Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 VINKO SLUŽEK PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 10. Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine je očito sastavio netko tko nema veze sa medicinom ili je namjerno oštetio nemali broj liječnika specijalizanata i specijalista. U članku 3. svi doktori medicine se mogu stručno usavršavati u obliku specijalizacije, odnosno uže specijalizacije OSIM specijalista opće interne medicine, specijalista infektologije, specijalista opće kirurgije i specijalista psihijatrije. Kao specijalist opće interne medicine sam ogorčen jer je uvijek postojala uža specijalizacija ( subspecijalizacija ) pošto je interna medicina kao takva najšira grana medicine, i potpuno je normalno da se specijalist mora uže usmjeriti ( isto vrijedi i za opće kirurge ). Po istom Pravilniku smo uskraćeni za osnovno pravo u struci a to je pravo na stručno usavršavanje, zakinuti smo i materijalno jer za isti posao nemamo isti koeficijent. Ne omalavažavajući druge specijalnosti, ali ako specijalist oftalmolog može subspecijalizirati stražnji segment oka, ili specijalist urolog može subspecijalizirati urodinamiku ili slično, mislim da i mi imamo pravo na uže usmjerenje na gastroenterologiju, kardiologiju ili dr. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
2 VESNA KUŠEC PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Za Hrvatsko društvo za laboratorijsku medicine Hrvatskog liječničkog zbora Problem: Nacrt Pravilnika nije sukladan sa suvremnim i preporučenim standardima specijalističke edukacije doktora medicine u EU, nije moguća izvedba postojećih programa specijalističke edukacije pripremljenih prema Europskim zahtjevima (UEMS), ne omogućuje ostvarivanje EU-standarda zdravstvene skrbi i mobilnost stručnjaka. Ovaj nacrt je potrebno hitno povući radi preuredbe i usklađivanja s postojećim standardima liječničkog specijalističkog obrazovanja u EU. Glavne primjedbe: Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine mora biti osnova za ostvarivanje EU standarda specijalističkog usavršavanja doktora s ishodom EU standarda zdravstvene skrbi. Programi specijalistističkog usavršavanja i programi specijalističkih poslijediplomskih studija su podudarni i pripremljeni prema zahtjevima koje je postavila struka/specijalisti u EU (UEMS European Training Requiremenst), a što mora biti pravno/administrativno izvedivo i primjenjivo Pravilnikom. 1. Pravilnik nije temeljen na: • Sadržaju Direktive 2005/36 i Zakonu o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija doktora medicine, • UEMS zahtjevima specijalističke edukacije za doktore medicine u EU (European training requirements), I drugim suvremeni standardima liječničkih specijalizacija. 2. Sadržaj Pravilnika mora biti uvjet primjene postojećih suvremenih EU standarda za: • Specijalizanta, • Metoda praćenja napredovanja specijalizanta: “entrusted professional activities”, • Sadržaj specijalističkog usavršavanja, ishodi - kompetencije, “capabilities”, • Mentore, • Zdravstvene ustanove za edukaciju • Upravljanje kvalitetom, 3. Izostavljena liječnička specijalizacija iz laboratorijske medicine (prisutna u 23 države članice EU i navedeno u Direktivi 36/05, te je liječnička specijalizacija u ostatku svijeta). 4. Pravilnik ne uzima u obzir EU zahtjeve liječničke struke i odluke/potrebe liječničke struke u RH kroz rad ključnih liječničkih institucija, medicinskih fakulteta, Hrvatskoga liječničkog zbora, Hrvatske liječničke komore i Nacionalnog povjerenstva za specijalističku izobrazbu liječnika. Primjeri manjih primjedbi: 1. Uvjeti za izbor mentora moraju biti izvrsnost i transparentnost, temeljem javnih natječaja i definiranih kriterija kvalitete, uključuje izobazbu mentora . 2. Za oblik završnog ispita se mora predvidjeti mogućnost EU-ispita, budući da su se tako izjasnili svi voditelji specijalističkih studija odn. njihovi predstavnici, osim voditelja specijalističke izobrazbe iz psihijatrije. 3. Planirati e-specijalizantsku knjižicu evidencije rada i napredovanja. 4. Izrijekom navesti da su odluke o specijalističkom usavršavanju ishod prijedloga/ekspertize struke ili odgovarajućih liječničkih institucija ili ekspertnih skupina, potvrdom postavljenog ministra. Prijedlog rješenja problema neprihvatljivog nacrta Pravilnika specijalističkog usavršavanja doktora medicine je da struka izradi liječnički dio sadržaja Pravilnika prema suvremenim EU standardima specijalističke izobrazbe doktora medicine, i to: • Predstavnici ključnih liječničkih institucija - Nacionalno povjerenstvo za specijalističku izobrazbu liječnika, medicinskih fakulteta, Hrvatskog liječničkog zbora, Hrvatske liječničke komore, će pripremiti i izraditi sadržaj koji se odnosi na specijalističku izobrazbu doktora medicine, • Održati konzultacije s predstavnicima specijalističkih grana, • Pravne službe ovih institucija će prirediti pravno/administrativni oblik, te • Predati Ministarstvu na doradu. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
3 VANJA ISAJLOVIĆ PAVOKOVIĆ PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Poštovani, odredbu članka 3, stavka 2 Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine smatram neustavnom zbog povrede članka 14 Ustava RH kojim je zajamčena jednakost svih građana RH pred zakonom. Navedenom odredbom mi, bolnički liječnici, direktno smo oštećeni te se među nama bez opravdanog razloga stvara nejednakost. Odredba onemogućuje liječnicima, prethodno navedenih specijalizacija, jednaka prava koja su Ustavom RH svim njenim građanima zajamčena. Svim liječnicima treba ili omogućiti ili onemogućiti užu specijalizaciju. Svaka druga opcija stvara neutemeljenu neravnopravnost. Također, smatram da je program specijalizacije u praksi loše izveden, iako je na papiru jako lijepo napisan. Specijalizanti su prepušteni sami sebi, bez nadzora i vodstva svojih mentora. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
4 Valentina Delimar PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Podržavam prijedlog uže specijalizacije iz reumatologije za specijaliste fizikalne medicine i rehabilitacije. Također smatram da je nužno omogućiti i uže specijalizacije iz dječje, neurološke, ortopedske rehabilitacije i rehabilitacije osoba s amputacijom uvoda obzirom da se radi o izuzetno usko specifičnim granama rehabilitacije. U praksi se sada kolege samo kolokvijalno nazivaju primjerice dječjim fizijatrima i sl. te su zakinuti za stručnu edukaciju koju bi ovim putem mogli steći kroz užu specijalizaciju. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
