Izvješće o provedenom savjetovanju - Obrazac prethodne procjene za Nacrt prijedloga Zakona o dopuni Zakona o zdravstvenoj zaštiti, s Konačnim prijedlogom Zakona

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Savez samostalnih sindikata Hrvatske OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Tekstom obrasca prethodne procjene, stavljenim na javno savjetovanje, stručni nositelj nije uspio dokazati postojanje problema niti neophodnost donošenja normativnog rješenja koje namjerava predložiti, a iz sljedećih razloga: 1. Opis problema naveden u točki 2.1. nije točan. Naime, nije istina da „sindikalno organizirani liječnici nisu u mogućnosti ostvariti reprezentativnost u sudjelovanju u pregovorima za kolektivni ugovor“, već reprezentativnost trenutno ne može ostvariti jedan strukovni sindikat liječnika. Liječnici se mogu sindikalno organizirati i unutar drugih postojećih sindikata u djelatnosti zdravstva, uključujući i one koji trenutno jesu reprezentativni. Tezu da uz postojeća pravila ne mogu ostvariti reprezentativnost mogla bi iznijeti i bilo koja druga struka u sustavu, koja bi se pokušala sindikalno organizirati na strukovnom načelu (s izuzetkom jedino medicinskih sestara i tehničara, koji su jedina struka kojoj udjel u ukupnoj zaposlenosti u djelatnosti javnog zdravstva omogućuje da samostalno bez poteškoća zadovolji postojeće kriterije reprezentativnosti; k tome, čak bi i liječnici organizirani na strukovnom principu mogli ostvariti reprezentativnost, kad bi ih u sindikatu bio veći broj, odnosno kad ne bi imali stopu sindikalne organiziranosti bitno manju od ostalih struka). No sam je hrvatski sustav kolektivnih radnih odnosa postavljen tako da se reprezentativnost utvrđuje i kolektivno pregovara na razini poslodavca ili udruge poslodavaca, a ne pojedinih struka, jer je zakonodavac procijenio da je to u javnom interesu. Namjera je postojećih pravila reprezentativnosti poticati sindikalno organiziranje radnika na razini sektora te radna prava i uvjete rada ugovarati na razini sektora, a ne pojedinih struka. Stoga bi uvođenje iznimaka za pojedine struke izravno poticalo usitnjavanje sindikata i posljedično otežavalo funkcioniranje postojećeg sustava kolektivnih industrijskih odnosa. 2. Argumentacija navedena u točki 2.2., a koja bi trebala opravdati potrebu za izradom nacrta prijedloga zakona nije točna, budući da zadaća države nije određivanje koje skupine radnike i pojedini konkretni sindikati trebaju, a koji ne trebaju biti zastupljene u kolektivnim pregovorima, nego to jedino može biti propisivanje općih pravila utvrđivanja reprezentativnosti sindikata, koja se jednako moraju primjenjivati na sve. 3. Tvrdnja navedena u točki 2.3 kako je „neophodno osigurati reprezentativnost liječnika u pregovorima“ zbog toga što su oni „temeljni, samostalni i odgovorni nositelj zdravstvene djelatnosti“ nije točna. Uvažavajući važnost liječnika za sustav javnog zdravstva, isto je tako činjenica da taj sustav ne može funkcionirati ni bez niza drugih profesija koje u njemu rade. K tome, postojeće zakonodavno uređenje pravila reprezentativnosti ne onemogućuje liječnicima da se sindikalno organiziraju na način koji će im omogućiti status reprezentativnosti i sudjelovanje u pregovorima. Dodatno na navedeno, argumentacija iznesena u točki 2.3 ne opravdava derogiranje općeg propisa posebnim zakonom, niti zadiranje Ministarstva zdravstva u zakonodavno uređenje kolektivnih radnih odnosa koje pripada resoru Minstarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. 4. Suprotno tezi iznesenoj u točki 4.2., nije točno kako ne postoje nenormativna rješenja koja bi pomogla uključivanju većeg broja sindikalno organiziranih liječnika u kolektivno pregovaranje za Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Kao prvo, postojeću situaciju mogu promijeniti sami sindikalno organizirani liječnici, odlukom da odustanu od strukovnog načela sindikalnog organiziranja, a koja bi bila racionalna budući da isti nije u skladu s hrvatskim sustavom kolektivnih radnih odnosa te im upravo ta odluka otežava postizanje reprezentativnosti. Kao drugo, postoje i drugi načini na koje bi se liječnike sindikalno organizirane na strukovnom načelu moglo uključiti u kolektivne pregovore, odnosno njihove prijedloge i zahtjeve uzeti u obzir tijekom postupka pregovora, uključujući konzultacije reprezentativnih s nereprezentativnim sindikatima (propisane Zakonom o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata), ili pak sporazum sa svim sindikatima koji djeluju u sektoru (putem kojeg bi strukovni