Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o prijedlogu Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova 2022.-2027. i Akcijskog plana 2022.-2024.

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 CESI - Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje Uvodne informacije, Očekivani rezultati Očekivani rezultat treba biti mjerljiv pa je nejasno kako će se mjeriti motiviranost tijela državne uprave. Preporučamo da rezultat glasi: „Tijela državne uprave provode mjere iz Plana te sustavno ulažu materijalne i ljudske resurse u njegovu provedbu.“ Prihvaćen Navedeni izričaj će glasiti: „Tijela državne uprave provode mjere iz Plana te sustavno ulažu materijalne i ljudske resurse u njegovu provedbu.“
2 CESI - Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje Uvodne informacije, Medijska strategija Ukazujemo na sve veći trend smanjivanja količine tiskanih sadržaja zbog očuvanja okoliša i reduciranja papirnog sadržaja posebno danas kada je sve dostupno u online obliku. Primljeno na znanje Napominjemo da Ured za ravnopravnost spolova redovito na svojim internetskim stranicama objavljuje sve relevantne sadržaje u on line obliku. Istovremeno ističemo da je velika potražnja i za različitim tiskanim materijalima i dokumentima od strane organizacija civilnog društva, državnih tijela i mnogih drugih zainteresiranih dionika.
3 Udruga "HERA" Križevci - za zaštitu i promicanje ljudskih prava Razvojni izazovi i potencijali u prioritetnim područjima, 7. MEĐUNARODNA POLITIKA I SURADNJA Mjera 2.2. koja podrazumijeva revidiranje platnih razreda u poduzećima u pretežitom vlasništvu države na rodno neutralan način držimo nedovoljno ambicioznom mjerom u odnosu na problem rodne nejednakosti u plaćama koji dovodi u pitanje ustavno pravo žena na rad pod jednakim uvjetima. Mjeru je potrebno proširiti, minimalno na način da ispunjava Preporuke Komisije od 7. ožujka 2014. o jačanju načela jednake plaće za muškarce i žene transparentnim putem uključujući mogućnost dobivanja podataka o platnim razredima zaposlenika/ca, informiranje radnika/ca, uključivanje jednakosti plaća kod kolektivnih pregovora; poboljšanje dostupnosti statističkih podataka, podizanje svijesti. Mjera 2.3. - Potrebno je revidirati mjeru na način da zapošljavanje putem programa „Zaželi“ omogućuje dostojanstvenu plaću i ugovor na neodređeno korisnicima/ama mjere, kako projektno financiranje mjere ne bi dovodilo do prekida u radnom odnosu žena zaposlenih putem mjere. Uzevši u obzir da je do sada program nudio prekarne i slabo plaćene poslove u feminiziranom sektoru njege, ovakva mjera, bez predloženih preinaka, može dodatno produbiti već identificiran problem na tržištu rada - horizontalnu segregaciju i prekarizaciju rada žena. Mjera 2.4. - Potrebno je revidirati mjeru na način da se uz uključivanje očeva u ranu skrb o djeci naglasak stavi i na: osiguravanje prostorne i financijske dostupnosti ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja; usklađivanje radnog vremena institucija ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja s potrebama zaposlenih roditelja (cjelodnevni rad, osiguranje rada u ljetnim mjesecima, mogućnost cjelogodišnjeg upisa djece); osiguranje dostupnosti produžene i cjelodnevne nastave te toplih obroka u školama; proširenje dostupnosti institucija i servisa brige za starije i nemoćne osobe; uključivanje pitanja usklađivanja privatnog i poslovnog života prilikom kolektivnog pregovaranja te osiguranje prava na isključivanje u skladu s Rezolucijom Europskog parlamenta od 21. siječnja 2021. s preporukama Komisiji o pravu na isključivanje kako bi se osigurala zaštita privatnog života, potrebnog dnevnog i tjednog odmora zaposlenika. Uz spomenuto, potrebno je proširiti pokazatelje u skladu s predloženom izmjenom. Primljeno na znanje U pogledu prijedloga za proširenje mjere 2.2. ističemo kako je prijedlog Zakona o radu, koji je prošao prvo čitanje u Hrvatskome saboru u cijelosti usklađen s Direktiva 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada, u pogledu ravnopravnosti žena i muškaraca u svijetu rada. Također, napominjemo da je u tijeku rasprava o Prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o jačanju primjene načela jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti putem transparentnosti plaća i provedbenih mehanizama, koja će nakon usvajanja obvezivati i naše nacionalne propise. S obzirom na primjedbu o uključivanju očeva u ranu skrb o djeci ističemo kako je u recentnom razdoblju uveden očinski dopust za jedno dijete u trajanju od 10 dana, a za blizance i više djece od 15 dana. Praćenjem primjene i evaluacijom tih odredbi stvorit će se temelj za analizu potreba uvrštenja širenja tih mjera u sljedeći Akcijski plan. U pogledu dostupnosti produžene i cjelodnevne nastave, ističemo kako je za navedeno potrebno širiti kapacitete odgojno – obrazovnih ustanova, odnosno njihova izgradnja i dogradnja. S time u vezi, ističemo kako je ministarstvo nadležno za područje obrazovanja raspisalo natječaj za izgradnju, dogradnju, rekonstrukciju i opremanje osnovnih škola za potrebe jednosmjenskog rada i cjelodnevne nastave u iznosu od 2 milijarde i 280 milijuna kuna, te natječaj za izgradnju, dogradnju i rekonstrukciju srednjih škola, u iznosu od 567 milijuna kuna. U pogledu dostupnosti školskih obroka, podsjećamo kako je Vlada Republike Hrvatske najavila uvođenje besplatnog obroka za sve učenike osnovnih škola, od sljedećeg školskog polugodišta i da za te svrhe planira izdvojiti 550 milijuna kuna.
4 Organizacija Status M Razvojni izazovi i potencijali u prioritetnim područjima, 7. MEĐUNARODNA POLITIKA I SURADNJA Cilj 4. koji se tiče povećanja osjetljivosti sustava odgoja i obrazovanja za pitanja ravnopravnosti spolova reduciran je na dvije mjere (poticanje učenika i učenica na nestereotipne programe obrazovanja na svim razinama). Potpuno su izostavljene mjere koje bi se odnosile na osposobljavanje odgajatelja_ica, učitelja_ica i drugih aktera u odgoju i obrazovanju za pitanja rodne ravnopravnosti i na sustavno provođenje rodno transformativnih programa s djecom i mladima koji imaju za cilj eliminaciju rodnih normi i stereotipa i prevenciju rodno uvjetovanog nasilja. Primljeno na znanje Problemi koji su detektirani u Nacionalnom planu, uključujući i ovaj koji navodite uz cilj 4. rješavat će se kroz planove djelovanja pojedinih tijela državne uprave i koji moraju biti komplementarni ovom Nacionalnom planu. Tako primjerice plan djelovanja MZO mora u obzir uzeti navod iz Nacionalnog plana kako je „potrebno uložiti dodatne napore u podizanje stručnih kapaciteta nastavnog osoblja za rad s učenicima na cijelom spektru diskriminacijskih osnova pa tako i za uključivanje ravnopravnosti spolova u nastavni proces“. Tijela državne uprave uporište za takve aktivnosti imaju i u odredbi čl. 11. ZRS, dok se na MZO odnosi i odredba čl. 14.: (2) Sadržaji vezani za pitanja ravnopravnosti spolova predstavljaju integralni dio predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja te visokoškolskog obrazovanja, kao i cjeloživotnog obrazovanja i usavršavanja, te uključuju pripremu oba spola za aktivno i ravnopravno sudjelovanje na svim područjima života. (3) Sadržaji iz stavka 2. ovoga članka promicat će nediskriminacijska znanja o ženama i muškarcima, uklanjanje neravnopravnosti spolova i rodnih stereotipa u obrazovanju na svima razinama, kao i uvažavanje rodnih aspekata u svim obrazovnim područjima.
5 Organizacija Status M Razvojni izazovi i potencijali u prioritetnim područjima, 7. MEĐUNARODNA POLITIKA I SURADNJA Predložena mjera 2.4. koja se odnosi na omogućavanje bolje ravnoteže privatnog i poslovnog života uklanjanjem rodnih stereotipa o brizi za djecu u obitelji je preopćenita. Predlažemo da se problemu pristupi sveobuhvatno kroz niz konkretnih mjera koji se odnose na: - poticanje muškaraca na korištenje očinskog i roditeljskog dopusta - povećanje trajanja očinskog dopusta i obveza njegova korištenja u jednom dijelu - poticanje muškaraca na korištenje bolovanja u slučaju bolesti djeteta - osiguranje kvalitetnog i dostupnog sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja za svu djecu - politike u sustavu zdravstva i socijalne skrbi koje uključuju muškarce u trudnoću, porod, post-natalnu brigu, te programi osposobljavanja za muškarce s ciljem unapređenja vještina i samopouzdanja za brigu o djeci - sveobuhvatne kampanje i edukativni programi u školama i zajednici koji promiču uključivanje dječaka i muškaraca u poslove brige, zanimanja u području odgoja i obrazovanja, zdravstva i socijalne skrbi, - praćenje statistike o vremenu koji žene i muškarci te djevojčice i dječaci ulažu i neplaćene poslove brige, kako bi se mogao pratiti napredak prema ravnopravnoj podjeli tih poslova. Primljeno na znanje U pogledu vaše primjedbe na mjeru 2.4., ističemo kako je ministarstvo nadležno za područje obrazovanja raspisalo natječaj za izgradnju, dogradnju, rekonstrukciju i opremanje predškolskih ustanova te da je iz NPOO-a za taj cilj alocirana milijarda i 620 milijuna kuna. Također, osnivači predškolskih ustanova su jedinice lokalne samouprave koji su predviđeni kao prijavitelji za navedeni natječaj. U pogledu komentara za usklađivanje radnog vremena institucija ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja s potrebama zaposlenih roditelja ističemo kako smo u popisu mjera za provedbu posebnog cilja od 2025. do 2027. predvidjeli mjeru koja će se odnositi na veću fleksibilizaciju rada kako bi se odgovorilo na potrebu za usklađivanjem privatnih i poslovnih obveza. S obzirom na primjedbu o uvođenju očinskog dopusta od 40 dana, ističemo kako je u recentnom razdoblju uveden očinski dopust za jedno dijete u trajanju od 10 dana, a za blizance i više djece od 15 dana. Praćenjem primjene i evaluacijom tih odredbi stvorit će se temelj za analizu potreba uvrštenja širenja tih mjera u sljedeći Akcijski plan.
6 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran Razvojni izazovi i potencijali u prioritetnim područjima, 7. MEĐUNARODNA POLITIKA I SURADNJA Mjera 2.2. koja podrazumijeva revidiranje platnih razreda u poduzećima u pretežitom vlasništvu države na rodno neutralan način držimo nedovoljno ambicioznom mjerom u odnosu na problem rodne nejednakosti u plaćama koji dovodi u pitanje ustavno pravo žena na rad pod jednakim uvjetima. Mjeru je potrebno proširiti, minimalno na način da ispunjava Preporuke Komisije od 7. ožujka 2014. o jačanju načela jednake plaće za muškarce i žene transparentnim putem uključujući mogućnost dobivanja podataka o platnim razredima zaposlenika/ca, informiranje radnika/ca, uključivanje jednakosti plaća kod kolektivnih pregovora; poboljšanje dostupnosti statističkih podataka, podizanje svijesti. Mjera 2.3. - Potrebno je revidirati mjeru na način da zapošljavanje putem programa „Zaželi“ omogućuje dostojanstvenu plaću i ugovor na neodređeno korisnicima/ama mjere, kako projektno financiranje mjere ne bi dovodilo do prekida u radnom odnosu žena zaposlenih putem mjere. Uzevši u obzir da je do sada program nudio prekarne i slabo plaćene poslove u feminiziranom sektoru njege, ovakva mjera, bez predloženih preinaka, može dodatno produbiti već identificiran problem na tržištu rada - horizontalnu segregaciju i prekarizaciju rada žena. Mjera 2.4. - Potrebno je revidirati mjeru na način da se uz uključivanje očeva u ranu skrb o djeci naglasak stavi i na: osiguravanje prostorne i financijske dostupnosti ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja; usklađivanje radnog vremena institucija ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja s potrebama zaposlenih roditelja (cjelodnevni rad, osiguranje rada u ljetnim mjesecima, mogućnost cjelogodišnjeg upisa djece); osiguranje dostupnosti produžene i cjelodnevne nastave te toplih obroka u školama; proširenje dostupnosti institucija i servisa brige za starije i nemoćne osobe; uključivanje pitanja usklađivanja privatnog i poslovnog života prilikom kolektivnog pregovaranja te osiguranje prava na isključivanje u skladu s Rezolucijom Europskog parlamenta od 21. siječnja 2021. s preporukama Komisiji o pravu na isključivanje kako bi se osigurala zaštita privatnog života, potrebnog dnevnog i tjednog odmora zaposlenika. Uz spomenuto, potrebno je proširiti pokazatelje u skladu s predloženom izmjenom. Primljeno na znanje U pogledu prijedloga za proširenje mjere 2.2. ističemo kako je prijedlog Zakona o radu, koji je prošao prvo čitanje u Hrvatskome saboru u cijelosti usklađen s Direktiva 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada, u pogledu ravnopravnosti žena i muškaraca u svijetu rada. Napominjemo da je u tijeku rasprava o Prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o jačanju primjene načela jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti putem transparentnosti plaća i provedbenih mehanizama, koja će nakon usvajanja obvezivati i naše nacionalne propise. U pogledu vašeg prijedloga koji se odnosi na usklađivanje privatnog i profesionalnog života, ističemo kako je ministarstvo nadležno za područje obrazovanja raspisalo natječaj za izgradnju, dogradnju, rekonstrukciju i opremanje predškolskih ustanova te da je iz NPOO-a za taj cilj alocirana milijarda i 620 milijuna kuna. Također, osnivači predškolskih ustanova su jedinice lokalne samouprave koji su predviđeni kao prijavitelji za navedeni natječaj. U pogledu komentara za usklađivanje radnog vremena institucija ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja s potrebama zaposlenih roditelja ističemo kako smo u popisu mjera za provedbu posebnog cilja od 2025. do 2027. predvidjeli mjeru koja će se odnositi na veću fleksibilizaciju rada kako bi se odgovorilo na potrebu za usklađivanjem privatnih i poslovnih obveza. S obzirom na primjedbu o uvođenju očinskog dopusta od 40 dana, ističemo kako je u recentnom razdoblju uveden očinski dopust za jedno dijete u trajanju od 10 dana, a za blizance i više djece od 15 dana. Praćenjem primjene i evaluacijom tih odredbi stvorit će se temelj za analizu potreba uvrštenja širenja tih mjera u sljedeći Akcijski plan. U pogledu dostupnosti produžene i cjelodnevne nastave, ističemo kako je za navedeno potrebno širiti kapacitete odgojno – obrazovnih ustanova, odnosno njihova izgradnja i dogradnja. S time u vezi, ističemo kako je ministarstvo nadležno za područje obrazovanja raspisalo natječaj za izgradnju, dogradnju, rekonstrukciju i opremanje osnovnih škola za potrebe jednosmjenskog rada i cjelodnevne nastave u iznosu od 2 milijarde i 280 milijuna kuna, te natječaj za izgradnju, dogradnju i rekonstrukciju srednjih škola, u iznosu od 567 milijuna kuna. U pogledu dostupnosti školskih obroka, podsjećamo kako je Vlada Republike Hrvatske najavila uvođenje besplatnog obroka za sve učenike osnovnih škola, od sljedećeg školskog polugodišta i da za te svrhe planira izdvojiti 550 milijuna kuna. U pogledu komentara za proširenje dostupnosti institucija i servisa brige za starije i nemoćne osobe, upućujemo vas na Nacionalni plan razvoja socijalnih usluga za razdoblje od 2021. do 2027.
7 CESI - Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje Razvojni izazovi i potencijali u prioritetnim područjima, 7. MEĐUNARODNA POLITIKA I SURADNJA U dijelu koji se odnosi na ciljeve i pokazatelje ishoda, pokazatelji ishoda su ili preopćeniti ili nedovoljno jasno postavljeni. Primjerice, kod Cilja 4. nejasno je što bi značilo „povećanje udjela upisanih djevojaka u industrijske i obrtničke škole od ukupnog broja djevojaka upisanih u srednje škole“ imajući u vidu da djevojke čine većinu u nekim obrtničkim školama gdje se obrazuju za tradicionalno „ženska“ zanimanja (npr. frizerke) ili pak na temelju čega je definirana početna i ciljana vrijednost kod Cilja 1 vezanog uz razinu osviještenosti javnosti o ravnopravnosti spolova i višestrukoj diskriminaciji. Moramo primijetiti da ne postoji jasna veza između razvojnih potreba i izazova, postavljenih posebnih ciljeva te predloženih mjera. Nažalost, ne vjerujemo da će predložene mjere u navedenom razdoblju dovesti do ostvarenja cilja i stvarnog unaprjeđenja statusa žena u društvu. Samo jedan od primjera je pitanje „osjetljivih i ranjivih skupina kao što su to žene s invaliditetom, pripadnice nacionalnih manjina (posebice Romkinje), žene u ruralnim područjima, mlade žene, žrtve trgovanja ljudima, migrantice i tražiteljice međunarodne zaštite kao i LGBTIQ osoba, a koje često mogu biti izložene i različitim oblicima višestruke diskriminacije“ prepoznato u području razvojnih potreba i izazova: Povezani cilj je Povećati razinu osviještenosti javnosti o ravnopravnosti spolova i višestrukoj diskriminaciji, a mjere su usmjerene samo na ruralne žene i LGBTIQ osobe. Pokazatelj ishoda odnosi se na Udio nezainteresiranih ispitanika/ca za pitanje ravnopravnosti spolova u društvu i Percepciju javnosti da je država vrlo djelotvorna u borbi protiv svih oblika diskriminacije. Postavlja se pitanje želimo li unaprijediti status i poboljšati živote osjetljivih skupina žena ili nam je važnije poboljšati percepciju javnosti o djelotvornosti države u borbi protiv diskriminacije? Popis mjera za razdoblje 2022-2027 ne razrađuje specifično kršenja seksualnih i reproduktivnih prava žena koje uključuje nepostojanje sveobuhvatne seksualne edukacije u školama, dostupnost MPO-a, pobol žena, problem SPI i neplaniranih trudnoća, ograničenost u planiranju obitelji, manjak ginekoloških timova, nedostupnost pobačaja u bolnicama, nereguliran priziv savjesti, nepostojanje novog zakona o pobačaju, društvene polemike ali i klerikalno-neokonzervativno djelovanje u javnom i političkom prostoru. U tom kontekstu, predložena mjera „ Unaprijediti brigu o reproduktivnom zdravlju žena“je prilično neodređena. S obzirom na sve navedeno, ali i trenutačnu situaciju u sustavu javnog zdravstva, otežan pristup uslugama javnog zdravstva, nemogućnost ostvarenja prava na reproduktivno zdravlje, posljedice epidemije COVID 19, neugodno smo iznenađene što pitanje zdravlja žena nije uvršteno kao posebno prioritetno područje. Mjere vezane uz obrazovni sustav fokusiraju se na nestereotipne odabire programa obrazovanja pri tome izostavljajući generalnu rodnu neosjetljivost kurikuluma, prisutnost rodnih stereotipa u obrazovnim procesima, neadekvatnost kurikuluma Građanskog odgoja i obrazovanja i Zdravstvenog odgoja, diskriminaciju i nasilje nad LGBTIQ osobama u obrazovanju ili pak nedostatak žena na upravljačkim pozicijama u obrazovanju. Mjere vezane uz stvaranje preduvjeta za uklanjanje rodno uvjetovanog nasilja izostavljaju važan aspekt prevencije i edukacije mladih o rodnoj ravnopravnosti i ljudskim pravima koja mora postati dio školskog kurikuluma što predviđa i Istanbulska konvencija. Također, ne adresira se utjecaj nasilja nad ženama na njihov profesionalni život, zdravlje, kvalitetu života kao i „trošak“ za društvo u cjelini ali i produbljivanje rodne neravnopravnosti. Nadalje, Nacionalni plan se ne dotiče normalizacije i tolerancije nasilja u našem društvu, neadekvatnog sankcioniranja nasilja, mizoginije koja je najvidljivija u slučajevima femicida, rodnih stereotipa i nejednakih odnosa moći koji leže u osnovi nasilja nad ženama. Nadalje, čl. 24 Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji definira postojanje telefonske linije otvorene od 0h do 24h. Međutim, postojeća Nacionalna linija je osnovana pod nazivom „Nacionalni pozivni centar za žrtve i svjedoke kaznenih djela“- nigdje nije precizirano da je to i linija za žene žrtve partnerskog/ obiteljskog nasilja. Odnosno to nije specijalizirana telefonska linija za žene žrtve nasilja iako je u statistici Nacionalnog pozivnog centra jasno vidljivo da su upravo žene žrtve nasilja najčešće pozivateljice. Čl. 23 Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji definira da će država osigurati dovoljan broj odgovarajućih skloništa, naročito ženama i njihovoj djeci. Nadalje, u dijelu Pojašnjavajućeg izvješća pod točkom 135. navedeno je da će država osigurati specijalizirana ženska skloništa u dovoljnom broju (navedeno je jedno sklonište na brojku od 10 000 stanovnika), što bi prema zadnjem popisu stanovništva iz 2021. godine (3 871 833 stanovnika/ce) značio brojku od 387 specijaliziranih ženskih skloništa. Trenutno u Hrvatskoj postoji 25 skloništa. Od toga, postoji veliki broj onih koji navode da primaju i muškarce žrtve nasilja (jedan od njih je i Dom za žrtve nasilja u obitelji „Novi početak“ u Krapinsko- zagorskoj županiji). Čl. 25 Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji govori o potpori žrtvama seksualnog nasilja. U pojašnjavajućem izvješću, pod točkom 139 i točkom 142 definira se dostatan broj, lako dostupnih Centara za žrtve seksualnog nasilja. Navodi se kako bi trebao postojati po jedan takav centar na 200 000 stanovnika. Prema zadnjem izvješću iz 2021. godine o broju stanovništva (3 871 833 stanovnika/ce) to bi značilo postojanje 19 takvih Centara u Hrvatskoj. Trenutno postoji samo jedno (Ženska soba- Centar za žrtve seksualnog nasilja). Povećao se broj kaznenih prijava no ne nužno i izricanje zatvorskih kazni za nasilje u obitelji. Na području KZŽ i dalje postoji praksa izricanja uvjetnih kazni umjesto zatvorskih kaznih. Također, ovdje navodimo i čl. 30 Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, koji definira „naknadu štete“, kao poduzimanje mjera za naknadu štete u razumnom roku. U sudskoj praksi Republike Hrvatske još uvijek se za naknadu štete upućuje na parnični postupak umjesto rješavanja u tekućem, kaznenom postupku što označava duži vremenski period, a ne razuman rok. Mjere vezane uz uvođenje rodne perspektive u javne politike ne adresiraju problem neosviještenosti državnih službenika/ca o važnosti rodne ravnopravnosti, manjka resursa i specifičnih znanja za izradu planova djelovanja, otpore donositelja odluka za donošenje planova djelovanja ali i manjak uvida u ishode javnih politika prema spolu. Mjere vezane uz povećanje zastupljenosti žena u procesima javnog političkog odlučivanja su vrlo općenite i krajnje nejasne te ne adresiraju specifične probleme kao što su primjerice podzastupljenost žena u političkim tijelima na svim razinama ali i u ostalim granama (sudstvo, gospodarstvo, itd.), nepoštivanje kvota, neravnopravne mogućnosti napredovanja, seksizam