moguće mijenjati ovim Zakonom, no, prijedlog će biti razmotren prilikom sljedećih izmjena i dopuna Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima. |
8 | GRADSKA PLINARA ZAGREB d.o.o. | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA | +Operatori distribucijskih sustava plina u Republici Hrvatskoj tijekom više od jednog desetljeća pokušavaju uspostaviti suradnju s Ministarstvom unutarnjih poslova na području usklađivanja Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima (nadalje: Zakon) s postojećim pravnim okvirom koji je na snazi u dijelu koji se odnosi na opisivanje obveza operatora distribucijskih sustava plina. Međutim, suradnja se nikako ne uspijeva uspostaviti radi čega se izražava nezadovoljstvo takvim stanjem. U okviru rada Udruženja opskrbljivača i distributera plina pri Hrvatskoj gospodarskoj komori izrađen je prijedlog novog poslovnog modela postupanja s plinskim instalacijama koji je dostavljen Ministarstvu unutarnjih poslova i Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine putem dopisa od 5. studenog 2020. (Klasa:GPZ-05-20-1032, Urbroj:01-20-004) te dopune, odnosno požurnice od 7. listopada 2021.(Klasa:GPZ-05-20-1032, Urbroj:01-21-011) koji bi za razliku od postojećeg zakonskog modela sadržanog u svega dva članka Zakona potpuno jasno definirao uloge, prava i obveze svih subjekata uključenih u postupanje s plinskim instalacijama te liberalizirao tržište usluga ispitivanja plinskih instalacija, sve po uzoru na postupanje s plinskim instalacijama u zemljama članicama EU27. Za navedeno su dobivene pisane potpore Hrvatske gospodarske komore, Hrvatske obrtničke komore, Hrvatske komore inženjera strojarstva, Gradonačelnika Grada Zagreba, Gradske skupštine Grada Zagreba, Hrvatske stručne udruge za plin i Hrvatske energetske regulatorne agencije što je sve također Ministarstvu unutarnjih poslova dostavljeno na znanje. Za postojeće odredbe iz članaka 9. i 10. Zakona, svi operateri smatraju da stvaraju koliziju sa slijedećim aktima: 1. Zakon o tržištu plina – u definiciji operatora koja se razlikuje od definicije iz Zakona te u dijelu koji se odnosi na djelatnosti i dužnosti operatora kojem prema članku 47. sve dužnosti prestaju na glavnom zaporu priključka na plinski distribucijski sustav (čiji sastavni dio je oprema obračunskog mjernog mjesta). Donošenjem hrvatskih energetskih propisa harmoniziranih s europskom pravnom stečevinom vidljivo je da u istima nigdje ne stoji da je operator distribucijskog sustava plina u obvezi i zoni odgovornosti za plinske instalacije - niti za plinski cjevovod, a kamo li za plinske uređaje ili dimnjake odnosno sustav dobave zraka za izgaranje u što spadaju prozori, ventilatori, kuhinjske nape, prodori i sl. 2. Zakonu o gradnji – u dijelu koji se odnosi na definiciju iz članka 3. stavak 1. točkom 11. Zakona o gradnji, u kojoj stoji da je instalacija sastavni dio građevine - čime nije dio plinskog distribucijskog sustava te članku 150. u kojem stoji da je vlasnik odgovoran za njeno održavanje u što spadaju i preventivni pregledi stanja elemenata građevine 3. Zakonu o zaštiti od požara – člankom 38. obveza održavanja jasno je alocirana na vlasnika čime se implicira da je za požar kao posljedicu korištenja neispravne plinske instalacije odgovoran vlasnik, a za trovanje ugljik(II)-oksidom ili gušenje odgovoran operator do dokazivanja ispravnosti svojeg djelovanja 4. Zakon o komunalnom gospodarstvu – zakonom je propisano da jedinice lokalne samouprave propisuju postupanje s dimnjacima, ali ne i sastav dimnjačarskog nalaza kao termina opisanog člankom 9. Zakona 5. Kazneni zakon – člankom 215. opisano je sankcioniranje osoba koja „…općeopasnim sredstvom izazove opasnost za život ili tijelo ljudi ili za