Izvješće savjetovanja

Redni broj	Korisnik	Područje	Komentar	Status odgovora	Odgovor
1	Američka gospodarska komora u Hrvatskoj	TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU, ODNOSNO DOPUNJUJU, Članak 87.	Prema važećem Kaznenom zakonu počinitelj djela protiv intelektualnog vlasništva kazneno je odgovoran ukoliko počinjenjem kaznenog djela „pribavi znatnu imovinsku korist ili prouzroči znatnu štetu“. Sukladno članku 87., stavku 29. istog zakona, vrijednost imovinske koristi i štete je znatna ukoliko prelazi 60.000,00 kuna. Predmeti u kojima se iznos imovinske koristi odnosno prouzročene štete procijeni manjim od navedenog praga procesuiraju se u okviru prekršajnog prava. U cilju bolje zaštite prava intelektualnog vlasništva AmCham ovim putem predlaže da se za slučajeve povrede prava intelektualnog vlasništva prag za kategorizaciju imovinske koristi ili prouzročene štete kao „znatne“ smanji sa 60.000,00 na 30.000,00 kuna. Ovime bi se potencijalno dodatno obeshrabrilo kršenje prava intelektualnog vlasništva, ali i potaklo na prijavu ovakvog tipa kaznenih djela, što je osobito važno u kontekstu činjenice da je, prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova broj kaznenih djela radi povrede prava intelektualnog vlasništva od 2012. do 2016. godine u stalnom padu, dok istovremeno iskustva iz gospodarske zajednice svjedoče o stvarnom porastu broja ovakvih slučajeva.	Nije prihvaćen	Nije predmetom izmjena i dopuna Kaznenog zakona.
2	hrvatska udruga socijalnih radnika	OBRAZLOŽENJE, Uz članak 13.	Predlažemo da se u članak 315 a Kaznenog zakona uvede novo kazneno djelo prisile prema socijalnim radnicima .	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niz kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona.
3	Katarina Radat	OBRAZLOŽENJE, Uz članak 13.	U članku 13. navodi se izmjena Kaznenog Zakona u kojem se napad na zdravstvenog radnika tretira kao napad na službenu osobu. Smatram da je potrebno dodati i napad na socijalnig radnika, kao i drugr djelatnike sustava socijalne skrbi, jer su isti dvakodnevno izloženi napadima svojih klijenata prilikom nezadovoljstva ostvarivanja pojedinih prava uključujući situacije kada isti nemaju zadovoljene zakonske kriterije za ostvarivanje istih, Nadalje vrlo često su izloženi napadima i agresiji osoba koje su počinile nasilno ponašanje prema drugoj osobi kao i počiniteljima kaznenih djela. Smatram da socijalne radnike i druge stručnjake sustava socijalne skrbi treba treba uvrstiti u spomenutu kategorizaciju.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niz kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona.
4	Sindikat hrvatskih učitelja	OBRAZLOŽENJE, Uz članak 13.	Kako se člankom 315. a Kaznenog zakona uvodi novo kazneno djelo prisile prema zdravstvenom radniku, to smatramo da je nužno uvesti I novo kazneno djelo u odnosu na radnike u sustavu odgoja i obrazovanja. Pritisak nad učiteljima i drugim zaposlenicima ustanova za odgoj i obrazovanje vrši se konstantno. Česti fizički napadi i psihičko zlostavljanje zaposlenika u sustavu odgoja i obrazovanja na njihovom radnom mjestu predstavljaju velik problem, a osobito u vrijeme zaključivanja ocjena te je, stoga, potrebno osigurati im dodatnu zaštitu. S mišljenjem da je ovaj problem potrebno riješiti upoznate su sve nadležne institucije, a Sindikat hrvatskih učitelja na njega ukazuje već dugi niz godina. Nakon peticije Sindikata hrvatskih učitelja iz 2014. godine s 14.744 potpisa došlo je do izmjena i dopuna u Kaznenom zakonu, i to kod kaznenih djela prijetnje i prisile na način da je prošireno pokretanje postupka po službenoj dužnosti i u odnosu na osobe koje obavljaju javne ovlasti. To je svako bio dobar početak, no zaštitu treba specificirati na način da se uz novo kazneno djelo koje se odnosi na zdravstvene radnike uvede i kazneno djelo prisile prema radniku u ustanovama za odgoj i obrazovanje.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niz kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona
5	Martina Demirović	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 13.	Predlažem promjenu naslova u: „Prisila prema zdravstvenom i socijalnom radniku ili drugoj osobi u obavljanju javne službe. Dodati u st. 1. i 2. "i socijalnom radniku ili drugoj osobi u obavljanju javne službe".	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niz kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona.
6	GORDANA STOJISAVLJEVIĆ	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 13.	Žalosno je što se ovako malo kolega u sustavu socijalne skrbi odvažilo ostaviti svoj komentar ovdje, a još žalosnije je što zakonodavca moramo na ovaj način podsjećati da i socijalni radnici, kao i svi drugi stručni djelatnici koji obavljaju djelatnost socijalnog rada u JAVNIM službama, valjda zaslužuju da ih se konačno i prepozna kao takve, da se prepozna njihov rad, u kakvim uvjetima rade jer svi oni koji se prijete liječnicima i vozačima u javnom prijevozu, prijete se svakodnevno i nama kako u prostorijama javnih ustanova tako, ako ne i gore, na njihovom terenu. Sramotno je da još uvijek nemamo adekvatnu zaštitu, da nemamo beneficirani radni staž, da se u slučajevima prijetnji smrću očekuje od nas da protiv tih osoba podnosimo privatne tužbe i da svo to vrijeme s tim istim korisnicima i dalje profesionalno obavljamo sve one poslove koji se za njih trebaju obaviti. Stoga predlažem da se člankom 13. Zakona o izmjenama i dopunama KZ-a (odnosno 315. KZ-a) osim zdravstvenih radnika, zaštite i socijalni radnici, kao i svi drugi stručni radnici koji djelatnost socijalne skrbi obavljaju kao javnu službu.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niz kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona.
7	Marijana Zrna	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 13.	Kao socijalna radnica, zaposlena u javnoj ustanovi, u kojoj se gotovo pa svakodnevno u svome radu suočavam sa vrlo rizičnim kategorijama stranaka čije ponašanje , prilikom odlučivanja o njihovim pravima i interesima, zna vrlo često poprimati inkriminirajuće ponašanje, smatram da je izrazito važno i nužno da se napokon i u okviru kaznenog zakona dodatno zaštiti i naša struka te naše profesionalno djelovanje , stoga apeliram da se u članak 315.a Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona uvrsti kao kazneno djelo prisile i prisila prema djelatnicima iz sustava socijalne skrbi.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niz kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona.
8	Mirna Juras	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 13.	Predlažem da se člankom 13. Zakona o izmjenama i dopunama KZ-a (odnosno 315. KZ-a) osim zdravstvenih radnika, zaštite i socijalni radnici i drugi stručni radnici koji djelatnost socijalne skrbi obavljaju kao javnu službu. Većina pacijenata zdravstvenih radnika su i korisnici prava i usluga CZSS-a, prema tome čemu bi zdravstveni radnici bili zaštićeniji od socijalnih radnika i dr.? Djelatnici sustava socijalne skrbi svakodnevno su izloženi svim oblicima nasilja (psihičko, fizičko) od strane korisnika bez ikakvih mehanizama zaštite i to na svom radnom mjestu kao i na terenu u domovima korisnika. U slučajevima fizičkog nasilja, prijetnje i ometanja u obavljanju naše djelatnosti nadležna državna tijela upućuju nas na privatne tužbe (privatna tužba za obavljanje javne djelatnosti?!). S obzirom na ubojstvo socijalnog radnika od strane korisnika u CZSS-u Split 2000. godine žalosno je da ovakva odredba već odavno nije uvrštena u KZ, nego se za nju godinama moramo boriti bez ikakvih pomaka! Da ne govorim da svakodnevno na hodnicima Centra slušamo komentare korisnika kako bi i nas ostale trebalo riješiti na isti način!	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niz kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona.
9	Sanja Strnad	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 13.	Zbog učestalog odnosno gotovo svakodnevnog neselektivnog bijesa korisnika te potrebe za zaštitom osnovnih ljudskih prava zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi, predlažem i molim da se napad na zaposlenike u socijalnoj skrbi – socijalne radnike u vezi sa obavljanjem djelatnosti smatra napadom na službenu osobu – nejasna je negativna diskriminacija radnika zaposlenih u djelatnosti socijalne skrbi u odnosu na zaštitu zaposlenika u drugim sustavima (sudstvu, zdravstvu, policiji).	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niz kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona.
10	Katarina Anđić	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 13.	Predlažem da se člankom 13 odnosno 315.a, osim zdravstvenih radnika, zaštite i socijalni radnici i drugi stručni radnici koji djelatnost socijalne skrbi obavljaju kao javnu službu obzirom na njihovu svakodnevnu izloženost svim oblicima nasilja od strane dijela korisnika.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niz kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona.
11	Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 13.	SINDIKAT ZAPOSLENIKA U DJELATNOSTI SOCIJALNE SKRBI HRVATSKE Baštijanova 48, Zagreb OIB:38729324054 Prijedlog izmjene članka 13. Nacrta Kaznenog zakona Uz članak 13. : Člankom 315. b Kaznenog zakona uvodi se novo kazneno djelo prisila prema zaposelniku u socijalnoj skrbi . Kroz članak 1. predmetnog kaznenog djela inkriminira se sprječavanje silom ili prijetnjom na izravnu uporabu sile zaposlenika u socijalnoj skrbi u vezi s obavljanjem njegove djelatnosti kao javne službe. U stavku 2. kao kvalifikatorna okolnost propisuje se dovođenje u opasnost života ili tijela zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi u vezi s obavljanjem njegove djelatnosti ili nanošenje tjelesne ozljede ili uporaba oružja ili opasnog oruđa. U stavku 3. propisuju se mogućnost oslobođenja od kazne počinitelja ovog kaznenog djela kada je isti bio izazvan protuzakonitim, bezobzirnim ili osobito grubim postupanjem zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi u vezi s obavljanjem njegove djelatnosti . „Članak 13. Iza članka 315. dodaje se članak 315. b koji glasi: „Prisila prema zaposleniku u socijalnoj skrbi Članak 315.b (1) Tko zaposlenika u socijalnoj skrbi u vezi s obavljanjem njegove djelatnosti koju obavlja kako javnu službu, silom ili prijetnjom da će izravno uporabiti silu spriječi u obavljanju njegove djelatnosti, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine. (2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka doveden u opasnost život ili tijelo zaposlenika u socijalnoj skrbi u vezi s obavljanjem njegove djelatnosti ili mu je nanesena tjelesna ozljeda ili je uporabljeno oružje ili opasno oruđe, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina zatvora. (3) Počinitelj kaznenog djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka koji je bio izazvan protuzakonitim, bezobzirnim ili grubim postupanjem zaposlenika u socijalnoj skrbi u vezi s obavljanjem njegove djelatnosti, može se osloboditi kazne.“ OBRAZLOŽENJE: Kako je smisao svakog zakona i prevencija nezakonitog ponašanja, nužno je uvesti zaštitu za sve zaposlenike u sustavu socijalne skrbi koji obavljaju javnu službu. Sustav socijalne skrbi je specifičan i multidisciplinaran obzirom na činjenicu da su zaposleni radnici raznih profila (socijalni radnici, pravnici, socijalni pedagozi, psiholozi, logopedi, učitelji , radni instruktori, edukacijski rehabilitatori, medicinske sestre, njegovateljice, asistenti i dr.). Socijalni radnici i ostali u sustavu socijalne skrbi u ovom poslu često nailaze na svakodneve neugodne situacije odnosno izloženi su nekom obiku agresije s obzirom da rade s osobama koje se nalaze u nekoj životnoj nevolji, koje su zbog toga često frustrirane, pa u ogorčenju ponekad postanu i nasilne. Opasnost od agresije i fizičkog osobito je prisutna u radu s osobama s poteškoćama psihofizičkog zdravlja, s ovisnicima, s osobama koje u stresnim i kriznim situacijama mogu reagirati na nepredvidiv ili agresivan način što zaposlenicima u sustavu socijalne skrbi predstavlja dodatan izvor stresa i straha. Također zaposlenici u sustavu socijalne skrbi su svakodnevno izloženi ozbiljnim prijetnjama i skrivenim porukama u komunikaciji. Obzirom na izrazitu odgovornost, očekivanja i dane im javne ovlasti, zaposlenici bi trebali biti zaštićeni na najviši mogući način koje Kazneni zakon poznaje . Isto tako u sustavu socijalne skrbi radi se o specifičnim postupcima kojima se nerijetko izazove ljutnja i nasilno ponašanje korisnika koji postaju agresivni i ne biraju načine da prisile ili pokušaju prisiliti stručne radnike da NE odrade poslove koji su im u nadležnosti, ili da im se "osvete" za postupke poduzete na temelju zakona. Npr. radi se o situacijama u kojima su korisnici nezadovoljni neisplatama novčanih pomoći ( npr. ubojstvo socijalnog radnika u prostorijama Centra za socijalnu skrb Split), postupcima vezanim uz zaštitu žena od nasilja u obitelji ( primjer u Čakovcu, gdje je ODO odbacilo prijave koje su stručne radnice podnosile zbog nametljivog ponašanja korisnika , a koji ustrajno to i dalje čini i uznemirava sve koji se bave zaštitom od nasilja u obitelji u Hrvatskoj, uključjući i Ured za zaštitu žrtava i svjedoka kaznenih djela), postupcima izdvajanja djece iz obitelji i sl. Isto tako, valjalo bi zaštiti od prisilie i sve druge radnike koji rade sa korisnicima koji imaju specifične teškoće ( ustanove socijalne skrbi, stambene zajednice za osobe s intelektualnim teškoćama, odgojni domovi) gdje su radnici izloženi nemaloj fizičkog agresiji korisnika ( npr. u jednom Centru za odgoj i obrazovanje napad korisnika na stručnog učitelja vilama, napad korisnika na odgajatelja flašom u kojoj je bila mokraća , u jednom domu za starije i nemoćne osobe njegovateljica je od strane korisnika gađana izmetom , napad korisnika na socijalnu radnicu u sredstvu javnog prijevoza, napad na zaposlenike nasilnim ulaskom u njihovom stanu, rezultat neposrednog anketiranja je da od 49 prisutnih zaposlenika doma za psihički bolesne odrasle osobe njih 27 je doživjelo neki oblik fizičkog nasilja i sl.) ZAKLJUČAK Dosadašnje odredbe Zakona neposredno su diskriminirale zaposlenike u djelatnosti socijalne skrbi koji svakodnevno doživaljavaju napade vezane uz obavljanje javnog posla. Pitanje sigurnosti zaposlenika u sustavu socijalne skrbi potrebno je da bi se postigli najviši standardi u obavljanju poslova , te je od iznimne važnosti da se pristupi rješavanju problema sprečavanja nasliničkog ponašanja prema zaposlenicima jedinstveno, a ne selektivno. Također smatramo da su precizno propisane kazne djelotovoran način prevencije . Molimo da se ovako uređeni članak uvrsti u Kazneni zakon.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niz kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona.
