Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje s javnošću za Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivredi

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Udruga proizvođača agruma i povrća 'NERETVANSKA MLADEŽ' PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POLJOPRIVREDI, Članak 39. Zbog naknadnih manipulacija, potrebno je iznaći i ovim Zakonom regulirati način prodaje i certifikaciju ekoloških proizvoda u procesu prodaje trećim osobama. Često se u praksi događa da trgovci kupe početnu količinu ekološkog proizvoda od ekološkog proizvođača, zatraže certifikat, te nakon toga na osnovu izdanoga certifikata dalje prodaju jeftinije proizvode iz konvencionalne proizvodnje. Nije prihvaćen Navedena problematika ne može se rješavati u okviru članka 102. Zakona o poljoprivredi. Sljedivost ekološke proizvodnje i ekoloških proizvoda detaljno je uređena odredbama Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 i Uredbe Komisije (EZ) br. 889/2008. Navedenim uredbama uređuje se funkcioniranje kontrolnog sustava ekološke proizvodnje kao i zahtjevi kontrole za sve uključene u sustav. Kontrolni sustav ekološke proizvodnje obuhvaća sve u lancu opskrbe, od proizvođača do potrošača i podrazumijeva vođenje odgovarajućih evidencija koje omogućavaju sljedivost ulaza i izlaza proizvoda. Trgovci koji kupuju i prodaju ekološke proizvode su također dio kontrolnog sustava i pod kontrolom su kontrolnog tijela i poljoprivredne inspekcije. Certifikat koji izdaje kontrolno tijelo ne navodi količine određenog proizvoda koji će trgovac prodati, no u robno-financijska dokumentacija koju trgovci vode mora omogućavati praćenje proizvoda u smislu da je poznato za svaki proizvod od koga je dobavljen i kome je prodan. Također, kupci su obvezni provjeriti valjanost certifikata svojih dobavljača. S obzirom da odredbe koje se odnose na sljedivost ekoloških proizvoda u lancu opskrbe već postoje u navedenim propisima Europske unije, komentar se ne može prihvatiti. Uočene nepravilnosti u trgovini ekološkim proizvodima mogu se prijaviti kontrolnom tijelu koje je subjektu izdalo certifikat (navedeno na certifikatu). Popis subjekata s važećim certifikatima dostupan je na web stranici Ministarstva poljoprivrede.
2 Marijan Katalenić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POLJOPRIVREDI, Članak 37. U inim propisima pa tako i u ovom spominje se pojam... kvaliteta hrane ( poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda) na temelju čega se donose oznake o kvaliteti koje ističu taj proizvod među drugima. Problem je da pojam KVALITETA HRANE nije nigdje definiran...niti u jednoj Uredbi, Zakonu, Pravilniku ... niti se ne poziva na neke međunarodne definicije. To je izgradnje kuće bez temelja što u konačnici šteti potrošaču jer se na temelju nepoznatih kriterija o kvaliteti hrane ističu pojedine hrane od drugih istih. Treba napomenuti da je voda po Uredbi o hrani, hrana ali se ni za vodu ne definira koji sastojci zdravstveno ispravne vode čine tu vodu KVALITETNIJOM od druge. Specifikacija proizvoda nije kvaliteta nego je kvaliteta koja je nedefinirana kao pojam ugrađena u specifikaciju proizvoda. Prijedlog je da definirate što je kvaliteta hrane uključujući u vodu u članak kojim se uređuju definicije pojmova da bi tekst ovog propisa bio razuman, razumljiviji. Primljeno na znanje Člankom 97. temeljnog Zakona propisano je kako je nacionalni sustav kvalitete namijenjen označavanju poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda s posebnim karakteristikama, a uspostavljen je u skladu s člankom 16. stavkom 1. točkom b) Uredbe (EU) br. 1305/2013. Posebne karakteristike odnose se na način proizvodnje, prerade ili kvalitetu sirovine ili finalnog proizvoda, a temelje se na objektivnim, mjerljivim i drugim kriterijima, posebno u odnosu na sastav ili način proizvodnje proizvoda, kvalitetu sirovina, dobrobit životinja, zdravlje životinja, prehranu životinja, duljinu prijevoza, brzinu prerade sirovina, tretiranje pri skladištenju i transportu te podrijetlu osnovnog sastojka proizvoda. Posebne karakteristike proizvoda moraju biti opisane u Specifikaciji proizvoda koja je sastavni dio zahtjeva za priznavanje oznake iz nacionalnog sustava kvalitete.