sindikat liječnika mogao postati reprezentativnim) ili samo s reprezentativnim sindikatima (putem kojeg bi se strukovni sindikat liječnika mogao i formalno uključiti u pregovore). Trenutna poteškoća strukovnog sindikata liječnika za postizanje statusa reprezentativnosti stoga nije zadana činjenica, nego je izravan rezultat odluke određene skupine radnika da se sindikalno organiziraju na način koji je za njih, s obzirom na trenutno važeća pravila reprezentativnosti, nepovoljan. Također, nije točno da se „radi o materiji koja se uređuje zakonom“, kako je navedeno u obrazloženju točke 4.2. Položaj pojedinih sindikata ne određuje se zakonom, već se njime određuju samo opća pravila za utvrđivanje reprezentativnosti (s time da primjena zakonom propisanih pravila nije jedini način na koji sindikat može postati reprezentativan, nego je to moguće i putem sklapanja sporazuma svih sindikata koji djeluju na razini za koju se pregovara, neovisno o broju članova pojedinih sindikata). 5. Predloženo rješenje može imati veliki utjecaj na radnike, suprotno tezi navedenoj u točkama 5.1.19. i 5.3.12, jer otvaranjem presedana u derogiranju općih pravila reprezentativnosti sindikata može voditi urušavanju postojećeg modela kolektivnih radnih odnosa, odnosno smanjivanju snage sindikata, razine prava ugovorene kolektivnim ugovorima i broja radnika pokrivenih kolektivnim ugovorima, odnosno gospodarskog i socijalnog položaja radnika. U obrazloženju analize utjecaja na adresate stručni predlagatelj nije nijednom rečenicom ili podatkom argumentirao svoju suprotnu tezu kako učinka neće biti. Također, nije točno da predloženo rješenje ne bi imalo nikakav učinak na tržište rada (točka 5.4.27), iz istih razloga. Ovdje izneseni argumenti ukazuju na to da stručni nositelj nije ozbiljno pristupio postupku prethodne procjene te nije dokazao potrebu ni opravdanost normativnog rješenja koje predlaže. Predloženi sadržaj Obrasca ne predstavlja stvarnu procjenu učinaka, već primjer obezvrjeđivanja ovog važnog instrumenta zakonodavnog postupka, paušalnim iznošenjem neargumentiranih i nedokazanih teza. Tome govori u prilog i činjenica kako je Obrazac objavljen istovremeno s već pripremljenim tekstom zakonskih izmjena, što govori da je stručni predlagatelj unaprijed donio odluku o rezultatu prethodne procjene, prije provođenja postupka savjetovanja sa zainteresiranom javnošću. Stoga predlažemo da se ovakav sadržaj Obrasca odbaci. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
2 Nezavisni hrvatski sindikati OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Tekstom obrasca prethodne procjene, stavljenim na javno savjetovanje, stručni nositelj nije uspio dokazati postojanje problema niti neophodnost donošenja normativnog rješenja koje namjerava predložiti, a iz sljedećih razloga: 1. Opis problema naveden u točki 2.1. nije točan. Naime, nije istina da „sindikalno organizirani liječnici nisu u mogućnosti ostvariti reprezentativnost u sudjelovanju u pregovorima za kolektivni ugovor“, već reprezentativnost trenutno ne može ostvariti jedan strukovni sindikat liječnika. Liječnici se mogu sindikalno organizirati i unutar drugih postojećih sindikata u djelatnosti zdravstva, uključujući i one koji trenutno jesu reprezentativni. Tezu da uz postojeća pravila ne mogu ostvariti reprezentativnost mogla bi iznijeti i bilo koja druga struka u sustavu, koja bi se pokušala sindikalno organizirati na strukovnom načelu (s izuzetkom jedino medicinskih sestara i tehničara, koji su jedina struka kojoj udjel u ukupnoj zaposlenosti u djelatnosti javnog zdravstva omogućuje da samostalno bez poteškoća zadovolji postojeće kriterije reprezentativnosti; k tome, čak bi i liječnici organizirani na strukovnom principu mogli ostvariti reprezentativnost, kad bi ih u sindikatu bio veći broj, odnosno kad ne bi imali stopu sindikalne organiziranosti bitno manju od ostalih struka). No sam je hrvatski sustav kolektivnih radnih odnosa postavljen tako da se reprezentativnost utvrđuje i kolektivno pregovara na razini poslodavca ili udruge poslodavaca, a ne pojedinih struka, jer je zakonodavac procijenio da je to u javnom interesu. Namjera je postojećih pravila reprezentativnosti poticati sindikalno organiziranje radnika na razini sektora te radna prava i uvjete rada ugovarati na razini sektora, a ne pojedinih struka. Stoga bi uvođenje iznimaka za pojedine struke izravno poticalo usitnjavanje sindikata i posljedično otežavalo funkcioniranje postojećeg sustava kolektivnih industrijskih odnosa. 