12	Jelena Haluga-Novak	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 13.	U članku 13. navodi se izmjena Kaznenog Zakona u kojem se napad na zdravstvenog radnika kategorizira kao napad na službenu osobu. Smatram da je nužno da socijalni radnici, pravnici, psiholozi i svi stručni djelatnici, kao djelatnici javne službe, u centru za socijalnu skrb (u sustavu socijalne skrbi), također trebaju uvrstiti u spomenutu kategorizaciju, posebice jer su isti dugotrajno izloženi napadima korisnika sustava socijalne skrbi, uz primjenu prisile i prijetnji smrću, te fizičkih napada.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niz kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona. Izmjenama i dopunama Kaznenog zakona nije mijenjana definicija službene osobe iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona.
13	Zorislav Kaleb	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 13.	Predlažem promjenu naslova u: „Prisila prema zdravstvenom i socijalnom radniku ili drugoj osobi u obavljanju javne službe. Dodati u st. 1. i 2. "i socijalnom radniku ili drugoj osobi u obavljanju javne službe". Predlažem izmjene st. 3 i dodavanje st. 4. na način da glase: "3) Nema kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka ako je počinitelj je bio izazvan protuzakonitim, bezobzirnim, grubim postupanjem ili nemarnim postupanjem prema pacijentu ili stranci, posebice djetetu, trudnoj ili starijoj osobi doktora medicine, doktora dentalne medicine, drugog zdravstvenog radnika ili druge osobe u obavljanju javne službe." "4) Počinitelj kaznenog djela iz stavka 2. ovoga članka koji je bio izazvan protuzakonitim, bezobzirnim ili grubim postupanjem ili nemarnim postupanjem prema pacijentu ili stranci, posebice djetetu, trudnoj ili starijoj osobi doktora medicine, doktora dentalne medicine, drugog zdravstvenog radnika ili druge osobe u obavljanju javne službe, može se osloboditi kazne." Obrazloženje: Predlažem u novo djelo dodati socijalnog radnika ili drugu osobu u obavljanju javne službe sukladno ostalim obrazloženjima i prijedlozima (da ne ponavljam) s obzirom na pojavne oblike nasilja prema istim osobama u obavljanju javne službe. Za st. 1 predlažem uvesti kao mogućnost i razloge za isključenje protupravnosti, a dodati kao razlog i nemarno postupanje prema pacjentu ili stranci, posebice djetetu, trudnoj ili starijoj osobi.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niz kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona. Što se tiče prijedloga da se stavkom 3. propiše isključenje protupravnosti za osnovni oblik kaznenog djela iz stavka 1., a stavkom 4. fakultativno oslobođenje od kazne za kvalificirani oblik kaznenog djela iz stavka 2., smatramo da količina neprava sadržana u kaznenom djelu i ozbiljnost napada na zaštićeno pravno dobro počinjena kako osnovnim tako i kvalificiranim oblikom kaznenog djela ne opravdava isključivanje protupravnosti već se eventualni doprinos doktora medicine, doktora dentalne medicine ili drugog zdravstvenog radnika u vidu izazivanja počinitelja protuzakonitim, bezobzirnim ili grubim postupanjem adekvatno vrednuje kroz institut fakultativnog oslobođenja od kazne.
14	Željka Bogović Žabkar	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 13.	Prijedlog izmjene čl. 13. Nacrta: čl. 315.a Prisila prema zdravstvenom radniku - st. 1 izmijeniti da glasi: „Tko doktora medicine, doktora dentalne medicine ili drugog zdravstvenog radnika koji zdravstvenu djelatnost obavlja kao javnu službu, silom ili prijetnjom da će izravno uporabiti silu spriječi u obavljanju njegove zdravstvene djelatnosti, kaznit će se kaznom zatvora šest mjeseci do pet godina.“. Obrazloženje: izjednačiti sa člankom 314. Prisila prema službenoj osobi, u pogledu zapriječene kazne. - st. 2 izmijeniti tako da glasi „ Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka doveden u opasnost život ili tijelo doktora medicine, doktora dentalne medicine ili drugog zdravstvenog radnika ili mu je nanesena tjelesna ozljeda ili je uporabljeno oružje ili opasno oruđe, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina zatvora. Obrazloženje: Također, i kvalifikatorni oblik izjednačiti sa člankom 314. Prisila prema službenoj osobi, u pogledu zapriječene kazne. - st. 3 Prijedlog 1. Brisati stavak 3. Obrazloženje: U slučaju kada je počinitelj kaznenog djela izazvan protuzakonitim, bezobzirnim ili osobito grubim postupanjem doktora medicine, doktora dentalne medicine ili drugog zdravstvenog radnika, na strani zdravstvenog djelatnika (doktora medicine, doktora dentalne medicine ili drugog zdravstvenog radnika) postojat će kaznena, prekršajna ili disciplinska odgovornost, te će se, u tom slučaju, protiv zdravstvenog radnika, pokrenuti/moći pokrenuti jedan/više od naprijed opisnih postupaka. Prijedlog 2. U st. 3 brisati „i 2.“ Obrazloženje: Onemogućiti oslobođenje od kazne barem za kvalifikatorni oblik kaznenog djela. Prijedlog 3. St. 3 izmijeniti da glasi: „Počinitelj kaznenog djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka koji je bio izazvan protuzakonitim, bezobzirnim ili osobito grubim postupanjem doktora medicine, doktora dentalne medicine ili drugog zdravstvenog radnika, može se osloboditi kazne. Obrazloženje: Izjednačiti sa člankom 314. Prisila prema službenoj osobi. Željka Bogović, mag.iur. Pravnica HKZR-SR ZRTD	Nije prihvaćen	Izmjenama i dopunama Kaznenog zakona nije mijenjana definicija službene osobe u članku 87. stavku 3. Kaznenog zakona. Budući da je člankom 314. Kaznenog zakona „prisila prema službenoj osobi“ propisana kaznenopravna sankcija u visini od šest mjeseci do pet godina zatvora za temeljni oblik počinjenja kaznenog djela u kojem je kao objekt počinjenja propisana službena osoba, u cilju očuvanja koherentnosti Kaznenog zakona, ista visina kaznenopravne sankcije ne može biti propisana za one počinitelje koje prisilu počine prema zdravstvenom radniku, koji nema svojstvo službene osobe.
15	Centar za socijalnu skrb Čazma	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 13.	Predlažemo da se pod službene osobe uvrste i stručni radnici (socijalni radnici, psiholozi, socijalni pedagozi, pravnici i dr.) koji obavljaju djelatnost socijalnog rada kao javnu službu, a potaknuti nerijetkim fizičkim i psihičkim nasilničkim ponašanjima prema stručnim radnicima u njihovom svakodnevnom radu.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niz kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona. Izmjenama i dopunama Kaznenog zakona nije mijenjana definicija službene osobe iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona.
16	Lidija Perši	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 13.	Socijalni radnici kao i drugi stručni radnici Centara za socijalnu skrb također obavljaju javnu službu, a svakodnevno su u radu izloženi prijetnjama, uvredama i napadima. Ne razumijem predlagatelje Zakona koji rade diskriminaciju javnih službenika, a upoznati su s ubojstvima socijalnih radnika, kao i učestalim prijetnjama i uvredama od strane klijenata. Predlažem da članak 315.a stavak 1. glasi: "Tko doktora medicine, doktora dentalne medicine ili drugog zdravstvenog radnika koji zdravstvenu djelatnost obavlja kao javnu službu, te socijalnog radnika kao i druge stručne radnike koji obavljaju djelatnost socijalnog rada kao javnu službu, silom ili prijetnjom da će izravno uporabiti silu spriječi u obavljanju njegove zdravstvene i socijalne djelatnosti, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine." Predlažem da stavak 2 glasi: "Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka doveden u opasnost život ili tijelo doktora medicine, doktora dentalne medicine, drugi zdravstveni radnik, socijalni radnik kao i drugi stručni radnik koji obavlja djelatnost socijalnog rada ili mu je nanesena tjelesna ozljeda ili je uporabljeno oružje ili opasno oruđe, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina zatvora."	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niz kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona.
17	Damir Mileta	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 13.	U članku 13. navodi se izmjena Kaznenog Zakona u kojem se napad na zdravstvenog radnika tretira kao napad na službenu osobu. Smatram da Zakon treba nadopuniti člankom koji bi na isti način tretirao i zaposlenike u osnovnoškolskim, srednjoškolskim i visokoškolskim ustanovama. Prijedlog teksta članka: Tko učitelja, nastavnika, stručnog suradnika, ravnatelja ili drugog radnika u školskoj ustanovi koji obavlja odgojno-obrazovnu djelatnost kao javnu službu, silom ili prijetnjom da će izravno uporabiti silu spriječi u obavljanju njegove odgojno-obrazovne djelatnosti,	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niz kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona.
18	CRISTIAN VUGER	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 13.	Potrebno je razmotriti i uvođenje sličnih odredbi i za djelatnike socijalne skrbi. Pomalo je apsurdno da djelatnici Centra za socijalnu skrb koji surađuju i rade sa istim strankama kao i policija, sud (dakle sa raznim počiniteljima kaznenih djela, obiteljskog nasilja i sl) nisu zaštičeni ovim Zakonom kao te iste službe. S obzirom na brojne izrazito osjetljive postupke unutar Centra kao što je izdvajanje djece, skrbništva i zanemarivanja starijih osoba, kada se često događaju vrlo neugodne situacije potrebno je razmotriti uvođenje zaštite za djelatnike. Svjedoci smo brojnih napada na djelatnike kao i ubojstvo koje se dogodilo u Splitu u prostorijama samog Centra. Nadam se da ćete razmotriti navedene okolnosti te uvesti malo optimizma u sustav koji je dugo vremena u stagnaciji.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niz kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona.
19	Robert Lahnit	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 13.	Penalizaciju u alineji 1 treba zamijeniti sa: kaznit će se kaznom zatvora od jedne do tri godine Penalizaciju u alineji 2 treba zamijeniti: umjesto: počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina zatvora treba zamijeniti sa počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri godine do pet godina zatvora. Nelogično je da kazna za nanošenje tjelesne ozljede bude manja od maksimalne kazne za prijetnju. Tek tada će kazna imati svoj učinak. Apsolutno podržavam proširivanje penalizacije na javne djelatnike javnih službi koji dosad nisu bili zaštićeni, a nastavno na posljednje premlaćivanje vozača u Splitu i prijetnju nožem na kontrolora karata u Splitu, te premlaćivanje vozača autobusa u Zagrebu.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niz kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona
20	Tomislav Krtinić	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 13.	U članku 13. Nacrta prijedloga potrebno je objekt zaštite proširiti i na sve ostaje djelatnike javnih službi i djelatnosti kad obavljaju takvu djelatnost ili u vezi njihovog obavljanja takve djelatnosti. Također, umjesto naziva kaznenog djela "Prisila prema ..." svrhovitije je i životno realnije koristiti naziv "Napad na ..." te ga nomotehnički urediti na način sličan kao što je uređen članak 315. postojećeg Kaznenog zakona. Naime, pored zdravstvenih radnika počesto su napadnuti i djelatnici drugih javnih službi koji trenutno ili uglavnom nisu posebno štićeni, kao što su djelatnici odgojno-obrazovnih ustanova i visokoškolskih ustanova, vatrogasne zajednice, djelatnici javnog prijevoza, djelatnici javnih komunalnih službi i dr. Vezano uz predloženu izmjenu pojma "Prisla prema ..." u "Napad na ..." valja imati u vidu da su u stvarnosti češći oblici napada na te kategorije osobe, nago prisila u smislu sprječavanja obavljanja njihove službe. Time bi se ujedno izbjegle i dvojbe u rubnim slučajevima.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niz kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona.
