Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje s javnošću o Prijedlogu plana sprječavanja i smanjenja nastajanja otpada od hrane Republike Hrvatske 2023.-2028.

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Marijan Katalenić Plan sprječavanja i smanjenja nastajanja, 3.CILJ PLANA SPRJEČAVANJA I SMANJENJA NASTAJANJA OTPADA OD HRANE REPUBLIKE HRVATSKE  2023.-2028. Definitivno, kruto , administrativno, s puno neznanja o rješavanju problema. Samo riječi i formalne želje. Larpurlatizam. Primljeno na znanje Cilj za smanjenje otpada od hrana za 30% do 2028. godine, postotno prati cilj 12.3. UN agende za održivi razvoj, koji se odnosi na 2030. godinu, a uključuje smanjenje otpada od hrane na razini potrošača i maloprodaje za 50%. Ujedno, skrećemo pozornost da se obvezni ciljevi za smanjenje otpada do hrane planiraju propisati na EU razini, tako da će i hrvatski cilj svakako biti u skladu sa navedenim, a prema potrebi će se i revidirati.
2 Marijan Katalenić 2.TRENUTNO STANJE I ANALIZA POKAZATELJA PROVEDBE, 2.2. Sprječavanje nastajanja otpada od hrane Promotivne akcije oko hrane koje vode administracija U Hrvatskoj posljednjih godina su loše napravljene i nemaju učinak koji se očekuje. Više sliče pričama za malu djecu, na slogane nekih lakih, da ne kažem prizemnih propagandi. To bacanje hrane neće zaustaviti sve dok se ljudi javnozdravstvenima akcijama ( kontinuiranim) ne nauče kako se pravilno hraniti , kako planirati prehranu i kupovinu, kako to prilagoditi sebi, pojedincu, obitelji. Kao posljedica svega nabrojenog postoji statistika koja se odnosi na debljinu kod nas, na djecu, muškarce pa i žene koji su pretilosti na vrhu lista u EU. Što to govori. Ljudi ne znaju jesti i to ih treba naučiti. Jasno prije bi trebalo definirati što je kvaliteta hrane, ne sa strane proizvođača koji o njoj ovisi, ne sa strane kupca koji mora napuniti želudac, nego sa strane nutricionista. Tada hrana koja se prodaje ne bi bila u suvišku, bacala se nego racionalno iskoristila. Osim toga ovdje nitko ne spominje industriju koja ima svoj zacrtani plan proizvodnje hrane i ekonomsku dobit od koje ne želi i ne može odustati. Zašto se ne ograniči ( hiperprodukcija ) proizvodnja hrane koja po svojim svojstvima nije izbalansirana i lošeg sastava od masti do proteina. Zašto se ne postave novi standardi kvalitete ( sastava) pojedinih hrana , nego se ide tražiti da ljudi u potrebu budu kante za smeće.? Tko propagira tu ideju , umjesto cjelovitog rješenja počevši od osnovne edukacije o prehrani? Primljeno na znanje Ministarstvo poljoprivrede zahvaljuje na skretanju pozornosti i na druge problematike kad je u pitanju hrana i prehrana, međutim skreće pozornost da se politike za prevenciju pretilosti, poboljšanje kvalitete hrane i sl. provode drugim strateškim dokumentima, a cilj je da se isti nadopunjuju sa politikama za sprječavanja otpada od hrane, gdje god je to primjenjivo.
