Izvješće o provedenom savjetovanju - Revizija Dugoročne strategije za poticanje ulaganja u obnovu nacionalnog fonda zgrada Republike Hrvatske (iz 2014. godine)
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
---|---|---|---|---|---|
1 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | 3. Analiza ključnih elemenata programa obnove zgrada, 3.2.Tehničke mogućnosti centraliziranog toplinskog sustava (CTS) grijanja | Primjedba se odnosi na zadnji odlomak poglavlja u kojem je potrebno jasno navesti da se odlomak odnosi na sve vrste izvora topline, bilo da se radi o CTS-u, kotlovima na pelete, dizalicama topline ili drugima, te je isto potrebno i naglasiti jer ovako ispada da to vrijedi samo za CTS pa se on automatski eliminira iz daljnjeg razmatranja kao sustav učinkovitog grijanja i pripreme PTV. Probajmo zamisliti sustav grijanja svakoga stana u jednoj zgradi na pelete kao OIE koji je trenutačno najviše istican. | Prihvaćen | Prijedlog je uvažen te se tekst naveden u nastavku: Potrebno je također istaknuti kako pri planiranju priključenja postojećih zgrada na postojeće ili buduće CTS treba uzeti u obzir moguće prepreke, u prvom redu činjenicu da određen dio zgrada nema izgrađene unutrašnje odnosno centralne instalacije grijanja (sve zgrade u kojima postoje etažni sustavi grijanja). Priključenje takvih zgrada na CTS iziskuje znatno veća financijska sredstva u odnosu na zgrade koje se primjerice griju iz zajedničke izolirane kotlovnice u kojima postoje instalacije centralnog grijanja. Navedenu problematiku potrebno je detaljnije obraditi prilikom analiziranja mogućnosti priključenja na CTS za svaku pojedinačnu zgradu. mijenja na sljedeći način: Potrebno je također istaknuti kako pri planiranju priključenja postojećih zgrada na postojeće ili buduće CTS, kao i pri priključenju na ostale izvore topline, treba uzeti u obzir moguće prepreke, u prvom redu činjenicu da određen dio zgrada nema izgrađene unutrašnje odnosno centralne instalacije grijanja (sve zgrade u kojima postoje etažni sustavi grijanja). Priključenje zgrada na centralni izvor topline iziskuje znatno veća financijska sredstva u odnosu na zgrade koje se primjerice griju iz zajedničke izolirane kotlovnice u kojima postoje instalacije centralnog grijanja. Navedenu problematiku potrebno je detaljnije obraditi prilikom analiziranja mogućnosti priključenja na centralni izvor topline za svaku pojedinačnu zgradu. |
2 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | 3.1. Tehničke mogućnosti za energetsku obnovu (retrofit) primjenom mjera energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije za svaku kategoriju zgrada, 3.1.1.Mjera centralizacije i modernizacije sustava grijanja uz primjenu obnovljivih izvora energije | Vezano za zadnju rečenicu poglavlja, ukoliko se radi o područnom grijanju (a s obzirom da se tekst nastavlja na područno grijanje) zgrade sa podstanicama za sustav grijanja i pripreme potrošne tople vode dimnjaci nisu potrebni. | Prihvaćen | Prijedlog je uvažen te se tekst naveden u nastavku: Za svaku zgradu zasebno potrebno je razmotriti i potrebu za rekonstrukcijom dimnjaka. mijenja na sljedeći način: Kod zasebnih kotlovskih sustava, za svaku zgradu zasebno potrebno je razmotriti i potrebu za rekonstrukcijom dimnjaka. |