i rodne stereotipe koji ženama otežavaju ulazak ali i djelovanje u javnoj i političkoj sferi. Mjere vezane uz unaprijeđenje položaja žena na tržištu rada su također nejasne i neodređene. Primjerice, mjera vezana uz unaprijeđenje zaštite dostojanstva radnika ne navodi na koje se točno zakonodavne promjene odnosi ova mjera te zašto to nije formulirano kao konkretan rezultat. Pokazatelj rezultata 2.1.1. Broj educiranih povjerenika/ca za zaštitu dostojanstva radnika temeljem novog zakonskog rješenja koje se odnosi na način zaštite dostojanstva radnika nije u skladu s ciljem mjere. Bio bi kada bi mjera glasila: Unaprijediti znanja i vještine povjerenika/ca za zaštitu dostojanstva no ako je mjera unaprijediti zaštitu dostojanstva radnika i radnica, bilo bi potrebno kreirati pokazatelj koji je u skladu s očekivanom promjenom i samom mjerom. Također, nije jasno za koju aktivnost točno će se koristiti ovaj iznos. Mjera 2.2 - nejasno je na koji način će se raditi ukazivanje na potrebu revidiranja sustava platnih razreda. Potrebno je navesti akciju odnosno mjeru da bi se osiguralo postizanje promjene koje će dovesti do smanjenja jaza u plaćama. Ukoliko se radi o obavezi iz Zakona onda je jasna zakonska uputa i na što se točno odnosi. Pokazatelj rezultata 2.2.1 Udio Planova djelovanja za promicanje i uspostavljanje ravnopravnosti spolova poduzeća u pretežitom vlasništvu države koji sadrže namjeru tvrtke da revidira sustav platnih razreda na rodno neutralan način (jednaka naknada za rad iste vrijednosti neovisno o spolu) - nejasno je kako se točno mjeri namjera tvrtke. Predlažemo da se definira jasan i mjerljiv pokazatelj. Npr. 80% tvrtki ima izrađen Plan djelovanja. Kod mjere 2.3. Poticanje razine zapošljivosti žena, pokazatelji rezultata je definiran kao 2.3.1. Broj žena u Zaželi programu. Za poticanje razine zapošljivosti žena dugogodišnji Plan ne bi smio sadržavati samo jednu mjeru i to ovu za koju je rezultat broj žena u Zaželi programu koji se prvenstveno odnosi na brigu i skrb o starijim osobama. Taj program može biti jedino mjera za poboljšanje skrbi o starijim i nemoćnim osobama a nikako ne pokazatelj razine zapošljivosti žena. Sam program je dovoljno kritiziran kao diskriminatoran jer žene samo uključuje u brigu o starim i nemoćnim osobama, iako te poslove mogu i trebaju obavljati i muškarci. Program upravo osnažuje i perpetuira stereotipnu rodnu ulogu žene koja se veže uz skrb i brigu o starijima i nemoćnima te ih smješta u slabo plaćene i nesigurne oblike rada kakav je upravo ovaj program jer ne nudi dugotrajno zaposlenje iako su nam potrebe u sektoru skrbi i brige za starije osobe izrazito velike. Pokazatelj treba promijeniti prema trendovima na tržištu rada i u cilju ostvarenja stvarne promjene. Kreiranje programa na nacionalnoj razini kojim se potiče npr. zapošljavanje visokoobrazovanih žena, mentorski i edukacijski programi za žene, zaštita od i sprečavanje diskriminacije žena u procesu rada i zapošljavanja, prekvalifikacije za zanimanja u jače plaćenim sektorima, bilo bi poželjno. S tim u vezi treba planirati dodatna sredstva a kroz program ESF-a i svakako kreirati mjerama u okviru Aktivnih mjera za poticanje zapošljavanja koje provodi HZZ. Kod mjere 2.4.Omogućavanje bolje ravnoteže privatnog i poslovnog života uklanjanjem rodnih stereotipa o brizi za djecu u obitelji, nejasno je što je mjera. Omogućavanje nije mjera već radnja koja se može provesti određenom mjerom kao npr. javna kampanja ili zakonska odredba, itd. Potrebno je kreirati mjere koje će omogućiti ravnotežu privatnog i poslovnog života i ukloniti stereotipe o brizi za djecu. Ako se radi o provedbi mjera a kako se navodi iz Obiteljske i populacijske politike onda to treba i navesti i uvrstiti u ovaj Plan. Nadamo se da se ne radi samo o natječaju za udruge koje će onda kreirati aktivnosti jer zadaća je države da kreira mjere i aktivnosti koje doprinose provedbi donesenih mjera. Također, pokazatelj mjere bi trebao biti mjerljiv s jasno izraženim očekivanim povećanjem postotka od navedenog postotka iz 2020.godine. Vezano uz mjeru 2.6. Jačanje konkurentnosti poduzetništva žena putem potpora i pripadajući pokazatelj rezultata 2.6.1, Obzirom da se prepoznaje problem da nije planirana dodjela potpora poduzećima u vlasništvu žena mjera bi trebala biti upravo donošenje potpora poduzećima u vlasništvu žena i prema tome kreiranje natječaja i kriterija za dodjelu. Primljeno na znanje Dostavljeni komentar je slojevit, te u jednome sadrži cijeli niz primjedbi vezanih uz različita područja akcentirana u ovom Nacionalnom planu. Vezano uz primjedbe povezane s provedbom Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji obavještavamo vas da je za koordinaciju provedbe Istanbulske konvencije nadležno Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike te da je posredstvom ovog ministarstva Republika Hrvatska nedavno izradila prvo Izvješće o provedbi Istanbuske konvencije ta ga dostavila nadležnom promatračkom tijelu Vijeća Europe (GREVIO). Ističemo kako je u nacrtu Nacionalnog plana za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja, Ured, kao nositelj mjere, preuzeo je obvezu promoviranja navedene nacionalne pozivne linije kao linije za žene žrtve svih oblika nasilja. Operateri/ke na navedenoj liniji već su educirani/e za rad sa žrtvama svih oblika nasilja. U vezi primjedbe na indikator u cilju 4., ističemo kako indikator svakako nije idealan, no to je najbliži indikator u tom području prema statističkim pokazateljima koji se trenutno prate posredstvom Državnog zavoda za statistiku. U pogledu komentara koji se odnosi na percepciju javnosti ističemo kako nam nije bio cilj da „država djeluje bolje“, a da pri tome stvarno stanje nije poboljšano. Poboljšana percepcija javnosti pridonosi i stvarnom poboljšanju stanja budući da tada raste povjerenje u institucije, te da se tada više prijavljuje diskriminacija što, pak, pridonosi poboljšanju položaja osjetljivih skupina. Područje reproduktivnog zdravlja u nadležnosti je Ministarstva zdravstva koje je zaduženo za izradu odgovarajućih akata i javnih politika. Vezano uz problematiku koja se odnosi na obrazovanje i neosjetljivost kurikuluma, ukazujemo na to da je u siječnju 2019. donesena je Odluka o donošenju kurikuluma za međupredmetnu temu Građanski odgoj i obrazovanje za osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj, s primjenom od školske godine 2019./2020. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova je utvrdila da je područje ravnopravnosti spolova integrirano na odgovarajući način u navedenom kurikulumu. Također, problemi koje navodite rješavat će se i kroz planove djelovanja pojedinih tijela državne uprave i koji moraju biti komplementarni ovom Nacionalnom planu. Tako primjerice plan djelovanja MZO mora u obzir uzeti navod iz Nacionalnog plana kako je „potrebno uložiti dodatne napore u podizanje stručnih kapaciteta nastavnog osoblja za rad s učenicima na cijelom spektru diskriminacijskih osnova pa tako i za uključivanje ravnopravnosti spolova u nastavni proces“. Tijela državne uprave uporište za takve aktivnosti imaju i u odredbi čl. 11. ZRS, dok se na MZO odnosi i odredba čl. 14.: (2) Sadržaji vezani za pitanja ravnopravnosti spolova predstavljaju integralni dio predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja te visokoškolskog obrazovanja, kao i cjeloživotnog obrazovanja i usavršavanja, te uključuju pripremu oba spola za aktivno i ravnopravno sudjelovanje na svim područjima života. (3) Sadržaji iz stavka 2. ovoga članka promicat će nediskriminacijska znanja o ženama i muškarcima, uklanjanje neravnopravnosti spolova i rodnih stereotipa u obrazovanju na svima razinama, kao i uvažavanje rodnih aspekata u svim obrazovnim područjima. Što se tiče upravljačkih pozicija u sektoru obrazovanja, one ovise o upravljačkim strukturama odgojno-obrazovnih ustanova koje su te koje biraju čelne osobe. Kroz realizaciju mjere 1.1. Akcijskog plana, koja obuhvaća provedbu kampanja za osvješćivanje javnosti, svakako se otvara mogućnost realizacije aktivnosti za suzbijanje rodno utemeljenog nasilja. U pogledu primjedbe neadekvatnog sankcioniranja počinitelja nasilja, skrećemo pozornost na aktualni proces izmjena kaznenog zakonodavstva i najava povećanja kazni. Vezano uz primjedbu uz mjeru uvođenja rodne perspektive u javne politike, ističemo kako su Smjernice za izradu planova djelovanja već duže vremena u upotrebi, te kako Ured već više godina kontinuirano provodi edukaciju državnih službenika o aspektu rodne ravnopravnosti u Državnoj školi za javnu upravu, te surađuje s koordinatorima za ravn spolova u tdu. Vezano uz primjedbu uz mjeru koja se odnosi na povećanje zastupljenosti žena u procesima političkog odlučivanja smatramo da će navedeni indikator koji definira striktno poštovanje odredbi Zakona o ravnopravnosti spolova o obvezi uvođenja kvote od 40% na izbornim listama ukazati na nužnost adekvatnije primjenu Zakona, što, nažalost, još uvijek predstavlja izazov. Međutim, u razdoblju od 2020. do 2022. godine indeks rodne ravnopravnosti Europskog instituta za rodnu ravnopravnost bilježi porast za 4,8 bodova u području rodne ravnopravnosti na ključnim pozicijama moći u politici, što ukazuje na poticajni trend. U vezi primjedbe na mjeru koja se odnosi na područje rada i zapošljavanja, ističemo kako je navedena mjera vezana je uz nacrt Zakona o radu, koji je prošao prvo čitanje u Hrvatskome saboru, koji će donijeti odredbe koje se odnose na područje zaštite dostojanstva radnika (odredbe o imenovanju osoba ovlaštenih za primanje pritužbi, usklađene sa standardima vezanim za ravnopravnost spolova te ojačane obvezom poslodavca da se o imenovanju savjetuje s radničkim vijećem). Vezano uz primjedbu na pokazatelj rezultata 2.2.1., ističemo kako tvrtke u pretežito državnom vlasništvu imaju obvezu izrade planova djelovanja za ravnopravnost spolova i za ista dobiti suglasnost Ureda za ravnopravnost spolova. Na taj način će postojati uvid u to koliko tvrtki ima izvršenu tu obvezu. Kod primjedbe na mjeru 2.4.Omogućavanje bolje ravnoteže privatnog i poslovnog života uklanjanjem rodnih stereotipa o brizi za djecu u obitelji, ističemo kako je mjera provedba kampanje, odnosno kako se navodi: „Provedba aktivnosti usmjerenih kvalitetnijoj i potpunijoj informiranosti šire javnosti o važnosti uloge očeva u skrbi o djeci i poticanju uključivanja očeva u korištenje prava iz sustava roditeljskih potpora.“ Vezano za komentar na mjeru 2.6., navodimo kako je vidljivo da su u mjeri 2.5. definirane specificirane kreditne linije za poduzetnice. Točno je da mjera 2.6. ne precizira dodjeljivanje potpora isključivo za žene. Iz toga razloga, u tekstu Nacionalnog plana ukazuje se na potrebu nastavka mjera vezanih za žensko poduzetništvo. Kada na polovici razdoblja mjerenja indeksa pokazatelja rezultata 2.6.1. uvidimo trend dodjele potpora, bit će jednostavnije odrediti ciljane skupine za sljedeće razdoblje.
8 Mirta Bašelović Razvojni izazovi i potencijali u prioritetnim područjima, 7. MEĐUNARODNA POLITIKA I SURADNJA U popis mjera za razdoblje 2022.-2027. dodati: 1.cilj: a. Edukacije medija o seksizmu i rodno osvjestenom izvjestavanju, osobito u slucajevima obiteljskog nasilja; b. Usaglasiti Zakone i Ustav RH vezane za reproduktivno zdravlje i prava zena, c. Uvesti obavezni trening o nesvjesnoj pristranosti (unconscious biases) za policijske i zdravstvene sluzbenike; d. Unaprijediti javnu osvjestenost o pravima trudnica i rodilja i nacinima podnosenja prigovora. 2. cilj: a. Osigurati uskladivanje Zakona RH s "Work-Life Balance" Zakonima EU iz 2019.; b. Osigurati dovoljan broj povoljnih vrtica i ustanova za brigu. 3. cilj: a. Uspostaviti sustav statističkog praćenja rodno uvjetovanog nasilja u sudskim postupcima i policijskim prijavama. Primljeno na znanje Mjera 1.2. Akcijskog plana za provedbu Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova za razdoblje od 2022. do 2024. godine sadrži izradu Smjernica za rodno osjetljivo izvještavanje koje će obuhvaćati i područje izvještavanja o rodno utemeljenom nasilju. Izmjene Ustava RH ne mogu biti predmetom nacionalnih strateških dokumenata. Ukazujemo na Rješenje Ustavnog suda br. U-I-60/1991, od 21. veljače 2017. Ukazujemo na mjere 1.5. i 3.6., dok su mjere vezne uz reproduktivno zdravlje žena u nadležnosti Ministarstva zdravstva. Ukazujemo na Direktivu 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća iz 2019. godine o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi s kojom se relevantni zakoni u Republici Hrvatskoj moraju uskladiti do 1. siječnja 2023. Ministarstvo unutarnjih poslova u okviru svojeg sustava statističkog praćenja, prikuplja podatke o rodno uvjetovanom nasilju.
9 IVAN ZIDAREVIĆ Razvojni izazovi i potencijali u prioritetnim područjima, 6. NAČELA RAVNOPRAVNOSTI SPOLOVA U JAVNIM POLITIKAMA U navedenom kontekstu, pozdravljamo osnivanje interdisciplinarne Radne grupe pri Ministarstvu pravosuđa i uprave koja će razmotriti celokupan zakonodavni okvir suzbijanja nasilja nad ženama, odnosno unaprjeđenje sistema podrške žrtvama nasilja u porodici i nasilja nad ženama. Kako je i navedeno na mrežnim stranicama MPU u Radnoj grupi biće zastupljene sve relevantne OCD koje će pružiti svoje višegodišnje iskustvo u radu sa ženama žrtvama nasilja u porodici. Primljeno na znanje Prima se na znanje.
10 IVAN ZIDAREVIĆ Razvojni izazovi i potencijali u prioritetnim područjima, 5. MJESTA POLITIČKOG I JAVNOG ODLUČIVANJA Politička zastupljenost žena na mestima odlučivanja i donošenja odluka jasno je vidljiva po broju žena u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti odnosno JLS. Ovo je posledica višestrukih faktora među kojima je dominantna društvena klima koja žene u politici i na upravljačkim funkcijama izlaže brojim stereotipima, seksizmima u verbalnom oponiranju sa neretkom mizoginijom. Emancipacija društva, političkih stranaka ali i jasniji pravni okviri potencijalno su rešenje koje bi dalo očekivane ishode i jače osnaživanje žena za aktivnijom političkom patricipacijom. Primljeno na znanje Ističemo kako je u razdoblju od 2020. do 2022. godine indeks rodne ravnopravnosti Europskog instituta za rodnu ravnopravnost bilježi porast za 4,8 bodova u području rodne ravnopravnosti na ključnim pozicijama moći u politici, što ukazuje na poticajni trend.
11 Miroslav Policki Razvojni izazovi i potencijali u prioritetnim područjima, d.OBRAZOVANJE I ZNANOST Tekst Prijedloga čini se da polazi od nenapisanog cilja da udio spolova u svim područjima obrazovanja/znanosti/struke mora biti potpuno jednak. Međutim, to nije ravnopravnost; ravnopravnost je osiguravanje jednakog prava za pristupanje nekom području obrazovanja/znanosti/struke, odnosno osiguravanje da niti jedan spol nema veće prepreke. Ako se uz ravnopravnost i uz eliminaciju stereotipa o nekim područjima kao muškim ili ženskim i dalje događa nejednaka distribucija spolova, onda je razumno zaključiti, u nedostatku dokaza u suprotno, da se to događa zbog osobnih afiniteta. Nije razumno poticati ljude da idu u područja za koja nemaju afinitete samo da bi se ispunila arbitrarna kvota ili cilj. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
12 Talita Jašarevski Razvojni izazovi i potencijali u prioritetnim područjima, d.OBRAZOVANJE I ZNANOST Zdravstveni odgoj kao međupredmetna tema u osnovnim i srednjim školama obuhvaća psihološko zdravlje i prevenciju nasilja, ali ne sadrži cjeloviti program sekusalnog i reproduktivnog zdravlja i prava. Posljedično, učenici potencijalno ostaju djelomično zakinuti za informacije o temama poput seksualnosti i reproduktivnih prava „što je posebice pogubno za mlade Romkinje. Naime, kao važan razlog prekida školovanja mlade Romkinje navode sklapanje braka, trudnoću i postajanje roditeljem (42%). Tako gotovo polovina mladih Romkinja zbog rađanja i udaje odustaje od obrazovanja što se čini kao retrogradni trend repatrijarhalizacije mladih Romkinja. Udaje i rađanja mladih Romkinja višestruko su uvjetovani začaranim krugom siromaštva i tradicionalnog patrijarhata, što je zasigurno i opći kontekst odustajanja od obrazovanja Romkinja jer ih upravo siromaštvo gura u zasnivanje obitelji. Zbog izostanka obrazovanja, izrazito su im male šanse kod pokušaja uključivanja na tržište rada, ali i u druge sfere društvenog života. Primljeno na znanje Uvidom u tekst aktualnog Nacionalnog i Akcijskog plana za uključivanje Roma, utvrdili smo da je u velikoj mjeri uvrštena rodna dimenzija. Također, ukazujemo na mogućnost uključivanja u rad na novom Akcijskom planu za uključivanje Roma za razdoblje od 2023. do 2025., u kojem se mogu adresirati specifične potrebe. Rad na spomenutom, novom Akcijskom planu upravo je započeo.
13 IVAN ZIDAREVIĆ Razvojni izazovi i potencijali u prioritetnim područjima, d.OBRAZOVANJE I ZNANOST Kako je i navedeno, analiza Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova osnovnoškolskih i srednjoškolskih udžbenika u razdoblju od 2000. do 2016. godine pokazala je stereotipno predstavljanje žena u pogledu zanimanja te sa već zadatom "ulogom", odnosno "mestom" žene u društvu. Važnim ističemo i nužnost jasne i nedvosmilene komunikacije koja će ići u razbijanju bilo kojih oblika stereotipa i seksizama. Primljeno na znanje Mjere za borbu protiv stereotipa i seksizma sadržane su u Akcijskom planu (mjere 1.1., 1.2., 4.1., 4.2., 6.1.).
14 Miroslav Policki Razvojni izazovi i potencijali u prioritetnim područjima, c.NASILJE NAD ŽENAMA Prema Hrvatskoj enciklopediji, nasilje je u užem smislu, dakle doslovno, "uporaba sredstava fizičke prisile radi nanošenja štete i prisiljavanja na određeno ponašanje" (https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=43033). Međutim, Prijedlog kako je napisan koristi riječ nasilje u kombinaciji s raznim kvalifikatorima ("elektroničko seksualno nasilje", "psihološko nasilje", "mrežno nasilje", "nasilje na internetu" itd.) te tako metaforički koristi riječ nasilje za koncepte koji nisu nasilje. Ako se riječ nasilje koristi za koncepte toliko drastično različite kao što su premlaćivanje nasmrt i slanje blago nepristojnog komentara preko interneta, onda ta riječ skoro potpuno gubi na značenju, a time i korisnosti kao komunikacijski alat. Nadalje, metaforičko korištenje riječi nasilje i razvodnjavanje njenog značenja omalovažava patnju žrtava stvarnog nasilja. Ovime ne želim implicirati da su loše pojave koje se metaforički nazivaju nasilje nebitne i da ih ne treba suzbijati; želim reći da ih treba nazvati semantički ispravnim nazivom. Nije prihvaćen Nacionalni plan usklađen je sa zakonodavnim okvirom koji se bavi različitim oblicima rodno utemeljenog nasilja (primjerice Kaznenim zakonom, Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji i dr.)
15 Talita Jašarevski Razvojni izazovi i potencijali u prioritetnim područjima, c.NASILJE NAD ŽENAMA U kontekstu intersekcijske diskriminacije Romkinja koje se u slučajevima rodno uvjetovanog nasilja susreću s nizom izazova: od neinformiranosti o pružeteljima usluga savjetovanja i skloništa, izrazitog nepovjerenja da je moguća podrška i pomoć izvan obitelji i zajednice, do nepostojećih kapaciteta za Romkinje s djecom u skloništima na lokalitetima gdje Romkinje žive - primjerice Sigurna kuća Čakovec koja ima smještajni kapacitet za ukupno sedam osoba. Kada znamo da u Međimurju živi najbrojnja populacija Roma Bajaša (ukupno 6.954) tada je razvidno da za Romkinje nema smještajnih kapaciteta. Također, rijetka su skloništa koja žele primiti Romkinje iz niza razloga: izazova s dokumentima (često nemaju zdravstvene knjižice, veik broj djece itd.) Osim toga, često one institucije koje bi trebale reagirati na nasilje nad Romkinja to ne čine jer se drži da je nasilje među Romima pitanje "tradicionanih" oblika ponašanja što je protivno postojećem zakondovanom i javno-političkom okviru RH. Kako ciljevi, mjere, pa ni aktivnosti NAP-a za uključivanje Roma 2021. - 2027, a ni Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2017. do 2022. godine nisu u središte stavile riješavanje problema nasilja nad Romkinjama smatramo da je od ključne važnosti adresirati sve navedene probleme u ovom NAP-u jer rodno uvjetovane nasilje nad Romkinjama je prisutno i to: najučestalije je psihičko nasilje koje je od svojih trenutačnih supruga ili partnera iskusilo 35% žena. Psihičko nasilje u romskim obiteljima najčešće se pojavljuje u formi učestalog vikanja, vrijeđanja ili ruganja od strane partnera, što je doživjelo 32% Romkinja, potom ih se učestalo optužuje za nevjeru (19%), a 14% žena barem su jednom doživjele da im je njihov partner prijetio da će ih fizički ozlijediti. Fizičko nasilje iskusila je petina žena od kojih je najviše žena doživjelo da ih je partner ošamario, udario rukom ili nogom ili pretukao – njih 18%. 14% žena barem e jednom, a mnoge i više puta partner namjerno grubo gurao, vukao za kosu, ušim ili slično, a 12% žena doživjelo je da je partner na njih bacao stvari. Ekonomsko nasilje doživjelo je 18% Romkinja od čega je najviše žena, njih 15%, doživjelo da ih je partner dovodio u situaciju da nemaju novca za osnovne životne potrebe poput hrane, režija i odjeće. Nadalje, 11% žena izjavilo je da se njihov partner ponašao kao da je sav novac samo njegov, a ne zajednički, što je često iskustvo većine žena žrtava ekonomskog nasilja. Njihov partner više je puta dovodio u situaciju da ga moraju moliti za novac 10% žena, a 9% žena da moraju skrivati da su nešto kupile. „Seksualni odnos protiv svoje volje“ od svojih partnera barem jednom, a mnoge i više puta, doživjelo je gotovo 9% Romkinja. (Podaci iz Klasnić, Kunac, Rodik, 2020). Primljeno na znanje Budući da je rodno uvjetovano nasilje problem koji pogađa žene svih iskustava i svu populaciju žena, ovaj Nacionalni plan sadrži mjere koje se odnose na institucionalne promjene koje će obuhvaćati sve intersekcije, kao što je prikupljanje detaljnih statističkih podataka o svim oblicima rodno utemeljenog nasilja i podizanje razine stručnosti i svijesti dionika koji dolaze u doticaj sa žrtvama. S obzirom da je u tijeku izrada Akcijskog plana za provedbu Nacionalnog plana za uključivanje Roma za razdoblje od 2023. do 2025. godine, navedene prijedloge možete proslijediti nadležnom Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.