21	IVAN DUŠAN	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 13.	Vezano za članka 13. Pozdravljam promjenu zakona i kažnjavanje prisile prema zdravstvenim radnicima, to je trebalo davno napraviti. osim zdravstvenih radnika, ovdje bi trebalo uključiti i ostale djelatnosti koje obavljaju javnu službu, a to su: vatrogasci, vozači javnog gradskog prijevoza, kondukteri u željeznicama i nastavnici u školama. Prisilu prema tim djelatnostima treba kažnjavati isto kao i prema zdravstvenim djelatnicima. Stoga predlažem da se ove djelatnosti uključe u članak 13, na način da se iza riječi zdravstvenom radniku dodaju riječi "vatrogascu javne vatrogasne postrojbve, vozaču i kontroloru javnog gradskog prijevoza, kondukteru u željezničkim vlakovima i učiteljima u školama", te da se te riječi uključe u sve stavke članka 315a zakona, odnosno da se prisila prema ovim djelatnostima uključi u kazneni zakon.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niz kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona.
22	Zorislav Kaleb	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 8.	Priružujem se prethodnom komentau. Ako se već po Direktivi to mora unijeti kao kazneno djelo predlažem da se doda kao st. 2 čl. 103. KZ.	Nije prihvaćen	Kazneno djelo putovanje u svrhu terorizma predloženo u članku 8. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona kojim se iza članka 101. dodaje novi članak 101. a) predloženo je sukladno članku 9. Direktive (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o suzbijanju terorizma i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP i o izmjeni Odluke Vijeća 2005/671/PUP (SL L 88/6, 31. 3. 2017.) Naime, iako je postupanje iz članka 9. Direktive moguće podvesti pod postojeće kazneno djelo iz članka 103. Kaznenog zakona (pripremanje kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom), Direktiva zahtjeva kažnjavanje za pokušaj počinjenja predmetnog kaznenog djela, a koji pokušaj nije moguć kod pripremnih radnji jer je već obuhvaćen pojmom pripremanja. S tim u svezi, predloženo je se da se članak 9. Direktive transponira kroz novi članak 101.a Kaznenog zakona, kao samostalno kazneno djelo.
23	igor baruškin	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 8.	a bože moj koji članak,kako će to biti dokazivo??dakle složeno kazneno djelo-putovanje i sa svrhom izvršenja neke terorističke djelatnosti.možda netko ne krene na put sa tom namjerom nego naknadno nastane namjera da počini kazneno djelo ili čak bude prisiljen nekom vrste vis absoluta ili vis compulsiva.i čemu tako drastična kazna u vidu maksimuma od 8 godina??	Nije prihvaćen	Kazneno djelo putovanje u svrhu terorizma predloženo u članku 8. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona kojim se iza članka 101. dodaje novi članak 101. a) predloženo je sukladno članku 9. Direktive (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o suzbijanju terorizma i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP i o izmjeni Odluke Vijeća 2005/671/PUP (SL L 88/6, 31. 3. 2017.) Naime, iako je postupanje iz članka 9. Direktive moguće podvesti pod postojeće kazneno djelo iz članka 103. Kaznenog zakona (pripremanje kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom), Direktiva zahtjeva kažnjavanje za pokušaj počinjenja predmetnog kaznenog djela, a koji pokušaj nije moguć kod pripremnih radnji jer je već obuhvaćen pojmom pripremanja. S tim u svezi, predloženo je se da se članak 9. Direktive transponira kroz novi članak 101.a Kaznenog zakona, kao samostalno kazneno djelo.
24	Pravobranitelj za osobe s invaliditetom	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 3.	Nadalje, u članku 87. stavak 21. Kaznenog zakona definiran je Zločin iz mržnje, a koja odredba glasi: (21) Zločin iz mržnje je kazneno djelo počinjeno zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe. Takvo postupanje uzet će se kao otegotna okolnost ako ovim Zakonom nije izričito propisano teže kažnjavanje. Kao što je vidljivo zakonodavac je definirao kazneno djelo zločina iz mržnje ako je ono počinjeno zbog invaliditeta. Međutim, u praksi se sva kaznena djela počinjena na štetu osobe „s težim invaliditetom“, „osobe teže tjelesne ili duševne smetnje“ , a gledajući na invaliditet kroz prizmu medicinskog modela“, kvalificiraju kao otegotna okolnost temeljenog kaznenog djela. Smatramo kako se korištenje elementa „ranjivosti“ kako bi se objasnila motivacija počinitelja kad je žrtva osoba s invaliditetom sprječava nadležne institucije da kvalificiraju ta postupanja kao kazneno djelo iz mržnje, motivirano predrasudom. Iz tog razloga u Republici Hrvatskoj među zabilježenim zločinima iz mržnje nema onih prema osobama s invaliditetom. Međutim, to ne znači da takvih kaznenih djela nema već upućuje na to da ih se ne procesuira kao zločine iz mržnje već kao kvalificirani oblik temeljnih kaznena djela. Smatramo kako u praksi odnosno u postupanju policijskih službenika i državnog odvjetništva postoje nejasnoće i nedoumice vezano za pokretanje postupka kada je žrtva osoba s invaliditetom, a u kojem slučaju se automatizmom djelo podvodi pod kvalificirani oblik temeljnog kaznenog djela te se ne ispituju pretpostavke koje su potrebne da bi se djelo okarakteriziralo kao zločin iz mržnje prema osobama s invaliditetom. Mišljenja samo kako policijski službenici u situacijama kada je počinjeno kazneno djelo na štetu osobe s invaliditetom trebaju ispitati koju je ulogu invaliditet žrtve imao kod počinjenja kaznenog djela. Prilikom istraživanja i procesuiranja takvih kaznenih djela potrebno je tražiti predrasude i pristranost, a ne mržnju. Biranje žrtve ZBOG invaliditeta čini djelo zločinom iz mržnje. Nije nužno dokazati mržnju već samo to da je netko izabran kao žrtva zbog invaliditeta. Ako je zločin počinjen s motivom utemeljenom na averziji ili predrasudama zbog osobina žrtve može se voditi i istraživati kao zločin iz mržnje. Posebno skrećemo pozornost na standard Europske komisije protiv rasizma i netolerancije koja djeluje pri Vijeću Europe, a koja je usvojila standard prema kojem se neko kazneno djelo smatra kaznenim djelom iz mržnje ukoliko žrtva osjeća da je ono bilo motivirano neprijateljstvom prema njoj zbog njezinog invaliditeta. Žrtva ne treba dokazivati da je počinitelj motiviran mržnjom. Pokazatelji motivacije predrasudama su objektivne činjenice, okolnosti ili obrasci povezani s kaznenim djelom koji sami ili povezani s drugim činjenicama i okolnostima naznačuju da je počinitelj dijelom ili u cijelosti motiviran nekim oblikom predrasude. Za zločine iz mržnje je karakteristično da su oni obično kulminacija dugotrajnijih manjih incidenata kao što su razni oblici uznemiravanja, verbalni napadi, izrugivanje, korištenje pogrdnih imena i slično. U slučajevima zločina iz mržnje izuzetno važno ne gledati samo svaki incident pojedinačno i izolirano. Upravo učestalost manjih incidenata i njihova dugotrajnost ukoliko se ne poduzmu učinkovite mjere suzbijanja dovode do težih oblika nasilja kao što je to bio slučaj u predmetu Đorđević protiv Hrvatske gdje je Europski sud za ljudska prava utvrdio niz propusta Republike Hrvatske u zaštiti osobe s invaliditetom koja je bila žrtva nasilja okoline. Imajući u vidu konvencijsko načelo ravnopravnosti osoba s invaliditetom i osoba bez invaliditeta, te dužnost provedbe socijalnog modela poimanja invaliditeta, smatramo kako bi promjene u ovom djelu zakona trebale ići u smjeru poštivanja preuzetih međunarodnih obveza. Smatramo kako je potrebno da Republika Hrvatska razvija praksu osuđivanja protupravnog postupanja koje je motivirano predrasudama prema osobama s invaliditetom, stoga, ovim putem preporučamo daljnji rad na ovoj složenoj problematici.	Nije prihvaćen	Nije predmetom izmjena i dopuna Kaznenog zakona.
25	Pravobranitelj za osobe s invaliditetom	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 3.	1) U Općem djelu Kaznenog zakona-Glava osma (VIII)-Značenje izraza u ovom Zakonu, predlažemo dopunu članka 87. na način da se iza stavka 6) implementira konvencijska definicija osobe s invaliditetom, koja glasi: „Osobe s invaliditetom su one osobe koje imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprečavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima“ (članak 1. stavak 2. Konvencije). Obrazloženje: Republika Hrvatska ratificirala je Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom (Narodne novine - Međunarodni ugovori, br. 06/07, 03/08 i 05/08; u daljnjem tekstu: Konvencija) koja je postala obvezujući međunarodni dokument slijedom čega je Republika Hrvatska dužna implementirati odredbe Konvencije u nacionalno zakonodavstvo. U Posebnom djelu Kaznenog zakona propisana su određena kaznena djela kojima se kao kvalificirani oblik temeljenog kaznenog djela smatra protupravni napad na osobu “s težim invaliditetom“, „osobu teže tjelesne ili duševne smetnje“, te se takva terminologija proteže kroz pripadajuće odredbe cijelog zakona. Kao što je vidljivo iz konvencijske definicije, Konvencija ne stupnjeva težinu invaliditeta te razlikuje ukupno 4 vrste invaliditeta: tjelesno, mentalno (duševne smetnje, psihičke bolesti), intelektualno (mentalna retardacija) i osjetilno oštećenje (gluhoća, sljepoća, gluho sljepoća) te smatramo kako bi se navedena terminologija morala upotrebljavati i u pozitivnom zakonodavstvu. Imajući u vidu razloge četvrte izmjene Kaznenog zakona, a koje se između ostalog, odnose i na implementaciju direktiva i usklađenja s međunarodnim zakonodavstvom, smatramo opravdanim ukazati na potrebu implementacije konvencijske definicije osoba s invaliditetom u Kazneni zakon kako je to prethodno i navedeno te zamjenu postojećih termina koji su nepotpuni i u nesuglasju sa Konvencijom. S obzirom na prethodno navedeno, predlažemo: * Uvrštavanje konvencijske definicije osobe s invaliditetom u članak 87. Kaznenog zakona- Glava osma (VIII)-Značenje izraza u ovom Zakonu, * Zamjenu postojećih termina „s težim invaliditetom“, „osobu teže tjelesne ili duševne smetnje“ sa konvencijskim terminom „osoba s invaliditetom“ u svim pripadajućim odredbama Kaznenog zakona. Protupravni napad na osobu „s težim invaliditetom“ odnosno na „osobu teže tjelesne ili duševne smetnje“ smatra se kvalificiranim oblikom temeljenog kaznenog djela koje ima za posljedicu teže kažnjavanje u odnosu na temeljni oblik kaznenog djela. Analizirajući određena kaznena djela u kojima je navedena kategorija invaliditeta, primjerice, Glava X-Kaznena djela protiv života i tijela, Glava XIII-Kaznena djela protiv osobne slobode, Glava XVI-Kaznena djela protiv spolne slobode i dr., proizlazi kako se osobe s invaliditetom smatraju kao „ranjiva“ kategorija koju je potrebno dodatno zaštiti zbog presumirane bespomoćnosti koja je rezultat invaliditeta. Međutim, upravo Konvencija o pravima osoba s invaliditetom u prvi plana stavlja okolnost „na ravnopravnoj osnovi s drugima“ - s osobama bez invaliditeta, što znači da se na osobu s invaliditetom ne smije gledati kroz prizmu „ranjivosti“, „bespomoćnosti“, bolesti i bolesnih stanja, već se u prvi plan mora stavit osoba koja onda ima određene potrebe koje proizlaze iz invaliditeta. Cijenimo namjeru zakonodavca da ovakvim načinom (kvalificirani oblik, stroži kazneni okvir) dodatno zaštiti osobe s invaliditetom kao i da ujedno pošalje poruku počiniteljima kaznenih djela o nedopustivosti takvog ponašanja (generalna prevencija), međutim, medicinski model gledanja na invaliditet koji još uvijek dominira u zakonodavstvu Republike Hrvatske, pa tako i u trenutnom Kaznenom zakonu, potrebno je napustiti jer je protivan Konvenciji. Na osobe s invaliditetom potrebno je gledati kroz socijalni model i „njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu te zakonodavac poruku o štetnosti napada na osobu s invaliditetom treba „poslati“ koristeći socijalni model, primjerice, pojašnjavanjem zločina iz mržnje koji je počinjen zbog invaliditeta.	Nije prihvaćen	Nije predmetom izmjena i dopuna Kaznenog zakona.
26	igor baruškin	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 3.	a ako njih nema,izravni predak u prvoj liniji-otac,majka	Nije prihvaćen	Nije razvidna intencija g. Igora Baruškin.
27	igor baruškin	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 3.	brat i sestra one osobe čija je smrt izravno prouzročena kaznenim djelom " ukoliko su živjeli u zajedničkom kućanstvu sa žrtvom kaznenog djela"	Nije prihvaćen	Nije razvidna intencija g. Igora Baruškin
28	Zorislav Kaleb	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, Članak 2.	Predlažem u st. 2., 3. i 4. čl. 57 riječ "neuvjetovani" zamjeniti sa "bezuvjetni". Predlažem da novi st. 5. glasi: „(5) Vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne počinje teći nakon izdržavanja bezuvjetnog dijela kazne.“ Obrazloženje: Smatram da riječ bezuvjetni jasni od izraza neuvjetovani, te je u duhu hrvatskog pravnog izričaja i koristi se u praksi. U st. 5. bi se jasnije naglasilo kako vijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne počinje teći po izdržavanju bezuvjetnog dijela kazne.	Nije prihvaćen	Riječ „neuvjetovani“ u primjeni je od uvođenja instituta djelomične uvjetne osude, dakle od 1. siječnja 2013. i nisu zabilježene poteškoće u primjeni zbog jezičnih razloga. S obzirom da članak koristi i termin „uvjetovani“ smatramo da se distinkcija pojmova i jasnoća norme lakše postiže alternacijom osnovnog pojma i njegovom negacijom.