3 GIUPPH PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POLJOPRIVREDI, Članak 26. Članak 26. Briše se. GIUPPH traži zadržavanje naziva „prirodne izvorske vode“ zbog slijedećeg: • U Hrvatskoj se prirodne izvorske vode stavljaju na tržište tek nakon odobravanja od strane nadležnih tijela te priznaju po propisanom postupku što nije slučaj s izvorskim vodama u zemljama članicama Europske unije. • Provođenje postupka provjere i priznavanja prirodnih izvorskih voda svrstava ih u, uvjetno rečeno, višu kategoriju kvalitete nego što je to slučaj s izvorskim vodama koje ne prolaze takav postupak a dolaze na tržište Hrvatske iz zemalja Europske unije. • Proizvođači prirodnih izvorskih voda brendirali su svoje prirodne izvorske vode upravo na prepoznatljivoj kvaliteti kao glavnoj odrednici proizvoda. • Tradicionalno korištenje naziva „prirodne izvorske vode“ već niz godina predstavlja proizvod kojemu potrošači vjeruju i kvalitativno ga razlikuju od uvoznih izvorskih voda. • Promjena spomenutog naziva dovela bi potrošače u zabludu obzirom da su, tradicionalno, upoznati i navikli na postojeći naziv. • Micanje oznake „prirodna" potrošač može shvatiti kao snižavanje kvalitete vode što bi u konačnici, rezultiralo smanjenjem potrošnje hrvatskih prirodnih izvorskih voda. • Uz sve navedeno potrebno je dodati već postojeći drastičan pad prodaje i smanjenje prihoda uzrokovanih pandemijom COVID-19 te zatvaranjem HoReCa kanala do kojih je došlo u proteklim mjesecima kao i negativna predviđanja koja se odnose na buduće razdoblje. • Smatramo da bi u ovom trenutku trebalo pomoći proizvođačima i industriji voda što nije slučaj ukoliko se ove promjene Zakona u poljoprivredi usvoje. • Isto tako, ako govorimo o bilo kakvim promjenama u nazivu voda, nužno je osigurati prijelazno razdoblje od minimalno 5 godina za prilagodbu proizvođača. Ovim zakonodavnim aktom nije predviđeno nikakvo prijelazno razdoblje. Djelomično prihvaćen Predloženom izmjenom naziva „prirodna izvorska voda“ u naziv „izvorska voda“ hrvatsko zakonodavstvo, koje uređuje područje stavljanja na tržište prirodnih izvorskih voda, dodatno se usklađuje s Direktivom 2009/54 EC Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o iskorištavanju i stavljanju na tržište prirodnih mineralnih voda, u kojoj je člankom 9. stavkom 4. propisan prodajni naziv vode „izvorska voda“ te zahtjevi kojima izvorska voda mora udovoljavati kao i zahtjevi za označavanje izvorske vode. Riječ je o europskom zakonodavstvu koje je RH obvezna prihvatiti te bi zadržavanje naziva „prirodna izvorska voda“ predstavljalo povredu prava EU. Naime, svrha citirane Direktive je utvrđivanje zajedničkih pravila među državama članicama o uvjetima pod kojima se posebni nazivi mogu koristiti za određene vrste voda te time uklanjanje razlika u zakonima država članica, koji reguliraju prirodne mineralne vode i izvorske vode, a sve radi zaštite zdravlja potrošača, sprečavanja zavaravanja potrošača i osiguranja poštene trgovine. Prijedlog propisivanja prijelaznog razdoblja od minimalno 5 godina za prilagodbu proizvođača se prima na znanje te napominjemo da će se prijelazni period za primjenu utvrditi provedbenim propisom, što je u ovom slučaju Pravilnik o prirodnim mineralnim, prirodnim izvorskim i stolnim vodama čije se izmjene pripremaju usporedno s ovim zakonskim prijedlogom.