16 SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava Razvojni izazovi i potencijali u prioritetnim područjima, c.NASILJE NAD ŽENAMA Potrebno je više naglasiti različite skupine žena koje trenutno ne dobivaju odgovarajuću sustavnu potporu - starije žene, žene u NEET statusu, maloljetnice, strankinje i ovisnice su neke od skupina koje su potencijalno diskriminirane i zanemarene u strategijama, ali i servisima za žrtve rodno uvjetovanog nasilja, pozivamo na veću intersekcionalnost ovog nacionalnog plana. Problem vidimo i kod navođenja projektnog financiranja skloništa (neka su financirana iz ESF-a) kao nečeg općeprihvaćenog, ako ne i pozitivnog u Planu. Smatramo da servisi za žrtve koji se navode u tekstu (skloništa, nacionalna pozivna linija, SOS telefoni) ne bi trebali ovisiti o sredstvima koje dobiju preko EU fondova te da im je potrebna veća financijska stabilnost i sigurnost nego što to može osigurati projektno financiranje, a što bi se trebalo predvidjeti i ovim planom. Navedeni podaci o femicidu u Planu su iz 2019., te se navodi kako je isti u padu u odnosu na 2016. godinu. Ovo su stari podaci, trebalo bi navesti svježiju statistiku i posebnu pozornost staviti na starije žene koje su žrtve nasilja od strane bliskih osoba, njihove potrebe i mogućnosti zaštite. Kao servise za žrtve rodno uvjetovanog nasilja, Plan naglašava Skloništa, no valja staviti naglasak i na druge usluge, naročito one usmjerene reintegraciji i deinstitucionalizaciji. Smatramo da je ovim planom iznimno važno naglasiti potrebu za cjeloživotnom edukacijom svih dionika sustava zaštite žrtava nasilja o rodno uvjetovanom nasilju, počevši od pravosuđa, preko policije i centara za socijalnu skrb do organizacija koje pružaju socijalne usluge za žrtve rodno uvjetovanog i ostalih vrsta nasilja. Iako to ne proizlazi nužno iz zakonskog teksta, sudska praksa se razvila u smjeru da spolno uznemiravanje mora biti ponavljano (dogoditi se više nego jednom) da bi moglo predstavljati kazneno djelo. Takvo stanje, s obzirom da uopće ne uzima u obzir intenzitet kažnjive radnje, smatramo potpuno neprikladnim te je neophodno napraviti analizu svih zakonskim regulativa vezanih uz seksualno uznemiravanje te ih mijenjati i uskladiti na način koji će osigurati prepoznavanje ovog nasilnog djela od strane stručnjaka stavljanjem potreba i osjećaja žrtve u središte te osigurati primjereno kažnjavanje počinitelja uz prevenciju budućih djela. Nacionalnim planom je potrebno nagalsiti i manjak servisa za žrtve seksualnog nasilja te potrebu za kreiranjem novih servisa vodeći računa o geografskoj rasprostranjenosti. Kod rodno uvjetovanog nasilja na internetu - pozivati se na i preuzeti zaključke Rezolucije Europskog parlamenta od 14. prosinca 2021. s preporukama Komisiji o borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja: nasilje na internetu (2020/2035(INL)). Primljeno na znanje Budući da je rodno uvjetovano nasilje problem koji pogađa žene svih iskustava i svu populaciju žena, ovaj Nacionalni plan sadrži mjere koje se odnose na institucionalne promjene koje će obuhvaćati sve intersekcije, kao što je prikupljanje detaljnih statističkih podataka o svim oblicima rodno utemeljenog nasilja i podizanje razine stručnosti i svijesti dionika koji dolaze u doticaj sa žrtvama. Također, nacionalni planovi koji se odnose na suzbijanje obiteljskog i seksualnog nasilja i uznemiravanja, koji su u izradi, fokusirat će se i na implementaciju drugih usluga žrtvama osim skloništa. S obzirom da je problematika seksualnog nasilja obuhvaćena Nacionalnim planom za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja koji je u izradi, analiza potreba i mogućnosti realizacije će se utvrditi unutar tog dokumenta. U pogledu primjedbe koja se odnosi na to da servisi za žrtve ne bi trebali ovisiti o sredstvima koje dobiju preko EU fondova, ističemo kako smo se pri izradi ovih dokumenata rukovodili i kapacitetima proračunskih rashoda.
17 CESI - Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje Razvojni izazovi i potencijali u prioritetnim područjima, c.NASILJE NAD ŽENAMA Vezano uz pitanje nasilja nad ženama dodatno ističemo visoku razinu nerazumijevanja rodne utemeljenosti nasilja prema ženama i nasilja u obitelji koje se očituje u okrivljavanju žrtava, proglašavanju žrtava nesuradljivima i nepodobnima za roditeljstvo te u praksi, dvostrukih uhićenja i dvojnih optužbi, nedostatak kvalitetne, sveobuhvatne, dugotrajne edukacije o rodno uvjetovanom nasilju za sve stručnjake/kinje koji/e u svom radu dolaze u kontakt sa žrtvama rodno uvjetovanog nasilja ali i potrebu za donošenjem sveobuhvatne strategije suzbijanja rodno uvjetovanog nasilja kao jednu od mjera Nacionalnog plana. Primljeno na znanje Nacionalni Akcijski plan sadrži mjere koje se odnose na podizanje razine stručnosti i svijesti dionika koje dolaze u dodir sa žrtvama rodno uvjetovanog nasilja o seksizmu, stereotipima i drugim vrstama rodnu uvjetovanog nasilja. Edukacija dionika prvi je korak u rješavanju problema koje navodite u svojoj primjedbi. Napominjemo da je pri Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike osnovana Radna skupina za izradu Nacionalnog plana za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja u kojoj sudjeluju i predstavnice/i civilnog društva.
18 IVAN ZIDAREVIĆ Razvojni izazovi i potencijali u prioritetnim područjima, c.NASILJE NAD ŽENAMA Prema statističkim podacima koje Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova vodi u okviru Promatračkog tela za sveobuhvatno nadgledanje, prikupljanje podataka, analizu i izveštavanje o slučajevima ubistava žena – „Femicide Watch“, u 2022. godini ubijeno je od strane bliskih osoba već 12 žena (11 državljanki RH i jedna italijanska državljanka). Prema odnosu žrtve i počinitelja, u šest slučajeva sinovi su ubili svoje majke, u dva slučaja poznanik/prijatelj je ubio svoju poznanicu/prijateljicu, dok su u četiri slučaja počinitelji bili sadašnji/bivši supruzi. Prema dobnoj statistici, najviše ubijenih žena bile su starije od 50 godina – ukupno osam. Što se tiče prethodnih godina, statistika se kreće između 10 i 20 ubijenih žena na godišnjem nivou, s tim da je broj žena ubijenih od strane intimnih partnera u ukupnom broju ubijenih žena od strane bliskih osoba skoro uvek preko 50%. Svakako pozdravljamo izmenjene i dopunjene zakone Ministarstva pravosuđa i uprave: Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, Kazneni zakon te Zakon o kaznenom postupku. Ono šta i dalje ostaje kao glavni izazov, pored aktivnije uloge države u procesu edukacije građana, jeste harmonizacija svih dionika u pogledu percepcije nasilja u porodici i prevenciji smrtnih ishoda. Primljeno na znanje Slažemo se s Vašom konstatacijom kako je borba protiv nasilja nad ženama, uključujući i femicid, izazov koji zahtijeva usuglašavanje i angažman svih društvenih dionika. Zato Akcijski plan sadrži mjere od 3.2. do 3.7. kojima je cilj suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja.
19 Miroslav Policki Razvojni izazovi i potencijali u prioritetnim područjima, b.TRŽIŠTE RADA "Iako je došlo do smanjivanja rodnih razlika u stopi zaposlenosti, veliki problem još uvijek predstavlja rodno uvjetovana horizontalna segregacija radne snage po djelatnostima 16 uzrokovana razlikama u vještinama, znanjima i mogućnostima koje proizlaze iz odabira područja obrazovanja, kao i raširenošću rodnih stereotipa vezanih uz tržište rada." Problem je ako muškarci i žene nemaju jednaku mogućnost, odnosno priliku obrazovati se i raditi u određenom zanimanju; ako taj problem postoji, treba ga ispraviti. Međutim, ako uz jednaku mogućnost obrazovanja i odabira zanimanja muškarci i žene različito gravitiraju nekim zanimanjima zbog vlastitih afiniteta, to ne može biti problem budući da svatko mora imati slobodu odabira zanimanja prema svojim afinitetima. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
20 Udruga za ljudska prava i građansku participaciju "PaRiter" Razvojni izazovi i potencijali u prioritetnim područjima, b.TRŽIŠTE RADA Preliminarni rezultati istraživanja „Ispitivanje javnog mijenja i potreba roditelja maloljetne djece“, Sveučilište u Zadru (2022.) su nastali u sklopu projekta „Utjecaji javnih politika na kvalitetu obiteljskog i radnog života te na demografsku sliku Republike Hrvatske – Prostori promjene. Prijedlozi mreže Četvrta smjena - nevidljivi rad se temelje na tim preliminarnim rezultatima koji će uskoro biti i javno objavljeni na internetskim stranicama članica Mreže. Mrežu Četvrta smjena - nevidljivi rad čine organizacije B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran., Udruga za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter, Udruga 'HERA' Križevci - Za zaštitu i promicanje ljudskih prava, Centar za građanske inicijative Poreč, Ženska udruga "IZVOR", Hrvatska udruga poslovnih žena Krug, Domine - organizacija za promicanje ženskih prava, Prostor rodne i medijske kulture K-Zona, Mreža mladih Hrvatske, Ženska grupa Karlovac “Korak”, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Udruga žena oboljelih od karcinoma jajnika “JA KA”, Status M, SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava, Udruga ZUM. Pitanje usklađivanja obveza u privatnom i poslovnom životu je usko povezano sa socijalnom politikom i mjerama usmjerenim ka pomoći za njegu i brigu o ovisnim članovima obitelji, fleksibilizacijom rada i radnog vremena zaposlenih, poreznom politikom, zdravstvenim osiguranjem, stopom siromaštva, demografskim kretanjima i općenito dostupnim uslugama i servisima na nacionalnoj i lokalnim razinama. Prema preliminarnim rezultatima istraživanja „Ispitivanje javnog mijenja i potreba roditelja maloljetne djece“ u sklopu projekta „Utjecaji javnih politika na kvalitetu obiteljskog i radnog života te na demografsku sliku Republike Hrvatske – Prostori promjene“ Sveučilišta u Zadru (2022.), približno 80% ispitanika je zaposleno, izražene su razlike po spolu i vidljiva je veća zaposlenost muškaraca (90%) u odnosu na zaposlene žene (72,3%), koje su mnogo češće u kategorijama nezaposlenih (13%) i kućanica (10%). Žene u većem broju brinu o kućanstvu, djeci i/ili o drugim osobama; 9,9% žena naspram 0,3% muškaraca. Kada je riječ o karakteristikama radnog vremena, važno je istaknuti da je u Hrvatskoj prisutna široka rasprostranjenost rada u smjenama (27%), dok je prosjek ispitanika unutar EU koji rade u smjenama 18%. Žene dominiraju u izmjenjivom smjenskom radu; 31,5% žena naspram 22% muškaraca, što ženama kao primarnim pružateljicama skrbi dodatno otežava usklađivanje poslovnih obaveza i brige o djeci. Promjene na tržištu rada, odnosno rastući broj obitelji u kojima su oba roditelja zaposlena, zahtijevaju paralelnu prilagodbu javnih servisa s ciljem održavanja i povećanja stope zaposlenosti. Rodni jaz javlja se i u sferi korištenja prava na bolovanje u slučaju bolesti djeteta gdje je razvidna viša razina opterećenja majki kod skrbi za djecu i kod skrbi za bolesno dijete, pri čemu majke najčešće uzimaju bolovanje, što dovodi do otežanog planiranja i usklađivanja poslovnih i obiteljskih obaveza. Prema rezultatima navedenog istraživanja (2022.) ukupno 65% majki najčešće i uglavnom uzima bolovanje u slučaju bolesti djeteta naspram 6% očeva. Zabrinjavajući podatak je da 14% roditelja uopće ne koristi bolovanje, za što je najčešći razlog radno mjesto na kojemu je „nezgodno“ koristiti bolovanje – čak 30% ispitanika ovo navodi kao glavnu prepreku. Taj podatak potvrđuje prisutnost stereotipnih rodnih uloga koje ne pridonose ravnopravnom društvu. Također, podaci iz iste studije pokazuju da kada je riječ o obavljanju kućanskih poslova, rutinski poslovi - oni koje je nužno obavljati često ili svakodnevno - i dalje su domena ženskog rada. Između 90% i 97% žena, ovisno o aktivnosti, nekoliko puta tjedno ili svakodnevno kuha, pere posuđe, čisti stan ili održava rublje. Najveći dio ispitanika nikada ne koristi plaćenu pomoć kod kuhanja, čišćenja ili brige za djecu. To ukazuje na duboku orodnjenost kućanskih poslova koja se generacijski prenosi i kroz takav mehanizam zadržava žene u podređenom položaju, kako u kućnoj sferi, tako posredno i u poslovnoj sferi, čime se onemogućuje puna participacija žena na tržištu rada i njihova ekonomska neovisnost, a što ih čini ranjivijima na ekonomsko i druge vrste rodno uvjetovanog nasilja. Uz tradicionalne rodne uloge razlozi za neuravnoteženost brige i skrbi o djeci nalaze se i u nedostupnosti organizirane skrbi i javnih servisa. Tzv. Barcelonski ciljevi prema kojima bi nacionalni sustavi trebali osigurati da je 33% djece u dobi do 3 godine i 90% djece u dobi od 3 godine do polaska u školu u sustavu organizirane njege i skrbi, još nisu postignuti. Prema navedenom recentnom istraživanju rani i predškolskog odgoj i obrazovanje (RPOO) ne pohađa 44% djece jasličke i vrtićke dobi, a ako pogledamo samo djecu jasličke dobi, vidimo da je u program upisano tek 23% djece. Programe u većem postotku pohađaju djeca iz većih naselja, s obrazovanijim roditeljima i roditeljima koji imaju viša primanja. Kako je pohađanje programa RPOO važan preduvjet za uspješnu integraciju u obavezan osnovnoškolski sustav, takva selekcija djece predstavlja veliki generator reprodukcije društvene nejednakosti. Na razini Hrvatske ukupno 83% djece ne pohađa programe produženog boravka ili cjelodnevne nastave, od čega čak 47% djece te programe uopće ne pohađa jer ih niti nema. Neusklađenost radnog vremena škola s radnim vremenom roditelja ozbiljna su prepreka usklađivanju neplaćenog obiteljskog i profesionalnog rada. Približno trećina muškarca i žena procjenjuju kako javni servisi (jaslice, vrtići i škole) nisu prilagođeni njihovim potrebama. Važan je i sustav rodiljnih i roditeljskih potpora koji je uređen Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama 33 . Prema preliminarnim rezultatima istraživanja „Ispitivanje javnog mijenja i potreba roditelja maloljetne djece“ u sklopu projekta „Utjecaji javnih politika na kvalitetu obiteljskog i radnog života te na demografsku sliku Republike Hrvatske – Prostori promjene“ Sveučilišta u Zadru (2022.) 8% očeva koristilo je roditeljski dopust. Osim povećanja naknada za korištenje roditeljskog dopusta, u narednom se razdoblju planiraju daljnje izmjene zakonodavnog okvira koji uređuje rodiljne i roditeljske potpore, a posebno imajući u vidu obveze koje nameće Direktiva EU 2019/1158 o usklađivanju privatnog i poslovnog života zaposlenih osoba. S obzirom na nova demografska kretanja, kao što su starenje društva 34 , niže stope nataliteta i posljedično smanjenje broja radno sposobnog stanovništva, javlja se potreba za prilagodbom javnih servisa s ciljem povećanja stope zaposlenosti žena, gdje usluge brige za djecu i starije postaju važnije nego ikad prije. Primljeno na znanje Dostavljeni podaci vrlo su dragocjeni i komplementarni analizi podataka koje prepoznaje i ovaj Nacionalni plan.
21 Udruga "HERA" Križevci - za zaštitu i promicanje ljudskih prava Razvojni izazovi i potencijali u prioritetnim područjima, b.TRŽIŠTE RADA Preliminarni rezultati istraživanja „Ispitivanje javnog mijenja i potreba roditelja maloljetne djece“, Sveučilište u Zadru (2022.) su nastali u sklopu projekta „Utjecaji javnih politika na kvalitetu obiteljskog i radnog života te na demografsku sliku Republike Hrvatske – Prostori promjene. Prijedlozi mreže Četvrta smjena - nevidljivi rad se temelje na tim preliminarnim rezultatima koji će uskoro biti i javno objavljeni na internetskim stranicama članica Mreže. Mrežu Četvrta smjena - nevidljivi rad čine organizacije B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran., Udruga za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter, Udruga 'HERA' Križevci - Za zaštitu i promicanje ljudskih prava, Centar za građanske inicijative Poreč, Ženska udruga "IZVOR", Hrvatska udruga poslovnih žena Krug, Domine - organizacija za promicanje ženskih prava, Prostor rodne i medijske kulture K-Zona, Mreža mladih Hrvatske, Ženska grupa Karlovac “Korak”, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Udruga žena oboljelih od karcinoma jajnika “JA KA”, Status M, SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava, Udruga ZUM. Pitanje usklađivanja obveza u privatnom i poslovnom životu je usko povezano sa socijalnom politikom i mjerama usmjerenim ka pomoći za njegu i brigu o ovisnim članovima obitelji, fleksibilizacijom rada i radnog vremena zaposlenih, poreznom politikom, zdravstvenim osiguranjem, stopom siromaštva, demografskim kretanjima i općenito dostupnim uslugama i servisima na nacionalnoj i lokalnim razinama. Prema preliminarnim rezultatima istraživanja „Ispitivanje javnog mijenja i potreba roditelja maloljetne djece“ u sklopu projekta „Utjecaji javnih politika na kvalitetu obiteljskog i radnog života te na demografsku sliku Republike Hrvatske – Prostori promjene“ Sveučilišta u Zadru (2022.) približno 80% ispitanika je zaposleno, izražene su razlike po spolu i vidljiva je veća zaposlenost muškaraca (90%) u odnosu na zaposlene žene (72,3%), koje su mnogo češće u kategorijama nezaposlenih (13%) i kućanica (10%). Žene u većem broju brinu o kućanstvu, djeci i/ili o drugim osobama; 9,9% žena naspram 0,3% muškaraca. Kada je riječ o karakteristikama radnog vremena, važno je istaknuti da je u Hrvatskoj prisutna široka rasprostranjenost rada u smjenama (27%) , dok je prosjek ispitanika unutar EU koji rade u smjenama 18%. Žene dominiraju u izmjenjivom smjenskom radu; 31,5% žena naspram 22% muškaraca, što ženama kao primarnim pružateljicama skrbi dodatno otežava usklađivanje poslovnih obaveza i brige o djeci. Promjene na tržištu rada, odnosno rastući broj obitelji u kojima su oba roditelja zaposlena, zahtijevaju paralelnu prilagodbu javnih servisa s ciljem održavanja i povećanja stope zaposlenosti. Rodni jaz javlja se i u sferi korištenja prava na bolovanje u slučaju bolesti djeteta gdje je razvidna viša razina opterećenja majki kod skrbi za djecu i kod skrbi za bolesno dijete, pri čemu majke najčešće uzimaju bolovanje, što dovodi do otežanog planiranja i usklađivanja poslovnih i obiteljskih obaveza. Prema rezultatima navedenog istraživanja (2022.) ukupno 65% majki najčešće i uglavnom uzima bolovanje u slučaju bolesti djeteta naspram 6% očeva. Zabrinjavajući podatak je da 14% roditelja uopće ne koristi bolovanje, za što je najčešći razlog radno mjesto na kojemu je „nezgodno“ koristiti bolovanje – čak 30% ispitanika ovo navodi kao glavnu prepreku. Taj podatak potvrđuje prisutnost stereotipnih rodnih uloga koje ne pridonose ravnopravnom društvu. Također, podaci iz iste studije pokazuju da kada je riječ o obavljanju kućanskih poslova, rutinski poslovi - oni koje je nužno obavljati često ili svakodnevno - i dalje su domena ženskog rada. Između 90% i 97% žena, ovisno o aktivnosti, nekoliko puta tjedno ili svakodnevno kuha, pere posuđe, čisti stan ili održava rublje. Najveći dio ispitanika nikada ne koristi plaćenu pomoć kod kuhanja, čišćenja ili brige za djecu. To ukazuje na duboku orodnjenost kućanskih poslova koja se generacijski prenosi i kroz takav mehanizam zadržava žene u podređenom položaju, kako u kućnoj sferi, tako posredno i u poslovnoj sferi, čime se onemogućuje puna participacija žena na tržištu rada i njihova ekonomska neovisnost, a što ih čini ranjivijima na ekonomsko i druge vrste rodno uvjetovanog nasilja. Uz tradicionalne rodne uloge razlozi za neuravnoteženost brige i skrbi o djeci nalaze se i u nedostupnosti organizirane skrbi i javnih servisa. Tzv. Barcelonski ciljevi prema kojima bi nacionalni sustavi trebali osigurati da je 33% djece u dobi do 3 godine i 90% djece u dobi od 3 godine do polaska u školu u sustavu organizirane njege i skrbi, još nisu postignuti. Prema navedenom recentnom istraživanju rani i predškolskog odgoj i obrazovanje (RPOO) ne pohađa 44% djece jasličke i vrtićke dobi, a ako pogledamo samo djecu jasličke dobi, vidimo da je u program upisano tek 23% djece. Programe u većem postotku pohađaju djeca iz većih naselja, s obrazovanijim roditeljima i roditeljima koji imaju viša primanja. Kako je pohađanje programa RPOO važan preduvjet za uspješnu integraciju u obavezan osnovnoškolski sustav, takva selekcija djece predstavlja veliki generator reprodukcije društvene nejednakosti. Na razini Hrvatske ukupno 83% djece ne pohađa programe produženog boravka ili cjelodnevne nastave, od čega čak 47% djece te programe uopće ne pohađa jer ih niti nema. Neusklađenost radnog vremena škola s radnim vremenom roditelja ozbiljna su prepreka usklađivanju neplaćenog obiteljskog i profesionalnog rada. Približno trećina muškarca i žena procjenjuju kako javni servisi (jaslice, vrtići i škole) nisu prilagođeni njihovim potrebama. Važan je i sustav rodiljnih i roditeljskih potpora koji je uređen Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama 33 . Prema preliminarnim rezultatima istraživanja „Ispitivanje javnog mijenja i potreba roditelja maloljetne djece“ u sklopu projekta „Utjecaji javnih politika na kvalitetu obiteljskog i radnog života te na demografsku sliku Republike Hrvatske – Prostori promjene“ Sveučilišta u Zadru (2022.) 8% očeva koristilo je roditeljski dopust. Osim povećanja naknada za korištenje roditeljskog dopusta, u narednom se razdoblju planiraju daljnje izmjene zakonodavnog okvira koji uređuje rodiljne i roditeljske potpore, a posebno imajući u vidu obveze koje nameće Direktiva EU 2019/1158 o usklađivanju privatnog i poslovnog života zaposlenih osoba. S obzirom na nova demografska kretanja, kao što su starenje društva 34 , niže stope nataliteta i posljedično smanjenje broja radno sposobnog stanovništva, javlja se potreba za prilagodbom javnih servisa s ciljem povećanja stope zaposlenosti žena, gdje usluge brige za djecu i starije postaju važnije nego ikad prije. Primljeno na znanje Dostavljeni podaci vrlo su dragocjeni i komplementarni analizi podataka koje prepoznaje i ovaj Nacionalni plan.