29	Pravobranitelj za osobe s invaliditetom	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA	Vezano za odredbe članka 24. Kaznenog zakona koje nisu obuhvaćene predmetnim izmjenama i dopunama, a koje se odnose na počinjenje kaznenih djela u stanju neubrojivosti, smatramo opravdanim ukazati na potrebu usuglašavanja Kaznenog zakona i Zakona o kaznenom postupku s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, a što ima za posljedicu derogiranje Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Naime, sukladno čl. 24 Kaznenog zakona, počinitelj koji je počinio protupravno djelo u stanju neubrojivosti nije kriv i ne može mu se izreći kazna te se u tom slučaju postupa po Zakonu o zaštiti osoba duševnim smetnjama. Navedeno zakonsko određenje protivno je Konvenciji i predstavlja povredu prava osoba s invaliditetom. Naime, tijekom 14. sjednice UN-ovog Odbora za prava osoba s invaliditetom održane u rujnu 2015. godine, usvojene su Smjernice o članku 14. Konvencije - Pravo na slobodu i sigurnost osoba s invaliditetom iz kojih proizlazi sljedeće: „16. Odbor je utvrdio da su izjave o nesposobnosti za suđenje ili nesposobnosti da se osoba smatra kazneno odgovornom u kaznenopravnim sustavima kao i zadržavanje osobe na temelju tih izjava, u suprotnosti sa člankom 14. Konvencije, jer lišavaju osobu njezinom prava na pravični postupak i mjera zaštite koje se primjenjuju na svakog tuženika. Odbor je također pozvao države stranke da uklone takve izjave iz kaznenopravnog sustava. Odbor je preporučio da se „sve osobe s invaliditetom koje su bile optužene za zločine i …. zadržane u zatvorima i ustanovama bez suđenja mogu braniti od kaznenih prijava, te im se treba pružiti potrebna podrška i prilagodba kako bi se olakšalo njihovo učinkovito sudjelovanje“, ali i prilagodba postupka kako bi se osiguralo pravično suđenje i pravičan postupak. Sve osobe, pa tako i osobe, primjerice sa intelektualnim ili mentalnim oštećenjem imaju obavezu ne nanijeti štetu ili ozljedu. Ukoliko osobe, neovisno o vrsti invaliditeta, počine kazneno djelo, potrebno je provesti postupak koji se provodi i za osobe bez invaliditeta te im je potrebno staviti u raspolaganje sva pravna sredstva koja su na raspolaganju i osobama bez invaliditeta sukladno kaznenim zakonima. Međutim, osobama s invaliditetom često je uskraćena jednaka zaštita prema kaznenom zakonu budući da isti preusmjerava na posebni pravni put koji obuhvaća zakone o mentalnom zdravlju. Zakoni o mentalnom zdravlju i postupci obično imaju niži standard kada je u pitanju zaštita ljudskih prava na pravičan postupak i pravično suđenje, a nisu u skladu s čl. 13. u svezi s čl. 14. Konvencije (Smjernice o čl. 14 KUN-a, VII-Lišavanje slobode na temelju smatrane prijetnje koju predstavljaju osobe s invaliditetom, navodne potrebe za njegom ili liječenjem, ili nekih drugih razloga, t.14.). Nastavno na prethodno navedeno Odbor je razmotrio sigurnosne mjere izrečene osobama koje se ne smatraju odgovornima zbog neuračunljivosti i nesposobnosti da se smatraju kazneno odgovornima te je preporučio ukinuće onih koji uključuje prisilno zdravstveno i psihijatrijsko liječenje u ustanovama te je izrazio zabrinutost vezano za izostanak redovitih garancija u kaznenopravnom sustavu. Iz svega prethodno navedenog proizlazi kako je zahtjev iz Konvencije da se na sve počinitelje kaznenih djela primjenjuje isti zakonodavni postupak, neovisno ima li počinitelj invaliditet ili nema. Nakon donošenja osuđujuće presude, sve osobe s invaliditetom upućuju se na izdržavanje kazne u zatvore i kaznionice, koje je potrebno prilagoditi vrsti podrške koju zatvorenik s invaliditetom treba ovisno o vrsti invaliditeta. Posljednjih nekoliko godina, pravobraniteljica u svojim izvješćima, javnim nastupima, kao i službenim obraćanjima institucijama, naglašava potrebu razvijanja izvaninstitucionalnih usluga mentalnog zdravlja u zajednici što ima za posljedicu restrukturiranje institucionalnog načina liječenja osoba s mentalnim oštećenjima (psihijatrijskih bolnica), pogotovo u djelu prisilnog liječenja budući da Konvencija ne podržava nikakav oblik prisile. Počinitelji koji su počinili kazneno djelo u stanju neubrojivosti trebaju kaznu izdržavati u zatvorskom sustavu, a ne na forenzičnom odjelu psihijatrijske bolnice s ciljem liječenja. Ukoliko je zatvoreniku s invaliditetom potrebna podrške u vidu liječenja, istu je potrebno pružiti u zatvorskom sustavu. Ujedno je potrebno preispitati treba li se uopće i dalje koristiti pojam neubrojivosti kao što se trenutno koristi. S obzirom na navedeno, dužnost je Republike Hrvatske, sukladno odredbama Konvencije, izvršiti preokret u dosadašnjem načinu liječenja kao i poimanju osoba s invaliditetom (osoba s mentalnim/psihosocijalnim poteškoćama i intelektualnim oštećenjima) kao počinitelja kaznenih djela te vas obavještavamo kako će daljnje postupanja pravobraniteljice vezano za prethodno opisano područje biti usmjereno na usuglašavanje zakonodavstva s Konvencijom. Podredno, predlažemo kako je i stavak 2. članka 24. Kaznenog zakona - Neubrojivost, potrebno terminološki usuglasiti s Konvencijom budući da je nejasno na koja se to točno oštećenja odredba odnosi: „… zbog duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, nedovoljnog duševnog razvitka ili neke druge teže duševne smetnje.“, a sve iz obrazloženja navedenog pod t.1) ovog prijedloga. Posebno napominjemo kako niti Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (Narodne novine, br. 76/14) ne upotrebljava konvencijski termin „mentalno oštećenje“, već „duševna smetnja“ te će Pravobraniteljica prilikom iduće izmjene navedenog zakona, predložiti njegovo terminološko usklađenje s Konvencijom.	Nije prihvaćen	Nije predmetom izmjena i dopuna Kaznenog zakona.
30	Kristina Trbuha	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI	Neophodno je da se napad na socijalne radnike (koji se događaju gotovo svakodnevno) zakonom tretiraju kao napad na službenu osobu.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niz kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona. Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona nije mijenjana definicija službene osobe iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona. Kaznenopravna zaštita odgovornih osoba u obavljanju javnih ovlasti osigurana je kroz niz kaznenih djela sadržanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona.
31	Marijana Josipović	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA	Smatram nužno potrebnim predložiti da se u čl.315 uvede struka socijalnog radnika, te drugih stručnih djelatnika u socijalnoj skrbi. Vrijeme je da se u Centrima za socijalnu skrb počnu štiti zaposlenici koji su svakodnevno izloženi nasilju!	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niz kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona.
32	Zrinka Perić	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA	Također kao socijalna radnica, zaposlena u Centru za socijalnu skrb, izložena sam raznim oblicima neprimjerenog I agresivnog ponašanja stranaka zbog čega sam tražila I intervenciju policije stoga je nužno uvrstiti I socijalne radnike kao službene osobe u ovaj nacrt prijedloga. Obavezno!!!!	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niz kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona.
33	Marijana Zrna	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA, I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA	Kao socijalna radnica, zaposlena u javnoj ustanovi, u kojoj se gotovo pa svakodnevno u svome radu suočavam sa vrlo rizičnim kategorijama stranaka čije ponašanje , prilikom odlučivanja o njihovim pravima i interesima, zna vrlo često poprimati inkriminirajuće ponašanje, smatram da je izrazito važno i nužno da se napokon i u okviru kaznenog zakona dodatno zaštiti i naša struka te naše profesionalno djelovanje , stoga apeliram da se u članak 315.a Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona uvrsti kao kazneno djelo prisile i prisila prema djelatnicima iz sustava socijalne skrbi.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niz kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona.
34	Mirjana Kučer	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA	Domine- organizacija za promicanje ženskih prava smatra da Nacrt prijedloga izmjena i dopuna Kaznenog zakona ne može ići u proceduru dok nije u potpunosti usklađen s odredbama Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (dalje; Konvencija). Činjenica da će Konvencija za Hrvatsku stupiti na snagu 1. listopada ove godine ne može biti opravdanje za propuštanje usklađivanja Kaznenog zakona sa odredbama Konvencije koja nasilje nad ženama definira kršenjem ljudskih prava žena i čiji je cilj i svrha ukidanje muškog nasilja prema ženama kao i njegovog najučestalijeg pojavnog oblika – nasilja u obitelji. Kazneni zakon nažalost ne sadržava odredbe koje prepoznaju strukturalnu narav nasilja prema ženama i djevojčicama kao ni njihove uzroke što je prepreka ostvarivanju zaštite temeljnih prava žena i efikasnoj prevenciji nasilja prema ženama i nasilja u obitelji. Također, Kazneni zakon ne slijedi odredbe Konvencije vezano za seksualno nasilje. Neophodno je da se kaznena djela kao što su silovanje, uhođenje i seksualno uznemiravanje drukčije urede.Među obvezama koje proizlaze iz Konvencije je i uređenje kaznenog djela silovanja kao zločina protiv spolne slobode kojeg određuje isključivo izostanak pristanka žrtve, a ne i primjena sile počinitelja zločina kakvo je postojeće patrijarhalno uređenje tog kaznenog djela. Među odredbama koje su u suprotnosti sa svrhom Konvencije je i članak 302. Kaznenog zakona. Navedena odredba je u koliziji kako sa Ustavom RH tako i sa obvezom države koja proizlazi iz članka 28. Konvencije, a koja obvezuje državu da osigura da pravila povjerljivosti koja su nametnuta unutarnjim pravom ne predstavljaju prepreku za mogućnost prijavljivanja, pod odgovarajućim uvjetima, nadležnim organizacijama ili tijelima ako imaju opravdanih razloga vjerovati da je počinjeno teško djelo nasilja obuhvaćeno područjem primjene ove Konvencije i da se mogu očekivati daljnja teška djela nasilja. Navedena zakonska odredba ne samo da sadržava prepreke za efikasan kazneni progon počinitelja, nego propisuje kaznenu neodgovornost vjerskim ispovjednicima i "osobama koje su prema zakonu dužne čuvati tajnu". Zločin nije tajna. Svi su pred zakonom jednaki (čl. 14, Ustav RH). U dijelu koji se odnosi na nasilje u obitelji potrebno je naglasiti da se u Hrvatskoj svega 10 % nasilja u obitelji tretira kroz Kazneni zakon! To je samo jedan od primjera na koji način Konvencija podiže standard zaštite žrtava, kao i kroz odredbe o zaštitnim mjerama, procjeni rizika i oduzimanju oružja, a također sadrži i odredbu da se progon počinitelja nasilja može nastaviti i kada žrtva povuče prijavu protiv nasilnika. Zaštite mjere nisu efikasne i njima često nisu obuhvaćena djeca. Tijekom odlučivanja o skrbi nad djecom ne uzima se dovoljno u obzir nasilničko ponašanje roditelja, kojem se radi “najboljeg interesa djeteta” omogućava kontakt s nasilnim roditeljem. I tu Konvencija također podiže standard zaštite žrtava. Definiranje nasilja nad ženama kao kršenja ljudskih prava, civilizacijski je doseg našeg doba. Ženska mreža Hrvatske zahtjeva povlačenje Nacrta prijedloga izmjena i dopuna Kaznenog zakona iz javnog savjetovanja i zahtjeva da se bez odgode izvrši njegovo usklađivanje sa odredbama Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Mirjana Kučer, izvršna koordinatorica	Nije prihvaćen	Nije predmetom izmjena i dopuna Kaznenog zakona.