5 Valentina Blažinčić PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Poštovani, Liječnici specijalisti fizikalne medicine i rehabilitacije imaju vrlo značajnu ulogu u zdravstvenom sustavu neovisno rade li u primarnim, sekundarnim ili tercijarnim zdravstvenim ustanovama. Uloga specijaliste fizikalne medicine i rehabilitacije u liječenju odraslih je omogućavanje maksimalnog oporavaka bolesne/ ozlijeđene osobe kako bi se ta osoba mogla vratiti u svoju radnu i društvenu okolinu a ako to nije moguće cilj rehabilitacijskog liječenja je što veća samostalnost bolesne /ozlijeđene osobe (no to nažalost znači da već postoji potreba za pomoći od strane druge osobe uključujući i korištenje različitih resursa zdravstvenog sustava). U današnje vrijeme lako pratimo svakodnevan napredak u različitim područjima medicine pa tako i napredak u području fizikalne medicine i rehabilitacije koji je izuzetno velik posljednjih nekoliko godina neovisno razmatramo li mogućnosti primjene određenih lijekova, robotike, kompjuterski potpomognute rehabilitacije ili drugih novih tehnologija u fizikalnoj medicini. S obzirom da liječnik specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije treba imati kompetencije iz različitih grana medicine (neurologije, ortopedije, traumatologije, pedijatrije, reumatologije i dr.) ali i znanje vezano uz nove mogućnosti fizikalnog i rehabilitacijskog liječenja, potpuno je prirodna potreba za daljnjim tj. užim usavršavanjem i usvajanjem dodatnog stručnog znanja te postojanje užih specijalizacija ili subspecijalizacija. Postojanje užih specijalizacija istovremeno omogućava dodatne kompetencije specijalistima i utječe na uspješnije rehabilitacijsko liječenje bolesnih/ozlijeđenih osoba te se može pretpostaviti da će dovesti do drugačijeg korištenja zdravstvenih resursa i moguće uštede. Smatram da je prijedlog Hrvatskog društva za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu vezano uz potrebu četiri užih specijalizacija potpuno opravdan. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
6 Udruga poslodavaca u zdravstvu Hrvatske PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Poštovani, povodom internetskog savjetovanja s javnošću o Nacrtu Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, ispred Udruge poslodavaca u zdravstvu Hrvatske, dostavljamo prijedloge članice navedene Udruge, Nacionalne memorijalne bolnice Vukovar: ''Poštovani, Člankom 3. stavak 1. prijedloga Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine propisano je da se doktori medicine mogu stručno usavršavati u obliku specijalizacije i uže specijalizacije. Međutim, članak 3. stavak 2. propisuje izuzeće od ove mogućnosti u odnosu na specijaliste opće interne medicine, infektologije, opće kirurgije i psihijatrije koji su specijalističko usavršavanje završili prema Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (NN br 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 116/15, 62/16, 69/16 - ispravak, 6/17, 89/17 Odluka i Rješenje Ustavnog suda RH i 91/17. -Odluka Ustavnog suda RH), te koji prema ovom prijedlogu nemaju mogućnost stručnog usavršavanja iz uže specijalizacije ako je uža specijalizacija citiranom pravilnikom propisana kao specijalizacija. Ovakvo izuzeće smatramo ograničavajućim u smislu daljeg napredovanja i usavršavanja specijalista u odnosu na iste specijaliste koji su specijalističko usavršavanje proveli prema ranijim pravilnicima. Također, obzirom na usklađenost programa specijalističkog usavršavanja, odnosno obzirom da su programi usavršavanja po ranijem i sadašnjem pravilniku usklađeni, smatramo ovakvo ograničenje i stavljanjem u neravnopravan i nepovoljan položaj specijalista koji su specijalističko usavršavanje završili prema Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (NN br 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 116/15, 62/16, 69/16 - ispravak, 6/17, 89/17 Odluka i Rješenje Ustavnog suda RH i 91/17. -Odluka Ustavnog suda RH). Naime, primjer opće interne medicine - ranije je specijalističko usavršavanje trajalo 4 godine nakon čega je bilo moguće odabrati užu specijalizaciju u trajanju od 2 godine, dok je sada specijalističko usavršavanje iz opće interne medicine u trajanju od 5 godina uz ograničenje daljih mogućnosti užeg usavršavanja. U ovakvoj situaciji, liječnici sa 6 (4+2) godina usavršavanja su uži specijalisti sa priznatim koeficijentom, dok je sada specijalistima i nakon 5 godina usavršavanja takvo uže usavršavanje onemogućeno. Jedina mogućnost koja ostaje sada specijalistima je ponovno specijalističko usavršavanje u trajanju novih 5 godina (priznalo bi im se zajedničko deblo, pa im ostaje dodatne 3 godine), nakon čega postaju specijalisti sa 2 specijalizacije i sa 8 (5+3) godina usavršavanja i nadalje sa koeficijentom specijalista. Ali i u takvim jedinim mogućim slučajevima specijalisti bi sklapali novi ugovor o specijalizaciji, što nosi sa sobom nova pitanja – jesu li oni u radnom odnosu kao specijalizanti ili su i dalje specijalisti, da li obavljaju poslove specijalista koji su već postali ili su isključivo specijalizanti, koja plaća im se isplaćuje, te druge probleme koje pravilnici ne definiraju. Imajući ovo sve na umu, može se zaključiti da pravilnik ne predviđa mogućnost daljeg usavršavanja ovih specijalista, što je jedno od temeljnih prava i obveza svakog liječnika. Manje zdravstvene ustanove, posebice opće bolnice imaju većinom organizirane odjele interne medicine, te svi specijalisti na tim odjelima moraju biti stručno osposobljeni za pokriti cijelu internističku službu. Međutim, radi bolje kvalitete rada nužno je omogućiti specijalistima interne medicine uže usavršavanje iz kardiologije, gastroenterologije te drugih podgrana interne medicine, čime se uz pružanje usluga stacionarnog dijela interne medicine proširuje i mogućnost pružanja SKZ i iz područja svih užih specijalizacija. Upravo radi toga je za manje zdravstvene ustanove nužno omogućiti da specijalisti opće interne medicine imaju i dodatno uže usmjerenje. Samo u Nacionalnoj memorijalnoj bolnici Vukovar trenutno je 2 specijalista i 3 specijalizanta opće interne medicine, a na nivou Slavonije i RH se radi o sigurni smo o značajnoj brojci liječnika na koje se ovo ograničenje odnosi. Zanimljivo je zamijetiti kako interna medicina kao najšira grana medicine nema mogućnosti daljeg užeg usmjeravanja, dok je to i dalje omogućeno drugim specijalnostima (npr. specijalist oftalmolog može subspecijalizirati stražnji segment oka, urolog može subspecijalizirati ginekološku urologiju, transplatacijsku urologiju, urodinamiku...), u ćemo također možemo zamijetiti taj ograničavajući segment. Slijedom svega navedenoga, smatrajući predmetnu odredbu ograničavajućom, te smatrajući kako ista određene liječnike stavlja u nepovoljan položaj u odnosu na druge, predlažemo da se članak 3. stavak 2. prijedloga Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine briše, te da se sukladno odredbi članka 3. stavak 1. svim specijalistima omogući stručno usavršavanje iz užih specijalizacija, jer time poboljšavamo kvalitetu rada, ali i omogućujemo liječnicima koji to žele napredak i razvoj. S poštovanjem, Za Nacionalnu memorijalnu bolnicu Vukovar Privremena ravnateljica Mr.sc.Vesna Bosanac, dr.med.spec.pedijatar'' Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