22 Ženska udruga "IZVOR" Razvojni izazovi i potencijali u prioritetnim područjima, b.TRŽIŠTE RADA Preliminarni rezultati istraživanja „Ispitivanje javnog mijenja i potreba roditelja maloljetne djece“, Sveučilište u Zadru (2022.) su nastali u sklopu projekta „Utjecaji javnih politika na kvalitetu obiteljskog i radnog života te na demografsku sliku Republike Hrvatske – Prostori promjene. Prijedlozi mreže Četvrta smjena - nevidljivi rad se temelje na tim preliminarnim rezultatima koji će uskoro biti i javno objavljeni na internetskim stranicama članica Mreže. Mrežu Četvrta smjena - nevidljivi rad čine organizacije B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran., Udruga za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter, Udruga 'HERA' Križevci - Za zaštitu i promicanje ljudskih prava, Centar za građanske inicijative Poreč, Ženska udruga "IZVOR", Hrvatska udruga poslovnih žena Krug, Domine - organizacija za promicanje ženskih prava, Prostor rodne i medijske kulture K-Zona, Mreža mladih Hrvatske, Ženska grupa Karlovac “Korak”, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Udruga žena oboljelih od karcinoma jajnika “JA KA”, Status M, SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava, Udruga ZUM. Pitanje usklađivanja obveza u privatnom i poslovnom životu je usko povezano sa socijalnom politikom i mjerama usmjerenim ka pomoći za njegu i brigu o ovisnim članovima obitelji, fleksibilizacijom rada i radnog vremena zaposlenih, poreznom politikom, zdravstvenim osiguranjem, stopom siromaštva, demografskim kretanjima i općenito dostupnim uslugama i servisima na nacionalnoj i lokalnim razinama. Prema preliminarnim rezultatima istraživanja „Ispitivanje javnog mijenja i potreba roditelja maloljetne djece“ u sklopu projekta „Utjecaji javnih politika na kvalitetu obiteljskog i radnog života te na demografsku sliku Republike Hrvatske – Prostori promjene“ Sveučilišta u Zadru (2022.) približno 80% ispitanika je zaposleno, izražene su razlike po spolu i vidljiva je veća zaposlenost muškaraca (90%) u odnosu na zaposlene žene (72,3%), koje su mnogo češće u kategorijama nezaposlenih (13%) i kućanica (10%). Žene u većem broju brinu o kućanstvu, djeci i/ili o drugim osobama; 9,9% žena naspram 0,3% muškaraca. Kada je riječ o karakteristikama radnog vremena, važno je istaknuti da je u Hrvatskoj prisutna široka rasprostranjenost rada u smjenama (27%) , dok je prosjek ispitanika unutar EU koji rade u smjenama 18%. Žene dominiraju u izmjenjivom smjenskom radu; 31,5% žena naspram 22% muškaraca, što ženama kao primarnim pružateljicama skrbi dodatno otežava usklađivanje poslovnih obaveza i brige o djeci. Promjene na tržištu rada, odnosno rastući broj obitelji u kojima su oba roditelja zaposlena, zahtijevaju paralelnu prilagodbu javnih servisa s ciljem održavanja i povećanja stope zaposlenosti. Rodni jaz javlja se i u sferi korištenja prava na bolovanje u slučaju bolesti djeteta gdje je razvidna viša razina opterećenja majki kod skrbi za djecu i kod skrbi za bolesno dijete, pri čemu majke najčešće uzimaju bolovanje, što dovodi do otežanog planiranja i usklađivanja poslovnih i obiteljskih obaveza. Prema rezultatima navedenog istraživanja (2022.) ukupno 65% majki najčešće i uglavnom uzima bolovanje u slučaju bolesti djeteta naspram 6% očeva. Zabrinjavajući podatak je da 14% roditelja uopće ne koristi bolovanje, za što je najčešći razlog radno mjesto na kojemu je „nezgodno“ koristiti bolovanje – čak 30% ispitanika ovo navodi kao glavnu prepreku. Taj podatak potvrđuje prisutnost stereotipnih rodnih uloga koje ne pridonose ravnopravnom društvu. Također, podaci iz iste studije pokazuju da kada je riječ o obavljanju kućanskih poslova, rutinski poslovi - oni koje je nužno obavljati često ili svakodnevno - i dalje su domena ženskog rada. Između 90% i 97% žena, ovisno o aktivnosti, nekoliko puta tjedno ili svakodnevno kuha, pere posuđe, čisti stan ili održava rublje. Najveći dio ispitanika nikada ne koristi plaćenu pomoć kod kuhanja, čišćenja ili brige za djecu. To ukazuje na duboku orodnjenost kućanskih poslova koja se generacijski prenosi i kroz takav mehanizam zadržava žene u podređenom položaju, kako u kućnoj sferi, tako posredno i u poslovnoj sferi, čime se onemogućuje puna participacija žena na tržištu rada i njihova ekonomska neovisnost, a što ih čini ranjivijima na ekonomsko i druge vrste rodno uvjetovanog nasilja. Uz tradicionalne rodne uloge razlozi za neuravnoteženost brige i skrbi o djeci nalaze se i u nedostupnosti organizirane skrbi i javnih servisa. Tzv. Barcelonski ciljevi prema kojima bi nacionalni sustavi trebali osigurati da je 33% djece u dobi do 3 godine i 90% djece u dobi od 3 godine do polaska u školu u sustavu organizirane njege i skrbi, još nisu postignuti. Prema navedenom recentnom istraživanju rani i predškolskog odgoj i obrazovanje (RPOO) ne pohađa 44% djece jasličke i vrtićke dobi, a ako pogledamo samo djecu jasličke dobi, vidimo da je u program upisano tek 23% djece. Programe u većem postotku pohađaju djeca iz većih naselja, s obrazovanijim roditeljima i roditeljima koji imaju viša primanja. Kako je pohađanje programa RPOO važan preduvjet za uspješnu integraciju u obavezan osnovnoškolski sustav, takva selekcija djece predstavlja veliki generator reprodukcije društvene nejednakosti. Na razini Hrvatske ukupno 83% djece ne pohađa programe produženog boravka ili cjelodnevne nastave, od čega čak 47% djece te programe uopće ne pohađa jer ih niti nema. Neusklađenost radnog vremena škola s radnim vremenom roditelja ozbiljna su prepreka usklađivanju neplaćenog obiteljskog i profesionalnog rada. Približno trećina muškarca i žena procjenjuju kako javni servisi (jaslice, vrtići i škole) nisu prilagođeni njihovim potrebama. Važan je i sustav rodiljnih i roditeljskih potpora koji je uređen Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama 33 . Prema preliminarnim rezultatima istraživanja „Ispitivanje javnog mijenja i potreba roditelja maloljetne djece“ u sklopu projekta „Utjecaji javnih politika na kvalitetu obiteljskog i radnog života te na demografsku sliku Republike Hrvatske – Prostori promjene“ Sveučilišta u Zadru (2022.) 8% očeva koristilo je roditeljski dopust. Osim povećanja naknada za korištenje roditeljskog dopusta, u narednom se razdoblju planiraju daljnje izmjene zakonodavnog okvira koji uređuje rodiljne i roditeljske potpore, a posebno imajući u vidu obveze koje nameće Direktiva EU 2019/1158 o usklađivanju privatnog i poslovnog života zaposlenih osoba. S obzirom na nova demografska kretanja, kao što su starenje društva 34 , niže stope nataliteta i posljedično smanjenje broja radno sposobnog stanovništva, javlja se potreba za prilagodbom javnih servisa s ciljem povećanja stope zaposlenosti žena, gdje usluge brige za djecu i starije postaju važnije nego ikad prije. Primljeno na znanje Dostavljeni podaci vrlo su dragocjeni i komplementarni analizi podataka koje prepoznaje i ovaj Nacionalni plan.
23 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran Razvojni izazovi i potencijali u prioritetnim područjima, b.TRŽIŠTE RADA Preliminarni rezultati istraživanja „Ispitivanje javnog mijenja i potreba roditelja maloljetne djece“, Sveučilište u Zadru (2022.) su nastali u sklopu projekta „Utjecaji javnih politika na kvalitetu obiteljskog i radnog života te na demografsku sliku Republike Hrvatske – Prostori promjene. Prijedlozi mreže Četvrta smjena - nevidljivi rad se temelje na tim preliminarnim rezultatima koji će uskoro biti i javno objavljeni na internetskim stranicama članica Mreže. Mrežu Četvrta smjena - nevidljivi rad čine organizacije B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran., Udruga za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter, Udruga 'HERA' Križevci - Za zaštitu i promicanje ljudskih prava, Centar za građanske inicijative Poreč, Ženska udruga "IZVOR", Hrvatska udruga poslovnih žena Krug, Domine - organizacija za promicanje ženskih prava, Prostor rodne i medijske kulture K-Zona, Mreža mladih Hrvatske, Ženska grupa Karlovac “Korak”, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Udruga žena oboljelih od karcinoma jajnika “JA KA”, Status M, SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava, Udruga ZUM. Pitanje usklađivanja obveza u privatnom i poslovnom životu je usko povezano sa socijalnom politikom i mjerama usmjerenim ka pomoći za njegu i brigu o ovisnim članovima obitelji, fleksibilizacijom rada i radnog vremena zaposlenih, poreznom politikom, zdravstvenim osiguranjem, stopom siromaštva, demografskim kretanjima i općenito dostupnim uslugama i servisima na nacionalnoj i lokalnim razinama. Prema preliminarnim rezultatima istraživanja „Ispitivanje javnog mijenja i potreba roditelja maloljetne djece“ u sklopu projekta „Utjecaji javnih politika na kvalitetu obiteljskog i radnog života te na demografsku sliku Republike Hrvatske – Prostori promjene“ Sveučilišta u Zadru (2022.) približno 80% ispitanika je zaposleno, izražene su razlike po spolu i vidljiva je veća zaposlenost muškaraca (90%) u odnosu na zaposlene žene (72,3%), koje su mnogo češće u kategorijama nezaposlenih (13%) i kućanica (10%). Žene u većem broju brinu o kućanstvu, djeci i/ili o drugim osobama; 9,9% žena naspram 0,3% muškaraca. Kada je riječ o karakteristikama radnog vremena, važno je istaknuti da je u Hrvatskoj prisutna široka rasprostranjenost rada u smjenama (27%) , dok je prosjek ispitanika unutar EU koji rade u smjenama 18%. Žene dominiraju u izmjenjivom smjenskom radu; 31,5% žena naspram 22% muškaraca, što ženama kao primarnim pružateljicama skrbi dodatno otežava usklađivanje poslovnih obaveza i brige o djeci. Promjene na tržištu rada, odnosno rastući broj obitelji u kojima su oba roditelja zaposlena, zahtijevaju paralelnu prilagodbu javnih servisa s ciljem održavanja i povećanja stope zaposlenosti. Rodni jaz javlja se i u sferi korištenja prava na bolovanje u slučaju bolesti djeteta gdje je razvidna viša razina opterećenja majki kod skrbi za djecu i kod skrbi za bolesno dijete, pri čemu majke najčešće uzimaju bolovanje, što dovodi do otežanog planiranja i usklađivanja poslovnih i obiteljskih obaveza. Prema rezultatima navedenog istraživanja (2022.) ukupno 65% majki najčešće i uglavnom uzima bolovanje u slučaju bolesti djeteta naspram 6% očeva. Zabrinjavajući podatak je da 14% roditelja uopće ne koristi bolovanje, za što je najčešći razlog radno mjesto na kojemu je „nezgodno“ koristiti bolovanje – čak 30% ispitanika ovo navodi kao glavnu prepreku. Taj podatak potvrđuje prisutnost stereotipnih rodnih uloga koje ne pridonose ravnopravnom društvu. Također, podaci iz iste studije pokazuju da kada je riječ o obavljanju kućanskih poslova, rutinski poslovi - oni koje je nužno obavljati često ili svakodnevno - i dalje su domena ženskog rada. Između 90% i 97% žena, ovisno o aktivnosti, nekoliko puta tjedno ili svakodnevno kuha, pere posuđe, čisti stan ili održava rublje. Najveći dio ispitanika nikada ne koristi plaćenu pomoć kod kuhanja, čišćenja ili brige za djecu. To ukazuje na duboku orodnjenost kućanskih poslova koja se generacijski prenosi i kroz takav mehanizam zadržava žene u podređenom položaju, kako u kućnoj sferi, tako posredno i u poslovnoj sferi, čime se onemogućuje puna participacija žena na tržištu rada i njihova ekonomska neovisnost, a što ih čini ranjivijima na ekonomsko i druge vrste rodno uvjetovanog nasilja. Uz tradicionalne rodne uloge razlozi za neuravnoteženost brige i skrbi o djeci nalaze se i u nedostupnosti organizirane skrbi i javnih servisa. Tzv. Barcelonski ciljevi prema kojima bi nacionalni sustavi trebali osigurati da je 33% djece u dobi do 3 godine i 90% djece u dobi od 3 godine do polaska u školu u sustavu organizirane njege i skrbi, još nisu postignuti. Prema navedenom recentnom istraživanju rani i predškolskog odgoj i obrazovanje (RPOO) ne pohađa 44% djece jasličke i vrtićke dobi, a ako pogledamo samo djecu jasličke dobi, vidimo da je u program upisano tek 23% djece. Programe u većem postotku pohađaju djeca iz većih naselja, s obrazovanijim roditeljima i roditeljima koji imaju viša primanja. Kako je pohađanje programa RPOO važan preduvjet za uspješnu integraciju u obavezan osnovnoškolski sustav, takva selekcija djece predstavlja veliki generator reprodukcije društvene nejednakosti. Na razini Hrvatske ukupno 83% djece ne pohađa programe produženog boravka ili cjelodnevne nastave, od čega čak 47% djece te programe uopće ne pohađa jer ih niti nema. Neusklađenost radnog vremena škola s radnim vremenom roditelja ozbiljna su prepreka usklađivanju neplaćenog obiteljskog i profesionalnog rada. Približno trećina muškarca i žena procjenjuju kako javni servisi (jaslice, vrtići i škole) nisu prilagođeni njihovim potrebama. Važan je i sustav rodiljnih i roditeljskih potpora koji je uređen Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama 33 . Prema preliminarnim rezultatima istraživanja „Ispitivanje javnog mijenja i potreba roditelja maloljetne djece“ u sklopu projekta „Utjecaji javnih politika na kvalitetu obiteljskog i radnog života te na demografsku sliku Republike Hrvatske – Prostori promjene“ Sveučilišta u Zadru (2022.) 8% očeva koristilo je roditeljski dopust. Osim povećanja naknada za korištenje roditeljskog dopusta, u narednom se razdoblju planiraju daljnje izmjene zakonodavnog okvira koji uređuje rodiljne i roditeljske potpore, a posebno imajući u vidu obveze koje nameće Direktiva EU 2019/1158 o usklađivanju privatnog i poslovnog života zaposlenih osoba. S obzirom na nova demografska kretanja, kao što su starenje društva 34 , niže stope nataliteta i posljedično smanjenje broja radno sposobnog stanovništva, javlja se potreba za prilagodbom javnih servisa s ciljem povećanja stope zaposlenosti žena, gdje usluge brige za djecu i starije postaju važnije nego ikad prije. Primljeno na znanje Dostavljeni podaci vrlo su dragocjeni i komplementarni analizi podataka koje prepoznaje i ovaj Nacionalni plan.
24 SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava Razvojni izazovi i potencijali u prioritetnim područjima, b.TRŽIŠTE RADA Preliminarni rezultati istraživanja „Ispitivanje javnog mijenja i potreba roditelja maloljetne djece“, Sveučilište u Zadru (2022.) su nastali u sklopu projekta „Utjecaji javnih politika na kvalitetu obiteljskog i radnog života te na demografsku sliku Republike Hrvatske – Prostori promjene. Prijedlozi mreže Četvrta smjena - nevidljivi rad se temelje na tim preliminarnim rezultatima koji će uskoro biti i javno objavljeni na internetskim stranicama članica Mreže. Mrežu Četvrta smjena - nevidljivi rad čine organizacije B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran., Udruga za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter, Udruga 'HERA' Križevci - Za zaštitu i promicanje ljudskih prava, Centar za građanske inicijative Poreč, Ženska udruga "IZVOR", Hrvatska udruga poslovnih žena Krug, Domine - organizacija za promicanje ženskih prava, Prostor rodne i medijske kulture K-Zona, Mreža mladih Hrvatske, Ženska grupa Karlovac “Korak”, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Udruga žena oboljelih od karcinoma jajnika “JA KA”, Status M, SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava, Udruga ZUM. Pitanje usklađivanja obveza u privatnom i poslovnom životu je usko povezano sa socijalnom politikom i mjerama usmjerenim ka pomoći za njegu i brigu o ovisnim članovima obitelji, fleksibilizacijom rada i radnog vremena zaposlenih, poreznom politikom, zdravstvenim osiguranjem, stopom siromaštva, demografskim kretanjima i općenito dostupnim uslugama i servisima na nacionalnoj i lokalnim razinama. Prema preliminarnim rezultatima istraživanja „Ispitivanje javnog mijenja i potreba roditelja maloljetne djece“ u sklopu projekta „Utjecaji javnih politika na kvalitetu obiteljskog i radnog života te na demografsku sliku Republike Hrvatske – Prostori promjene“ Sveučilišta u Zadru (2022.)[1] približno 80% ispitanika je zaposleno, izražene su razlike po spolu i vidljiva je veća zaposlenost muškaraca (90%) u odnosu na zaposlene žene (72,3%), koje su mnogo češće u kategorijama nezaposlenih (13%) i kućanica (10%). Žene u većem broju brinu o kućanstvu, djeci i/ili o drugim osobama; 9,9% žena naspram 0,3% muškaraca. Kada je riječ o karakteristikama radnog vremena, važno je istaknuti da je u Hrvatskoj prisutna široka rasprostranjenost rada u smjenama (27%) , dok je prosjek ispitanika unutar EU koji rade u smjenama 18%. Žene dominiraju u izmjenjivom smjenskom radu; 31,5% žena naspram 22% muškaraca, što ženama kao primarnim pružateljicama skrbi dodatno otežava usklađivanje poslovnih obaveza i brige o djeci. Promjene na tržištu rada, odnosno rastući broj obitelji u kojima su oba roditelja zaposlena, zahtijevaju paralelnu prilagodbu javnih servisa s ciljem održavanja i povećanja stope zaposlenosti. Rodni jaz javlja se i u sferi korištenja prava na bolovanje u slučaju bolesti djeteta gdje je razvidna viša razina opterećenja majki kod skrbi za djecu i kod skrbi za bolesno dijete, pri čemu majke najčešće uzimaju bolovanje, što dovodi do otežanog planiranja i usklađivanja poslovnih i obiteljskih obaveza. Prema rezultatima navedenog istraživanja (2022.) ukupno 65% majki najčešće i uglavnom uzima bolovanje u slučaju bolesti djeteta naspram 6% očeva. Zabrinjavajući podatak je da 14% roditelja uopće ne koristi bolovanje, za što je najčešći razlog radno mjesto na kojemu je „nezgodno“ koristiti bolovanje – čak 30% ispitanika ovo navodi kao glavnu prepreku. Taj podatak potvrđuje prisutnost stereotipnih rodnih uloga koje ne pridonose ravnopravnom društvu. Također, podaci iz iste studije pokazuju da kada je riječ o obavljanju kućanskih poslova, rutinski poslovi - oni koje je nužno obavljati često ili svakodnevno - i dalje su domena ženskog rada. Između 90% i 97% žena, ovisno o aktivnosti, nekoliko puta tjedno ili svakodnevno kuha, pere posuđe, čisti stan ili održava rublje. Najveći dio ispitanika nikada ne koristi plaćenu pomoć kod kuhanja, čišćenja ili brige za djecu. To ukazuje na duboku orodnjenost kućanskih poslova koja se generacijski prenosi i kroz takav mehanizam zadržava žene u podređenom položaju, kako u kućnoj sferi, tako posredno i u poslovnoj sferi, čime se onemogućuje puna participacija žena na tržištu rada i njihova ekonomska neovisnost, a što ih čini ranjivijima na ekonomsko i druge vrste rodno uvjetovanog nasilja. Uz tradicionalne rodne uloge razlozi za neuravnoteženost brige i skrbi o djeci nalaze se i u nedostupnosti organizirane skrbi i javnih servisa. Tzv. Barcelonski ciljevi prema kojima bi nacionalni sustavi trebali osigurati da je 33% djece u dobi do 3 godine i 90% djece u dobi od 3 godine do polaska u školu u sustavu organizirane njege i skrbi, još nisu postignuti. Prema navedenom recentnom istraživanju rani i predškolskog odgoj i obrazovanje (RPOO) ne pohađa 44% djece jasličke i vrtićke dobi, a ako pogledamo samo djecu jasličke dobi, vidimo da je u program upisano tek 23% djece. Programe u većem postotku pohađaju djeca iz većih naselja, s obrazovanijim roditeljima i roditeljima koji imaju viša primanja. Kako je pohađanje programa RPOO važan preduvjet za uspješnu integraciju u obavezan osnovnoškolski sustav, takva selekcija djece predstavlja veliki generator reprodukcije društvene nejednakosti. Na razini Hrvatske ukupno 83% djece ne pohađa programe produženog boravka ili cjelodnevne nastave, od čega čak 47% djece te programe uopće ne pohađa jer ih niti nema. Neusklađenost radnog vremena škola s radnim vremenom roditelja ozbiljna su prepreka usklađivanju neplaćenog obiteljskog i profesionalnog rada. Približno trećina muškarca i žena procjenjuju kako javni servisi (jaslice, vrtići i škole) nisu prilagođeni njihovim potrebama. Važan je i sustav rodiljnih i roditeljskih potpora koji je uređen Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama 33 . Prema preliminarnim rezultatima istraživanja „Ispitivanje javnog mijenja i potreba roditelja maloljetne djece“ u sklopu projekta „Utjecaji javnih politika na kvalitetu obiteljskog i radnog života te na demografsku sliku Republike Hrvatske – Prostori promjene“ Sveučilišta u Zadru (2022.) 8% očeva koristilo je roditeljski dopust. Osim povećanja naknada za korištenje roditeljskog dopusta, u narednom se razdoblju planiraju daljnje izmjene zakonodavnog okvira koji uređuje rodiljne i roditeljske potpore, a posebno imajući u vidu obveze koje nameće Direktiva EU 2019/1158 o usklađivanju privatnog i poslovnog života zaposlenih osoba. S obzirom na nova demografska kretanja, kao što su starenje društva 34 , niže stope nataliteta i posljedično smanjenje broja radno sposobnog stanovništva, javlja se potreba za prilagodbom javnih servisa s ciljem povećanja stope zaposlenosti žena, gdje usluge brige za djecu i starije postaju važnije nego ikad prije. Primljeno na znanje Dostavljeni podaci vrlo su dragocjeni i komplementarni analizi podataka koje prepoznaje i ovaj Nacionalni plan.
25 Miroslav Policki Razvojni izazovi i potencijali u prioritetnim područjima, a.LJUDSKA PRAVA ŽENA I PROMICANJE RODNE RAVNOPRAVNOSTI "I Vijeće Europe dijeli ista stajališta te je u svojoj Strategiji ravnopravnosti spolova 2018. - 2023., kao 1. strateški cilj izdvojilo prevenciju i suzbijanje rodnih stereotipa i seksizma. Pri tome rodne stereotipe definira kao „unaprijed stvorene društvene i kulturne obrasce ili ideje kojima se ženama i muškarcima pripisuju karakteristike i uloge koje određuju i ograničavaju njihov spol. Rodni stereotipi su ozbiljna prepreka postizanju stvarne ravnopravnosti spolova i potiču rodnu diskriminaciju. Takvi stereotipi mogu ograničiti razvoj prirodnih talenata i sposobnosti djevojčica i dječaka, žena i muškaraca, njihovih obrazovnih i profesionalnih preferencija i iskustava, kao i životnih prilika općenito.“" Prema ovoj definiciji rodnog stereotipa, nema esencijalne razlike između tog koncepta i samog koncepta roda (prema Hrvatskoj enciklopediji "skup kvaliteta, obilježja i ponašanja što se društveno očekuju od muškaraca i žena" (https://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=53130)). Predlažem da tekst Prijedloga sadrži definicije osnovnih koncepata, da te definicije budu nekontradiktorne i da se iz njih jasno vidi razlika između definiranih koncepata. "Nadalje, potrebno je unaprijediti i osiguravanje pristupa pravdi koje omogućuje osobama svih slojeva društva pravedne, pristupačne i učinkovite pravne lijekove kako bi i žene i muškarci mogli uživati ​​podjednaka prava i jednake šanse da ih ostvare. Taj pojam osigurava osjetljivost i odgovor pravosudnog sustava na potrebe i uvjete života žena, kao i njihovo osnaživanje u cijelom procesu dostizanja pravde. Smanjenje utjecaja prepreka s kojima se žene suočavaju u pristupu pravdi ne samo što olakšava veću dostupnost, već je i ključni korak ka postizanju rodne ravnopravnosti. Statistički podaci pokazuju porast broja žena u odnosu na muškarce kojima je odobrena sekundarna besplatna pravna pomoć koja, između ostaloga, obuhvaća i zastupanje u sudskim postupcima koju pruža odvjetništvo. Prema podacima tadašnjeg Ministarstva pravosuđa u 2019. godini 3.208 žena i 2.130 muškaraca koristilo je besplatnu pravnu pomoć." Citirani tekst problematizira dostupnost pravde ženama, a kao potporu navodi podatak koji pokazuje da je 2019. oko 50% više žena koristilo besplatnu pravnu pomoć. Pretpostavljam da predlagatelj smatra da to implicira da je ženama manje dostupna plaćena pravna pomoć, međutim to također implicira da je muškarcima manje dostupna besplatna pravna pomoć. Stoga, predlažem da tekst Prijedloga, u ovoj instanci i općenito, jasnije obrazlaže identificirane probleme referencama. Također, predlažem da tekst Prijedloga, u skladu sa svojim nazivom, jednako razmotri ljudska prava, odnosno njihove povrede, kod oba spola. Primljeno na znanje U pogledu primjedbe koja se odnosi na status žena u pravosuđu i činjenicu porasta broja žena koje koriste besplatnu pravnu pomoć, ističemo kako je iz podataka navedenih u ovom Nacionalnom planu, ali i statističkih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku vidljivo kako su žene više od muškaraca izložene riziku od siromaštva, kako rade na slabije plaćenim poslovima te tako imaju i manje mogućnosti financiranja troškova proizašlih iz sudskih postupaka.
