Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku, s Konačnim prijedlogom zakona

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 HRVOJE ŠIMIĆ ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KAZNENOM POSTUPKU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, Članak 71. (7) Kad žrtva/oštećenik preuzima progon, prije podizanja optužnice okrivljenik ne mora biti ispitan. Primljeno na znanje Predmetni prijedlog nije obrazložen, niti po svom sadržaju ulazi u odredbu uz koju je prijedlog stavljen. Slijedom navedenog, prijedlog nije moguće uzeti u razmatranje.
2 Eddy Putigna ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KAZNENOM POSTUPKU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, Članak 53. U čl. 229. st. 1. ZKP trebalo bi riješiti situaciju kada se radi o proširenju istrage u skladu s čl. 217. st. 3. ZKP (čl. 49. Nacrta), odnosno da li u slučaju proširenja istrage rok od šest mjeseci teče od pravomoćnosti rješenja o proširenju ili od prvog rješenja o provođenju istrage. To bi trebalo izričito navesti u zakonski tekst radi izbjegavanja različitih tumačenja u praksi, a radi pravne sigurnosti. Primljeno na znanje Predmetni prijedlog je primljen na znanje.
3 Eddy Putigna ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KAZNENOM POSTUPKU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, Članak 47. Izmjenama čl. 212. ZKP nije riješeno pitanje drugih hitnih dokaznih radnji osim onih izričito navedenih u st. 1. tog članka. Osim navedenih postoji potreba provođenja drugih hitnih dokaznih radnji, npr. prepoznavanje kada žrtva-svjedok strani državljanin mora otputovati pa je nužno tu dokaznu radnju provesti odmah jer postoji opasnost od odgode. Trebalo bi eventualno dodati poseban stavak u čl. 212. ZKP koji bi predvidio mogućnost provođenja drugih hitnih dokaznih radnji osim onih izričito navedenih u čl. 212. st. 1. ZKP. Nije prihvaćen Ovim Prijedlogom mijenja se članak 301. stavak 6. ZKP/08 radi transponiranja članka 3. stavka 3. točke c) Direktive 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima, kojom je propisano da pravo na pristup odvjetniku obuhvaća i pravo okrivljenika da njegov branitelj prisustvuje dokaznoj radnji prepoznavanja, bilo da se radi o situaciji kada je okrivljenik subjekt prepoznavanja, ili situaciji kada je okrivljenik predmet prepoznavanja (ovdje valja pojasniti kako prava iz Direktive pripadaju samo onom osumnjičeniku koji je na prepoznavanju već imao ovaj status, odnosno već je ranije utvrđeno da se radi o osumnjičeniku, dok se u odnosu na osobe koje su tek kao rezultat prepoznavanja stekle svojstvo osumnjičenika, prava iz Direktive primjenjuju od navedenog trenutka). Stoga je članak 301. stavak 6. ZKP/08 izmijenjen na način da se propisuje kako će tijelo koje provodi dokaznu radnju prepoznavanja, ako okrivljenik obavlja prepoznavanje, odnosno subjekt je navedene radnje, postupiti prema članku 273. ZKP/08 (uvjerit će se da je okrivljenik primio i razumio pouku o pravima, poučiti ga o pravu na branitelja i omogućiti da uzme branitelja koji će biti prisutan provođenju dokazne radnje prepoznavanja, po potrebi osigurati sudjelovanje tumača) i članku 275. ZKP/08 (snimiti provođenje dokazne radnje prepoznavanja). Naime, kada se radi o prepoznavanju koje obavlja okrivljenik, suštinski se radi o iskazivanju okrivljenika, a što se tiče slučajeva kada je okrivljenik predmet prepoznavanja, izmijenjenim člankom 301. stavkom 6. ZKP/08 propisuje se da će se okrivljenik poučiti o pravu na branitelja, koji može prisustvovati toj radnji te će se, shodno tome, na odgovarajući način primijeniti odredbe članka 273. stavaka 2., 3. i 5. ZKP/08.
