Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Zakona o pravosudnom ispitu

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Anita Zrinjan VIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 29. Podržavam izneseni prijedlog (Stjepana Gadže) za izmjenom čl. 29., st. 1. Prijedloga Zakona o pravosudnom ispitu: „Osobe koje su s vježbom odnosno radom na pravnim poslovima započele prije stupanja na snagu ovoga Zakona, uvjete za pristupanje polaganju pravosudnog ispita stječu ili prema ovom Zakonu ili prema Zakonu o vježbenicima u pravosudnim tijelima i pravosudnom ispitu („Narodne novine“, broj 84/08 i 75/09), ovisno o tomu koji je propis za njih povoljniji. Pri utvrđenju ispunjenja uvjeta za pristupanje polaganju pravosudnom ispitu u skladu s ovim Zakonom, uzima se u obzir vrijeme u kojem su kandidati obavljali pravne poslove i prije stupanja na snagu ovog Zakona.“ Iz obrazloženja Prijedloga Zakona proizlazi da je prepoznata potreba reguliranja statusa osoba koje su u radnom odnosu te su prije stupanja na snagu novog Zakona već stekle razmjeran dio uvjeta za polaganje pravosudnog ispita, međutim istu je potrebno dodatno razraditi. Predloženom odredbom, odn. primjenom načela povoljnijeg prava, omogućilo bi se postizanje svrhe norme bez ugrožavanja načela jednakosti i stečenih prava kandidata. Ujedno, predloženim rješenjem bi se postigla i usklađenost s radnim zakonodavstvom, koje je također prožeto navedenim načelima, te je iz samog Zakona razvidna namjera zakonodavca olakšati, a ne otežati stjecanje prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom za koje je važno prethodno trajanje radnog odnosa. Ujedno, primjere iznimaka od primjene vremenskog važenja zakona nalazimo i u kaznenom i prekršajnom zakonu koji omogućuju da se u slučajevima kad se propis nakon počinjenja kaznenog djela/prekršaja, a prije donošenja pravomoćne presude/odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primjenjuje propis koji je najblaži za počinitelja. Stoga smatram da bi se trebalo dozvoliti kandidatima da im se pri stjecanju uvjeta za polaganje pravosudnoj ispita, staž obračunava sukladno zakonu koji je za njih povoljniji. Naime, rješenje Prijedloga Zakona bi u praksi moglo stvoriti nepravične razlike među kandidatima, pa tako primjerice, na osobu koja nakon završenog studija započne s obavljanjem poslova u određenoj pravnoj osobi krajem 2016. g., primjenjivat će se Zakon o vježbenicima u pravosudnim tijelima i pravosudnom ispitu (NN 84/08, 75/09), odn. kandidatu će trebati 36 mjeseci za stjecanje uvjeta za polaganje pravosudnog ispita, dok će kandidatu koji s radom započne primjerice samo mjesec dana kasnije, tj. u 2017. godini za stjecanje uvjeta za polaganje pravosudnog ispita trebati čak 1/3 staža manje, odnosno 24 mjeseca. Djelomično prihvaćen Prijelaznim i završnim odredbama potrebno je na izvjestan i određen način urediti pravne odnose koji su u tijeku u vrijeme izmjene normativne regulacije tih odnosa, iz kojeg je razloga, zbog pravne nesigurnosti koju bi izazvala, neprihvatljiva formulacija koja bi u svakom konkretnom slučaju zahtijevala utvrđenje povoljnijeg prava. S obzirom na utvrđenje povoljnijeg prava propisuje se da odvjetnički i javnobilježnički vježbenici koji su s vježbom započeli prije stupanja na snagu ovog Zakona uvjete za pristupanje polaganju pravosudnog ispita stječu prema odredbama trenutno važećeg Zakona, a budući da im se predloženim zakonskim rješenjem produžuje trajanje vremena vježbe. Osobe koje uvjete za polaganje pravosudnog ispita stječu obavljanjem pravnih poslova te će uvjete steći prema ovom Zakonu, koji više ne propisuje obvezu pohađanja teorijskog stručnog obrazovanja, a ujedno toj kategoriji pravnika daje dvije alternativne mogućnosti stjecanja uvjeta za pristupanje ovom ispitu.
2 STJEPAN GADŽO VIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 29. OBRAZLOŽENJE: - odredba čl. 29., st. 1. Prijedloga novog Zakona o pravosudnom ispitu u posebno bi nepovoljni položaj dovela osobe koje su s radom na pravnim poslovima započele u razdoblju od 1. siječnja 2009. (kada je na snagu stupio Zakon o vježbenicima u pravosudnim tijelima i pravosudnom ispitu, NN. br. 84/08 i 75/09; dalje: ZVPT) do dana stupanja na snagu novog Zakona o pravosudnom ispitu (dalje: ZPI), a na koje se primjenjuje čl. 19. ZVPT-a, tj. pravnici sa završenim sveučilišnim diplomskim studijem prava u tijelima državne uprave, lokalne i područne (regionalne) samouprave i drugim pravnim osobama, te osobe zaposlene u znanstveno-nastavnim, nastavnim i suradničkim zvanjima na fakultetima - naime, osobe koje se ubrajaju u gorenavedenu kategoriju pravnika, a koje su zaposlene prije stupanje na snagu ZVPT-a (dakle, prije 1. siječnja 2009.) stjecale su pravo pristupa pravosudnom ispitu ispunjenjem uvjeta koji je bio vezan isključivo za vrijeme obavljanja pravnih poslova na odgovarajućem radnom mjestu (četiri godine), s time da bi potrebno vrijeme bilo znatno kraće (dvije godine) ako bi kandidat proveo jednu godinu na praksi u sudu (vidi: - s druge strane, na osobe koje se ubrajaju u gorenavedenu kategoriju pravnika, a koje su zaposlene nakon stupanje na snagu ZVPT-a (dakle, nakon 1. siječnja 2009.), stječu pravo pristupa pravosudnom ispitu pod znatno strožim uvjetima: uz uvjet obavljanja pravnih poslova u minimalnom trajanju od 36 mjeseci, moraju provesti na sudu najmanje devet mjeseci radi stručnog obrazovanja (praktični dio) te sudjelovati u teoretskom dijelu stručnog obrazovanja u trajanju od najmanje 150 sati, a prema programu koji mora biti usklađen s programom Pravosudne akademije (vidi odredbe čl. 19. i čl. 22. ZVPT-a) - primjena ovih uvjeta (iz čl. 19. i 22. ZVPT-a) de facto je onemogućavao pristup pravosudnom ispitu u odnosu na znatan broj osoba iz gorenavedene kategorije (posebno pravnike zaposlene u trgovačkim društvima i tijelima javne uprave); to pogotovo s obzirom na usklađivanje praktičnog dijela stručnog obrazovanja na sudovima s redovnim radnim obvezama, ali i s obzirom na organizaciju teorijskog dijela