Izvješće o provedenom savjetovanju - Javno savjetovanje o Nacrtu prijedloga Iskaza o procjeni učinaka propisa za Zakon o djelatnosti psihoterapije
|
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
|---|---|---|---|---|---|
| 1 | Tomislav Bišić-Pauletić | NACRT PRIJEDLOGA ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O DJELATNOSTI PSIHOTERAPIJE | Poštovani, napisao sam svoj komentar drugdje, no kako vidim da se ovdje odvija glavnina diskusije, kopirat ću svoj tekst i priložit ga tu. Smatram vrlo važnim da se novim zakonom definiraju i podkategorije (koje u praksi već postoje) nezdravstvenih radnika koji se mogu baviti psihoterapijom kao samostalnom djelatnošću. Realnost je da u RH postoje ljudi koji nisu iz triju skupina (liječnici, psihijatri i psiholozi), već i drugih struka koji su završili psihoterapijske edukacije po modelima svojih psihoterapijskih škola (ja ću biti jedan od tih - 3. godina edukacije pri Školi kibernetike i sistemske terapije u Rijeci). Dakle u praksi danas imamo nezanemariv broj psihoterapeuta koji su završili psihoterapijsku edukaciju u nekoj od psihoterapijskih škola (ili koji se još uvijek educiraju) koji nisu ni liječnici, ni psihijatri ali niti psiholozi. Zakon bi po mom mišljenju trebao obvezati psihoterapijske škole, organiziranje dodatne psihoterapijske propedeutske edukaciju iz onih područja koja su neophodno potrebna za naknadni psihoterapijski rad. Obzirom da zakon o psihoterapiji mora po mom mišljenju definirati psihoterapiju kao zasebnu djelatnost koju mogu izvoditi samo radnici koji su završili takve edukacije, tada kandidati koji pristupaju i započinju psihoterapijske edukacije (ako nisu "medicinari" psiholozi ili sl.) trebaju, po specifičnosti njihovog prethodnog studijskog porijekla, biti educirani u svim onim segmentima (navodim ovlaš - od opće, razvojne psihologije nadalje) unutar neke vrste propedeutskog modula koji bi bio organiziran u njihovim matičnim psihoterapijskim školama. Sadržaj tih modula bi trebao biti određen od strane edukatora tih škola u jednom dijelu (onom kojeg sami edukatori smatraju potrebnim za svoj psihoterapeutski model) a u drugom dijelu trebao bi biti usuglašen kao jedinstven među svim školama. Drugim riječima u propedeutskom modulu trebali bi biti kolegiji/gradiva temeljna i osnovna za sve takve edukante i kolegiji/gradiva koje edukatori svake pojedine škole smatraju neophodnim da edukanti savladaju kako bi mogli postati, psihoterapeuti unutar specifišnog konteksta jedne škole/teorije/modela. | Nema odgovora | |
| 2 | Tomislav Bišić-Pauletić | 3. MOGUĆE OPCIJE , 3.3. OPCIJA 3: – (normativno rješenje) | Poštovani Smatram vrlo važnim da se novim zakonom definiraju podkategorije (koje u praksi već postoje) nezdravstvenih radnika koji se mogu baviti psihoterapijom kao samostalnom djelatnošću. Realnost je da u RH postoje ljudi koji nisu iz triju skupina (liječnici, psihijatri i psiholozi), već i drugih struka koji su završili psihoterapijske edukacije po modelima svojih psihoterapijskih škola (ja ću biti jedan od tih - 3. godina edukacije pri Školi kibernetike i sistemske terapije u Rijeci). Dakle u praksi danas imamo nezanemariv broj psihoterapeuta koji su završili psihoterapijsku edukaciju u nekoj od psihoterapijskih škola (ili koji se još uvijek educiraju) koji nisu ni liječnici, ni psihijatri ali niti psiholozi. Zakon bi po mom mišljenju trebao obvezati psihoterapijske škole, organiziranje dodatne psihoterapijske propedeutske edukaciju iz onih područja koja su neophodno potrebna za naknadni psihoterapijski rad. Obzirom da zakon o psihoterapiji mora po mom mišljenju definirati psihoterapiju kao zasebnu djelatnost