3 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | 3.1. Tehničke mogućnosti za energetsku obnovu (retrofit) primjenom mjera energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije za svaku kategoriju zgrada, 3.1.1.Mjera centralizacije i modernizacije sustava grijanja uz primjenu obnovljivih izvora energije | Vezano za prvi odlomak u poglavlju smatra se da bi kao prioritet trebalo staviti spajanje na CTS, naravno gdje je to ekonomski isplativo (neposredna blizina CTS-a). Naime, samim spajanjem na CTS čak i bez obnove fasade zgrada, smanjuje se količina kako ugljičnih spojeva tako i ostalih spojeva kao produkta izgaranja naspram samostalne kotlovnice. Nastavno se smanjuju i troškovi održavanja sustava u daljnjoj eksploataciji. Sav nastavni tekst se onda odnosi na sredine gdje ne postoji CTS ili se ne nalazi u neposrednoj blizini zgrada. | Djelomično prihvaćen | Unutar Strategije prioritet je postavljen na iskorištavanju obnovljivih izvora energije iz više razloga: 1. Direktiva 2009/28/EU propisuje obvezu uvođenja mjera za povećanje udjela energije iz obnovljivih izvora energije za sve države članice EU. 2. Člankom 9. EPBD Direktive utvrđen je poseban cilj da do 31. prosinca 2020. godine sve nove zgrade moraju biti zgrade s približno nultim ili vrlo niskim energetskim potrebama (zgrade gotovo nulte energije). Približno nulta odnosno vrlo niska količina energije trebala bi se u znatnoj mjeri pokrivati energijom iz obnovljivih izvora. Ista odredba vrijedi za zgrade javne namjene koje će se graditi nakon 31. prosinca 2018. godine. Usporedno sa zahtjevima za nove zgrade, Direktivom se zahtijeva od država članica da uspostave politike kojima će se poticati adaptacija zgrada koje se obnavljaju u zgrade približno nulte energije. Zgrada gotovo nulte energije definirana je potrošnjom primarne energije za grijanje, hlađenje, ventilaciju, pripremu potrošne tople vode i rasvjetu te minimalnim udjelom obnovljivih izvora energije od 30% u primarnoj energiji potrebnoj za zadovoljavanje energetskih potreba zgrade. 3. Svih pet modela obnove obuhvaća obnovu ovojnice i zamjenu i/ili ugradnju učinkovitih tehničkih sustava uz što veći stupanj korištenja obnovljivih izvora energije. Model cjelovite obnove prema zahtjevima Tehničkog propisa za veliku rekonstrukciju, sukladno Članku 45. Stavku 7., podrazumijeva rekonstrukciju postojeće zgrade kojom se obnavljaju, djelomično ili potpuno zamjenjuju dijelovi ovojnice grijanog dijela zgrade kod koje radovi obuhvaćaju jednako ili više od 75% ovojnice grijanog dijela zgrade te se uz ograničenje vrijednosti koeficijenata prolaska topline građevnih dijelova primjenjuje i ograničenje iznosa godišnje potrebne toplinske energije za grijanje po jedinici ploštine korisne površine zgrade Q’’H,nd [kWh/(m2·a)], godišnje isporučene energije Edel [kWh/(m2·a)] te godišnje primarne energije Eprim [kWh/(m2·a)], koja uključuje energiju za grijanje, hlađenje, ventilaciju, pripremu potrošne tople vode te kod nestambenih zgrada i rasvjetu. Za model cjelovite obnove prema nZEB standardu gradnje također se primjenjuju jednaka ograničenja kao kod modela obnove zgrade prema zahtjevima Tehničkog propisa za veliku rekonstrukciju, pri čemu su kriteriji za iznose godišnje potrebne toplinske energije za grijanje po jedinici ploštine korisne površine zgrade Q’’H,nd, godišnje isporučene energije Edel te godišnje primarne energije Eprim postroženi. Na temelju izvršenih izračuna zaključuje se da je u nekim slučajevima vrlo teško zadovoljiti kriterije navedene Tehničkim propisom vezane uz definirane iznose primarne energije te je najčešće nužno koristiti što manji iznos faktora primarne energije (za pretvorbu isporučene energije u primarnu energiju) koji je svojstven obnovljivim izvorima energije. Iako je faktor primarne energije za električnu energiju veći od faktora primarne energije za daljinske sustave (prosjek za cijelu Hrvatsku), za dizalice topline je potrebna daleko manja ulazna energija. Nadalje, ističemo da je u Strategiji navedeno: Bazirano na pozitivnim iskustvima i energetsko-ekološkoj s jedne i ekonomskoj optimalnosti s druge strane, daljinsko grijanje i/ili hlađenje temeljeno na energiji iz obnovljivih izvora je smjer u kojem se trebaju razvijati sustavi grijanja nacionalnog fonda zgrada Republike Hrvatske. Na područjima gdje nije primjenjivo daljinsko grijanje i/ili hlađenje trebali bi se ugrađivati pojedinačni sustavi koji također koriste obnovljive izvore energije poput kotlova na biomasu i dizalica topline. Iz čega je vidljivo da je prioritet postavljen na korištenju topline iz centralnih toplinskih sustava temeljenih na obnovljivim izvorima energije. |