26 Talita Jašarevski Razvojni izazovi i potencijali u prioritetnim područjima, a.LJUDSKA PRAVA ŽENA I PROMICANJE RODNE RAVNOPRAVNOSTI Iza paragrafa koji počinje: "Pri tome je potrebno, osim općeg društvenog položaja ukupne populacije žena istaknuti i značaj unaprjeđenja (...)" - predlažemo da se kratko nevedu podaci o izazovima s kojima se Romkinje susreću: Prema rezultatima iz studije „Uključivanje Roma u hrvatsko društvo – žene, mladi i djeca“ /Klasnić, K, Kunac, S, Rodik, P.; Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, Zagreb, 2020. Romkinje su u 17,3% slučajeva nepismene dok je nepismenih žena u općoj populaciji 1,3%. Također, Romkinje su gotovo tri puta više nepismene od Roma. Odustajanje od osnovne škole zasigurno je jedan od ključnih uzroka nepismenosti Romkinja. Tako od svih Romkinja, njih čak 33% tvrdi da je odustalo od osnovne škole. Kada se uzme u obzir da gotovo 80% Romkinja u dobi od 20 do 29 godina nema završenu srednju školu, jasno je da su njihove mogućnosti na suvremenom tržištu rada ograničene. Podatak da samo 8% u ukupnoj populaciji Romkinja obavlja neki oblik plaćenog rada, a 40% su domaćice, svrstava Romkinje u Hrvatskoj u neslavni europski kontekst zemalja s najvećim udjelom radno neaktivnog romskog ženskog stanovništva. Tako nizak udjel Romkinja na tržištu rada može se još interpretirati i tradicionalno patrijarhalnim shvaćanjem da je ženina uloga primarno u sferi reprodukcije: rađanja i obavljanja neplaćenih kućanskih poslova. Jedna od najvećih razlika utvrđena empirijskim podacima između Romkinja i žena u većinskoj populaciji je dob rađanja. Za razliku od opće populacije gdje su u 2018. godini porodi najučestaliji bili u dobi od 30 do 34 godine (34%), polovica Romkinja prvo je dijete rodila u maloljetničkoj dobi. Petina mladih Romkinja i onih srednje dobi svoje prvo dijete rađaju sa 17 godina, a gotovo 15% žena, pripadnica RNM iz srednje i starije dobi, prvo je dijete rodilo sa 16 godina. Socijalne posljedice trudnoće i poroda koje su se pokazale značajno plauzibilnima za Romkinje su privremeno ili trajno prekidanje školovanja te privremeni ili trajan prekid rada. Na poduzorku ispitanih Romkinja u dobi od 16 godina i starijih, njih čak 26% je zbog trudnoće i poroda privremeno ili trajno prekinulo školovanje dok ih se zbog istih razloga 19% privremeno ili trajno prestalo aktivno uključivati na tržište rada. Važno je istaknuti da su rane trudnoće i porodi najveće posljedice na proces obrazovanja ostavile kod najmlađe dobne skupine žena, tj. kod Romkinja između 16 i 19 godina jer je njih čak 47% zbog tih razloga trajno prekinulo školovanje. Primljeno na znanje Vašu primjedbu koja se odnosi na nadopunjavanje teksta podacima o izazovima s kojima se susreću Romkinje i koje ste potkrijepili rezultatima istraživanja relevantna je za Nacionalni plan za uključivanje Roma za razdoblje od 2021. do 2027. godine, koji je u nadležnosti Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH.
27 IVAN ZIDAREVIĆ Razvojni izazovi i potencijali u prioritetnim područjima, a.LJUDSKA PRAVA ŽENA I PROMICANJE RODNE RAVNOPRAVNOSTI Rodna ravnopravnost, koja je utkana i u ustavne vrednosti Republike Hrvatske, za građane je i dalje nepoznanicija. Društvena klima, odsustvo aktivne političke volje i transgeneracijsko prenošenje stereotipa glavni su izazovi u sprovođenju politika ravnopravnosti među građanka i građanima u svim oblicima rodnog zražavanja. Među glavnim izazovima ističemo političku nepismenost društva koja rezultira čestim nasrtajima pojedinaca, organizacija civilnog društva i političkih predstavnika u obliku organizovanja građana radi dokidanja prepoznatih ljudskih prava. Među primerima su i aktivnosti na polarizovanju društva, u njegovom neznanju, vršenjem višemesečne traumatizacije, izazivanjem straha i teskobe ali i homofobije i transfobije uoči ratifikovanja Konvencije Saveta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija). Kao dobar primer rada, suprotnost navedenim propustima i odsustvu volje političkih aktera, ističemo nezavisnu instituciju Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova koja u okviru svojih zakonskih mogućnosti ostvaruje zadane ciljeve. Primljeno na znanje S ciljem unaprjeđenja stanja u području rodne ravnopravnosti, ukazujemo na mjere u Akcijskom planu, koje za svrhu imaju poboljšanje političke pismenosti građanki/a, razvijanja tolerancije u društvu i suzbijanja diskriminacije na svim razinama.
28 CESI - Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje NACIONALNI PLAN ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA ZA RAZDOBLJE OD 2022. DO 2027. GODINE, Razvojni izazovi i potencijali u prioritetnim područjima Ovaj Plan koji definira viziju razvoja društva a koja obuhvaća „ jednaku prisutnost žena i muškaraca u svim područjima javnog i privatnog života, njihov jednaki status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata“, ne sadrži više relevantnih područja kao npr. aktualno pitanje zelenih i održivih politika koja je sve važnija na razini EU i u kojoj svakako treba voditi računa o ravnopravnom sudjelovanju žena i muškaraca. Također ovaj Plan se ne bavi područjem ravnopravnosti spolova u situacijama krize i ratova i ulogom žena u mirovnim procesima što je jedna od važnijih tema posljednje dvije godine, kao niti zasebnim područjem zaštite reproduktivnih prava žena a koja su ugrožena zbog jačanja konzervativnih političkih stranaka i konzervativnih pokreta koji zagovaraju zabranu pobačaja i ograničavaju slobodu žena u javnom i privatnom životu . Birokratski i na žalost zastarjelo, ovakvim Planom propušta se prilika za kreiranje mjera kao odgovor na postojeće društvene fenomene na razni države i EU zajednice. Iako je Zakonom o ravnopravnosti spolova uređen institucionalni okvir za ravnopravnost spolova vidljivo je da u Akcijskom planu provedbe ne postoji koordinacija svih Zakonom utvrđenih mehanizama za provedbu što ukazuje na buduću manjkavost provedbe mjera. gendermainstreaming ili provedba rodno osviještene politike koja je jedan od uvjeta za postizanje rezultata provedbe akcijskih mjera za ravnopravnost spolova na razini EU kao i na razni država članica, nije vidljiva i jasno organizirana kao niti rodno osjetljiv proračun, kao dio Nacionalne politike. U ovome planu se također rijetko navode sredstva provedbe ili su neadekvatna, kao i izvori sredstava za provedbu planiranih mjera što će sigurno dovesti do slabih rezultata provedbe. Napominjemo da su predviđeni iznosi izraženi u Kunama što se od 1.1.2023. mijenja ulaskom u Eurozonu te se iznosi trebaju prilagoditi iznosima u Euro. Primljeno na znanje U pogledu vašeg komentara na nedostatak Nacionalnog plana u području sudjelovanja žena u mirovnim procesima, ističemo kako je na snazi Nacionalni akcijski plan provedbe Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 o ženama, miru i sigurnosti te srodnih rezolucija od 2019. do 2023. koji sadrži mjere vezane za ratna zbivanja i rodnu ravnopravnost kao što je primjerice povećanje zastupljenosti žena u aktivnosti zastupljenosti žena i donošenja odluka na području sigurnosti i obrane mira, zaštita žena i djevojčica žrtava utemeljenog nasilja u sukobima. Naime, pravila strateškog planiranja kojih smo se bili dužni pridržavati prilikom izrade ovih dokumenata nalažu izbjegavanje dupliranja/preklapanja mjera vezanih uz isto područje u različitim nacionalnim planovima. Vaša primjedba da „u Akcijskom planu provedbe ne postoji koordinacija svih Zakonom utvrđenih mehanizama za provedbu što ukazuje na buduću manjkavost provedbe mjera“ je potpuno nejasna. U Akcijskom planu su jasno navedeni nositelji svake pojedinačne mjere. Područje reproduktivnog zdravlja u nadležnosti je Ministarstva zdravstva koje je zaduženo za izradu odgovarajućih akata i javnih politika.
29 Mirta Bašelović NACIONALNI PLAN ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA ZA RAZDOBLJE OD 2022. DO 2027. GODINE, SREDNJOROČNA VIZIJA RAZVOJA Cilj je da se provedbom Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova, do 2027. godine stvore uvjeti da Hrvatska u procjeni razine ravnopravnosti spolova dosegne po ukupnom rezultatu prosjek EU-27. Prihvaćen Izraz „da se približi“ zamijenjen je izrazom „dosegne“.
30 Miroslav Policki NACIONALNI PLAN ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA ZA RAZDOBLJE OD 2022. DO 2027. GODINE Kroz Prijedlog se na mnogo mjesta spominju pojmovi "spol" i "rod", odnosno njihovi gramatički oblici, kao da imaju jednako značenje. Međutim, ti pojmovi imaju različita značenja; prema Hrvatskoj enciklopediji, spol je "skup biokemijskih, genetičkih, anatomskih, fizioloških (u ljudi i psihičkih) obilježja po kojima se organizmi neke vrste dijele na muške i ženske" (https://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=57482), a sociološki koncept rod je "skup kvaliteta, obilježja i ponašanja što se društveno očekuju od muškaraca i žena" (https://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=53130). Budući da se Prijedlog tiče ravnopravnosti spolova, predlažem da se u cijelom tekstu Prijedloga neispravno korištenje pojma "rod" i njegovih oblika zamijeni pojmom "spol" u odgovarajućem obliku. Nije prihvaćen Uz osnovni pojam „ravnopravnost spolova“ u ovom Nacionalnom planu koriste se i izričaji poput „ravnopravnosti muškaraca i žena“, „diskriminacije žena“, „višestruka diskriminacija“, ali, i potpuno opravdano, izričaji izvedeni iz pojma „rod“, kao što su „rodna ravnopravnost“, „rodno uvjetovano nasilje“, „rodno osjetljivo izvještavanje“, „rodni stereotipi“ i dr. Navedena terminologija, kao i ona vezana uz pojam „rod“, uobičajeno se upotrebljava i u mnogim drugim nacionalnim kao i međunarodnim strateškim, nacionalnim planovima i drugim aktima. Navedeni pojmovi nisu kontradiktorni već su komplementarni i usmjereni ka postizanju istog cilja: uspostavljanja pune ravnopravnosti muškaraca i žena i ukidanja svih oblika rodne diskriminacije.
31 ANJA MIHAJLOVIĆ HOFFMANN NACIONALNI PLAN ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA ZA RAZDOBLJE OD 2022. DO 2027. GODINE Niže u tekstu nalaze se prijedlozi udruge Prostor rodne i medijske kulture K-zona za poboljšanje Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova za razdoblje od 2022. do 2027. godine (dalje u tekstu: Nacionalni plan) i Akcijskog plana za provedbu Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova za razdoblje od 2022. do 2024. godine (dalje u tekstu: Akcijski plan), a koje K-zona smatra relevantnima. Republika Hrvatska nije imala strateški okvir i akcijski plan djelovanja za područje rodne ravnopravnosti od 2015. godine, bez jasnog objašnjenja o razlozima ili želje da se isto promijeni. Smatramo da Nacionalni plan svojom kvalitetom nije zadovoljio potrebe zatečenog stanja u RH i da ga je potrebno značajno izmijeniti. Detaljnim uvidom u Nacionalni plan, mišljenja smo da je puno truda uloženo u mapiranje i analizu problema, uz navođenje statističkih podataka koji su zastarjeli te izazova i potencijala koji nisu koherentni, te da prijedlozi za rješenje mapiranih problema nisu prepoznati, a oni koji jesu prepoznati, nisu dobro razrađeni. Nacionalni plan bi trebao biti jedan od temeljnih dokumenata za stvaranje i definiranje politika koje promiču rodnu ravnopravnost, a ovaj dokument ne zadovoljava te potrebe, uzevši u obzir da se većinski sastoji od neažurnog i nedovoljno sistematiziranog definiranja problema. Nacionalni plan odnosi se na rodnu ravnopravnost, a ne na ravnopravnost spolova. Rod označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce. Uzevši u obzir da su žene diskriminirane i zanemarene u područjima koja se opisuju u svim poglavljima Nacionalnog plana upravo zbog njihovih rodnih uloga, smatramo da sam naziv ovog dokumenta nije odgovarajući te da bi se trebao izmijeniti u Nacionalni plan za rodnu ravnopravnost. Također, Nacionalni plan je svojim odredbama obuhvatio i LGBTI osobe, iako to nije vidljivo iz njegova naslova i nije posvećena dovoljna pažnja analizi potreba i predlaganju mjera za zaštitu i promicanje prava ove skupine, nego se povremeno spominje na slučajnim mjestima unutar Nacionalnog plana. U Nacionalnom planu u potpunosti je izostavljeno poglavlje o seksualnim i reproduktivnim pravima žena, a upravo je ovo područje jedno od učestalo zanemarenih. Seksualno i reproduktivno zdravlje i prava krovni su pojmovi koji obuhvaćaju četiri različita područja: seksualno zdravlje, seksualna prava, reproduktivno zdravlje i reproduktivna prava te se temelje na pravu svih pojedinaca i pojedinki na poštovanje njihova tjelesnog integriteta i osobne autonomije, na potpuno poštovanje njihove seksualne orijentacije i rodnog identiteta, na donošenje odluke o tome hoće li, s kim će i kada biti seksualno aktivni, na stjecanje sigurnih seksualnih iskustava, na donošenje odluke o tome hoće li, kada i s kim sklopiti brak te hoće li imati dijete ili djecu, kada i na koji način te koliko djece, na pristup informacijama, resursima, uslugama i potpori tijekom cijelog života koji su potrebni za postizanje svega navedenog bez diskriminacije, prisile, iskorištavanja i nasilja. Uzevši u obzir da su seksualna i reproduktivna prava zaštićena kao ljudska prava u međunarodnom i europskom (Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena, Europska konvencija o ljudskim pravima) te su bitan element pružanja sveobuhvatne zdravstvene skrbi, smatramo da ovo područje ne bi trebalo biti zanemareno i svedeno na nekoliko rečenica napisanih na slučajnim mjestima u Nacionalnom planu. Kao referencu stavljamo Izvješće o stanju u pogledu seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u EU-u u kontekstu zdravlja žena (IZVJEŠĆE o stanju u pogledu seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u EU-u u kontekstu zdravlja žena | A9-0169/2021 | Europski parlament (europa.eu)). U Nacionalnom planu su skicirane ključne strukturne prepreke kvalitetnijem usklađivanju privatnog i poslovnog života žena. Ti izazovi uključuju sustav rane skrbi o djeci, uključujući niski obuhvat djece predškolskim odgojem i obrazovanjem, nedostatne usluge za brigu o starijima i nemoćnima, uključujući neadekvatnu dugotrajnu skrb, nedostatne usluge kućne njege, nizak udio korištenja roditeljskog dopusta od strane očeva, neadekvatnu zaštitu na radnom mjestu, tj. visok udio žena u fleksibilnim i prekarnim zaposlenjima. S obzirom na definirane probleme, Nacionalni plan za sljedeće razdoblje definira nedovoljno ambiciozne ciljeve i strukturne probleme prebacuje na razinu obiteljske dinamike. Detektirani problemi, naime, na kraju se adresiraju tek kroz mjeru “Omogućavanje bolje ravnoteže privatnog i poslovnog života uklanjanjem rodnih stereotipa o brizi za djecu u obitelji”. Iako ovu mjeru držimo važnim i vrijednim doprinosom rodnoj ravnopravnosti i ravnopravnijoj raspodjeli kućanskih i obiteljskih obaveza, ona sama nije dovoljna za uklanjanje strukturnih nedostataka u sustavima obrazovanja, socijalne skrbi i rada koji ne odgovaraju adekvatno na društvene potrebe prebacujući teret njege na leđa obitelji, tj žena. Iz navedenih razloga držimo da Nacionalni plan i Akcijski plan trebaju uključivati i sljedeće mjere za usklađivanje privatnog i poslovnog života: osiguravanje prostorne i financijske dostupnosti ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, usklađivanje radnog vremena institucija ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja s potrebama zaposlenih roditelja (cjelodnevni rad, osiguranje rada u ljetnim mjesecima, mogućnost cjelogodišnjeg upisa djece, uvođenje očinskog dopusta u trajanju od 40 radnih dana koje otac koristi zajedno s majkom po rođenju djeteta, osiguranje dostupnosti produžene i cjelodnevne nastave, osiguranje dostupnosti toplih obroka u školama, proširenje dostupnosti institucija i servisa brige za starije i nemoćne osobe, uključivanje pitanja usklađivanja privatnog i poslovnog života prilikom kolektivnog pregovaranja. Glede Akcijskog plana, smatramo da: - Mjera 1.3. Unaprijediti brigu o reproduktivnom zdravlju žena ne može biti ispunjena samo povećanjem broja ginekoloških timova, već donošenjem odgovarajućih akata i javnih politika, edukacijama u ovom području za osobe svake dobi, povećanjem dostupnosti zdravstvenih usluga, reguliranjem priziva savjesti i dr; - Mjera 1.6. Unaprijediti administrativne procese i učiniti zdravstvene usluge dostupnijima za LGBTIQ osobe – pohvaljujemo ovu mjeru iako smatramo se Nacionalni plan uopće nije dotaknuo ovog pitanja, već je samo ubačena mjera, te je za provedbu iste potrebno predvidjeti sredstva, što nije učinjeno; - Mjera 2.2. koja podrazumijeva revidiranje platnih razreda u poduzećima u pretežitom vlasništvu države na rodno neutralan način držimo nedovoljno ambicioznom mjerom u odnosu na problem rodne nejednakosti u plaćama koji dovodi u pitanje ustavno pravo žena na rad pod jednakim uvjetima. Mjeru je potrebno proširiti, minimalno tako da ispunjava Preporuke Komisije od 7. ožujka 2014. o jačanju načela jednake plaće za muškarce i žene transparentnim putem uključujući mogućnost dobivanja podataka o platnim razredima zaposlenika/ca, informiranje radnika/ca, uključivanje jednakosti plaća kod kolektivnih pregovora; poboljšanje dostupnosti statističkih podataka, podizanje svijesti; - Mjera 2.3. - potrebno je revidirati mjeru tako da zapošljavanje putem programa „Zaželi“ omogućuje dostojanstvenu plaću i ugovor na neodređeno korisnicima/ama mjere, kako projektno financiranje mjere ne bi dovodilo do prekida u radnom odnosu žena zaposlenih putem mjere. Uzevši u obzir da je do sada program nudio prekarne i slabo plaćene poslove u feminiziranom sektoru njege, ovakva mjera, bez predloženih preinaka, može dodatno produbiti već identificiran problem na tržištu rada - horizontalnu segregaciju i prekarizaciju rada žena; - Mjera 2.4. - potrebno je revidirati mjeru na tako da se uz uključivanje očeva u ranu skrb o djeci naglasak stavi i na: osiguravanje prostorne i financijske dostupnosti ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja; usklađivanje radnog vremena institucija ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja s potrebama zaposlenih roditelja (cjelodnevni rad, osiguranje rada u ljetnim mjesecima, mogućnost cjelogodišnjeg upisa djece); osiguranje dostupnosti produžene i cjelodnevne nastave te toplih obroka u školama; proširenje dostupnosti institucija i servisa brige za starije i nemoćne osobe; uključivanje pitanja usklađivanja privatnog i poslovnog života prilikom kolektivnog pregovaranja te osiguranje prava na isključivanje u skladu s Rezolucijom Europskog parlamenta od 21. siječnja 2021. s preporukama Komisiji o pravu na isključivanje; - Mjera 5.2. Poboljšati razinu participacije žena u području javnog života – nije dovoljno poboljšati razinu participacije žena samo u broju sportskih saveza i sportskih udruženja u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave uključenih u provedbu Akcijskog plana uključivanja većeg broja žena u sport, već bi se mjera trebala obuhvatiti šire područje sudjelovanja u javnom životu. Primljeno na znanje Slijedom vašeg komentara koji se odnosi na izmjenu naziva dokumenta, isto je neprihvatljivo s obzirom da se naziv Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova , a ne za rodnu ravnopravnost, temelji na zakonskim propisima uključujući Ustav Republike Hrvatske, Zakon o ravnopravnosti spolova, kao i na Odluci Vlade Republike Hrvatske, od 14. listopada 2020. godine, kojom se Ured za ravnopravnost spolova zadužuje za izradu prijedloga Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova. U Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine, poglavlju 6. pod nazivom Horizontalni prioriteti: promicanje ravnopravnosti i jednakih mogućnosti, navodi se da je, između ostalog, ravnopravnost spolova jedna od najviših vrednota ustavnog poretka te da će se, u tom smislu, sve javne politike, odnosno svi akti strateškog planiranja koji iz nje proizlaze, provoditi s ciljem uspostavljanja ravnopravnosti i promicanja jednakih mogućnosti. U Dodatku 4. Nacionalne razvojne strategije navodi se popis svih akata strateškog planiranja kojima se podupire provedba strateškog okvira Nacionalne razvojne strategije. Nastavno na navedeno zauzeto je stajalište da se u različitim strateškim planovima neće duplirati odnosno navoditi iste mjere koje se tiču uklanjanja diskriminacije i promicanja različitih aspekata prava žena, odnosno ravnopravnosti spolova. Stoga vas upućujemo da navedene prijedloge vezane uz revidiranje mjera koje se tiču odgoja i obrazovanja uputite Ministarstvu znanosti i obrazovanja s obzirom da se upravo u e-savjetovanju, otvorenom do 19. studenog, nalazi Nacrt Nacionalnog plana razvoja sustava obrazovanja za razdoblje do 2027. godine i pripadajućeg Akcijskog plana za provedbu Nacionalnog plana za razvoj sustava obrazovanja za razdoblje od 2022. do 2024. godine. Prijedlog za proširenje dostupnosti institucija i servisa brige za starije i nemoćne osobe u nadležnosti je Ministarstva rada, mirovinskog osiguranja ,obitelji i socijalne politike te vas u vezi navedenog upućujemo na Nacionalni plan razvoja socijalnih usluga za razdoblje od 2021. do 2027., kao i na Nacionalni plan za rad, zaštitu na radu i zapošljavanje za razdoblje od 2021. do2027. godine. U pogledu prijedloga za proširenje mjere 2.2. ističemo kako je prijedlog Zakona o radu, koji je prošao prvo čitanje u Hrvatskome saboru u cijelosti usklađen s Direktivom 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada, u pogledu ravnopravnosti žena i muškaraca u svijetu rada. Napominjemo da je u tijeku rasprava o Prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o jačanju primjene načela jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti putem transparentnosti plaća i provedbenih mehanizama, koja će nakon usvajanja obvezivati i naše nacionalne propise. Također, napominjemo da je previđeno da će Nacionalni plan zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije za razdoblje od 2022. do 2027. godine (koji se trenutno nalazi u procesu usuglašavanja nositelja mjera) uključiti veći broj mjera iz područja zaštite prava LGBTIQ osoba, a za što je nadležan Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH. Smatramo da je uključivanje rodne perspektive u sve javne politike ključno za postizanje stvarne ravnopravnosti spolova. Područje reproduktivnog zdravlja u nadležnosti je Ministarstva zdravstva koje je zaduženo za izradu odgovarajućih akata i javnih politika. U pogledu vašeg prijedloga za proširenje mjere 5.2., ističemo kako planiramo širiti područje obuhvata mjere u Akcijskom planu za provedbu Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova za razdoblje od 2025. do 2027. godine, te bi u tom smislu cijenili konstruktivne prijedloge.