stručnog obrazovanja; stručne radionice usklađene s programom Pravosudne akademije organizirane su iznimno rijetko (npr. od strane Narodnih novina) i to isključivo u Zagrebu, što je u posebno nepovoljni položaj dovodilo kandidate iz drugih dijelova Hrvatske - čini se da je gore opisane probleme prepoznao i normotvorac, te u nacrtu novog ZPI-a (vidi: čl. 4.) gorenavedeni uvjeti teorijskog i praktičnog dijela stručnog obrazovanja više nisu obvezni uvjeti za pristup pravosudnom ispitu osoba koje obavljaju pravne poslove u tijelima državne uprave, lokalne i područne (regionalne) samouprave te drugim javnim tijelima i drugim pravnim osobama ili rade u znanstvenonastavnim, nastavnim i suradničkim zvanjima na pravnim predmetima na pravnim fakultetima - prema objašnjenju predlagača Zakona: „(…) U odnosu na pravnike zaposlene u tijelima državne uprave, lokalne i područne (regionalne) samouprave te drugim javnim tijelima i drugim pravnim osobama ili rada u znanstvenonastavnim, nastavnim i suradničkim zvanjima na pravnim predmetima na pravnim fakultetima predloženo rješenje također predstavlja olakšani pristup polaganju ovog ispita budući da im je isti omogućen prema vlastitom izboru i mogućnostima, odnosno alternativnim propisivanjem uvjeta rada na pravnim poslovima u trajanju od četiri godine ili uvjeta rada na pravnim poslovima u trajanju od dvije godine ako su u mogućnosti obavljati stručnu praksu u sudu u trajanju od 720 sati, a da prema važećem rješenju Zakona o vježbenicima u pravosudnim tijelima i pravosudnom ispitu uz rad obvezno moraju ispuniti i uvjet teorijskog stručnog obrazovanja i prakse u sudu.“ - nadalje, u obrazloženju predloženog rješenja iz spornog čl. 29., st. 1. ZPI-a, navodi se sljedeće: „Ovim se člankom propisuje način stjecanja uvjeta za pristupanje polaganju pravosudnog ispita za osobe koje su s vježbom odnosno radom na pravnim poslovima započele prije stupanja na snagu ovoga Zakona, i to prema Zakonu o vježbenicima u pravosudnim tijelima i pravosudnom ispitu („Narodne novine“, broj 84/08 i 75/09). Navedena odredba propisana je radi zaštite tih osoba, a s obzirom da bi zbog bitno drugačijih uvjeta propisanih ovim Zakonom uvjete za pristupanje polaganju pravosudnog ispita morale početi stjecati ispočetka.“ - s pravom istaknuta briga predlagača novog ZPI-a da gorenavedene osobe valja zaštititi prilikom propisivanja uvjeta za pristup polaganju pravosudnom ispitu na puno bi bolji način bila otklonjena kada bi bila prihvaćena izmjena čl. 29., st. 1., na način kako je to predloženo na vrhu ovog dokumenta; naime, time bi se na sve potencijalne kandidate koji su s radom započeli nakon 1.1.2009. primijenili oni uvjeti koji su za njih povoljniji te bi pravo pristupa stekli svi kandidati koji su odradili četiri godine na pravnim poslovima taksativno navedenim u čl. 4. ZPI-a, kao i oni kandidati koji to nisu ispunili, ali su ispunili sve uvjete propisane starim ZVPT-om - predloženim rješenjem čl. 29., st. 1. ZPI-a kandidati koji su s radom na pravnim poslovima započeli nakon 1.1.2009., a koji do stupanja na snagu novog ZPI-a nisu ispunili uvjete teorijskog i praktičnog obrazovanja predviđene ZVPT-om, bili bi dovedeni u posebno nepovoljan položaj u odnosu na druge kandidate (kako one koji uvjete stječu prema starom Zakonu o pripravnicima u pravosudnim organima i pravosudnom ispitu, tako i one koji s pravnim poslovima započnu nakon stupanja na snagu novog ZPI-a) - napose je predvidiv problem ispunjenja uvjeta teorijskog dijela obrazovanja, tj. pohađanja stručnih radionica usklađenih s programom Pravosudne akademije: s obzirom na novi normativni okvir, i manji broj potencijalnih polaznika, predvidivo je da će se takve radionice održavati rijetko ili se neće uopće održavati! - u skladu s navedenim predlažemo, imajući u vidu da je opći cilj predloženih zakonodavnih intervencija olakšavanje pristupa pravosudnom ispitu za što širi krug osoba, da se čl. 29., st. 1. izmijeni na način kako je navedeno u uvodu te se na taj način zaštite interesi osoba koje obavljaju pravne poslove u tijelima državne uprave, lokalne i područne (regionalne) samouprave te drugim javnim tijelima i drugim pravnim osobama ili rade u znanstvenonastavnim, nastavnim i suradničkim zvanjima na pravnim predmetima na pravnim fakultetima Djelomično prihvaćen S obzirom na utvrđenje povoljnijeg prava propisuje se da odvjetnički i javnobilježnički vježbenici koji su s vježbom započeli prije stupanja na snagu ovog Zakona uvjete za pristupanje polaganju pravosudnog ispita stječu prema odredbama trenutno važećeg Zakona, a budući da im se predloženim zakonskim rješenjem produžuje trajanje vremena vježbe. Osobe koje uvjete za polaganje pravosudnog ispita stječu obavljanjem pravnih poslova te će uvjete steći prema ovom Zakonu, koji više ne propisuje obvezu pohađanja teorijskog stručnog obrazovanja, a ujedno toj kategoriji pravnika daje dvije alternativne mogućnosti stjecanja uvjeta za pristupanje ovom ispitu.
3 STJEPAN GADŽO VIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 29. prijedlog izmjene čl. 29., st. 1. Prijedloga Zakona o pravosudnom ispitu: „Osobe koje su s vježbom odnosno radom na pravnim poslovima započele prije stupanja na snagu ovoga Zakona uvjete za pristupanje polaganju pravosudnog ispita stječu ili prema ovom Zakonu ili prema Zakonu o vježbenicima u pravosudnim tijelima i pravosudnom ispitu („Narodne novine“, broj 84/08 i 75/09), ovisno o tomu koji je propis za njih povoljniji. se u obzir Pri utvrđenju ispunjenja uvjeta za pristupanje polaganju pravosudnom ispitu u skladu s ovim Zakonom uzima se vrijeme u kojem su kandidati obavljali pravne poslove i prije stupanja na snagu ovog Zakona.“ Nije prihvaćen Prijelaznim i završnim odredbama potrebno je na izvjestan i određen način urediti pravne odnose koji su u tijeku u vrijeme izmjene normativne regulacije tih odnosa, iz kojeg je razloga, zbog pravne nesigurnosti koju bi izazvala, neprihvatljiva formulacija koja bi u svakom konkretnom slučaju zahtijevala utvrđenje povoljnijeg prava.