4 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | 2.6. Energetska svojstva i karakteristike zgrada, 2.6.2. Sustavi grijanja | Predlaže se čimbenike koji najviše utječu na odabir sustava grijanja poredati po utjecajnosti. | Prihvaćen | Prijedlog je uvažen te se tekst naveden u nastavku: Čimbenici koji najviše utječu na odabir sustava grijanja su sljedeći : ● vremenski uvjeti (geografska lokacija); ● položaj i tip zgrade (stambena, nestambena-poslovna, obrazovna, i dr.); ● vrijeme korištenja zgrade (24-satno, 8-satno, i dr.); ● raspoloživost izvora energije (električna energija, fosilna goriva, biomasa, drugi obnovljivi izvori energije); ● investicijski i pogonski troškovi; ● legislativa (zakoni, propisi, norme, preporuke); ● utjecaj na okoliš. mijenja na sljedeći način: Čimbenici koji najviše utječu na odabir sustava grijanja su sljedeći : ● raspoloživost izvora energije (električna energija, fosilna goriva, biomasa, drugi obnovljivi izvori energije); ● vremenski uvjeti (geografska lokacija); ● investicijski i pogonski troškovi; ● položaj i tip zgrade (stambena, nestambena-poslovna, obrazovna, i dr.); ● legislativa (zakoni, propisi, norme, preporuke); ● vrijeme korištenja zgrade (24-satno, 8-satno, i dr.); ● utjecaj na okoliš. |
5 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | 2.6. Energetska svojstva i karakteristike zgrada, 2.6.2. Sustavi grijanja | Rečenica: „Zbog neujednačenog razvoja plinske i vrelovodne mreže na području Hrvatske, za grijanje se i dalje u velikoj mjeri koristi loživo ulje, tako da ipak dominantnu ulogu u strukturi energije za energetske transformacije ima potrošnja tekućih goriva.“ se ponavlja dva puta u istom odlomku. Predlaže se brisanje jedne od njih. | Prihvaćen | Prijedlog je uvažen te se tekst naveden u nastavku: U razdoblju od 1971. godine dolazi do ujednačenog rasta plinske mreže i sve većeg broja priključenih zgrada, čime dolazi do razvoja centralne pripreme topline i razvoda grijanja u zgradama. Također, dolazi do proširenja i razvoja vrelovodne i parovodne mreže te povećanja broja priključenih zgrada, poglavito u industriji . Za grijanje se u velikoj mjeri koristi i loživo ulje (uljne peći i dr.) prvenstveno na područjima gdje nije razvijena plinska i toplovodna mreža. Razdoblje od 1981. godine karakterizira nastavak ujednačenog rasta plinske mreže i sve većeg broja priključenih zgrada, a ujedno i povećanje potrošnje prirodnog plina. Također, dolazi do proširenja i razvoja vrelovodne i parovodne mreže te povećanja broja priključenih zgrada, poglavito u industriji, ali u znatno manjem opsegu od plinske mreže. Zbog neujednačenog razvoja plinske i vrelovodne mreže na području Hrvatske, za grijanje se u velikoj mjeri koristi i loživo ulje, to rezultira dominantnom potrošnjom tekućih goriva . U razdoblju od 1998. do 2004. godine dolazi do naglog povećanja plinske mreže, a time i broj priključenih potrošača naglo raste. Također, dolazi do proširenja i razvoja vrelovodne i parovodne mreže te povećanja broja priključenih zgrada, poglavito u industriji. Razvija se toplovodna i vrelovodna mreža u većim gradovima u Hrvatskoj (Sisak, Karlovac, Varaždin i dr.). Zbog neujednačenog razvoja plinske i vrelovodne mreže na području Hrvatske, za grijanje se i dalje u velikoj mjeri koristi loživo ulje, tako da ipak dominantnu ulogu u strukturi energije za energetske