Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Zakona o Pravosudnoj akademiji

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Nikolina Primorac O B R A Z L O Ž E NJ E, Uz članak 44. Jasno je da ako Zakonom uvodite obvezu polaganja ispita da će trošak istoga snositi Akademija. Međutim, što je s troškom nas koji smo ispit već položili???? Diskriminacija ili (iako je trošak u ovome Zakonu najmanji problem)???? Nije prihvaćen Ovim se Zakonom ne zadire u ranije pravne odnose i ranije stečena prava kandidata koji su pristupili polaganju završnog ispita.
2 Alma Mehmedović VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 44. Odreba čl 44. st.1. nije u potpunosti jasna. Naime,iščitavajući odredbu čl. 21, te dovodeći je u vezu sa odredbom čl 44.st.1,zaključujem da postojeći sudski savjetnici imaju obvezu polaganja ispita ili pohađanja Škole.Ukoliko je moj zaključak točan, postojeći sudski savjetnici, posebice oni koji su savjetnici godinama, pa i desetljećima, nakon što su izgubili mogućnost napredovanja sukladno ranije stečenim pravima, sada će,samo ukoliko žele zadržati mjesto savjetnika, dakle državnog službenika, morati položiti ispit za državnog dužnosnika. Pri tome,svi su oni davno stekli uvjete za sudskog savjetnika, koje imaju i prema važećem čl. 109 Zakona o sudovima (NN 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18) i već godinama, pa i desetljećima, rade poslove propisane čl. 110. Zakona o sudovima.Te iste poslove će nastavliti obavljati i nakon položenog ispita, te je potpuno logično i jasno, da mnogi od njih nikada neće biti imenovani za suce. Smatram da bi polaganje državnog ispita trebala biti mogućnost, a ne obveza, jer se pri tome nitko ne obvezuje da će iste osobe imenovati za suce. Nije prihvaćen Osobe koje već rade kao savjetnici u pravosudnim tijelima sukladno članku 44. Nacrta mogu, a ne moraju pohađati Školu, odnosno mogu, a ne moraju pristupiti polaganju završnog ispita. Radna mjesta savjetnika u pravosudnim tijelima su službenička radna mjesta statusno regulirana Zakonom o državnim službenicima te nepohađanje Škole odnosno nepolaganje završnog ispita nema utjecaj na njihov radnopravni status. Uvjeti za imenovanje sudaca nisu regulirani ovim Zakonom, nego Zakonom o Državnom sudbenom vijeću.
3 Saša Žebić VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 44. Dakle, zašto bi sudski savjetnici koji ne žele postati suci ( zbog godina ili bilo kojeg drugog razloga) morali ići na završni ispit. Mi, savjetnici, smo državni službenici primljeni na neodređeno, pa je jako licemjerno od tvoraca ovog zakona nama davati obvezu polaganja ispita za suca, ako su neki zadovoljni položajem savjetnika. S druge strane niti jedan ispitivač nema taj ispit, kao ni 99,99 sudaca. Proizlazi da će savjetnici morati imati više ispita od sudaca Vrhovnog suda, a ni to im ne garantira imenovanje. Ponavljam, totalno je besmisleno i degradirajuće za savjetnike sa dugogodišnjim stažom koji su već godinama samostalni u rješavanju predmeta da polažu završni. Nije normalno da "pisci" zakona nisu uvidjeli ta postoje neki ljudi sa stečenim pravima i da se ne mogu igrati s ljudskim sudbinama. Nije prihvaćen Osobe koje već rade kao savjetnici u pravosudnim tijelima sukladno članku 44. Nacrta mogu, a ne moraju pohađati Školu, odnosno mogu, a ne moraju pristupiti polaganju završnog ispita. Radna mjesta savjetnika u pravosudnim tijelima su službenička radna mjesta statusno regulirana Zakonom o državnim službenicima te nepohađanje Škole odnosno nepolaganje završnog ispita nema utjecaj na njihov radnopravni status. Uvjeti za imenovanje sudaca nisu regulirani ovim Zakonom, nego Zakonom o Državnom sudbenom vijeću.
4 Dijana Mandić V. STRUČNO USAVRŠAVANJE, Članak 35. U čl.35. dodati nakon-...osim ako su članovi Programskog i Upravnog vijeća.... Isto sukladno odredbi čl.13.st.2. ovog Zakona prema kojoj članovi UV mogu sudjelovati u provedbi programa stručnog usavršavanja bez naknade. Prihvaćen Prihvaća se
5 Miranda Marušić IV. DRŽAVNA ŠKOLA ZA PRAVOSUDNE DUŽNOSNIKE, Članak 29. Čl. 29 st. 1 predlažem da glasi : Ako kandidat na završnom ispitu ostvari manje od 225 bodova predsjednik Povjerenstva za polaganje završnog ispita objavit će kako kandidat ispit nije položio . Nije prihvaćen Predložena odredba smatra se nepotrebnom jer ista posljedica proizlazi i iz predložene odredbe.
6 Nikolina Primorac IV. DRŽAVNA ŠKOLA ZA PRAVOSUDNE DUŽNOSNIKE, Članak 29. Što će biti s onima koji ne polože ispit ni nakon dva izlaska, a što s onima koji su već sada ispit pali dva puta??? Primljeno na znanje Osobe koje već rade kao savjetnici u pravosudnim tijelima sukladno članku 44. Nacrta mogu, a ne moraju pohađati Školu, odnosno mogu, a ne moraju pristupiti polaganju završnog ispita. Radna mjesta savjetnika u pravosudnim tijelima su službenička radna mjesta statusno regulirana Zakonom o državnim službenicima te nepohađanje Škole odnosno nepolaganje završnog ispita nema utjecaj na njihov radnopravni status. Ograničenje mogućnosti da se najviše dva puta može pokušati položiti završni ispit sadržano je i u važećem Zakonu, a svrha mu je isključivo najboljim kandidatima omogućiti da postanu pravosudni dužnosnici. Nepolaganje završnog ispita nakon drugog puta znači da kandidat ne može konkurirati za imenovanje na pravosudnu dužnost, ali navedeno nema utjecaja na njegov radnopravni status savjetnika u pravosudnom tijelu.
7 Dijana Mandić IV. DRŽAVNA ŠKOLA ZA PRAVOSUDNE DUŽNOSNIKE, Članak 29. U odnosu na čl.29.st.2. što se događa sa savjetnicima koji imaju obvezu biti polaznici Državne škole, ne uspiju položiti ispit a već su iskoristili pravo polagati dva puta? Primljeno na znanje Osobe koje već rade kao savjetnici u pravosudnim tijelima sukladno članku 44. Nacrta mogu, a ne moraju pohađati Školu, odnosno mogu, a ne moraju pristupiti polaganju završnog ispita. Radna mjesta savjetnika u pravosudnim tijelima su službenička radna mjesta statusno regulirana Zakonom o državnim službenicima te nepohađanje Škole odnosno nepolaganje završnog ispita nema utjecaj na njihov radnopravni status. Ograničenje mogućnosti da se najviše dva puta može pokušati položiti završni ispit sadržano je i u važećem Zakonu, a svrha mu je isključivo najboljim kandidatima omogućiti da postanu pravosudni dužnosnici. Nepolaganje završnog ispita nakon drugog puta znači da kandidat ne može konkurirati za imenovanje na pravosudnu dužnost, ali navedeno nema utjecaja na njegov radnopravni status savjetnika u pravosudnom tijelu.
8 MARIN BUDIMIR IV. DRŽAVNA ŠKOLA ZA PRAVOSUDNE DUŽNOSNIKE, Članak 29. Temeljem stavka drugog članka 34. (NN 82/15) trenutno važećeg Zakona o Pravosudnoj akademiji (NN 153/09, 127/10, 82/15), protiv odluke Akademije o završnoj ocjeni može se pokrenuti upravni spor. Ovim prijedlogom isključena je ta mogućnost. Nije predviđeno ni drugo pravno sredstvo. Time je onemogućena kontrola zakonitosti odluke o završnom ispitu polaznika Akademije. U konkretnom slučaju za to nema opravdanog razloga. Završni ispit nije samo pitanje visine bodova, već i gubitak prava na obavljanje velikog broja društveno važnih poslova i dužnosti, nakon dva neuspiješna polaganja. Ne bi trebalo biti razlike sa npr. izborima u znanstvena zvanja i/ili zanimanja, za koje je tako odredbom članka 35 stavka 9 Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«, br. 123/03., 105/04., 174/04., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 46/07., 45/09., 63/11. i 94/13. -dalje u tekstu : ZZDVO) izričito određeno da je odluka matičnog odbora izvršna, predstavlja upravni akt te se u postupku izbora u znanstveno zvanje primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku, dok je stavkom 12 istog Zakona određeno da protiv odluke o izboru pristupnik nema pravo žalbe, ali može pokrenuti upravni spor. Postavlja se pitanje ustavnosti ove odredbe obzirom na odredbu članka 18 u svezi člankom 55 Ustava RH. Prihvaćen Prihvaća se
9 Miranda Marušić IV. DRŽAVNA ŠKOLA ZA PRAVOSUDNE DUŽNOSNIKE, Članak 27. U čl.27 predlažem brisanje st.4 Nije prihvaćen Prijedlog nije obrazložen i nejasno je iz kojeg razloga po mišljenju predlagateljice Zakonom ne bi trebao biti propisan najveći mogući broj bodova koji se može postići na završnom ispitu.