7 Tea Pandurić PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Poštovani, fizikalna medicina i rehabilitacija je grana medicine koja zahtijeva individualni pristup rehabilitaciji svakog pacijenta, uključujući djecu, neurološke, ortopedske, reumatološke pacijente i osobe s amputacijom udova. Stoga mislim da je potrebno subspecijalističko usavršavanje specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije iz dječje (re)habilitacije, neurološke rehabilitacije, ortopedske rehabilitacije, reumatološke rehabilitacije te rehabilitacije osoba s amputacijom udova. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
8 Stjepan Čota PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Zbog sve bržeg razvoja fizikalne medicine i rehabilitacije smatram da je uz postojeću užu specijalizaciju iz reumatologije potrebno (i nužno) omogućiti i uže specijalizacije iz područja dječje (re)habilitacije, neurološke te ortopedsko-reumatološke rehabilitacije, kao i rehabilitacije osoba s amputacijom udova. Napredak rehabilitacijske medicine je enormno brz i samo uže specijaliziranje u navedenim područjima će pacijentima donjeti još veću kvalitetu medicinske skrbi, a liječnicima bolju stručnu edukaciju. Također, već je i danas organizirana podjela rada u visoko specijaliziranim centrima u smislu usmjeravanja u određena područja, uzmimo samo primjer djeteta s neurorizičnim čimbenicima, pacijenta s amputiranim udom ili onog s kraniocerebralnom ozljedom. Zaključno, sve navedeno ukazuje na potrebu odobrenja užih specijalizacija iz fizikalne medicine i rehabilitacije. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
9 Slađana Vukovic Baras PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Prijedlog za užu specijalizaciju iz fizikalne medicine i rehabilitacije za: ortopedska i neurološka subspecijalizacija. Predlažem da se gotovim specijalistima fizikalne medicine i rehabilitacije omogući i uža specijalizacija. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
10 Silvija Mahnik PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Podržavam prijedlog uže specijalizacije iz reumatologije za specijaliste fizikalne medicine i rehabilitacije. Predlažem da se specijalistima fizikalne medicine i rehabilitacije omogući i uža specijalizacija iz dječje rehabilitacije, rehabilitacije osoba s amputacijom udova, ortopedske i neurološke rehabilitacije s obzirom da se većina fizijatara bavi jednom od navedenih rehabilitacija. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
11 Senka Fruk PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE 1. Specijalizacija iz fizikalne medicine i rehabilitacije pokriva veoma široko područje djelovanja, kompleksna je, slojevita i nadasva zahtijeva holistički pristup djelovanja u praksi. Liječnik fizijatar /opće prakse/ a što postajemo nakon položenog specijalističkog ispita „kadar je“ raditi s bebama, s neurološkim, ortopedksim, reumatološkim i inim bolesnicima… i učiti kroz rad vođeni entuzijazmom. Postojanje samo jedne subspecijalizacije iz FIRM, a koja je u isto vrijeme i specijalizacija ? definitivno nas postavlja u pat poziciju. Ne možemo svi biti reumatolozi! Postojanje dvostrukih mjerila također je zbunjujuće. Jer kako objasniti postojanje subspecijalizacija iz dječje dermatologije, dječje oftalmologije, dječje ortopedije, psihijatrije, a za što postoji i realna opravdanost jer djeca nisu „odrasli u malom“ Entiteti i patologija često su specifične za dob. Postojanje čitavog niza abnormalnih i patoloških stanja kao i bolesti a koji u konačnici rezultiraju različitim vrstama nesposobnosti /privremene ili trajne, tjelesne, mentalne, jezičnogovorne, radne, socijalne/zahtijevaju rehabilitacijsko liječenje. Liječnik fiziijatar član je a načešće i voditelj rehabiltac. tima. Od njega se očekuju: stručno znanje, usvojene vještine, posjedovanje kompetenca iz pojedinog specifičnog područja rehabilitacije. Prijedlog o usvanjaju subspecijalizacija iz Spec. FIRM za koje su kurikulumi izrađeni još 2018. /iz Neurološke rehabilitacije, Dječje rehabilitacije, Rehabilitacije osoba s amputacijom, kao i Reumatološko ortopedkse rehabilitacije/ izraz je potrebe za kvalitetnijiom zdravstvenom zaštitom i istim bi se Nacionalno vijeće Ministarstva zdravstva trebalo voditi Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
12 prof.dr.sc.Tonko Vlak, dr.med PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Poštovani, davno je prošlo vrijeme u kojem smo fizikalnu medicinu i rehabilitaciju (FMR) definirali kao medicinsku specijalnost, koja se bavi samo dijagnostikom i liječenjem fizičkih promjena, najčešće vezanih uz promjene na lokomotornom sustava, pri čemu se koristi brojnim fizikalnim čimbenicima (pokret, toplina/hladnoća, električna energija, svjetlost, balneoterapija). Današnji pristup bolesniku, koji mora biti holistički, s naglaskom na bolesnikovu osobu, njegov doživljaj bolesti i življenje s bolešću, bez obzira na njegovu dob i spol, traži od specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije, značajno više. Specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije bavi se dijagnosticiranjem i liječenjem najčešćih bolesti i ozljeda koštano-mišićnog sustava (fizikalnim procedurama, medikamentima i drugim u službenoj medicini priznatim sredstvima) te fizikalnim liječenjem bolesti i ozljeda u području drugih specijalističkih grana medicine. Kao specijalist rehabilitacijske medicine bavi se prevencijom, dijagnosticiranjem i liječenjem (rehabilitacijom) posljedica prirođenih mana, bolesti i ozljeda u području lokomotornog sustava te utvrđivanjem stupnja oštećenja lokomotornog sustava i ostalih organskih sustava i nesposobnosti. Pri tome, pojam rehabilitacije (re = ponovo ; habilitatio = osposobljavanje) definiramo kao složeni proces ponovnog osposobljavanja za aktivnosti svakodnevnog i profesionalnog života te za emotivnu i socijalnu stabilnost osoba, koje su tu sposobnost potpuno ili djelomično izgubile, zbog bolesti ili zbog ozljede. U kontekstu najnovije europske „Bijele knjige o fizikalnoj i rehabilitacijsko medicini“ (White Book on Physical and Rehabilitation Medicine (PRM) in Europe. Eur J Phys Rehabil Med. 2018 Apr;54(2).), koja je temeljni dokument naše struke, a nameće usklađivanje razvoja i edukacije, djelokruga rada i stjecanja kompetencija iz različitih područja rehabilitacije u svim članicama Europske unije, nužno je daljnje razvijanje i unaprjeđenje struke iz brojnih rehabilitacijskih područja. Time se nastoje poštivati zaključci, smjernice i preporuke najviših regulatornih tijela naše sruke u Europi, što za posljedicu mora imati i određene promjene unutar postojećih edukacijskih programa te stjecanje specifičnih kompetencija unutar same fizikalne i rehabilitacijske medicine, a u odnosu na sada postojeći način stjecanja specijalističkih kompetencija. Možemo to nazivati užim specijalizacijama ili subspecijalizacijama, što je manje važno. Puno je važnije da novi programi edukacije, već etabliranim specijalistima fizikalne i rehabilitacijske medicine, pruže mogućnost dodatnog i kvalitetnog usavršavanja u nekim užim područjima, kao što su dječja rehabilitacija, rehabilitacija osoba s amputiranim udovima, rehabilitacija reumatoloških bolesnika i