Izvješće o provedenom savjetovanju - Strategija upravljanja državnom imovinom za razdoblje od 2018. do 2024.

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Ured pučke pravobraniteljice STRATEGIJA UPRAVLJANJA DRŽAVNOM IMOVINOM ZA RAZDOBLJE 2018. - 2024. Mišljenje na Nacrt prijedloga Strategije upravljanja državnom imovinom za razdoblje 2018.-2024. godine (dalje u tekstu - Nacrt) upućujemo Vam sukladno Zakonu o pučkom pravobranitelju (NN 76/12), uz napomenu da se ono prvenstveno temelji na uočenom u postupanjima po pritužbama građana, ali i na nekim zamijećenim nedorečenostima. Upravljanje državnom imovinom podrazumijeva iznalaženje rješenja koja će dugoročno očuvati vrijednu imovinu, ali i potaknuti gospodarski rast, vodeći računa o različitim potrebama građana. Upravljanje mora biti odgovorno, ekonomično, predvidljivo i transparentno kako bi se uspostavilo, a potom i učvrstilo, povjerenje građana i poslovnih subjekta u institucije i politike koje provode. U tom kontekstu treba promatrati i ovaj dokument, pa usprkos kašnjenju (prijašnja Strategija upravljanja i raspolaganja imovinom u vlasništvu RH odnosila se na razdoblje od 2013. do 2017.) pozdravljamo otpočinjanje postupka za njegovo usvajanje. Nacrt se odnosi samo na imovinu kojom upravlja Ministarstvo državne imovine (MDI) odnosno Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP), ali ne i imovinu kojom upravljaju druga tijela po posebnim propisima, pa se ovaj dokument utoliko ne može smatrati sveobuhvatnim sektorskim aktom. Naime, Zakon o upravljanju državnom imovinom (NN 52/18, ZUDI) na koji se MDI u tekstu poziva pojašnjavajući zašto je to tako, ne propisuje da se Strategija upravljanja državnom imovinom odnosi samo na imovinu kojom ono upravlja, već isključivo da se ZUDI primjenjuje na imovinu kojom upravlja MDI i CERP. Ukoliko se ovaj dokument po Zakonu o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske (NN 123/17) deklarira kao sektorska strategija, onda to znači da se treba raditi o aktu strateškog planiranja od nacionalnog značaja za oblikovanje i provedbu javne politike u određenom upravnom području, neovisno o broju nadležnih tijela, odnosno izvršitelja u njemu. Nejasno je i zašto se Strategija donosi za razdoblje koje započinje u 2018. godini koja je iza nas. Nacrt bi se trebao učiniti razumljivijim i dopuniti pojmovnikom, a svrha i ciljevi upravljanja imovinom moraju biti vidljiviji. Nacrt je u dijelovima identičan Strateškom planu MDI za 2018.-2020. na kojeg se i višestruko poziva, odnosno prenose se dijelovi Plana u Strategiju pa se tako u poglavlju „Razvojni smjer upravljanja državnom imovinom“ više govori o misiji i viziji MDI, no što se razrađuje razvojni potencijal i aktivacija državne imovine. Temeljne odredbe Ustava RH govore o trodiobi vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu. Po njima Hrvatski sabor donosi akte i izražava politiku, a Vlada RH ju provodi. Taj bi se odnos morao vidjeti i ovdje jer je Strategija hijerarhijski viši dokument kojeg donosi Sabor i kao takva trebala bi sadržavati prioritete koji se potom operacionaliziraju Planovima Vlade, odnosno ministarstava, a ne obrnuto. Ističe se da su u postupku izrade Nacrta zatražena prethodna očitovanja drugih središnjih tijela koja po posebnim propisima upravljaju imovinom u vlasništvu RH, ali nema podataka o njihovom odazivu ili o stavovima. Njihova participacija u procesu je važna, ne samo radi cjelokupne slike o državnoj imovini, već i činjenice da o zajedničkom djelovanju institucija izravno ovise sudbine građana. Za primjer ukazujemo na situaciju s državnim stanovima u zagrebačkom naselju Borovje koji su namijenjeni stanovanju mladih znanstvenih novaka i asistenata, no propadaju jer su ili prazni ili u njima žive stanari bez valjanje pravne osnove, dok se ministarstva spore oko njihova