Izvješće o provedenom savjetovanju - Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, s Konačnim prijedlogom zakona

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 NIKOLA ĐURIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE U prijelaznim i završnim odredbama Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara nije navedeno da Odredbe članka 114. ovoga Zakona prestaju važiti 1. siječnja 2018. Ovo sve iz razloga jer 01. siječnja 2018. stupaju na snagu odredbe o porezu na nekretnine temeljem Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj: 115/16). Nije prihvaćen Obrazloženje neprihvaćanja prijedloga: Prema Jedinstvenim metodološko-nomotehničkim pravilima za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor (Narodne novine, broj 74/15) nije dopušteno u tekstu zakona navoditi kada će pojedina odredba zakona prestati već se mora donijeti novi zakon kojim će se propisati prestanak važenja zakona.
2 NIKOLA ĐURIĆ KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, Članak 8. Člankom 8. predmetnog Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara predviđena je izmjena stavka 4. članka 114. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Napominjem da je tekst prijedloga izmjene navedenog stavka, istovjetan trenutno važećem stavku 4. članka 114. istog Zakona. Nije prihvaćen Obrazloženje neprihvaćanja prijedloga: Smanjenje spomeničke rente na 4,00 kune bilo je propisano Uredbom o izmjenama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (Narodne novine, broj 98/15) koja je u međuvremenu prestala važiti pa je stoga nužno Zakonom urediti ovo pitanje.
3 HRVATSKA UDRUGA BANAKA  , PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA Vlada RH i Ministarstvo kulture navedenim nacrtom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ponovno uvodi parafiskalno davanje, odnosno plaćanje spomeničke rente od ostvarenog prihoda (indirektna spomenička renta). Odredbom članka 3. Zakonu o izmjenama i dopuni Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("NN" broj 25/2012) izmijenjen je članak 114.a Zakona u kojem je propisano da su obveznici plaćanja spomeničke rente pravne i fizičke osobe koje obavljaju pobrojane djelatnosti iz NKD. Naime, navedenom odredbom Zakona obveza plaćanja indirektne spomeničke rente (rente koja se plaća od ostvarenog prihoda), propisana je samo nekim poduzetnici – (onima koji obavljaju djelatnost trgovine na veliko i malo duhanskim proizvodima, trgovine na veliko parfemima i kozmetikom, telekomunikacije, novčarsko posredovanje i pomoćne djelatnosti kod financijskih usluga i djelatnosti kockanja i klađenja) dok je većini ostalih poduzetnika obveza plaćanja indirektne spomeničke rente ukinuta od 01.03.2012. godine. Prema odredbi članka 4. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara članak 3. je trebao prestati važiti 31. 12. 2012. godine, odnosno s tim je datumom trebala prestati i obveza plaćanja indirektne spomeničke rente za sve poduzetnike. Međutim, Hrvatski sabor je izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara valjanost navedene odredbe Zakona produžavao do 31.12.2013. godine ("NN" 136/12), pa do 31.12.2014. godine ("NN" broj 157/13) i 31.12.2015. godine ("NN" broj 152/14). Uredbom o izmjenama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("NN" broj 98/15) valjanost navedene odredbe je produžena do 31.12.2016. godine. Kako nije bilo izmjena i dopuna Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara kojom bi se produžila valjanost navedene odredbe, više ne postoji obveza pravnih i fizičkih osoba da u 2017. godini obračunavaju i plaćaju indirektnu (prema ostvarenom prihodu) spomeničku rentu. Zbog navedenog, a i činjenice da je navedena obveza plaćanja indirektne spomeničke rente zapravo trebala prestati 31.12.2012. godine, predlažemo, da kod utvrđivanja konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, Vlada RH briše članak 9. nacrta Zakona čime bi se pridonijelo rasterećenju gospodarstva, ukidanju administrativnih barijera kao i povećanju konkurentnosti i transparentnosti poslovanja. Nije prihvaćen Obrazloženje neprihvaćanja prijedloga: Plaćanjem indirektne spomeničke rente prikupljaju se sredstva za obnovu kulturnih dobara. Neprijeporno je da djelatnosti te fizičke i pravne osobe koje obavljaju te djelatnosti kao obveznici indirektne spomeničke rente imaju neizravnu korist s obzirom da kulturna baština pridonosi povećanju broja turista i posjetitelja, a time se pridonosi prihodovno i djelatnostima koje potpadaju pod režim indirektne spomeničke rente.