4 Eddy Putigna ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KAZNENOM POSTUPKU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, Članak 39. Trebalo bi izmijeniti i odredbu čl. 202. st. 2. t. 8. ZKP na način da ona glasi „ Pritvorski nadzornik je službenik pravosudne policije određen prema posebnom zakonu“. Naime, sada je pritvorski nadzornik policijski službenik, dakle pripadnik iste ustrojstvene jedinice policije koja je provela kriminalističko istraživanje prema osumnjičeniku. Nakon kriminalističkog istraživanja, policija osumnjičenika za kojeg smatra da postoje osnove za istražni zatvor iz čl. 123. st. 1. ZKP predaje pritvorskom nadzorniku iste policijske uprave čija ustrojstvena jedinica je provela izvide. Policijski službenici dovode uhićenika na ispitivanje pred državnim odvjetnikom i dužni su ga čuvati i za vrijeme ispitivanja, a zatim i kod suca istrage ukoliko je predloženo da mu se odredi istražni zatvor. Radi izbjegavanja prigovora da je policija bila nazočna ispitivanju kod državnog odvjetnika i na ročištu kod suca istrage, bilo bi potrebno pritvorskog nadzornika premjestiti iz policije u mjesno nadležni zatvor gdje službenici pravosudne policije mogu bez posebnih poteškoća i troškova obavljati poslove pritvorskog nadzornika i slijedom toga čuvati osumnjičenika za vrijeme ispitivanja pred državnim odvjetnikom i sucem istrage. Isto tako bez posebnih poteškoća i troškova bi takav uhićenik mogao izdržavati pritvor u mjesno nadležnom zatvoru i time izbjegla bilo kakva sumnja da policija utječe na osumnjičenika koji se nalazi pred pravosudnim tijelima. Nije prihvaćen Sukladno pozitivnim propisima Republike Hrvatske, službenik pravosudne policije je službenik Ministarstva pravosuđa koji obavlja poslove osiguranja pravosudnih tijela odnosno sve poslove koji se odnose na sigurnost i zaštitu osoba i imovine u kaznenim ustanovama. Izvan navedenog pravosudna policija nema ovlasti postupati tijekom kaznenog postupka.
5 Eddy Putigna ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KAZNENOM POSTUPKU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, Članak 5. Odredbu članka 45. st. 4. t. 3. ZKP treba uskladiti s odredbom čl. 23. st. 2. t. d. Direktive 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP (SL L 315, 14. 11. 2012.), u kojoj je navedeno da sva saslušanja žrtava spolnog nasilja, rodno uvjetovanog nasilja ili nasilja u bliskim odnosima, osim ako ih provode državni odvjetnik ili sudac, provodi osoba istog spola kao i žrtva, ako žrtva to želi, pod uvjetom da se ne ugrozi tijek kaznenog postupka, na način da se brišu riječi „i pred državnim odvjetništvom“. Naime, navedenom direktivom ne traži se da takvu žrtvu u državnom odvjetništvu i sudu ispita osoba istog spola, a inače takvo što je povezano s određenim teškoćama da državno odvjetnički dužnosnik koji nije zadužen sa spisom mora upoznati se sa svim okolnostima događaja, a posebno je ta odredba problematična izvan radnog vremena kada dežura jedan državno odvjetnički dužnosnik i nije moguće osigurati da žrtvu ispita osoba istog spola kad je potrebno tu dokaznu radnju provesti hitno izvan radnog vremena. Nije prihvaćen Pravo žrtve kaznenog djela protiv spolne slobode te kaznenog djela trgovanja ljudima da ju u policiji i državnom odvjetništvu ispituje osoba istog spola je odredba članka 45. stavka 1. točke 2. važećeg ZKP-a. Također, predmetna Direktiva utvrđuje minimalne standarde za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela, što znači da države članice prilikom implementiranja Direktive mogu žrtvama kaznenih djela dati više prava, ali ne i ići ispod minimalnih standarda propisanih u Direktivi. Uzimajući u obzir navedeno i činjenicu da se radi o pravu žrtve iz važećeg ZKP-a, predlagatelj se odlučio za rješenje u kojem neće Prijedlogom davati žrtvama manja prava u kaznenom postupku od onih koje već ima temeljem važećih propisa.