10 Nikolina Primorac IV. DRŽAVNA ŠKOLA ZA PRAVOSUDNE DUŽNOSNIKE, Članak 27. Što znači "po istom programu"????? Mislim da je ovo potrebno dodatno pojasniti u smislu da li isti program za one koji su polaznici Škole i za one koji će samo izaći na završni ispit ili isti program za sve kandidate uzimajući u obzir da se do sada biralo između četiri vrste ispita (sudac kazneni, sudac građanski, zamjenik ODO kazneni, zamjenik ODO građanski). Isto tako smatram da ako su glavni cilj ovoga Zakona objektivni i transparentni kriteriji za imenovanje pravosudnih dužnosnika onda svakako ispit ne bi trebao imati svoj usmeni dio pogotovo stoga što se pozivate na preporuke Vijeća Europe. Uz dužno poštovanje svima, ali objektivnost na usmenom dijelu ispita teško da ćemo ikada imati. U članku 41. st.2. propisano je da će se Pravila o sadržaju, vremenu i načinu polaganja završnog ispita donijeti u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Da li to već sada imate na umu da će se sadržaj ispita možda mijenjati u odnosu na onaj koji su neki već položili???? Nije prihvaćen Radi osiguranja jednakosti svih kandidata koji pristupaju polaganju ovog ispita njegov program i način polaganja potrebno je ujednačiti i za polaznike Državne škole i za kandidate koji pristupaju polaganju završnog ispita bez pohađanja Škole, a ujedno zbog osiguranja pune mobilnosti i mogućnosti konkuriranja za imenovanje na različite pravosudne dužnosti i za kandidate za suce i za kandidate za zamjenike državnih odvjetnika.
11 Nikolina Primorac IV. DRŽAVNA ŠKOLA ZA PRAVOSUDNE DUŽNOSNIKE, Članak 23. Ne znam da li na pojedinim sudovima uopće ima pravosudnih dužnosnika koji mogu biti mentori??? Što će biti ako na sudu ima zainteresiranih polaznika Škole ali nema mentora???? Nije prihvaćen Primjedba je nejasna i nije poznato da u bilo kojem pravosudnom tijelu postoje problemi ove vrste. Pravosudna akademija osposobila je do danas više od 800 pravosudnih dužosnika za mentore, oni se određuju godišnjim rasporedima poslova u svakom pravosudnom tijelu ovisno o potrebi mentoriranja, a rad mentora posebno se vrednuje i sukladno Okvirnim mjerilima za rad sudaca.
12 Saša Žebić IV. DRŽAVNA ŠKOLA ZA PRAVOSUDNE DUŽNOSNIKE, Članak 22. Ako bude kao i dosad, škola će biti u Zagrebu. Zar ne vidite koliko smo diskriminirani mi iz provincije ( Osijek, Đakovo, Split i dr.) u odnosu na druge iz Zagreba i okolice? Ako već mora biti škola, nek se organizira i u drugim centrima gdje se i sada provode radionice Primljeno na znanje Rad Pravosudne akademije organiziran je i kroz njezine regionalne centre, a troškovi prvog polaganja završnog ispita padaju na teret Akademije.
13 Miranda Marušić IV. DRŽAVNA ŠKOLA ZA PRAVOSUDNE DUŽNOSNIKE, Članak 21. Zašto bi savjetnicima primljenima u državnu službu pod propisanim zakonskim uvjetima dodatno propisivali pohađanje ove Škole . Nisam primjetila da nakon završene škole imaju osigurano i mjesto za suca . Pitanje je hoće li ikada biti primljene za suca . Dakle imaju uvjet ( položen pravosudni i završni ispit ) koji uzgred napominjem nemaju ni osobe u Povjerenstvu koje ih ispituju niti većina sudaca u RH , ali što dalje s tim . Posebno ako ustrajete u bodovanju na način kako se to sada čini . U školi prema definiciji imaju stručno usavršavanje koje se sastoji od stručnih radionica te praktičnog dijela koje traje JEDNU GODINU . Pa što tvorci ovog prijedloga Zakona misle da savjetnici rade u sudovima . Oni zadužuju spise i iste rješavaju na svim odjelima . Ako su primljeni na to radno mjesto oni se mogu svojevoljno se stručno usavršavati ,a ne im nametati školu nakon koje ( a već i sada ima puno osoba s položenim završnim ispitom ) u sustavu biranja za suce nema mjesta . I koliko zapravo će biti savjetnika primljenih na neodređeno vrijeme koji će pohađati školu moći će se sastavit jedan omanji razred jer većina radi na određeno i preko 4 godine . Nije prihvaćen Osobe koje već rade kao savjetnici u pravosudnim tijelima sukladno članku 44. Nacrta mogu, a ne moraju pohađati Školu, odnosno mogu, a ne moraju pristupiti polaganju završnog ispita. Radna mjesta savjetnika u pravosudnim tijelima su službenička radna mjesta statusno regulirana Zakonom o državnim službenicima te nepohađanje Škole odnosno nepolaganje završnog ispita nema utjecaj na njihov radnopravni status. Uvjet završene Državne škole kao uvjet za imenovanje sudaca propisan je Zakonom o Državnom sudbenom vijeću, a ne ovim Zakonom.
14 Blaženka Maras Matić IV. DRŽAVNA ŠKOLA ZA PRAVOSUDNE DUŽNOSNIKE, Članak 21. Poštovani, mi, niže potpisane, želimo ukazati na sljedeće: Završena škola za pravosudne dužnosnike je uvjet za imenovanje za pravosudnog dužnosnika tj. suca općinskog, trgovačkog i upravnog suda. S druge strane, sudski savjetnici su državni službenici, a ne pravosudni dužnosnici, a nameće im se obveza da postanu polaznici Škole kako bi mogli zadržati status državnih službenika. Osim toga, sudski savjetnici rješavaju konkretne predmete (mnogi sa sudskosavjetničkim stažem preko 10 godina) i smanjuju zaostatke na sudovima, pa se postavlja pitanje koji je smisao vraćanja sudskih savjetnika u "školske klupe" kako bi rješavali hipotetske pravne situacije. Nametanje obveze pohađanja Škole odnosno polaganja završnog ispita neizbježno će se odraziti na ažurnost u obavljanju redovitih poslova, a uz to se stvara nepotreban trošak državnom proračunu. Da li je korektno poigravati se s ljudima koji, s obzirom na broj predmeta koji rješavaju, nisu zanemariva kategorija u pravosudnom sustavu? Blaženka Maras Matić i mr. sc. Vanda Franjić Nije prihvaćen Člankom 21. Nacrta propisana je opća obveza savjetnika koji budu primljeni u službu na neodređeno vrijeme nakon stupanja na snagu ovoga Zakona da budu polaznici Državne škole, što im omogućava dodatnu edukaciju, usavršavanje te stjecanje posebnih znanja i vještina za rad. S druge strane osobe koje već rade kao savjetnici mogu, a ne moraju pohađati Školu, odnosno mogu, a ne moraju pristupiti polaganju završnog ispita. Radna mjesta savjetnika u pravosudnim tijelima su službenička radna mjesta statusno regulirana Zakonom o državnim službenicima te nepohađanje Škole odnosno nepolaganje završnog ispita nema utjecj na njihov radnopravni status. Uvjet završene Državne škole kao uvjet za imenovanje sudaca propisan je Zakonom o Državnom sudbenom vijeću, a ne ovim Zakonom.