3 Marijan Katalenić 2.1. Doniranje i redistribucija hrane, Tablica 5. Pregled broja novoupisanih posrednika po godinama Cinična, moralno i zdravstveno neprihvatljiva je ova rečenica iz teksta: " Dionicima je ukazano da se kroz preraspodjelu viškova hrane, koji nastaju zbog neprikladnosti hrane za stavljanje na tržište uslijed nedostataka u kvaliteti, pakiranju, označavanju, masi ili drugih sličnih razloga, a koji ne utječu na sigurnost hrane, smanjuje količina hrane koja bi potencijalno mogla završiti kao otpad, hrana dodjeljuje potrebitima, a za doniranje takve hrane, kroz porezne propise, omogućeno je porezno priznavanje manjka dobara kroz ekonomske instrumente kao i druge mjere u svrhu poticanja primjene reda prvenstva gospodarenja otpadom." Svaka hrana koja se stavlja na tržište mora biti zdravstveno ispravna. Zakon o hrani. Svaka hrana koja ima nedostatak u sastavu (kvaliteti) , oštećenom, udubljenom pakiranju, označavanju ( nema oznake npr. alergena ili može sadržavati alergene) potpada u kategoriju rizične hrane a temeljem pravila predostrožnosti NE SMIJE SE nuditi ...ljudima koji si hranu ne mog kupiti. Takva hrana je rizična i nije za ljudsku uporabu. Ako je hrana koja je temeljem pravila predostrožnosti , a ne analitičkih podataka MOGLA sadržavati recimo etilen oksid ( nikad u njoj dokazan) bacana, uništavana , kako onda ova hrana može biti dobra ako se navode jasni pokazatelji neispravnosti hrane u tekstu ?. Još ciničnije je da je to vezano za ekonomske olakšice onima koji daruju pa ih se zapravo stimulira da hranu koja je ionako problematična po sastavu i sastojcima daruje jadnim ljudima. Ako je ovo poteklo od EC onda je to opasno za građane EU koji nemaju i krajnje nehuman prijedlog ili moralno dno kroz prodavanja ekonomskih ušteda u energiji, otpadu i čemu sve ne., a da bi se riješilo nekupljenih viškova. Naime za svako bacanje hrane se plaća odvoz i zbrinjavanje, bilo kućanstvu, bilo restoranu ili trgovini , a darivanje upitno zdravstveno ispravne hrane se još nagrađuje!!!!! Primljeno na znanje Sva hrana koja se donira mora biti sigurna budući da se na doniranu hranu primjenjuju svi propisi o hrani. Skrećemo pozornost da je dozvoljeno doniranje hrane koja može imati manje nedostatke, ali isključivo takve prirode da ni u kojem slučaju ne ugrožavaju sigurnost hrane. Primjer za navedeno mogu biti estetski nedostatci (lomovi i sl.) u smislu da proizvod nije u skladu sa željenom specifikacijom, ali je i dalje siguran za konzumaciju.
4 Marijan Katalenić Plan sprječavanja i smanjenja nastajanja, 2.TRENUTNO STANJE I ANALIZA POKAZATELJA PROVEDBE Statistika koja je iskazana u ovom uvodu, uvelike se razlikuje od dosadašnje prikazane. Bez obzira je li to rezultat usklađenog načina izražavanja o količinama otpada od hrane , bode oko količina koja se odnosi na restorane koja je 2 i više puta je manja od dosad prikazane. Ako postoji , a postoji opravdana sumnja da su ti statistički podaci netočni, prema zakonima logike, čim premise nisu točne , i zaključak je upitan. Mislim na Plan.. Čitanjem cijelog plana, mislim da je postavljen na krivim osnovama i da neće polučiti uspjeh jer se cijeli plan više bavi posljedicama umjesto uzrocima koji su do posljedica doveli. No baveći se posljedicama, troši previše novaca na to ( je li to cilj) umjesto da se usmjeri na financiranje uzroka nastajanja otpada ...Na ovaj način će svi pomenuti u lancu akcija koje će provoditi, imati posla , putovanja, kongresa, javnih akcija...slijedećih više godine ali na uzrok neće utjecati. Primljeno na znanje Podaci o količinama otpada od hrane u RH, koji su dobiveni statističkim istraživanjem i objavljeni u siječnju ove godine, od strane Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, se ne mogu uspoređivati sa dosadašnjim podacima iz prethodnih godina budući da je riječ o različitoj metodologiji prikupljanja podataka. Naime, tek nedavno je donesen EU okvir za praćenje količina otpada od hrane, kojeg su se sve države članice dužne pridržavati. U svakom slučaju, podaci najnovijeg istraživanja se smatraju relevantnim i kao referentna i polazišna točka za daljnje ocjenjivanje napretka. U fokusu nacrta Plana je prevencija, što je, u skladu sa hijerarhijom gospodarenja otpadom, ali je i po mjerama u skladu sa Smjernicama za sprječavanje otpada od hrane koje je objavila EU Platforma za sprječavanje otpada od hrane koja okuplja stručnjake , udruženja i ostale dionike iz različitih sektora.