4 Hrvatski restauratorski zavod   Ad 1. Predložena izmjena odredbe članka 101. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (dalje: Zakon) dovodi u pitanje samu svrhu postojanja sustava stručnih zvanja. Namjera uspostave sustava stručnih zvanja bila je postizanje ujednačenog stručnog standarda u svim segmentima radova, pa tako i onima legislativne i organizacijske naravi bez obzira na vlasnički ili pravni status izvoditelja radova na kulturnim dobrima. Odgovarajuću kvalitetu konzervatorsko-restauratorskih postupaka potrebno je osigurati neovisno o tome izvode li ih javne ili privatne pravne ili fizičke osobe. S obzirom da se u Pravilniku o uvjetima za fizičke i pravne osobe radi dobivanja dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara obveza stjecanja odgovarajućeg stručnog zvanja (kojim se dokazuje stručna osposobljenost kao preduvjet za ishođenje dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara) iz članka 5. odnosi samo na uski krug fizičkih osoba koji obavljanju poslove zaštite i očuvanja kulturnih dobara, stjecanje stručnih zvanja sveobuhvatno je regulirano jedino Pravilnikom o stručnim zvanjima u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti te uvjetima i načinu njihova stjecanja. To je jedini propis koji uvodi „standard stručnosti“ - stručna zvanja. Drugim riječima, obvezu polaganja stručnog ispita za sve fizičke osobe, bez obzira na primarnu struku, koji rade u sektoru zaštite kulturne baštine. Naime, Pravilnik o uvjetima za fizičke i pravne osobe radi dobivanja dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara propisuje obvezu ishođenja dopuštenja jedino za osobe koji izrađuju prijedloge konzervatorsko-restauratorskog zahvata i izvode restauratorske radove na pokretnom kulturnom dobru. Na ostale fizičke osobe koje obavljaju poslove zaštite i očuvanja kulturnih dobara odnosi se cirkularna definicija da se osoba „smatra se stručno osposobljenom….ako ima dopuštenje…. sukladno ovom Pravilniku“. Iako u ovom savjetovanju nije riječ o drugim propisima (navedenim pravilnicima), isto (pravno) pitanje postavlja se i u slučaju članka 101. Zakona: trebaju li stručna zvanja biti jamstvo stručnosti i kvalitete obavljanja poslova (konzervatorsko-restauratorskih, ali i ostalih vrsta poslova) zaštite i očuvanja kulturnih dobara? Isti pokazatelj stručnosti (stručno zvanje) trebao bi se odnositi na sve osobe koji obavljaju opisane poslove, bez obzira na osnovnu struku, vrstu kulturnog dobra na kojem rade (pokretno ili nepokretno) ili vrstu poslodavca. Prethodno je posebno potrebno izjednačiti s obzirom na mobilnost „radnika“ i mogućnost njihova zapošljavanja kod drugog poslodavca. Primjerice, radnik konzervatorsko-restauratorske struke radi u pravnoj osobi privatnog prava i nema obvezu polaganja stručnog ispita. Ukoliko se taj radnik nakon npr. petnaest godina radnog iskustva želi zaposliti u javnoj ustanovi ili drugoj specijaliziranoj pravnoj osobi iz st. 1. predloženog članka, jedino mjesto, s obzirom na činjenicu da nije položio stručni ispit i nema stručno zvanje, na koje se on prema predloženom rješenju može zaposliti je radno mjesto suradnika konzervatora/konzervatora-restauratora s obvezom polaganja stručnog ispita. Ne može se zaposliti na radnom mjestu savjetnika koje bi po godinama radnog iskustva i pretpostavljenoj stručnosti bilo odgovarajuće. Ukoliko pak stručna zvanja ne trebaju biti jamstvo kvalitete i pokazatelj stručnosti, logično i jedino pravično je da se isti kriteriji odnose na sve fizičke osobe, bez obzira na poslodavca. Nema opravdanja za takav nejednaki tretman osoba iste struke. Zaključno, mišljenja smo da je sustav stručnih zvanja potrebno zadržati i dosljedno ga provesti u svim provedbenim aktima i u odnosu na sve struke, a kako bi se osigurala stručnost i kvaliteta obavljanja poslova zaštite i očuvanja kulturnih dobara. Ukoliko je pak stav