koju mogu izvoditi samo radnici koji su završili takve edukacije, tada kandidati koji pristupaju i započinju psihoterapijske edukacije (ako nisu "medicinari" psiholozi ili sl.) trebaju, po specifičnosti njihovog prethodnog studijskog porijekla, biti educirani u svim onim segmentima (navodim ovlaš - od opće, razvojne psihologije nadalje) unutar neke vrste propedeutskog modula koji bi bio organiziran u njihovim matičnim psihoterapijskim školama. Sadržaj tih modula bi trebao biti određen od strane edukatora tih škola u jednom dijelu (onom kojeg sami edukatori smatraju potrebnim za svoj psihoterapeutski model) a u drugom dijelu trebao bi biti usuglašen kao jedinstven među svim školama. Drugim riječima u propedeutskom modulu trebali bi biti kolegiji/gradiva temeljna i osnovna za sve takve edukante i kolegiji/gradiva koje edukatori svake pojedine škole smatraju neophodnim da edukanti savladaju kako bi mogli postati, psihoterapeuti unutar specifišnog konteksta jedne škole/teorije/modela. | Nema odgovora | |
| 3 | Tanja Dejanović Šagadin | NACRT PRIJEDLOGA ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O DJELATNOSTI PSIHOTERAPIJE | Zakon o psihoterpijijskoj djelatnosti je nužan jer je to postojeće zanimanje za koje su stručnjaci raznih profila educiraju kroz višegodišnje iscrpne edukacije, a koju provode i educirani stručnjaci ali i mnogi drugi koji nemaju priznate edukacije i čiji je rad uslijed toga upitan i potencijalno opasan po zdravlje ljudi koji se javljaju psihoterapiju. Korisnici nemaju mogućnost razlikovanja, niti postoji zakonsko ukvir za dodjeljivanje ili oduzimanje naziva psihoterapeuta-barem ne neki koji je u skladu s odredbama u EU. Mnogi od nas imaju ECP-Europski ceritifikat psihoterapeuta, tako da imaju zanimanje priznato na razini EU, ali ga u Hrvatskoj ne mogu upisati u radnu knjižicu, niti otvoriti psihoterapijsku djelatnost. Psihoterpiju ne provode samo zdravstveni radnici, čak je više stručnjaka raznih drugih pomagačkih struka koji imaju psihoterapeutske licence priznate na nivou EU. Za ljude koji traže pomoć je važno da znaju jesu li kod stručnjaka kojeg su tražili, kao što ne bi bilo isto ni da pacijent treba pregled fizijatra a da ih primi fizioterapeut i ne kaže im da on nije fizijatar ili obrnuto. Ni studij psihologije, ni specijalizacija iz psihijatrije sami za sebe ne daju sva znanja i vještine potrebne za obavljanje psihoterapijske djelatnosti,a osobito ne mnogobrojne alternativne tehnike liječenja. Za regulaciju je nužan Zakon. | Nema odgovora | |
| 4 | PSIHOLOŠKI CENTAR TESA | NACRT PRIJEDLOGA ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O DJELATNOSTI PSIHOTERAPIJE | Želio bih podcrtati upravo ono što je rekla kolegica Ajduković. Psihoterapija je zasebna djelatnost, zasebno područje. Nije važno koje su temeljne struke psihoterapeuti i u kojim područjima rade (zdravstvo, socijala, privatno, ...). Za sve važe isti kriteriji i svi se trebaju tretirati jednako. Upravo je zato i potreban zakon, da obuhvati svu tu raznolikost psihoterapijske djelatnosti, da je usustavi i objedini. Ivan V. | Nema odgovora | |
| 5 | PSIHOLOŠKI CENTAR TESA | NACRT PRIJEDLOGA ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O DJELATNOSTI PSIHOTERAPIJE | Moram priznati da mi nije jasno na koji desetak drugih djelatnosti je gospodin Mađarić mislio. Ono što je teško prihvatiti je to da se kao razlog protiv zakonskog reguliranja jedne djelatnosti koristi argument da nisu regulirane druge djelatnosti. I na kraju, smatram da zadnja račenica gospodina Mađarića o tome da je psihoterapija "vrlo kontroverzna" vrijeđa sve nas psihoterapeute. Ako sam dobro informiran, gospodine