5 Centar za prevenciju otpada od hrane - CEPOH Plan sprječavanja i smanjenja nastajanja Kao stručna neprofitna organizacija koja se od osnivanja u ožujku 2018. godine bavi isključivo sprječavanjem nastanka otpada od hrane, Centar za prevenciju otpada od hrane – CEPOH ima nekoliko konstruktivnih prijedloga u smislu uspješnijeg ostvarenja predloženog Plana. Iako se u strateškim dokumentima i planovima stalno poziva na važnost prevencije kao najpoželjnijeg koraka niti jedan veći projekt prevencije nastanka otpada od hrane u Hrvatskoj se ne provodi izvan okvira Ministarstva poljoprivrede. Na natječajima za EU sredstva udrugama se odobravaju samo projekti „spašavanja viškova“ odnosno poticanja doniranja, po čemu je očigledno koliko je prevencija zapostavljena u praksi. Stoga svakako treba planirati sredstva i poticati projekte neprofitnih organizacija koji promoviraju prevenciju. Nadalje, stručne udruge poput CEPOH-a, nisu prepoznate u cijelom ovom procesu prema postizanju ciljeva smanjenja količina otpada od hrane kao vrijedni, točnije dragocjeni partneri u ovim aktivnostima unatoč tome što se godinama bave ovim problemom, imaju stručna i znanstvena saznanja i spremni su ih dijeliti, što i čine te su u javnosti i medijima prepoznati kao stručni sugovornici na ovu temu. Ukoliko se žele kvalitetno provoditi aktivnosti prevencije nužna je suradnja sa stručnjacima koji će nuditi kvalitetna i smislena rješenja provediva u Hrvatskoj, s obzirom da raspolažu znanjem i imaju komunikacijske vještine kojim ih prenose u opću javnost. CEPOH primjerice svakako treba uključiti u kreiranje i provedbu kampanje za potrošače vezano uz podizanje svijesti o sprječavanju i smanjenju nastajanja otpada od hrane jer se time ova stručna organizacija bavi već netko vrijeme i postiže sjajne rezultate. Upravu su specifična znanja, stručnost i iskustvo u smišljanju i provedbi ovih aktivnosti najvažniji, jer jedino stručnjaci mogu kvalitetno osmisliti i provoditi ovakve kampanje, koje tada neće proći neopaženo, poruka će doći do ciljanih grupa i u tom će slučaju osigurana sredstva biti opravdano utrošena. Ovo nikako ne bi trebalo biti puko zadovoljavanje forme već je nužno planski i analitički postaviti kampanje i u tom smjeru ih provoditi. CEPOH ima značajno višegodišnje iskustvo u provedbi istraživanja o ponašanju potrošača, socio-demografskim i psihološkim čimbenicima koji utječu na ponašanje s hranom i provodi edukativne projekte usmjerene prema različitim ciljanim grupama (učenicima, nastavnicima, hotelima, potrošačima…), i treba biti prepoznat kao nezaobilazan partner u navedenim aktivnostima jer nitko se u RH ne bavi isključivo ovom temom kao što to čini CEPOH. Nadalje, CEPOH svakako treba uključiti i u aktivnosti edukacija djece rane predškolske i školske dobi o problematici sprječavanja otpada od hrane jer takve aktivnosti uspješno provodi već godinama, kroz webinare, predavanja i suradnju na projektima s osnovnim i srednjim školama o održivosti prehrambenih sustava, klimatskim promjenama i proizvodnji hrane te sprječavanju bacanja hrane. S obzirom na naše bogato iskustvo u suradnji sa školama najveći je problem nepostojanje materijala za rad s učenicima i zbog toga je nužno uključivanje vanjskih stručnjaka, kao što je CEPOH, u edukaciju nastavnog osoblja i učenika o navedenim temama. Na taj se način ostvaruje kvalitetna provedba aktivnosti u smjeru odgajanja budućih osviještenih potrošača, a sadašnjih učenika. S poštovanjem, dr. sc. Branka Ilakovac, predsjednica Centra za prevenciju otpada od hrane – CEPOH www.cepoh.hr Djelomično prihvaćen Ministarstvo poljoprivrede pozdravlja napore civilnog društva, pa tako i CEPOH-a, za smanjenje otpada od hrane. Samo zajedničkim djelovanje i suradnjom možemo postići željene ciljeve. Vezano uz komentar o nedovoljnom broju aktivnosti za sprječavanje otpada od hrane u Planu sprječavanja i smanjenja otpada od hrane Republike Hrvatske 2023.-2028., ističemo da se isti upravo prvenstveno fokusira na sprječavanje nastajanja otpada od hrane, što uključuje i doniranje hrane. Iako je zbog svog socijalnog karaktera, doniranje hrane određeno kao prioritetna mjera, svakako se potiče i sprječavanje nastajanja tzv. viškova hrane. Primjerice, u Planu se predviđaju mjere educiranja i informiranja potrošača, osobito najmlađe populacije, ali i poticanje prevencije kod poslovnog sektora, kroz provođenje projekata sprječavanja otpada od hrane u poslovnom sektoru, sufinanciranje uspješnih projekata privatnog sektora, civilnog društva, znanstvene i akademske zajednice i dr. na temu sprječavanja otpada od hrane (uključujući edukacije i informiranje), poticanje društveno odgovorno poslovanja itd. Ministarstvo poljoprivrede u provedbi svih navedenih mjera planira, prema potrebi, uključiti suradnike koji imaju stručno znanje i iskustvo u ovom području. Međutim, ne dovodeći u pitanje stručnost udruge CEPOH, ministarstvo nije u mogućnosti isticati pojedinačno udruge, već će se uključivanje u aktivnosti provoditi prema uvjetima jednakih mogućnosti za sve koji imaju potrebno znanje i iskustvo, u čemu CEPOH zasigurno može kvalitetno pridonijeti.