transformacije ima potrošnja tekućih goriva . Tek u razdoblju od 2005. godine počinje sve veća primjena modernih, naprednih sustava i energetski učinkovitih tehnologija (kondenzacijski kotlovi, dizalice topline i dr.). mijenja na sljedeći način: U razdoblju od 1971. godine dolazi do ujednačenog rasta plinske mreže i sve većeg broja priključenih zgrada, čime dolazi do razvoja centralne pripreme topline i razvoda grijanja u zgradama. Također, dolazi do proširenja i razvoja vrelovodne i parovodne mreže te povećanja broja priključenih zgrada, poglavito u industriji . Za grijanje se u velikoj mjeri koristi i loživo ulje (uljne peći i dr.) prvenstveno na područjima gdje nije razvijena plinska, toplovodna i vrelovodna mreža. Razdoblje od 1981. godine karakterizira nastavak ujednačenog rasta plinske mreže i sve većeg broja priključenih zgrada, a ujedno i povećanje potrošnje prirodnog plina. Također, dolazi do proširenja i razvoja vrelovodne i parovodne mreže te povećanja broja priključenih zgrada, poglavito u industriji, ali u znatno manjem opsegu od plinske mreže. Zbog neujednačenog razvoja plinske i vrelovodne mreže na području Hrvatske, za grijanje se u velikoj mjeri koristi i loživo ulje, to rezultira dominantnom potrošnjom tekućih goriva . U razdoblju od 1998. do 2004. godine dolazi do naglog povećanja plinske mreže, a time i broj priključenih potrošača naglo raste. Također, dolazi do proširenja i razvoja vrelovodne i parovodne mreže te povećanja broja priključenih zgrada, poglavito u industriji. Razvija se toplovodna i vrelovodna mreža u većim gradovima u Hrvatskoj (Sisak, Karlovac, Varaždin i dr.). Tek u razdoblju od 2005. godine počinje sve veća primjena modernih, naprednih sustava i energetski učinkovitih tehnologija (kondenzacijski kotlovi, dizalice topline i dr.). |
6 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | 2.6. Energetska svojstva i karakteristike zgrada, 2.6.2. Sustavi grijanja | U rečenici „Za grijanje se u velikoj mjeri koristi i loživo ulje (uljne peći i dr.) prvenstveno na područjima gdje nije razvijena plinska i toplovodna mreža.“ predlaže se dodati uz plinsku i toplovodnu također i vrelovodnu mrežu. | Prihvaćen | Prijedlog je uvažen te je naveden unutar odgovora na prethodnu primjedbu. |
7 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | 2.6. Energetska svojstva i karakteristike zgrada, 2.6.2. Sustavi grijanja | Prilikom opisivanja postrojenja koja imaju mogućnost rada u kogeneraciji ili trigeneraciji, navedeno je da se može proizvoditi električna i toplinska rashladna energija. Pretpostavlja se da se radi o pogrešci, da je trebalo pisati: “električna, toplinska i rashladna energija“. | Djelomično prihvaćen | Prijedlog je djelomično uvažen te se tekst naveden u nastavku: Takva postrojenja imaju mogućnost rada u tzv. kogeneraciji ili trigeneraciji, što znači da se osim toplinske energije može proizvoditi električna i toplinska rashladna energija. mijenja na sljedeći način: Takva postrojenja imaju mogućnost rada u tzv. kogeneraciji ili trigeneraciji, što znači da se osim toplinske energije može proizvoditi električna i rashladna energija |
8 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | 2.6. Energetska svojstva i karakteristike zgrada, 2.6.2. Sustavi grijanja | Koristi se termin „ložište“ koji je različit od termina „generatora topline“ u sustavu centralnog grijanja. Predlaže se unificirati nazivlje, primjerice „izvor topline“. | Prihvaćen | Prijedlog je uvažen te se dijelovi teksta navedeni u nastavku: Ložište se nalazi u centralnoj toplani iz koje se opskrbljuje toplinskom energijom jedna ili više građevina. Centralni sustavi grijanja podrazumijevaju izvor topline smješten na jednom mjestu u građevini te se cijevnom mrežom toplinska energija