neurorehabilitacija. Velike promjene s kojima se suočavaju sve europske zemlje, u odnosu na demografske promjene, produženo trajanje životnog vijeka, rastući porast preživljavanja i akutnih i kroničnih bolesnika, promjenu sveukupnih zdravstvenih prilika, društveni značaj onesposobljenja, ali i napredak tehnologije, značajno će utjecati na sveukupno zdravlje populacije, zdravstvene troškove i kvalitetu života. Svi ovi izazovi u kombinaciji sa specifičnostima, koje karakteriziraju FMR, koja je fokusirana na holistički pristup bolesniku i njegovo funkcioniranje u različitim zdravstvenim stanjima, a sve s ciljem da mu se omogući najbolje moguće sudjelovanje, kroz poboljšanje aktivnosti i smanjenje moguće onesposobljenosti, postavlja pred našu struku nove potrebe u stjecanju znanja i vještina u ostvarivanju specifičnijih kompetencija. Već je utvrđeno da će rehabilitacija biti vodeća strategija 21. stoljeća, jer će potrebe za rehabilitacijom i nadalje rasti, kako u bližoj, tako i u daljoj budućnosti, a FMR treba naći načina da se takvim izazovima odupre. Stoga je nužno da osiguramo da budući specijalisti FMR imaju dovoljno vještina i sposobnosti za suočavanje sa sve ozbiljnijim i sveobuhvatnim problemima, u svim fazama života naših bolesnika i na svim razinama zdravstvene skrbi. To znači da se mora omogućiti dovoljan kapacitet specijalističkog staža i programa edukacije, koji će privući mlade liječnike u našu struku i ponuditi im mogućnost djelovanja i u posebnim segmentima FMR. Stoga je obveza i struke i društva omogućiti edukaciju u brojnim novim akreditacijskim područjima, bez obzira kako to nazivali (uža specijalizacija ili subspecijalizacija), koja čine našu struku prepoznatljivom u područjima dječje rehabilitacije, rehabilitacije osoba s amputiranim udovima, rehabilitacije reumatoloških bolesnika i neurorehabilitacije. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
13 Pave Gospodnetić PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Mislim da je jako bitno da se "opcim" granama omoguci usavrsavanje. Iz moje perspektive opceg kirurga koji radi na odjelu vaskularne kirurgije, ne mogu raditi u subspecijalistickoj ambulanti jer HZZO ne odobrava istu na moje ime jer sam opci a ne vaskularni kirurg. Samim time nemamo pacijenata izuzev onih primljenih u hitnoci. Da idem.na novu specijalizaciju smatram da je to degradiranje vracanja u polozaj specijalizanta (neka se nitko ne uvrijedi), a onda po klinikama da nam ponovno strucni PDS drze kolege sa manje iskustva. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
14 Nino Zahirovic PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Poštovani, U svijetu kao subspecijalizacija fizikalne i rehabilitacijske medicine postoji subspecijalizacija iz liječenja boli (Pain management). Fizijatri imaju široki spektar mogućnosti liječenja boli uključujući medikamentozne i minimalno invazivne postupke u liječenju boli (primjerice postupci vođeni pod kontrolom ultrazvuka). U domeni fizijatara je prvenstveno liječenje muskulo-skeletne i neuropatske boli, no kako je i rehabilitacija onkoloških bolesnika svakodnevni dio našeg rada, liječenje boli onkoloških bolesnika je također vrlo važno. Edukacija iz navedenog područja tijekom specijalizacije nije dovoljna stoga je nužno osigurati užu specijalizaciju iz istog. Predlažem da se kao subspecijalizacija zadrži reumatologija budući da su upalne bolesti zglobova i kralježnice sastavni dio gotovo svakodnevnog rada velikog broja fizijatara. Fizijatri su u pogledu liječenja ove skupine bolesnika neizostavni, budući da osim medikamentoznog liječenja pružamo i neophodno funkcijsko liječenje. Sukladno cjelovitosti pristupa i samog liječenja ove skupine bolesnika subspecijalizacija iz reumatologije je potrebna u fizikalnoj i rehabilitacijskoj medicini. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
15 nikola đaković PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Poštovani, prvo bih zahvalio Ministarstvu zdravstva što je počeo raditi na Nacrtu novog Pravilnika jer proteklo vrijeme od donošenja trenutnog Pravilnika to sigurno iziskuje. Temeljem uvida u Nacrt pravilnika te dosadašnje komentare čini se da ni ovaj Nacrt pravilnika nije riješio neke dosadašnje nedoumice. I naša struka (Onkologija i radioterapija) je jedna od struka koje trenutno nemaju propisane uže specijalizacije te smo u nedoumici a to je, između ostalih nejasnoća, potaknuto i neimanjem informacija da li će se i kada ići prema najavljenom izjednačavanju (za specijaliste i uže specijaliste) koeficijenata iz Uredbe. Vrlo važan segment je i samo provođenje specijalističkog usavršavanja i njegova kontrola jer svjesni smo da postoji u tom segmentu veliki prostor za poboljšanje. Naša struka, kao što vjerujem i druge specijalizacije, željela bi i kroz moderniziranje programa specijalizacije poboljšati kvalitetu završenih specijalista. U ovih 10 godina od prošlog Pravilnika u svim strukama je siguran sam napravljen veliki iskorak što se treba očitovati i kroz promijenjene potrebne kompetencije propisane u novom Pravilniku. Ne bih nastavljao s primjerima gdje vidim da bi se ovaj Nacrt pravilnika mogao poboljšati već bi predložio da se ovaj Nacrt temeljito doradi pri čemu bi se uključili u njegovu prilagodbu svi dionici koji su dijelom sudjelovali i u ovom savjetovanju. Hrvatsko društvo za onkologiju i radioterapiju Hrvatskog liječničkog zbora spremno je aktivno se u to uključiti. S poštovanjem Nikola Đaković Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
16 Mirjana Baričić PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Poštovani, specijalistica sam fizikalne medicine i rehabilitacije 24 godine, stalno sam zaposlena u Klinici za ortopediju Lovran i viši sam predavač na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Cijeli svoj radni vijek radim na poslovima ortopedsko traumatološke rehabilitacije. Mišljenja sam da su nužne uže specijalizacije iz fizikalne medicine i rehabilitacije. Sve specijalnosti ih imaju samo mi ne. Ortopedi i anesteziolozi u mojoj ustanovi imaju uže specijalizacije, ortopedi iz traumatološkog područja i dječje ortopedije a anesteziolozi iz intezivne medicine ... Naša specijalizacija je jako široka, obuhvaća gotovo sve specijalnosti. Iz višegodišnjeg iskustva u kliničkoj praksi predlažem slijedeće uže specijalnosti iz fizikalne medicine i rehabilitacije. 1. ortopedsko-traumatološka , 2. dječja rehabilitacija 3. neurološka rehabilitacija. Zašto sam izostavila reumatologiju, zato što postoji samostalna specijalizacija iz reumatologije i ona više nije potrebna kao uža specijalizacija. Osim što smo zakinuti za užu specijalnost mi smo zakinuti i za materijalno vrednovanje našeg rada. Nadam se da će te razmotriti moj komentar i nadam se užoj specijalnosti iz područja kojim se bavim cijeli radni vijek. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