32 Ženska mreža Hrvatske NACIONALNI PLAN ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA ZA RAZDOBLJE OD 2022. DO 2027. GODINE Nacionalna politika za ravnopravnost spolova, koju je od uvođenja parlamentarnog sustava donosio Hrvatski sabor, nije donesena unatoč zakonskoj obvezi iz Zakona o ravnopravnosti spolova još od 2015. godine zbog nedostatka političke volje. U uvodnom dijelu ovog dokumenta navodi se da se Nacionalni plan za ravnopravnost spolova, za razdoblje od 2022. do 2027. godine, temelji na nacionalnim politikama kojima su utvrđene opće osnove za zaštitu i promicanje ravnopravnosti spolova kao temeljne vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske. Budući da Nacionalna politika za ravnopravnost spolova nije donesena već 7 godina, na čemu se ovaj dokument temelji? Dodatna sramota ove Vlade je da dokument koji je stavljen na e-savjetovanje nakon 7 godina, po svom sadržaju nije ni nacionalna politika, a ni nacionalni plan za ravnopravnost spolova. Prijedlog je u potpunosti rodno neutralan. Ne uvodi praktički nikakve mjere, ni sredstva za zaštitu prava žena. Većina mjera koje se navode u prijedlogu su mjere koje se ne tiču specifično žena, već su to mjere koje Vlada provodi unutar drugih planova i programa, kojima su korisnici i žene i muškarci i kojima se ne adresira izravno ravnopravnost žena. Primjerice, potpore poduzetnicama su u okviru generalnih potpora poduzetnicima. Ne uvode se dodatno posebne mjere koje bi potaknule žene da se javljaju na natječaje. Nema konkretnih mjera ni servisa za razvijanje i pisanje projekata ženama. Kad se od ukupnog iznosa od 305.074.356,26 kn navedenog u Akcijskom planu Nacionalnog plana oduzmu sredstva HBOR-a i Ministarstva rada s pozicije A 788015 Operativni program učinkoviti ljudski potencijali 2014-2020 (prioriteti 2 i 5 kao ni krediti HBOR nisu specifično namijenjeni ravnopravnosti spolova), ostaje samo 5% od u Planu navedenog iznosa, što nije dostatan financijski temelj za ostvarenje niti ovako neambicioznih ciljeva. Za poboljšanje položaja žena u ruralnim područjima jedina predviđena mjera do 2027. godine je deset radionica po selima. Analiza stanja ljudskih prava i potreba žena u ruralnim područjima uopće ne postoji, te iz nacionalnih politika redovito izostaju konkretne mjere koje bi adresirale probleme žena u ruralnim područjima. Zdravlje žena svedeno je samo na povećanje broja ginekoloških timova od 5%, unatoč gorućem problemu dostupnosti pobačaja i kršenja prava žena na pobačaj u Hrvatskoj zbog čega već redovito izražavaju zabrinutost međunarodne institucije poput UN-ovog CEDAW odbora. Upravo alarmantan problem nasilja nad ženama, uključujući ubojstva žena, nije adekvatno obrađen kroz ovaj prijedlog. Navedeno je da se nacionalni plan nadovezuje na ranije nacionalne politike zaravnopravnost spolova. Još u Nacionalnoj politici za promicanje ravnopravnosti spolova iz 2001. godine jedna od mjera je bila izrada nacionalne strategiju za borbu protiv nasilja nad ženama. To nije provedeno do danas, a ovaj plan ne sadrži izradu sveobuhvatne strategije za sve oblike nasilja nad ženama. Na taj način izostaje sustavan pristup ovom ozbiljnom problemu, a postojeće politike i zakoni se bave samo pojedinim aspektima nasilja na rodno neutralan način. Specifične potrebe višestruko diskriminiranih žena, uključujući pripadnice nacionalnih manjina, Romkinje, lezbijke i biseksualne žene, žene s invaliditetom te migrantkinje, nisu adresirane posebnim mjerama (osim eventualnih okruglih stolova) koje bi se odnosile na područja nacionalnog plana kao što su primjerice nasilje ili obrazovanje. Jedina mjera koja se odnosi na povećanje razine znanja policijskih službenica i službenika o načelima i metodama borbe protiv višestruke diskriminacije uključujue samo edukaciju za graničnu policiju. Uzimajući u obzir činjenicu zabrinjavajuće loše postupanje policijskih službenika u slučajevima žena, a osobito pripadnica dvostruko diskriminiranih skupina koje se u slučajevima nasilja obraćaju policijskim službenicima iz policijskih postaja gdje žive, ovakva mjera nikako ne može biti dostatna. Ukupna sredstva za ostvarenja cilja povećanja osjetljivosti sustava odgoja i obrazovanja za pitanja ravnopravnosti spolova i nestereotipne odabire programa obrazovanja na svim razinama iznose 260.600 kn te je potpuno jasno da su i cilj i mjere deklaratorne naravi. Za planiranu edukaciju 20.423 učitelja o ravnopravnosti spolova predviđen je iznos od 11,78 kn po osobi, što znači da će ova mjera ostati mrtvo slovo na papiru. Jedna od navedenih mjera, 4.2. Provoditi Deklaraciju o posvećenosti pitanju žena u digitalnom svijetu, koja treba voditi istom cilju, zapravo se svodi na popularizaciju Deklaracije skromnim sredstvima od 20.000 kuna. Mjera koja bi trebala adresirati problem podzastupljenosti žćena u tijelima političkog odlučivanja ima za indkator broj lista za Hrvatski sabor koje poštuju zakone Republike Hrvatske. To najbolje pokazuje neozbiljan pristup ovoj temi od strane Vlade RH. Komentari i prijedlozi izmjena pojedinih mjera ovog prijedloga Nacionalnog plana: 1.3.1. Povećanje broja ginekolokiških timova za 5% zapošljavanjem ginekologa koji će se obvezati da će obavljati sve medicinske zahvate, uključujući i prekid trudnoće. 1.3.2. Organizirati javne kampanje s ciljem osvještavanja prava žena na zaštitu seksualnog i reproduktivnog zdravlja (dostupnost i sigurnost prekida trudnoće, posebno medikametoznog pobačaja na zahtjev, kontracepcije, MPO-a, te zaštita žena od ginekološkog ili opstreticijskog nasilja). 2.3. Brisati mjeru jer se ovdje ne radi o uvođenju nove mjere već o projektu Europskog socijalnog fonda koji stavlja žene u krajnje tradicionalnu ulogu brige za starije i nemoćne uz minimalne naknade i mogućnost zapošljavanja do 6 mjeseci. Ujedno projekt je već proveden, odnosno na samom kraju provedbe – traje do 4. kvartala 2022. 2.6. Uvesti posebne potpore za poduzetnice koje nisu obuhvaćene već postojećim rodno neutralnim planovima i programima za poduzetnike. 3.1. Razviti sustav standarda praćenja prijava i procesuiranja nasilja nad ženama, uključujući sve oblike nasilja nad ženama (fizičko, psihičko, seksualno, ekonomsko i digitalno nasilje) te nasilje u obitelji. 4.1. Za planiranu edukaciju 20.423 učitelja o ravnopravnosti spolova predviđen je iznos od 11,78 kn po osobi, što znači da će ova mjera ostati mrtvo slovo na papiru. Potrebno je predvidjeti veća sredstva. Predlažemo dodatnu mjeru sustavne edukacije učitelja o ravnopravnosti spolova u sklopu njihove izobrazbe na fakultetima. Također predlažemo da se uvede program ravnopravnosti spolova i nenasilne komunikacije u sustav obrazovanja, počevši od vrtićke dobi. 5.1. Indikator ove mjere koji se odnosi na broj lista za Hrvatski sabor koje poštuju zakone Republike Hrvatske pokazujue neozbiljan pristup ovoj temi od strane Vlade RH. 5.3. Povećati vidljivost žena u javnom prostoru kroz imena ulica trgova i spomenika znamenitim ženama u gradovima i općinama RH. 6.3. Za osnaživanje županijskih povjerenstava nije predviđena konkretna mjera već je samo naveden cilj za koji je predviđeno 0 HRK. 6.4. Razviti sustav prikupljanja rodno segregiranih podataka s ciljem izrade politika i planova baziranih na rodnoj analizi podataka. 6.5. Osnovati nacionalno neovisno tijelo za praćenje rodne analize proračuna Vlade RH. Također tražimo da se uvede obveza objave izvješća svake godine od strane Ureda za ravnopravnost spolova i nositelja mjera o provedenim mjerama u protekloj godini te utrošenim sredstvima. Primljeno na znanje Područje reproduktivnog zdravlja u nadležnosti je Ministarstva zdravstva koje je zaduženo za izradu odgovarajućih akata i javnih politika. Vezano uz primjedbu uz mjeru koja se odnosi na povećanje zastupljenosti žena u procesima političkog odlučivanja smatramo da će navedeni indikator koji definira striktno poštovanje odredbi Zakona o ravnopravnosti spolova o obvezi uvođenja kvote od 40% na izbornim listama ukazati na nužnost adekvatnije primjenu Zakona, što, nažalost, još uvijek predstavlja izazov. Međutim, u razdoblju od 2020. do 2022. godine indeks rodne ravnopravnosti Europskog instituta za rodnu ravnopravnost bilježi porast za 4,8 bodova u području rodne ravnopravnosti na ključnim pozicijama moći u politici, što ukazuje na poticajni trend. U vezi s vašim prijedlogom koji se odnosi na dodjeljivanje naziva ulica prema istaknutim ženama (a s kojim smo suglasni) naglašavamo kako nismo u mogućnosti Akcijskim planom u tom smislu obvezivati jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. Vezano za komentar na mjeru 2.6., navodimo kako je vidljivo da su u mjeri 2.5. definirane specificirane kreditne linije za poduzetnice. Točno je da mjera 2.6. ne precizira dodjeljivanje potpora isključivo za žene. Iz toga razloga, u tekstu Nacionalnog plana za sljedeće razdoblje provedbe ukazuje se na potrebu nastavka mjera vezanih za žensko poduzetništvo. Kada na polovici razdoblja mjerenja indeksa pokazatelja rezultata 2.6.1. uvidimo trend dodjele potpora, bit će jednostavnije odrediti ciljane skupine za sljedeće razdoblje. U pogledu primjedbe koja se odnosi na praćenje statističkih pokazatelja vezanih uz sve oblike rodno utemeljenog nasilja, ističemo kako predložena mjera 3.1. Uspostaviti sustav statističkog praćenja rodno uvjetovanog nasilja u sudskim postupcima, ide ka uspostavi praćenja statistika koje se odnose na sve oblike nasilja nad ženama. Nastavno na primjedbe vezane uz seksualno nasilje pretpostavljamo da ste upoznati da je osnovana Radna skupina za izradu Nacionalnog plana za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja pri Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, kao i na to da je navedeno Ministarstvo izradilo Izvješće o provedbi Istanbulske konvencije. Prijedloge vezane uz mjere koje se tiču odgoja i obrazovanja uputite Ministarstvu znanosti i obrazovanja s obzirom da se upravo u e-savjetovanju, otvorenom do 19. studenog, nalazi Nacrt Nacionalnog plana razvoja sustava obrazovanja za razdoblje do 2027. godine i pripadajućeg Akcijskog plana za provedbu Nacionalnog plana za razvoj sustava obrazovanja za razdoblje od 2022. do 2024. godine. Ukazujemo i na to da je u siječnju 2019. donesena Odluka o donošenju kurikuluma za međupredmetnu temu Građanski odgoj i obrazovanje za osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj, s primjenom od školske godine 2019./2020. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova je utvrdila da je područje ravnopravnosti spolova integrirano na odgovarajući način u navedenom kurikulumu. Specifične potrebe višestruko diskriminiranih žena, uključujući Romkinje, LGBTIQ osobe, žene s invaliditetom te migrantkinje, adresirane su posebnim mjerama u drugim sektorskim planovima kao što su npr. Nacionalni plan za uključivanje Roma za razdoblje od 2021. do 2027 godine, Nacionalni plan zaštite i promicanje ljudskih prava i suzbijanje diskriminacije za razdoblje od 2022. do 2027. godine (u izradi), Nacionalni plan za izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom za razdoblje od 2021. do 2027. godine, Nacionalni akcijski plan provedbe rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a o ženama, miru i sigurnosti, te srodnih rezolucija, za razdoblje od 2019. do2023. godine i dr. Suglasni smo da bi trebalo uvesti dodatne mjere vezane uz rad županijskih povjerenstava za ravnopravnost spolova. Vaš prijedlog da se uvede obveza objave izvješća svake godine od strane Ureda za ravnopravnost spolova i nositelja mjera o provedenim mjerama u protekloj godini te utrošenim sredstvima, je suvišna, s obzirom da je obveza jednogodišnjeg dostavljanja izvješća o statusu provedbe mjera već propisana za nositelje izrade akata o strateškom planiranju temeljem odredbi iz Zakona o strateškom planiranju i njemu pripadajućih akata i drugih dokumenata.
33 Domine - organizacija za promicanje ženskih prava NACIONALNI PLAN ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA ZA RAZDOBLJE OD 2022. DO 2027. GODINE Nakon 7 godina čekanja na novu nacionalnu politiku za ravnopravnost spolova, predlaže se donošenje srednjoročnog plana za ravnopravnost spolova za čiju je provedbu nadležna Vlada RH. Politike još uvijek nema, premda u predloženom navedenom dokumentu Predlagatelj navodi da se isti „temelji se na nacionalnim politikama kojima su utvrđene opće osnove za zaštitu i promicanje ravnopravnosti spolova kao temeljne vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske.“ (!?!). Tako smo zapravo dobili jedan zbrkani hibrid politike i strateškog nacionalnog plana kojim se razrađuje horizontalna vrijednost ravnopravnosti spolova, kao jedne od temeljnih ustavnih vrijednosti i koja bi temeljem usvojenog koncepta rodne ravnopravnosti ili načela ravnopravnosti spolova (gender mainstraming) trebala odavna biti implementirana u sve javne politike na svim razinama odlučivanja. Iako promiče ravnopravnost spolova i samu integraciju načela ravnopravnosti u javne politike definira kao 6. prioritetno područje Predlagatelj navodi da je cilj Nacionalnog plana stvaranje uvjeta za provedbu politike jednakih mogućnosti. Radi se o zastarjelom konceptu koji je zamijenjen upravo konceptom rodno osjetljive politike. Dodatno, sukladno važećem Zakonu Nacionalni planovi su trebali biti doneseni do kraja prosinca 2020. godine (NN 123/2017 (12.12.2017.), Zakon o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske), što znači i da se s ovim Nacionalnim planom kasni već skoro dvije godine. Osim što je nejasna forma, u dokumentu je nedosljedna upotreba pojmova „ravnopravnost spolova“ i „rodna ravnopravnost“ odnosno pojam spola i roda. Svakako, važno je ujednačavanje pravne terminologije, pa pozivamo Predlagatelja da tome posveti pažnju kod završnog uređivanja predloženog dokumenta. Također, od koristi bi bilo kada bi si Predlagatelj dao truda i ponudio pojašnjenje temeljnih pojmova koji se koriste u ovom strateškom dokumentu. Nadalje, u dokumentu je vidljiv nedostatak rodno relevantnih statistika i rodne analize potreba žena i muškaraca u Hrvatskoj, što je Predlagatelj pokušao nadomjestiti podacima EIGE instituta za rodnu ravnopravnost. Uopćeni i ne sistematizirani podaci ne temelje se na provedenoj rodnoj analizi i stvarnim potrebama žena i muškaraca u Hrvatskoj, što se odrazilo i na odabir i sadržaj predloženih prioritetnih područja, prioritetnih ciljeva i mjera i pokazatelja provedbe. No, detaljnijim uvidom u sadržaj cjelokupnog dokumenta koji ima za cilj promicanje ravnopravnosti spolova te kao 1. prioritetno područje prepoznaje ljudska prava žena i promicanje ravnopravnosti, dade se zaključiti da je zapravo riječ o rodno neutralnom dokumentu, koji sadrži jako malo mjera ciljano usmjerenih na poboljšanje položaja žena u konkretnim prioritetnim područjima (sredstva za promicanje poduzetništva, povećanje vidljivosti načela ravnopravnosti kroz međunarodnu suradnju i sl.). Dodatno, inetrsekcionalnost se prepoznaje kao problem, ali se mjere ne odnose na prepoznate skupine višestruko diskriminiranih žena. Sama prioritetna područja utvrđena su bez suvisle relevantnosti s obzirom na potrebe ciljane skupine, na stupanj integracije načela ravnopravnosti spolova te s obzirom na evaluaciju do sada ostvarenih rezultata. Iako, u uvodu Predlagatelj navodi da se nastavlja na Nacionalnu politiku za ravnopravnost spolova koja je bila na snazi od 2011. do 2015. godine. Posebno ističemo opis problema nasilja nad ženama, gdje nedostaju relevantni, rodno segregirani podaci i ostvareni rezultati u provedbi Istanbulske konvencije. Također je vidljiv nedostatak suradnje s organizacijama civilnog društva koje su kroz predloženi plan nevidljive! Neke od navedenih mjera, zapravo su ciljevi, a definirani indikatori nisu mjerljivi jer nije naveden kvantitativni učinak, te je potpuno izostala prisutnost kvalitativnih pokazatelja učinkovitosti predloženih mjera. Najvažnije, sredstva predviđena za provedbu mjera nisu dostatna. Stoga ne očekujemo ozbiljniju provedbu niti politike, niti srednjoročnog i dvogodišnjeg akcijskog plana, a s obzirom na očekivani učinak poboljšanja položaja žena u društvu u odnosnu na muškarce, na stupanj integracije ravnopravnosti spolova u svim sferama javnog i privatnog života. Izražavamo sumnju da će ovako složen plan utjecati pozitivno na ravnopravnosti žena i muškaraca u navedenim prioritetnim područjima i društvu u cjelini. Uvidom u predložene mjere, a imajući u vidu iskustva svakodnevnog rada na zaštiti prava žena i promicanju ravnopravnosti spolova predlažemo slijedeće mjere: (1.7.) Organizirati javne kampanje s ciljem osvještavanja prava žena na zaštitu seksualnog i reproduktivnog zdravlja (dostupnost i sigurnost prekida trudnoće, posebno medikametoznog pobačaja na zahtjev, kontracepcije, MPO-a, te zaštita žena od ginekološkog ili opstreticijskog nasilja); (2.7.) Osigurati sredstva za otvaranje jaslica i vrtića, kako bi se u narednom akcijskom razdoblju smanjila obvezna donja dobna granica vrtićke dobi sa 6 na 4 godine; (3.8.) Razviti sustav standarda praćenja prijava i procesuiranja nasilja nad ženama, uključujući sve oblike nasilja nad ženama (fizičko, psihičko, seksualno, ekonomsko i digitalno nasilje) te nasilje u obitelji; (3.9.) Osigurati sustav podrške preživjelima seksualno nasilje kroz osnivanje regionalnih kriznih centara; (4.3.) Uvesti program ravnopravnosti spolova i nenasilne komunikacije u sustav obrazovanja, počevši od vrtićke dobi; (5.3.) Povećati vidljivost žena u javnom prostoru kroz imena ulica trgova i spomenika znamenitim ženama u gradovima i općinama RH; (6.4.) Razviti sustav prikupljanja rodno segregiranih podataka s ciljem izrade politika i planova baziranih na rodnoj analizi podataka; (6.5.) Osnovati nacionalno neovisno tijelo za praćenje rodne analize proračuna Vlade RH. Primljeno na znanje Uz osnovni pojam „ravnopravnost spolova“ u ovom Nacionalnom planu koriste se i izričaji poput „ravnopravnost muškaraca i žena“, „diskriminacije žena“, „višestruka diskriminacija“, ali, i potpuno opravdano, izričaji izvedeni iz pojma „rod“, kao što su „rodna ravnopravnost“, „rodno uvjetovano nasilje“, „rodno osjetljivo izvještavanje“, „rodni stereotipi“ i dr. Navedena terminologija, kao i ona vezana uz pojam „rod“, uobičajeno se upotrebljava i u mnogim drugim nacionalnim kao i međunarodnim strateškim, nacionalnim planovima i drugim aktima. Navedeni pojmovi nisu kontradiktorni već su komplementarni i usmjereni ka postizanju istog cilja: uspostavljanja pune ravnopravnosti muškaraca i žena i ukidanja svih oblika rodne diskriminacije. S obzirom na komentar u vezi dijela koji se odnosi na intersekcionalnost, odnosno mjere vezane uz potrebe žena izloženih višestrukoj diskriminaciji upućujemo vas na gornje obrazloženje na slične primjedbe Ženske mreže. U pogledu uvođenja koncepta rodne ravnopravnosti u javne politike, ističemo kako Ured za ravnopravnost spolova, s ciljem postizanja rodno senzibiliziranih akata, svoje mišljenje daje na sve akte koje dobije na iskaz mišljenja od drugih tijela državne uprave. Također, sukladno čl. 11. Zakona o ravnopravnosti spolova, tijela državne uprave i pravne osobe u pretežitom vlasništvu države obvezne su primjenjivati posebne mjere i donijeti planove djelovanja za promicanje i uspostavu ravnopravnosti spolova. Područje reproduktivnog zdravlja u nadležnosti je Ministarstva zdravstva koje je zaduženo za izradu odgovarajućih akata i javnih politika. U pogledu primjedbe koja se odnosi na praćenje statističkih pokazatelja vezanih uz sve oblike rodno utemeljenog nasilja, ističemo kako predložena mjera 3.1. Uspostaviti sustav statističkog praćenja rodno uvjetovanog nasilja u sudskim postupcima, ide ka uspostavi praćenja statistika koje se odnose na sve oblike nasilja nad ženama. Nastavno na primjedbe vezane uz seksualno nasilje pretpostavljamo da ste upoznati da je osnovana Radna skupina za izradu Nacionalnog plana za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja pri Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, kao i na to da je navedeno ministarstvo izradilo Izvješće o provedbi Istanbulske konvencije. Prijedloge vezane uz mjere koje se tiču odgoja i obrazovanja uputite Ministarstvu znanosti i obrazovanja s obzirom da se upravo u e-savjetovanju, otvorenom do 19. studenoga, nalazi Nacrt Nacionalnog plana razvoja sustava obrazovanja za razdoblje do 2027. godine i pripadajućeg Akcijskog plana za provedbu Nacionalnog plana za razvoj sustava obrazovanja za razdoblje od 2022. do 2024. godine.
34 Talita Jašarevski NACIONALNI PLAN ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA ZA RAZDOBLJE OD 2022. DO 2027. GODINE Savez Roma u Republici Hrvatskoj „KALI SARA“ pozdravlja donošenje Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova 2021. – 2022. (NP). Smatramo da su potrebne nadopune NP-a koje se primarno tiču Romkinja, a što je u skladu sa Strategijom za ravnopravnost spolova Vijeća Europe od 2018. do 2023. u kojoj se eksplicite navodi: 27. Nova Strategija provodit će se u koordinaciji s drugim strategijama i akcijskim planovima Vijeća Europe, osobito u području prava djece, upravljanja internetom, prava osoba s invaliditetom, uključivanja Roma i putnika te zaštite djece izbjeglica i migranata u Europi. Kako Nacionalnim planom za uključivanje Roma za razdoblje od 2021. do 2027. godine, nisu opisani problemi obrazovanja, ni obuhvat rodno uvjetovanog nasilja nad Romkinjama, a posebice Akcijskim planom nisu predviđene mjere ni aktivnosti za prevenciju rodno uvjetovanog nasilja kao ni za veći obuhvat Romkinja u sustavu obrazovanja, dopune Saveza Roma u Republici Hrvatskoj „KALI SARA“ se primarno odnose na ta dva područja. Nije prihvaćen Nacionalni plan ističe pitanje intersekcionalnosti, između ostaloga, i pripadnica romske nacionalne manjine. Ukazujemo, međutim, na to da Nacionalni plan za uključivanje Roma za razdoblje od 2021. do 2027. godine, uključuje navedene probleme s kojima se suočavaju Romkinje i ističe njihov nepovoljniji položaj u odnosu na muški dio romske populacije u područjima koja navodite. S obzirom da je u tijeku formiranje Radne skupine za izradu Akcijskog plana za provedbu Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za razdoblje od 2023. do 2025. upućujemo vas da se sa svojim prijedlozima obratite Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina koji je nositelj izrade navedenog akta.
35 Udruga "HERA" Križevci - za zaštitu i promicanje ljudskih prava NACIONALNI PLAN ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA ZA RAZDOBLJE OD 2022. DO 2027. GODINE U Nacionalnom planu u opisu srednjoročnih razvojnih potreba izazova i razvojnih potencijala adekvatno su skicirane ključne strukturne prepreke kvalitetnijem usklađivanju privatnog i poslovnog života žena. Ti izazovi uključuju sustav rane skrbi o djeci, uključujući niski obuhvat djece predškolskim odgojem i obrazovanjem, nedostatne usluge za brigu o starijima i nemoćnima, uključujući neadekvatnu dugotrajnu skrb, nedostatne usluge kućne njege, nizak udio korištenja roditeljskog dopusta od strane očeva, neadekvatnu zaštitu na radnom mjestu, tj. visok udio žena u fleksibilnim i prekarnim zaposlenjima. S obzirom na definirane probleme, Nacionalni plan za sljedeće razdoblje definira nedovoljno ambiciozne ciljeve i strukturne probleme prebacuje na razinu obiteljske dinamike. Detektirani problemi, naime, na kraju se adresiraju tek kroz mjeru “Omogućavanje bolje ravnoteže privatnog i poslovnog života uklanjanjem rodnih stereotipa o brizi za djecu u obitelji”. Iako ovu mjeru držimo važnim i vrijednim doprinosom rodnoj ravnopravnosti i ravnopravnijoj raspodjeli kućanskih i obiteljskih obaveza, ona sama nije dovoljna za uklanjanje strukturnih nedostataka u sustavima obrazovanja, socijalne skrbi i rada koji ne odgovaraju adekvatno na društvene potrebe prebacujući teret njege na leđa obitelji, tj žena. Iz navedenih razloga držimo da Nacionalni plan treba uključivati i sljedeće mjere za usklađivanje privatnog i poslovnog života: - Osiguravanje prostorne i financijske dostupnosti ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, usklađivanje radnog vremena institucija ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja s potrebama zaposlenih roditelja (cjelodnevni rad, osiguranje rada u ljetnim mjesecima, mogućnost cjelogodišnjeg upisa djece); - Uvođenje očinskog dopusta u trajanju od 40 radnih dana koje otac koristi zajedno s majkom po rođenju djeteta; - Osiguranje dostupnosti produžene i cjelodnevne nastave; - Osiguranje dostupnosti toplih obroka u školama; - Proširenje dostupnosti institucija i servisa brige za starije i nemoćne osobe; - Uključivanje pitanja usklađivanja privatnog i poslovnog života prilikom kolektivnog pregovaranja; - Osiguranje prava na isključivanje u skladu s Rezolucijom Europskog parlamenta od 21. siječnja 2021. s preporukama Komisiji o pravu na isključivanje kako bi se osigurala zaštita privatnog života, potrebnog dnevnog i tjednog odmora zaposlenika. Primljeno na znanje U pogledu vašeg prijedloga koji se odnosi na usklađivanje privatnog i profesionalnog života, ističemo kako je ministarstvo nadležno za područje obrazovanja raspisalo natječaj za izgradnju, dogradnju, rekonstrukciju i opremanje predškolskih ustanova te da je iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.- 2026. za taj cilj alocirana milijarda i 620 milijuna kuna. Također, osnivači predškolskih ustanova su jedinice lokalne samouprave koji su predviđeni kao prijavitelji za navedeni natječaj. S obzirom na primjedbu o uvođenju očinskog dopusta od 40 dana, ističemo kako je u recentnom razdoblju uveden očinski dopust za jedno dijete u trajanju od 10 dana, a za blizance i više djece od 15 dana. Praćenjem primjene i evaluacijom tih odredbi stvorit će se temelj za analizu potreba uvrštenja širenja tih mjera u sljedeći Akcijski plan. U pogledu dostupnosti produžene i cjelodnevne nastave, ističemo kako je za navedeno potrebno širiti kapacitete odgojno – obrazovnih ustanova, odnosno njihova izgradnja i dogradnja. S time u vezi, ističemo kako je ministarstvo nadležno za područje obrazovanja raspisalo natječaj za izgradnju, dogradnju, rekonstrukciju i opremanje osnovnih škola za potrebe jednosmjenskog rada i cjelodnevne nastave u iznosu od 2 milijarde i 280 milijuna kuna, te natječaj za izgradnju, dogradnju i rekonstrukciju srednjih škola, u iznosu od 567 milijuna kuna. U pogledu dostupnosti školskih obroka, podsjećamo kako je Vlada Republike Hrvatske najavila uvođenje besplatnog obroka za sve učenike osnovnih škola, od sljedećeg školskog polugodišta i da za te svrhe planira izdvojiti 550 milijuna kuna. Predlažemo da se u vezi navedenih primjedbi obratite Ministarstvu znanosti i obrazovanja s obzirom da se upravo u e-savjetovanju, otvorenom do 19. studenoga, nalazi Nacrt Nacionalnog plana razvoja sustava obrazovanja za razdoblje do 2027. godine i pripadajućeg Akcijskog plana za provedbu Nacionalnog plana za razvoj sustava obrazovanja za razdoblje od 2022. do 2024. godine. U pogledu komentara za proširenje dostupnosti institucija i servisa brige za starije i nemoćne osobe, upućujemo vas na Nacionalni plan razvoja socijalnih usluga za razdoblje od 2021. do 2027.