6 Ured pučke pravobraniteljice ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KAZNENOM POSTUPKU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Da bi se postigla veća zaštita žrtva i svjedoka i poštivanje njihovih prava treba im omogućiti jaču procesnu ulogu, i od procesnih objekata pretvoriti ih u procesne subjekte, u skladu sa standardima koje propisuje Direktiva 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela, Europskog parlamenta i Vijeća Europe od 2012. godine. Kako smo i dalje suočeni s izazovima primjene minimalnih standarda, a što i je jedan od glavnih razloga donošenja ove novele, predlažemo da se u članku 5. ZIDZKP-a, članak 44. stavak 3. doda i kategorija žrtava kaznenih djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, primjerice genocida, zločina protiv čovječnosti, ratnog zločina i dr. Naime, predloženim izmjenama pojedinačna procjena žrtve na odgovarajući način uključuje osobito žrtve terorizma, organiziranog kriminala, trgovanja ljudima, rodno uvjetovanog nasilja, nasilja u bliskim odnosima, spolnog nasilja i spolnog iskorištavanja ili zločina iz mržnje te žrtve s invalidnošću. Mišljenja smo da bi se pojedinačna procjena žrtava morala odnositi i na žrtve kaznenog djela ratnog zločina i drugih kaznenih djela iz Glave IX KZ-a jer se radi o posebno osjetljivim osobama, dodatno traumatiziranim višestrukim ispitivanjem tijela kaznenog progona, proživljenom patnjom i dugogodišnjim čekanjem pravde. Osim toga, obzirom da je prema službenim podacima DORH-a još uvijek jako veliki broj neistraženih i neprocesuiranih ratnih zločina, objektivno je za očekivati da će se suđenja za ratne zločine u RH odvijati još godinama. Nadalje, predlažemo u članku 5. ZIDZKP-a, iza članka 45. stavka 7. dodati novi stavak koji bi glasio: „Žrtve ostalih kaznenih djela mogu imati prava iz stavka 4. ovog članka, a o čemu odlučuje nadležno državno tijelo uzimajući u obzir osobne značajke žrtve, vrstu ili narav kaznenog djela i okolnosti počinjenja kaznenog djela“. Prema prijedlogu Zakona, žrtva kaznenog djela protiv spolne slobode i žrtva kaznenog djela trgovanja ljudima ima, uz prava koja žrtvi pripadaju sukladno članku 43. ZKP-a, dodatna prava. Predlažemo da ih mogu imati i žrtve drugih kaznenih djela, a o čemu bi na obrazloženi zahtjev žrtve odlučivalo nadležno državno tijelo, u zavisnosti u kojem se stadiju nalazi predkazneni/kazneni postupak. U članku 62.ZIDZKP-a predlažemo da treća rečenica glasi: “Na način određen u stavku 3. ovoga članka ispitat će se i žrtva u odnosu na koju su utvrđene posebne potrebe zaštite sukladno članku 44. ovoga Zakona, a ostale žrtve ako to zahtijevaju”, a u članku 292.stavak 3. ZKP-a treća rečenica trebala bi glasiti: “Ako to zahtijeva stanje svjedoka, a osobito ako je svjedok vidno uznemiren ili traumatiziran radi svjedočenja ispitivanje će se provesti tako da mu stranke mogu postavljati pitanja bez prisutnosti u prostoriji gdje se svjedok nalazi”. Dugoročno gledajući, traumatski događaji znaju dovesti do rušenja svjetonazora, osjećaja nesigurnosti u život, promjena u sustavu vrijednosti, pesimističnih očekivanja od budućnosti, osjećaja da će osoba kratko živjeti. Te posljedice mogu potpuno obojiti život pojedinca, a važne su za razumijevanje ponašanja i doživljavanja žrtava ili svjedoka nasilja. U praksi se pokazalo je da je znatan broj svjedoka izrazito uznemiren nakon što dobije poziv za raspravu, a što se očituje time da imaju intenzivna nametljiva sjećanja u svezi inkriminiranog događaja i da se boje susreta s optuženikom. Uznemirenost zbog ponovnog proživljavanja traumatskih iskustava izražena je i danima nakon svjedočenja. Većini svjedoka dolazak na sud je neugodno iskustvo što često djeluje demotivirajuće za sudjelovanje u tom ili drugom sličnom postupku. Ovakvim izmjenama proširio