6 ZELENA AKCIJA Plan sprječavanja i smanjenja nastajanja Poštovani, drago nam je da se na javnom savjetovanju nalazi ovaj dokument koji bi trebao doprinijeti smanjenju količine bačene hrane i nastanka otpada, što bi trebalo smanjiti negativne okolišne i društvene utjecaje bacanja hrane. Iako sam dokument ima niz dobrih stvari koje su u funkciji rješavanja problema bacanja hrane i povećanja doniranja, poput banke hrane kao dobrotvorne organizacije koja će olakšati distribuciju viškova hrane, smatramo važnim skrenuti pozornost na neke stvari koje smatramo da bi trebale biti unaprijeđene u finalnoj verziji dokumenta: - Cilj smanjenja otpada od hrane do 2028 trebao bi biti ambiciozniji i umjesto predloženih 30%, iznositi barem 45-50%, za što su se odredile i neke druge zemlje članice EU (a to je i jedan od ciljeva Održivog razvoja UN-a iz 2015., SDG 12.3.), kako bi se zaista potaknula provedba potrebnih mjera na svim razinama.  - S obzirom da regulacija banaka hrane ide na regionalnu razinu, potrebno je tu odluku detaljno elaborirati, budući da su u obzir dolazili i drugi modaliteti funkcioniranja. Također, bilo bi dobro propisati i osigurati financije za osnivanje lokalnih podružnica koje su dobro opremljene skladištima, zamrzivačima, prijevoznim sredstvima i ostalom potrebnom opremom za skladištenje i distribuciju hrane, a kako bi sam sustav bio što pristupačniji potencijalnim donatorima hrane. - Potrebno je otvoriti natječaje za udruge civilnog društva koje bi participirale u radu banke hrane svojim iskustvom u suradnji sa građanima. Važan element je i civilni nadzor nad radom banke hrane pošto je riječ o širokom javnom i društvenom interesu. Stoga je zainteresirane organizacije civilnog društva potrebno uključiti u Savjet za praćenje i unaprjeđenje sustava sustava banki hrane u RH. Također, udruge civilnog društva potrebno je uključiti u projekte edukacije i podizanja svijesti o problemima bacanja hrane i rješenjima za smanjenje nastanka otpada od hrane. - Potrebno je omogućiti zainteresiranim organizacijama civilnog društva da se uključe u rad Savjeta za unaprjeđenje sustava doniranja hrane. U tu svrhu potrebno je barem 1x godišnje napraviti otvoreni poziv za zainteresirane organizacije civilnog društva.  - Osim fokusa na doniranje, u prijedlogu Plana je potrebno povećati mjere i financijska sredstva za racionalniju  proizvodnju, nabavu, prodaju, pripremu  i konzumaciju hrane, kako bi se maksimalno utjecalo na sprječavanje nastanka viškova hrane, a ne samo na njihovo doniranje i zbrinjavanje. - Zelena akcija je zajedno s udrugom CEKADE i dva fakulteta iz Rijeke  u 2018. i 2019. provodila projekt Hrana i zajednica, u sklopu kojeg je razmatrano niz modela unaprjeđenja sustava smanjenja nastanka otpada od hrane, a koji se mogu pronaći na stranici: https://doniranjehrane.org/hr/novosti. Također, Zelena akcija je članica mreže Zero Waste Europe koja se bavi  temom smanjenja bacanja hrane na više razina pa su njihovi resursi također dostupni za unaprjeđenje sustava u RH:  https://zerowastecities.eu/tackling-food-waste-through-local-sustainable-food-systems/    Zelena akcija blisko surađuje i sa udrugom CEPOH - Centar za prevenciju otpada od hrane, koja se intenzivno bavi temama vezanim za prevenciju nastanka otpada od hrane, stoga za daljnje unaprjeđenje sustava svakako preporučamo suradnju s CEPOH-om: https://www.cepoh.hr/ Srdačan pozdrav, Marko Košak, Voditelj programa Zero Waste, marko@zelena-akcija.hr Zelena akcija Djelomično prihvaćen Ministarstvo poljoprivrede pozdravlja napore civilnog društva, pa tako i Zelene akcije, za smanjenje otpada od hrane. Samo zajedničkim djelovanje i suradnjom možemo postići željene ciljeve. Međutim, iako podržavamo ambiciozne ciljeve za smanjenje otpada od hrane, ipak smatramo da smanjenje otpada od hrane za 50% do 2028. godine nije realan cilj. S druge strane, skrećemo pozornost da cilj smanjenja otpada od hrane do 2028. za 30%, postotno prati cilj 12.3. UN agende za održivi razvoj, koji se odnosi na 2030. godinu, a uključuje smanjenje otpada od hrane na razini potrošača i maloprodaje za 50%. Ujedno, skrećemo pozornost