i odluka nadležnih tijela i zakonodavca da je stjecanje primarne struke po završenom školovanju dovoljno za daljnji rad, ne vidimo nikakvog opravdanja da se dodatni kriteriji nameće osobama iste struke zaposlenim kod poslodavaca iz st. 1 predloženog članka. U tom slučaju bi se interni akti tih poslodavaca uskladili s Uredbom o nazivima radih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, zadržavajući isti naziv radnog mjesta uz brisanje uvjeta stručnog zvanja. Ad 2. Vezno uz tekst članka 95. važećeg Zakon koji određuje da: • „Poslove restauriranja, konzerviranja i obnove kulturnih dobara obavlja Hrvatski restauratorski zavod…“ te tekst članka 100. stavku 1. važećeg Zakona koji određuje da: • „Poslove istraživanja, proučavanja, čuvanja, restauriranja, konzerviranja, održavanja, obnove i korištenja kulturnih dobara mogu obavljati samo specijalizirane pravne i fizičke osobe“ mišljenja samo da bi se trebala uskladiti terminologija u smislu pojašnjavanja pojma istraživanja kao dijela konzervatorsko-restauratorskog posla. Naime, u praksi se pojavilo pitanje je li Zavod ovlašten obavljati poslove istraživanja odnosno je su li poslovi istraživanja dio poslova restauriranja i konzerviranja kao i pitanje o kojim je istraživanjima i proučavanjima u članku 100. stavku 1. riječ. Nemoguće je provoditi konzervatorsko-restauratorske radove na kulturnom dobru bez da su prethodno izvedena istraživanja kojima su utvrđene vrijednosti, povijesni slojevi (biografija) kulturnog dobra, identificirani materijali i tehnike te utvrđeno njegovo fizičko stanje. Sve je to moguće napraviti jedino istraživanjima. Stoga predlažemo da se opis poslova iz članka 100. stavka 1. primijeni i na opis poslova iz članak 95. st. 1. Ad 3. Iako predložena stipulacija stavka 1. članka 101. neposredno određuje da postoji druge pravne osobe koje su, uz pravne osobe iz članka 100. stavka 1., specijalizirane za obavljanje poslova zaštite, predlažemo da se u članku 100. to jasno i nedvosmisleno navede, a kako bi se u praksi otklonile nedoumice trebaju li te pravne osobe ishoditi tzv. licencu sukladno pravilniku iz članka 100. stavka 2. (Pravilniku o uvjetima za fizičke i pravne osobe radi dobivanja dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara). Nije prihvaćen Ad 1) Obrazloženje neprihvaćanja prijedloga: Sustav stručnih zvanja zadržan je za sve fizičke i pravne osobe koje obavljaju konzervatorsko-restauratorske poslove, s time da je predviđeno kao obveza za zaposlenike javnih ustanova, a kao fakultativno za druge fizičke osobe i zaposlenike pravnih osoba. Obveza stjecanja stručnog zvanja predviđena je za javne ustanove s obzirom da su radna mjesta za zaposlenike u javnim službama određena prema tim zvanjima sukladno Zakonu o plaćama u javnim službama i Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama. Stručnu osposobljenost fizičkih osoba i zaposlenika pravnih osoba koje nemaju stručnih zvanja utvrđuju se u postupku davanja dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara u smislu članka 100. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Ad 2) Obrazloženje neprihvaćanja prijedloga: Pojam istraživanja je stručni pojam koji je posve i razumljiv i definiran je člancima 44. i nadalje Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i predstavlja prvu mjeru zaštite i očuvanja kulturnih dobara. Naime, druge se mjere ne mogu poduzimati dok se istraživanjem ne utvrdi stanje kulturnog dobra. Slijedom toga, konzervatorsko-restauratorska ustanova ovlaštena je obavljati istraživanje u okviru svoga djelokruga. Ad 3)Obrazloženje neprihvaćanja prijedloga: Za javne ustanove koje obavljaju konzervatorsko-restauratorske poslove prilikom njihova osnivanja utvrđuju se uvjeti za obavljanje navedenih poslova što uključuje tehničku i prostornu opremljenost te odgovarajuće stručno osoblje koje ima odgovarajuće stručno zvanje.
