Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Prijedlogu plana zakonodavnih aktivnosti Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo za 2020. godinu i Obrascu prethodne procjene

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Karol Jurišić SAVJETOVANJE O PRIJEDLOGU PLANA ZAKONODAVNIH AKTIVNOSTI DRŽAVNOG ZAVODA ZA INTELEKTUALNO VLASNIŠTVO ZA 2020. GODINU I OBRASCU PRETHODNE PROCJENE Ja član Hrvatskih suverenista se slažem za strogu zaštitu autorskih prava u multimedialnom, umjetničkom, glazbenom, pjesničkome, slikovnome i ostalih radova i patenata - jer se događaju česte zloupotrebe autorskih prava to bi se trebalo strogo kažnjavati one koji zloupotrebljavaju autorska prava onoga koji izradio s time da se zaustave izrade krivotvorina koje nisu od autora i distrubutera S poštovanjem Član Hrvatskih suverenista Karol Jurišić Primljeno na znanje Zahvaljujemo se na interesu i komentiranju.
2 Dragutin Nemec , dipl.iur;viši knjižničar, Pravni fakultet; predsjednik Komisije za autorsko pravo i slobodan pristup HKD-a SAVJETOVANJE O PRIJEDLOGU PLANA ZAKONODAVNIH AKTIVNOSTI DRŽAVNOG ZAVODA ZA INTELEKTUALNO VLASNIŠTVO ZA 2020. GODINU I OBRASCU PRETHODNE PROCJENE Poštovani, u ime Komisije za autorsko pravo i otvoreni pristup Hrvatskog knjižničarskog društva koje sam predsjednik, nudim mišljenja i komentare nastale unutar dviju krovnih međunarodnih strukovnih organizacija (svjetske IFLA, europske udruge znanstvenih knjižnica LIBER) o utjecaju Direktive na baštinske ustanove i potrebama adekvatne implementacije i unaprijeđivanja sadašnjeg stanja u vezi knjižnica i baštinskih ustanova (napose, vrlo ograničenog broja iznimaka koje uživaju) koje bi se moglo napraviti na temeljima nove Direktive. Prijevode dokumenata stavljam ispod, (bez objasnidbenih fusnota i komentara napravljenih unutar Komisije, koji su u originalnim prijevodima) kao podlogu za daljnji dijalog oko teksta budućeg propisa, za koji se nadam da ćemo prije konačnog prijedloga zakona ostvariti putem Ministarstva kulture i drugih odgovarajućih načina: IFLA - Međunarodna federacija knjižničarskih društava, prijevod sa službenog bloga organizacije: "Reforma autorskog prava u EU: dobivene bitke, izbjegnuti meci, neriješena pitanja Tekst koji je usvojilo Vijeće, nakon glasovanja u Parlamentu 26. ožujka, stupio je na snagu nakon godina rasprave. Prijedlog Komisije koji je objavljen 2016. godine pregledan je i izglasan u pet parlamentarnih odbora, na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta, na nekoliko razina unutar Vijeća, i putem trostrane rasprave između Vijeća, Parlamenta i Komisije. IFLA i njeni partneri bili su uključeni u svaki korak postupka kako bi osigurali najbolje moguće rezultate za naše područje. Postoje i brojne druge jako dobre analize, ne samo one ne koje su izradile naše partnerske organizacije. Ovaj blog, umjesto da se bavi sveobuhvatnim pregledom propisa, radije će se osvrnuti na bitke koje su knjižnice zajedno dobile, metke koje smo izbjegli i pitanja koja ostaju. Ovo posljednje bit će važno, zajedno s naporima da se osiguraju što povoljnije odredbe za knjižnice, što sada prelazi na nacionalnu razinu. Ovdje možete pristupiti konačno dogovorenom tekstu na hrvatskom jeziku. DESET DOBIVENIH BITAKA Najprije, dobivene bitke - ona područja u kojima smo vidjeli značajan napredak u odnosu na tekst koji je prvotno predložila Europska Komisija u rujnu 2016. Kroz rad brojnih predanih članova Europskog parlamenta i potpornih država članica, važni su koraci naprijed u nekim ključnim područjima: 1. Proširenje obvezujuće iznimke za tekstualno i podatkovno rudarenje (TDM) na sve knjižnice i ustanove kulturne baštine (članak 3): izvorno je Komisija predložila da iznimku mogu koristiti samo znanstvenoistraživačke organizacije. Time bi se knjižnice koje djeluju u tim ustanovama suočile s neizvjesnošću smiju li to činiti, a ostale bi knjižnice i ustanove kulturne baštine bile isključene i prisiljene tražiti licencije za takvu analizu radova koje posjeduju. Sada to slobodno mogu raditi. 2. Druga i šira obvezujuća iznimka za TDM, primjenjiva na svakog pojedinca ili ustanovu (članak 4.): prva verzija odredbe o TDM-u stvorila je veliku nesigurnost pokušavajući razlikovati vrste rudarenja koje bi, ili ne bi, bile dopuštene. Konačna verzija Direktive čini iznimku za TDM obveznom u svim državama članicama, za sve korisnike sa zakonitim pristupom, iako uz neka manja ograničenja. O tome više dalje. 3. Pojašnjenje o prekograničnim mrežama suradnje i pomoći radi očuvanja zbirke (uvodna izjava 28 ): premda je potreba da ustanove kulturne baštine rade prekogranično kako bi se maksimalno iskoristila oprema i znanja za digitalizaciju spomenuta u izvornoj procjeni učinka, prva verzija Direktive nije uspjela pojasniti da su takve mreže moguće. Sada je moguća masovna prekogranična digitalizacija. 4. Neprimjenjivost ugovornih odredbi koje su suprotne pravu na očuvanje građe pravima na iznimke u svrhu očuvanja građe (članak 7. stavak 1.): knjižnicama se ugovornim uvjetima može onemogućiti obavljanje poslova očuvanja za radove kojima se pristupa putem licence. Izvorna Direktiva nije se bavila tim pitanjem. Sada to čini. 5. Povećanje broja prihvatljivih razloga za digitalizaciju radi očuvanja (članak 6., uvodna izjava 27. koja govori o tehnološkoj zastarjelosti platformi i dr.): očuvanje ne podrazumijeva samo umnožavanje posebno osjetljivih radova . Katalogizacija, osiguranje, pa čak i posuđivanje građe drugoj ustanovi za poslove očuvanja, može također zahtijevati izradu kopija. Poboljšanja Direktive pružile su veću naznaku da je to moguće u okviru iznimke, iako će knjižnice morati djelovati na svojoj nacionalnoj razini kako bi osigurale da iznimka obuhvaća i te radnje. 6. Povratna iznimka za radove koji (više) nisu na tržištu su rasprodani/nedostupni na tržištu i ako za te vrste djela u državi ne postoji dovoljno reprezentativna organizacija za kolektivno ostvarivanje prava (članak 8. stavak 2.): veliki plan u izvornoj Direktivi bio je proširiti kolektivno ostvarivanje prava i na djela nedostupna na tržištu. No, što je s mnogim sektorima i zemljama u kojima ne postoji dobro vođena, reprezentativna organizacija za kolektivno ostvarivanje prava i naplatu, ili koja nema valjano pravo zastupanja. Zahvaljujući novoj iznimci, knjižnice u tom slučaju mogu pronalaziti načine za digitalizaciju i osiguravanje dostupnosti djela koja nisu dostupna na tržištu. 7. Otežani uvjeti kada se zemlja može isključiti iz iznimke za obrazovanje (članak 5. stavak 2.): izvorni prijedlog ostavio je puno prostora državama članicama da ne primjenjuju novu iznimku za obrazovanje i dopuste da prevlada licenciranje. Međutim, jasno je da mnoge obrazovne licence nisu prikladne. za obrazovanje. U konačnoj verziji Direktive stavlja se teret državama članicama koje su dužne osigurati da prije nego se isključi iznimka, licence moraju ponuditi realistično rješenje. 8. Zaštita javne domene (članak 14.): nedavni slučajevi pokazuju kako dionici rade jednostavne fotografije vizualnih djela koja su odavno u javnoj domeni i traže nad tim reprodukcijama pravo. To može predstavljati prepreku širenju tih djela jer su ključni tekstovi i slike izloženi riziku da budu predmet postupka zbog povrede autorskih prava. U konačnoj verziji Direktive jasno je navedeno da se nad jednostavnim reprodukcijama djela koja su u javnoj domeni ne može zahtijevati autorsko pravo. 9. Jasna mogućnost postojanja širih ograničenja i iznimaka (članak 25.): tendencija u međunarodnoj zaštiti autorskih prava je dati prednost višim razinama zaštite prava, umjesto proširivanja iznimki radi ostvarenja ciljeva u javnom interesu davanja većeg opsega za ostvarivanje ciljeva od javnog interesa kroz iznimke. Međutim, u konačnoj verziji Direktive jasno je naznačeno da bi države članice trebale i mogle ići dalje u širenje iznimki, ako to žele. 10. Proširenje iznimke za obrazovanje koju mogu koristiti nastanici u drugim okruženjima okruženjima (članak 5. stavak 1.): izvorna verzija direktive dopustila je nastavnicima da koriste digitalne radove u učionici ili online. To potencijalno ograničava mogućnost nastavnika da nude tečajeve podučavaju u knjižnicama ili na drugim mjestima. Konačna verzija Direktive pojašnjava da je to moguće uz iznimku ili licenciju, ako je primjenjivo. DESET IZBJEGNUTIH METAKA U tijeku razgovora pojavilo se nekoliko ideja koje bi ozbiljno ograničile učinak novih pravila i doista stvorile opasne presedane i za Europu i za ostatak svijeta. Srećom, nisu prihvaćene: 1. Obveza brisanja skupova podataka stvorenih za tekstovno i podatkovno rudarenje (članak 3.): brojni zastupnici Europskog parlamenta pokušali su tvrditi kako je kopije članaka i drugih materijala izrađene u strojno čitljivim formatima za tekstovno i podatkovno rudarenje, potrebno naknadno uništiti kako bi se spriječila zlouporaba. Ovime se opetovano podrazumijeva da su iznimke manje-više ista stvar kao i piratstvo (pogrešno), a značilo bi da se znanstvena istraživanja izvedena s TDM-om ne mogu reproducirati. 2. Znanstvene publikacije u okviru novih prava vezanih uz elektroničke informativne publikacije (članak 2. stavak 4.): u jednom odboru Europskog parlamenta predloženo je proširenje planiranih novih prava izdavača informativnih publikacija i na znanstvene publikacije. To nije imalo smisla, imajući u vidu vrlo različite tržišne uvjete za znanstvene publikacije (ne samo zbog činjenice da autori nisu plaćeni za svoj rad). Srećom, zastupnici Europskog parlamenta shvatili su smisao razdvajanja tog dvoje i odbili ovaj prijedlog. 3. Nastavak prekomjerne zaštite mjera tehničke zaštite (članak 7. stavak 2.): izvorna je Direktiva učinila osvježavajući iskorak uz tvrdnju kako tehnološke mjere zaštite koje sprječavaju korištenje iznimaka (na primjer kopiranje radi očuvanja) ne bi trebale uživati pravnu zaštitu, čak i za licencirana (za razliku od kupljenih) djela. Europski parlament pokušao je to preokrenuti, ostavljajući sve radove kojima se pristupa putem licenci potencijalno vezane za tehničke mjere zaštite. Ovaj prijedlog na sreću, nije uključen u konačnu verziju. 4. Nemogućnost kumuliranja iznimaka i ograničenja (članak 7.): daljnji napor je nastojao poništiti (vrlo ograničenu) odluku TU Darmstadt . Time je utvrđeno da je moguće kombinirati iznimke, sve dok se i dalje poštuje trostupanjski test. Unatoč toj očiglednoj zaštiti, nositelji prava pokušali su dodati novu klauzulu koja bi spriječila „kumuliranje“, ali koja bi u isto vrijeme imala ogroman utjecaj na discipline kao što su digitalna humanistika. Nije prošlo! 5. Automatsko pravo izdavača da iskoriste pravo javne posudbe na račun autora (članak 16. stavak 2.): jedan članak koji se često zanemaruje u Direktivi služio je zaštiti organizacija za kolektivno upravljanje pravima koje su izdavačima plaćale udio iz naknada za kopiranje. Nakon slučaja Reprobel na Sudu pravde Europske unije, kolektivne organizacije su riskirale da umjesto toga uplate taj novac autorima - stoga Direktiva naglašava da izdavači mogu tražiti udio. Tijekom pregovora o Direktivi bilo je nastojanja da se ta odredba proširi na pravo javne posudbe, što bi dovelo do toga da autori u mnogim državama izgube prihode u korist izdavača. Konačna verzija ostavlja izbor državama članicama. 6. Potpadanje knjižničnih repozitorija pod nova pravila o odgovornosti platforme za pohranjivanje (članak 2. stavak 6.): prva verzija članka 13. (sada 17) značila bi da bi bilo koja internetska lokacija s velikim brojem učitanih sadržaja trebala uvesti filtre za provjeru kršenja ili snositi odgovornost. To bi dovelo do velikog opterećenja znanstvenih i ustanova za otvoreno obrazovanje, koje igraju ključnu ulogu u davanju pristupa materijalima. Zahvaljujući opsežnom radu, sada postoji jasna iznimka za njih, pored stranica kao što je Wikipedia. 7. Obveza knjižnica i pojedinaca da plate korištenje kratkih isječaka informativnih publikacija tiskovnih publikacija (članak 15. stavak 1.): iako jasno usmjerena na GoogleNews, izvorna verzija Direktive dozvoljavala je vrlo široku primjenu prava izdavača informativnog tiska, gdje bi nekomercijalni korisnici kao što su knjižnice potencijalno bili obvezni platiti to korištenje. To je moglo značajno utjecati na istraživački rad knjižničara za korisnike, kao i na kataloge i knjižnične vodiče za korisnike. Srećom, nova Direktiva je jasna u tome kako nekomercijalni korisnici ne potpadaju pod ta pravila. 8. Radovi se mogu proglasiti da su nedostupni na tržištu samo ako se više ne prodaju sve verzije, vanjski oblici i prijevodi (članak 8. stavak 5.): izvorna verzija Direktive upućivala je da djelo može potpadati pod nove odredbe samo kada sve verzije, oblici i prijevodi više nisu na prodaju. To bi ozbiljno ograničilo utjecaj Direktive, s obzirom na to da različite jezične verzije nisu nužno međusobno zamjenjive, te da bi istraživači mogli trebati točno određeno izdanje, koje ne bi mogli zamijeniti djelom koje je još uvijek u prodaji. 9. Dvadesetogodišnje trajanje prava izdavača informativnih publikacija (članak 15. stavak 4.): prva verzija Direktive dala je izdavačima informativnih publikacija pravo na 20 godina, unatoč tome što nisu pruženi dokazi da je to proporcionalno ili opravdano. To bi ozbiljno ograničilo rad knjižnica koje rade s novinarima, kao i istraživanja novije povijesti. Na kraju, trajanje prava ograničeno je na dvije godine. 10. Retroaktivni učinak prava izdavača informativnih publikacija (članak 15. stavak 4.): u početku, nedostatak jasnoće u tekstu mogao je implicirati da bi i već postojeće publikacije imale koristi od novih mogućnosti internetskog korištenja njihovih publikacija. To bi ozbiljno ograničilo djelatnost knjižnica koje rade s informativnim publikacijama, kao i istraživanja o nedavnoj povijesti. U konačnoj verziji Direktive jasno je da nema retroaktivnog učinka. DESET OTVORENIH PITANJA Kao što je to gotovo uvijek slučaj s europskim zakonodavstvom, puno toga svodi se na transpoziciju - korake koje poduzimaju države članice kako bi se pravila EU pretvorila u nacionalna. Dodatni čimbenik u tome je nedostatak preciznosti u mnogim dijelovima Direktive. To je neizbježno, no nudi mogućnosti da se osiguraju pozitivni ishodi. Istodobno, to također znači da će knjižnice morati posvetiti veliku pozornost. Evo još deset stvari na koje treba obratiti pozornost: 1. Pravila o dopuštenim sigurnosnim mjerama u tekstualnom i podatkovnom rudarenju (članak 3. stavak 3.): Direktiva naglašava da je nositeljima prava dopušteno poduzimanje sigurnosnih mjera radi zaštite svojih djela . U isto vrijeme, to ne bi smjelo dovesti do poništavanja iznimki za tehničke mjere zaštite. Pronalaženje prave ravnoteže u ovom slučaju, kao i sprječavanje pretjerano restriktivnih pristupa bit će važno kako bi ta iznimka imala puni učinak. 2. Pravila o mogućnosti isključivanja iz rudarenja tekstova i podataka za sve pojedince i ustanove (članak 4. stavak 3.): kao što je gore naglašeno, veliki korak naprijed bio je obvezujuća iznimka za tehničke mjere zaštite u korist ljudi i organizacija koje su izvan istraživačkih centara, knjižnica i kulturnih ustanova (ako imaju zakonit pristup radovima koje rudare). No, kvaka je u tome da nositelji prava mogu izričito izjaviti da ne žele da se njihovi radovi rudare. Bit će važno raditi s državama članicama kako bi se osiguralo da su pravila u vezi takvog izričitog pridržavanja prava od strane nositelja dovoljno specifična, kako bi isključivanje bilo iznimka, a ne postalo pravilo. 3. Definicija onoga tko može imati koristi od iznimke za obrazovanje (uvodna izjava 20): usprkos našim naporima, iznimka u vezi obrazovanja se još uvijek primjenjuje samo na obrazovne ustanove, iako se može koristiti (u nadležnosti ustanove formalnog obrazovanja) u knjižnicama i baštinskim ustanovama. Ipak, postoji mogućnost da knjižnice (ili grupe koje nude obuku i podršku osobama u knjižnicama) budu priznate kao obrazovne ustanove u nacionalnom pravu. To bi otvorilo nove korisne mogućnosti za knjižnice kako bi ispunile svoj potencijal mjesta za učenje. 4. Primjena isključenja od iznimke za obrazovanje (članak 5. stavak 2.): kao što je gore naglašeno, postoji mogućnost da države članice odluče da se nova iznimka za obrazovanje ne primjenjuje u situacijama gdje u ponudi postoje licencije prilagođene za obrazovne svrhe. Vjerojatno će doći do opsežnog lobiranja nositelja prava u korist isključivanja širokih kategorija djela od iznimke za obrazovanje. Knjižnice i edukatori morati će osigurati da uvjeti utvrđeni Direktivom (da su licence „prikladne“, da „obuhvaćaju potrebe i posebnosti obrazovnih ustanova“ i da su „lako dostupne“) ispunjeni. 5. Primjena konkretnih iznimaka u iznimkama za djela nedostupna na tržištu (članak 8. stavak 3.): glavno područje rada bit će kako definirati u kojim slučajevima ustanove za kulturnu baštinu trebaju tražiti dozvole/odobrenje?/dopuštenje?/licenciju i gdje mogu imati koristi od te iznimke kako bi digitalizirale i učinile dostupnim radove koji nisu dostupni na tržištu/rasprodane radove. Države članice morat će odlučiti o uvjetima koje organizacija za kolektivno ostvarivanje prava treba ispuniti da postane što konkretno znači da organizacija za kolektivno ostvarivanje prava bude "dovoljno reprezentativna za nositelje prava u relevantnoj vrsti radova ili drugih predmeta i prava koja su predmetom licencije". 6. Primjena pravila za djela nedostupna na tržištu/rasprodana djela čiji su autori državljani trećih zemalja (članak 8. stavak 7.): jedna od slabosti Direktive je fokus na pokušajima osiguranja da radovi autora izvan Europske unije nisu obuhvaćeni novim pravilima o djelima nedostupnim na tržištu/rasprodanim djelima. Za mnoge europske zemlje to će biti teško, s obzirom na rašireno korištenje glavnih svjetskih jezika, tako da, primjerice, može biti teško razlikovati između francuskog djela i onog iz Quebeca. Države članice morat će zauzeti razuman pristup ovom pitanju. 7. Primjena definicije Primjena definicije istraživanja u dobroj vjeri o tome je li djelo još u prodaji (članak 8. stavak 5.): Direktiva predlaže da se prije nego što rad bude proglašen nedostupan na tržištu, mora poduzeti 'razumni napor' kako bi se osiguralo da nije dostupan javnosti putem uobičajenih trgovinskih kanala. S obzirom na poteškoće koje se već susreću u vezi s Direktivom o djelima-siročadi, važno je osigurati da provedba na nacionalnoj razini ne stvara neproporcionalne obveze ustanovama kulturne baštine. 8. Definiranje koji se radovi mogu očuvati pod iznimkom očuvanja, kao i koje aktivnosti i namjene to obuhvaća (članak 6., uvodna izjava 27.): Iznimka o očuvanju u Direktivi, kako je gore navedeno, dopušta reprodukcije i umnožavanja radi očuvanja, ostavljajući mogućnost državama članicama da donesu i druge iznimke i ograničenja za internu uporabu. Tako da postoji ključna prilika za traženje iznimki koje bi pokrila sva temeljna knjižnična korištenja djela. 9. Provođenje planiranih dijaloga u vezi iznimke tekstualnog i podatkovnog rudarenja, odredbe o djelima nedostupnima na tržištu i odredbe za filtre za učitavanje (članci 3. stavak 4., članak 11. i članak 10.) : određeni broj članaka predviđa dijalog između dionika o tome kako bi se pravila trebala primjenjivati. Bit će nužno obratiti pažnju na sastav, opis poslova i druge aspekte tih rasprava kako bi se osiguralo da rezultati odražavaju interes knjižnica i njihovih korisnika. To će se posebno odnositi na zaštitu slobode izražavanja prema odredbama o odgovornosti platformi za pohranjivanje i dr. 10. Zaštita iznimke za navođenje (članak 15.): Pravo izdavača informativnih publikacija stvara zabrinjavajući presedan za zaštitu koja se daje "vrlo kratkim isječcima djela". To dovodi u pitanje način na bi koji zakonodavci i sudovi promišljali koncept citiranja općenito, kao i kritiku, recenziju, osvrte i dr. Iako je područje primjene članka u Direktivi usko , presedan je svakako zabrinjavajući. 2) Mišljenje LIBER - udruge europskih znanstvenih knjižnica https://libereurope.eu/blog/2019/03/29/new-european-copyright-directive-a-detailed-look/ Nova europska Direktiva o autorskim pravima: detaljniji pogled Benjamin White, LIBER - Radna grupa za autorsko pravo i pravna pitanja ….Europski Parlament i Vijeće donijeli su Direktivu u autorskom pravu na jedinstvenom digitalnom tržištu… koja je ušla u europsko pravo. Države članice imat će dvije godine za prijenos tog novog propisa o autorskim pravima u svoje domaće zakonodavstvo. Većina novinskih izvještaja o direktivi bila je usredotočena na promijenjeno okruženje za pružatelje internetskih usluga koji udomljuju materijale zaštićene autorskim pravima (npr. You Tube, Facebook itd). LIBER i druga knjižnična udruženja izrazile su zabrinutost javnosti zbog ove odredbe i one koja se odnosi na novo pripadajuće pravo za informativne publikacije, što je dovelo do naših poziva na brisanje tih članaka. Unatoč tome, nova direktiva nudi važan napredak za sveučilišta, knjižnice i arhive. Zapravo, moglo bi se sa sigurnošću reći da u novom propisu ima mnogo toga što knjižnice, sveučilišta i institucije kulturne baštine mogu pozdraviti. Analitika podataka koju rade knjižnice, sveučilišta i dr. (rudarenje tekstova i podataka) Članak 3. Sveučilišta, obrazovne ustanove, knjižnice i sl. moći će rudariti podatke autorski zaštićene radove na koje imaju zakonit pristup. Iako Direktiva sasvim ne ispunjava kampanju „pravo na čitanje je pravo na moje“ koju LIBER snažno provodi od 2013., dolazi prilično blizu tome. Za početak, iznimka ne dopušta ugovorne odredbe koje bi spriječile tekstualno i podatkovno rudarenje, što je od međunarodnog značaja jer vidljiv je porast autorsko-pravnih iznimki koje potkopavaju licenčni ugovori. Međutim, iznimka ipak dopušta izdavačima da koriste tehničke mjere zaštite u slučajevima u kojima trebaju zaštititi "sigurnost i integritet mreža i baza podataka u kojima se nalaze autorsko-pravni radovi". Direktivom se želi naglasiti ograničena priroda koja se dopušta, vezano uz korištenje mjera tehničke zaštite od strane izdavača, navodeći u sljedećoj rečenici da "takve mjere neće ići dalje od onoga što je potrebno za postizanje tog cilja." To će ustanovama dati osnove za osporavanje bilo kakve prekomjerne upotrebe tehničkih mjera zaštite od strane nositelja autorskih prava koja sprječavaju ovo novo “pravo” u Direktivi. Analitika podataka od strane komercijalnih organizacija (rudarenje teksta i podataka) Članak 3a (promijenjen kao 4) Direktiva također uvodi iznimku, uglavnom usmjerenu na komercijalnu analitiku podataka i AI. Međutim, ova odredba nije toliko jaka kao gornja iznimka jer omogućuje da se ugovorima nadjača rudarenje podataka tamo gdje se digitalni materijal licencom daje organizacijama putem privatnih mreža ili izvanmrežnih digitalnih izvora. Međutim, ako je materijal dostupan na internetu, tada su dopuštena samo tehnička sredstva koja naznačavaju "nije dopušteno rudarenje podataka". Knjižnice i sveučilišta snažno su podupirali i oblikovali ovu novu iznimku koja nije bila u izvornom prijedlogu Komisije, jer se smatrala korisnom u kontekstu programa prijenosa znanja između privatnih tvrtki i sveučilišta. Korištenje autorskih djela za podučavanje Članak 4 (promijenjen kao 5) Trenutno je situacija licenciranja diljem Europe koja pomaže obrazovnim ustanovama da koriste autorska djela kroz učenje na daljinu i u drugim digitalnim kontekstima, fragmentirana i neujednačena. Ovaj prijedlog zahtijeva od država članica da uvedu iznimke za "ilustraciju za nastavu", tamo gdje ne postoje iznimke prilagođene svrhama koji olakšavaju ovu uporabu u nastavi. Prijedlog ostavlja mnogo prostora za tumačenje kod provođenja na razini država članica , te je jedno od mnogih područja za koje će biti važno da ga LIBER i njegovi knjižnični partneri prate, kako bi se osiguralo da se provodi u državama članicama na pošten i uravnotežen način. , Digitalno očuvanje Članak 5 (preimenovan kao 6) Ova nova iznimka (kao u slučaju iznimke o tekstualnom i podatkovnom rudarenju) dramatično se poboljšala između početnog nacrta i usvojenog teksta. Ugovori i mjere tehničke zaštite (gdje se postoji mogućnost valjanog žalbenog postupka) ne mogu spriječiti primjenu ove nove iznimke, a direktiva jasno dopušta korištenje digitalnih suradničkih mreža za očuvanje, uključujući one koje djeluju preko granica. To je od vitalne važnosti s obzirom na to da ne može svaka knjižnica u Europi imati mogućnost samostalnog rada na očuvanju digitalne građe te će se, kada je to prikladno, trebati osloniti na treće strane da to učine umjesto njih. Masovna digitalizacija autorskih djela koja su nedostupna na tržištu Članci 7-9 (promijenjeni u 8-11) Radi se o europskom odgovoru na pravna pitanja koja je pokrenuo projekt Google knjige iz 2004. Iz perspektive velikih istraživačkih ili nacionalnih knjižnica, ovaj amandman je značajan i bit će od velike pomoći u velikim europskim projektima digitalizacije. Do danas, projekti digitalizacije velikih razmjera u Europi bili su otežani potrebom da se dobiju odobrenja izravno od nositelja prava: predmet po predmet, pravo po pravo. Mnogi nositelji autorskih prava nisu se mogli naći ni nakon marljive potrage, vezano i uz Direktivu o djelima siročadi. Takav pristup po stavkama čini masovnu digitalizaciju gotovo nemogućom. Komisija je na početku 2016. ponudila samo rješenja temeljenu na licencama putem organizacija za kolektivno upravljanje kako bi se pomoglo u davanju dozvola za djela koja nisu zaštićena autorskim pravima. To je značilo da tamo gdje nije bilo udruženja za kolektivno ostvarivanje prava (ili gdje su postojala, ali nisu mogla ponuditi licence za potrebe ustanova za kulturnu baštinu koje djela nedostupna na tržištu iz svoje zbirke elektronički daju javnosti), takav prijedlog Komisije ne bi pomogao. Prvobitni prijedlog također ne predviđa da neobjavljeni materijali mogu biti licencirani. Zahvaljujući velikom radu s članovima Europskog parlamenta od strane LIBER-a, drugih knjižničnih partnera i Europeane, Direktiva sada uključuje "iznimku povratnog učinka" koja se može koristiti ako licence nisu dostupne iz dva gore navedena razloga. To djeluje poput mamca za kolektivne organizacije za upravljanje, potičući ih da se potrude ponuditi licence tamo gdje trenutno nisu dostupne. Kao i svi ostali članci u direktivi, kako će se to naknadno provesti na razini država članica bit će ključno za uspjeh projekata digitalizacije knjižnica. Isključenje faksimilne reprodukcije djela u javnoj domeni od autorskih i srodnih prava, Članak 10b (promijenjen kao 14) Kada se audiovizualno djelo koje je u javnoj domeni (istekao rok zaštite) jednostavno reproducira "kakvo jest" (npr. fotografira), tada neće postojati autorsko pravo za takvu reprodukciju. Ovo je bila točka rasprave već dugi niz godina, no možda i nije „srebrni metak“ kojem su se neki nadali. Direktiva jasno navodi da se takve reprodukcije predmeta javne domene mogu prodavati, tako da će se mnoge ustanove kulturne baštine vjerojatno pokušati osloniti na ugovorne uvjete kada će dati pristup digitalnim kopijama stavki javne domene (radi fotografiranja, skeniranja i sl.). Izdavači mogu primati pravičnu novčanu naknadu za korištenje iznimke. Članak 12 (promijenjen kao 16) Ovisno o aktivnosti, diljem Europe mnoge iznimke podliježu naknadi. One se često plaćaju naknadama za medije za reproduciranje, ili izravno od strane države ili nacionalnih vlada. Ovaj novi dodatak pravnoj stečevini o autorskim pravima nastoji se nositi s posljedicama sudskog slučaja u Njemačkoj, potvrđujući da, ako autor djela izdavaču dozvoli, prenese ili dodjeljuje vlastita prava, izdavač može primiti i ovu naknadu. Pravo izdavača informativnih publikacija Članak 11. (promijenjen kao 15) Ovaj novi i kontroverzni dodatak Direktivi nazvan je porez na poveznicu. Primjenjuje se na korištenje internetskih novina od strane komercijalnih pružatelja internetskih usluga. Ako komercijalni ISP koristi više od "kratkog isječka" iz internetske publikacije za tisak, to će morati biti riješeno licencijskim ugovorom. Iako to ne bi trebalo utjecati na knjižnice, sveučilišta i druge obrazovne ustanove (koje, kao neprofitne organizacije, ispadaju iz definicije pružatelja internetskih usluga), LIBER namjerava pažljivo pratiti njegovu provedbu na razini država članica. To je zato što interpretacija kratkog isječka može početi utjecati na to koliko se djela u autorskim pravima može koristiti u skladu s kritikom i recenzijom, citatom ili ilustracijom za iznimke u nastavi. Povećana odgovornost platformi za dijeljenje komercijalnih sadržaja, Članak 13 (preimenovan u 17) Najkontroverzniji aspekt direktive bio je potez da se komercijalni pružatelji internetskih usluga (pristup audiovizuelnim djelima na platformama za video na zahtjev) učine odgovornijima za sadržaj zaštićen autorskim pravima koji putuje preko njihovih platformi. Dobra vijest je da smo, nakon mnogo zajedničkih napora knjižnica i sveučilišnih grupa, koje je često vodio SPARC Europe, bili u mogućnosti osigurati da su neprofitni obrazovni i znanstveni repozitoriji izuzete od obveza iz članka 13 (17). Primljeno na znanje Zahvaljujemo na Vašim mišljenjima i komentarima vezanim za utjecaj Direktive (EU) 2019/790 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu i izmjeni Direktive 96/9/EZ i 2001/29/EZ na institucije kulturne baštine te o potrebi odgovarajuće implementacije predmetne Direktive i unaprjeđenja sadašnjeg stanja u području djelatnosti knjižnica i institucija kulturne baštine. Sugestije i komentare koje ste iznijeli u okviru ovog javnog savjetovanja detaljnije ćemo razmotriti prilikom predstojeće izrade Nacrta prijedloga Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. U pogledu samog Nacrta prijedloga Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima upućujemo Vas na to da će, sukladno propisanoj zakonodavnoj proceduri, navedeni dokument također biti predmetom javnog savjetovanja u okviru kojeg ćete imati priliku komentirati konkretne prijedloge pojedinih članaka.