Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Prijedlogu uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o troškovima ponovne uporabe informacija

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 HP-Hrvatska pošta d.d. Na temelju članka 24. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, br. 69/2022.), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj __________ 2022. godine donijela , Članak 6. Sukladno članku 8. st. 2. predmetne Uredbe visinu naknade stvarnih materijalnih troškova pružanja informacija koji nastanu zbog anonimizacije osobnih podataka i mjera poduzetih za zaštitu poslovno povjerljivih informacija treba zaračunati u visini „prosječne tržišne cijene“ takvih radnji. Istovremeno nisu propisani nikakvi kriteriji za određivanje takve prosječne tržišne cijene. K tome, anonimizacija osobnih podataka i mjere zaštite poslovno povjerljivih informacija predstavljaju interne radnje svakog poduzetnika ili tijela državne, odnosno druge vlasti, odnosno pravne osobe. Ne radi se o uslugama koje se nude na tržištu, jer su pravo interne naravi. Stoga njihovu cijenu na tržištu nije moguće utvrditi, već je potrebno priznati pravo svakom tijelu javne vlasti, da zaračuna stvarne troškove takve ananimizacije, odnosno mjera zaštite, a koji su mu nastali. Što se tiče članka 8. stavka 3. predložene Uredbe ističemo da anonimizacija osobnih podataka i mjere zaštite poslovno povjerljivih informacija predstavljaju zahtjevne radnje zaposlenika visokog stupnja obrazovanja, pri čemu vrijeme provedeno za njihovu provedbu može biti znatnijeg trajanja. Stoga se radi o potrebi angažmana stručnih djelatnika tijela javne vlasti, što predstavlja daleko najveći dio materijalnog troška tijela javne vlasti potrebnog za poduzimanje tih radnji. Vrlo je moguće, da tijelo javne vlasti pri poduzimanju takvih radnji neće niti imati nikakvih drugih troškova (fotokopiranje, skeniranje i sl.) te da će u najvećem broju slučajeva biti uskraćeno za naknadu troškova u cijelosti. Stoga je neophodno tijelima javne vlasti, a kako bi im bili priznati njihovi stvarni troškovi nastali u okviru ispunjavanja prava na ponovnu uporabu informacija, omogućiti zaračunavanje troškova svojih zaposlenika pri prikupljanju, pripremanju i pružanju informacije korisniku prava. Nije prihvaćen Preuzimanjem Direktive (EU) 2019/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (preinaka), izmijenjen je članak 32. Zakona o pravu na pristup informacijama (dalje u tekstu: Zakon), koji se odnosi na naknadu za ponovnu uporabu informacija. Sukladno izmijenjenom članku 32. Zakona u stvarne materijalne troškove ponovne uporabe informacija, koje tijelo javne vlasti može naplatiti korisniku, (pored do sada utvrđenih troškova nastalih zbog reprodukcije, davanja na uporabu i dostave informacija, a koji se kao i do sada naplaćuju u skladu s Kriterijima koje donosi Povjerenik iz članka 19. stavka 3. Zakona), ulaze i troškovi nastali zbog anonimizacije osobnih podataka i mjera poduzetih za zaštitu poslovno povjerljivih informacija, a za koje se, prema spomenutoj odredbi Zakona, kriteriji za naplatu utvrđuju Uredbom Vlade Republike Hrvatske. (Do izmjene Direktive odnosno Zakona, anonimizacija je ulazila u opravdani troška koji nadilazi bazični materijalni trošak, dok prema izmjenama anonimizacija (a kao novina i trošak zaštite povjerljivih informacija) ulazi u stvarne materijalne troškove. Spomenutim Kriterijima za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije (Narodne novine br. 12/14, 15/14 i 141/22), koje donosi Povjerenik za informiranje, u članku 3. stavku 2. propisano je da vrijeme koje zaposlenik tijela javne vlasti provede prikupljajući, pripremajući i pružajući informaciju korisniku prava na pristup informaciji, ne predstavlja stvarni materijalni trošak. Također je u Uputi Povjerenika za informiranje tijelima javne vlasti od 2. studenoga 2021. „Primjena članka 19. Zakona o pravu na pristup informacijama i Kriterija za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacija“ naglašeno je, pored ostalog, da rad zaposlenika koji provede prikupljajući, pripremajući i pružajući informaciju korisniku prava na informaciju ne predstavlja stvarni materijalni trošak i ne može se ni u kojem slučaju uračunavati u naknadu troškova za pristup informacijama. Stoga se identično i u odnosu na materijalne troškove anonimizacije (brisanje, skrivanje, osiromašivanje baza podataka) u Prijedlogu uredbe utvrđuje da vrijeme koje zaposlenik tijela provede prikupljajući, pripremajući i pružajući informaciju korisniku prava na pristup informaciji, ne predstavlja stvarni materijalni trošak. A ako je potrebno, primjerice, angažirati vanjske izvršitelje, smatramo primjerenim materijalni trošak odrediti prema kriteriju prosječne tržišne cijene za tu uslugu, kako je predviđeno Prijedlogom uredbe.