35	Ženska udruga "IZVOR"	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA	Ženska udruga „IZVOR“ smatra nedopustivim što je Nacrt prijedloga izmjena i dopuna Kaznenog zakona u potpunosti lišen harmonizacije sa odredbama Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (dalje; Konvencija). Republika Hrvatska je potpisala Konvenciju još 22. siječnja 2013., ratificirala ju je 13. travnja 2018., predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je potpisivanje ispravu o ratifikaciji 24. svibnja, a 13. lipnja je položena isprava o ratifikaciji. Činjenica da će Konvencija za Hrvatsku stupiti na snagu 1. listopada ove godine ne može biti opravdanje za propuštanje usklađivanja Kaznenog zakona sa odredbama Konvencije koja nasilje nad ženama definira kršenjem ljudskih prava žena i čiji je cilj i svrha ukidanje muškog nasilja prema ženama kao i njegovog najučestalijeg pojavnog oblika – nasilja u obitelji. Važno je naglasiti da Kazneni zakon sadržava odredbe koje ne prepoznaju strukturalnu narav nasilja prema ženama i djevojčicama kao ni njihove uzroke što je prepreka ostvarivanju zaštite temeljnih prava žena i efikasnoj prevenciji nasilja prema ženama i nasilja u obitelji. Također, važno je naglasiti i to da Konvencija postavlja civilizacijske standarde u području seksualnog nasilja. Neophodno je da se kaznena djela kao što su silovanje, uhođenje i seksualno uznemiravanje drukčije urede. Među obvezama koje proizlaze iz Konvencije je i uređenje kaznenog djela silovanja kao zločina protiv spolne slobode kojeg određuje isključivo izostanak pristanka žrtve, a ne i primjena sile počinitelja zločina kakvo je postojeće patrijarhalno uređenje tog kaznenog djela. Među odredbama koje su u suprotnosti sa ciljem i svrhom Konvencije je i članak 302. Kaznenog zakona. Navedena odredba je u koliziji kako sa Ustavom RH tako i sa obvezom države koja proizlazi iz članka 28. Konvencije, a koja obvezuje državu da osigura da pravila povjerljivosti koja su nametnuta unutarnjim pravom ne predstavljaju prepreku za mogućnost prijavljivanja, pod odgovarajućim uvjetima, nadležnim organizacijama ili tijelima ako imaju opravdanih razloga vjerovati da je počinjeno teško djelo nasilja obuhvaćeno područjem primjene ove Konvencije i da se mogu očekivati daljnja teška djela nasilja. Navedena zakonska odredba ne samo da sadržava prepreke za efikasan kazneni progon počinitelja, nego propisuje kaznenu neodgovornost vjerskim ispovjednicima i osobama koje su prema zakonu dužne neprijavljivati saznanja o počinjenom zločinu kojeg zakon eufemistički naziva – tajnom. Zločin nije tajna. Svi su pred zakonom jednaki (čl. 14, Ustav RH). U dijelu koji se odnosi na nasilje u obitelji potrebno je naglasiti da se u Hrvatskoj svega 10 % nasilja u obitelji tretira kroz Kazneni zakon! To je samo jedan od primjera na koji način Konvencija podiže standard zaštite žrtava, kao i kroz odredbe o zaštitnim mjerama, procjeni rizika i oduzimanju oružja, a također sadrži i odredbu da se progon počinitelja nasilja može nastaviti i kada žrtva povuče prijavu protiv nasilnika. Zaštite mjere nisu efikasne i njima često nisu obuhvaćena djeca. Tijekom odlučivanja o skrbi nad djecom ne uzima se dovoljno u obzir nasilničko ponašanje roditelja, kojem se radi “najboljeg interesa djeteta” omogućava kontakt s nasilnim roditeljem. I tu Konvencija također podiže standard zaštite žrtava. Definiranje nasilja nad ženama kao kršenja ljudskih prava, civilizacijski je doseg našeg doba, radi čega Ženska udruga „IZVOR“ zahtjeva povlačenje Nacrta prijedloga izmjena i dopuna Kaznenog zakona iz javnog savjetovanja i zahtjeva da se bez odgode izvrši njegovo usklađivanje sa odredbama Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.	Nije prihvaćen	Nije predmetom izmjena i dopuna Kaznenog zakona.
36	Ženska mreža Hrvatske	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA	Ženska mreža Hrvatske smatra nedopustivim što je Nacrt prijedloga izmjena i dopuna Kaznenog zakona u potpunosti lišen harmonizacije sa odredbama Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (dalje; Konvencija). Republika Hrvatska je potpisala Konvenciju još 22. siječnja 2013., ratificirala ju je 13. travnja 2018., predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je potpisivanje ispravu o ratifikaciji 24. svibnja, a 13. lipnja je položena isprava o ratifikaciji. Činjenica da će Konvencija za Hrvatsku stupiti na snagu 1. listopada ove godine ne može biti opravdanje za propuštanje usklađivanja Kaznenog zakona sa odredbama Konvencije koja nasilje nad ženama definira kršenjem ljudskih prava žena i čiji je cilj i svrha ukidanje muškog nasilja prema ženama kao i njegovog najučestalijeg pojavnog oblika – nasilja u obitelji. Važno je naglasiti da Kazneni zakon sadržava odredbe koje ne prepoznaju strukturalnu narav nasilja prema ženama i djevojčicama kao ni njihove uzroke što je prepreka ostvarivanju zaštite temeljnih prava žena i efikasnoj prevenciji nasilja prema ženama i nasilja u obitelji. Također, važno je naglasiti i to da Konvencija postavlja civilizacijske standarde u području seksualnog nasilja. Neophodno je da se kaznena djela kao što su silovanje, uhođenje i seksualno uznemiravanje drukčije urede. Među obvezama koje proizlaze iz Konvencije je i uređenje kaznenog djela silovanja kao zločina protiv spolne slobode kojeg određuje isključivo izostanak pristanka žrtve, a ne i primjena sile počinitelja zločina kakvo je postojeće patrijarhalno uređenje tog kaznenog djela. Među odredbama koje su u suprotnosti sa svrhom Konvencije je i članak 302. Kaznenog zakona. Navedena odredba je u koliziji kako sa Ustavom RH tako i sa obvezom države koja proizlazi iz članka 28. Konvencije, a koja obvezuje državu da osigura da pravila povjerljivosti koja su nametnuta unutarnjim pravom ne predstavljaju prepreku za mogućnost prijavljivanja, pod odgovarajućim uvjetima, nadležnim organizacijama ili tijelima ako imaju opravdanih razloga vjerovati da je počinjeno teško djelo nasilja obuhvaćeno područjem primjene ove Konvencije i da se mogu očekivati daljnja teška djela nasilja. Navedena zakonska odredba ne samo da sadržava prepreke za efikasan kazneni progon počinitelja, nego propisuje kaznenu neodgovornost vjerskim ispovjednicima i "osobama koje su prema zakonu dužne čuvati tajnu". Zločin nije tajna. Svi su pred zakonom jednaki (čl. 14, Ustav RH). U dijelu koji se odnosi na nasilje u obitelji potrebno je naglasiti da se u Hrvatskoj svega 10 % nasilja u obitelji tretira kroz Kazneni zakon! To je samo jedan od primjera na koji način Konvencija podiže standard zaštite žrtava, kao i kroz odredbe o zaštitnim mjerama, procjeni rizika i oduzimanju oružja, a također sadrži i odredbu da se progon počinitelja nasilja može nastaviti i kada žrtva povuče prijavu protiv nasilnika. Zaštite mjere nisu efikasne i njima često nisu obuhvaćena djeca. Tijekom odlučivanja o skrbi nad djecom ne uzima se dovoljno u obzir nasilničko ponašanje roditelja, kojem se radi “najboljeg interesa djeteta” omogućava kontakt s nasilnim roditeljem. I tu Konvencija također podiže standard zaštite žrtava. Definiranje nasilja nad ženama kao kršenja ljudskih prava, civilizacijski je doseg našeg doba. Ženska mreža Hrvatske zahtjeva povlačenje Nacrta prijedloga izmjena i dopuna Kaznenog zakona iz javnog savjetovanja i zahtjeva da se bez odgode izvrši njegovo usklađivanje sa odredbama Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.	Nije prihvaćen	Nije predmetom izmjena i dopuna Kaznenog zakona.
37	Marin Markovina	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA	Smatram potrebnim da se u izmjene KZ-a, čl. 315 osim zdravstvenih radnika uvrste i socijalni radnici te ostali stručni radnici u sustavu socijalne skrbi jer su svakodnevno izloženi napadima i prijetnjama svojih korisnika, i to obavljajući svoj posao i trudeći se da provode zakone RH koja bi ih onda zbog toga trebala maksimalno i zaštititi.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niza kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona. Ovim prijedlogom izmjena i dopuna Kaznenog zakona definicija službenih osoba iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona nije mijenjana.
38	Jasminka Kacun Kresojević	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA	Poštovani, smatram nužnim da se u članak 315 uvede struka socijalnog radnika te drugih stručnih djelatnika u socijalnoj skrbi, a koji obavljaju javni posao i svakodnevno su izloženi različitim oblicima nasilja, kao i nastavnog i nenastavnog osoblja prilikom obavljanja odgojno-obrazovne djelatnosti.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niza kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona. Ovim prijedlogom izmjena i dopuna Kaznenog zakona definicija službenih osoba iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona nije mijenjana.
39	hrvatska udruga socijalnih radnika	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA	Predlažemo da se u člankom 315 . Zakona propiše kaznena odgovornost zbog prisile, prijetnje , zastrašivanja, ponižavanja i drugih oblika nasilja nad socijalnim radnicima u obavljanju njihove profesionalne djelatnosti. Obrazloženje: Brojna istraživanja u svijetu i kod nas pokazuju da socijalni rad spada u skupinu profesija visokog rizika od različitih oblika nasilja . U svome radu socijalni radnici svakodnevno trpe uvrede, ponižavanja, prijetnje , prisilu , pokušaje ucjene i druge teže oblike nasilja . Imajući u vidu javne ovlasti sustava socijalne skrbi i ulogu socijalnih radnika u zaštiti posebno osjetljivih socijalnih skupina i zajednica socijalni radnici u takvim situacijama nisu u mogućnosti odustati od pružanja socijalnih usluga i zaštite korisnika pa čak i onih koji svojim ponašanjem ozbiljno ugrožavaju sigurnost socijalnih radnika. Suočeni s ovakvim iskustvima socijalni radnici ostaju bez adekvatne pravne zaštite upravo zbog činjenice da nemaju status službene osobe pa svoja prava na siguran i dostojanstven rad moraju braniti kao privatne osobe. Stoga predlažemo da se uz zdravstvene radnike ovim člankom obuhvate i socijalni radnici , te da im se na taj način omogući siguran i nepristran stručni rad i zaštita profesionalnog digniteta .	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niza kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona. Ovim prijedlogom izmjena i dopuna Kaznenog zakona definicija službenih osoba iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona nije mijenjana.
40	Ivana Mostarac	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA	Sramotno je da socijalni radnici vec nemaju status sluzbene osobe! Obzirom na svakodnevnu izlozenost raznim vrstama nasilja i opasnostima potrebno je u najkracem mogucem roku socijalnim radnicima i drugim strucnim djelatnicima u sustavu socijalne skrbi dodijeliti status sluzbene osobe, odnosno uvrstiti ih u clanak 315. Zakona!	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niza kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona. Ovim prijedlogom izmjena i dopuna Kaznenog zakona definicija službenih osoba iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona nije mijenjana.
41	ines novačko	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA	Hvala zakonodavcu što je na djelatnike centara za socijalnu skrb koji su svakodnevno izloženi svim oblicima nasilja ponovno zaboravio. Dokažite suprotno i čl. 315 zaštitite struku socijalnog rada i drugih stručnih radnika u obavljanju javnog posla u socijalnoj skrbi.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niza kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona. Ovim prijedlogom izmjena i dopuna Kaznenog zakona definicija službenih osoba iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona nije mijenjana.
42	Martina Ninčević	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA	Djelatnici sustava socijalne skrbi svakodnevno su izloženi nekom obliku nasilja ( i sama sam bila žrtva) i to na svom radnom mjestu. Kada se dogodi neki od oblika nasilja ( fizičko nasilje, prijetnja i sl.) od strane ODO-a i policije nas upućuju na privatnu tužbu kao da smo napadnuti u svom domu ili na ulici ,a ne obavljajući javnu djelatnost. Obzirom na navedeno predlažem da se u čl.315 a uvrste prvenstveno socijalni radnici kao i drugi stručni djelatnici koji obavljaju djelatnost socijalne skrbi kao javnu.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niza kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona. Ovim prijedlogom izmjena i dopuna Kaznenog zakona definicija službenih osoba iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona nije mijenjana.
43	Vesna Čonda	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA	Gdje su socijalni radnici, zar smo zaboravili jakova kojeg je korisnik ubio na radnom mjestu i gotovo svakodnevnih napada kako na radnom mjestu tako i na sudu , u ustanovama, socijalni radnici konačno se mor a ju naci u zakonu	Nije prihvaćen	Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niz kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona.
44	Školski sindikat PREPOROD	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA	S obzirom na gotovo svakodnevnu izloženost nekom od oblika nasilja nastavnog i nenastavvnog osoblja prilikom obavljanja odgojno-obrazovne djelatnosti (prijetnje, vrijeđanje, zastrašivanje i fizičko nasilje) predlažemo da se iza Članka 315.a doda Članak 315.b s tekstom: Članak 315.b (1) Tko učitelja, nastavnika, stručnog suradnika, ravnatelja ili drugog radnika u školskoj ustanovi koji obavlja odgojno-obrazovnu djelatnost kao javnu službu, silom ili prijetnjom da će izravno uporabiti silu spriječi u obavljanju njegove odgojno-obrazovne djelatnosti, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine. (2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka doveden u opasnost život ili tijelo učitelja, nastavnika, stručnog suradnika, ravnatelja ili drugog radnika u školskoj ustanovi ili mu je nanesena tjelesna ozljeda ili je uporabljeno oružje ili opasno oruđe, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina zatvora. (3) Počinitelj kaznenog djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka koji je bio izazvan protuzakonitim,bezobzirnim ili grubim postupanjem učitelja, nastavnika, stručnog suradnika, ravnatelja ili drugog radnika u školskoj ustanovi, može se osloboditi kazne.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 100/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niza kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona. Ovim prijedlogom izmjena i dopuna Kaznenog zakona definicija službenih osoba iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona nije mijenjana.
45	EMANUEL VESEL	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA	Kao službenik MUP-a više puta sam tijekom rada upućivan na intervencije gdje su djelatnici centra za socijalnu skrb bili ugroženi od osoba koje su se nasilno ponašale , stoga je vrijeme da se kroz čl. 315. a uvede zaštita od prisile djelatnika zaposlenih u sustavu socijalne skrbi uključujući i djelatnike zdravstvene zaštite !	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 100/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niza kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona. Ovim prijedlogom izmjena i dopuna Kaznenog zakona definicija službenih osoba iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona nije mijenjana.
46	Hrvatska komora socijalnih radnika	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA	S obzirom da su socijalni radnici gotovo svakodnevno izloženi nekom od oblika nasilja od strane stranaka (prijetnje, vrijeđanje, zastrašivanje, fizičko nasilje...) predlažemo da se u članak 315 uvede i struka socijalnog radnika te drugih stručnih djelatnika u socijalnoj skrbi, a koji obavljaju javni posao.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 100/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niza kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona. Ovim prijedlogom izmjena i dopuna Kaznenog zakona definicija službenih osoba iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona nije mijenjana.