4 Tomislav Šimić, OS ZD VII. POSTUPAK POLAGANJA PRAVOSUDNOG ISPITA, Članak 28. U stavku 1. trebalo bi dodati rečenicu: "Za takav raspored čelniku tijela nije potrebna suglasnost ministarstva pravosuđa i uprave, niti bilo kojeg drugog ministarstva." Intencija je da se nagradi one koji su pravosudni ispit položili s pohvalom, zadržavanjem u pravosuđu. Na opisani način stimulira se vježbenike u pravosudnim tijelima da se potrude pravosudni ispit položiti s pohvalom, a država zadržava najbolji i najstručniji kadar. Predlaže se dodati navedenu odredbu, kako čelnici pravosudnih tijela ne bi bili dovedeni u dvojbu moraju li tražiti suglasnosti navedenih ministarstava, kao što je to bilo 2010. kada je prethodni zakon uveo ovu mogućnost (prema tom zakonskom rješenju bilo je potrebno ostvariti najmanje 70 (od 100) bodova na pravosudnom ispitu). Tada se pojavila različita praksa - čelnici nekih pravosudnih tijela su odmah raspoređivali vježbenike na mjesta savjetnika, dok su čelnici nekih drugih pravosudnih tijela odbijali to učiniti, smatrajući da prethodno moraju tražti suglasnost ministarstva pravosuđa (koja nikad nije zaprimljena), što je za posljedicu imalo da je vježbenik koji je primjerice položio pravosudni ispit s pohvalnicom (90 bodova) ostao bez posla nakon isteka vježbeničkog staža jer je čelnik tijela u kojem je on obavljao vježbeničku praksu tražio suglasnost ministarstva (koja nije dana), dok je vježbenik koji je ostvario 70 bodova, ostao zaposlen u svom pravosudnom tijelu jer je čelnik tijela u kojem je ovaj bio zaposlen istoga odmah rasporedio na mjesto savjetnika. Kako se povijest ne bi ponovila, predlaže se kao uvodno. Nije prihvaćen Primjedba je u suprotnosti s odredbom članka 108. stavka 3. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13. 33/15 i 82/15).
5 Ana Janko VII. POSTUPAK POLAGANJA PRAVOSUDNOG ISPITA, Članak 27. Predlažem brisanje st.2 ovog članka iz razloga što dira u stečena prava kandidata. Ne vidim razlog iz kojeg bi se pravniku sa najmanje godinu i pol radnog staža, koji ispunjava sve uvjete propisane zakonom i koji želi pristupiti ispitu, to pravo uskratilo. Na ovaj se način izravno onemogućava pravnika u daljnjem usavršavanju i osobnom napretku. Isto tako, pravnik bez položenog pravosudnog ispita ne može konkurirati na tržištu rada i gotovo je nemoguće da nađe posao u struci. Ukoliko je razlog donošenja odredbe bio preveliki broj pravnika na tržištu rada, taj bi se problem trebao rješavati u samom startu, prilikom polaganja prijamnog ispita na fakultetima. Nije prihvaćen Pravo polaganja pravosudnog ispita utvrđuje se u odnosu na određeno vrijeme polaganja i prema propisima koji vrijede u vrijeme odlučivanja. Smisao ove odredbe nije uskrata mogućnosti usavršavanja i napredovanja, već povećanje ugleda i značaja pravosudnog ispita, a utemeljena je na realno utvrđenoj mogućnosti savladavanja ispitne materije, naročito imajući u vidu mogućnost polaganja popravnog ispita.
6 Sandra Gracin Kogej VII. POSTUPAK POLAGANJA PRAVOSUDNOG ISPITA, Članak 27. Vezano uz stavak 1. predlažem rok od tri mjeseca kao rok u kojem kandidat može ponovno pristupiti polaganju pravosudnog ispita. Također predlažem da u slučaju ponovnog polaganja ispita kandidat ne pristupa pravosudnom ispitu u cijelosti odnosno da kandidat nije dužan ponovno polagati prethodno položeni pismeni dio ispita. Ostale stavke ovog članka predlažem brisati. Smatram da je sam ispit i bez ograničenja broja polaganja dovoljno stresan i zahtjevan. Položen pravosudni ispit je apsolutno nužan u daljnjem radu svakog pravnika te je uvođenje mogućnosti gubljenja prava polaganja pravosudnog ispita prerigorozno. Nije prihvaćen Vrijeme ponovnog pristupanja polaganju pravosudnog ispita utvrđeno je s obzirom na opseg programa, vrijeme potrebno za pripremu ispita, ali i propisivanje ograničenja broja mogućih izlazaka na ovaj ispit. S obzirom da je uspjeh na provjeri pravnog znanja uvjet za pristupanje izradi pisanih zadaća i usmenom dijelu ispita, svi navedeni dijelovi ispita čine jedinstvenu cjelinu i iz tog se razloga nakon pada ispit ponavlja u cijelosti. Pravo polaganja pravosudnog ispita utvrđuje se u odnosu na određeno vrijeme polaganja i prema propisima koji vrijede u vrijeme odlučivanja. Smisao ove odredbe nije uskrata mogućnosti usavršavanja i napredovanja, već povećanje ugleda i značaja pravosudnog ispita, a utemeljena je na realno utvrđenoj mogućnosti savladavanja ispitne materije, naročito imajući u vidu mogućnost polaganja popravnog ispita.
7 Sonja Juričić Cvitan VII. POSTUPAK POLAGANJA PRAVOSUDNOG ISPITA, Članak 27. U članku 27. predlaže se brisati stavke 2. – 5. te se predlaže ovim Zakonom urediti pravo kandidata na odustanak od zahtjeva za polaganje pravosudnog ispita. Obrazloženje: Odredba o ograničavanju polaganja pravosudnog ispita najviše tri puta i gubitku prava kandidata na polaganje pravosudnog ispita nije opravdana sa stajališta stečenih prava i ne ostvaruje postavljene ciljeve u skladu s primjenom ovog Zakona. Prije svega, nije opravdano da se zbog pojedinaca koji zloupotrebljavaju taj institut kažnjavaju svi kandidati. Osim toga, navodna zlouporaba toga instituta možda je posljedica upravo nemogućnosti da kandidati ostvaruju svoje pravo na odustanak od zahtjeva za polaganje pravosudnog ispita koje im pripada temeljem članka 46. ZUP-om (što je spomenuto u općim primjedbama). Stoga se umjesto ograničavanja polaganja pravosudnog ispita na najviše tri puta nakon čega kandidat gubi pravo na polaganje pravosudnog ispita, predlaže ovim Zakonom urediti mogućnost odustanka od zahtjeva za polaganje pravosudnog ispita do određenog roka prije pisanog dijela ispita s tim da ne postoji obveza uplate cijene pravosudnog ispita ili kandidat ima pravo na povrat uplaćenih sredstava. S tim u vezi, predlaže se jasno propisati da odustanak ne znači ujedno i „pad“ ispita. Ukoliko se prihvati ovaj prijedlog, a kako Ministarstvo pravosuđa ima rok od 8 dana da obavijesti kandidata o datumu pisanog dijela ispita, to se predlaže da rok za odustanak bude 5 dana prije ispita. Navedeno je logično jer tek kad kandidat sazna datum polaganje ispita može i zaključiti da iz nekog razloga taj dan ne može pristupiti polaganju pravosudnog ispita. Ukoliko bi se ovaj prijedlog prihvatio, ali utvrdio duži rok, predlaže se da se svakako uskladi s rokom o obavijesti o datumu pisanog dijela ispita tako da isti ističe nakon što istekne rok za obavijest o datumu pisanog dijela ispita. Ova izmjena bi doprinijela usklađivanju postupka polaganja pravosudnog ispita sa ZUP-om i zakonitosti postupanja javnopravnih tijela u svezi s postupkom polaganja ispita i sasvim sigurno bi smanjila zloporabu instituta nastavka polaganja pravosudnog ispita, za razliku od predloženog ograničavanja broja izlaska na ispit koji bi vjerojatno prouzročio još veću zlouporabu tog instituta i koje ide za tim da se još više ograničavaju prava stranaka koja im pripadaju temeljem ZUP-a. Nije prihvaćen Pravo polaganja pravosudnog ispita utvrđuje se u odnosu na određeno vrijeme polaganja i prema propisima koji vrijede u vrijeme odlučivanja. Smisao ove odredbe nije uskrata mogućnosti usavršavanja i napredovanja, već povećanje ugleda i značaja pravosudnog ispita, a utemeljena je na realno utvrđenoj mogućnosti savladavanja ispitne materije, naročito imajući u vidu mogućnost polaganja popravnog ispita. Uvažavajući mišljenja zainteresirane javnosti o prestrogom ograničenju prava kandidata, odredbom će se propisati mogućnost polaganja ovog ispita najviše pet puta. Mogućnost odgode ispita nije predmet ove odredbe, već se ista regulira odredbama o postupku prijavljivanja polaganja ispita.