upravljanja. Sukladno nadležnostima razmatrali smo pritužbe vezane uz stanovanje pa smo se i ovdje usredotočili na upravljanje nekretninama odnosno stanovima. Stanovi na tržištu nekretnina i dalje su preskupi, javni najam je u povojima, a područje socijalnog stanovanja nije adekvatno regulirano. Javljali su nam se i stanari koji bez valjane pravne osnove više desetljeća žive u državnim stanovima, pa im je zbog nepodmirenih troškova obustavljena isporuka energenata, no oni i dalje očekuju legalizaciju svog statusa. Probleme sa stanovanjem uzrokuje i komplicirani pravni okvir i nedostatak odgovornosti nadležnih institucija pa je nužno kontinuirano raditi na njegovoj harmonizaciji, a u Nacrtu, u popisu važećih propisa, svakako treba pridodati i Ustav RH. Samim donošenjem ove Strategije neće se riješiti pojedinačni problemi, no ona treba biti polazište za njihovo rješavanje. Dostojno stanovanje je jedna od osnovnih potreba koju građani pokušavaju riješiti na razne načine, ovisno o financijskim mogućnostima, pri čemu se od države, ali i jedinica lokalne samouprave, opravdano očekuje pojačana briga za one najranjivije, što u konačnici znači i stavljanje državne imovine u tu funkciju. Stoga bi već u „Analizi upravljanja imovinom u obliku stanova“ trebalo iskazati što više podataka o stanovima u vlasništvu i suvlasništvu RH te osim onih o ukupnom broju stanova kojima se raspolaže, dodati i podatke o broju praznih, o broju stanova u najmu, o broju stanova u kojima se nalaze stanari bez pravne osnove, uključivo i podatke o tome podmiruju li se troškovi stanovanja, potom podatke o sudskim postupcima za iseljenje, podatke o zahtjevima za otkupom i dr. Ovi podaci, sistematizirani u strateškom dokumentu, ma kako promjenjivi bili, čine podlogu za Godišnji plan upravljanja državnom imovinom, i polazišnu točka jedinicama lokalne i područne samouprave u planiranju rješavanja potreba vezanih uz stanovanje. Kao strateški cilj upravljanja državnom imovinom navodi se održivo, ekonomično i transparentno upravljanje i raspolaganje imovinom u vlasništvu RH (kao i u Strateškom planu MDI), pri čemu je definicija općenita, i bez pojašnjenja pojma „održivog upravljanja“ u kontekstu ispunjavanja potreba građana. Strateški cilj potom kaskadira u sedam posebnih ciljeva. Ukoliko posebni ciljevi predstavljaju operacionalizaciju Strategije onda bi se i prvi među njima trebao odnositi na razvoj i unaprjeđenje evidencije svih pojavnih oblika državne imovine jer je ažurna evidencija pretpostavka ostvarivanju ostalih ciljevima, pa tako i upravljanju nekretninama. Državne nekretnine su prvorazredni kapital kojim treba raspolagati odgovorno i u određene svrhe, ali gledano iz pozicije ostvarivanja ljudskih prava, osim ekonomske utemeljenosti, pri aktivaciji imovine mora se voditi računa i o potrebama različitih kategorija građana, a ne isključivo o smanjenju proračunskog manjka. Stoga upravljanje državnom imovinom podrazumijeva i donošenje odluka o njenom racionalnom korištenju namijenjenom općem dobru, uvažavajući općedruštvena načela i vrednote. Jednakost i socijalna pravda su među najvišim ustavnim vrednotama RH – oni koji su najviše izloženi nejednakosti i socijalnoj nepravdi zbog nejednakih uvjeta stanovanja, gospodarske neaktivnosti, nedostupnosti infrastrukture i općenito ograničenih mogućnosti u ostvarivanju svojih razvojnih potencijala – trebali bi biti obuhvaćeni načelima i ciljevima provođenja ove Nacionalne strategije, na način da se raspolaganje državnom imovinom, kad je moguće, osobito prilagodi njihovim potrebama, bez obzira govorimo li o osobama sa invaliditetom, pripadnicima nacionalnih manjina, osobama pod međunarodnom zaštitom, migrantima, starijim osobama, beskućnicima ili žrtvama nasilja. Stoga napominjemo da je Nacionalnim planom za borbu protiv diskriminacije za razdoblje od 