15 Vanda Horvat IV. DRŽAVNA ŠKOLA ZA PRAVOSUDNE DUŽNOSNIKE, Članak 21. Nije regulirano što ako ti obvezni polaznici ne završe Školu, odnosno ne polože završni ispit. Kakav je tada položaj sudskih savjetnika? Znači li ovo da savjetnici, da bi uopće zadržali svoje mjesto savjetnika, moraju obavezno pohađati Školu/polagati ispit? Tu se valja nadovezati da je (rekla bih) notorno da svi savjetnici s položenim ispitom neće postati suci jer jednostavno nema dovoljno natječaja. Nastavno tome ispada da savjetnici - samo da bi zadržali mjesto savjetnika (taman radili u pravosuđu i 20 godina!) moraju polagati i pravosudni ispit i ovaj ispit (koji po težini nije daleko od pravosudnog) bez garancije da će ikada biti suci te s ova dva položena ispita rade za duplo manju plaću od sudačke. Da ne ponavljam ono što ističemo već od kada je osnovana Državna škola prvi put, da se apsolutno zanemaruje da savjetnici godinama, a sada već i desetljećima, rade na konkretnim predmetima i donose odluke od kojih je sigurno 90% potvrđenih. Nije prihvaćen Osobe koje već rade kao savjetnici u pravosudnim tijelima sukladno članku 44. Nacrta mogu, a ne moraju pohađati Školu, odnosno mogu, a ne moraju pristupiti polaganju završnog ispita. Radna mjesta savjetnika u pravosudnim tijelima su službenička radna mjesta statusno regulirana Zakonom o državnim službenicima te nepohađanje Škole odnosno nepolaganje završnog ispita nema utjecj na njihov radnopravni status. Uvjet završene Državne škole kao uvjet za imenovanje sudaca propisan je Zakonom o Državnom sudbenom vijeću, a ne ovim Zakonom.
16 Nikolina Primorac IV. DRŽAVNA ŠKOLA ZA PRAVOSUDNE DUŽNOSNIKE, Članak 21. Što to znači da su svi savjetnici "obvezni polaznici Škole"??? Kada će oni to postati polaznici škole, u kojem roku od zasnivanja radnog odnosa (novi savjetnici) odnosno u kojem roku dosadašnji savjetnici???? Upitno je i nametanje same obveze dosadašnjim savjetnicima da postanu polaznici Škole. Sa sadašnjim stanjem u pravosuđu što se tiče broja sudaca s jedne strane i broja predmeta s druge strane, na pojedinim sudovima neće biti potrebe za novim sucima još dugi niz godina (uzmite u obzir i spajanje prekršajaca). Kako onda namećete obvezu Škole npr. savjetnicima koji već sada imaju 50 godina života, a i više a kojima nitko ne jamči da će uopće ikada postati suci. Što će biti s njima ako se u ovim godinama života jednostavno više ne žele "školovati"(obitelj, mjesto života, zdravstvena situacija ali i financijska....)???????? Zanima me na temelju kojeg propisa možete državnom službeniku nametnuti obvezu da mora ispuniti uvjet koji se traži za pravosudnog džnosnika?? Zar nije apsurdno da ste prije samo nekoliko mjeseci na e savjetovanju o Zakonu o sudovima odbili primjedbe u kojima se predlagalo da sudski savjetnici specijalisti budu oni koji imaju završni ispit i to s obrazloženjem da je završni ispit uvjet za pravosudnog dužnosnika a ne za savjetnika. Zakon o sudovima još nije ni stupio na snagu (1.1.2019.) a vi već predlažete nešto novo čime sami sebe kompromitirate. Nije prihvaćen Člankom 21. Nacrta propisana je opća obveza savjetnika koji budu primljeni u službu na neodređeno vrijeme nakon stupanja na snagu ovoga Zakona da pohađaju Državnu školu za pravosudne dužnosnike. Točno vrijeme početka njihovog stručnog usavršavanja u Školi ovisit će o vremenu njihovog početka rada te drugim organizacijskim okolnostima, koje nije potrebno propisivati zakonom. Osobe koje već rade kao savjetnici mogu, a ne moraju pohađati Školu, odnosno mogu, a ne moraju pristupiti polaganju završnog ispita. Radna mjesta savjetnika u pravosudnim tijelima su službenička radna mjesta statusno regulirana Zakonom o državnim službenicima te nepohađanje Škole odnosno nepolaganje završnog ispita nema utjecaj na njihov radnopravni status.
17 Saša Žebić IV. DRŽAVNA ŠKOLA ZA PRAVOSUDNE DUŽNOSNIKE, Članak 21. Zašto bi savjetnici koji su državni službenici morali ići u školu za dužnosnike? Osobno poznajem par sudskih savjetnika koji imaju oko 60 g. pa se nameće pitanje koji je razlog za njihovo daljnje školovanje? Jesi li tvorci zakona imali na umu da postoje savjetnici sa 20 i više godina staža i da je bespredmetno njima stavljati obvezu škole i završnog ispita, nakon što su riješili na tisuće predmeta? Znači ti ljudi ( sa 60 g.) bi morali polagati završni ispit i nakon toga u mirovinu Nije prihvaćen Člankom 21. Nacrta propisana je opća obveza savjetnika koji budu primljeni u službu na neodređeno vrijeme nakon stupanja na snagu ovoga Zakona da budu polaznici Državne škole. S druge strane osobe koje već rade kao savjetnici mogu, a ne moraju pohađati Školu, odnosno mogu, a ne moraju pristupiti polaganju završnog ispita. Radna mjesta savjetnika u pravosudnim tijelima su službenička radna mjesta statusno regulirana Zakonom o državnim službenicima te nepohađanje Škole odnosno nepolaganje završnog ispita nema utjecaj na njihov radnopravni status.
18 Nikolina Primorac IV. DRŽAVNA ŠKOLA ZA PRAVOSUDNE DUŽNOSNIKE, Članak 20. Budući da savjetnicima uvodite obvezu Škole ili polaganja ispita., člankom 20.st.2. propisujete da se u Školi stječu znanja i vještine za samostalno, odgovorno, neovisno i nepristrano obnašanje dužnosti suca..... U obrazloženju ovoga članka kažete da je glavni cilj Škole upravo isto, dakle stjecanje znanja i vještina....... Poštovani, ne znam da li znate da vam na sudovima rade savjetnici koji desetljećima samostalno već imaju svoje referade, dakle koji samostalno vode postupke, samostalno donose sudske odluke. Da li znate da svaki taj savjetnik ima svoju godišnju statistiku, omjer ukinutih i potvrđenih odluka, da ima savjetnika s 90% potvrđenih odluka koji su iste te odluke donijeli provodeći postupak SAMOSTALNO. O kojim se to još znanjima i vještinama govori????? Dovodite nas u situaciju da na sudovima imate savjetnike koji imaju više godina staža i iskustva od pojedinih sudaca. Da ne govorim da s ovim završnim ispitom imate i dodatno obrazovanijih savjetnika od sudaca. Uz nekoloko terminoloških razlika Državnu školu svodite kao na obuku vježbenika prema Zakonu o vježbenicima u pravosudnim tijelima. Čitajući ovaj Prijedlog zakona i objavljeno izviješće o Zakonu o vježbenicima u pravosudnim tijelima proizlazi da vi duplirate jedno te isto samo što ovdje govorite o savjetnicima a tamo o vježbenicima. U čemu je razlika cilja Državne škole iz čl.20.st.2. ovoga Prijedloga s propisanim ciljem vježbeničke prakse za koju se kaže da je cilj iste "stručno osposobljavanje za samostalno obavljanje poslova pred pravosudnim tijelima"? Dakle, imamo dvije kategorije koje obučavate s istim ciljem samo što se obuka različito zove. Vi zapravo stvarate dva pravosudna ispita i danas imate oko 300 osoba s položenim završnim ispitom kojeg nema niti jedna druga struka u državi, a ti isti ljudi s tolikim obrazovanjem vam rade za plaću manju od prosječne. Sramota. Nije prihvaćen Uvjeti imenovanja sudaca sudova prvog stupnja propisani su u Zakonu o Državnom sudbenom vijeću, a ne u Zakonu o Pravosudnoj akademiji. Svaka edukacija u Pravosudnoj akademiji ima svoj program i prilagođena je ciljanoj skupini odnosno polaznicima u svrhu stjecanja specifičnih znanja i vještina. Program i način polaganja pravosudnog ispita zasebno je reguliran Zakonom o vježbenicima u pravosudnim tijelima i pravosudnom ispitu te se razlikuje od programa i načina polaganja završnog ispita u Državnoj školi.