imovinu…“ pa čak i iz nehaja. I prirodni plin i ugljik(II)-oksid nedvojbeno su općeopasna sredstva, a ispitivač prilikom zamjene plinomjera utvrđuje stanje plinske instalacije u tom trenutku i tim okolnostima. Monter/ispitivač činom puštanja plina odgovara za uporabu plina pa postoji mogućnost da se u trenutku ispitivanja instalacija ispravno utvrdi ispravnost plinske instalacije i plin pusti na korištenje, a da kroz period od nekoliko godina ipak dođe do trovanja ugljik(II)-oksidom. Naime, u slučaju promjena okolnosti uporabe plina (npr. velika vrućina na izlazu dimnjaka ili jak vjetar) dolazi do promjene režima strujanja dimnih plinova i može nastupiti neželjena posljedica i na redovito održavanom atmosferskom trošilu što bi ispitivač trebao predmjevati, a što predstavlja apsurd. 6. Zakon o energiji – djelatnost distribucije plina nedvojbeno je energetska (kao i distribucija električne energije), a ne komunalna djelatnost, međutim egzistiranjem članaka 9. i 10. Zakona zakonodavac ne tretira ravnopravno operatore distribucijskih sustava plina u odnosu na primjerice operatora distribucijskog sustava električne energije. Operator distribucijskog sustava plina imperativno ima obvezu vođenja evidencije trošila i po usporedbi s trošilima iz osnovnog projekta priključenja mora ispitati plinsku instalaciju te sukladno članku 9. i izdati ispitno izvješće kao preduvjet nastavka opskrbe plinom, a operator distribucijskog sustava električne energije ne mora voditi evidenciju o tosterima ili sušilima za kosu odnosno produžnim kablovima koji su značajni uzrok nastanka požara ili strujnog udara. Međutim, i po nastalom akcidentu operator distribucijskog sustava električne energije nema nikakvu odgovornost za nastalo neželjeno stanje uzrokovano stanjem električne instalacije i/ili trošila. Tijekom sezone grijanja određeni broj ljudi strada od trovanja ili požara prouzročenog upotrebom neispravnih ložišta na kruta ili tekuća goriva no pri tome distributer lož-ulja ili drva za ogrjev nije predmet istrage, dok operator distribucijskog sustava jest. Tehnički gledajući nema gotovo nikakvih značajnijih razlika u korištenju ukapljenog naftnog plina i prirodnog plina – plinska instalacija je ista, čak i trošila (osim sapnica) i sustav odvoda produkata sagorjevanja, no čak i u sustavu distribucije ukapljenog naftnog plina u vanjske spremnike/boce distributer/trgovac ne snosi odgovornost u slučaju da se kupac ne pridržava odredbi propisanih od strane dimnjačara ili proizvođača trošila. Ovime dokazujemo da je članak 9. Zakona koji osim što ne akceptira vlasništvo nad plinskom instalacijom i obveze iz ostalih zakonskih propisa, diskriminatoran prema operatorima distribucijskih sustava plina u Republici Hrvatskoj i operatora i odgovorne osobe stavlja u neravnopravni položaj pred tijelom državne uprave u slučajevima neželjenih događaja u etažnim prostorima kupaca prirodnog plina kao energenta za razliku od svih drugih distributera drugih oblika energije ili energenta, a sve na osnovu nepridržavanja kupca plina/vlasnika etažne jedinice odredbi o održavanju plinskih uređaja i trošila propisanih od strane proizvođača i odredbi o održavanju dimnjaka propisanih od strane područnog dimnjačara unatoč jasnim odredbama iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Zakonu o zaštiti od požara. 