36 Kuća ljudskih prava Zagreb NACIONALNI PLAN ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA ZA RAZDOBLJE OD 2022. DO 2027. GODINE Kuća ljudskih prava Zagreb pozdravlja donošenje novog Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova 2022.-2027. i Akcijskog plana 2022.-2024. za njegovu provedbu, no ovom prilikom ukazujemo na pojedine elemente koji nisu uključeni u prijedlog a smatramo ih bitnim sastavnicama javne politike za promicanje ravnopravnosti spolova. S obzirom na to da prijedlog Nacionalnog plana naglašava važnost ratifikacije Konvencije o iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada (br. 190) Međunarodne organizacije rada radi dodatne zaštite zaposlenika od nasilja i spolnog uznemiravanja, predlažemo da se nacrtom pratećeg Akcijskog plana predvidi mjera ratifikacije navedene Konvencije. S obzirom na nisku razinu političke participacije mladih te nedovoljno učenje o demokraciji, ljudskim pravima i jednakosti, podržavamo prijedlog iz komentara Ureda pučke pravobraniteljice o uvođenju odgoja i obrazovanja o ljudskim pravima, jednakosti i ravnopravnosti kao zasebnog predmeta na svim stupnjevima i razinama obrazovanja, uključujući i visokoškolsko, na način i s fokusom primjerenim pojedinom stupnju obrazovanja. Iako prijedlog Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova 2022.-2027. i Akcijskog plana 2022.-2024. u mjeri 1.3 predviđa p​ovećanje dostupnosti ginekološke skrbi povećanjem broja ginekoloških timova, ističemo kako je nužno uzeti u obizir i druge sastavnice unapređenja reporuduktivnog zdravlja žena u Hrvatskoj, pogotovo u odnosu na prekid trudnoće na zahtjev koji još uvijek nije dostupan svim ženama u skladu sa zakonskim okvirom i uz troškove koje snosi HZZO, kao što je to dva puta istaknuo i Odbor UN-a za uklanjanje svih oblika diskriminacije žena (CEDAW). Primljeno na znanje S obzirom na vaš prijedlog da se ratifikacija Konvencije o iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada (br. 190) Međunarodne organizacije rada uvrsti kao mjera u Akcijskom planu za provedbu Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova za razdoblje od 2022. do 2024. god. obavještavamo vas da je pri Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike osnovano Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za ispunjavanje obveza prema Međunarodnoj organizaciji rada u čijoj je nadležnosti, između ostalog, i razmatranje pitanja ratifikacije ove Konvencije. U Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine, u poglavlju 6. pod nazivom Horizontalni prioriteti: promicanje ravnopravnosti i jednakih mogućnosti navodi se da je, između ostalog, ravnopravnost spolova jedna od najviših vrednota ustavnog poretka te da će se , u tom smislu, sve javne politike, odnosno svi akti strateškog planiranja koji iz nje proizlaze provoditi s ciljem uspostavljanja ravnopravnosti i promicanja jednakih mogućnosti. Nastavno na navedeno zauzeto je stajalište da se u različitim strateškim planovima neće duplirati odnosno navoditi iste mjere koje se tiču uklanjanja diskriminacije i promicanja različitih aspekata prava žena odnosno ravnopravnosti spolova. Stoga vas upućujemo da navedene prijedloge vezane o uvođenju odgoja i obrazovanja o ljudskim pravima, jednakosti i ravnopravnosti kao zasebnog predmeta na svim stupnjevima i razinama obrazovanja, uključujući i visokoškolsko, na način i s fokusom primjerenim pojedinom stupnju obrazovanja uputite Ministarstvu znanosti i obrazovanja s obzirom da se upravo u e-savjetovanju, otvorenom do 19. studenog, nalazi Nacrt Nacionalnog plana razvoja sustava obrazovanja za razdoblje do 2027. godine i pripadajućeg Akcijskog plana za provedbu Nacionalnog plana za razvoj sustava obrazovanja za razdoblje od 2022. do 2024. godine. Također, referentan okvir za mjeru uvođenja odgoja i obrazovanja o ljudskim pravima je i Nacionalni plan za ljudska prava i suzbijanje diskriminacije koji se trenutno nalazi u procesu međuresornog usuglašavanja te se očekuje da će uskoro biti stavljen i u e-savjetovanje, a za čiju izradu je nadležan Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH. Što se tiče sadržaja vezanih za ravnopravnost spolova ističemo da se radi o zakonskoj obvezi definiranoj u članku 14. Zakona o ravnopravnosti koji u stavku 2. navodi da sadržaji vezani za pitanja ravnopravnosti spolova predstavljaju integralni dio predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja te visokoškolskog obrazovanja, kao i cjeloživotnog obrazovanja i usavršavanja, te uključuju pripremu oba spola za aktivno i ravnopravno sudjelovanje na svim područjima života, a što je u ingerenciji državnog tijela nadležnog za obrazovanje. Područje reproduktivnog zdravlja u nadležnosti je Ministarstva zdravstva koje je zaduženo za izradu odgovarajućih akata i javnih politika.
37 Organizacija Status M NACIONALNI PLAN ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA ZA RAZDOBLJE OD 2022. DO 2027. GODINE Kako bismo spriječili i uklonili sve oblike diskriminacije i nasilja nad ženama i djevojčicama, potrebno je uključiti i dječake i muškarce. To podrazumijeva rad na propitivanju i dekonstrukciji štetnih rodnih normi i stereotipa koji potiču muškarce na počinjenje nasilja i perpetuiranja "kulture nekažnjivosti". Postoje jasni čimbenici koji potiču muškarce na počinjenje nasilja i oni koji podupiru ranjivost žena na nasilje i diskriminaciju. Rigidne rodne norme o tome što znači biti žena ili muškarac potiču muškarce na počinjenje rodno uvjetovanog nasilja. Kvalitetne rodno transformativne intervencije za uključivanje dječaka i muškaraca koje propituju i transformiraju te štetne rodne norme i stereotipe su dokazano učinkovite u prevenciji i smanjenju nasilja nad ženama i djevojčicama. Ovaj prijedlog Nacionalnog plana gotovo u potpunosti propušta prepoznati potrebu da se adresiraju rodne norme i stereotipi o maskulinitetima koji su u korijenu nasilja nad ženama i djevojčicama premda Strategija za rodnu ravnopravnost 2020.–2025. Europske unije, na koju se ovaj Plan višestruko referira, navodi da je uključivanje dječaka i muškaraca ključno. Predlažemo da se u Nacionalni plan integrira sljedeće: - Oblikovanje i provedba politika i programa koje adresiraju uzroke svih oblika diskriminacije i nasilja, a tiču se društvenih normi, stereotipa, uvjerenja i stavova koji izviru iz strukturalnih nepravdi i patrijarhalnih odnosa moći. - Kvalitetne grupne edukativne intervencije koje se temelje na rodno transformativnom pristupu mogu voditi do promjena stavova i ponašanja koja se tiču nasilja nad ženama i djevojčicama. Ključno je obuhvatiti dječake i mladiće prije nego se njihova uvjerenja o rodnim stereotipima i normama formiraju i prije nego počine nasilje. Osposobljavanje odgajatelja_ica i učitelja_ica te radnika_ca s mladima za provedbu rodno transformativnih obrazovnih programa s djecom i mladima može biti učinkovito u prevenciji i smanjenju svih oblika nasilja i diskriminacije. - Uključivanje dječaka i muškaraca kao pozitivnih uzora u pružanju skrbi i brige važna je strategija za prekidanje ciklusa nasilja, diskriminacije i opresije. Programi usmjereni na očeve i pružatelje skrbi koji naglašavaju alternative fizičkom i verbalnom kažnjavanju te promiču zdrave i ravnopravne odnose i ravnopravnu uključenost u brigu o djeci također doprinose prevenciji i smanjenju nasilja nad ženama i djecom. Primljeno na znanje Upućujemo da navedene prijedloge vezane uz mjere koje se tiču odgoja i obrazovanja uputite Ministarstvu znanosti i obrazovanja s obzirom da se upravo u e-savjetovanju, otvorenom do 19. studenog, nalazi Nacrt Nacionalnog plana razvoja sustava obrazovanja za razdoblje do 2027. godine i pripadajućeg Akcijskog plana za provedbu Nacionalnog plana za razvoj sustava obrazovanja za razdoblje od 2022. do 2024. godine.
38 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran NACIONALNI PLAN ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA ZA RAZDOBLJE OD 2022. DO 2027. GODINE U Nacionalnom planu u opisu srednjoročnih razvojnih potreba izazova i razvojnih potencijala adekvatno su skicirane ključne strukturne prepreke kvalitetnijem usklađivanju privatnog i poslovnog života žena. Ti izazovi uključuju sustav rane skrbi o djeci, uključujući niski obuhvat djece predškolskim odgojem i obrazovanjem, nedostatne usluge za brigu o starijima i nemoćnima, uključujući neadekvatnu dugotrajnu skrb, nedostatne usluge kućne njege, nizak udio korištenja roditeljskog dopusta od strane očeva, neadekvatnu zaštitu na radnom mjestu, tj. visok udio žena u fleksibilnim i prekarnim zaposlenjima. S obzirom na definirane probleme, Nacionalni plan za sljedeće razdoblje definira nedovoljno ambiciozne ciljeve i strukturne probleme prebacuje na razinu obiteljske dinamike. Detektirani problemi, naime, na kraju se adresiraju tek kroz mjeru “Omogućavanje bolje ravnoteže privatnog i poslovnog života uklanjanjem rodnih stereotipa o brizi za djecu u obitelji”. Iako ovu mjeru držimo važnim i vrijednim doprinosom rodnoj ravnopravnosti i ravnopravnijoj raspodjeli kućanskih i obiteljskih obaveza, ona sama nije dovoljna za uklanjanje strukturnih nedostataka u sustavima obrazovanja, socijalne skrbi i rada koji ne odgovaraju adekvatno na društvene potrebe prebacujući teret njege na leđa obitelji, tj žena. Iz navedenih razloga držimo da Nacionalni plan treba uključivati i sljedeće mjere za usklađivanje privatnog i poslovnog života: - Osiguravanje prostorne i financijske dostupnosti ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, usklađivanje radnog vremena institucija ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja s potrebama zaposlenih roditelja (cjelodnevni rad, osiguranje rada u ljetnim mjesecima, mogućnost cjelogodišnjeg upisa djece); - Uvođenje očinskog dopusta u trajanju od 40 radnih dana koje otac koristi zajedno s majkom po rođenju djeteta; - Osiguranje dostupnosti produžene i cjelodnevne nastave; - Osiguranje dostupnosti toplih obroka u školama; - Proširenje dostupnosti institucija i servisa brige za starije i nemoćne osobe; - Uključivanje pitanja usklađivanja privatnog i poslovnog života prilikom kolektivnog pregovaranja; - Osiguranje prava na isključivanje u skladu s Rezolucijom Europskog parlamenta od 21. siječnja 2021. s preporukama Komisiji o pravu na isključivanje kako bi se osigurala zaštita privatnog života, potrebnog dnevnog i tjednog odmora zaposlenika. Primljeno na znanje U pogledu vašeg prijedloga koji se odnosi na usklađivanje privatnog i profesionalnog života, ističemo kako je ministarstvo nadležno za područje obrazovanja raspisalo natječaj za izgradnju, dogradnju, rekonstrukciju i opremanje predškolskih ustanova te da je iz NPOO-a za taj cilj alocirana milijarda i 620 milijuna kuna. Također, osnivači predškolskih ustanova su jedinice lokalne samouprave koji su predviđeni kao prijavitelji za navedeni natječaj. U pogledu komentara za usklađivanje radnog vremena institucija ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja s potrebama zaposlenih roditelja ističemo kako smo u popisu mjera za provedbu posebnog cilja od 2025. do 2027. predvidjeli mjeru koja će se odnositi na veću fleksibilizaciju rada kako bi se odgovorilo na potrebu za usklađivanjem privatnih i poslovnih obveza. S obzirom na primjedbu o uvođenju očinskog dopusta od 40 dana, ističemo kako je u recentnom razdoblju uveden očinski dopust za jedno dijete u trajanju od 10 dana, a za blizance i više djece od 15 dana. Praćenjem primjene i evaluacijom tih odredbi stvorit će se temelj za analizu potreba uvrštenja širenja tih mjera u sljedeći Akcijski plan. U pogledu dostupnosti produžene i cjelodnevne nastave, ističemo kako je za navedeno potrebno širiti kapacitete odgojno – obrazovnih ustanova, odnosno njihova izgradnja i dogradnja. S time u vezi, ističemo kako je ministarstvo nadležno za područje obrazovanja raspisalo natječaj za izgradnju, dogradnju, rekonstrukciju i opremanje osnovnih škola za potrebe jednosmjenskog rada i cjelodnevne nastave u iznosu od 2 milijarde i 280 milijuna kuna, te natječaj za izgradnju, dogradnju i rekonstrukciju srednjih škola, u iznosu od 567 milijuna kuna. U pogledu dostupnosti školskih obroka, podsjećamo kako je Vlada Republike Hrvatske najavila uvođenje besplatnog obroka za sve učenike osnovnih škola, od sljedećeg školskog polugodišta i da za te svrhe planira izdvojiti 550 milijuna kuna. Predlažemo da se u vezi navedenih primjedbi obratite Ministarstvu znanosti i obrazovanja s obzirom da se upravo u e-savjetovanju otvorenom do 19. studenog nalazi Nacrt Nacionalnog plana razvoja sustava obrazovanja za razdoblje do 2027. godine i pripadajućeg Akcijskog plana za provedbu Nacionalnog plana za razvoj sustava obrazovanja za razdoblje od 2022. do 2024. godine. U pogledu komentara za proširenje dostupnosti institucija i servisa brige za starije i nemoćne osobe, upućujemo vas na Nacionalni plan razvoja socijalnih usluga za razdoblje od 2021. do 2027.
39 CESI - Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje NACIONALNI PLAN ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA ZA RAZDOBLJE OD 2022. DO 2027. GODINE Pozdravljamo donošenje Nacionalnog plana s obzirom da od 2015. godine Republika Hrvatska nije imala strateški okvir i akcijski plan djelovanja za područje rodne ravnopravnosti što je imalo za posljedicu stagnaciju, ali i nazadovanje, u stvaranju uvjeta za ravnopravnije društvo. S obzirom na ovu činjenicu, bilo je za očekivati da će novi Nacionalni plan uzeti u obzir ovu situaciju te pokušati nadoknaditi izgubljeno ali mišljenja smo da to, nažalost, nije slučaj. Dugo očekivan dokument nije donio adekvatnu razinu kvalitete predloženih mjera koje bi osigurale provedbu rodno osviještene politike u RH. Isto tako, moramo naglasiti nezadovoljstvo da se tijekom posljednjih sedam godina propustilo osigurati na najvišoj razini donošenje ove politike što govori o interesu Vlade RH za rad na poboljšanju položaja žena i postizanju ravnopravnosti spolova u RH. Višegodišnji izostanak ovog plana rezultirao je i potencijalnim gubitkom EU sredstava za unaprjeđenje rodne ravnopravnosti u RH. Vladi ured za ravnopravnost spolova proteklih sedam godina ignorira odredbe Zakona o ravnopravnosti spolova i ne ispunjava svoju osnovnu zadaću donošenja Nacionalne politike za ravnopravnost spolova i praćenja njezine provedbe. Nepostojanje ovog nacionalnog dokumenta, između ostalog, ima za posljedicu narušenu provedbu rodno osjetljive politike na lokalnom nivou, te otežava rad Povjerenstava za ravnopravnost spolova. Napominjemo da dokument koji je trenutačno u javnoj raspravi NIJE dokument propisan Zakonom o ravnopravnosti spolova koji propisuje donošenje Nacionalne politike za ravnopravnost spolova. Navodi se da se ovaj akt strateškog planiranja nastavlja na tri prethodna strateška dokumenta te da se ciljevi i nacionalni prioriteti redefiniraju, no izostaje informacija, kao i rezultati provedene evaluacije (ako je uopće provedena), temeljem čega su doneseni novi ciljevi Nacionalnog plana i pripadajućeg akcijskog plana za buduće strateško razdoblje. Dio Nacionalnog plana koji se odnosi na razvojne izazove i potencijale u prioritetnim područjima donosi nekoherentan i selektivan prikaz iz kojeg je teško detektirati koji bi to bili izazovi i potencijali prisutni u RH, a s druge strane u ovom dijelu se već daju i neki prijedlozi mjera (npr. kampanje za upisivanje više žena na tehničke studije ili kampanje usmjerene na motiviranje djevojčica da upisuju tradicionalno “muška” zanimanja). Nekoherentnost se ogleda i u činjenici da popis prioriteta u srednjoročnom razdoblju u području ravnopravnosti spolova i posebni ciljevi ne proizlaze direktno iz razvojnih izazova i potencijala. Štoviše, jednim dijelom prikaz razvojnih izazova i potencijala poprima formu izvještaja o radu različitih državnih tijela navodeći teme selektivno bez jasnog cilja što se time želi postići. Nadalje, nejasno je iz kog razloga se koriste zastarjele statistike (npr. iz 2018., 2019. godine) iako postoje recentniji podaci (primjerice podaci Državnog zavoda za statistiku ili pak MUP-a). Imajući u vidu pandemiju COVID-19 koja je utjecala na različite sfere kojima se bavi ovaj plan (npr. obrazovanje, nasilje nad ženama, područje rada) tim više je problematična praksa korištenja zastarjelih statistika. Primljeno na znanje Slijedom vašeg komentara u kojem spominjete „stagnaciju u stvaranju uvjeta za ravnopravnije društvo“, ističemo kako je na ljestvici indeksa rodne ravnopravnosti Europskog instituta za rodnu ravnopravnost, u odnosu na 2021. godinu kada je imala 59.2 boda, Hrvatska u 2022. godini ostvarila 1.5 bodova više. Od 2010. rezultat Hrvatske se poboljšao za 8.4 boda. Tako je u 2022. Hrvatska jedna od tri države članice EU s najznačajnijim napretkom na ljestvici Indeksa rodne ravnopravnosti u odnosu na Indeks iz 2021. Osim toga, ukazujemo na, između ostalog, netočnost vašeg navoda da Vladin Ured za ravnopravnost spolova donosi nacionalnu politiku za ravnopravnost spolova. Ured za ravnopravnost spolova, naime, ne donosi, već izrađuje nacionalnu politiku za promicanje ravnopravnosti spolova sukladno članku 18. Zakona o ravnopravnosti spolova, koji istovremeno taksativno navodi i sve ostale osnovne zadaće Ureda. Zakon o strateškom planiranju propisuje svim tijelima da se za srednjoročne strateške dokumente upotrebljava naziv „plan“ umjesto dosadašnjih „politika“ ili „strategija“ i sl. Bez obzira na naziv, (jer njega striktno ne propisuje Zakon o ravnopravnosti spolova) ovaj Nacionalni plan jest javna politika, odnosno nacionalna politika u području ravnopravnosti spolova. U pogledu vašeg komentara na zastarjelost statističkih pokazatelja ističemo da će se svi statistički podaci ažurirati sukladno onima koji su najnoviji dostupni.