Mađariću, vi ste po struci informatičar i radite u KBC Zagreb, pa mi nije jasno kakav kredibilitet i kakve kompetencije imate da ovako atribuirate jednu djelatnost u kojoj niste i o kojoj ne znate puno. Psihoterapija je u gotovo svim naprednim zemljama zakonski regulirana djelatnost a psihoterapeut je posebno zanimanje. I na kraju, iskoristit ću ono što ste vi rekli, gospodine Mađariću - psihoterapiju treba zakonski regulirati upravo zato da ne bi bila percipirana kao "kontroverzna", zakonska regulativa osigurava i povećava kvalitetu djelatnosti psihoterapije (licence, komora, ...). | Nema odgovora | |
| 6 | Miroslav Mađarić | NACRT PRIJEDLOGA ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O DJELATNOSTI PSIHOTERAPIJE | Ukupna zakonodavna aktivnost se na ovom primjeru dokazuje kao interesna i anegdotalna: djelatnost psihoterapije je jedna od više desetaka djelatnosti službeno prepoznatih u našem javnom zdravstvu. Zakonodavac treba pojasniti zašto se donosi ZAKON o SAMO JEDNOJ takvoj djelatnosti, odnosno da li se planira donijeti desetke zakona o svim djelatnostima? Tim više što je u odnosu na druge djelatnosti u medicini psihoterapija vrlo kontroverzna, a druge djelatnosti svakako nisu manje važne od nje! | Nema odgovora | |
| 7 | Jasenka Pregrad | NACRT PRIJEDLOGA ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O DJELATNOSTI PSIHOTERAPIJE | Smatram izuzetno važnim regulirati područje psihoterapije zakonom i podzakonskim propisima i to iz nekoliko razloga: 1. Postojeći propisi i praksa u EU i svijetu u pravilu uvažavaju razvoj psihoterapijskih škola od druge polovine prošlog stoljeća naovamo, kao i načina stjecanja zvanja psihoterapeuta, pa slijedom toga i reguliraju psihoterapijsku praksu. Mnoga novija istraživanja pokazuju uspješnost velikog broja suvremenih psihoterapijskih škola i pristupa, pa je danas zaista anakrono govoriti o psihoterapiji isključivo kao sub-specijalizaciji u okviru psihijatrije. Time se svrstavamo u vrlo neinformirane i konzervativne zemlje. Takvima nas percipiraju EU asocijacije psihoterapijskih udruga čiji smo članovi. Mnogi njihovi standardi i propisi se nadograđuju na propise svake države članice, čime smo mi, psihoterapeuti, u Hrvatskoj stavljeni u nezavidnu poziciju. 2. Područje psihoterapije potencijalno je prostor koji zauzimaju razni neznanstveni pseudo-terapijski pristupi i nadri- prakse. Toga kao društvo moramo biti svjesni, a vlast u ovoj zemlji mora učiniti sve da se nadri-terapija i znanstveno neutemeljeni pristupi jasno i oštro omeđe i isključe iz onog što nazivamo psihoterapijskom praksom. Ovo je važno iz dva razloga: - građani moraju biti informirani o tome što jest znanstveno utemeljena psihoterapijska praksa, a što nije kako bi mogli odgovorno birati vrstu i kvalitetu usluga koje su im potrebne - društvo mora imati jasne i zakonske kriterije po kojima će odrediti kad i pod kojim uvjetima se (ne)može koristiti riječ "psihoterapija" i "psihoterapijska djelatnost/praksa/usluga", kako bi na taj način zaštitila građane od zloupotrebe i nekvalificirane prakse (kao što to za medicinu postoji odavno, a za psihologiju od 2003.). 3. Donošenjem Zakona o psihoterapiji (i kasnije ostalih potrebnih propisa) stvara se preduvjet za očuvanje i brigu o kvaliteti psihoterapijskih usluga, što je od primarne dužnosti i odgovornosti društva, pa time i izvršne vlasti. Ako je potrebno (a jest) zaštiti tjelesni integritet građana mnogobrojnim propisima primjerice zaštite na radu, onda je sigurno potrebno zaštititi psihički integritet građana te regulirati područje psihoterapije kako bi ono osiguravalo stručnu i kvalitetnu podršku. 4. Donošenjem Zakona otvara se mogućnost zakonskog reguliranja sadržaja edukacije i preduvjeta za stjecanje ovog zvanja (poštujući raznolikost psihoterapijskih škola i pristupa), što je također nužno, jer svjedočimo vrlo različitim kriterijima po kojima se trenutačno odvijaju edukacije u zemlji. | Nema odgovora | |