19 Saša Žebić IV. DRŽAVNA ŠKOLA ZA PRAVOSUDNE DUŽNOSNIKE, Članak 20. Nije mi jasno koja to škola može zamijeniti rad na stvarnim predmetima onim savjetnicima koji imaju svoje referade i rade samostalno više od 10 godina? Državna škola koja traje 1 godinu ha ha Pa moje kolege savjetnici s dugogodišnjim stažom već rade samostalno godinama i kao nagrada za to što već dosad nismo imenovani moramo ići u školu koju btw nema niti jedan sudac ( osim par novoizabranih) Nije prihvaćen Uvjeti imenovanja sudaca sudova prvog stupnja propisani su u Zakonu o Državnom sudbenom vijeću, a ne u Zakonu o Pravosudnoj akademiji. Obveza odnosno mogućnost pohađanja Državne škole za savjetnike u pravosudnim tijelima kako je prethodno obrazloženo predstavlja benefit jer im omogućava dodatnu edukaciju, usavršavanje te stjecanje znanja i vještina za rad kako savjetnika, tako i sudaca i zamjenika državnih odvjetnika.
20 Dijana Mandić IV. DRŽAVNA ŠKOLA ZA PRAVOSUDNE DUŽNOSNIKE, Članak 20. Iz navedenih odredbi o Državnoj školi nejasno je da li državnu školu mogu upisati osobe koje nisu savjetnici odnosno s obzirom na čl.22.st.2. proizlazi da Državnu školu upisuju oni koji su već zaposleni na sudovima/državnim odvjetništvima (jer moraju) jer se ne govori o tome kako će biti organiziran praktični dio stručnih radionica? Ne postoje odredbe o općim uvjetima upisa u Državnu školu već samo o pristupu završnom ispitu. Tko donosi program Državne škole, koliko polaznika i na koji način se godišnje upisuje u Državnu školu koja traje 1 godinu? Nije prihvaćen Odredbama članaka 21. i 28. Nacrta jasno je propisano tko je dužan pohađati državnu školu, odnosno tko može polagati završni ispit. Ostala organizacijska pitanja rješit će se podzakonskim aktima i propisanim odlukama Akademije.
21 Dijana Mandić III. USTROJSTVO I TIJELA AKADEMIJE, Članak 17. Predlaže se dodati: a predstavnika PA predlaže ravnatelj Pravosudne akademije. Nije prihvaćen Navedeni poslovi isključivo su provedbeno-tehničke prirode, a za predloženi sastav Programskog vijeća kao stručnog tijela Akademije smatra se da će na najbolji način osigurati kvalitetu programa stručnog usavršavanja.
22 Dijana Mandić III. USTROJSTVO I TIJELA AKADEMIJE, Članak 16. S obzirom na izmjene u smislu proširenja članova Programskog vijeća a u svrhu donošenja programa koji odgovara potrebama ciljanih skupina, predlaže se kao člana PV PA uključiti i zaposlenika (predstavnika) PA koji su u izravnom doticaju sa ciljnim skupinama, rade na kreiranju i provođenju programa sukladno evaluacijama aktivnosti te surađuju sa međunarodnim institucijama gdje prate europske i međunarodne standarde u edukaciji, osobito u temama koje se tiču razvijanja i jačanja vještina. Nije prihvaćen Navedeni poslovi isključivo su provedbeno-tehničke prirode, a za predloženi sastav Programskog vijeća kao stručnog tijela Akademije smatra se da će na najbolji način osigurati kvalitetu programa stručnog usavršavanja.
23 Dijana Mandić III. USTROJSTVO I TIJELA AKADEMIJE, Članak 15. Predlaže se razjasniti koja je svrha uvođenja instituta pomoćnika obzirom je Zakonom o pravosudnoj akademiji (153/09, 127/10, 82/15) do sada postojao institut zamjenika ravnatelja te nije jasno što se izmjenom ove odredbe želi postići. Osim toga, obzirom je institut pomoćnika (osim promjena naziva) kako je navedeno u prijedlogu identičan institutu zamjenika ravnatelja (imenuje se na mandat od 4 godine, rukovode radom ustrojstvenih jedinica Akademije) nije obrazloženo zašto je brisana odredba da pomoćnike imenuje Upravno vijeće PA. Obzirom se radi o položaju (mandat od 4 godine) radi transparentnosti i objektivnosti predlaže se da se ostavi odredba prema kojoj pomoćnike (zamjenike) imenuje i razrješava UV PA. Tome u prilog ide i čl.15.st.4. ovog prijedloga gdje se navodi da UV PA određuje odlukom koji od pomoćnika zamjenjuje ravnatelja u slučaju njegove odsutnosti. Obzirom UV PA prema novom prijedlogu ne bi sudjelovalo u izboru pomoćnika kako bi isto moglo donijeti odluku o zamjeni? Nije prihvaćen Imenovanje pomoćnika iz članka 15. Nacrta je transparentno jer se provodi putem javnog natječaja, a daje mogućnost ravnatelju da bira svoje najbliže suradnike, što nije u suprotnosti s odredbama Zakona o ustanovama i drugim mjerodavnim propisima. Ravnoteža u odlučivanju i transparentnost dodatno se postiže uključivanjem Upravnog vijeća u izbor pomoćnika koji mijenja ravnatelja.
24 Dijana Mandić III. USTROJSTVO I TIJELA AKADEMIJE, Članak 12. U st.6. predlaže se dodati "-imenuje i razrješava pomoćnike (ako se ostavi prijašnji termin:zamjenike) ravnatelja Nije prihvaćen Člankom 15. Nacrta propisano je da je imenovanje pomoćnika u nadležnosti ravnatelja Pravosudne akademije.
25 Dijana Mandić III. USTROJSTVO I TIJELA AKADEMIJE, Članak 8. Čl.8.st.4. Ovim se u neravnopravan položaj stavljaju članovi Upravnog vijeća koji se biraju na mandat od 4 godine koji takvim zakonskim rješenjem nemaju ista prava što je u suprotnosti s čl. 164.st(4) Zakona o radu "Član organa iz stavka 1. ovoga članka imenovan na način propisan stavkom 2., odnosno izabran na način propisan stavkom 3. ovoga članka, ima isti pravni položaj kao i drugi imenovani članovi toga organa". Obzirom ovakvim rješenjem proizlazi da u slučaju spriječenosti članova UV-a iz st3. isti ne mogu ovlastiti drugu osobu da sudjeluju u radu UV-a s pravom glasa isti se stavljaju u nepovoljniji položaj. Nije prihvaćen Stalni članovi Upravnog vijeća u sastav ovog tijela ulaze po položaju i funkciji koju obavljaju, a s obzirom na zahtjevnost navedenih funkcija i potrebu osiguranja redovnog rada Upravnog vijeća nužno je propisati mogućnost davanja ovlasti za sudjelovanje u radu ovog tijela u slučaju odsutnosti ili spriječenosti. Nadalje, člankom 9. Nacrta propisano da članove Upravnog vijeća iz reda sveučilišnih nastavnika pravnih znanosti imenuju dekani, a iz reda zaposlenika Akademije radničko vijeće, što ih ne sprječava da sukladno drugim propisima imenuju i njihove zamjenike.
26 Dijana Mandić II. DJELATNOST AKADEMIJE, Članak 4. Ako se pod čl.4.st.4. ne misli i na provođenje teorijskog stručnog usavršavanja vježbenika za polaganje pravosudnog ispita (a koji nisu sudionici u postupcima pred pravosudnim tijelima) predlaže se i dodati st 5. (st.5 postaje st.6) -organiziranje i provođenje teorijskog stručnog usavršavanja vježbenika Trenutno je ova obveza propisana još uvijek važećim Zakonom o vježbenicima u pravosudnim tijelima i pravosudnom ispitu (NN 84/08, 75/09) kao i u Prijedlogu zakona o vježbenicima u pravosudnim tijelima i pravosudnom ispitu te se predlaže da se radi jasnoće uloge koju obavlja Pravosudna akademija ne izbaci iz odredaba ovog Zakona odnosno da se jasno navede . Djelomično prihvaćen Odredba članka 4. podstavka 3. Nacrta kojom je kao djelatnost Akademije propisano provođenje stručnog usavršavanja službenika iz područja pravosuđa dopunjena je posebnim isticanjem stručnog usavršavanja vježbenika i savjetnika u pravosudnim tijelima.