razvodi do ogrjevnih tijela koja su smještena u grijanim prostorijama, a sastoje se od sljedećih elemenata : • Generator topline; • Dimovodni sustav; • Razvod toplinske energije; • Ogrjevna tijela; • Cirkulacijske pumpe; • Zaporne i regulacijske armature; • Ekspanzijski sustav; • Sustav regulacije i upravljanja. mijenjaju na sljedeći način: Izvor topline se nalazi u centralnoj toplani iz koje se opskrbljuje toplinskom energijom jedna ili više građevina. Centralni sustavi grijanja podrazumijevaju izvor topline smješten na jednom mjestu u građevini te se cijevnom mrežom toplinska energija razvodi do ogrjevnih tijela koja su smještena u grijanim prostorijama, a sastoje se od sljedećih elemenata : • Izvor topline; • Dimovodni sustav; • Razvod toplinske energije; • Ogrjevna tijela; • Cirkulacijske pumpe; • Zaporne i regulacijske armature; • Ekspanzijski sustav; • Sustav regulacije i upravljanja. |
9 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | 2.6. Energetska svojstva i karakteristike zgrada, 2.6.2. Sustavi grijanja | Predlaže se razmotriti korištenje nekog drugog izraza a ne izraz „generator topline“. | Prihvaćen | Prijedlog je uvažen te je naveden unutar odgovora na prethodnu primjedbu. |
10 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | Revizija Dugoročne strategije za poticanje ulaganja u obnovu nacionalnog fonda zgrada Republike Hrvatske (iz 2014. godine) | Generalno smatramo da strategija nije vodila računa o obnovi zgrada spojenih na CTS ili zgrada koje se mogu spojiti na CTS. Stoga smatramo da bi isti trebao voditi računa i o takvim zgradama, s obzirom na to da stambeni/poslovni fond takvih zgrada u Republici Hrvatskoj nije zanemariv. Dosadašnja iskustva pokazuju da kvalitetno provedena energetska obnova zgrade omogućava smanjenje njezinih potreba za toplinskom energijom 30-40% na godišnjoj razini, što dovodi do ekvivalentnog smanjenja potrošnje primarnog energenta. Tako provedena mjera direktno je povezana sa manjom emisijom stakleničkih plinova, pod uvjetom da se energetska obnova provede na sustavan način. Odnosno, ako imamo slučaj da je energetska obnova provedena na način da su njome obuhvaćeni čitavi blokovi zgrada, odnosno čitava naselja spojena na CTS, tada je moguće smanjenje temperaturnog režima u vrelovodnoj mreži, čime se smanjuju i distribucijski toplinski gubici. U slučaju kad dio zgrada ostaje neobnovljen, temperaturni režim u distribucijskoj mreži nije moguće smanjiti, te distribucijski gubici u apsolutnom iznosu ostaju isti, a kad se promatraju postotno u odnosu na količinu isporučene energije, značajno se povećavaju. Time se umanjuje efekt ušteda ostvaren na razini krajnjih potrošača. Također, mjere energetske obnove zgrada, osim poticanja energetske efikasnosti, trebale bi obuhvatiti i optimiranje toplinskog postrojenja (toplinskih podstanica) kao i internih instalacija grijanja i potrošne tople vode što se u ovoj strategiji povremeno spominje a primarno bi to trebalo biti povezano s ciljem pripreme potrošača za nisko temperaturni režim primarnog vrelovoda. Tako provedena obnova zgrada spojenih na CTS otvara mogućnost spajanja novih zgrada (pod uvjetom da su nisko energetske i sa nisko temperaturnim režimom grijanja) s obzirom na to da je smanjena potreba za toplinskom energijom već spojenih zgrada, te postojeći sustav ima „slobodnog“ kapaciteta. Naglasak na uključivanje obnovljivih izvora u CTS treba staviti na stranu proizvodnje toplinske energije, jer se na taj način ostvaruju najveći efekti, dok se ugradnjom disperziranih izvora kao što su solarni paneli ili dizalice topline na strani potrošača ostvaruju puno manji efekti, a pri tome se u samoj mreži potencijalno pojavljuju problemi s distribucijskim gubicima. | Djelomično prihvaćen | Unutar Strategije