| 8 | Ivana Mošić Pražetina | NACRT PRIJEDLOGA ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O DJELATNOSTI PSIHOTERAPIJE | U potpunosti podržavam donošenje Zakona o psihoterapiji prvenstveno iz svoje profesionalne uloge - dipl. socijalne radnice zaposlene u zdravstvu s dvije gotovo završene psihoterapijske edukacije, a potom i osobne. Rad s ljudima koji trebaju psihoterapijsku pomoć zahtjeva posjedovanje posebnih znanja i vještina odnosno kompetencija koje se stječu dodatnim obrazovanjem, a i kada se stječu nužne su jasne odrednice tko i na koji način može ponijeti zvanje psihoterapeuta. Rad socijalnih radnika u zdravstvu, no i izvan njega, podrazumijeva njihovo kontinuirano educiranje kako bi kompetentno radili s ljudima i pomagali osobama s psihološkim problemima. Nemali broj socijalnih radnika u zdravstvu posjeduje psihoterapijske edukacije čime prate suvremeni pristup timskog rada i u praksi ravnopravno uz druge profesije pomažu osobama u oblikovanju njihovog osobnog interpersonalnog funkcioniranja što je i definirano Zakonom o djelatnosti socijalnog rada. Sukladno tome, smatram neophodnim da socijalni radnici, uz druge nezdravstvene struke, obavljaju poslove psihoterapije kao samostalne djelatnosti. | Nema odgovora | |
| 9 | Dea Ajduković | NACRT PRIJEDLOGA ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O DJELATNOSTI PSIHOTERAPIJE | Čini mi se da je ključno pitanje zakona o psihoterapijskoj djelatnosti to da se njime jasno definira i regulira pod kojim uvjetima se osoba može predstavljati kao psihoterapeut i obavljati psihoterapiju (tu nije ključno pitanje radi li osoba unutar zdravstvenog sustava ili izvan njega). U tome ključnu ulogu ima osnivanje za to zadužene komore, koja bi mogla regulirati psihoterapiju kao zasebnu struku, onako kako to komore čine u drugim strukama - vezano uz licenciranje i relicenciranje, trajnu edukaciju, etička pitanja, zastupanje struke prema drugim akterima i ostalo. Kao što su drugi diskutanti naveli, u ovoj situaciji bez zakona su korisnici psihoterapije uglavnom potpuno nezaštićeni od osoba koje bez dovoljne naobrazbe provode "psihoterapiju", kao i od eventualnih etičkih prijestupa licentiranih psihoterapeuta, koji u tom slučaju mogu odgovarati jedino pred svojim specifičnim komorama (psihološkom, liječničkom...). Mislim da je važno da se rasprava o zakonu o psihoterapiji odvoji od rasprave o tome mogu li nezdravstveni radnici u zdravstvu provoditi psihoterapiju. Koliko razumijem, to je pitanje za sada prvenstveno pitanje toga što je Ministarstvo zdravlja, odnosno HZZO, spremno platiti kroz uputnice. Tako psiholozi u zdravstvu - koji i inače, za razliku od socijalnih radnika, rade na uputnice - zadnjih nekoliko godina mogu provoditi i obračunavati psihološko savjetovanje, individualnu i grupnu psihoterapiju. Drugim riječima, to koje struke mogu raditi na uputnicu i koje djelatnosti je pitanje HZZO-a, a ne pitanje regulacije psihoterapije kao struke. | Nema odgovora | |
| 10 | Centar za javne politike i ekonomske analize (CEA) | NACRT PRIJEDLOGA ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O DJELATNOSTI PSIHOTERAPIJE, 2. CILJEVI | Za podržati je zakonsko uređenje usluga psihoterapije. Ističemo kako je bitno pri izradi zakona i eventualno pravilnika izbjegavati stvaranje neopravdanog regulatornog opterećenja na psihoterapeute. | Nema odgovora |