27 Miranda Marušić PRIJEDLOG ZAKONA O PRAVOSUDNOJ AKADEMIJI, II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Mijenja se ovaj zakon po već četvrti put u 9 godina , a svakom promjenom onemogućava savjetnike u napredovanju i pokazuje kako riješeni predmeti , potvrđene odluke i iskustvo stečeno na ovom radnom mjestu vrijede puno manje od završnog ispita - novoizmišljene kategorije ispita . Nije prihvaćen Uvjeti za imenovanje sudaca nisu regulirani ovim Zakonom nego Zakonom o Državnom sudbenom vijeću.
28 Dubravka Kraljić PRIJEDLOG ZAKONA O PRAVOSUDNOJ AKADEMIJI, II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Kao sudski savjetnik sa 14 godina savjetničkog staža smatram da je koncept Državne škole ideja koja je dobra eventualno za kolege koji tek ulaze u pravosudni sustav, koji su dakle na početku svog profesionalnog puta u pravosuđu, pri čemu je dobro da steknu dodatna znanja i vještine specifične za sudačku dužnost. Ovo je očigledno i temeljna zamisao Škole, kako to i stoji u točki II. Obrazloženja prijedloga ovog Zakona, gdje se izrijekom navodi da je Pravosudna akademija „specijalizirana ustanova za početno usavršavanje i osposobljavanje kandidata za pravosudne dužnosnike“. Problem je u tome što sustav imenovanja sudaca ( čiji je dio i ovaj Zakon koji regulira temeljni uvjet za imenovanje sudaca prvostupanjskih sudova) uopće ne uzima u obzir činjenicu da u pravosudnom sustavu postoje savjetnici koji su kroz dugi niz godina rada stekli toliko stručnog iskustva i kvaliteta u radu da se svako daljnje pohađanje škola i polaganje ispita tog tipa čini suvišnim i nepotrebnim, jer je općepoznata činjenica koja vrijedi za svaku struku, pa tako i ovu, da je praksa najbolja škola. Unatoč tome, sustav imenovanja sudaca tu činjenicu stečenog radnog iskustva ne vrednuje ni na koji način, već bilo kakvo radno iskustvo ostaje formalno apsolutno zanemareno. Što se tiče navoda obrazloženja Prijedloga zakona kako je bilo potrebno uvesti objektivne kriterije prilikom imenovanja sudaca što se eventualno može koristiti kao opravdanje za uvođenje bodovanja znanja na ispitu, valja istaknuti da za kandidate za suca koji su dužni završiti Državnu školu (za razliku od sudaca čije se ocjene mogu mijenjati prilikom konkuriranja za drugu sudačku dužnost) jednom ostvareni bodovi ostaju „vječna i nepromjenjiva kategorija“ koja savjetnike determinira do kraja karijere s obzirom da ispitu nije moguće ponovo pristupiti kako bi se eventualno ostvario veći broj bodova. Osim toga, posljednjom izmjenom Zakona o DSV smanjen je i broj bodova koji DSV daje kandidatima na razgovoru, čime se smanjuje mogućnost kandidatima s nešto manjim brojem bodova da „nadoknade“ eventualnu razliku i još više daje na važnosti bodovima na završnom ispitu, što na neki način ima retroaktivan učinak jer isti kandidatima prilikom polaganja ispita na prvom roku (kada su vrijedile odredbe po kojima je na razgovoru bilo moguće ostvariti 30 bodova) nije bio poznat. Osim toga općenito je zapažanje (a vrlo lako ga je potvrditi uvidom u podatke same Pravosudne akademije ) da su dosadašnji rezultati završnog ispita (do sada održana tri roka po sistemu bez pohađanja škole) pokazali da su na prvom ispitnom roku kandidati ostvarili najslabije bodove ( gledano po rokovima u apsolutnim brojevima, a i u postotku od ukupnog broja kandidata koji su izašli na pojedini rok), dok su na sljedećim rokovima (a što je za očekivati i za buduće rokove) kandidati ostvarivali znatno bolje bodove, što se može objasniti jednostavnom činjenicom da kandidati na prvom roku nisu imali dovoljne informacije o načinu polaganja pismenog i apsolutno nikakve informacije o načinu polaganja usmenog dijela ispita ( koji se naposljetku sveo na puko teoretsko ispitivanje, o čemu su kandidati dobili informaciju tek prvog dana usmenog ispitivanja na prvom ispitnom roku). Stoga kandidati na prvom roku nisu imali jednake mogućnosti za adekvatnu pripremu ispita kao kandidati na kasnijim rokovima kojima je, s obzirom na iskustva kandidata s prvog roka, u potpunosti bio poznat način provođenja ispita kao i ispitna pitanja te su tako imali sve preduvjete za adekvatnu i kvalitetnu pripremu ispita. Time su faktički kandidati koji su ispit polagali na kasnijim rokovima (a i na budućim) dovedeni u povoljniju poziciju, a ironija je da se mahom radi o mladim savjetnicima koji na prvi rok nisu ni mogli izaći jer za to još nisu imali ispunjen uvjet propisanih godina staža. Stoga se pojavljuje situacija da mlađi savjetnici koji su kasnije pristupili ispitu ostvaruju veći broj bodova što ih, po sadašnjem sustavu imenovanja, stavlja u povoljniji položaj prilikom izbora sudaca, iako stariji savjetnici imaju mnogo više staža i radnog iskustva. S druge strane, godine pravosudnog radnog staža i kvaliteta dosadašnjeg rada formalno prilikom izbora sudaca ostaju apsolutno zanemareni, a upravo su to (po mišljenju kako stručne, tako i šire javnosti) najvažniji faktori koji upućuju na nečiju sposobnost i spremnost za samostalno i kvalitetno obnašanje sudačke dužnosti, a ne puko teoretsko znanje (koje uostalom samo po sebi nije garancija kvalitetnog obavljanja posla u praksi) s minimalnim brojem godina staža. Stoga, ukoliko se zadrži postojeći sustav imenovanja sudaca, dešavat će se (i već se dešavaju) situacije da će savjetnici s malim brojem godina staža, a nešto većim brojem bodova na završnom ispitu biti imenovani na sudačka mjesta prije savjetnika s dugogodišnjim stažem, radnim iskustvom i već iskazanom kvalitetom rada, što je apsolutno neprihvatljivo i nepravedno, a time se pravosudnom sustavu niti ne osigurava najkvalitetniji sudački kadar. U takvoj više nego apsurdnoj situaciji osobe s najmanje staža „preskaču“ savjetnike s mnogo više godina kvalitetnog staža (deset, petnaest godina) i nemjerljivo više iskustva i postaju suci koji će im kao mentori potpisivati odluke(!!), iako su možda i sami ti budući suci učili posao od svojih starijih kolega savjetnika kojima će sada postati mentori. To je nerealna i neodrživa situacija koja ne ide u korist nikome, niti gledano s aspekta pojedinaca koje se na taj način potpuno nezasluženo degradira i demotivira s obzirom da se obezvrjeđuje svaki dosadašnji rad i time zapravo šalje poruka svima da nije bitno ulagati trud u kvalitetan rad na sudu za koji se kasnije konkurira za suca jer je bitno samo položiti ispit s dobrim bodovima, a s druge strane nije dobro niti za sustav jer time nikako ne dobiva najkvalitetniji kadar, koji u sustavu zapravo postoji i već radi kao gotovi stručnjaci (za razliku od još nedovoljno iskusnih kolega koji svoje potrebno radno iskustvo tek trebaju steći). Ovakav sustav imenovanja stručna, a i šira društvena zajednica u kojoj živim i radim komentira s nepodijeljenim neodobravanjem i štoviše zgražanjem, a svakako javnosti ne daje dobru sliku sustav koji nije u stanju unutar sebe prepoznati najbolje kandidate koji u sustavu ionako već postoje i rade, samo treba osigurati najbolji i najrealniji način selekcije. Ukoliko se nastavi ovakva praksa imenovanja temeljena isključivo na bodovima sa završnog ispita (čemu u prilog idu i posljednje izmjene Zakona o DSV), sustav će iz imenovanja potpuno isključiti starije savjetnike koji su ispit polagali na prvom roku i ostvarili manje bodove, za što se iskreno nadamo da će, i to što prije na korist svih nas i sustava u cjelini, biti prepoznato i da će se i za taj problem naći rješenje. Za to je, naravno, potrebna izmjena zakona koji regulira uvjete imenovanja sudaca, no kako su ove okolnosti ostvarenja većih bodova kandidata na kasnijim rokovima završnog ispita i imenovanje kandidata isključivo temeljeno na tim bodovima neovisno o dužini i kvaliteti staža uočene nakon prethodno provedenog savjetovanja s javnošću o izmjenama Zakona o DSV, ovom prilikom apeliram na nadležne da sagledaju učinke dosadašnjeg sustava i što prije poduzmu korake za sprječavanje daljnje kadrovske erozije pravosudnog sustava. Nije prihvaćen U bitnome se primjedba odnosi na uvjete za imenovanje sudaca koji su predmet Zakona o Državnom sudbenom vijeću, a ne ovoga Zakona. Način polaganja završnog ispita u Državnoj školi za pravosudne dužnosnike od uvođenja 2015. jedinstveno je reguliran važećim Zakonom o Pravosudnoj akademiji i njegovim podzakonskim propisima te u navedenom smislu niti jedna generacija pristupnika nije bila u drugačijem položaju.