5 Mladen Culic   Poštovani, komentiram slijedeći odlomak , povezan s člankom 101 i dr.: "... ali stjecanje ovih zvanja više nije nužan uvjet za dobivanje dopuštenja za obavljanje restauratorsko-konzervatorskih poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, ako su ispunjeni svi drugi propisani uvjeti koji jamče stručno i profesionalno obavljanje navedenog posla. Nadalje, propisivanje zvanja kao uvjeta za dobivanje odobrenja Ministarstva kulture diskriminirajuće je za fizičke osobe, državljane Europske unije kojima se na ovaj način onemogućava obavljanje restauratorsko-konzervatorske poslove na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara u Republici Hrvatskoj, bez obzira na njihovu stručnu osposobljenost i dosadašnje iskustvo na ovom području."" Ovakvo tumačenje otvara previše prostora nestručnim zahvatima i diskriminira stručnjake, završene magistre KR čiji se rad, trud i znanje ovim omalovažava i relativizira, Čak i osobe koje vode neke od institucija koje bi trebale brinuti o kulturnim dobrima, a koje same nemaju stručno obrazovanje ni zvanje (jer su prema starom sistemu priučeni konzervatori i restauratori) povremeno rade kardinalne greške na kulturnim dobrima. Krajnje je vrijeme da se ova situacija dovede pod kontrolu tako da se sa danom stupanja na snagu novog zakona propiše da ubuduće takve funkcije i zahvate smiju obavljati ssamo stručne osobe sa završenim studijem KR ili barem položenim stručnim ispitom. Također, s obzirom na razvijenu visokoškolsku edukaciju u polju KR, i sa studijima u Split, Zagrebu i Dubrovniku koji djeluju gotovo 20 godina i stvaraju specijalzirane stručnjake u tom polju, stručni ispit trebalo bi uvjetovati i zavrsenim studijem konzervacije i restauracije. Na koncu ne radi se ni o nikakvoj diskriminaciji građana EU jer oni također imaju svoja stručna zvanja koja je lako nostrificirati ukoliko se odnose na istu struku. Djelomično prihvaćen Obrazloženje djelomičnog prihvaćanja: Pravilnikom će se propisati uvjeti za stjecanje stručnih zvanja, a mogu ih stjecati osim zaposlenika u javnim konzervatorsko-restauratorskim ustanovama i fizičke osobe i zaposlenici drugih pravnih osoba koje se bave ovom djelatnošću. Pravilnikom koji je predviđen člankom 100. stavkom 2. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara propisani su uvjeti za dobivanje dopuštenja za obavljanje poslova zaštite i očuvanja kulturnih dobara. Navedenim pravilnikom će se za obavljanje konzervatorsko-restauratorskih radova predvidjeti studij konzervacije i restauracije kao uvjet za dobivanje dopuštenja.