Izvješće o provedenom savjetovanju - Pravilnik o izmjenama Pravilnika o raspolaganju kapacitetom uzgoja tuna i dozvoljenim ulaznim količinama ulovljenih divljih tuna (Thunnus thynnus) na uzgajališta

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 ŠIME VALIDŽIĆ PRAVILNIK O IZMJENAMA PRAVILNIKA O RASPOLAGANJU KAPACITETOM UZGOJA TUNA I DOZVOLJENIM ULAZNIM KOLIČINAMA ULOVLJENIH DIVLJIH TUNA (Thunnus thynnus) NA UZGAJALIŠTA Ne treba uopće dozvoliti ulaz ulovljenih divljih tuna na uzgajališta jer divlja tuna je ugrožena vrsta. Osim toga, divlje vrste imaju vrijednost same po sebi i ne postoje samo zato da ih ljudi ubijaju. Neprihvatljivo je da Hrvatske i druge europske države uvoze tune i druge ribe iz Afrike. Ako divlje tune ulaze u uzgajališta onda je naziv "tuna iz uzgoja" zapravo zavaravajući jer su potrošači pod zabludom da kupnjom uzgojenih tuna ne stvaraju pritisak na populacije divlje tune. Nije prihvaćen Ovaj Pravilnik donosi se u svrhu provedbe odredbi Međunarodne komisije za zaštitu atlantskih tuna (ICCAT) koje su obvezujuće za sve države članice, pa su stoga prenesene i u legislativu EU i RH. Odredbe pravilnika se odnose na provedbu višegodišnjeg plana upravljanja i zaštite plavoperajne tune na području Istočnog Atlantika i Sredozemlja, čija je svrha očuvanje stokova divljih tuna od pretjeranog izlova, a dosadašnja njegova primjena doprinijela je oporavku ovog stoka na ovom području, pa tako i u Jadranu. U uzgoju tuna se primjenjuju sve odredbe propisa koja se odnose na dobrobit organizama u uzgoju.
2 KALI TUNA d.o.o. PRAVILNIK O IZMJENAMA PRAVILNIKA O RASPOLAGANJU KAPACITETOM UZGOJA TUNA I DOZVOLJENIM ULAZNIM KOLIČINAMA ULOVLJENIH DIVLJIH TUNA (Thunnus thynnus) NA UZGAJALIŠTA Ovaj Pravilnik o izmjenama pravilnika o raspolaganju kapacitetom uzgoja tuna i dozvoljenim ulaznim količinama ulovljenih divljih tuna (thunnus thynnus) na uzgajališta, opterećen je neustavnošću kao i nezakonitošću kao i Pravilnik donesen u ožujku 2021. godine. Naime, ovom izmjenom nastavljen je trend pada kapaciteta uzgoja i ulaznih količina tuna dijelu uzgajatelja, odnosno rasta tih kapaciteta preostalih uzgajatelja. Prije svega valja uputiti na izrazitu netransparentnost podjele kapaciteta utvrđenih prema „formuli“ iz članka 4. i 5. Pravilnika, budući da podatke niti na koji način nije moguće provjeriti, pa tako niti utvrditi pravilnost priloga iz ove Izmjene, što je protivno članku 8. Uredbe (EU) 2016/1627 o višegodišnjem planu oporavka plavoperajne tune u istočnom Atlantiku i Sredozemnom moru, koji propisuje da države članice pri raspodjeli ribolovnih mogućnosti koje su im raspoložive moraju upotrijebiti transparentne i objektivne kriterije. S druge strane, nastavlja se sa primjenom nejasnog načela iz „formule“ iz članka 4. i 5. Pravilnika, koji koristi količinu prodane ribe, uopće ne vodeći računa o kapacitetima uzgoja tune utvrđenim Ugovorima o koncesijama. Naime, ne postoji niti jedno opravdanje za raspodjelu kvota uzgoja i ulaznih količina prema prodanim količinama, koje ionako ne mogu odstupati od uzgojnih kapaciteta. Donošenjem Pravilnika iz ožujka 2021. godine, učinjena je raspodjela maksimalnog uzgojnog kapaciteta Republike Hrvatske od 7.880 tona na način da je pojedinim nositeljima dozvole omogućen je uzgoj tune koji sukladno svojim ugovorima o koncesiji nemaju pravo, pa niti mogućnosti ostvariti, dok je Kali tuna d.o.o.-u omogućen uzgoj koji je manji od onog uzgojnog kapaciteta zajamčenog ugovorima o koncesiji, a koji omjer se ovom Izmjenom dodatno povećava na štetu Kali tuna d.o.o.