bi se krug ovlaštenika na posebne načine ispitivanja, uključujući korištenje video konferencijske veze, udaljavanje optuženika iz sudnice te druge zakonom propisane mjere ako je očito da će svjedočenje žrtvi ili svjedoku izazvati dodatne negativne posljedice, novu patnju ili traumu, čime bi se takve posljedice ipak mogle ublažiti ili prevenirati. U članku 78. ZIDZKP-a, članak 383. ZKP-a predlažemo dodati novi stavak kojim bi se odredilo da poziv oštećeniku, žrtvi i svjedoku mora sadržavati obavijest o njihovim pravima, a analogno kao i u slučaju prava optuženika iz članku 413. ZKP-a, predsjednik vijeća morao bi prije prvog ispitivanja utvrditi je li žrtva/svjedok primila i razumjela obavijest o pravima. Ovakvim izmjenama poboljšao bi se položaj žrtve te bi se njihov status u određenim pravima izjednačio s pravima optuženika, u smislu razumijevanja zajamčenih prava i njihovog aktivnog korištenja tijekom kaznenog postupka. Trenutno su policija, državno odvjetništvo i sudovi i dalje primarno usmjereni na okrivljenika i njegova prava pa je žrtvama gotovo nemoguće ostvariti pojedina normativno zajamčena prava, a gotovo redovito svi procesni subjekti u nedovoljnoj mjeri posvećuju pažnju zaštiti njihovog dostojanstva. Mišljenja smo da u članku 438. ZKP-a treba promijeniti prvu rečenica koja bi glasila: “Vijeće može iznimno odlučiti da se optuženik privremeno udalji iz sudnice ako suoptuženik ili svjedok odbija dati iskaz u njegovoj prisutnosti ili ako okolnosti pokazuju da u njegovoj prisutnosti neće govoriti istinu ili će svjedočenje očito svjedoku izazvati dodatne negativne posljedice, novu patnju ili trauma”. Do sada se mogućnost privremenog udaljavanja optuženika koristila rijetko i samo u slučaju ukoliko bi svjedok odbijao dati iskaz u prisutnosti optuženika ili ako okolnosti pokazuju da u njegovoj prisutnosti neće govoriti istinu. Dodavanjem ove nove okolnosti, odnosno da je optuženika moguće udaljiti iz sudnice i ukoliko je razumno za očekivati da će svjedočenje očito svjedoku izazvati dodatne negativne posljedice, novu patnju ili traumu, predsjednik vijeća imao bi na raspolaganju novu mogućnost dobivanja preciznijeg i kvalitetnijeg iskaza. Na ovakav način istovremeno bi se spriječila i/ili smanjila mogućnost sekundarne viktimizacije i ponovne traumatizacije žrtve/svjedoka. Nadalje, članak 456. stavak 3. ZKP-a trebalo bi promijeniti i odrediti da će se objava presude obaviti i kad tužitelj, zakonski zastupnik, opunomoćenik ili branitelj nije prisutan. Smisao ovakvog prijedloga je da optuženik mora biti prisutan na objavi presude. Naime, u slučaju osuđujuće presude, tijekom objave presude javno se izriče društveni prijekor počinitelju kaznenog djela te ukazuje na potrebu opće i specijalne prevencije, ali u tome trenutku bi i žrtva kaznenog djela morala dobiti društveno priznanje proživljene patnje i traume. Nedolaskom optuženika na objavu presude šalje se pogrešna društvena poruka, a žrtvi se ne omogućuje javna satisfakcija, a uz to se često događa da optuženici preventivno napuste RH. Smatramo potrebnim promijeniti i članak 458. stavak 5. i 6. ZKP-a na način da se odredi da će se pisana presuda s uputom o pravu na žalbu dostaviti tužitelju, optuženiku i njegovu branitelju, oštećeniku, osobi čiji je predmet oduzet tom presudom te pravnoj osobi prema kojoj je izrečeno oduzimanje imovinske koristi. Pravomoćna presuda trebala bi se dostaviti oštećeniku uvijek, a nepravomoćna na poseban zahtjev, osim u slučaju kada oštećenik ima pravo žalbe. Oštećenika bi se u ovome slučaju prilikom prvog ispitivanja na sudu trebalo upitati zahtijeva li dostavu pisanog otpravka prvostupanjske presude. Ovakve izmjene bitne su radi poštivanja prava oštećenika na informiranost i razumijevanje samog kaznenog postupka. Dosadašnjim zakonskim rješenjima