da se obvezni ciljevi za smanjenje otpada do hrane planiraju propisati na EU razini, tako da će i hrvatski cilj svakako biti u skladu sa navedenim, a prema potrebi će se i revidirati. Vezano uz komentar da je potrebno uključiti udruge civilnog društva u rad Savjeta za unaprjeđenje sustava doniranja hrane u RH, skrećemo pozornost da su takve udruge već članice Savjeta, primjerice Hrvatska mreža socijalnih samoposluga. Međutim, Ministarstvo će svakako razmotriti i uključivanje drugih udruga koje bi mogle kvalitetno doprinijeti radu ovog Savjeta. Isto se odnosi i na Savjet za praćenje rada banki hrane u RH. Vezano uz Vaše pitanje zašto je odabran model regionalnih banki hrane, skrećemo pozornost da je odabran županijski model, a razlozi za isto su obrazlagani i raspravljani u okviru donošenje Programa potpore posrednicima u lancu doniranja hrane i/ili banci hrane, a koje donosimo u nastavku. Naime, Studija o izvedivosti banke hrane u RH je predložila 3 modela za osnivanje banke hrane u RH (krovni, regionalni i županijski). Studija za svaki model ističe prednosti i nedostatke, a u konačnici je odabran županijski model budući da se na taj način smanjuje područje rada pojedinih koordinatora, ali i sama udaljenost između banke hrane i posrednika što povećava organizacijski i logistički obuhvat sustava. Naglašavamo da je općenito funkcioniranje u državi prilagođeno županijskom pristupu pa bi u tom smislu, potencijalni prijavitelji za banku hrane potencijalno lakše došli do financijske i druge potpore županije u kojoj bi se osnovala banka hrane. Nadalje, Ministarstvo poljoprivrede u provedbi mjera Plana planira, prema potrebi, uključiti suradnike koji imaju stručno znanje i iskustvo u ovom području. Uključivanje u aktivnosti će se provoditi prema uvjetima jednakih mogućnosti za sve koji imaju potrebno znanje i iskustvo, u čemu Zelena akcija i sl. udruge zasigurno mogu kvalitetno pridonijeti.
7 Ured pučke pravobraniteljice Plan sprječavanja i smanjenja nastajanja Ostvarivanje prava na zdrav život i zdrav okoliš, između ostaloga, ovisi i o politici gospodarenja otpadom, na što je ukazano i u Prijedlogu Plana čije su pojedine aktivnosti sastavni dio Plana gospodarenja otpadom RH za razdoblje od 2017. do 2022. godine, poput Mjere 3: Rad na unaprjeđenju sustava prikupljanja i obrade podataka o otpadu od hrane i Mjere 5: Uspostava sustava doniranja hrane. Stoga je pozitivno što se Prijedlogom Plana ujedno promiče najprihvatljiviji način gospodarenja otpadom sukladno redu prvenstva gospodarenja otpadom, a to je sprječavanje nastanka otpada. Istovremeno, doniranje hrane, posebno kroz socijalne samoposluge ima važnu ulogu u suzbijanju siromaštva. Prema podatcima DZS-a objavljenima u srpnju 20212. godine, u 20201. godini u riziku od siromaštva bilo je 19,2%, što je porast u odnosu na godinu ranije. Najveći rizik od siromaštva bio je u jednočlanim kućanstvima, jednočlanim kućanstvima, i to u onima koje čine osobe u dobi od 65 ili više godina, 55,3%, te u onima koje čine žene, za koje je stopa rizika od siromaštva iznosila 54,3%. Zbog osjetljivosti vodnih resursa, poljoprivrede, ribarstva i bioraznolikosti o kojima ovisi proizvodnja, dostupnost, kvaliteta, ali i održivost hrane, i koja su područja u Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama Republike Hrvatske do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu prepoznata unutar osam sektora koji su najviše izloženi utjecaju klimatskih promjena, ukazujemo da bi se i u Prijedlogu Plana kontinuirano trebalo voditi računa o klimatskim promjenama i njihovim štetnim učincima na ljudska prava. Međutim, ekološki/klimatski aspekti su u Prijedlogu Plana naznačeni samo u načinu provedbe aktivnosti: 5.4.1. Aktivnost 1. Kampanje za potrošače vezano uz podizanje svijesti o sprječavanju i smanjenju nastajanja otpada od hrane. Pritom ukazujemo da bi u cilju učinkovite provedbe ove aktivnosti bilo korisno definirati i uključiti u provedbu aktivnosti nadležno tijelo koje se bavi okolišem i klimatskim promjenama, odnosno Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja. U međunarodnoj zajednici ova su pitanja