29 Dario Badovinac PRIJEDLOG ZAKONA O PRAVOSUDNOJ AKADEMIJI, II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI U ocjeni stanja i osnovnih pitanja koja se trebaju urediti Nacrtom Zakona o pravosudnoj akademiji ističe se, među ostalim, kako su sukladno preporuci Vijeća Europe broj R (94) Vijeća Ministara država članicama o neovisnosti, učinkovitosti i ulozi sudaca od 13. listopada 1994. g., bile dužne utvrditi objektivne i transparentne kriterije za imenovanje pravosudnih dužnosnika te osigurati odgovarajuću obuku kandidata za pravosudne dužnosnike prije njihovog imenovanja radi povećanja njihove neovisnosti, profesionalnosti i odgovornosti. Uvažavajući navedenu preporuku Ministarstvo pravosuđa izradilo je Stratešku studiju za izradu jedinstvenih, objektivnih i transparentnih kriterija za ulazak u sudačku i državnoodvjetničku profesiju i osnivanje Državne škole za pravosudne dužnosnike (dalje u tekstu: Škola) koju je Vlada Republike Hrvatske prihvatila Zaključkom od 19. prosinca 2008. S obzirom na navedenu preporuku, kao i preporuke misije neovisnih stručnjaka Europske unije, Pravosudnu akademiju kao specijaliziranu ustanovu za početno usavršavanje i osposobljavanje kandidata za pravosudne dužnosnike, ali i stručno usavršavanje vježbenika, savjetnika i pravosudnih dužnosnike. Ovakav sustav imenovanja sudaca nakon završene Škole nije neka revolucionarna novost u našem pravnom sustavu, već je to preuzeti francuski model imenovanja sudaca nakon završene Državne škole za pravosudne dužnosnike, odnosno kako se u Francuskoj naziva Ecole Nationale de la Magistrature (dalje u tekstu: ENM). Međutim, ono što svakako jest revolucionarno je što je u hrvatskom pravnom sustavu stvoren frankenštajnovski hibrid iliti teška nakarada za koju sam mišljenja da nije stvorena niti u jednoj drugoj državi članici Europske Unije (za države izvan EU ne mogu jamčiti), a to je da za razliku od francuskog sustava nakon završetka Pravnog fakulteta, odrađivanja pripravničkog staža uz polaganje pravosudnog ispita (koji usput budi rečeno čini po broju ispita gotovo polovicu Pravnog fakulteta) još nakon toga treba upisivati Školu, pohađati ju i polagati završni ispit. Naime, u francuskom sustavu se nakon završenog Pravnog fakulteta upisuje Škola, ali ne i nužno da bi se postalo sucem. Također je značajno istkanuti kako u Francuskoj nije nužno dabi se postalo sucem diploma Pravnog fakulteta (posbice ne u grani upravnog sudovanja) već je moguće da npr. diplomirani ekonomist ili inženjer postane sudac, pa zato Škola utoliko više dobiva na značaju. Koliko me sjećanje služi u RH, osim pravnika neka druga struka nije zastupljena na dužnosti suca, a to sukladno pozitivno-pravnim propisima niti nije moguće. U Francuskoj kada se uđe u ENM polaznikovo mjesto u pravosuđu je gotovo sigurno, no opet kako je naglašeno u Francuskoj osoba ne mora završiti Pravni fakultet da bi bila primljena u ENM, pa je logično da budući francuski suci moraju steći barem temeljna pravna znanja i vještine. Za razliku od toga u RH je prije uvođenja Škole postojao sustav koji je bio primjereniji za stjecanje znanja i vještina potrebnih za ono što je potrebno da bi se nekoga imenovalo za suca. Pravni fakultet u trajanju od minimalno pet godina, nakon čega se, uz puno sreće, diplomiranog pravnika/magistra prava prima na vježbeničku praksu, a potom i na radno mjesto sudskog savjetnika. E sad sudskosavjetnički rad se u ovakvoj konstelaciji propisa i prakse uopće ne uzima ili se minimalno uzima u obzir. Takav rad na konkretnim predmetima pod nadzorom suca mentora je puno više nego što se može steći u Školi radeći na hipotetskim slučajevima iz prakse. Na navedeno se isticalo već i ranije no nije bilo sluha, a za pretpostaviti je kako je to iz razloga što su povućena sredstva iz Europskih fondova za osnivanje Škole, pa ukoliko bi se ista "ugasila" ta bi se sredstva morala vratiti ili se varam. Uz navedeno treba naglasiti kako se za osobe koje su stekel uvjete za suca u vrijeme kada još Škola nije bila niti planirana u hrvatskom pravnom sustavu, odnosno kada je za uvjete za suca bilo dovoljno završetak Pravnog fakulteta i nakon odrađenog pripravničkog staža polaganje pravosudnog ispita, ovakav sustav može ukazivati na nepoštivanja načela legitimnog očekivanja, a moguće i na diskriminaciju temeljem obrazovanja te dobi. Slijedom svega navedenog, mišljenja sam kako bi trebalo diplomiranim pravnicima/magistrima prava s više godina radnog iskustva (recimo četiri i više godina) nakon položenog pravosudnog ispita omogućiti, a posebice onima koji su zatečeni na radnom mjestu sudskog savjetnika ili imaju više godina sudskosavjetničkog staža imenovanje za suca bez pohađanja Škole, odnosno bez polaganja završnog ispita u Školi. Nije prihvaćen Prijedlog se odnosi na uvjete za imenovanje sudaca te stoga nije predmet ovog Zakona, već Zakona o Državnom sudbenom vijeću. Savjetnici koji već rade u sustavu, a žele postati suci, moraju ispunjavati za to zakonom propisane uvjete, a oni koji to ne žele mogu nastaviti rad kao savjetnici bez obveze vezane za Državnu školu za pravosudne dužnosnike i polaganje završnog ispita.