-a. Ovakvo postupanje osim što predstavlja povredu ustavnog načela jamstva vlasništva Kali tuna d.o.o.-a, ujedno je i ekonomski neopravdano jer dodijeljeni kapacitet Republici Hrvatskoj nije moguće iskoristiti budući da nositelji dozvole imaju pravo i mogućnost uzgoja samo u skladu sa ugovorima o koncesiji, pa stoga ne postoji razlog raspodjele maksimalnog uzgojnog kapaciteta nositeljima dozvole koje prema svojim ugovorima ne mogu iskoristiti. Ovdje valja podsjetiti i na činjenicu da je Republika Hrvatska sklapanjem ugovora o koncesiji preuzela obveze iz tih ugovora o koncesiji, a kojima je preuzeta i obveza omogućavanja iskorištavanja kapaciteta uzgoja sukladno tim ugovorima. Ugovorima o koncesiji u svrhu gospodarskog korištenja pomorskog dobra radi obavljanja djelatnosti uzgoja tune, Republika Hrvatska daje pravo gospodarskog korištenja pomorskog dobra radi uzgoja tune i to do ugovorom određenog najvišeg uzgojnog kapaciteta, te se ugovor o koncesiji može mijenjati samo u zakonom predviđenom postupku. Svaka druga intervencija u de facto prava iz ugovora o koncesiji je neustavno/nezakonito zaobilaženje primjene zakonskih propisa, dok Pravilnik iz 2021. i ova Izmjena predstavljaju tu drugu intervenciju. Naravno, Kali tuna d.o.o. prihvaća stav Ministarstva da je sukladno članku 18.a Zakona o akvakulturi potrebno Pravilnikom o raspolaganju kapacitetom uzgoja tuna i dozvoljenim ulaznim količinama ulovljenih divljih tuna urediti navedena dva pitanja, te uspostaviti mogućnosti za otvaranje novih uzgajališta, a koji osigurava pravedne uvjete za poslovanje i razvoj postojećih uzgajivača kao i ulazak novih (kako je to pojašnjeno u ranijem obrazloženju Ministarstva u e-savjetovanju). Međutim, postavlja se pitanje je li Ministarstvo uspostavilo odnos razmjernosti između navedenog cilja i mjera kojima se taj cilj nastoji postići. Proizvoljnom „formulom“ postavljenom Pravilnikom i ovom Izmjenom Kali tuna d.o.o. ima raspodijeljene kvote uzgoja koje su manje za preko 50% od kapaciteta zajamčenih Ugovorima o koncesiji. Stoga valja primijetiti da u donošenju Pravilnika i ove Izmjene nije vođeno računa o svim okolnostima, odnosno da se istim na nedozvoljen način intervenira u ugovore o koncesiji. Nije prihvaćen Sukladno Zakonu o akvakulturi (NN 130/17, 111/18 i 144/20, u daljnjem tekstu: Zakon) najveći kapacitet uzgoja tuna kojim raspolaže Republika Hrvatska utvrđen je na temelju članka 10. stavka 3. Uredbe (EU) 2016/1627, a najveća ulazna količina ulovljenih divljih tuna koja se smije unijeti na uzgajališta na području Republike Hrvatske u jednoj kalendarskoj godini kojom raspolaže Republika Hrvatska utvrđena je na temelju članka 10. stavka 4. Uredbe (EU) 2016/1627. Ovi kapaciteti utvrđeni za sve države članice koje sudjeluju u uzgoju tuna u okviru višegodišnjeg plana oporavka tune na razini međunarodne organizacije koja upravlja stokovima tuna na području Istočnog Atlantika i Sredozemlja (ICCAT) i rezultat su povijesnih podataka o uzgoju. EU je članica ove organizacije pa su odluke ICCAT-a obvezujuće za sve države članice EU i prenose se u njihovo nacionalno zakonodavstvo. Svrha ograničavanja ovih uzgojnih kapaciteta i ulaznih količina je isključivo zaštita stokova divljih tuna od pretjeranog izlova, s obzirom da se uzgoj tuna temelji na ulovu divljih tuna. S druge strane, postoji pravni okvir koji uređuje raspolaganje pomorskim dobrom, odnosno, koncesioniranje. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19), među ostalim, uređuje koncesioniranje pomorskog dobra za obavljanje gospodarskih djelatnosti, što uključuje i akvakulturu. Ugovorom o koncesiji koji se sklapa temeljem Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama između ostalog se utvrđuje i maksimalni godišnji kapacitet uzgoja, te se kao poseban i nužan uvjet navodi poštivanje odredbi lokacijske dozvole za predmetni zahvat. U postupku donošenja lokacijske dozvole koji prethodi postupku davanja koncesije sukladno posebnom propisu provodi se i postupak procjene utjecaja predmetnog zahvata na okoliš sukladno Uredbi o procjeni utjecaja na zahvata okoliš (NN 61/14 i 3/17). U slučaju zahvata akvakulture ovaj postupak završava donošenjem rješenja ministarstva nadležnog za zaštitu okoliša kojim se utvrđuje dozvoljeni maksimalni godišnji kapacitet uzgoja na predmetnoj lokaciji za koji se očekuje da neće imati negativan utjecaj na okoliš. Prilikom sklapanja ugovora o koncesiji davatelj koncesije kao godišnji kapacitet propisuje količinu koja je utvrđena u postupku procjene utjecaja zahvata na okoliš, te je kao takva upisana u lokacijsku dozvolu. Dakle, kada govorimo o uzgojnom i ulaznom kapacitetu koji je dodijeljen Republici Hrvatskoj na temelju pravila koja definira ICCAT, i godišnjem kapacitetu uzgoja za lokaciju pod koncesijom koja proizlazi iz postupka procjene utjecaja zahvata na okoliš, a koja podrazumijeva svojevrsnu okolišnu „nosivost“ pojedine uzgojne lokacije, razvidno je kako se radi o različitim pojmovima kapaciteta uzgoja tuna. Slijedom obaveze koja proizlazi iz članka 18.a stavka 3. Zakona cilj je ovog Pravilnika utvrditi način na koji RH raspolaže pripadajućim uzgojnim i ulaznim kapacitetom kako bi se on što bolje iskoristio na razini države. Pravilnik stoga predlaže raspodjelu uzgojnog i ulaznog kapaciteta na način kojim se postiže vrednovanje do sada ostvarene proizvodnje po svakom nositelju dozvole za uzgoj tuna, poticanje rasta proizvodnje na postojećim uzgajalištima, te stvaranje mogućnosti za otvaranje novih uzgajališta, a koji osigurava pravedne uvjete za poslovanje i razvoj postojećih uzgajivača kao i ulazak novih, vodeći pri tome računa da nitko od postojećih nositelja dozvole ne bude oštećen ili ograničen u daljnjem poslovanju. Primjena ovog Pravilnika ni na koji način ne dovodi u pitanje godišnji kapacitet uzgoja za pojedine lokacije koje su ugovorom o koncesiji date koncesionarima u svrhu obavljanja djelatnosti uzgoja tuna, a koji proizlazi iz postupka procjene utjecaja zahvata na okoliš, ovaj pravilnik ne mijenja te količine, ali upravo te količine predstavljaju gornju granicu do koje će pojedino uzgajalište moći povećavati proizvodnju jer dodijeljeni uzgojni i ulazni kapacitet može biti iskorišten jedino do granice koja je utvrđena kao godišnji kapacitet uzgoja, odnosno kao „nosivost“ pojedine lokacije na kojoj se odvija uzgoj tuna. Nadalje, uvidom u službene statističke podatke Uprave ribarstva o proizvodnji za proteklo petogodišnje razdoblje, 2016.-2020., razvidno je da je kapacitet uzgoja tuna koji je ovim Pravilnikom dodijeljen društvu Kali tuna d.o.o., više nego dostatan za njihove potrebe. Isto tako, ovim Pravilnikom je propisano da RH zadržava 10% uzgojnog kapaciteta i ulazne količine, čemu se pridodaje i višak uzgojnog kapaciteta i ulazne količine koje proizlaze iz planova uzgoja iz članka 6. stavka 2. ovog Pravilnika, a kojim Ministarstvo može po potrebi raspolagati.