8 Bermin Meškić VII. POSTUPAK POLAGANJA PRAVOSUDNOG ISPITA, Članak 27. Čl. 27. st. 1. Sporan je rok od 6 mjeseci za ponovno polaganje PI. Objektivan rok za pristupanje ponovno ispitu bi trebao biti 4 mjeseca. Čl. 27. st. 2. Ne vidim razloga propisivati koliko se može puta ponavljati pravosudni ispit, posebice jer jer svrha položiti PI, a ne nikako ograničavati kandidate ili ih sankcionirati. Ukoliko zakonodavac ipak smatra da treba propisati broj ponavljanja ispita trebalo bi propisati 6 puta kao objektivan broj ponavljanja. Djelomično prihvaćen Vrijeme ponovnog pristupanja polaganju pravosudnog ispita utvrđeno je s obzirom na opseg programa, vrijeme potrebno za pripremu ispita, ali i propisivanje ograničenja broja mogućih izlazaka na ovaj ispit. Pravo polaganja pravosudnog ispita utvrđuje se u odnosu na određeno vrijeme polaganja i prema propisima koji vrijede u vrijeme odlučivanja. Smisao ove odredbe nije uskrata mogućnosti usavršavanja i napredovanja, već povećanje ugleda i značaja pravosudnog ispita, a utemeljena je na realno utvrđenoj mogućnosti savladavanja ispitne materije, naročito imajući u vidu mogućnost polaganja popravnog ispita.Uvažavajući mišljenja zainteresirane javnosti o prestrogom ograničenju prava kandidata, odredbom će se propisati mogućnost polaganja ovog ispita najviše pet puta.
9 Luka Tomašegović VII. POSTUPAK POLAGANJA PRAVOSUDNOG ISPITA, Članak 27. Ne znam koji bi bio smisao ograničavanja broja polaganja pravosudnog ispita i mislim da ga ne bi trebalo biti, a pogotovo ne samo 3. Ako zakonodavac smatra da bi se broj polaganja trebao ograničiti iz nekog razloga koji nije smanjivanje broja ljudi s položenim pravosudnim zbog nekih protekcionističkih i intervencionističkih razloga ili kakvog drugog iracionalnog razloga, taj broj bi trebao biti minimalno 5. Također, zabrana polaganja je i u sadašnjem rješenju, gdje iznosi 4 mjeseca, preduga. 6 mjeseci je predugo razdoblje. Djelomično prihvaćen Pravo polaganja pravosudnog ispita utvrđuje se u odnosu na određeno vrijeme polaganja i prema propisima koji vrijede u vrijeme odlučivanja. Smisao ove odredbe nije uskrata mogućnosti usavršavanja i napredovanja, već povećanje ugleda i značaja pravosudnog ispita, a utemeljena je na realno utvrđenoj mogućnosti savladavanja ispitne materije, naročito imajući u vidu mogućnost polaganja popravnog ispita. Uvažavajući mišljenja zainteresirane javnosti o prestrogom ograničenju prava kandidata, odredbom će se propisati mogućnost polaganja ovog ispita najviše pet puta. Vrijeme ponovnog pristupanja polaganju pravosudnog ispita utvrđeno je s obzirom na opseg programa, vrijeme potrebno za pripremu ispita, ali i propisivanje ograničenja broja mogućih izlazaka na ovaj ispit.
10 Tomislav Šimić, OS ZD VII. POSTUPAK POLAGANJA PRAVOSUDNOG ISPITA, Članak 27. Stavak 2. članka 27. je u suprotnosti sa člankom 4. kojim se propisuje stjecanje uvjeta za polaganje pravosudnog ispita. Osoba koja je stekla pravo polagati pravosudni ispit, dakle ispunila zakonske uvjete koji se traže za polaganje pravosudnog ispita, ne može to pravo izgubiti. Riječ je o stečenom pravu. Stečeno pravo osoba ne može (ne bi smjela) izgubiti zbog toga što nije u tri puta položila pravosudni ispit. Kandidatu je dovoljna kazna to što nije položio pravosudni ispit, prerigorozno je dodatno ih još kažnjavati time da im se doživotno zabrani pravo na polaganje ispita. Bilo je već u ranijim zakonskim prijedlozima pokušaja da se ova odredba uvrsti u zakon, no odustalo se upravo zbog toga što ona eliminira stečeno pravo na temelju sposobnosti kandidata, dakle kroz subjektivno mjerilo a nije utemeljena na objektivnim principima koji ne ovise o sposobnosti kandidata da pripremi određenu materiju za ispit. Slijedom navedenog, nepotrebni su stavci 3., 4. i 5. Djelomično prihvaćen Pravo polaganja pravosudnog ispita utvrđuje se u odnosu na određeno vrijeme polaganja i prema propisima koji vrijede u vrijeme odlučivanja. Smisao ove odredbe nije uskrata mogućnosti usavršavanja i napredovanja, već povećanje ugleda i značaja pravosudnog ispita, a utemeljena je na realno utvrđenoj mogućnosti savladavanja ispitne materije, naročito imajući u vidu mogućnost polaganja popravnog ispita. Uvažavajući mišljenja zainteresirane javnosti o prestrogom ograničenju prava kandidata, odredbom će se propisati mogućnost polaganja ovog ispita najviše pet puta.