30 Nikolina Primorac PRIJEDLOG ZAKONA O PRAVOSUDNOJ AKADEMIJI, II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Navodite da smo prema preporukama Vijeća Europe bili dužni utvrditi objektivne i transparentne kriterije za imenovanje pravosudnih dužnosnika zbog čega ste izradili "Stratešku studiju" i osnovali Državnu školu za pravosudne dužnosnike. Da ste zaista izradili tzv. "Stratešku" studiju, Zakon se ne bi mijenjao tri puta od 2009. i ne bi svako malo mijenjali položaj sudskih savjetnika (sad uvodimo Državnu školu, pa prijemni za Školu, pa polaznici Škole će biti viši sudski savjetnici, pa sad ipak neće, pa sad dajemo mogućnost "starim savjetnicima" polaganje završnog ispita, pa sad imamo razne kandidate s raznim bodovima, pa ćemo ukinuti Školu, pa nećemo...., pa si sami propisujete obvezu održavanja ispita dva puta godišnje, pa nakon par mjeseci vidite da nema kandidata....da bi sada postali svjesni da Državna škola više nema smisla jer polaznika NEMA, pa hajdemo sada propisati zakonsku obvezu da svi savjetnici postanu polaznici Škole). Ne znam tko su članovi radne skupine ali definitivno isti, prilikom pisanja ovoga Prijedloga Zakona, nisu imali na umu da ovim Zakonom određuju ne samo profesionalnu, već i osobnu sudbinu sudskih savjetnika koji imaju više od petnaest pa i dvadeset godina radnoga staža. Ako je zaista cilj jednog dijela ovoga Zakona stvoriti stručni pravosudni kadar, onda bi se njegovom donošenju trebalo pristupiti puno ozbiljnije, a pri tome mislim na sagledavanje posljedica Zakona na status sudskih savjetnika koje će svakako utjecati na stanje pravosuđa u budućnosti. Naime, ako se propisuje obveza svim savjetnicima polaganja završnog ispita, ostaje nejasno u kojem su roku to dužni učiniti, što će biti s njima ako ne žele ići na ispit, da li će u tome slučaju ostati bez posla, što je s onima koji su na završnom ispitu već dva puta pali a propisano je da ga više ne mogu polagati....Ako već donosite Prijedlog Zakona, onda bi bilo pošteno jasno i glasno odrediti sva pravila igre, rokove, posljedice i td, a ne opet ostavljati nedoumice pa redom mijenjati sve srodne zakone (o sudovima, DSV-u, državnom odvjetništvu) jer se na vrijeme nije uzelo u obzir kako će ove izmjene djelovati na postojeće propise, a posebno na stečena prava. Da li ste uopće svjesni koliko već sada u sustavu imate raznih kandidata s položenim ispitom po raznim pravilima, a sve zbog vaše šume propisa i neozbiljnosti rada. Da li ste svjesni da tim vašim neozbiljnim radom kadrovirate hrvatsko pravosuđe? Da li ste donoseći ovaj Prijedlog Zakona imali na umu da time kršite određene odredbe Ustava RH, a posebno odredbe o stečenim pravima ili je jedini cilj istoga bio pod svaku cijenu zadržati Državnu školu za koju vidim da ste već unaprijed predvidjeli i financijska sredstva u 2019. dok sudski savjetnici već godinama mole za poboljšanje svog položaja u sustavu? Nije prihvaćen Nacrtom se ne propisuje obveza polaganja završnog ispita svim savjetnicima. Obveza se propisuje savjetnicima koji ulaze u sustav na neodređeno vrijeme nakon stupanja na snagu ovog Zakona, i to u svrhu osiguranja dodatne edukacije i dobivanja što kvalitetnijeg kadra u pravosuđu. Savjetnici koji su već u sustavu imaju pravo birati hoće li pohađati školu ili polagati završni ispit kako bi dobili istu priliku kao i savjetnici koji u sustav budu primljeni nakon stupanja na snagu ovog Zakona, ali ako to ne žele, ne moraju se odlučiti niti za jednu od ovih ponuđenih opcija. Radna mjesta savjetnika u pravosudnim tijelima su službenička radna mjesta statusno regulirana Zakonom o državnim službenicima te nepohađanje Škole odnosno nepolaganje završnog ispita nema utjecaj na njihov radnopravni status. Ograničenje mogućnosti da se najviše dva puta može pokušati položiti završni ispit sadržano je i u važećem Zakonu, a svrha mu je isključivo najboljim kandidatima omogućiti da postanu pravosudni dužnosnici.
31 Dijana Mandić PRIJEDLOG ZAKONA O PRAVOSUDNOJ AKADEMIJI, II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Potrebno je dodatno obrazložiti svrhu odredbe kojima se savjetnicima u pravosudnim tijelima nameće obveza pohađanja Državne škole. Naime, obzirom je čl. 20.st.2 navedeno da se u Školi stječu znanja i vještine za samostalno, odgovorno, neovisno i nepristrano obnašanje dužnosti suca.....odnosno zamjenika državnog odvjetnika, nejasno je zašto se savjetnicima stavlja u obvezu pohađanje Škole ako im nije istodobno omogućeno i da nakon polaganja tog završnog ispita budu imenovani na dužnost suca odnosno zamjenika državnog odvjetnika. Ukoliko je svrha odredbe osigurati znanja i vještine u korelaciji s specijalizacijom savjetnika sukladno odgovarajućim odredbama Zakona o sudovima (NN 33/15, 67/18) konkretno čl. 109 te čl. 110 (NN 67/18) koji govori o ovlastima savjetnika u određenim sudskim postupcima, utoliko smatram da bi takvo stručno usavršavanje svakako trebalo propisati kao obvezno no isto bi trebalo organizirati neovisno i odvojeno od Državne škole koja je u naravi opcija i pravo za one koje žele postati suci/zamjenici državnih odvjetnika a nikako obveza za radno mjesto savjetnika. Nije prihvaćen Obveza pohađanja Državne škole za savjetnike u pravosudnim tijelima, koji su u državnu službu primljeni na neodređeno vrijeme iz članka 21. Nacrta prijedloga Zakona, predstavlja benefit jer im omogućava dodatnu edukaciju, usavršavanje te stjecanje znanja i vještina za rad kako savjetnika, tako i sudaca i zamjenika državnih odvjetnika.
32 Saša Žebić PRIJEDLOG ZAKONA O PRAVOSUDNOJ AKADEMIJI Kao prvo izrazio bih žaljenje što i ovim zakonom zakonotvorci uništavaju najranjiviju i najpotplaćeniju skupinu u pravosuđu, sudske savjetnike, a pogotovo one sa više godina staža ( mislim na 15 g. i više). Ja sam savjetnik od 2004. i imao sam uvjete za suca još 2006. da bih 2019. mogao izgubiti posao ako ne položim završni ispit. Kako je moguće da državi službenik izgubi posao ako ne položi za dužnosnika? Nadalje, savjetnici sa 15-ak godina staža već godinama imaju svoje referade i samostalno rješavaju predmete, a sad će nam kao dodijeliti mentora, nakon svih ovih godina!!! Ovaj državna škola izgleda kao škola za vježbenike, te je potpuno nepotrebna savjetnicama koji dugi niz godina samostalno rade, a kamoli da bude obvezna. Također i završni ispit je totalni nonsens jer je to u biti "mini pravosudni" gdje se ne stječu nikakva nova znanja i vještine, a da ne govorim o načinu bodovanja i razlikama između dosadašnjeg građanskog i kaznenog ispita. Sve u svemu katastrofalan zakon, s nesagledivim posljedicama na status sadašnjih sudskih savjetnika. Nije prihvaćen Nacrtom prijedloga Zakona o Pravosudnoj akademiji nije predviđeno da će savjetnik u sudu izgubiti posao ako ne položi završni ispit u Državnoj školi za pravosudne dužnosnike. U Prijelaznim i završnim odredbama člankom 44. propisano je da osobe koje su na dan stupanja na snagu ovog Zakona raspoređene na radna mjesta savjetnika u pravosudnim tijelima, a koje nemaju položen završni ispit u Školi sukladno važećem Zakonu, mogu pohađati Školu ili pristupiti polaganju završnog ispita sukladno odredbama ovog Zakona o Pravosudnoj akademiji. Dakle, osobe koje već rade kao savjetnici mogu, a ne moraju pohađati Školu, odnosno mogu, a ne moraju pristupiti polaganju završnog ispita. Radna mjesta savjetnika u pravosudnim tijelima su službenička radna mjesta statusno regulirana Zakonom o državnim službenicima te nepohađanje Škole odnosno nepolaganje završnog ispita nema utjecaj na njihov radnopravni status.