oštećenici bi nakon svjedočenja bili gotovo u potpunosti bez informacija i obavijesti o daljnjem tijeku i ishodu kaznenog postupka, osim u slučaju kada bi se sami raspitivali. U članku 464. stavak 4. ZKP-a predlažemo dodati stavak kojim će se omogućiti oštećeniku da ima pravo uložiti žalbu i na odluku o visini kaznenopravne sankcije. Naime, do sada je oštećenik imao pravo žalbe samo na odluku o imovinskopravnom zahtjevu, odnosno ukoliko je državni odvjetnik preuzeo progon od oštećenika kao tužitelja, oštećenik je mogao podnijeti žalbu zbog svih osnova zbog kojih se presuda može pobijati. Prijedlogom da se žalba dopusti i u slučaju da je žrtva nezadovoljna izrečenom kaznenopravnom sankcijom, osnažio bi se procesni položaj oštećenika, ali još važnije ta osoba bi imala postupovni mehanizam kojim bi izrazila neslaganje s izborom i/ili visinom kazne. Također, obzirom da je oštećeniku i po sada važećim zakonskim odredbama dopušteno preuzimanje kaznenog progona u slučaju kada državni odvjetnik odbaci kaznenu prijavu, nema razloga da se oštećeniku ne dopusti i pravo žalbe na izrečenu kaznenopravnu sankciju, ukoliko se državni odvjetnik neće žaliti po toj žalbenoj osnovi, jer se radi o puno manjem pravu od prava preuzimanja kaznenog progona. Zaključno, u članku 468. stavak 3. ZKP-a predlažemo dodati novu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka koja bi se odnosila na slučaj ako sud pri pripremanju rasprave ili u tijeku rasprave ili pri donošenju presude ne primijeni ili nepravilno primijeni koju odredbu ovog Zakona ili na raspravi povrijedi pravo žrtve i oštećenika, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu. Ovakvim prijedlogom sudionike kaznenog postupka, primarno sud, i formalno bi se primoralo da obrati više pažnje na poštivanje prava žrtve/oštećenika i na neki način bi se ujednačila usmjerenost sudova na uvažavanje prava svih sudionika kaznenog postupka, a ne samo na prava optuženika. Uvažavajući činjenicu da je ZKP zasigurno jedan od najvažnijih pravnih akata u Republici Hrvatskoj, kao i da se Ured pučke pravobraniteljice promiče i zalaže za sustav podrške žrtvama i svjedocima koji će predstavljati ključan element za djelotvoran progon počinitelja kaznenih djela, ali i za puno ostvarenje prava žrtava i svjedoka, smatramo potrebnim naglasiti potrebu da se pri izradi Konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku s osobitom pozornošću razmotre svi prijedlozi i eventualne kritike zainteresirane javnosti, kako bi se novelom doista ispunili svi standardi koje propisuje Direktiva 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela. Nije prihvaćen ODBIJEN/PRIMLJENO NA ZNANJE U odnosu na članak 5. Nacrta prijedloga Zakona, u dijelu koji se odnosi na članak 44.; Novim člankom 44. ZKP/08 transponira se članak 22. Direktive 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP. Navedenom odredbom Direktive nastoji se osigurati individualan pristup nadležnih tijela prema svakoj žrtvi, kojem je krajnji cilj utvrditi, ovisno o okolnostima pojedinog slučaja, da li postoji rizik od sekundarne i ponovljene viktimizacije žrtve te rizik od zastrašivanja i odmazde tijekom kaznenog postupka. Sama procjena trebala bi se sastojati od dva koraka: 1) utvrđivanja da li postoji potreba za primjenom posebnih mjera zaštite u odnosu na žrtvu koja je subjekt procjene i, ukoliko se navedena potreba utvrdi, 2) koje bi se konkretne mjere zaštite trebale primijeniti. Valja skrenuti pozornost da se sukladno stavku 4. navedene odredbe presumira kako u odnosu na djecu žrtve kaznenih djela postoji potreba za primjenom posebnih mjera zaštite, pa bi se kod individualne procjene djeteta žrtve procjena trebala fokusirati na drugi korak odnosno utvrđivanje koje bi mjere zaštite trebalo primijeniti u konkretnom slučaju. Na kraju valja