11 Sonja Juričić Cvitan VII. POSTUPAK POLAGANJA PRAVOSUDNOG ISPITA, Članak 24. U članku 24. predlaže se propisati koji kriterij treba biti postignut da bi kandidat „zadovoljio“ na usmenom ispitu. Obrazloženje: Iz odredbi ovog članka proizlazi da na usmenom neće biti bodovanja, ali nije sasvim jasno na koji način će kandidati biti ispitivani. Stoga se predlaže u ovom članku jasno utvrditi da li će na usmenom dijelu ispita kandidati odgovarati na prethodno izvučena pitanja ili na pitanja prema odluci ispitivača, da li se ispituje isključivo prema propisanoj literaturu ili se pitanja mogu postavljati iz prakse i teorije (koja nije sastavni dio literature), te s tim u vezi koji kriterij treba biti postignut da bi kandidat „zadovoljio“ na usmenom dijelu ispita. Podredno, ukoliko se utvrdi da navedeno predstavlja sadržaj podzakonskog akta, predlaže se svakako jasno i transparentno utvrditi koji kriterij treba biti postignut da bi kandidat „zadovoljio“ na usmenom dijelu ispita, a time i uspješno položio pravosudni ispit, što svakako treba biti sadržaj Zakona, a ne pravilnika. Naime, temeljem članka 1. ovog Zakona istim se uređuje način polaganja i vrednovanja pravosudnog ispita, a iz sadržaja Zakona uopće nije jasno koji kriterij treba biti postignut da bi kandidat „zadovoljio“ na usmenom i time uspješno položio pravosudni ispit. Ovo će doprinijeti većoj objektivnosti pravosudnog ispita. Postavljeni cilj o većoj objektivnosti pisanog ispita neće ostvariti svoju svrhu i veću objektivnost cijelog pravosudnog ispita, ako i usmeni ispit nije objektivan i transparentan. Nije prihvaćen Odluku o navedenim kriterijima donosi Ispitno povjerenstvo većinom glasova, a način provedbe usmenog dijela ispita bit će propisan pravilnikom.
12 Tomislav Šimić, OS ZD VII. POSTUPAK POLAGANJA PRAVOSUDNOG ISPITA, Članak 22. Stavak 2. je potpuno promašen u pogledu sankcija za kandidata. Dakle, član ispitnog povjerenstva je dužan - prije sastavljanja rasporeda usmenog dijela ispita obavijestiti Ministarstvo o postojanju zapreka iz stavka 1. da bude član ispitnog povjerenstva - a kažnjava se presumpcijom nepolaganja ispita osobu koja je pristupila pravosudnom ispitu - jer treća osoba (član povjerenstva) nije obavijestila Ministarstvo da postoje okolnosti da ne sudjeluje u ispitivanju kandidata?? Ne može se za kandidata propisivati sankcija ako kandidatu nije nametnuta obveza. Drugim riječima, ne može kandidat snositi osgovornost za nepostupanje trećega po pravilima koja vrijede za trećega (člana ispitnog povjerenstva). Dakle kandidata (koji ni ne zna sastav komisije) se sankcionira presumpcijom nepoloženog pravosudnog ispita jer primjerice njegov bivši poslodavac nije prijavio da ne može biti član ispitnog povjerenstva. Upravo je član povjerenstva taj koji ima uvid u raspored usmenog dijela ispita i imena i prezimena kandidata koji će pristupiti polaganju i član pobvjerenstva treba snositi sankcije a ne kandidat koji nije ni znao tko će ga ispitivati. Ako se baš hoće predvidjeti presumpcija nepoloženog pravosudnog ispita kandidatu, onda mu se prethodno mora utvrditi obveza čije kršenje bi moglo biti sakcionirano navedenom posljedicom. Djelomično prihvaćen Prijedlog odredbe proizlazi iz ustaljene prakse prema kojoj se najprije utvrđuje raspored kandidata, a tek nakon toga raspored ispitivača, pa se navedenim redoslijedom propisuju obveze prijave postojanja propisanih zapreka. Primjedba se u tom dijelu prihvaća te se odredba precizira.
13 Klaudio Čurin VII. POSTUPAK POLAGANJA PRAVOSUDNOG ISPITA, Članak 22. Obiteljski zakon ne poznaje izraz srodnika "u pravoj liniji" i "pobočnoj liniji", već se koriste izrazi "ravna loza" i "pobočna loza", pa se predloženi tekst treba uskladiti s obiteljskim zakonodavstvom. Pritom se radi o terminima koji se u obiteljskom zakonodavstvu koriste još od donošenja Obiteljskog zakona iz 1998. godine, pa nije vjerojatno da će ga napustiti i novo obiteljsko zakonodavstvo koje je u pripremi. Prihvaćen Primjedba se prihvaća.
14 Luka Tomašegović VII. POSTUPAK POLAGANJA PRAVOSUDNOG ISPITA, Članak 21. Predlaže se u točki 5. članka 1. pobrisati dio "sustava državne uprave" jer državna uprava nije dio pravosuđa. Nije prihvaćen Poznavanje ustroja državne uprave smatra se jednako važnim za cjelovito poznavanje pravnog sustava kao i poznavanje ustroja pravosuđa, budući da rad pravnika sve više uključuje i postupanje pred ovim tijelima.
15 Sandra Gracin Kogej VII. POSTUPAK POLAGANJA PRAVOSUDNOG ISPITA, Članak 20. Prag od 75% je definitivno previsok, što zbog treme kandidata, što zbog činjenice da se radi o pitanjima višestrukog izbora. Predlažem prag od maksimalno 60%. Nije navedeno otkada teče rok od 15 dana odnosno da li je za pretpostaviti da se rezultati provjere pravnog znanja znaju odmah pri završetku provjere pa rok od 15 dana teče od samog dana provjere pravnog znanja? Također nejasno je koliki je rok od dana pristupa izradi dviju pisanih zadaća do dana usmenog dijela pravosudnog ispita, s obzirom da se navodi da se "neposredno" nakon izrade dviju pisanih zadaća pristupa usmenom dijelu ispita. Nije prihvaćen Na pisanoj provjeri pravnog znanja ocjenjuje se isključivo znanje osnovnih pojmova i instituta prava, a njezina je provedba olakšana ponuđenim odgovorima, pa se ovako propisan bodovni prag smatra odgovarajućim u odnosu na mogućnost pristupa kasnijim dijelovima pravosudnog ispita. Iz odredbe članka 20. stavka 1. ovog Nacrta proizlazi da se rok od 15 dana računa od dana održavanja pisane provjere znanja, kao i da se pisanje zadaća organizira isti dan kada i usmeni dio ispita.
16 Anita Zrinjan VII. POSTUPAK POLAGANJA PRAVOSUDNOG ISPITA, Članak 20. Smatram da je prag od 75% previsok. Naime, i 60% točnih odgovora predstavlja zavidnu razinu znanja, pogotovo ako se uzme u obzir trema koja je najčešće prisutna prilikom polaganja ispita, a koja utječe na to da kandidat u konačnici pokaže znatno nižu razinu znanja od one koju stvarno ima. Smatram kako pravosudni ispit ne bi trebao biti eliminatornog karaktera, već da bi cilj istoga trebao biti osposobljavanje pravnika za što kvalitetnije obavljanje svog zanimanja. Nije prihvaćen Na pisanoj provjeri pravnog znanja ocjenjuje se isključivo znanje osnovnih pojmova i instituta prava, a njezina je provedba olakšana ponuđenim odgovorima, pa se ovako propisan bodovni prag smatra odgovarajućim u odnosu na mogućnost pristupa kasnijim dijelovima pravosudnog ispita.