prioritet je postavljen na iskorištavanju obnovljivih izvora energije iz više razloga: 1. Direktiva 2009/28/EU propisuje obvezu uvođenja mjera za povećanje udjela energije iz obnovljivih izvora energije za sve države članice EU. 2. Člankom 9. EPBD Direktive utvrđen je poseban cilj da do 31. prosinca 2020. godine sve nove zgrade moraju biti zgrade s približno nultim ili vrlo niskim energetskim potrebama (zgrade gotovo nulte energije). Približno nulta odnosno vrlo niska količina energije trebala bi se u znatnoj mjeri pokrivati energijom iz obnovljivih izvora. Ista odredba vrijedi za zgrade javne namjene koje će se graditi nakon 31. prosinca 2018. godine. Usporedno sa zahtjevima za nove zgrade, Direktivom se zahtijeva od država članica da uspostave politike kojima će se poticati adaptacija zgrada koje se obnavljaju u zgrade približno nulte energije. Zgrada gotovo nulte energije definirana je potrošnjom primarne energije za grijanje, hlađenje, ventilaciju, pripremu potrošne tople vode i rasvjetu te minimalnim udjelom obnovljivih izvora energije od 30% u primarnoj energiji potrebnoj za zadovoljavanje energetskih potreba zgrade. 3. Svih pet modela obnove obuhvaća obnovu ovojnice i zamjenu i/ili ugradnju učinkovitih tehničkih sustava uz što veći stupanj korištenja obnovljivih izvora energije. Model cjelovite obnove prema zahtjevima Tehničkog propisa za veliku rekonstrukciju, sukladno Članku 45. Stavku 7., podrazumijeva rekonstrukciju postojeće zgrade kojom se obnavljaju, djelomično ili potpuno zamjenjuju dijelovi ovojnice grijanog dijela zgrade kod koje radovi obuhvaćaju jednako ili više od 75% ovojnice grijanog dijela zgrade te se uz ograničenje vrijednosti koeficijenata prolaska topline građevnih dijelova primjenjuje i ograničenje iznosa godišnje potrebne toplinske energije za grijanje po jedinici ploštine korisne površine zgrade Q’’H,nd [kWh/(m2·a)], godišnje isporučene energije Edel [kWh/(m2·a)] te godišnje primarne energije Eprim [kWh/(m2·a)], koja uključuje energiju za grijanje, hlađenje, ventilaciju, pripremu potrošne tople vode te kod nestambenih zgrada i rasvjetu. Za model cjelovite obnove prema nZEB standardu gradnje također se primjenjuju jednaka ograničenja kao kod modela obnove zgrade prema zahtjevima Tehničkog propisa za veliku rekonstrukciju, pri čemu su kriteriji za iznose godišnje potrebne toplinske energije za grijanje po jedinici ploštine korisne površine zgrade Q’’H,nd, godišnje isporučene energije Edel te godišnje primarne energije Eprim postroženi. Na temelju izvršenih izračuna zaključuje se da je u nekim slučajevima vrlo teško zadovoljiti kriterije navedene Tehničkim propisom vezane uz definirane iznose primarne energije te je najčešće nužno koristiti što manji iznos faktora primarne energije (za pretvorbu isporučene energije u primarnu energiju) koji je svojstven obnovljivim izvorima energije. Iako je faktor primarne energije za električnu energiju veći od faktora primarne energije za daljinske sustave (prosjek za cijelu Hrvatsku), za dizalice topline je potrebna daleko manja ulazna energija. Nadalje, ističemo da je u Strategiji navedeno: Bazirano na pozitivnim iskustvima i energetsko-ekološkoj s jedne i ekonomskoj optimalnosti s druge strane, daljinsko grijanje i/ili hlađenje temeljeno na energiji iz obnovljivih izvora je smjer u kojem se trebaju razvijati sustavi grijanja nacionalnog fonda zgrada Republike Hrvatske. Na područjima gdje nije primjenjivo daljinsko grijanje i/ili hlađenje trebali bi se ugrađivati pojedinačni sustavi koji također koriste obnovljive izvore energije poput kotlova na biomasu i dizalica topline. Iz čega je vidljivo da je prioritet postavljen na korištenju topline iz centralnih toplinskih sustava temeljenih na obnovljivim izvorima energije. |