također prepoznata kao važna i međusobno povezana te su Ujedinjeni narodi još 2000. godine uspostavili mandat posebnog izvjestitelja za pravo na hranu, s ciljem rješavanja potrebe za integriranim i koordiniranim pristupom promicanju i zaštiti prava na hranu. U listopadu 2021. godine je Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih naroda priznalo pravo na zdrav, čist i održiv okoliš koje je potom kao univerzalno pravo priznala i Generalna skupština UN-a u srpnju 2022. godine, i za čije je praćenje zadužen posebni izvjestitelj za okoliš i ljudska prava. A u listopadu 2021. godine Vijeće za ljudska prava UN-a uspostavilo je i mandat posebnog izvjestitelja za promicanje i zaštitu ljudskih prava u kontekstu klimatskih promjena, a u travnju 2022. godine imenovan je i prvi posebni izvjestitelj za promicanje i zaštitu ljudskih prava u kontekstu klimatskih promjena. Stoga skrećemo pozornost da je uz otvoreno javno savjetovanje Ministarstva poljoprivrede o Prijedlogu Plana sprječavanja i smanjenja nastajanja otpada od hrane RH 2023.-2028. godine, u tijeku i priprema izvješća o nepovoljnom utjecaju klimatskih promjena na puno ostvarivanje prava na hranu koje Ured visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava (OHCHR) priprema za pedeset i treću sjednicu Vijeća za ljudska prava UN-a sukladno rezoluciji Vijeća 50/9 pod nazivom “Ljudska prava i klimatske promjene” te o čemu će Vijeće izvijestiti i sva tri prethodno navedena posebna izvjestitelja UN-a. Podatke u odnosu na Republiku Hrvatsku dostaviti će i pučka pravobraniteljica, uz ukazivanje na Plan sprječavanja nastajanja otpada od hrane Republike Hrvatske 2019.-2022. godine, kao pozitivan primjer obećavajućih praksi i prevladavanja izazova u promicanju, zaštiti i ostvarivanju prava na hranu u kontekstu štetnih učinaka klimatskih promjena. Podsjetili bismo i da je pučka pravobraniteljica dala mišljenje na Nacrt Plana sprječavanja nastajanja otpada od hrane Republike Hrvatske 2019.-2022. godine, koji je bio u javnom savjetovanju u travnju 2019. godine (dalje: Prethodni Plan), i koji je bio prvi takav Plan čiju smo važnost prepoznali te pozdravili njegovu izradu zbog definiranja aktivnosti koje bi trebale doprinijeti olakšavanju postupka doniranja hrane, u cilju prevencije ili barem smanjenja siromaštva te preraspodijele prekomjernog viška hrane, kao i zbog doprinosa smanjenju nastanka otpada. Za provedbu Prethodnog Plana izrađen je Program za provedbu Plana sprječavanja i smanjenja nastajanja otpada od hrane Republike Hrvatske 2023.-2028. godine (u daljnjem tekstu: Program) koji je detaljno razradio načine provedbe mjera za sprječavanje nastajanja otpada, izvore financiranja aktivnosti i pokazatelje ostvarenja mjera i aktivnosti po godinama. Iako Prethodni Plan i Prijedlog Plana imaju isti cilj, a to je ostvarenje ciljeva EU i UN-ove Agende 2030 za održivi razvoj s pripadajućim ciljevima održivog razvoja, konkretno cilj 12.3. Odgovorna proizvodnja i potrošnja sa specifičnim ciljem smanjenja otpada od hrane po stanovniku, za polovinu na razini maloprodaje i potrošača te smanjenja gubitaka hrane duž cijelog lanca proizvodnje i opskrbe do 2030. godine, u tekstu Prijedloga Plana ne nalazimo dovoljnu povezanost aktivnosti, mjera i rezultata s Prethodnim Planom. Naime, u Prijedlogu Plana nisu pregledno prikazane aktivnosti, mjere i rezultati iz Prethodnog Plana koji su se ostvarili ili su u postupku ostvarivanja ili se od njih odustalo, a nije jasno prikazan ni postojeći sustav koji omogućuje smanjenje i nastajanje otpada od hrane. U Prijedlogu Plana se navodi da je Mjerenje količine otpada od hrane zajedničkom metodologijom utvrđenom Delegiranom Odlukom Komisije (EU) 2019/1597 od 3. svibnja 2019. o dopuni Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u odnosu na zajedničku metodologiju i minimalne zahtjeve u pogledu kvalitete za ujednačeno mjerenje razine otpada od hrane (SL L 248, 27.9.2019), nova obveza svih država članica EU. Podatci o ukupnim količinama otpada od hrane trebaju se dostavljati Europskoj komisiji u formatima koji su definirani Provedbenom Odlukom Komisije (EU) 2019/2000 