17 Bermin Meškić VII. POSTUPAK POLAGANJA PRAVOSUDNOG ISPITA, Članak 20. Prag od 75 % točnih odgovora na pisanom djelu ispita je definitivno previsok i zakonodavac bi to trebao smanjiti. Ovisi naravno i o samoj strukturi pitanja, da li se ulazi u detalje ili su to pitanja opće naravi, ali smatram da bi trebalo odustati od ovog bodovnog praga. Predlažem 60 % kao prolaz na pisanom djelu PI. Nije prihvaćen Na pisanoj provjeri pravnog znanja ocjenjuje se isključivo znanje osnovnih pojmova i instituta prava, a njezina je provedba olakšana ponuđenim odgovorima, pa se ovako propisan bodovni prag smatra odgovarajućim u odnosu na mogućnost pristupa kasnijim dijelovima pravosudnog ispita.
18 Luka Tomašegović VII. POSTUPAK POLAGANJA PRAVOSUDNOG ISPITA, Članak 20. 75% je previsok prag, pogotovo uzimajući u obzir da se pišu još dvije pisane radnje i usmeno odgovara. Kao da već nije dovoljno problematično što ovaj dio ispita, za koji će se kao i za usmeni dio morati učiti napamet, uopće postoji. Predlažem 60% ako zakonodavac standardnih 50% smatra preniskim. Nije prihvaćen Na pisanoj provjeri pravnog znanja ocjenjuje se isključivo znanje osnovnih pojmova i instituta prava, a njezina je provedba olakšana ponuđenim odgovorima, pa se ovako propisan bodovni prag smatra odgovarajućim u odnosu na mogućnost pristupa kasnijim dijelovima pravosudnog ispita.
19 Luka Tomašegović VII. POSTUPAK POLAGANJA PRAVOSUDNOG ISPITA, Članak 16. Trebalo bi dodati odredbu kojom bi se odredilo da se sva pitanja javno objavljuju, dakle i pitanja s pismenog i s usmenog, zajedno s natuknicama koje se moraju obraditi. Dosadašnja praksa po kojoj su slušači prikupljali pitanja usmenog i dijelili ih na različite načine kandidatima je činilo ovaj ispit jedva podnošljivim, a činjenica da se unaprijed znaju pitanja ne bi imala negativan učinak na svrhu ovog ispita (osim ako je svrha da što više ljudi padne). Naime, fond pitanja odražava ideju zakonodavca koji dijelovi zakonodavstva su bitni, a objavljivanjem sveukupne liste pitanja bi se taj dio mogao kvalitetnije naučiti. Nadam se da ovaj komentar neće biti odbijen uz objašnjenje koje sam jednom dobio na e-savjetovanju: "ovo nije predmet ove izmjene." Nije prihvaćen Pitanja i teme pisanih zadaća na pisanom dijelu pravosudnog ispita propisani su ovim Nacrtom kao tajni podaci, pa njihova objava nije moguća. Pitanja na usmenom dijelu ispita nisu predmet ovog članka te spadaju u nadležnost Ispitnog povjerenstva za polaganje pravosudnog ispita.
20 Iva Kuštrak Managić VI. PROGRAM I PRAVNI IZVORI ZA POLAGANJE PRAVOSUDNOG ISPITA, Članak 14. Unatoč tome što se stavkom 1. ovog članka kao i člankom 1. propisuje da se ovim Zakonom uređuje program polaganja pravosudnog ispita ni ovaj članak (iznad kojega u naslovu stoji "Program (...) za polaganje pravosudnog ispita") ni bilo koji drugi članak ovog Zakona detaljno ne razrađuje program polaganja ispita. Zapravo, potpuno je nejasno što se pod "program polaganja pravosudnog ispita" misli. Ako se on tiče isključivo pravnih izvora (literature) za polaganje ispita onda je potpuno suvišan. Ako pak upućuje, osim pravnih izvora, i na nešto drugo onda bi taj program trebalo definirati i detaljno razraditi u jednom dijelu zakona, pod takvim naslovom. Pri tome, ako se pod programom mislilo na članak 16. stavak 1. (pisani dio ispita) i članak 21. stavak 1. (usmeni dio ispita), takav način propisivanja "programa" polaganja ispita je apsolutno neprihvatljiv jer se u navedenim odredbama, izuzev navođenja grupa predmeta, ni nakoji način ne opisuje i pojašnjava koji su to pravna područja, teme, pravni instituti itd. obuhvaćeni pisanim i/ili usmenim ispitom, a posebno s obzirom na članak 15. stavak 2. koji isto navodi kao kriterij za utvrđivanje ocjene. Prihvaćen Primjedba se prihvaća te se pojašnjava da se pod programom pravosudnog ispita podrazumijevaju pravni izvori utvrđeni za svaku pojedinu grupu predmeta na pravosudnom ispitu.
21 MARKO PRLIĆ V. ISPITNO POVJERENSTVO ZA POLAGANJE PRAVOSUDNOG ISPITA, Članak 10. Možda bi izričaj stavka 4. trebalo promijeniti jer ostaje nejasno kako su se odvjetnici i javni bilježnici istaknuli svojim stručnim radom u pravosudnim tijelima. Prihvaćen Primjedba se prihvaća.
22 Luka Tomašegović IV. ORGANIZACIJA PRAVOSUDNOG ISPITA, Članak 9. Osim što je taj rok od 3 mjeseca predug, problem predstavlja i činjenica što se precizno ne znaju datumi niti usmenog niti pismenog dijela ispita. Ne moramo se praviti da ne znamo da je ovo iznimno težak ispit i da je praktički nemoguće položiti ga uz rad, a ako ne znamo kad nam je ispit, ne možemo koordinirati radne obveze s njim. Trebalo bi točno unaprijed odrediti rokove pismenog i usmenog, a ne samo "rok prijave do tog i tog datuma za rok u prosincu" pa da se događa da usmeni bude mjesec i pol nakon pismenog (što zapravo svima ide na ruku), a poslodavac nam je dao 2 mjeseca slobodnog, koji isteknu recimo mjesec dana nakon pismenog i onda nas pozove nazad na posao kad je najgore. Nije prihvaćen Ovom se odredbom propisuje najduži mogući rok održavanja pisanog dijela pravosudnog ispita, i to isključivo uvažavajući činjenicu da se tijekom srpnja i kolovoza ne organiziraju ispitni rokovi za polaganje pravosudnog ispita. Za organizaciju ispita te točno određenje vremena polaganja ispita nužno je prethodno utvrditi broj kandidata koji pristupa pojedinom ispitnom roku, a koja okolnost nije unaprijed poznata.
23 MARKO PRLIĆ IV. ORGANIZACIJA PRAVOSUDNOG ISPITA, Članak 9. Rok od tri mjeseca je predug te ne omogućava koordinaciju radnih obaveza s polaganjem ispita. Rok bi trebalo smanjiti uz iznimku mjeseci u kojima se ispit ne održava (npr. srpanj i kolovoz). Nije prihvaćen Ovom se odredbom propisuje najduži mogući rok održavanja pisanog dijela pravosudnog ispita, i to isključivo uvažavajući činjenicu da se tijekom srpnja i kolovoza ne organiziraju ispitni rokovi za polaganje pravosudnog ispita.