47	Maja Šutalo	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA	S obzirom na uvjete rada, socijalni radnici te drugi stručni djelatnici u sustavu socijalne skrbi, su također svakodnevno u svom radu izloženi različitim nasilnim oblicima ponašanja od strane korisnika (prijetnje, vrijeđanje, psovanje, zastrašivanje i sl.). Slijedom navedenog, predlažem da se u čl.315. osim predloženog, uvede i zaštita struke socijalnog radnika i drugih stručnih djelatnika u sustavu soc. skrbi, a koji obavljaju javni posao.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 100/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niza kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona. Ovim prijedlogom izmjena i dopuna Kaznenog zakona definicija službenih osoba iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona nije mijenjana.
48	Američka gospodarska komora u Hrvatskoj	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA	Vodeća svjetska gospodarstva smatraju standarde zaštite intelektualnog vlasništva jednim od osnovnih preduvjeta za uspjeh gospodarstva 21. stoljeća zasnovanog na rastu kroz inovativne tehnologije. U poslovnom svijetu, gdje je sve važnija inovativnost, kreativnost i kvaliteta od same cijene proizvoda i usluga, intelektualno vlasništvo snažan je alat kompanija u ostvarivanju globalne konkurentnosti. Države s učinkovitom zaštitom intelektualnog vlasništva privlače industrije koje generiraju povećanje radnih mjesta visoke vrijednosti, privlače izravna strana ulaganja koja omogućavaju pristup naprednim tehnologijama te ulažu značajna sredstva u istraživanje i razvoj. Štoviše, snažna provedba prava intelektualnog vlasništva neke države pozitivan je pokazatelj stranim investitorima te pomaže privlačenju greenfield ulaganja, bez obzira na veličinu, ekonomski razvoj i zemljopisnu lokaciju države. Najveći izazovi za nositelje prava intelektualnog vlasništva u Hrvatskoj, iz perspektive AmCham-a, su osnaživanje provedbe zakonodavstva koje propisuje prava intelektualnog vlasništva te nedostatak specijaliziranih sudova koji bi se bavili navedenim postupcima. Na ovu je temu AmCham i ranije usvojio stajalište „Preporuke za bolju provedbu zaštite intelektualnog vlasništva u Hrvatskoj“ koje je iznijelo čitav niz preporuka kojima bi se poboljšala učinkovitost zaštite intelektualnog vlasništva. Jedna od konkretnih preporuka bila je i da se, po uzoru na dobre prakse drugih zemalja (primjerice Slovenije i SAD-a), preciziraju odgovarajuće odredbe u hrvatskom Kaznenom zakonu koje bi dale jasan okvir za utvrđivanje iznosa prouzročene štete i stečene materijalne koristi, čime bi se omogućilo lakše i učinkovitije procesuiranje predmeta iz područja zaštite intelektualnog vlasništva koji ulaze u domenu kaznenog prava. S obzirom da do danas ovakve odredbe nisu unesene u hrvatski Kazneni zakon, AmCham iznosi svoje stajalište, odnosno prijedloge konkretnih izmjena i dopuna važećeg Kaznenog zakona. Ove bi izmjene i dopune omogućile precizno utvrđivanje prouzročene štete i ostvarene materijalne koristi u slučajevima kršenja prava intelektualnog vlasništva koji pripadaju domeni kaznenog prava. Također, AmCham predlaže snižavanje praga za kazneni progon povrede prava intelektualnog vlasništva (kategorije počinjene “znatne štete” sukladno Kaznenom zakonu) sa 60.000,00 na 30.000,00 kuna, u cilju aktivnog obeshrabrivanja ovakvog tipa postupanja. Kako bi se premostila postojeća pravna nesigurnost uvjetovana nepostojanjem jasnog obrasca i načina određivanja visine prouzročene štete i ostvarene imovinske koristi, AmCham predlaže sljedeće izmjene i dopune važećeg Kaznenog zakona: 1) Unošenje članka kojim bi se specificirao postupak utvrđivanja iznosa počinjene štete i ostvarene imovinske koristi u trenutni tekst Kaznenog zakona U trenutnoj verziji Kaznenog zakona odredbe koje se odnose na kaznena djela protiv intelektualnog vlasništva pokrivena su Glavom XXVII, člancima 284. do 290. U svrhu učinkovitijeg procesuiranja ovog tipa predmeta, AmCham predlaže da se uz navedene članke u tekst Kaznenog zakona unese novi članak, 289.a, kojime bi se definirao način utvrđivanja prouzročene štete i ostvarene materijalne koristi. Predlažemo formulaciju navedenog članka kako slijedi: Članak 289.a Utvrđivanje iznosa počinjene štete i ostvarene imovinske koristi Za potrebe kaznenog postupka koji se vodi zbog kaznenog djela iz članka 285., 286., 287., 288. i 289. ove Glave XXVII. Zakona vrijednost štete se utvrđuje množenjem količine proizvoda kojima se povređuje odgovarajuće pravo intelektualnog vlasništva s maloprodajnom cijenom izvornog proizvoda zaštićenog odgovarajućim pravom intelektualnog vlasništva važećom na tržištu u trenutku počinjenja kaznenog djela, bez dodavanja iznosa poreza na dodanu vrijednost. U slučajevima kada nositelj prava ne proizvodi robu odgovarajuće vrste, vrijednost štete se utvrđuje na temelju iznosa kojeg je s obzirom na okolnosti mogao zahtijevati u ugovoru o licenci, da je sklopljen. Za potrebe kaznenog postupka koji se vodi zbog kaznenog djela iz članka 285., 286., 287., 288. i 289. ove Glave XXVII. Zakona vrijednost imovinske koristi utvrđuje se na temelju količine i maloprodajne cijene proizvoda kojima se povređuje odgovarajuće pravo intelektualnog vlasništva. 2) Snižavanje praga za kazneni progon povrede prava intelektualnog vlasništva (vrijednost kategorije „znatne štete“) sa 60.000,00 na 30.000,00 kuna Prema važećem Kaznenom zakonu počinitelj djela protiv intelektualnog vlasništva kazneno je odgovoran ukoliko počinjenjem kaznenog djela „pribavi znatnu imovinsku korist ili prouzroči znatnu štetu“. Sukladno članku 87., stavku 29. istog zakona, vrijednost imovinske koristi i štete je znatna ukoliko prelazi 60.000,00 kuna. Predmeti u kojima se iznos imovinske koristi odnosno prouzročene štete procijeni manjim od navedenog praga procesuiraju se u okviru prekršajnog prava. U cilju bolje zaštite prava intelektualnog vlasništva AmCham ovim putem predlaže da se za slučajeve povrede prava intelektualnog vlasništva prag za kategorizaciju imovinske koristi ili prouzročene štete kao „znatne“ smanji sa 60.000,00 na 30.000,00 kuna. Ovime bi se potencijalno dodatno obeshrabrilo kršenje prava intelektualnog vlasništva, ali i potaklo na prijavu ovakvog tipa kaznenih djela, što je osobito važno u kontekstu činjenice da je, prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova broj kaznenih djela radi povrede prava intelektualnog vlasništva od 2012. do 2016. godine u stalnom padu, dok istovremeno iskustva iz gospodarske zajednice svjedoče o stvarnom porastu broja ovakvih slučajeva.	Nije prihvaćen	Nije predmetom izmjena i dopuna Kaznenog zakona.
49	Irena Meštrović	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA	Kao socijalni radnici, prilikom obavljanja javnog posla, gotovo svakodnevno izloženi smo nekim od rizika različitih oblika nasilja korisnika iz sustava socijalne skrbi, stoga predlažem da se u čl. 315 osim predloženog, uvede i struka socijalnog radnika, ali i drugih stručnih djelatnika u sustavu socijalne skrbi.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 100/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niza kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona. Ovim prijedlogom izmjena i dopuna Kaznenog zakona definicija službenih osoba iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona nije mijenjana.
50	Magdalena Milas	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA	Smatram prijeko potrebnim da se u članku 315. uvede zaštita od prisile i za socijalne radnike, kao i druge djelatnike zaposlene u sustavu socijalne skrbi, iz razloga što su socijalni radnici svakodnevno izloženi različitim vrstama nasilja od strane korisnika (prijetnje, vrijeđanje, fizičko nasilje, ubojstvo). Smatram da je država dužna zaštititi djelatnike socijalne skrbi koji obavljaju djelatnost javne službe od svakog oblika nasilja. Kontinuiranim odbijanjem države da se i za profesiju socijalnih radnika uvede zaštita od prisile, te ujedno osigura status službene osobe, smatram diskriminirajućim u odnosu na ostale javne službe kojima je isto osigurano.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 100/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niza kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona. Ovim prijedlogom izmjena i dopuna Kaznenog zakona definicija službenih osoba iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona nije mijenjana.
51	Magdalena Markota	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA	Kao stručni djelatnik javne ustanove koji u svome poslu primjenjuje zakone u okviru javnih ovlasti kao službena osoba, a ne privatna osoba, ovim putem apeliram na zakonodavca da se u Izmjene i dopune kaznenog zakona, u čl. 315 a uvede i zaštita struke socijalnog rada i drugih stručnih radnika u obavljanju javnog posla u socijalnoj skrbi. Ne postoji dovoljno dugačak prostor za pisanje argumenata koji bi vjerno prikazao opravdanost navedenog zahtjeva. Pozivam sve koji smatraju suprotno( uključujući i zakonodavce) da provedu dva radna tjedna u bilo kojem centru za socijalnu skrb!	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 100/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niza kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona. Ovim prijedlogom izmjena i dopuna Kaznenog zakona definicija službenih osoba iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona nije mijenjana.
52	Izabela Prpić	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA	S obzirom da su socijalni radnici gotovo svakodnevno izloženi nekom od oblika nasilja od strane stranaka (prijetnje, vrijeđanje, zastrašivanje, fizičko nasilje...) predlažem da se u čl.315 KZ uvede i struka socijalnog radnika te drugih stručnih djelatnika u socijalnoj skrbi, a koji obavljaju javni posao.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 100/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niza kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona. Ovim prijedlogom izmjena i dopuna Kaznenog zakona definicija službenih osoba iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona nije mijenjana.
53	Ivanka bošnjak-Galina	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA	Obzirom na javnosti od ranije poznatu činjenicu da su socijalni radnici i drugi djelatnici u sustavu socijalne skrbi svakodnevno izloženi nekom od oblika nasilja od strane korisnika, da je bilo smrtnih slucajeva, invaliditeta i drugih ozbiljnih trajnih promjena u zdravlju djelatnika , molim da se u čl. 315. uvede zaštita socijalnih radnika i drugih stručnih djelatnika u sustavu socijalne skrbi.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niza kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona. Ovim prijedlogom izmjena i dopuna Kaznenog zakona definicija službenih osoba iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona nije mijenjana.
54	ASJA KOHAR VITEZ	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA	Obzirom na svakodnevnu izloženost nekom od oblika nasilja od strane naših stranaka, molim da se u čl. 315. uvede zaštita socijalnih radnika i drugih stručnih djelatnika u sustavu socijalne skrbi.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niza kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona. Ovim prijedlogom izmjena i dopuna Kaznenog zakona definicija službenih osoba iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona nije mijenjana.
55	NERINA TOLJ	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA	U svezi čl. 315 KZ , čl. 13 Izmjena i dopuna ponovo se ne predviđa utvrđivanje statusa službene osobe socijalnih radnika i ostalih djelatnika u sustavu socijalne skrbi. Socijalni radnici jedni su od najizloženijih javnih službenika u svom radu. Svakodnevno se suočavaju sa različitim vrstama agresije usmjerenih od korisnika. Nemaju nikakvu zaštitu niti način da se obrane od eventualnih nasilnih ponašanja. Kada dožive napad na svom radnom mjestu, bilo uredu ili terenu, moraju osobno podnositi privatne tužbe. Bez obzira na težinu i vrstu poslova koje obavljamo i opasnostima s kojima smo suočeni svi javni djelatnici trebali bi imati isti tretman u pogledu zaštite od strane države.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niza kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona. Ovim prijedlogom izmjena i dopuna Kaznenog zakona definicija službenih osoba iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona nije mijenjana. Ovim Nacrtom prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona nije mijenjana definicija službene osobe iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona.
56	Renata Pintarec	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA	S obzirom na gotovo svakodnevnu izloženost nekom od oblika nasilja od strane naših stranaka (prijetnje, vrijeđanje, zastrašivanje pa čak i fizičko nasilje) predlažem da se u čl.315 osim predloženog, a to je zaštita zdravstvenog radnika od prisile, uvede i struka socijalnog radnika te dr. stručnih djelatnika u soc. skrbi , a koji obavljaju javni posao.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niza kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona. Ovim prijedlogom izmjena i dopuna Kaznenog zakona definicija službenih osoba iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona nije mijenjana.
57	Tatjana Kovačić	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA	U članku 13. navodi se izmjena Kaznenog Zakona u kojem se napad na zdravstvenog radnika tretira kao napad na službenu osobu. Smatram da se socijalni radnici, kao djelatnici sustava socijalne skrbi, također trebaju uvrstiti u spomenutu kategorizaciju.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niza kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona. Ovim prijedlogom izmjena i dopuna Kaznenog zakona definicija službenih osoba iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona nije mijenjana. Ovim prijedlogom izmjena i dopuna Kaznenog zakona definicija službenih osoba iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona nije mijenjana.