17 Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, PRILOG I. Liječnička specijalizacija iz laboratorijske medicine • Priprema pristupanju EU, Ministarstvo zdravstva usklađuje programe liječničkih specijalizacija i uvodi nove (2007.-2010.): pedijatrijska infektologija, hitna medicina, laboratorijska imunologija i laboratorijska medicina (specijalistički programi NN 100/2011, 139/2014). U nastavku su uvedene i druge nove liječničke specijalizacije. • Liječnička profesija je regulirana profesija (Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, NN 82/2015) i u EU Direktivi 36/05, aneks V, su navodene liječničke specijalizacije, uključujući i specijalizaciju iz laboratorijske medicine pod dva jednakoznačna generička naziva „Clinical Biology“ i „Biological Chemistry“. Nazivi liječničke specijalizacije iz laboratorijske medicine su različiti u Europskim zemljama, međutim naziv „laboratorijska medicina“ se nalazi u više Europskih zemalja (primjerice Njemačka, Austrija, Litva, Slovačka, Estonija, Rumunjska, Bugarska). Prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti NN 100/018, čl. 2, hrvatsko zakonodavstvo preuzima Direktivu 2005/36/EZ Europskog parlamenta o priznavanju stručnih kvalfikacija. Prema Direktivi liječnici su jedina profesija čija specijalizacija obavlja zdravstvenu djelatnost u laboratorijskoj medicini pod tim nazivom ili nacionalnim inačicama, a izobrazba i stjecanje specijalističke diplome su regulirani i navedeni u Direktivi. • Povijesno liječnička specijalizacija iz laboratorijske medicine (nazivlje ove specijalizacije se razlikuje u EU) je već dugo prisutna i bila uvriježena u Europi i svijetu, te je u okviru UEMS-e (Union Européenne des Médicines Spécialistes; European Union of Medical Specialists) osnovana 1962. godine Section for Laboratory Medicine / Medical Biopathology, ubrzo nakon osnivanja UEMS-e. UEMS je udruga koja okuplja liječnike specijaliste iz više od 40 zemalja, zastupa više od 1,600.000 liječnika specijalista sa svrhom uspostave visokih standarda liječničke izobrazbe, kvalifikacija i kompetencija, a što jamči visoke europske standarde zdravstvene skrbi, te ima savjetodavnu ulogu za Europsku komisiju. • Protiv odluke i aktivnosti Ministarstva zdravstva RH o uvođenju Europske liječničke specijalizacije iz laboratorijske medicine je Hrvatska komora medicinskih biokemičara uložila tužbu 2014., te je odlukom Ustavnog suda U-II-249/16 „Narodne novine“, broj 91/17 ukinuta specijalizacija iz laboratorijske medicine, koja je postojala u Republici Hrvatskoj od 2. prosinca 2014. do 11. rujna 2017. • Za medicinske biokemičare, prema Pravilniku o specijalističkom usavršavanju magistara medicinske biokemije (NN 73/08, čl. 2 i 28) magistri medicinske biokemije i laboratorijske medicine mogu stručno usavršavati u obliku specijalizacije s nazivom Medicinska biokemija i laboratorijska medicina. U izmjenama i dopuni Zakona o medicinsko-biokemijskoj djelatnosti (NN 117/08, čl. 10) jedino je usvojena izmjena akademskog naziva »diplomirani inženjer medicinske biokemije« u »magistar medicinske biokemije«. Zakon o medicinsko-biokemijskoj djelatnosti (NN 117/08) prepoznaje zvanje „magistar medicinske biokemije“ i specijalista medicinske biokemije/ magistar medicinske biokemije specijalist, te po ovom zakonu nema dodatka „laboratorijska medicina“. Zahtjev za ponovnim uvođenjem specijalizacije iz laboratorijske medicine podnijela je Ministarstvu zdravstva: • Hrvatska liječnička komora KLASA: 131-01/18-02/179 od 27. prosinca 2018. i KLASA: 023-03/18-01/484 od 19. prosinca 2018., • Hrvatski liječnički zbor KLASA: 023-03/19-01/208 od 2. travnja 2019. i KLASA: 500-01/19-07/08 od 24. siječnja 2019., • Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu KLASA: 003-08/19-04/1 URBROJ: 380-59-10101-19-373 od 11. siječnja 2019. i • Europska udruga medicinskih specijalista (UEMS) KLASA: 910-04/17-04/68 10. studenog 2017., te Uvođenjem specijalizacije iz laboratorijske medicine stanovništvo RH će imati jednaka prava u zdravstvenoj zaštiti kao i svi građani Europske unije, jer je liječnička specijalizacija iz laboratorijske medicine u skladu sa standardima suvremene medicine u Europi (sukladno Direktivi 36/05) i svijetu, te potrebama zdravstvene skrbi u Republici Hrvatskoj, a ujedno liječnici u RH neće biti diskriminirani u svojim pravima na izobrazbu i prakticiranje liječničke specijalizacije iz laboratorijske medicine u odnosu na liječničku profesiju u Europi i svijetu. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
18 Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Ovaj nacrt pravilnika nije u skladu s postojećim dokumentima i praksom u EU, te ne omogućuje primjenu visokih europskih standarda liječničke specijalističke edukacije i potrebnih europskih standarda suvremene zdravstvene skrbi. Predloženi nacrt pravilnika nije unaprjeđenje Pravilnika objavljenog 2011.godine koji je tada predstavljao vrlo moderan europski dokument i omogućio izradu i provođenje 45 suvremenih programa specijalističkog usavršavanja. Nacrt pravilnika temelji se samo na Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, a nužno se mora temeljiti i na Zakonu o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija koji implementira Direktivu 2005/36/EC o priznavanju stručnih kvalifikacija. Metode ocjenjivanja napredovanja specijalizanta (formativne) nisu razrađene, a što je ključno prema europskim standardima, Izostavljeno je priznavanje Europskog specijalističkog ispita (čl.29 i 30) koji predstavlja najvišu razinu europskog dogovora u domeni obrazovanja liječnika Uvjeti za ovlaštenja zdravstvenih ustanova nisu razrađeni prema Obrascu UEMS-a Dobra organizacija specijalističkog usavršavanja u kliničkim nastavnim bazama direktno utječe na unaprjeđenje akademske kvalitete bolnice (learning environment), a također brojnim studijama dokazano utječe i na kvalitetu zdravstvene skrbi. Implementacija standarda specijalističkog usavršavanja preduvjet je za međunarodnu akreditaciju akademskih bolnica Laboratorijska medicina izostavljena je iz popisa specijalizacija, premda se navodi u Direktivi 2005/36 EC. Ostvarenjem predloženog teksta Pravilnika bila bi onemogućena implementacija Europskih standarda u provođenju specijalizacija u RH. Predlažemo da se ovaj nacrt Pravilnika povuče iz daljnjeg postupka, da nacrt Pravilnika preuzme europske standarde i uvjete liječničkih specijalizacija te da se Nacionalno povjerenstvo uključi u rad na Pravilniku. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
19 Martina Šuperba PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Specijalisti opće interne medicine i opće kirurgije po novom (petogodišnjem) programu su zakinuti za daljnju edukaciju u odnosu na kolege koji su završili specijalizaciju po starom programu. Interna medicina je široka grana medicine i smatram da se ne možemo adekvatno baviti cijelom internom medicinom i da je potrebno subspecijalistički se usavršavati. Također smo zakinuti i materijalno jer većina nas u praksi se bavi određenom subspecijalizacijom a imamo koeficijent općeg interniste a ne subspecijaliste. Hitno je potrebna revizija pravilnika te omogućavanje subspecijalizacija za opće interniste i opće kirurge. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