od 28. studenoga 2019. o utvrđivanju formata za dostavu podataka o otpadu od hrane i za podnošenje izvješća o provjeri kvalitete u skladu s Direktivom 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 310, 2.12.2019.), u metričkim tonama svježe mase po svim fazama lanca opskrbe hranom od primarne proizvodnje, prerade i proizvodnje, maloprodaje i ostale distribucija hrane, restorana i ugostiteljskih objekata do kućanstava u cijeloj kalendarskoj godini. Navodi se da je 2000. godina prva izvještajna godina te da bi na temelju podataka koje će prikupiti od država članica, Europska komisija do kraja 2023. godine trebala donijeti zakonodavni prijedlog za pravno obvezujuće ciljeve za smanjenje otpada od hrane na razini EU. U Prijedlogu Plana se navodi da je iz razloga što je u trenutku izrade Prethodnog Plana, EU metodologija za mjerenje količine otpada od hrane tek bila u izradi, isti za cilj imao općenito doprinos ostvarenju cilja UN Agende 2030. za održivi razvoj, no da se Prethodnim Planom ostvario zadani cilj, a to je općenito smanjenje otpada od hrane, budući da je donirana hrana u pravilu višak hrane od donatora koja bi, u suprotnom, vjerojatno bila bačena. Međutim, smatramo da bi radi ukazivanja građanima na kontinuitet javnih politika zbrinjavanja viška hrane, odnosno sprječavanja i smanjenja otpada od hrane, bilo korisno u obrazloženju Prijedloga Plana prikazati i obrazložiti ostvarene aktivnosti, mjere i rezultate iz Prethodnog Plana, kako u Uvodu tako i u Trenutnom stanju i analizi pokazatelja provedbe iz Prijedloga. Također bi bilo korisno argumentirati razloge otežanog metodološkog praćenja aktivnosti, mjera i rezultata iz Prethodnog Plana i Programa za provedbu Plana za sprječavanje i smanjenje nastajanja otpada od hrane Republike Hrvatske 2019.-2022. godine (u daljnjem tekstu: Program), posebice obzirom na činjenicu da se radi o relativno novom i specifičnom tematskom području od sve veće važnosti. Stoga smatramo da bi ocjenu trenutnog stanja iz Prijedloga Plana trebalo dopuniti s podatcima o svim ostvarenim aktivnostima, mjerama i rezultatima iz Prethodnog Plana i Programa. Primjerice, među ključnim aktivnostima iz Prethodnog Plana su: 5.1.5. Aktivnost 5. Banka hrane u Republici Hrvatskoj – Studija izvedivosti i 5.1.6. Aktivnost 6. Banka hrane u Republici Hrvatskoj – osnivanje, a jedan od ključnih rezultata iz Prethodnog Plana je studija izvedivosti za Banku hrane čiju je izradu iniciralo Ministarstvo poljoprivrede kako bi se ispitale mogućnosti te ponudio najbolji model sustava doniranja hrane koji je primjenjiv za RH. Iz javno dostupnih podataka je razvidno da je studija izvedivosti za Banku hrane izrađena 2019. godine, da su u istoj predložena tri potencijalna modela banke hrane (širi regionalni pristup, županijski pristup ili osnivanje krovnog udruženja), no iz Prijedloga nije jasno naznačeno za koji se model RH odlučila, a što smatramo bitnim za razjasniti. Iako pregled mjera ukazuje da bi to mogao biti županijski pristup, budući da takva odluka nije izrijekom navedena u Prijedlogu Plana, smatramo da bi ga trebalo dopuniti ovim konkretnim podatkom/rezultatom s obrazloženjem i navođenjem odluke, što bi pridonijelo i otklanjanju eventualnih dvojbi po pitanju sustava doniranja hrane. U Prijedlogu se navodi da prema podacima Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, najveće količine otpada od hrane u RH nastaju u kućanstvima (76%), od čega je preko 85 000 tona hrana koja je u trenutku bacanja bila jestiva, tj. otpad koji se mogao spriječiti, zbog čega se navodi da su potrebne dodatne edukacije i podizanje svijesti na razini potrošača o tome da je nepotrebno bacanje hrane globalni problem te da je hrana dragocjena. Pritom se u Prijedlogu Plana niti ne spominje pitanje biootpada, za koji je poznato da smanjenje istog predstavlja jedan od prioriteta zelene politike EU pa tako i Republike Hrvatske i u koju je svrhu u Planu gospodarenja otpadom RH za razdoblje od 2017. do 2022. godine određena Mjera 8: Promicanje kućnog kompostiranja, s ciljem odvajanja biootpada od ostalog kućnog (komunalnog) otpada. Stoga smo mišljenja da bi