40 Ured pučke pravobraniteljice NACIONALNI PLAN ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA ZA RAZDOBLJE OD 2022. DO 2027. GODINE sukladno Zakonu u pučkom pravobranitelju (NN br. 76/12) i Zakonu o suzbijanju diskriminacije (NN br. 85/08 i 112/12, dalje ZSD), sukladno kojem je pučka pravobraniteljica središnje tijelo nadležno za suzbijanje diskriminacije u RH te s posebnim fokusom na diskriminacijske osnove iz primarne nadležnosti pučke pravobraniteljice temeljem ZSD-a kao što su primjerice dob, rasno ili etničko odnosno nacionalno podrijetlo, vjera ili uvjerenje i dr. te uvažavajući pri tome ulogu i djelokrug pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, dostavljamo Vam mišljenje na Nacrt Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova za razdoblje 2022.-2027. i pripadajućeg Akcijskog plana za period 2022.-2024. Nacrt Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova za razdoblje 2022.-2027. (dalje u tekstu Nacrt NAP-a) pruža pregled statističkih podataka, poteškoća, izazova i problema sa kojima je cilj ostvarivanja ravnopravnosti spolova suočen. Prepoznate su pritom i različite značajne karakteristike odnosno skupine žena, uvažavajući potreban intersekcionalni pristup, kao što su žene s invaliditetom, pripadnice nacionalnih manjina (posebice Romkinje), žene u ruralnim područjima, mlade žene, žrtve trgovanja ljudima, migrantice i tražiteljice međunarodne zaštite, starije žene. Međutim, ova heterogenost ciljanih skupina nije na odgovarajući način reflektirana u predloženim mjerama i pokazateljima. Istovremeno, iako isto ne proizlazi iz naziva Nacrta NAP-a, on se odnosi i na LGBTIQ osobe. Posebni cilj 1 tako sadrži mjere ciljane na LGBTIQ osobe i žene u ruralnim područjima, ali ne i na ostale gore navedene skupine žena. Potrebe navedenih skupina nisu uzete u obzir niti pri formulaciji pojedinih općenitih mjera, poput, primjerice, mjere 1.3, čiji bi pokazatelj valjalo proširiti dodatnima, kao što su, primjerice, broj ginekoloških ordinacija prilagođenih pružanju zdravstvenih usluga ženama s invaliditetom te broj Romkinja i azilantkinja korisnica usluga primarne ginekološke zaštite. Premda je proširenje i unapređenje specifičnih aspekata brige o reproduktivnom zdravlju žena navedeno u planu mjera za razdoblje 2025.-2027., smatramo kako je ono nužno već i u postojećem Akcijskome planu. U opisu razvojnih izazova i potencijala u prioritetnim područjima Nacrt NAP-a navodi kako se u Republici Hrvatskoj i dalje vode brojne polemike o prizivu savjesti. S time u vezi ukazujemo na analizu koju je izradila pučka pravobraniteljica (dostupnu na https://www.ombudsman.hr/hr/analiza-priziv-savjesti-pravni-izvori-i-standardi/) koja navodi kako priziv savjesti proizlazi iz slobode mišljenja, savjesti ili vjere; kako priziv savjesti nije apsolutno pravo, već može biti ograničeno, uključujući radi zaštite zdravlja; da je priziv savjesti individualno pravo koje kao pojedinci mogu koristiti zdravstveni djelatnici, dok je odgovornost ustanova odnosno države osigurati da pozivanje na priziv savjesti nema utjecaj na cijelu ustanovu odnosno dijelove zdravstvenog sustava te kako priziv savjesti ne smije biti prepreka pristupu pravu na zdravlje, što se u praksi ipak događa. U kontekstu reproduktivnih prava, to znači da žena mora dobiti pravovremene i potpune odnosno njoj razumljive informacije o svim svojim pravima vezanima uz pobačaj, kao i pravovremeni pristup zakonom zajamčenom pravu na pobačaj, bez obzira na činjenicu postojanja zdravstvenih djelatnika koji se pozivaju na priziv savjesti. U daljnjem uređivanju ovog pitanja i osiguravanja svih prava u praksi, potrebno je razmotriti konkretne alate, koji bi doprinijeli osiguravanju pristupa zajamčenim pravima u praksi, uključujući unaprjeđenje pravnog okvira o prizivu savjesti zdravstvenih radnika kako bi se, neovisno o isticanju priziva savjesti, uvijek pravovremeno osigurala odgovarajuća zdravstvena skrb. Osobito je pri tome potrebno spriječiti zloupotrebe priziva savjesti te osigurati da zdravstvene ustanove pravovremeno pružaju zdravstvene usluge, odnosno obavljaju zakonite pobačaje, i u onim slučajevima kada se svi djelatnici pozivaju na priziv savjesti. Stoga predlažemo da se u NAP-u i AP-u uključe ciljane mjere i pokazatelji vezani uz ovo pitanje. Kada se radi o mjeri 1.5. „Povećati razinu znanja policijskih službenica i službenika o načelima i metodama borbe protiv višestruke diskriminacije“, kojoj je kao svrha navedeno „Educirani policijski službenici i službenice o ljudskim pravima doprinose društvu koje je ravnopravnije i sigurnije za posebno osjetljive skupine žena i LGBTIQ osobe“ nije jasno iz kojeg se razloga pokazatelji odnose samo na edukacije vezane uz azil, migracije i rad granične policije, te zašto ne uključuje i druge ciljane skupine. U opisu razvojnih izazova i potencijala u području rada i zapošljavanja Nacrt NAP-a navodi kako Republika Hrvatska i dalje bilježi duboko ukorijenjene nejednakosti između muškaraca i žena koje se, između ostaloga, manifestiraju u nižoj stopi zaposlenosti žena, višoj stopi neaktivnosti, nižim plaćama, manjim mirovinama, količini obavljanja neplaćenog rada u kući, poteškoćama u usklađivanju obiteljskih i profesionalnih obveza te otežanom pristupu određenim propulzivnim zanimanjima, kao i njihovoj većoj zastupljenosti u slabije plaćenim sektorima. Citira se, nadalje, i Izvješće Europske komisije za Hrvatsku u sklopu Europskoga semestra za 2019. godinu, u kojem je Komisija naglasila i „visoko prioritetne potrebe za ulaganjima u cilju poboljšanja pristupa zaposlenju za sve tražitelje posla“. S druge strane, kada se radi o cilju br. 2 Akcijskoga plana 2022.-2024. „Unaprijediti položaj žena na tržištu rada“ zamjetno je kako se i svrha i pokazatelj mjere 2.3. odnose isključivo na uključivanje u rad nezaposlenih žena s starijim/nemoćnim osobama u okviru Zaželi programa. S obzirom na potrebe nezaposlenih žena općenito kao i njihovih pojedinih potkategorija mjeru predlažemo proširiti i razraditi i na općoj razini i na razini mjera ciljanih na pojedine ranjive skupine, kao što su Romkinje, azilantkinje, žene životne dobi od preko 50 godina, dugotrajno nezaposlene, beskućnice, žene s invaliditetom, žene izložene višestrukoj diskriminaciji, žene s potrebama za daljnjim obrazovanjem i usavršavanjem radi jačanja njihove konkurentnosti na tržištu rada, itd. Nadalje, cilju br. 2 predlažemo dodati mjeru „Provoditi kontinuirane edukacije žena u okviru cjeloživotnog obrazovanja kako bi se osposobile/usavršile za poslove vezane uz IKT (informacijsku i komunikacijsku tehnologiju) te rad s novim tehnologijama i postale konkurentnije na tržištu rada“. Premda se kod popisa mjera za razdoblje od 2022. do 2027. godine, navodi kako na postojeće mjere treba nadodati Obrazovanje odraslih za nove tehnologije i Upskilling (u razdoblju od 2025.-2027.), smatramo kako je edukacije potrebno početi odmah provoditi i kao mjeru ih uvrstiti i u prvi Akcijski plan (2022.-2024.). Dodatno, kako se u Nacrtu NAP-a naglašava važnost ratifikacije Konvencije o iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada (br. 190) Međunarodne organizacije rada, radi dodatne zaštite zaposlenika od nasilja i spolnog uznemiravanja, no u Akcijskom planu taj dio izostaje, predlažemo dodatnu mjeru koja bi se odnosila na ratifikaciju ovoga instrumenta. Konačno, u planu mjera za razdoblje 2025.-2027. predviđaju se mjere kojima se utječe na regulaciju nesigurnih oblika rada, rada na crno, povremenih poslova. S obzirom na raširenost ovakvih oblika rada, ali i sveobuhvatnih poteškoća koje uzrokuju i na razini pojedinca i na razini društva u cjelini, predlažemo ovu vrstu mjera uvrstiti već i u prvi Akcijski plan. Vezano uz mjeru 2.4., uz udio očeva koji koriste roditeljski dopust kao pokazatelj bi valjalo uključiti i broj provedenih aktivnosti usmjerenih na informiranje javnosti o temama navedenima u svrsi cilja. Cilj br. 4. predviđa „Poveća[nje] osjetljivost sustava odgoja i obrazovanja (ranog, predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog) za pitanja ravnopravnosti spolova i nestereotipne odabire programa obrazovanja na svim razinama“. Proširenje ovoga cilja na visokoškolski sustav i znanstvene institucije predviđeno je za razdoblje 2025.-2027., no smatramo kako bi ove razine obrazovanja u navedeni cilj trebalo uključiti već i u početnome razdoblju provedbe. Isto vrijedi i za mjeru „Uklanjanje stereotipnih ponašanja u obrazovanju“, koju smatramo da je važno uvrstiti već u Akcijski plan 2022.-2024., s obzirom na činjenicu da je upravo tzv. „školska klima“, odnosno međusobni odnosi i modaliteti komunikacije u odgojno-obrazovnim ustanovama, jedan od ključnih preduvjeta za postizanje promjena predviđenih ciljem br. 4. Nadalje, predlažemo uvođenje odgoja i obrazovanja o ljudskim pravima i jednakosti odnosno ravnopravnosti kao zasebnoga predmeta na svim stupnjevima i razinama obrazovanja, uključujući i visokoškolsko, na način i s fokusom primjerenim pojedinom stupnju obrazovanja. S obzirom na činjenicu da opis stanja u Nacrtu NAP-a prepoznaje pojačanu izloženost siromaštvu žena starije životne dobi, predlažemo da i ovaj problem bude reflektiran u prioritetima i ciljevima Nacrta NAP-a te adresiran ciljevima i mjerama Akcijskoga plana. Primljeno na znanje S obzirom na primjedbe koje ste iznijeli napominjemo da su one gotovo identične većini gore iznesenih primjedbi organizacija civilnog društva te Vas upućujemo da konzultirate predmetne odgovore odnosno obrazloženja. Ipak ćemo ponoviti ranije već nekoliko puta navedena obrazloženja vezana uz pojedina najčešće spominjanja područja. U Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine, u poglavlju 6. pod nazivom Horizontalni prioriteti: promicanje ravnopravnosti i jednakih mogućnosti navodi se da je, između ostalog, ravnopravnost spolova jedna od najviših vrednota ustavnog poretka te da će se , u tom smislu, sve javne politike, odnosno svi akti strateškog planiranja koji iz nje proizlaze provoditi s ciljem uspostavljanja ravnopravnosti i promicanja jednakih mogućnosti. U Dodatku 4. NRS navodi se popis svih akata strateškog planiranja i njihovi nositelji kojima se podupire provedba strateškog okvira NRS-e. S obzirom na vaš prijedlog da se ratifikacija Konvencije o iskorjenjivanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada (br. 190) Međunarodne organizacije rada uvrsti kao mjera u Akcijskom planu za provedbu Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova za razdoblje od 2022. do 2024. god. obavještavamo vas da je pri Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike osnovano Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za ispunjavanje obveza prema Međunarodnoj organizaciji rada u čijoj je nadležnosti, između ostalog, i razmatranje pitanja ratifikacije ove Konvencije. Nastavno na navedeno zauzeto je stajalište da se u različitim strateškim planovima neće duplirati odnosno navoditi iste mjere koje se tiču uklanjanja diskriminacije i promicanja različitih aspekata prava žena odnosno ravnopravnosti spolova. Stoga vas upućujemo da navedene prijedloge vezane uz mjere koje se tiču odgoja i obrazovanja uputite Ministarstvu znanosti i obrazovanja s obzirom da se upravo u e-savjetovanju otvorenom do 19. studenog nalazi Nacrt Nacionalnog plana razvoja sustava obrazovanja za razdoblje do 2027. godine i pripadajućeg Akcijskog plana za provedbu Nacionalnog plana za razvoj sustava obrazovanja za razdoblje od 2022. do 2024. godine. Mjere za edukaciju odraslih za informacijsko komunikacijsku tehnologiju sadržane su u prijedlogu Nacionalnog plana razvoja sustava obrazovanja za razdoblje do 2027. godine i pripadajućeg Akcijskog plana za provedbu Nacionalnog plana za razvoj sustava obrazovanja za razdoblje od 2022. do 2024. godine. Također, ističemo kako je Vlada Republike Hrvatske 2. svibnja 2019. donijela Zaključak kojim se prihvaća Deklaracija o posvećenosti pitanju žena u digitalnom svijetu s ciljem povećanje sudjelovanja, vidljivosti i angažiranosti žena u digitalnoj ekonomiji čime se doprinosi rješavanju pitanja nedostatka IKT znanja u EU te potiče ekonomski rast i širi društveni napredak. Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva i Ured za ravnopravnost spolova zaduženi su za koordinaciju provedbe Deklaracije. U tekstu Deklaracije potpisnici se obvezuju na provedbu nacionalne međusektorske ciljane strategije za djevojke i žene ili integriranjem cjeline „Žene u digitalnom svijetu“ u relevantne postojeće nacionalne strategije gdje su jedni od ciljeva takve strategije poticanje ponovnog osposobljavanja ili usavršavanja žena iz postojeće radne snage; osnivanje programa mentorstva; podržavanje digitalnih vještina za nezaposlene žene i žene ranjivih skupina. U tekstu Deklaracije navode se i primjeri učinkovitog djelovanja, a neki od njih uključuju podršku digitalnim vještinama za nezaposlene žene; dizajniranje i implementiranje obrazovnih mjera (nacrt kurikuluma, programi potpore, itd.) kako bi se podigla svijest o IKT-u kao mogućoj karijeri za djevojke i žene; primjena mjera kojima bi se jamčio jednak pristup IKT studijima za sve studente u ranoj fazi iz razloga što se rani doticaj s IKT-om pokazao pozitivnim utjecajem na djevojke pri odabiru karijera; dizajniranje i uvođenje fleksibilnih i raznovrsnih programa ponovnog osposobljavanja za žene kako bi postale IKT stručnjakinje. U Akcijskom planu za ravnopravnost spolova od 2022. do 2024. Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva nositelj je mjere „Provoditi Deklaraciju o posvećenosti pitanju žena u digitalnom svijetu“, a jedan od pokazatelja rezultata je broj sudionika događanja organiziranih u svrhu promicanja ciljeva Deklaracije u toku jedne godine. Prijedlog za proširenje dostupnosti institucija i servisa brige za starije i nemoćne osobe u nadležnosti je Ministarstva rada, mirovinskog osiguranja ,obitelji i socijalne politike te vas u vezi navedenog upućujemo na Nacionalni plan razvoja socijalnih usluga za razdoblje od 2021. do 2027., kao i na Nacionalni plan za rad, zaštitu na radu i zapošljavanje za razdoblje od 2021. do2027. godine. Ističemo kako je prijedlog Zakona o radu, koji je prošao prvo čitanje u Hrvatskome saboru u cijelosti usklađen s Direktivom 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada. Napominjemo da je u tijeku rasprava o Prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o jačanju primjene načela jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti putem transparentnosti plaća i provedbenih mehanizama, koja će nakon usvajanja obvezivati i naše nacionalne propise. Također, napominjemo da je previđeno da će Nacionalni plan zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanje diskriminacije za razdoblje od 2022. do 2027. godine (koji se trenutno nalazi u procesu usuglašavanja nositelja mjera) uključiti veći broj mjera iz područja zaštite prava LGBTIQ osoba, a za što je nadležan Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH. Područje reproduktivnog zdravlja u nadležnosti je Ministarstva zdravstva koje je zaduženo za izradu odgovarajućih akata i javnih politika. Smatramo da je uključivanje rodne perspektive u sve javne politike ključno za postizanje bržeg procesa uspostavljanja stvarne ravnopravnosti spolova. S obzirom na primjedbu da u mjeri 1.5 nije jasno iz kojeg se razloga pokazatelji odnose samo na edukacije vezane uz azil, migracije i rad granične policije, te zašto ne uključuje i druge ciljane skupine moramo napomenuti da se pokazatelji odnose na ciljne skupine te na nastavne cjeline u sklopu kojih će se obrađivati i materija koja se odnosi i na širu populaciju koja uključuje i posebno osjetljive skupine žena i LGBTIQ osobe.
41 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom NACIONALNI PLAN ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA ZA RAZDOBLJE OD 2022. DO 2027. GODINE Pozdravljamo donošenje Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova za razdoblje od 2022. do 2027. i Akcijskog plana za provedbu Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova za razdoblje 2022-2024. Ovaj dokument smatramo važnim dodatnim alatom u postizanju rodne ravnopravnosti, te bi s aspekta rada Pravobranitelja za osobe s invaliditetom dali presjek položaja žene s invaliditetom u RH koja je višestruko diskriminirana, kako s osnove roda tako i s osnove invaliditeta. U RH, prema stanju na dan 1. rujna 2022., živi 624.019 osoba s invaliditetom od čega je 353.550 muškog spola (56,7%) i 270.469 ženskog spola (43,3%) te na taj način osobe s invaliditetom čine oko 16,0% ukupnog stanovništva. Kao što su još uvijek prisutni tradicionalni stavovi vezani uz položaj žene u obitelji, društvu i svijetu rada tako su prisutni i dodatno tradicionalni stavovi i o invaliditetu što ženu s invaliditetom dovodi do još nepovoljnijeg položaja i višestruke diskriminacije. Žene i djevojke s invaliditetom suočavaju se s preprekama počevši od obrazovanja, zapošljavanja, napredovanja u poslu, sudjelovanja u odlučivanju i pravu da samostalno odlučuju o svom životu, pristup pravosuđu i jednakosti pred zakonom, odlučivanja o mjestu življenja pa sve do realizacije na privatnom polju u smislu partnerskih odnosa i majčinstva. Vrlo važno područje za ravnopravnost žena je da svaka žena pogotovo žena s invaliditetom bude slobodna od izrabljivanja, nasilja i zlostavljanja. Primjerice ženama s invaliditetom prijeti veći rizik od nasilja, izrabljivanja i zlostavljanja, a pogotovo gluhim i gluhoslijepim ženama te ženama s intelektualnim poteškoćama i to upravo zbog njihove komunikacijske izoliranosti i ovisnosti. Ovom prilikom moramo naglasiti kako je položaj žene s invaliditetom nepovoljniji i od položaja muškaraca s invaliditetom i to upravo zbog činjenice roda i tradicionalnoj shvaćanju uloge žene, a ne činjenice invaliditeta (zapošljavanje, odsustvo s posla zbog brige o bolesnoj djeci, reproduktivna prava). U nepovoljno su položaju i žene koje imaju dijete s teškoćama u razvoju pa ne rade puno radno vrijeme slijedom čega se ne smatraju pouzdanima i dobrim kadrom za zapošljavanje. Već prilikom odabira zanimanja u procesu upisa u srednju školu, možemo zamijetiti da se učenice s teškoćama u razvoju upućuju najčešće u ženska zanimanja, pojedine u pomoćna zanimanja i to neovisno o svojim preostalim sposobnostima i sklonostima/interesima. Kada govorimo o učenicima s teškoćama u razvoju navedeno primjećujemo neovisno o spolu, međutim često se događa da zanimanja ženskog karaktera u koja se učenice s teškoćama u razvoju upućuju često imaju smanjeni izbor radnih mjesta koja su često slabije plaćena te se tako dovode u nepovoljniji i ovisniji položaj. Samo zapošljavanje je otežano jer podrazumijeva neki oblik razumne prilagodbe, a tome poslodavci nisu skloni. Djevojke i žene s invaliditetom teško dolaze do posla, sporo ili nikako napreduju u poslovnim krugovima. Što se visoke politike tiče, trenutno je svega jedna žena s invaliditetom na visokoj poziciji u zakonodavnoj vlasti dok na izbornim listama ne samo da žene nisu u dovoljnoj mjeri zastupljene, nego nismo upoznati jesu li žene s invaliditetom uopće zastupljene. Nadalje, žene pogotovo s intelektualnim invaliditetom, ne mogu niti samostalno odlučivati o svojim reproduktivnim pravima. Primjerice, žena koja je lišena poslovne sposobnosti, može biti sterilizirana na zahtjev skrbnika, bez njezinog osobnog informiranog pristanka, što predstavlja kršenje temeljnih ljudskih ženskih prava na osobni integritet. Prisutna je neinformiranost o spolnom i reproduktivnom zdravlju, dok se o seksualnosti žena s invaliditetom još uvijek ne govori. U mnogim je situacijama i sam dolazak na pregled u zdravstvenu ustanovu otežan kako zbog arhitektonske nepristupačnosti objekta, ali i zbog neprilagođene opreme za preglede. Za žene s invaliditetom iz ruralnog područja koje još do ustanove iz udaljenih mjesta moraju doći predstavlja veliki izazov, a što često ima posljedicu izostanak redovitih preventivnih ginekoloških i mamografskih pregleda. Zasnivanje partnerskih odnosa kao i stvaranje bračne zajednice te rađanje djece za žene s invaliditetom daleko je problematičnije nego općenito za žene. Iako se tradicionalno očekuje i podrazumijeva da se žena uda i rodi, ukoliko isto želi s žena s invaliditetom nailazi na predrasude o svojim sposobnostima za rađanje i brigu o djecu, obavljanje kućanskih poslova i skrbi za kuću, a koje se tradicionalno smatraju ženskim dužnostima i poslovima. Navedeni stav o ženskim dužnostima je povezan i sa radnim odnosom žene s invaliditetom koji je dodatno nepovoljniji zbog mogućih odsustava s posla zbog bolovanja radi njege bolesnog djeteta te dodatnog bolovanja zbog potreba koje proizlaze iz ženinog invaliditeta. I nadalje prisutno mišljenje da je muškarac „glava obitelji“ i da se njega pita za sve važne odluke dodatno je pojačan u situaciji kada je partnerica s invaliditetom (bilo prirođenim bilo stečenim) jer je muškarac u dodatnoj zaštitničkoj ulozi te se često događa žena s invaliditetom ne sudjeluje ravnopravno u donošenju odluka o zajedničkom životu niti odluka vezanih za djecu. Žena najčešće ovisi i financijski o suprugu, ali i s aspekta potrebne njege zbog invaliditeta odnosno ukoliko živi s roditeljima tada je u ovisničkom odnosu od obitelji. Uočili smo da se izrazito mali broj žena s invaliditetom odlučuje prijaviti nasilje. Pritužbe koje Ured zaprima od žena s invaliditetom u pravilu se odnose na razne oblike verbalnog nasilja i psihičkog nasilja dok od ustanova dobivamo pritužbe na seksualno nasilje. Zbog neprijavljivanja raznih oblika nasilja ni službeni statistički podaci koji se vode kod pojedinih institucija ne daju stvarni prikaz stanja. Smatramo kako uzrok neprijavljivanja leži upravo u svim prethodno navedenim faktorima koji onemogućavaju ženu da bude samostalna te je na neki način drže u odnosu ovisnosti, bilo o partneru bilo o roditeljima. Uz to treba još navesti da na odluku o prijavljivanju nasilja utječe još neke okolnosti, a to su: strah za egzistenciju, pogotovo kada su u pitanju još i djeca o kojoj treba voditi brigu, često i neriješena imovinskopravna pitanja, zatim dugotrajnost postupka kao i nepovjerenje u sustav, ali i izostanak podrške obitelji, društva i države. Iako sada sve županije imaju po jedno sklonište od kojih bi novoizgrađena skloništa trebala biti arhitektonski pristupačna ostaje pitanje osiguravanja osobne asistencije za osobe s većom razinom potrebne podrške. Zatim izostaju različiti oblici podrške usmjereni na osamostaljivanje žena s invaliditetom. Trenutno ne postoje stambene zajednice u kojima bi osobe s invaliditetom mogle neovisno živjeti uz potrebnu podršku. Jedina alternativa za život bez nasilja je smještaj u dom za starije i nemoćne osobe. Smatramo da je potrebno razvijati alternativne oblike skrbi koji bi imali za posljedicu neovisnost i samostalnost osoba s invaliditetom (zapošljavanje, budući vlastiti prostor). Cijelo vrijeme je potrebno ženi pružati psihološku podršku i osnaživanje kako bi što lakše podnijela sudski postupak kao i početak života bez nasilja. Zaključujemo kako se temeljna ljudska ženska prava žena s invaliditetom kontinuirano krše na svim područjima života. Zato smatramo da na razini države treba uspostaviti takav sustav podrške koji će ženama s invaliditetom omogućiti ravnopravno sudjelovanje u svim segmentima života i samostalno donošenje odluka o vlastitom životu. Potrebno je raditi na otklanjanju rodne neravnopravnosti i napuštanja medicinskog modela gledanja na invaliditet (kao nesposobnost ) te smatramo kako je izrada Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova dobar iskorak u tom smjeru. Primljeno na znanje U svrhu potpore zaštite prava žena s invaliditetom, Ured za ravnopravnost spolova je sunositelj provedbe mjere aktualnog Nacionalnog i Akcijskog plana izjednačavanja mogućnosti osoba s invaliditetom koja za cilj ima edukaciju i promociju aktivne implementacije Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. Budući da Konvencija u čl. 16. propisuje obvezu državama potpisnicama da poduzmu sve mjere zaštite osoba s invaliditetom od izrabljivanja, nasilja i zlostavljanja, uključujući i aspekt vezan za spol, Ured je, u suradnji sa SOIH-om, u smislu provedbe mjere, 2021. godine organizirao okrugli stol „Stop nasilju nad ženama s invaliditetom“, dok je ove godine sufinancirao radionice namijenjene ženama s invaliditetom kako bi se što bolje upoznale s odredbama Istanbulske konvencije, koje su se održale u srpnju, također u organizaciji SOIH-a.
42 IVAN ZIDAREVIĆ NACIONALNI PLAN ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA ZA RAZDOBLJE OD 2022. DO 2027. GODINE Načelno pozdravljamo donošenje Nacionalnog plana koji u svom sprovođenju, potencijalno, ostvaruje višestruke ciljeve kako bi se postigla (prividna) ravnopravnost među polovima. Poseban akcenat bi trebalo staviti na zaštitu ljudskih prava osetljivih grupa u društvu, stalnih žrtava višestrukih oblika diskriminacije, kao što su pripadnice nacionalnih manjina, osoba sa invaliditetom, LGBTIQ+ osoba i sve više migrantkinja koje traže međunarodnu zaštitu. Nacionalni plan sveobuhatan je dokument koji detektuje sve neuralgične tačke tranzitnog društva iz kog se iščitava nužnost savremene emancipacije društva u pogledu dosega društvene svesti koja ne nasrće na višestruka ljudska prava kao što su pravo na samoodređenje, zaštitu privatnosti, dostojanstva, slobode i jednakosti. Ukoliko ciljevi Nacionalnog plana ne budu u potpunosti realizovani ishodi, kao podloga za razumevanje nužnosti promena u društvu, jednako bivaju valorizovani indikatori uspeha svih dionika koji svojim delovanjem utiču na realizaciju srednjoročne vizije razvoja. Primljeno na znanje U pogledu osjetljivih skupina koje navodite u svom komentaru, ističemo kako je intencija nositelja izrade ovih akata bila izbjeći dupliranje istih mjera u različitim nacionalnim planovima. Stoga, a u vezi s pripadnicima/ama osjetljivih skupina koje navodite, ukazujemo na veći broj različitih sektorskih nacionalnih planova na koje se referiramo u ovom savjetovanju, a koji sadrže mjere za pojedine ciljane skupine.
43 SINIŠA POLJAK NACIONALNI PLAN ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA ZA RAZDOBLJE OD 2022. DO 2027. GODINE PREDLAŽEM DA SE UMJESTO SINTAGME "PRAVA ŽENA I RODNE RAVNOPRAVNOSTI" UVEDE PRECIZNIJA, PRAVEDNIJA I RAVNOPRAVNIJA DEFINICIJA KOJA BI GLASILA "PRAVA I RAVNOPRAVNOST ŽENSKIH I MUŠKIH SPOLOVA". NA TAJ NAČIN IZBJEGLE BI SE SVE MANIPULACIJE, NETRPELJIVOSTI I PODMETANJA KOJA BI SE KORISTILA ISKLJUČIVO ZA DNEVNO POLITIČKE POTREBE. Nije prihvaćen Nekoliko puta smo u ovom e-savjetovanju obrazložili neprihvaćanje različitih prijedloga za promjenama upotrebe pojmovne terminologije u ovom Nacionalnom planu.