58	Ana Maričić	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA	U odgojno obrazovnim ustanovama učitelji, stručni suradnici( edukatori, logopedi, soc radnici..),ravnatelji i drugi naši radnici su gotovo svakodnevno izloženi nekom od oblika nasilja(prijetnje, vrijeđanje pa i fizičko nasilje) od strane roditelja, učenika i drugih naših stranaka te predlažem da se iza cl. 315. doda osim predložene zaštite zdravstvenog radnika od prisile ( cl. 315 a) doda clanak vezan uz zaštitu učitelja, nastavnika, stručnih suradnika, ravnatelja i drugih radnika u odgojno obrazovnoj ustanovi od prisile.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niza kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona. Ovim prijedlogom izmjena i dopuna Kaznenog zakona definicija službenih osoba iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona nije mijenjana.
59	ANA MARIJA LISJAK	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA	S obzirom na gotovo svakodnevnu izloženost nekom od oblika nasilja od strane naših stranaka (prijetnje, vrijeđanje, zastrašivanje pa čak i fizičko nasilje) predlažem da se u čl.315 osim predloženog, a to je zaštita zdravstvenog radnika od prisile, uvede i struka socijalnog radnika te dr. stručnih djelatnika u soc. skrbi , a koji obavljaju javni posao.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niza kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona. Ovim prijedlogom izmjena i dopuna Kaznenog zakona definicija službenih osoba iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona nije mijenjana.
60	renata sever	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA	Društvo socijalnih radnika Međimurja: Kao strukovna udruga upućujemo prijedlog da se u članku 315 a uvede zaštita od prisile i za socijalne i druge radnike koji su izloženi prisili u obavljanju javne službe, a ne samo zdravstveni radnici. U prilog tome govore podaci prikupljeni od socijalnih i drugih stručnih radnika CZSS Čakovec. U tom tekstu je vidljivo kakoj su policija i ODO odbacivali prijave jer nisu nalazili osnove za postupanje, ne u onome što se događa, već nisu našli elemente kaznenog djela u dosadašnjem Kaznenom zakonu, a napadi na stručne radnike su se nastavljali i dalje događali: "Potaknuti čestim upitima članica i članova Društva socijalnih radnika Međimurja o tome kako da se zaštite od napada korisnika, na sastanku Društva je donijeta odluka da prikupimo podatke o napadima korisnika, te da prezentiramo o kako se ozbiljnim situacijama radi, te da zajedno dogovorimo način postupanja. Stručne djelatnice se često žale na to da nemaju osjećaj kako su njihove prijave shvaćene dovoljno ozbiljno i da nema ažurnog postupanja policije, dok se agresivno i opasno ponašanje korisnika ponavlja, te su usprkos prijavama izložene stvarnoj opasnosti (i djelatnice i njihove obitelji.) Ovo su samo neki od prikupljenih napada na socijalne i druge stručne radnice: 1. Socijalna radnica je izašla na teren u romsko naselje. Prilikom izvida u jednoj kući došao je pijani otac djeteta koje je bilo izdvojeno iz obitelji. Napao je socijalnu radnicu verbalno „ kome si ti zela dete… kaj si ti zamišljaš…“. Socijalna radnica je kazala korisniku da dođe idući dan u Centar da razgovaraju o tome kako bi se dijete vratilo u obitelj. Roditelj je naizgled prihvatio taj poziv, da bi nakon par minuta pratio socijalnu radnicu koja je do tada otišla u drugu kuću, zatvorio vrata, držao ih rukom i prijeteći govorio socijalnoj radnici da neće izaći odavde živa. Nakon 5 minuta je otvorio vrata, jer je na njega vikala sestra. Socijalna radnica je ušla u službeni automobil, a on je vozeći biciklom pokušavao stići automobil. Vrste nasilnog ponašanja: verbalno, psihičko, fizičko Korisnik je bio roditelj u postupku zaštite prava i interesa mldb. djeteta, dijete je bilo izdvojeno iz obitelji. Napad nije prijavila. Nije dobila stručnu pomoć. Posljedice su da ima izraziti strah kad se nađe okružena ljudima u naselju, ne može mirno razgovarati, te svodi terenske izvida na najmanju moguću mjeru. 2. Korisnik je izašao iz zatvora, u međuvremenu je njegova vanbračna supruga bila smještena s djecom u dom za žrtve obiteljskog nasilja. On traži da mu se kaže gdje mu je supruga i djeca. Socijalna radnica mu obrazlaže da je lokacija doma tajna i da on prije svega i ne može saznati adresu jer je obitelj smještena zbog njegovog ponašanja. On inzistira, viče na što je došao zaštitar i otpratio ga do izlaza. Pri odlasku viče : Nemojte se igrati životom, opasan sam vam je!“ . Vrste nasilnog ponašanja: verbalno, psihičko Korisnik je bio u postupku zaštite prava i interesa mldb. djece, te zaštite od nasilja u obitelji. Prijetnja je prijavljena, počinitelj je osuđen zbog prijetnje na 8 i po mjeseci zatvora, kojeg je izdržao zajedno s drugim presudama. 3. Korisnik viče i psuje, te prijeti jer mu nije odobrena jednokratna novčana pomoć. Vrste nasilja – verbalno. Korisnik materijalnih pomoći. Nasilje nije prijavljeno. Korisnik je osoba lišena poslovne sposobnosti. Posljedice – nevoljkost u radu, osjećaj nezaštićenosti, strah Radi novačenih pomoći kada korisniku nije odobrena jednokratna novčana pomoć. Također zbog predmeta iz obiteljsko pravne zaštite- mjera nadzora i oduzimanja prava roditelja da žive sa mldb. djecom. Te prilikom terenskih očevida u romskim naseljima kada vrlo često doživljavamo verbalne napade, vrijeđanja i omalovažavanja, a povremeno smo i fizički napadnute ( bacanje kamenja, udaranje u automobile, nasrtanje). 4. Prilikom dolaska u romsko naselje skupili su se stanovnici i okupili oko nas i dobacivali uvrede, omalovažavajuće opaske, pri odlasku su bacali kamenje i udarali u službeni automobila u prolazu. Vrste nasilja – fizičko, verbalno, psihičko. Korisnici su bili pretežno nezadovoljni zbog nepriznavanja prava na materijalne pomoći, a dio zbog mjera zaštite prava i interesa djece ( nadzora nad izvršenjem roditeljske skrbi, oduzimanja djece) Posljedice – otežano donošenje odluka u zaštite prava i interesa djece, nezaštićenost, zabrinutost za svoju sigurnost 5. Korisnik je tražio j.n.p. ali nije želio donijeti zatražene dokumente niti je želio surađivati u postupku. Nakon kraće rasprave, udario je otvorenim dlanom socijalnu radnicu po licu. Vrste nasilja: fizičko i verbalno Nasilje je prijavljeno, korisnik je dobio uvjetnu osudu:Izgubila sam povjerenje u instituciju u kojoj radim, nisam se osjećala sigurno i zaštićeno, imala sam mjesecima poremećaj sna i patila od nesanice ili pak sam imala noćne more, sa strahom sam dolazila na posao, bila tjeskobna i depresivna, razočarana u sustav. 6. Jedan od supružnika u postupku obaveznog savjetovanja prije razvoda braka viče, prijeti, bijesni, nakon što mu je saopćeno da će mišljenje CZSS biti da je za dijete kompetentniji drugi roditelj. Vrste nasilja: verbalno Nije prijavljeno Posljedice: uznemirenost, bespomoćnost, osjećaj manje vrijednosti, pad koncentracije i motivacije za rad 7. .Korisnici kojima je rješenjem prestalo pravo na zajamčenu minimalnu naknadu dolaze u kancelariju, viču, prijete, bacaju papire. Usprkos obrazloženjima, koja ne slušaju, prijete. Vrste nasilja: verbalno, psihičko. Nije prijavljeno, događa se vrlo često i usprkos prisutnosti zaštitarske službe u prostoru. Posljedice: Stres, stalna neizvjesnost (u smislu što bi se moglo dogoditi u narednim susretima s tim istim korisnicima, kako će reagirati, osobito na terenu gdje nema zaštitara) 8. Korisnici u postupku zaštite prava i interesa djece prijete, viče, baca predmete, udara vratima, prijeteći kreće prema stručnoj radnici. Vrste nasilja: psihičko, verbalno. Nasilje je prijavljeno, počinitelj je osuđen. Posljedice: potresenost, stanje šoka, pad koncentracije, ubrzano kucanje srca, znojenje, nemogućnost fokusiranja na druge strane taj dan, pitanje cijenjenja vlastitog rada i truda od strane nadležnih institucija koje nas trebaju štititi od napada, poniženost, obezvrijeđenost rada, pad motivacije 9. Korisnica koja je lišena poslovne sposobnosti u jednom trenutku, bez povoda, skače prema socijalnoj radnici, koja joj je skrbnica i pokušava je udariti. U tome je sprječava njen izvanbračni partner. Socijalna radnica je ispunjavala obrazac za korisnicu, zahtjev za dodjelu stana od Grada Čakovca. Vrste nasilja: psihičko Korisnica – pod skrbništvom Nasilje nije prijavljeno Posljedice: nesigurnost, strah, „lecanje“ pri svakom dolasku ljudi u hodnik 10. Pri dolasku u kuću u postupku ovrhe sudskog rješenja o povjeravanju djece, mladić ( stariji punoljetni brat djece ) prepriječi put socijalnoj radnici, te ju udara obim rukama u prsnu kost kako bi je odgurnuo. Pri incidentu su bili prisutni djelatnici PU Međimurske, koji nisu stigli intervenirati, jer je istovremeno bilo nasilje u obitelji. Napad je prijavljen, suđenje je još u toku. Posljedice: Psihička rastresenost, nesigurnost i pojačano opterećenje oko pojedinih postupaka (jesam li sve odradila i dobro predvidjela ili još nešto mogu napraviti …kako mi se nešto ne bi desilo), narušavanja odnosa u primarnoj obitelji zbog pojačanog stresa i razdražljivosti, otpor i nezadovoljstvo prema sustavu od kojeg se ne osjećamo zaštićeno… 11. Socijalna radnica je napadnuta 4 puta, na terenu, pri razgovoru sa roditeljima kojima je određena mjera nadzora nad izvršenjem roditeljske skrbi. 12. Korisnik kojem je odbijena jednokratna novčana pomoć je vikao, galamio, psovao, prijeteći se ponašao prema socijalnoj radnici. Vrste nasilja: verbalno i psihičko Korisnik nije prijavljen Posljedice: Pri daljnjem radu s tim korisnikom, socijalna radnica se osjeća izrazito nesigurno, muca, znoji se, ne može normalno razmišljati ni govoriti; kada bi neki drugi korisnik malo podigao glas, osjećala bi iste simptome. 13. Korisnik doplatka za pomoć i njegu, te jedan korisnik jednokratne novčane pomoći je vikao , izgovarao pogrdne riječi socijalnoj radnici. Napad je prijavljen , počinitelj je osuđen 14. Roditelj u postupku razvoda braka je napao socijalnu radnicu, vikao, psovao i bacio u nju predmete. Prijavljen, izrečena mjera zabrane približavanja socijalnoj radnici na 100 metara . Mjera nije bila efikasna, odnosno , nije zaštitila socijalnu radnicu, jer je počiniteljice pri slučajnim susretima i s udaljenosti veće od 100 metara vikala, prijetila, a kad bi soc. radnica zvala policiju, pobjegla. Posljedice: stalni oprez, „širom otvorene oči“, 15. Roditelji u postupku određivanja susreta i druženja roditelja i djece, vikali, prijetili, uništavali inventar. Prijavljeni, određena im je uvjetna kazna. Posljedice: nemir, bojazan, nelagoda, strah. 16. U postupcima odobravanja pomoći, korisnici viču, psuju, prijete. Socijalna radnica nije prijavila nasilje. Posljedice – osjećaj nesigurnosti, preispitivanja odluke, izbjegavanje donošenja težih odluka u vremenu nakon napada. 17. Prilikom terenskog očevida korisnik viče na socijalnu radnicu, čini prijeteće pokrete prema njoj, te joj izgovara prijetnje. Prijetnje čini još opasnijim to što on zna gdje socijalna radnica s obitelji stanuje. Korisnik u postupku zaštite prava i interesa mldb. djece. Vrste nasilja – verbalno, psihičko. Prijavljeno, osuđen je na kaznu zatvora. Posljedice : nesigurnosti i uznemirenost dugo nakon tog događaja, i to i u kancelariji i kod kuće; povećani oprez pri susretima u mjestu gdje živi; izrazite stresne reakcije pri izlasku na teren; nesanica, razdražljivost. 18. Socijalne radnice su dovele dijete iz ustanove kući, kako bi provelo zimske praznike. U kući su bili roditelji vidno pod utjecajem alkohola, te starija braća korisnika. Više osoba je opkolilo službeni automobil, te su dobacivali uvrede i provokativne riječi; jedan od braće je uzeo oružje, pušku, i uperio u socijalne radnice, koje su na to ušle u automobil. Vrste nasilja: psihičko. Nasilje nije bilo prijavljeno. Posljedice: izrazita stresna reakcija, disocijacija, razdražljivost, strah, nemir, nesanice, površni radi dugo nakon događaja, kratki boravci na terenu. 