24 Sandra Gracin Kogej IV. ORGANIZACIJA PRAVOSUDNOG ISPITA, Članak 9. Vezano uz stavak 3. ovog članka predlažem, umjesto roka od tri mjeseca, rok od mjesec dana od dana podnošenja zahtjeva za polaganje ispita kao rok u kojem se kandidatu mora omogućiti polaganje pravosudnog ispita. S obzirom da su kandidati, najkasnije od dana podnošenja zahtjeva za polaganje ispita, a češće i ranije, na plaćenom/neplaćenom dopustu u svrhu pripremanja pravosudnog ispita predloženi rok od tri mjeseca potpuno onemogućava ikakvo definiranje odsustva kandidata s radnog mjesta kod poslodavca. Nije prihvaćen Ovom se odredbom propisuje najduži mogući rok održavanja pisanog dijela pravosudnog ispita, i to isključivo uvažavajući činjenicu da se tijekom srpnja i kolovoza ne organiziraju ispitni rokovi za polaganje pravosudnog ispita.
25 MARKO PRLIĆ II. UVJETI ZA POLAGANJE PRAVOSUDNOG ISPITA, Članak 5. Navedeni obujam praske bit će gotovo pa nepremostiva prepreka za one koji je moraju pohađati. 90 radnih dana provedenih na sudu nije realno i nisam siguran da postoji poslodavac koji će radniku omogućiti izbivanje u trajanju od 90 dana za obavljanje stručne prakse. Nakon stručne prakse, potrebno je i vrijeme za pripremu samog ispita (barem dva mjeseca) što bi uz gore navedenih skoro četiri mjeseca izbivanje stvorilo realnu prepreku za stjecanje uvjeta i izlazak na ispit navedenih kategorija. Primljeno na znanje Pravnici koji ne obavljaju vježbu u pravosudnim tijelima, odvjetništvu ili javnom bilježništvu imaju alternativnu mogućnost stjecanja uvjeta za pristupanje polaganju pravosudnog ispita, na način da im se pored mogućnosti da četiri godine obavljaju pravne poslove potrebno razdoblje obavljanja ovih poslova skraćuje ako su u mogućnosti obavljati praksu u sudu. Predloženo trajanje ove prakse u cijelosti uvažava radne obveze kod poslodavaca, a s druge strane predstavlja najmanji fond sati potreban za stjecanje najosnovnijih praktičnih znanja o obavljanju poslova u sudovima.
26 MARKO PRLIĆ II. UVJETI ZA POLAGANJE PRAVOSUDNOG ISPITA, Članak 4. Potrebno definirati slučaj promjene radnog mjesta, odnosno promjene "kategorija" kako su navedene u prijedlogu članka te dozvoliti "prijenos" radnog staža iz jednog radnog mjesta u drugu (po potrebi, u nekom omjeru). Praksa od 720 sati (90 punih radnih dana) nije primjerena radnim obavezama te nepravedno presumira da osobe u tijelima državne uprave, lokalne i područne (regionalne) samouprave te drugim javnim tijelima i drugim pravnim osobama u sklopu svog radnog odnosa ne odlaze na sud. Kako postoje osobe na navedenim radnim mjestima koje na dnevnoj bazi odlaze na sud, tako i u odvjetništvu i javnom bilježništvu postoje osobe koje čitav vježbenički staž pa i kasnije ne odu na sud zbog čega je navedeno potrebno izjednačiti, barem obveznom praksom u kraćem trajanju (npr. maksimalno 240 sati prakse). Nije prihvaćen Postojanje odredbe kojom bi se izrijekom priznavao raniji rad na pravnim poslovima nije potrebno jer su se i do sada, u slučajevima u kojima je to bilo moguće, radi stjecanja uvjeta za pristup polaganju pravosudnog ispita razdoblja rada kod pojedinih poslodavaca zbrajala. Pravnici koji ne obavljaju vježbu u pravosudnim tijelima, odvjetništvu ili javnom bilježništvu imaju alternativnu mogućnost stjecanja uvjeta za pristupanje polaganju pravosudnog ispita, na način da im se pored mogućnosti da četiri godine obavljaju pravne poslove potrebno razdoblje obavljanja ovih poslova skraćuje ako su u mogućnosti obavljati praksu u sudu. Predloženo trajanje ove prakse u cijelosti uvažava radne obveze kod poslodavaca, a s druge strane predstavlja najmanji fond sati potreban za stjecanje najosnovnijih praktičnih znanja o obavljanju poslova u sudovima.
27 Anita Zrinjan II. UVJETI ZA POLAGANJE PRAVOSUDNOG ISPITA, Članak 4. Smatram kako je također potrebno regulirati slučajeve u kojima u tijeku stjecanja staža za polaganje pravosudnog ispita kandidati prijeđu iz odvjetništva/javnog bilježništva/i dr. u gospodarstvo/i dr. ili obrnuto. Mislim da nije svrsishodno da se cjelokupan staž prilikom promijene branše briše. Naime, postoje brojni pravnici koji, primjerice, u raznim trgovačkim društvima obavljaju poslove koje se sadržajno ne razlikuju od poslova koje obavljaju vježbenici u odvjetništvu, a također postoje i brojni primjeri vježbenika u odvjetništvu koji većinu staža provedu izrađujući, npr. prijedloge za ovrhu i čije stečeno znanje nije nište veće ni kvalitetnije od znanja pravnika u gospodarstvu. Nažalost, gospodarske prilike ponekad ne omogućavanju kandidatima da staž koji je potreban za stjecanje uvjeta za polaganje pravosudnog ispita provedu na radnom mjestu unutar iste branše. Dakle, u slučaju kada je kandidat primoran prijeći iz jedne branše u drugu, još ga se i dodatno sankcionira na način da mu staž u novoj branši počinje iznova teći, bez uračunavanja ranije stećenog staža u drugoj branši. Uvidom u članak 4., alineja 4. predloženog Zakona razvidno je da je namjera zakonodavca postići raznovrsnost obrazovanja kod pravnika koji koji pravne poslove obavljaju u tijelima državne uprave, lokalne i područne (regionalne) samouprave te drugim javnim tijelima i drugim pravnim osobama ili u znanstvenonastavnim, nastavnim i suradničkim zvanjima na pravnim predmetima na pravnim fakultetima, na način da se istima omogućava polaganja pravosudnog ispita nakon 2 godine obavljanja pravnih poslova, ukoliko u tom vremenu, tijekom godine dana, na sudu provedu najmanje 720 sati na stručnoj praksi. Dakle, ukoliko pravnik koji je poslove prethodno obavljao u nekom trgovačkom društvu prijeđe u odvjetništvo razumno je pretpostaviti da će vrlo brzo steći upravo tih 720 sati prakse na sudu. Smatram da ne postoji stoga potreba da se takvoj osobi „izbriše“ raniji staž, s obzirom da je razvidno kako na opisani način upravo i ostvaruje namjeru zakonodavca. Isto je i u obrnutom slučaju, tj. kad netko iz npr. odvjetništva prelazi u gospodarstvu, te ima ostvarene mjesece staža, a koji zasigurno obuhvaćaju i odlaske na sud. Dakle, smatram nedosljednim da zakonodavac s jedne strane traži kombinaciju rada na pravnim poslovima u državnoj upravi/lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i drugim javnim tijelima/pravnim osobama/ i dr., te sudske prakse, a da pak s druge strane ukoliko kandidat sam promjeni branšu na način da de facto u svom stažu ostvari uvjet rada na spomenutim pravnim poslovima, te sudsku praksu, isti bude sankcioniran tako da mu staž u drugoj branši počinje iznova teći. Smatram, dakle, da je potrebno regulirati status osoba koje su već stekle razmjeran dio uvjeta za polaganje pravosudnog ispita, a prelaze iz jedne branše u drugu. Ukazujem pritom na načelo stečenih prava, te na usklađenost s radnim zakonodavstvom, koje je također prožeto navedenim načelom, te je iz samog Zakona razvidna namjera zakonodavca olakšati, a ne otežati stjecanje prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom za koje je važno prethodno trajanje radnog odnosa. S obzirom da u konačnici svi polažu isti ispit smatram da zaista ne postoji razlog zašto bi se mjeseci provedeni u određenoj „branši“ „izbrisali“, prilikom prelaska u drugu branšu. Nije prihvaćen Postojanje odredbe kojom bi se izrijekom priznavao raniji rad na pravnim poslovima nije potrebno jer su se i do sada, u slučajevima u kojima je to bilo moguće, radi stjecanja uvjeta za pristup polaganju pravosudnog ispita razdoblja rada kod pojedinih poslodavaca zbrajala.