20 Martina Bunić PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Specijalisti fizikalne medicine i rehabilitacije tijekom svog specijalističkog usavršavanja prolaze kroz edukaciju iz širih rehabilitacijskih grana koje u današnje vrijeme zahtijevaju individualni pristup pacijentu i rehabilitacijskom programu. Stoga postoji izuzetna potreba za užim specijalističkim usavršavanjem na području fizikalne medicine i rehabilitacije. Smatram da bi se trebalo omogućiti potvrda prijedlog za 4 uže specijalizacije: ortopedsko-reumatološka rehabilitacija, dječja (re)habilitacija, neurološka rehabilitacija te rehabilitacija osoba s amputacijom udova. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
21 JELENA MARUNICA KARŠAJ PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 25. Podupirem dosadašnju incijativu za osnivanjem četiri subspecijalizacije unutar specijalističkog usavršavanja iz fizikalne i rehabilitacijske medicine. Uz reumatološko-ortopedsku, dječju, neurološku i rehabilitaciju za osobe s amputiranim udovima predlažem, ukoliko postoje mogućnosti, i sportsku rehabilitaciju. Subspecijalističko usavršavanje u trajanju od 1-2 godine potom evaluacija znanja putem pismenog ispita. Eventualno priznavanje statusa subspecijalista liječnicima specijalistima koji u jednom specifičnom području imaju više od 5 godina radnog iskustva i više svjetski priznatih edukacija. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
22 Jasna Jančić PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Područje fizikalne medicine i rehabilitacije dugi niz godine marginalizirano je od strane drugih kolega kao i resornog Ministarstva što je dokazano odbijanjem našeg prijedloga za priznavanjem užih specijalizacije iste. Naime fizikalna i rehabilitacijska medicina izuzetno je široko i klinički zahtjevno području koje podrazumijeva niz dodatnih i specifičnih stručnih znanja i vještina. Kao takva, moderna rehabilitacija davno je nadrasla jedino postojeće subspecijalističko područje , a to je područje reumatologije. Iako naravno podupiremo da se navedena subspecijalizacija zadrži i u okviru fizikalne medicine i rehabilitacije ista je već široko pokrivena i sa stručnjacima iz drugih grana medicine. S druge strane imamo sve raširenije i zahtjevnije područje neurološke rehabilitacije koja je sve specifičnija u smislu praćenja dijagnostike i liječenja neuroloških bolesti koje su u stalnom porastu, zahtijeva svakodnevno praćenje najnovije literature i novih metoda rehabilitacije u svrhu što bržeg oporavka pacijenta i usporavanja progresije bolesti. Ortopedska rehabilitacija zahtijeva što brže i kvalitetnije započinjanje rehabilitacije, traži sve bolje rezultate, sve brži oporavak ozljeda lokomotornog sustava uz sve suvremenije metode liječenja, kao i dodatne vještine u vidu poznavanja uzv dijagnostike, aplikacije i.a injekcija ,itd... .Rehabilitacija osoba s amputacijom , dodatno je složena, jer omogućiti amputiranoj osobi aktivnu participaciju u svakodnevnom životu nije zadatak samo fizioterapeuta , protetičara već i subspecijaliziranog fizijatra tog područja. Područje dječje habilitacije izuzetno je osjetljivo. Radi se o klinički vrlo zahtijevnom i širokom područuju koje podrazumijeva dodatna znanja niza drugih specijalnosti- neuropedijatrije, dječje ortopedije, oftalmologije, gastroenterologije i drugih...koje mi fizijatri stječemo vlastitim dodatnim naporima, kliničkom praksom kao i stalnim edukacijama kako bi pružili što kvalitetniju uslugu najfragilnijoj skupini društva , našoj djeci. U isto vrijeme nepriznati i srećom , u manjem broju slučajeva, marginalizirani od strane drugih kolega specijalista, vrlo često borimo se s vjetrenjačama, raznim udrugama ( čast iznimkama), i često nedovoljno kvalificiranim kadrom za provođenje habilitacije djece s neuromotornim odstupanjima i neurorizicima, plaćajući danak izostanku mogućnosti nadzora stručno kvalificiranog subspecijalista dječjeg fizijatra nad habilitacijskim postupkom . Područje dječje habilitacije, posebno kod visoko neurorizične djece zahtijeva stalno praćenje niza stručnjaka , te da bi ista bila uspješna, pravovremena i kvalitetna, zahtijeva i stalno praćenje i koordiniranje subspecijaliste dječjeg fizijatra. Mi sami, a sigurni smo, i svi kolegi fizijatri i u ovo vrijeme pandemije svakodnevno ulažemo vlastite dodatne napore kako bi svojim pacijentima pružili najkvalitetniju uslugu, kako bi bili „up to date” i što informiraniji, vrlo često financirajući dodatne edukacije i stručnu literaturu o vlastitom trošku. I manje opsežne specijalizacije ostvarile su pravo na subspecijalistička područja. Susjedne zemlje regije već godinama imaju priznate subspecijalizacije iz područja fizikalne medicine i rehabilitacije i kolegama je omogućen svakodnevni profesionalni napredak unutar pojedinog subspecijalističkog područja . Stoga Vas molimo da ponovno razmotrite prijedloga našeg Društva te da nas postavite u poziciju u kojoj zaslužujemo biti kao i sve ostale grane suvremene medicine. Tatjana Šimunić, Jasna Jančić, Mario Pitner, Sonja Ivić, Marijana Galov, - dr.med., specijalisti fizikalne i rehabilitacijske medicine Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
23 IVANA KUČINAC ZUBAC PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Poštovani, istaknula bih važnost dozvole specijalistima opće interne medicine koji su završili specijalizaciju po novom petogodišnjem programu mogućnost za daljnje subspecijalističko usavršavanje iz svih grana interne medicine u trajanju 2 godine (kao što je to prethodno bilo). Ne samo u svrhu mogućnosti daljnje edukacije u grani interne medicine kojom se specijalist opće interne medicine bavi i koeficijenata, već i radi mogućnosti propisivanja lijekova koji imaju klauzulu od strane HZZO-a da ih može preporučiti samo liječnik subspecijalist. Ovim putem bih također predložila jednostavnije vođenje specijalizantske knjižice (npr. već unaprijed tiskan program za svaku granu medicine) te staviti naglasak na kvalitetu specijalističkog usavršavanja a ne na administrativno vođenje knjižice. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
24 Ivan Feldi PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Smatram da treba omogućiti specijalistima opće interne medicine koji su specijalizirali po petogodišnjem programu subspecijalističko usavršavanje za sve grane interne medicine. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
25 Igor Begović PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Podržavam prijedlog užih specijalizacija za specijaliste fizikalne medicine i rehabilitacije iz reumatologije, dječje rehabilitacije, rehabilitacije osoba s amputacijom udova, ortopedske i neurološke rehabilitacije. Fizikalna medicina obuhvaća područja više specijalističkih grana i neophodno je omogućiti uže specijalizacije! Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