2017. do 2022. godine kao prioritetno područje određeno i područje pristupa stanovanju, budući je jedan od ključnih izazova u području stanovanja manjkavi institucionalno-pravni okvir usmjeren na podmirivanja stambenih potreba za različite skupine. Naime, ne postoji nacionalna stambena strategija, kao ni strategija socijalnog stanovanja, niti program stambenog zbrinjavanja ranjivih skupina, te bi bilo dobro u Strategiju upravljanja državnom imovinom ugraditi načela i mjere na temelju kojih će se urediti područje stanovanja u Republici Hrvatskoj, jer nedostatak istog negativno utječe na razinu stambenih prava, razvoj stambene politike i standard stanovanja. Pri tome valja uzeti u obzir cilj koji se želi ostvariti u okviru Nacionalnog plana za borbu protiv diskriminacije za razdoblje od 2017. do 2022. godine, a to je stvaranje jednakih uvjeta za ostvarenje prava na stanovanje za skupine u riziku od diskriminacije u stambenim politikama i jačanje uključenosti marginaliziranih skupina u rješavanje problema vezanih uz stanovanje, čiji učinci će biti mjerljivi kroz ostvarivanje izjednačenih mogućnosti za ostvarivanje prava na stanovanje te postizanje toga da pripadnici marginaliziranih skupina žive u područjima gdje i većinsko stanovništvo. Za ostvarenje ovog cilja jedna od polaznih vrijednosti je potreba usvajanja strategije socijalnog stanovanja, pa zbog bolje koordiniranosti i idealno sinergije između različitih strateških dokumenata smatramo da je važno reflektirati ga i u Strategiji upravljanja državnom imovinom, i to unutar posebnog cilja „Učinkovito upravljanje nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske“. Naime, u njemu se već ističe kako će dio stanova biti prepušten na upravljanje Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku kako bi se provodio program stambenog zbrinjavanja socijalno osjetljivih kategorija stanovništva. Smatramo da ovaj proces treba biti popraćen izradom i implementacijom općenite i sveobuhvatne strategije socijalnog stanovanja, koja će uzeti u obzir već spomenuta načela jednakosti i socijalne pravde. Osim toga, predlažemo predvidjeti i prepuštanje određenog broja stanova jedinicama lokalne i područne samouprave u svrhu stanovanja, odnosno stambenog zbrinjavanja. Nadalje, kada se konkretno govori o kategorijama stanova koji će prioritetno biti ponuđeni na otkup višegodišnjim mirnim posjednicima, u posebne odnosno prioritetne ciljeve trebalo bi uvrstiti i žurno dovršavanje postupaka prodaje stanova po Odluci o prodaji stanova u vlasništvu RH (NN 144/13) od kojih je trenutno aktivnih preko 900 zahtjeva. Primljeno na znanje Strategija upravljanja državnom imovinom je dokument koji je izrađen sukladno Zakonu o upravljanju državnom imovinom, a istodobno uzimajući u obzir strategije i akcijske planove koje su izradila druga tijela državne uprave koja upravljaju pojedinim pojavnim oblicima državne imovine. Slijedom navedenog, Ministarstvo je u Strategiji upravljanja državnom imovinom uzelo u obzir one pojavne oblike državne imovine kojima samo upravlja, te koji nisu obuhvaćeni drugim strateškim i planskim dokumentima. Također, prilikom izrade Strategije, a vezano za postupak očitovanja tijela državne uprave, Ministarstvo je postupalo u skladu sPoslovnikom Vlade Republike Hrvatske. Nadalje, primjedbe vezane za stanovanje po svom sadržaju nisu u nadležnosti Ministarstva državne imovine, niti ove Strategije s obzirom da se problematikom stambenog zbrinjavanja odnosno socijalnom politikom bave druga tijela državne uprave, koja su u skladu sa svojim nadležnostima izradila odgovarajuće strateške i planske dokumente. Ministarstvo državne imovine u navedenim procesima sudjeluje isključivo dodjelom nekretnina nadležnim tijelima državne uprave na njihov dokumentiran i obrazložen zahtjev, sukladno fondu raspoloživih nekretnina.