istaknuti kako Direktiva prepušta državama članicama odluku o tome koje će tijelo provoditi individualnu procjenu žrtve (kao primjere navodi policiju, sva pravosudna tijela, organizacije za potporu žrtvama i slično) i ističe kako se može raditi i o različitim tijelima, ovisno o stadiju postupka u kojem se ista provodi. Imajući u vidu gore navedeno, člankom 44. stavkom 1. ZKP/08 propisuje se dužnost tijela koje provodi ispitivanje žrtve (policija, državno odvjetništvo, sud) da prije ispitivanja provede pojedinačnu procjenu žrtve. Člankom 44. stavcima 2. i 3. ZKP/08 transponiraju se odredbe članka 22. stavaka 2., 3. i 5. Direktive te se propisuje da se prilikom provođenja individualne procjene žrtve osobito treba imati u vidu njene osobne značajke, vrstu ili narav kaznenog djela i okolnosti njegova počinjenja. Pri tome se posebna pažnja treba posvetiti žrtvama koje su pretrpjele značajnu štetu zbog težine kaznenog djela, žrtvama kaznenog djela počinjenog zbog nekog osobnog svojstva žrtve, te žrtvama koje njihov odnos s počiniteljem čini osobito ranjivima. Pojedinačna procjena žrtve na odgovarajući način treba uključiti osobito žrtve terorizma, organiziranog kriminala, trgovanja ljudima, rodno uvjetovanog nasilja, nasilja u bliskim odnosima, spolnog nasilja i spolnog iskorištavanja ili zločina iz mržnje te žrtve s invalidnošću. U odnosu na članak 5. Nacrta prijedloga Zakona, u dijelu koji se odnosi na članak 45.; Novim člankom 45. ZKP/08 uređuju se „posebni“ katalozi prava za određene kategorije žrtava kojima ZKP/08 uz prava iz novog članka 43. ZKP/08 daje i dodatna prava (djeca žrtve kaznenih djela, žrtve kaznenih djela protiv spolne slobode i žrtve trgovanja ljudima te žrtve s posebnim potrebama zaštite), obzirom na specifičan položaj u kojem se ove kategorije žrtava nalaze. Stavci 1. do 3. sadržajno u bitnome odgovaraju dosadašnjem članku 44. ZKP/08. U stavku 1. navodi se da dijete kao žrtva kaznenog djela, uz sva prava koja žrtvi pripadaju sukladno stavcima 4. i 5. novog članka 44. ZKP/08, te prava koja žrtvama pripadaju sukladno drugim odredbama ZKP/08 (u prvom redu, prava iz „općeg“ kataloga, ali i druga prava), ima i pravo na opunomoćenika na teret proračunskih sredstava,tajnost osobnih podataka i isključenje javnosti. Ovdje valja pojasniti kako je pravo na pratnju osobe od povjerenja prilikom sudjelovanja u radnjama, koje se u važećem tekstu nalazi u članku 44. stavku 1. točki 2. ZKP/08, prema predloženim izmjenama jedno od prava iz „općeg“ kataloga, pa se stoga više ne navodi u stavku 1. Dakle, novi članak 45. stavak 1. ZKP/08 i dalje djetetu žrtvi kaznenog djela pruža najviši stupanj zaštite prava u kaznenim postupcima, obzirom se radi o najosjetljivijoj kategoriji sudionika u kaznenim postupcima. Stavci 2. i 3. sadržajno odgovaraju dosadašnjem članku 44. stavcima 2. i 3. ZKP/08, time da je izričaj stavka 2. ujednačen sa izričajem novog članka 43. stavka 4. ZKP/08 („sud, državno odvjetništvo, istražitelj i policija“). U novom članku 45. stavku 4. ZKP/08 propisuje se katalog prava žrtava kaznenih djela protiv spolne slobode i žrtava kaznenog djela trgovanja ljudima, koji je u bitnome istovjetan važećem katalogu iz članka 45. stavka 1. ZKP/08. I ovdje se skreće pozornost da je sam katalog nomotehnički uređen pa se pravo žrtve da ju se ispita uz prisutnost osobe od povjerenja više ne navodi jer se nalazi u „općem“ katalogu iz novog članka 43. ZKP/08, a kako bi se izbjeglo upućivanje, u ovom se stavku izrijekom navodi i pravo ovih kategorija žrtve na opunomoćenika na teret proračunskih sredstava. Stavkom 5. propisuje se katalog prava žrtava u odnosu na koje su utvrđene posebne potrebe zaštite sukladno novom članku 44. ZKP/08. Navedena kategorija žrtava, uz prava koja im pripadaju sukladno „općem“ katalogu iz članka 43. ZKP/08, ima