26 HRVATSKA LIJEČNIČKA KOMORA PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Hrvatska liječnička komora ovim putem ponavlja svoje primjedbe koje je Ministarstvu zdravstva dostavila 29.6.2020. prilikom očitovanja na dostavljeni Nacrt Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, a prije njegova upućivanja u postupak savjetovanja s zainteresiranom javnosti. Budući da dokument u odnosu na verziju koja je dostavljena Hrvatskoj liječničkoj komori na prethodno mišljenje nije doživio promjene te iznesene primjedbe Komore nisu uvažene smatramo potrebnim i javno ukazati na stavove Komore. Naime, Komora je odmah po primitku dokumenta započela analizu istog te je, između ostalog, zatražila komentar od svojih predstavnika u Nacionalnom povjerenstvu za specijalističko usavršavanje doktora medicine, tijelu koje je zaduženo za provjeru, procjenu i unapređenje kvalitete specijalističkog usavršavanja. Bili smo iznenađeni saznanjem da Nacionalno povjerenstvo nije bilo prethodno upoznato sa sadržajem dokumenta koji je Komori dostavljen na mišljenje. Dodatno smo informirani kako je u okviru rada Nacionalnog povjerenstva prethodno već razmatrana nužnost značajnijih promjena načina provođenja specijalističkog usavršavanja te je očekivano uvrštavanje barem dijela prijedloga tog tijela u nacrt novog pravilnika. Naknadno smo upoznati i sa mišljenjem i opsežnim preporukama koje je Nacionalno povjerenstvo usuglasilo 11.3.2020. te navodno i uputilo nadležnim tijelima unutar Ministarstva zdravstva, a vezano uz Nacrt Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine. Ovim putem ističemo da Hrvatska liječnička komora u potpunosti podržava iznesene preporuke Nacionalnog povjerenstva, posebice u dijelu koji se odnosi na potrebu ponovnog uvođenja specijalizacije iz laboratorijske medicine, promjene strukture specijalističkog usavršavanja u skladu s dokumentima Europske udruge medicinskih specijalista (UEMS), unapređenja metoda praćenja napredovanja specijalizanata i uvođenja elektroničke knjižice specijalizanata. Ističemo kako se u proteklom razdoblju Hrvatska liječnička komora i sama zalagala za provedbu pojedinih mjera predloženih od Nacionalnog povjerenstva te je Ministarstvu zdravstva višekratno dostavljala obrazložene prijedloge, poput prijedloga za ponovnom uspostavom specijalističke izobrazbe iz laboratorijske medicine te uvođenja e-specijalizantske knjižice i e-dnevnika rada. Također, Komora je još 2016. godine predstavila svoje prijedloge za unaprjeđenje specijalističkog usavršavanja doktora medicine te je iste dostavila Ministarstvu zdravstva dopisom od 28. srpnja 2016. KLASA: 900-01/16-01/89, URBROJ: 385-01/01-16-01. Smatramo i dalje da ključni elementi tog dokumenta trebaju biti okosnica novog pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine. Slijedom navedenog, budući da zaprimljeni nacrt potpuno novog pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine u suštini predstavlja samo izmjene i dopune važećeg pravilnika te ne donosi potreban iskorak u provođenju specijalističke izobrazbe isti ne možemo u predloženom obliku podržati. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
27 Goran Glodić PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, PRILOG III. Smatram da bi se trebala omogućiti uža specijalizacija iz intenzivne medicine za specijaliste pulmologe koji rade u jedinicama intenzivnog liječenja, a završili su petogodišnji program specijalizacije pulmologije po akutalnom pravilnuku. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
28 Davor Zoričić PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE U povodu javne rasprave o nacrtu Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine želio bi iznijeti promišljanja koji se tiču specijalizacije iz ginekologije i opstetricije za koja držim da bi mogla biti od koristi u njegovoj prilagodbi potrebama suvremene medicinske prakse. Prvo, u programu specijalizacije navedeni su njegovi pojedini dijelovi i njihovo trajanje u mjesecima, ali nedostaje hodogram, odnosno raspored po kojemu će se oni ostvarivati. Mislim da je od velike važnosti odrediti redoslijed kojim će se stjecati pojedina znanja i vještine i stoga predlažem da se na isti način kako se ostvaruju i drugi oblici poslijediplomskog obrazovanja (što u suštini specijalizacije doktora medicine i jesu) točno odredi koji dio programa i kojim redom specijalizant odrađuje u početku specijalizacije, a koji dijelovi se savladavaju kasnije. Bilo bi najbolje u tu svrhu formirati module (npr. temeljni, standardni i napredni) unutar kojega bi se mogli predvidjeti i izborni sadržaji budući da se npr. neki školuju za rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, a neki planiraju veći opseg rada u operacijskim dvoranama te stoga imaju bitno različite potrebe i interese. Drugo, specijalizacija ginekologije i opstetricije, kako sada stvari stoje, podijeljena je na opći dio (14 mjeseci), opstetriciju (14 mjeseci) i ginekologiju (s reproduktivnom medicinom i ginekološkom endokrinologijom 27 mjeseci). Zamjetna je velika razlika između opstetričkog i ginekološkog dijela koja, po mom sudu, nije opravdana budući da fetalna medicina i opstetricija u svakodnevnoj praksi većine ginekologija i opstetričara ima barem podjednaku, ako ne i dominantnu ulogu. Samo jedan mjesec edukacije u trudničkoj ambulanti mogao bi biti dovoljan za buduće specijaliste obiteljske medicine, a za ginekologe svakako to nije. Zato predlažem da se opstetrički dio poveća na minimalno 18 mjeseci, a prostora za to ima sasvim dovoljno u općem dijelu specijalizacije koji se može skratiti a da time specijalizacija bitno ne izgubi na kvaliteti. Uostalom, organizacija 12 odlazaka na isto toliko radilišta koliko predviđa opći dio specijalizacije nerijetko se pretvori u tzv. “kruženje” bez pravog sadržaja i koristi. Abdominalna kirurgija, anestezija, urologija, neonatologija i citologija zasigurno donose korisne sadržaje, a sve ostalo može se savladavati i unutar postojećih dijelova programa, tim više što gotovo svi specijalizanti u većem ili manjem opsegu sudjeluju u radu OHBP-a. I treće, mišljenja sam da bi u procesu specijalizacije, pored specijalističkog ispita koji se polaže na samom kraju specijalizacije, bilo od koristi predvidjeti još jedan ili dva formalno strukturirana međuispita (kao što su npr. završni ispiti nakon zajedničkog kirurškog ili internističkog debla) nakon kojih bi specijalizant stjecao status s kompetencijama i odgovornostima u samostalnom obavljanju točno određenih, manje složenih poslova ginekologa i opstetričara. Na taj bi se način provodila odgovarajuća evaluacija napredovanja specijalizanata i omogućilo njihovo aktivnije uključivanje u svakodnevnu kliničku praksu, osobito u dežurstvima. Prim.dr.sc. Davor Zoričić, dr.med., Služba za ginekologiju i opstetriciju Opće bolnice u Puli Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