Prijedlog trebalo upotpuniti i s aktivnostima koje obuhvaćaju postupanje s biootpadom. U cilju učinkovite zašite i promocija ustavnog prava na zdrav život i zdrav okoliš, smatramo svrsishodnim da se Prijedlog Plana upotpuni podatcima o trenutnom stanju u odnosu na Prethodni Plan i Program, uz dodatno pojašnjenje njegove povezanosti s ostvarivanjem prava na hranu, sa zaštitom okoliša i gospodarenjem otpadom te klimatskim promjenama. Cilj predložene dopune je jačanje ekološke svijesti građana te zaštita i promocija prava na hranu u svim njegovim aspektima, od proizvodnje, distribucije, dostupnosti, pristupačnosti i kvalitete do aspekta održivosti hrane. Djelomično prihvaćen Skrećemo pozornost da Plan u dijelu 3. Trenutno stanje i analiza pokazatelja provedbe, detaljno opisuje aktivnosti koje su provedene te pokazatelje provedbe. Prihvaća se prijedlog da se naglasi važnost sprječavanja otpada od hrane povezano sa klimatskim promjenama. Ujedno skrećemo pozornost da će se Ministarstvo poljoprivrede, prema potrebi, konzultirati sa Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja, u aspektima vezanim za klimatske promjene. Vezano uz prijedlog da se obrazloži odabir županijskog modela banki hrane, napominjemo da će obrazloženje biti ugrađeno u nacrt Plana.
8 DARKO KUSANOVIĆ Plan sprječavanja i smanjenja nastajanja Na temelju osobnog iskustva boravka u Općoj bolnici Pula mogu reći da se u bolničkom sustavu mogu uvelike smanjiti količine bačene hrane, čime bi se ujedno smanjili troškovi zdravstvenog sustava (što je također aktualna tema). Način za ostvarenje tog cilja mogao bi se postići tako da bolničko osoblje pripremu obroka dogovara (u razumnoj mjeri) s pacijentima kojima su ti obroci namijenjeni. Bolnička hrana je u pravilu vrlo neukusna (često opravdano, iz zdravstvenih razloga) te rijetki pacijenti pojedu sve što dobiju na tanjuru. Ako je tomu tako, treba ih unaprijed pitati koliko hrane misle pojesti za određeni obrok (pri čemu se, naravno, mora zahtijevati da za svoje dobro pojedu određeni minimum) te se možda savjetovati s njima o tome kakvu bi hranu (od one dopuštene za njihovo zdravstveno stanje) većina njih na određenom bolničkom odjelu htjela. Primljeno na znanje Ministarstvo poljoprivrede provodi mjere sprječavanja otpada od hrane u svim fazama prehrambenog lanca, što uključuje i institucionalne kuhinje. U tu svrhu je izdan i Vodič za sprečavanje otpada od hrane u ugostiteljstvu institucionalnim koji nudi primjere postupanja i dobrih praksi koje mogu dovesti do smanjenja otpada od hrane. Također, u planu je i provedba konkretnih projekata u praksi (smanjenje otpada od hrane u odabranim institucionalnim kuhinjama) te će se prijedlog uzeti u obzir.
9 Maro Grbić Plan sprječavanja i smanjenja nastajanja Šteta da u uvodnom dijelu nema podataka u odnosu količina proizvedene i bačene hrane, koliki se dio proizvedenog baci i u kojem stupnju distribucije ili konzumacije. Nedostaju i podaci o korisnoj upotrebi odbačene hrane za prehranu životinja. Cijela kampanja je usmjerena najviše na doniranje viškova, a ne na racionalno nabavljanje, pripremanje i konzumaciju hrane. Nema ni prijedloga kako da se promijene pravilnici o ispravnosti hrane i deklaracijama kako bi se jasno naznačilo gdje je vremenski rok odlučujući za konzumaciju. Dobro da se radi plan, ali je kao i većina zakona hiperadministriran. Očito je hrana prejeftina, puno se previše subvencionira kada se olako baca. Primljeno na znanje Jedinstveni sustav za praćenje količina otpada od hrane je od nedavno uspostavljen, kako kod nas, tako i u EU. Vjerujemo da će s vremenom biti još napredniji te da će se iz istog moći generirati još više podataka poput korištenja hrane kao hrane za životinje. Vezano uz prijedlog izmjena regulative o označavanju rokova trajanja hrane, skrećemo pozornost da je ista regulirana EU okvirom te da su u tijeku pripreme izmjene odredbi koje se odnose na rokove trajanja sa ciljem smanjenja nepotrebnog bacanja hrane koja je sigurna za konzumaciju, a do koje može doći zbog nerazumijevanja različitih načina navođenja rokova („upotrijebiti do“ i „najbolje upotrijebiti do“).