7. Restriktivan pristup koji je nametnut operatoru za posljedicu ima gotovo svakodnevne prigovore vlasnika objekta/instalacije pa i fizičke prijetnje i prijetnje sudom nakon postupanja ispitivača prilikom zamjene plinomjera kada obustavljaju isporuku plina na imovini treće osobe ponajviše radi stanja dimnjaka, trošila i/ili dobave zraka za izgaranje, sve izvan stručne, tehničke ili operativne nadležnosti operatora što za posljedicu ima spremnost i samih krajnjih kupaca plina na liberaliziranje tržišta usluge ispitivanja plinske instalacije. Osim operatora, ispitivanje plinske instalacije može izvršiti i od njega ovlaštena osoba. Davanje mogućnosti da samo operator može odlučiti hoće li će ovlastiti neki drugi pravni subjekt za ispitivanje plinske instalacije na njegovom distribucijskom području koja je u vlasništvu treće osobe, izravno je kršenje slobode poduzetništva, jer je operator trgovačko društvo koje nije ovlašteno za davanje te posljedično i oduzimanje ovlaštenja za ispitivanje plinske instalacije koja je privatna imovina, a ne dio plinskog distribucijskog sustava obuhvaćenog koncesijskim ugovorima. Davanje ovlaštenja za rad, kontrolu kvalitete rada te oduzimanje ovlaštenja imaju samo tijela državne uprave, a ne trgovačka društva što onemogućava liberalizaciju usluge na način da je izvode stručno-tehnički osposobljene osobe po, za kupca usluge, najpovoljnijoj cijeni. Postojeći način usmjerava sve potrošače da uslugu ispitivanja instalacije moraju platiti operatoru, a samo ako žele svoju instalaciju ispitati izvan roka predviđenog člankom 9. Zakona mogu uslugu naručiti od drugog subjekta, ali opet onog kojem je taj isti operator dozvolio da ispituje plinske instalacije na distribucijskom području, i to učinio za određenu novčanu naknadu. Smatramo da ne postoji pravna osnova da jedno trgovačko društvo daje ili oduzima ovlaštenje za rad na imovini trećih osoba (plinska instalacija nije dio distribucijskog sustava već dio građevine u tuđem vlasništvu). Liberalizacijom usluge operator ne bi davao ili oduzimao ovlaštenja, kupci bi samostalno birali ispitivača plinske instalacije te bi u konačnici cijena usluge bila niža. Iz svih navedenih razloga predložili smo donošenje Tehničkog propisa za plinske instalacije u okviru Zakona o gradnji te dopunu Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava kojim bi se preuzele i detaljnije opisale postojeće odredbe iz članka 9. i 10. Zakona, prilagodile postojećem pravnom okviru čime bi se povećao nivo sigurnosti uporabe plina, liberalizirao i unificirao pristup projektiranju, izvođenju, održavanju i periodičkom ispitivanju plinskih instalacija, a svi elementi odgovornosti jasno i propisali i alocirali na one dionike koji su ionako opisani postojećim zakonskim rješenjima. Nepoznat nam je razlog ogluhe na naše prijedloge, ali isti je kreiran isključivo radi povećanja opće sigurnosti uporabe plina i jasnije opisivanje svih elemenata postupanja te usklađivanje s pravnom stečevinom EU27 odnosno pravilima postupanja s plinskim instalacijama koja su na snazi u zemljama članicama EU izuzev područja Republike Hrvatske što smatramo neprihvatljivim. Imajući u vidu da je za sinkroniziranu izmjenu postojećih i donošenje novih propisa kojima bi se uredilo postupanje s plinskim instalacijama bez stvaranja pravnog vakuuma na području sigurnosti potrebno određeno vrijeme, ljubazno Vas molimo da se do tada u svrhu smanjivanja pritiska na operatore poveća valjanost ispitnih izvještaja za kategoriju kućanstvo opisanih u članku 9. stavku 2. Zakona sa sadašnjih 10 godina na 15 godina. | Nije prihvaćen | Ovim Prijedlogom zakona mijenjaju se samo one odredbe važećeg Zakona kojima su kao prekršajne sankcije propisane novčane kazne, iznos kojih je izražen u kunama. Radi potrebe prilagodbe pravnog okvira Republike Hrvatske uvođenju eura kao nacionalne valute u ovom Zakonu zamjenjuju se iznosi novčanih kazni izraženi u kunama tako da budu izraženi u eurima. Ostale odredbe važećeg Zakona nije moguće mijenjati ovim Zakonom, no, prijedlog će biti razmotren prilikom sljedećih izmjena i dopuna Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima. |