29 Davor Kadojić PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Mislim da je nužno „vratiti "općim granama mogućnost usavršavanja iz užih specijalizacija. Razlog? Kolege u prethodnim komentarima su već obrazložile više-manje sve detaljno i jasno. Konkretno na mojem primjeru, već dvije i pol godine radim kao specijalist opće interne medicine, naravno specijalizacija odrađena po „novom“ Pravilniku o specijalističkom usavršavanju. Služba nam je organizirana kao i u drugim OB gdje internist mora znati pokrivati cijelu službu, naravno otud i potreba za specijalizacijama iz opće int. medicine i raspisivanjem natječaja za iste. Radim na dijelu Odjela za gastroenterologiju, uključujući i invazivni dio. Želja, kao i neki normalni slijed bila mi je uža specijalizacija iz gastroenterologije. Na zahtjev moje ustanove iz nadležnog ministarstva je stiglo službeno obrazloženje da u mojem slučaju ne mogu dobiti užu specijalizaciju, mogu ići na ponovnu specijalizaciju u trajanju od 5 g. (- 2 g., priznaje se zajedničko deblo) po završetku koje bih bio ono što jesam već sada, specijalist sa istim koeficijentom. U tom novom pravilniku nije definirano niti pitanje što ja zapravo jesam tijekom te druge specijalizacije, ponovno specijalizant/specijalist, primam li plaću ili obavljam poslove jednoga ili drugoga, i brojna druga pitanja….da navedem samo jedan primjer ograničenja u napredovanju iz moje dosadašnje prakse, naime dulje vrijeme dijagnostički i terapijski pratim pacijenta sa IBD, u trenutku kada je zbog potrebe daljeg liječenja bilo indicirano uvođenje biološke terapije tu prestaje moj kontakt s bolesnikom, biološku terapiju u tom slučaju isključivo preporučuje i ordinira gastroenterolog… Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
30 Danijela Rašić Markota PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Podržavam i smatram da je nužno omogućiti i uže specijalizacije iz dječje, neurološke, ortopedske rehabilitacije i rehabilitacije osoba s amputacijom udova obzirom da se radi o izuzetno usko specifičnim granama rehabilitacije. U praksi se sada kolege samo kolokvijalno nazivaju dječjim fizijatrima i sl. te su zakinuti za stručnu edukaciju koju bi ovim putem mogli steći kroz užu specijalizaciju. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
31 Branislava Danilovac PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Smatram da svakome tko želi, treba omogućiti osnovno pravo, a to je pravo na dalje usavršavanje i napredovanje, i nagraditi njegov trud koeficijentom ravnopravnim užoj specijalnosti. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
32 Ana Zubak PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Obzirom na to da je u području Fizikalne medicine i rehabilitacije široki raspon dijagnostičko-terapijskih postupaka, potrebnih znanja i vještina koja interferiraju sa različitim poljima medicine, prvenstveno Interne medicine, Neurologije, Reumatologije, Ortopedije, dijelom Endokrinologije kao i Pedijatrije, smatram da bi se konačno trebalo razmotriti i uvažiti Program uže specijalizacije u polju Fizikalne medicine i Rehabilitacije. Veliki broj specijalnih Ustanova za liječenje i rehabilitaciju u našoj državi te specifična problematika pacijenata u svakoj od njih, dovodi do realne potrebe da se mladi specijalisti koji rade u tim Ustanovama usmjere prema konkretnoj problematici koje takvi pacijenti zahtijevaju. Smatram da bi se takvo što realiziralo na najbolji način u vidu postojanja užih specijalizacija iz polja Ortopedsko-reumatološke, Neurološke, Dječje rehabilitacije te Rehabitacije osoba s amputacijom udova. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
33 Ana M PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Predlažem omogućiti subspecijalizaciju iz intenzivne medicine za pulmologe koji rade u jedinicama intenzivnog liječenja (a koji su završili petogodišnji program specijalizacije po aktualnom pravilniku). Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
34 Ana Knezović PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Neki od nas, specijalista opće interne medicine, bavimo se isključivo jednom granom interne medicine (imam ugovor na neodređeno u ambulanti koja ima odobrene isključivo kardiološke DTP-ove, dakle dugoročno ću se baviti kardiologijom) i zaista bi za naše dalje stručno napredovanje ali i ravnopravni položaj s kolegama koji su već subspecijalisti, jer radimo identične poslove, bilo ispravno omogućiti nam subspecijalizacije. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
35 Ana Knezović PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 2. Neki od nas, specijalista opće interne medicine, bavimo se isključivo jednom granom interne medicine (imam ugovor na neodređeno u ambulanti koja ima odobrene isključivo kardiološke DTP-ove, dakle dugoročno ću se baviti kardiologijom) i zaista bi za naše dalje stručno napredovanje ali i ravnopravni položaj s kolegama koji su već subspecijalisti, jer radimo identične poslove, bilo ispravno omogućiti nam subspecijalizacije. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
36 Ana Čučković PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije bavi se dijagnosticiranjem i liječenjem najčešćih bolesti i ozljeda koštano-mišićnog sustava, ali i fizikalnim liječenjem i rehabilitacijom bolesti i ozljeda brojnih drugih područja medicine. Današnji pristup bolesniku, koji mora biti holistički, s naglaskom na bolesnika kao osobu, njegov doživljaj bolesti i življenje s bolešću. U tome se očituje sva kompleksnost struke, ali potreba za specifičnim znanjima i vještinama iz pojedinih područja. Stoga postoji izuzetna potreba za užim specijalističkim usavršavanjem na području fizikalne medicine i rehabilitacije. Smatram da bi se trebalo omogućiti potvrda prijedlog za 4 uže specijalizacije: dječja (re)habilitacija, neurološka rehabilitacija, ortopedsko-reumatološka rehabilitacija te rehabilitacija osoba s amputacijom udova. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
37 Ana Aljinović PRAVILNIK O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Poštovani, još 2018. razrađen je prijedlog užih specijalizacija iz fizikalne medicine i rehabilitacije te objavljen u časopisu Fizikalna i rehabilitacijska medicina (Fiz. rehabil. med. 2019; 33 (1-2): 15-131). Na prijedlogu za uže specijalizacije radilo se zbog specifičnosti posla koji obavljaju specijalisti fizikalne medicine i rehabilitacije. Specijalizacija iz fizikalne medicine i rehabilitacije obuhvaća vrlo široko područje rehabilitacijske medicine. Liječe se primjerice bolesnici s internističkim, neurološkim, onkološkim bolestima, provodi se rehabilitacija djece i odraslih i vrlo specifična re/habilitacija djece. Nakon provedene specijalizacije fizijatri se dodatno educiraju ovisno o svom radnom mjestu kako bi postali u potpunosti kompetentni u specifičnoj rehabilitaciji i stječu drugačija znanja u odnosu na kolege iste specijalnosti. U stvarnosti postoje fizijatri koji su specijalizirani za pojedino rehabilitacijsko područje, no to znanje niti način stjecanja nisu usustavljeni. Smatram da je potrebno priznati barem četiri predložene uže specijalnosti za koje postoje preduvjeti provođenja edukacije, a potom i rehabilitacijskog rada. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.