19. Korisnik kojem su djeca izdvojena iz obitelji i smještena u udomiteljske obitelji dolazi u zgradu Centra i viče na nadležnu socijalnu radnicu, izgovara prijetnje, izrazito je verbalno agresivan. Zaštitar ga ne može obuzdati niti odvesti van zgrade. Korisnik ponavlja prijetnje, govori kako zna gdje su doma članice tima, te prijeti svima. Po pozivu, djelatnici PU Međimurske ga saslušavaju ispred zgrade Centra, no on odlazi kući. Nema povratne informacije o podnesenoj prijavi. Korisnik nastavlja dolaziti u zgradu Centra idućih dana, te ponovo viče na socijalnu radnicu i druge članice time, urla na svakog tko prođe kraj njega, uznemirava druge korisnike u zgradi, koji pobjegnu van. Zaštitar ga jedva uspijeva nagovoriti da ode. Ponovo je prijavljena prijetnja radnicama CZSS, no nema povratne informacije. Korisnik napada socijalne radnice i socijalnu pedagoginju na terenu u naselju gdje živi, iako nisu bile u njegovoj kući. Udara u automobil, upućuje uvrede,prijetnje, sve je agresivniji, te one odu iz naselja, praktički pobjegnu. I ovaj je incident prijavljen PU Međimurskoj, nema povratne informacije. Nakon toga, korisnik dolazi ponovo u zgradu CZSS i u kancelariji viče na socijalnu radnicu, prijeti joj, podiže stolicu prema njoj, no ne baci je u nju, nego svom snagom udara u pod, zaštitar ne može savladati korisnika niti ga može izvesti iz zgrade. Ponovo je prijavljeno PU Međimurskoj, ali i Općinskom državnom odvjetništvu. Nakon toga, ODO izdaje zabranu približavanja a u rješenju navodi adrese stanovanja svih stručnih radnica. Kako su time dovedene u još veću opasnost obitelji stručnih radnica, one urgiraju u ODO da se takvo rješenje ne uruči počinitelju. Nema povratnih informacija. Tijekom vikenda, jedna stručna radnica slučajno, u privatnom razgovoru ( na izložbi keramike !!!) saznaje da je počinitelj u pritvoru. Vrste nasilja: psihičko, fizičko, verbalno. Posljedice; izraziti strah za vlastiti život, za sigurnost obitelji; pretjerano kontroliranje sigurnosti djece i članova obitelji; panika, jaki stresne reakcije, čak i produženi stresni poremećaj, napetost, uznemirenost, nemoć, nesanice. 20. U toku razgovora korisnik kojem su iz obitelji izdvojena djeca, te je i on i supruga osuđeni na zatvorsku kaznu zbog zanemarivanja djece, je izjavio da će, kada se vrati iz zatvora, ponovno ići na izdržavanje kazne na 20 godina, te da ću svojoj kolegici djelatnici Odjela za djecu, mladež i obitelj, paliti svijeće na groblju jer je ona kriva što su mu oduzeta djeca i što su supruga i on dobili kaznu zatvora. Pri izlasku iz moga ureda, a već na hodniku, je govorio poluglasno, da ćemo svi odgovarati i da će zapaliti ovaj Centar. Vrste nasilja: psihičko Nasilje je prijavljeno, nema povratne informacije. Posljedice: strah pri radu sa korisnicima, napetost, izraziti stres. Pojačani oprez i kratki boravci na terenu. 21. Prilikom terenskih izvida , nepoznati počinitelj je probušio sve gume na službenom automobilu. Nasilje je prijavljeno, nema povratnih informacija. Vrste nasilja: fizičko Posljedice: izrazita nesigurnost pri izlascima na teren, površan rad, otežana fokusiranost na ono radi čega se vrši terenski očevid. 22. Prilikom terenskog očevida , nepoznati počinitelj otkida retrovizor sa službenog automobila. Nasilje je prijavljeno. Posljedice: nesigurnost, strah i stres pri terenskim očevidima. 23. Socijalne radnice dolaze u kuću po mldb. djecu korisnika, majka je u bolnici zbog povreda nastalih od supruga (nasilje u obitelji), a otac na zadržavanju. Pri ulasku u kuću, susjed i daljnji rođak , pod utjecajem alkohola, staje ispred socijalnih radnica i ne dopušta da se djeca odvedu. Djeca pokušavaju doći do socijalnih radnica, jer žele ići s njima. Rođak im to ne dopušta i postaje verbalno i fizički agresivan. Socijalne radnice izlaze i traže pomoć. U međuvremenu jedan od susjeda uspije privući pažnju napadaču i on ode, te njih dvije odvedu djecu. Vrste nasilja: fizičko, psihičko Nasilje nije prijavljeno, jer je počinitelj odustao, tj. otišao. Posljedice: strah, nesigurnost, stres. 24. Stručne radnice ne mogu vršiti terenske očevide nakon što se provede sudska ovrha oduzimanja djece roditeljima, jer roditelji prijete, kao i susjedi i suseljani, i to do mjesec dana traje opasna i prijeteća situacija. Iako je u više navrata zatražen drugi način postupanja pri izdvajanju djece iz obitelji, ova ustaljena praksa se i dalje provodi. Sudu je predloženo da ovrhe provodi na način da roditeljima naredi da djecu predaju u CZSS pod prijetnjom novčane kazne ili zatvora, kako bi se smanjio stres i za stručne radnike i za djecu, roditelje i susjede obitelji , no ovaj prijedlog nije prihvaćen. 25. Pri prolasku automobilom pored kuće (u koju još i nisu namjeravali ulaziti) na socijalne radnike nasrće maloljetnik, podiže kamen, kao da će ga baciti, udara po automobilu, hvata za kvaku vrata na automobilu viče „Otvaraj, otvaraj!“ nasilno pokušava otvoriti vrata; njegova sestra i suprug ga hvataju i govore „idite, brzo, idite“. Radi se o maloljetniku koji je pobjegao iz ustanove i za kojim je raspisana tjeralica. Socijalni radnik telefonom prijavljuje napad odmah na terenu PU Međimurskoj, no rečeno mu je da nema elemenata za prijavu. Tada dolazi u postaju i ponovo raspravlja s više djelatnika – traže se informacije o tome „što je vikao? „ „Koliko dugo je vikao?“ da bi na odgovor kako na to točno ne može odgovoriti, svi kazali kako „nema elemenata kaznenog djela ni prekršaja“. Policija nije razgovarala sa maloljetnikom o tome, niti ga privela, iako se radilo o maloljetniku za kojim je raspisana potraga. Nakon inzistiranja, napad je prijavljen kao prekršaj, a ne napad na službenu osobu. Kao što je vidljivo iz navedenih primjera, napadi na socijalne i druge stručne radnike su izuzetno česti, opasni po život i tijelo stručnih radnika, i događaju se i u zgradama Centra, Podružnica, kao i na terenu. Reakcije policije pri pokušajima prijava su takve da obeshrabruju stručne radnice i radnike u prijavi, čime podržavaju ovakvo nasilno ponašanje, i čine radnu atmosferu još opasnijom. U nekim situacijama se socijalne i druge stručne radnice i radnici moraju „boriti“ kako bi prijava bila zaprimljena, jer se prijavljivanje odbija, bez zapisnika, uz verbalno obrazloženje da „nema kaznenog djela ni prekršaja“.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niza kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona. Ovim prijedlogom izmjena i dopuna Kaznenog zakona definicija službenih osoba iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona nije mijenjana.
61	renata sever	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA	Renata Sever dipl. soc. radnica: U tekst čl. 315.a Kaznenog zakona nužno je uvesti zaštitu za sve radnike koji obavljaju javnu službu, posebno vezane uz socijalne službe, dakle socijalne radnike, pravnike, socijalne pedagoge i psihologe. Radi se o specifičnim postupcima kojima se nerijetko izaziove ljutnja i nasilno ponašanje korisnika koji postaju agresivni i ne biraju načine da prisile ili pokušaju prisiliti stručne radnike da NE odrade poslove koji su im u nadležnosti, ili da im se "osvete" za postupke poduzete na temelju zakona. Radi se o situacijama u kojima su korisnici nezadovoljni neisplatama novčanih pomoći ( primjer ubojstva u Splitu), postupcima vezanim uz zaštitu žena od nasilja u obitelji ( primjer u Čakovcu,gdje je ODO odbacilo prijave koje su stručne radnice podnosile zbog nametljivog ponašanja korisnika , a koji je ustrajno i još to čini, uznemiravao i stručne radnice i sve koji se bave zaštitom od nasilja u obitelji u Hrvatskoj, uključjući i Ured za zaštitu žrtava i svjedoka kaznenih djela), postupcima izdvajanja djece iz obitelji i sl. isto tako, valjalo bi zaštiti od prisilie i sve druge radnike koji rade sa korisnicima koji imaju specifične teškoće ( ustanove socijalne skrbi, stambene zajednice za osobe s intelektualnim teškoćama, odgojni domovi) gdje su radnici izloženi nemaloj fizičkog agresiji korisnika, o čemu se ne govori, podrazumijevajući da je to "dio posla": NIJE dio posla, već se "posao" ne može obavljati u takvim uvjetima, već se popušta korisnicima u agresivnom ponašanju. Ovakvim uređenjem direktno se diskrminiraju sve struke koje doživljavaju napade vezane uz obavljanje javnog posla, te molim da se ovaj članak uredi na način da ne diskriminira.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niza kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona. Ovim prijedlogom izmjena i dopuna Kaznenog zakona definicija službenih osoba iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona nije mijenjana.
62	Melita Horvat	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA	U članku 13. navodi se izmjena Kaznenog Zakona u kojem se napad na zdravstvenog radnika tretira kao napad na službenu osobu. Smatram da je nužno da socijalni radnici, kao djelatnici sustava socijalne skrbi, također trebaju uvrstiti u spomenutu kategorizaciju, posebice jer su isti u posljednje vrijeme sve češće izloženi takvim napadima.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niza kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona. Ovim prijedlogom izmjena i dopuna Kaznenog zakona definicija službenih osoba iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona nije mijenjana. Ovim prijedlogom izmjena i dopuna Kaznenog zakona definicija službenih osoba iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona nije mijenjana.
63	Tereza Buconić	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA	U članku 13. navodi se izmjena Kaznenog Zakona u kojem se napad na zdravstvenog radnika tretira kao napad na službenu osobu. Smatram da se socijalni radnici, kao djelatnici sustava socijalne skrbi, također trebaju uvrstiti u spomenutu kategorizaciju.	Nije prihvaćen	Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17- u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) kroz Glavu XIX (Kaznena djela protiv zdravlja ljudi), štiti kao opći zaštitni objekt zdravlje ljudi koje je javno dobro. Uspostava ovakve skupine kaznenih djela unutar Posebnog dijela Kaznenog zakona, opravdana je činjenicom da su protupravna i kažnjiva postupanja kojima se krši zdravlje ljudi takve naravi da kod njih težište neprava nije samo na ugrožavanju zdravlja određenog pojedinca, već posljedično mogu dovesti i do narušavanja zdravlja većeg broja ljudi te u konačnici rezultirati i gubitkom ljudskih života. S tim u svezi, Kazneni zakon propisuje čitav niz specijalnih kaznenih djela (delictum proprium) za koja kaznenopravno mogu odgovarati samo doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik. Težeći uspostaviti ravnotežu između odgovornosti zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene zaštite s jedne strane (koja u slučaju nepostupanja prema pravilima struke posljedično može rezultirati njihovom kaznenopravnom odgovornosti) te potrebe da se zdravstvenom radniku kroz sankcioniranje svakog oblika sprječavanja povjerenih mu poslova omogući nesmetano pružanje zdravstvene zaštite, usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja ljudi, predloženo je novo samostalno kazneno djelo u članku 315. a Kaznenog zakona-prisila prema zdravstvenom radniku. Kazneno pravna zaštita odgovornih osobama u obavljanju njihove djelatnosti već je osigurana kroz niza kaznenih djela propisanih u katalogu kaznenih djela Kaznenog zakona. Ovim prijedlogom izmjena i dopuna Kaznenog zakona definicija službenih osoba iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona nije mijenjana. Ovim prijedlogom izmjena i dopuna Kaznenog zakona definicija službenih osoba iz članka 87. stavka 3. Kaznenog zakona nije mijenjana.
64	FRANJO AMBROŠ	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA	Poštovani, koristim priliku inicirati izmjenu članka 216 KZ koji se odnosi na uništenje ili oštećenje javnih naprava. Prijedlog: (5) Ako do uništenja, oštećenja ili ometanja, opreme i objekata (naprave) javne uporabe za vodu, toplinu, plin, električnu ili drugu energiju, ili elektroničku komunikacijsku opremu (infrastruktura) dođe zbog toga što ta infrastruktura nije registrirana u katastru infrastrukture počinitelj ne podliježe kaznenoj odgovornosti. (6) Ako do uništenja, oštećenja ili ometanja, opreme i objekata (naprave) javne uporabe za vodu, toplinu, plin, električnu ili drugu energiju, ili elektroničku komunikacijsku opremu (infrastruktura) dođe zbog toga što ta infrastruktura nije registrirana u katastru infrastrukture za štetu i materijalne posljedice koje imaju karakter kaznenog djela, kaznit će se odgovorna osoba Upravitelja infrastrukture kaznom zatvora šest mjeseci do pet godina. (7) Izvođač radova koji zbog nehaja propusti koristiti javne podatke katastra infrastrukture odgovoran je za štetu i materijalne posljedice. Odgovorna osoba Izvođača, u slučaju kaznene odgovornosti, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci (8) Odgovorna osoba za izdavanje podataka katastra infrastrukture i odgovorna osoba za interpretaciju podataka, u slučaju nemara, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci. Obrazloženje: KZ je propisao kazne za oštećenje infrastrukture 6 mjeseci - 5 godina zatvora (u slučaju nehata do 3 godine). Od 1973. godine postoji obveza katastra vodova (infrastrukture) kako bi se prevenirale štete. Upravitelji često zaobilaze tu zakonsku obvezu, posljedica su velike materijalne štete pri kidanjima vodova (infrastrukture). Reguliranje ovog područja na predloženi način pravednije će se rasporediti odgovornost za ponašanje u prostoru.	Nije prihvaćen	Nije predmetom izmjena i dopuna Kaznenog zakona.

E-SAVJETOVANJA

Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona