Izvješće o provedenom savjetovanju - SAVJETOVANJE O OBRASCU PRETHODNE PROCJENE ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PROFESIONALNOJ REHABILITACIJI I ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 UDRUGA INVALIDA RADA ZAGREBA PRILOG 1. Zakonom o izmjenama Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (dalje: Zakon o izmjenama) predlažu se, između ostalog, smanjenje visine novčane naknade sa dosadašnjih 30% na 20% iznosa minimalne plaće te oslobođenje te obveze u potpunosti poslodavaca u sektoru proizvodnje tekstila, odjeće, kože, drva i namještaja. Udruga invalida rada Zagreba takav prijedlog smatra opasim i štetnim za osobe s invaliditetom. Naime, sam Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom propisao je spomenutu „kvotnu obvezu„ kako bi pozitivno utjecao na zapošljavanje osoba s invaliditetom kao višestruko radno marginalizirane skupine. Ipak, u razdoblju od 01. siječnja do 31. ožujka 2019. godine posredovanjem Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje zaposleno je ukupno 38.928 osoba, od čega 580 osoba s invaliditetom dok je godinu dana ranije, tijekom 2018. godine, zaposleno 2.655 osoba s invaliditetom. Upravo bi se taj pad u zapošljavanju osoba s invaliditetom trebao uzeti kao jedan od kriterija za pojačavanje državnih stimulativnih aktivnosti u području zapošljavanja osoba s invaliditetom. Međutim, spomenutim prijedlogom Zakona o izmjenama predložene su upravo suprotne i destimulativne mjere. Nadalje, smatramo da bi se preostala 1/3 sredstava prikupljenih po osnovi „kvotnog„ penaliziranja mogla i trebala iskoristiti za osnaženje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Postupak vještačenja, uvjeti rada vještaka, oprema koju vještaci upotrebljavaju, broj vještaka i centara za vještačenje imaju znatan prostor za napredovanje, no isti zahtijeva i materijalna ulaganja. Kvaliteta čitava sustava počiva na kvaliteti rada spomenutog Zavoda. Također, pohvalno je da država potiče zapošljavanje u ugroženim proizvodnim granama i razumljivo je nastojanje za oslobođenje istih grana obveze kvotnog zapošljavanja radnika s invaliditetom, uzevši u obzir tešku situaciju u sektorima. Ipak, zakonodavac u tom slučaju za navedene sektore treba propisati posebne stimulativne propise za zapošljavanje osoba s invaliditetom. Stoga bi za iste pogođene sektore predloženim Zakonom o izmjenama trebalo uvesti posebne olakšice (lex specialis) koje bi u odnosu na ostatak gospodarstva, snažnije stimulirale zapošljavanje osoba s invaliditetom u navedenim sektorima. Napominjemo i da Europska Unija ulaže velike napore u razvoj sustava profesionalne rehabilitacije, vještačenja i zapošljavanja osoba s invaliditetom. Na istoj osnovi su izvršene i posljednje izmjene Zakona o socijalnoj skrbi kojima je, između ostalog, omogućeno da i zaposlene osobe s invaliditetom primaju „osobnu invalidninu“, a s ciljem utjecanja na očuvanje i povećanje zaposlenosti osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Neovisno o izmjenama Zakona i intervencijama koje se njime propisuju, održivost i razvoj sustava profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom i nadalje su prioritet te se uopće ne dovodi u pitanje njihovo financiranje i stabilnost. Naglašavamo kako stimulativne mjere u vidu poticaja i nagrada za zapošljavanje osoba s invaliditetom kako poslodavcima na otvorenom tržištu rada, tako i zaštitnim i integrativnim radionicama, nisu nikako ugrožene, te su sredstva u tu svrhu osigurana. Osim toga, ne treba zaboraviti da će poslodavci i nadalje biti u obvezi plaćati novčanu naknadu zbog neispunjenja kvote i to u visini od 20% minimalne plaće, za koji iznos je procijenjeno da će biti dostatan za pokriće svih namjena u cilju zaštite osoba s invaliditetom i njihove integracije na tržište rada.
2 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom PRILOG 1. Budući da se kao jedan od razloga zbog kojeg se zahtijeva izmjena ovog Zakona navodi okolnost da se dio sredstava prikupljenih s osnove novčane naknade zbog neispunjavanja kvotne obveze ne utroši, te da je stoga potrebno smanjiti visinu novčane naknade i to s 30% na 20% minimalne plaće ističemo: Već dulji niz godina upozoravamo na nizak udio zaposlenih OSI na tržištu rada, što posebno dolazi do izražaja kada brojku zaposlenih OSI koja se kreće oko 11.000 usporedimo s podacima iz Izvješća o OSI u Republici Hrvatskoj HZJZ prema kojem u Republici Hrvatskoj živi više od 200.000 osoba u radno aktivnoj dobi. Osim toga, već godinama imamo izuzetno visok broj osoba koje su izvan radnog odnosa zbog profesionalne nesposobnosti za rad, odnosno djelomičnog gubitka radne sposobnosti; na dan 31. prosinca 2019. godine u evidencijama HZMO-a evidentirano je 64.925 osoba iz ove kategorije. Preostale radne sposobnosti koje posjeduje ova kategorija osoba u potpunosti su zanemarene, ali jednako tako i radni potencijal OSI u radno aktivnoj dobi koje su izvan radnog odnosa. Jedino se kroz postupke profesionalne rehabilitacije može u potpunosti utvrditi u kojoj mjeri su ove osobe zapošljive na tržištu rada ili bismo kroz ove postupke osnaživanjem radnih i drugih sposobnosti mogli očekivati njihovo uspješno zapošljavanje, ali i ono što se često zapostavlja, omogućiti zadržavanje zaposlenja za sve one osobe kod kojih invaliditet nastupi tijekom radnog vijeka. U slučajevima gdje invaliditet nastupa tijekom radnog vijeka, nerijetko svjedočimo otkazima, iako bi se uslugama profesionalne rehabilitacije primjerice kroz stručnu podršku na radnom mjestu omogućilo mnogim osobama zadržavanje njihovog zaposlenja. Veliki broj poslodavaca s ovim mogućnostima nije upoznat. Ovo su samo neki od razloga koji ukazuju na važnost usluga profesionalne rehabilitacije, međutim novi model profesionalne rehabilitacije koji se provodi sukladno Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju OSI ne dobiva dovoljnu podršku kroz mjere i aktivnosti koje se poduzimaju na državnoj razini, a ponajviše jer nedostaje jasna vizija u odnosu na radni potencijal OSI i njihovu ulogu na otvorenom tržištu rada. Čl. 10. Zakona propisano je da se sredstva uplaćena s osnova novčane naknade koriste u svrhu isplate poticaja i nagrada pri zapošljavanju OSI te za provođenje projekata i programa za zapošljavanje OSI. S obzirom da se u praksi uočila preuska namjena sredstava donesene su Izmjene i dopune Zakona kojima je proširena namjena sredstava uplaćenih s osnova novčane naknade i na održivost i razvoj sustava profesionalne rehabilitacije. Zakon je omogućio pravne pretpostavke za uspostavu tog sustava, ali je njegova tehnička provedba uslijedila znatno kasnije. Navedena sredstva se prikupljaju od 2015. godine, a do akumulacije sredstava je došlo jer je Zakonom bila propisana vrlo sužena namjena tih sredstava. Unatoč proširenju namjena, sredstva se ne mogu dovoljno brzo trošiti, iako za time postoji itekako potreba. Naime, isplata ovih sredstava ovisna je o kapacitetima i funkcioniranju centara za profesionalnu rehabilitaciju, jer većina novčanih poticaja ovisi o njihovoj stručnoj procjeni. Međutim, i sami centri za profesionalnu rehabilitaciju suočavaju se s problemima. Od samog početka donošenja zakonske regulative bilo je poteškoća oko osnivanja i početka rada centara, koji su okosnica razvoja sustava profesionalne rehabilitacije. U okolnostima dvojnog vlasništva nad centrima, isti se nisu razvijali, te je bio upitan njihov opstanak. Od 1. siječnja 2019. godine kada su centri u potpunosti prešli u vlasništvo RH osigurani su uvjeti za njihov razvoj, te se očekuje sukladno Akcijskom planu za razvoj i unaprjeđenje rada centara za 2019. i 2020. godinu prostorno, kadrovsko i tehničko jačanje centara kako bi isti mogli izvršavati sve Zakonom propisane aktivnosti. Prema tome, stvarni odnos prikupljenih i utrošenih sredstava s osnove novčane naknade moći će se utvrditi tek nakon što sustav profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja OSI postane u potpunosti djelotvoran. Nastavno, aktivnosti i mjere u okviru pružanja usluga profesionalne rehabilitacije, u opsegu u kojem se sada provode nedovoljne su za jačanje radnih kapaciteta svih OSI kojima je to u ovom trenutku neophodno s ciljem njihovog zapošljavanja na otvorenom tržištu rada i omogućavanja da zadrže zaposlenje u slučaju nastanka invaliditeta tijekom radnog vijeka, te nužno podrazumijevaju uvođenje novih vrsta poticaja za koje je u ovom trenutku jasno da itekako postoji potreba. Mišljenja smo da je zaključak temeljen na argumentu da se od prikupljenih sredstava novčane naknade utroši 2/3 sredstava, pa je stoga za iznos od 1/3 prikupljenih sredstava koja se prenose u iduću godinu opravdano smanjiti visinu novčane naknade sa 30% na 20% osnovice koju čini minimalna plaća, preuranjen. Sustav profesionalne rehabilitacije nije se ni približno razvio do onog stupnja u kojem bismo mogli tvrditi da su potrebe svih - OSI i njihovih poslodavaca – u potpunosti zadovoljene i da su sve barijere za pristup svijetu rada uklonjene, a da isto možemo potkrijepiti brojkama o broju zaposlenih OSI na otvorenom tržištu rada. Nastavno na prethodnu tvrdnju, osim što se postojeći poticaji nastoje unaprijediti na način da se u povećanom iznosu isplaćuju poslodavcima, ZOSI planira i uvođenje novih poticaja kojima bi se financirali troškovi zapošljavanja stručnih radnika i radnih instruktora u zaštitnim i integrativnim radionicama i troškovi prijevoza OSI na i s posla. Pravo na ovaj poticaj imali bi svi poslodavci koji zapošljavaju OSI, OSI koje se samozapošljavaju, te zaštitne i integrativne radionice. Već dulji niz godina upozoravamo da nisu osigurani poticaji kojima bi se financirao prijevoz na posao za teško pokretne OSI, ali i naknada plaća kao nadomjestak do iznosa pune plaće za rad u nepunom radnom vremenu, jer rad u punom radnom vremenu i nemogućnost dolaska na posao kod mnogih OSI predstavlja glavnu zapreku za prihvaćanje i zadržavanje zaposlenja. Ovaj potonji poticaj mora zaživjeti s ciljem suzbijanja diskriminacije na osnovi invaliditeta, jer je u potpunosti zanemarena činjenica da mnoge osobe upravo zbog invaliditeta nisu u mogućnosti odraditi puno radno vrijeme (i nemaju umanjenu radnu sposobnost prema propisima ZOMO-a), pa stoga niti ostvariti pravo na punu plaću kao njihovi kolege bez invaliditeta na istom radnom mjestu. Smatramo protivnim antidiskriminacijskim propisima da se u ovakvim slučajevima primjenjuje načelo isplate plaće razmjerno odrađenom broju sati, te smatramo da je potrebno kroz poticaj u vidu naknade plaće izjednačiti njihov položaj. U ovakvim slučajevima odričemo se već dugi niz godina i kao država i kao društvo mnogih sati rada koje su OSI u mogućnosti uspješno odraditi, samo zato jer trenutno u sustavu nemamo odgovarajuće rješenje za njih. Mogućnost odrađivanja pune satnice ovisi i o individualnim mogućnostima i specifičnim ograničenjima pojedine OSI. Mnoge osobe zbog vrste i stupnja invaliditeta ne mogu fizički odraditi puno radno vrijeme ili njihova mogućnost rada ovisi o usluzi radnog asistenta koja još uvijek ne postoji kao zakonska mogućnost za OSI da bi mogli biti aktivni u svijetu rada. Specifične poteškoće, sposobnosti i potrebe koje proizlaze iz pojedine vrste invaliditeta predstavljaju objektivan razlog zbog kojeg osoba s invaliditetom često ne može u jednakom opsegu i istim vremenskim okvirima u odnosu na osobe bez invaliditeta izvršavati poslove svog radnog mjesta, bilo kao zaposlena ili samozaposlena osoba. Ove okolnosti OSI neminovno stavljaju u nejednak položaj na tržištu rada, te je upravo u ovakvim slučajevima potrebno pružiti podršku radu OSI kroz odgovarajuće poticaje. Ne postoje programi socijalnog uključivanja, koji su namijenjeni OSI koje su trenutno nezapošljive, ali bi se uključivanjem u ovakve programe moglo očekivati njihovo zapošljavanje, a provedba ovih programa također nužno podrazumijeva financiranje troškova izvođača odnosno ustanova socijalne skrbi, stručnih radnika, potrebne opreme te nagrade korisnicima. Do sada su HZMO i HZZ upućivali zanemariv broj OSI na profesionalnu rehabilitaciju, međutim potrebno je zakonski urediti i revidirati visinu naknade za OSI tijekom profesionalne rehabilitacije kako bi bila motivirajuća za korisnike, a što će također iziskivati dodatna sredstva. Nadalje, izmjenom Odluke o zabrani novog zapošljavanja, omogućilo bi se zapošljavanje potrebnog kadra u centrima i ZOSI-ju što bi zahtijevalo dodatna sredstva, kao i informatizacija i nabava specijalne opreme za rad u centrima. Donošenjem nove odluke o donošenju Cjenika profesionalne rehabilitacije kojom se naplaćuju samo dvije usluge (usluga 6 i usluga 9), usluge će biti dostupnije korisnicima i poslodavcima, te će istovremeno predstavljati njihovo rasterećenje. Napominjemo da novac prikupljen s osnove novčane naknade cirkulira te se u konačnici vraća poslodavcima kroz poticaje te kvalitetnu i osposobljenu radnu snagu na radnom mjestu bez prepreka koje proizlaze iz invaliditeta u odnosu na rad, budući da su za razumnu prilagodbu osigurana sredstva. Slijedom navedenoga, smatramo neosnovanim smanjivanje novčane naknade s 30% na 20% posto, budući da sustav profesionalne rehabilitacije tek treba zaživjeti u punom opsegu u narednim godinama, a rasterećenje poslodavaca država treba osigurati drugim mjerama budući da ova i slične mjere utječu dugoročno negativno na mogućnosti OSI na tržištu rada koje su u svakom pogledu, prema trenutnim pokazateljima, smanjene. U odnosu na drugi cilj koji se želi postići u smjeru oslobađanja obveze zapošljavanja OSI i obveze plaćanja novčane naknade u određenim djelatnostima, ističemo da niti jedna od država koje su uvele kvotnu obvezu ne poznaju izuzeća od obaveze u ovolikom opsegu kakav poznaje naš sustav i nikako nije uputno uvoditi nova izuzeća od obaveze. Jednako tako mogućnost korištenja zamjenske kvote u RH je mnogo šira od takvih mogućnosti u drugim država EU. S obzirom na navedeno poslodavci obveznici kvote u RH su manje opterećeni obavezom koja rezultira i manjom financijskom obavezom. Radno intenzivne djelatnosti su djelatnosti u kojima postoji najveća mogućnost zapošljavanja OSI, jer raspolažu najvećim brojem jednostavnih radnih mjesta na kojima OSI mogu raditi. Za usporedbu, Slovenija za ove djelatnosti ima kvotnu obvezu od 6%. Zaštitne i integrativne radionice velikim dijelom pokrivaju upravo ove djelatnosti i zapošljavaju osobe ovog strukovnog profila, stoga je državnim mjerama i aktivnostima potrebno razvijati modele za njihov uspješan prijelaz i zapošljavanje na otvorenom tržištu rada upravo u ovim sektorima. Isto tako, kroz obrazovni sustav je ciljanim djelovanjem trebalo omogućiti školovanje za određena zanimanja iz ovih djelatnosti i ne dopustiti da se razredni odjeli na ovom polju ugase, dok mjere poput ove moguće izravno pogađaju OSI kao teško zapošljivu skupinu. Nije prihvaćen Neovisno o izmjenama Zakona i intervencijama koje se njime propisuju, održivost i razvoj sustava profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom i nadalje su prioritet te se uopće ne dovodi u pitanje njihovo financiranje i stabilnost. Naglašavamo kako isplata poticaja i nagrada za zapošljavanje osoba s invaliditetom kako poslodavcima na otvorenom tržištu rada, tako i zaštitnim i integrativnim radionicama, nije nikako ugrožena, te su sredstva u tu svrhu osigurana. Osim toga, ne treba zaboraviti da će poslodavci i nadalje biti u obvezi plaćati novčanu naknadu zbog neispunjenja kvote i to u visini od 20% minimalne plaće, za koji iznos je procijenjeno da će biti dostatan za pokriće svih namjena u cilju zaštite osoba s invaliditetom i njihove integracije na tržište rada.
3 Društvo osoba s tjelesnim invaliditetom Međimurske županije PRILOG 1., 2. ANALIZA POSTOJEĆEG STANJA Iz analize postojećeg stanja vezano uz prijedlog Zakona o izmjenama Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom vidljivi su razlozi zbog kojih se prilazi izradi izmjenama ZPRZOSI. Iz cilja izmjene ZPRZOSI vidljiva je isto tako želja da se smanji visina obveze novčane naknade i to s 30 % na 20 % minimalne plaće. Razumljivi su razlozi i ciljevi koji se žele postići izmjenama ZPRZOSI, međutim s izmjenama ZPRZOSI trebalo bi prići i izmjenama Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje OSI (NN br. 75/18. i 120/18.). Pravilnik propisuje, između ostalog i mogućnost ispunjavanje obveze kvotnog zapošljavanja zamjenskom kvotom na način da se zaključi ugovor o poslovnoj suradnji s osobom s invaliditetom koja se samozapošljava; s zaštitnom radionicom i integrativnom radionicom, odnosno trgovačkim društvom, zadrugom ili udrugom u kojima više od polovine radnika čine OSI; ugovor o obavljanju studentskog posla te daje stipendiju OSI i to sve u visini od najmanje 30 % minimalne plaće. Trebalo bi smanjiti vrijednost sklopljenih ugovora isto na 20 % minimalne plaće. Isti razlozi i cilj koji je naveden u prijedlogu Zakona o izmjenama ZPRZOSI vrijedi i za izmjenu Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje OSI. Dodatno se potiče sklapanje navedenih ugovora te omogućuje opstojnost poslodavaca koji zapošljavaju veći broj OSI, odnosno samozapošljavanje OSI i dr. Navedeno je bitno za poboljšanje i stabilnost poslovanja takvih poslodavaca i zadržanja zaposlenih OSI. Prihvaćen Izvršene su odgovarajuće izmjene u Pravilniku o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom (Narodne novine, br. 37/20).