2 Tatjana Ignjatić Zokić STRATEGIJA UPRAVLJANJA DRŽAVNOM IMOVINOM ZA RAZDOBLJE 2018. - 2024. U svrhu omogućavanja izvršenja ugovornih obveza koje proizlaze potpisom ugovora o pristupanju EU nužno je potrebno riješiti imovinsko pravne odnose privatnih čestica. Prijedlog: uvesti obvezu u trajanju od 2 godine (ili koliko se smatra objektivno mogućim) da svi vlasnici nekretnina na području RH srede vlasničke listove (OIB, čestica, namjena..) te u protivnom ako se ne riješi, prelazi u vlasništvo države ili lokalne zajednice. Zakon o vlasništvu to dozvoljava, a uslijed neriješenih imovinsko pravnih odnosa, mnogi projekti ili stoje ili su daleko skuplji u svojoj realizaciji što plaćaju građani, odnosno porezni obveznici. Nije prihvaćen Predmetni prijedlog ulazi u materiju Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te Zakona o zemljišnim knjigama, što nije predmet ove Strategije. Nadalje, prijedlog je neprovediv jer zadire u ustavnu kategoriju nepovredivosti vlasništva, a osim toga niti u praksi nije moguće na predloženi način utvrditi “stvarne” vlasnike nekretnina.
3 Grga K STRATEGIJA UPRAVLJANJA DRŽAVNOM IMOVINOM ZA RAZDOBLJE 2018. - 2024. Želim izraziti zadovoljstvo dosadašnjim radom Ministarstva državne imovine čije osnivanje se usprkos očekivanjima pokazalo dobrim rješenjem. Znam da ministarstvo radi na uređivanju popisa imovine kojim raspolaže, pa i imovine kojom bi trebala raspolagati, a trenutno ne raspolaže, međutim, očekujem bolji sistematski pristup prema popisima nekretnina i povezivanje preko postojećih platformi http://oss.uredjenazemlja.hr ili https://ispu.mgipu.hr gdje bi se dobio jasan uvid u stvarnu lokaciju nekretnina u državnom vlasništvu te se lakše procjenila perspektivnost nekretnina. Nakon ažuriranja popisa nekretnina, tvrtki i ostale imovine očekuje definiranje imovine koja će ostati u državnom vlasništvu te izradu kvalitetnijih protokola korištenja i iskorištavanja te imovine. Nadam se prodaji ostale imovine kojoj nije mjesto u državnom vlasništvu (većina sadašnje imovine) čime bi se smanjili ogromni troškovi te imovine, sprečilo smanjenje njene vrijednosti i propadanja, povećao rast gospodarstva (nažalost većina javnosti ne percipira ogromnu korist koja bi trebala uslijediti upravo iz toga) te povećala efikasnost države. Također očekujem razvijanje protokola stjecanja državne imovine (stečaji, dugovanja prema državn ili JLS veća od vrijednosti imovine, smrt vlasika bez nasljednika itd.) i prodaje tako stečene imovine u cilju ubrzanja tih procesa, smanjenja troškova i propadanja. Primljeno na znanje Sve navedeno već je regulirano novim Zakonom o upravljanju državnom imovinom, a Ministarstvo u okviru svojih nadležnosti, I raspoloživih ljudskih potencijala postupa u cilju povećanja efikasnosti upravljanja državnom imovinom.