i pravo prije ispitivanja razgovarati sa savjetnikom, na teret proračunskih sredstava, pravo da ju u policiji i državnom odvjetništvu ispituje osoba istog spola, te da ju, ako je to moguće, u slučaju ponovnog ispitivanja ispituje ta ista osoba, pravo uskratiti odgovor na pitanja koja nisu u vezi s kaznenim djelom, a odnose se na strogo osobni život žrtve, pravo zahtijevati da bude ispitana putem audio-video uređaja, pravo na tajnost osobnih podataka i pravo zahtijevati isključenje javnosti s rasprave. Navedeni katalog potrebno je unijeti u ZKP/08 radi potpunog transponiranja članka 23. Direktive 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP. U odnosu na članak 62. Nacrta prijedloga; Imajući u vidu gore navedeno, člankom 44. stavkom 1. ZKP/08 propisuje se dužnost tijela koje provodi ispitivanje žrtve (policija, državno odvjetništvo, sud) da prije ispitivanja provede pojedinačnu procjenu žrtve. Obzirom da će za provođenje pojedinačne procjene ponekad biti nužan i multidisciplinarni pristup, ističe se kako će navedena tijela procjenu vršiti u uskoj suradnji sa tijelima, organizacijama ili ustanovama za pomoć i podršku žrtvama kaznenih djela, u okviru kojih su zaposleni ili djeluju stručnjaci koji imaju potrebna predznanja iz područja viktimologije, a bez čijeg aktivnog sudjelovanja ponekad neće biti moguće na kvalitetan i sveobuhvatan način provesti procjenu individualnih potreba svake žrtve (ovdje valja naglasiti da Direktiva naglašava individualan pristup svakoj žrtvi, pa će ponekad za utvrđivanje njenih potreba biti dovoljno provesti razgovor sa žrtvom, dok će u složenijim slučajevima biti potreban multidisciplinaran pristup). Kao što je to predviđeno Direktivom, pojedinačna procjena žrtve uključuje utvrđivanje postoji li potreba za primjenom posebnih mjera zaštite u odnosu na žrtvu (prvi korak) te ukoliko postoji, koje posebne mjere zaštite bi se trebale primijeniti. Kao primjer posebnih zaštitnih mjera navode se poseban način ispitivanja žrtve i uporaba komunikacijskih tehnologija radi izbjegavanja vizualnog kontakta sa počiniteljem, ali u obzir dolaze i druge mjere propisane ZKP/08 (npr. imenovanje opunomoćenika, isključenje javnosti i slično), ali i npr. ZSM (kada se radi o djetetu žrtvi kaznenog djela). U odnosu na članak 78. Nacrta prijedloga; Novim člankom 51. ZKP/08 uređuje se katalog prava oštećenika, koji se do sada nalazio u članku 47. ZKP/08. U odnosu na važeći katalog došlo je do određenih izmjena koje su u prvom redu rezultat usvajanja nove definicije oštećenika iz članka 202. stavka 12. ZKP/08, prema kojem je oštećenik žrtva kaznenog djela i pravna osoba na čiju je štetu kazneno djelo počinjeno, a koje sudjeluju u svojstvu oštećenika u postupku. Vidljivo je da se novom definicijom vrši jasno razlikovanje pojma oštećenika kao procesnog instituta koji obuhvaća žrtvu i pravnu osobu na čiju je štetu kazneno djelo počinjeno koje aktivno sudjeluju u postupku kroz korištenje djelatnih procesnih prava koja im pripadaju sukladno odredbama ZKP/08, od osnovnog pojma žrtve koji, uz to što je vezan isključivo za fizičku osobu, ne traži aktivno sudjelovanje u postupku, obzirom da žrtva može odlučiti i da se uopće ne miješa u tijek kaznenog postupka. Imajući u vidu gore navedenu definiciju oštećenika, a radi nomotehničke preciznosti, uvodno je naznačeno da se prava oštećenika ne vežu uz formalni početak kaznenog postupka (članak 17. ZKP/08), jer određena prava iz kataloga oštećenik nedvojbeno može ostvarivati i prije nego što je kazneni postupak započeo. Također, propisana je obveza za državno odvjetništvo i sud posebno upozoriti oštećenika na određena prava u odnosu na koja nisu Zakonom propisana upozorenja oštećeniku. Ostali prijedlozi ne odnose se na odredbe koje su predmet ovih izmjena i dopuna te su uzete na znanje.