28 Klaudio Čurin II. UVJETI ZA POLAGANJE PRAVOSUDNOG ISPITA, Članak 4. Valjalo bi dodati stavak 2., kojim bi se propisali uvjeti, odnosno rokovi u slučaju promjene radnog mjesta, jer prema predloženom tekstu ispada da se cjelokupni propisani rok mora odraditi u određenoj "branši". Nije prihvaćen Postojanje odredbe kojom bi se izrijekom priznavao raniji rad na pravnim poslovima nije potrebno jer su se i do sada, u slučajevima u kojima je to bilo moguće, radi stjecanja uvjeta za pristup polaganju pravosudnog ispita razdoblja rada kod pojedinih poslodavaca zbrajala.
29 Sonja Juričić Cvitan ZAKON O PRAVOSUDNOM ISPITU U prijedlogu Zakona o pravosudnom ispitu predlaže se dodati članak 3. koji glasi:„Ako ovim Zakonom nije uređeno drugačije, na postupak prijavljivanja i polaganja pravosudnog ispita primjenjuje se Zakon o općem upravnom postupku.“ Obrazloženje: Radi ostvarivanja zakonskih prava stranaka-kandidata u postupku prijavljivanja i polaganja pravosudnog ispita predlažem da se ovim Zakonom utvrdi da se na postupak prijavljivanja i polaganja pravosudnog ispita primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP), kao i da se izričito propišu sve iznimke od primjene ZUP-a, a osobito one koje se već primjenjuju u dosadašnjoj praksi. Suprotno članku 84. ZUP-a u praksi se kandidatima ne omogućuje umnožavanje akata iz spisa uz obrazloženje da se na postupak polaganja pravosudnog ispita ne odnosi ZUP, već Pravilnik o polaganju pravosudnog ispita, koji ne omogućava umnožavanje akata. O odbijanju zahtjeva za razgledavanje i umnožavanje spisa ne donosi se niti rješenje o odbijanju što je protivno odredbi članka 84. stavka 4. ZUP-u. Suprotno članku 46. ZUP-a u praksi stranka nema pravo na odustanak od zahtjeva za polaganje ispita već se isto prosuđuju isključivo u okviru odredbi članka 7. Pravilnika o polaganju pravosudnog ispita, iako postojeći Zakon uopće ne uređuje ograničenje ovog prava. Kako se temeljem članka 19. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj 150/2011) pravilnikom detaljnije razrađuju pojedine odredbe zakona radi njihove primjene, to se pravilnikom ne mogu ograničiti prava propisana zakonom, već se može samo urediti detaljniji postupak. Osim toga temeljem članka 3. stavka 1. ZUP-a ovaj se Zakon primjenjuje u postupanju u svim upravnim stvarima. Samo se pojedina pitanja upravnog postupka mogu zakonom urediti drukčije, ako je to nužno za postupanje u pojedinim upravnim područjima te ako to nije protivno temeljnim odredbama i svrsi ovoga Zakona. Također, temeljem članka 6. stavka 1. Zakona pravo stranke može se ograničiti postupanjem javnopravnih tijela samo kad je to propisano zakonom te ako je takvo postupanje nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe i razmjerno cilju koji treba postići. Radi ostvarivanja zakonskih prava stranaka (kandidata za polaganje pravosudnog ispita) i postizanja transparentnosti ovog postupka, predlažem da se ovim Zakonom izričito propiše da se na postupak prijavljivanja i polaganja pravosudnog ispita primjenjuje ZUP, kao i sva ograničenja prava stranke i sve druge iznimke od primjene odredbi ZUP-a ovim Zakonom o polaganju pravosudnog ispita, u skladu sa odredbama ZUP-a Ovo će doprinijeti zakonitosti postupanja javnopravnih tijela u postupku prijavljivanja i polaganja pravosudnog ispita, određenosti i preciznosti važećih odredaba Zakona te većoj objektivnosti postupka polaganja pravosudnog ispita u skladu sa postavljenim ciljevima koji bi se trebali ostvariti ovim Zakonom. Nije prihvaćen Posebno propisivanje predložene odredbe nije potrebno jer se na temelju odredbe članka 3. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09) navedeni zakon primjenjuje u postupanju u svim upravnim stvarima, a pojedina pitanja upravnog postupka mogu se urediti drugačije ako je to nužno za postupanje u pojedinim upravnim područjima te ako nije protivno temeljnim odredbama i svrsi Zakona o općem upravnom postupku. Uvažavajući posebnosti postupka polaganja pravosudnog ispita nužno je pojedine dijelove ovog postupka urediti posebnim pravilima. U navedenom se smislu postupak prijave ovog ispita namjerava propisati posebnim pravilnikom, a s obzirom na predloženi način provedbe pisanog dijela pravosudnog ispita, pitanje umnožavanja akata u smislu dane primjedbe više nije relevantno.
30 Damir Abramović ZAKON O PRAVOSUDNOM ISPITU Čitajući prijedlog Zakona vidim da nigdje nije predviđeno ako je službenik položio državni ispit da taj dio ispita ne mora polagati (ustavno uređenje, sustav državne uprave i upravnog prava i osnove sustava i prava Europske unije) budući se ti ispiti polažu za državni ispit. Nije prihvaćen Obveza i program polaganja pravosudnog ispita i državnog stručnog ispita posebno su regulirani i nisu neposredno povezani. Pravosudni ispit polaže se radi omogućavanja obavljanja poslova za koje je kao uvjet propisan položen pravosudni ispit, a kao cjelovita provjera pravnog znanja ovaj je ispit jedinstven i isti za sve kandidate, iz kojeg razloga nema opravdanog razloga za priznavanje dijela položenog državnog stručnog ispita kao dijela položenog pravosudnog ispita.