33 Animira Šimundić PRIJEDLOG ZAKONA O PRAVOSUDNOJ AKADEMIJI Poštovani, Ovim putem dolje navedene potpisnice ukazuju na propuste počinjene prilikom donošenja nacrta Zakona o pravosudnoj akademiji (u daljnjem tekstu: Zakon), smatrajući da se predloženim odredbama još jednom pokušava (naime, od 2010. ovo je četvrta inačica ovog Zakona) na neprikladan, površan i krajnje nedosljedan, gotovo apsurdan način urediti pitanje specijalizacije i usavršavanja pravosudnog kadra, a koji način očekivano rezultira ponovnim kršenjem stečenih prava i legitimnih očekivanja osoba koje su završile izvornu Državnu školu za pravosudne dužnosnike (u daljnjem tekstu: "Državna škola"), a da se pritom baš ni na jedan način ne unapređuje ideja iste. Imajući u vidu brojnost izmjena navedenog paketa zakona koji reguliraju područje pravosuđa, pa tako i Državne škole, te s druge strane iznimnu važnosti područja koje osigurava stabilnost i funkcioniranje društva i države u cjelini, zaprepašćuje neozbiljnost i nemar kojim se pristupa navedenom problemu, a koja se prvenstveno iskazuje u eksponencijalnom rastu kategorija osoba čija se prava takvim izmjena povređuju i krše. Ukoliko se, pak, takvom rješavanju problema pristupa svjesno i hotimice, bilo bi zanimljivo čuti razloge za takvo razmišljanje. Izvorna ideja Državne škole je bila da se pravosudnom sustavu osigura specijalizirani i transparentni kadar, a sve sukladno preporuci Vijeća Europe broj R (94) Vijeća Ministara državama članicama o neovisnosti, učinkovitosti i ulozi sudaca od 13. listopada 1994., kojima su države članice bile dužne utvrditi objektivne i transparentne kriterije za imenovanje pravosudnih dužnosnika te osigurati odgovarajuću obuku kandidata za pravosudne dužnosnike prije njihovog imenovanja radi povećanja njihove neovisnosti, profesionalnosti i odgovornosti. Ovdje potpisnice su bile polaznice II. generacije Državne škole izvornog sustava, čija specifičnost se odražavala u tome da se jedino i isključivo budući sudački/državnoodvjetnički kadar mogao popunjavati iz redova kandidata koji udovoljava iznimno strogim kriterijima, koji su najprije prošli psihološku provjeru, nakon čega su se regrutirali u opsežnom i zahtjevnom postupku upisa u Državnu školu koja je primala i bila dostupna malom broju kandidata, sukladno procjeni slobodnih radnih mjesta. Iščitavanjem odredbi najnovijeg prijedloga Zakona proizlazi da zakonodavac ovakvim izmjenama nije otklonio dosadašnje kontraverze instituta Državne škole uvedene Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o pravosudnoj akademiji iz 2015. godine. Analizirajući odredbe čl. 21. i čl. 28. ovog prijedloga Zakona predlaže se da će obvezni polaznici Državne škole biti sve osobe - savjetnici u pravosudnom tijelu koji su primljeni u državnu službu na neodređeno, dok osobe koje nisu pohađale Državnu školu, a koje imaju nakon položenog pravosudnog ispita četiri godine radnog staža, mogu pristupiti polaganju završnog ispita u Državnoj školi. Postavlja se pitanje iz kojeg razloga se savjetnici primljeni na neodređeno koji imaju obvezu proći inicijalno obrazovanje da bi uopće stekli pravo na polaganje završnog ispita, predviđenim zakonskim izmjenama stavljaju u nepovoljniji položaj u odnosu na drugu kategoriju kandidata?! Upravo se drugoj kategoriji kandidata koji nisu savjetnici u pravosudnim tijelima ovim izmjenama pogoduje jer se oni ni kroz praktičan rad, ni kroz pripremu u vidu inicijalnog obrazovanja u Državnoj školi nisu osposobljavali za pravosudnu dužnost koja je specifična, a omogućeno im je polaganje završnog ispita osnovom četverogodišnjeg radnog staža na pravnim poslovima (ma što to bilo), što nikako ne može biti ekvivalent stručnom znanju i vještinama koje steknu savjetnici. Dakle, četverogodišnje radno iskustvo na "pravnim poslovima", te bodovi na završnom ispitu su ovoj kategoriji kandidata ulaznica u pravosuđe, a da nikada nisu riješili ni jedan predmet. Ovo znači da će jedan dio budućeg sudačkog/državnoodvjetničkog kadra nakon imenovanja biti na razini vježbenika ili savjetnika-početnika, što je apsurd jer se postavlja pitanje čemu onda Državna škola!? Istodobno će pojedini savjetnici koji imaju dugogodišnje iskustvo i po svim kriterijima su na razini suca/zamjenika zbog učestalih izmjena Zakona o pravosudnoj akademiji i nedovoljnog broja bodova na završnoj ocjeni uslijed nepravičnog izjednačavanja sa novim sustavima biti trajno onemogućeni da to ikada postanu !? Stoga navodimo dva primjera radi usporedbe tretmana ove dvije kategorije kandidata: 1. situacija – savjetnik na neodređeno u pravosudnom tijelu kao obvezni polaznik Državne škole, se obrazuje u Državnoj školi, te stručno i teoretski usavrši zanat, pa tek nakon godinu dana "školovanja" može izići na ispit, na kojem ostvari primjerice 235 bodova. 2. situacija – pravnik, fiktivno prijavljen (što nije nepoznanica u našem društvu) u XY j.d.o.o., "odradi" 4 godine staža nakon pravosudnog ispita u navedenom društvu, pristupi završnom ispitu i ostvari 290 bodova. Pri raspisivanju natječaja za dužnosničko mjesto, iako navedeni pravnik nikada nije bio u sustavu, niti vidio državnoodvjetnički ili sudski spis imat će prednost pred osobom koja je cijelo vrijeme u sustavu i kao takva daleko sposobnija i vrednija sustavu. Čija se prava i legitimna očekivanja u ovom slučaju krše? Prvotna ideja Državne škole (od 2010. do 2015.)je bila jedina u duhu navedene Preporuke i pravosudne reforme na koju se Republika Hrvatska obvezala radi usklađivanja pravosuđa s pravnim stečevinama Europske unije, te je kao takva svima pod jednakim uvjetima omogućavala pristup dužnosničkim mjestima. Iz navedenog je vidljiva neozbiljnost ovdje predloženog zakona, kao i nesuglasnost istog s Ustavom Republike Hrvatske. Stoga se postavlja pitanje na koji način je osigurana obuka pravnika iz čl. 28. predloženog zakona, odnosno izvršeno kvalitativno izjednačavanje poznavanje pravosudne materije i stručni vještina s postojećim savjetnicima? Gdje je u ovom prijedlogu nestala obveza za sve kandidate da moraju provesti na sudu ili državnom odvjetništvu najmanje dvije godine da bi mogli biti imenovani na sudačku dužnost ili na dužnost zamjenika općinskog državnog odvjetnika, a u smislu ranijih odredbi Zakona o državnom odvjetništvu i Zakona o državnom sudbenom vijeću? Postavlja se pitanje što zakonodavac želi postići ovakvim izmjenama i je li uopće nužno taj institut mijenjati, odnosno je li uopće svrhovito takvo njegovo postojanje, koje u ovom obliku unosi potpunu pomutnju u sustav kadroviranja pravosudnih dužnosnika. Tim više što svaka izmjena Zakona dovodi u nepovoljniji položaj one koje su po prethodnom sustavu ostvarili pravo na pravosudnu dužnost, s posebnim naglaskom na potpisnice koje su Državnu školu završile prema prvotno utvrđenim, najstrožim kriterijima. Načelo pravne izvjesnosti traži da su zakonske i pravne posljedice izvjesne za adresate pravne norme i da su primjerene njihovim legitimnim očekivanjima u neposrednoj primjeni zakona, odnosno da zakon bude jasan i precizan kako bi se spriječila svaka arbitrarnost i neizvjesnost pravne norme u pogledu krajnjeg učinka zakonskih odredbi koje se na njih primjenjuju. Očigledno da predloženi izmjene Zakona ne udovoljavaju tom zahtjevu, jer nije prikladna za postizanje legitimnog cilja niti je u ravnoteži s našim stečenim pravima, a osim toga dovodi u pitanje kriterij profesionalnosti i stručnosti pravosudnog kadra. Učestalim izmjenama instituta Državne škole učinio se odmak od europskih standarda, te se stvorila višestruka nejednakost između niza kandidata koji su od 2010 do 2018. po različitim kriterijima stekli potvrdu o završenoj Državnoj školi. S poštovanjem, Snježana Juroš, Animira Šimundić i Tea Ukić Nije prihvaćen Primjedba se u bitnome odnosi na uvjete za imenovanje pravosudnih dužnosnika u prvostupanjskim sudovima i općinskim državnim odvjetništvima, što nije predmet Zakona o Pravosudnoj akademiji, nego Zakona o državnom sudbenom vijeću i Zakona o Državnoodvjetničkom vijeću kojima su propisani uvjeti za imenovanje, a koji nikad nisu bili predmet ovog Zakona. U nacrtu prijedloga ovog Zakona ne dira se u stečena prava savjetnika u pravosudnim tijelima koji su pohađali i završili Državnu školu za pravosudne dužnosnike. Cilj odredbe članka 21. Nacrta prijedloga ovog Zakona, koji propisuje obvezu pohađanja Državne škole za pravosudne dužnosnike savjetnicima u pravosudnim tijelima koji su u državnu službu primljeni na neodređeno vrijeme, je pružanje dodatne mogućnosti edukacije te stjecanja znanja i vještina radi olakšavanja i povećanja kvalitete rada. Nadalje, odredbom članka 28. Nacrta, koja je sadržana i u važećem Zakonu, namjerava se omogućiti pristup dužnosničkim mjestima i pravnicima izvan pravosudnih tijela.