2. Argumentacija navedena u točki 2.2., a koja bi trebala opravdati potrebu za izradom nacrta prijedloga zakona nije točna, budući da zadaća države nije određivanje koje skupine radnike i pojedini konkretni sindikati trebaju, a koji ne trebaju biti zastupljene u kolektivnim pregovorima, nego to jedino može biti propisivanje općih pravila utvrđivanja reprezentativnosti sindikata, koja se jednako moraju primjenjivati na sve. 3. Tvrdnja navedena u točki 2.3 kako je „neophodno osigurati reprezentativnost liječnika u pregovorima“ zbog toga što su oni „temeljni, samostalni i odgovorni nositelj zdravstvene djelatnosti“ nije točna. Uvažavajući važnost liječnika za sustav javnog zdravstva, isto je tako činjenica da taj sustav ne može funkcionirati ni bez niza drugih profesija koje u njemu rade. K tome, postojeće zakonodavno uređenje pravila reprezentativnosti ne onemogućuje liječnicima da se sindikalno organiziraju na način koji će im omogućiti status reprezentativnosti i sudjelovanje u pregovorima. Dodatno na navedeno, argumentacija iznesena u točki 2.3 ne opravdava derogiranje općeg propisa posebnim zakonom, niti zadiranje Ministarstva zdravstva u zakonodavno uređenje kolektivnih radnih odnosa koje pripada resoru Minstarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. 4. Suprotno tezi iznesenoj u točki 4.2., nije točno kako ne postoje nenormativna rješenja koja bi pomogla uključivanju većeg broja sindikalno organiziranih liječnika u kolektivno pregovaranje za Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Kao prvo, postojeću situaciju mogu promijeniti sami sindikalno organizirani liječnici, odlukom da odustanu od strukovnog načela sindikalnog organiziranja, a koja bi bila racionalna budući da isti nije u skladu s hrvatskim sustavom kolektivnih radnih odnosa te im upravo ta odluka otežava postizanje reprezentativnosti. Kao drugo, postoje i drugi načini na koje bi se liječnike sindikalno organizirane na strukovnom načelu moglo uključiti u kolektivne pregovore, odnosno njihove prijedloge i zahtjeve uzeti u obzir tijekom postupka pregovora, uključujući konzultacije reprezentativnih s nereprezentativnim sindikatima (propisane Zakonom o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata), ili pak sporazum sa svim sindikatima koji djeluju u sektoru (putem kojeg bi strukovni sindikat liječnika mogao postati reprezentativnim) ili samo s reprezentativnim sindikatima (putem kojeg bi se strukovni sindikat liječnika mogao i formalno uključiti u pregovore). Trenutna poteškoća strukovnog sindikata liječnika za postizanje statusa reprezentativnosti stoga nije zadana činjenica, nego je izravan rezultat odluke određene skupine radnika da se sindikalno organiziraju na način koji je za njih, s obzirom na trenutno važeća pravila reprezentativnosti, nepovoljan. Također, nije točno da se „radi o materiji koja se uređuje zakonom“, kako je navedeno u obrazloženju točke 4.2. Položaj pojedinih sindikata ne određuje se zakonom, već se njime određuju samo opća pravila za utvrđivanje reprezentativnosti (s time da primjena zakonom propisanih pravila nije jedini način na koji sindikat može postati reprezentativan, nego je to moguće i putem sklapanja sporazuma svih sindikata koji djeluju na razini za koju se pregovara, neovisno o broju članova pojedinih sindikata). 5. Predloženo rješenje može imati veliki utjecaj na radnike, suprotno tezi navedenoj u točkama 5.1.19. i 5.3.12, jer otvaranjem presedana u derogiranju općih pravila reprezentativnosti sindikata može voditi urušavanju postojećeg modela kolektivnih radnih odnosa, odnosno smanjivanju snage sindikata, razine prava ugovorene kolektivnim ugovorima i broja radnika pokrivenih kolektivnim ugovorima, odnosno gospodarskog i socijalnog položaja radnika. U obrazloženju analize utjecaja na adresate stručni predlagatelj nije nijednom rečenicom ili podatkom argumentirao svoju suprotnu tezu kako učinka neće biti. Također, nije točno da predloženo rješenje ne bi imalo nikakav učinak na tržište rada (točka 5.4.27), iz istih razloga. Ovdje izneseni argumenti ukazuju na to da stručni nositelj nije ozbiljno pristupio postupku prethodne procjene te nije dokazao potrebu ni opravdanost normativnog rješenja koje predlaže. Predloženi sadržaj Obrasca ne predstavlja stvarnu procjenu učinaka, već primjer obezvrjeđivanja ovog važnog instrumenta zakonodavnog postupka, paušalnim iznošenjem neargumentiranih i nedokazanih teza. Tome govori u prilog i činjenica kako je Obrazac objavljen istovremeno s već pripremljenim tekstom zakonskih izmjena, što govori da je stručni predlagatelj unaprijed donio odluku o rezultatu prethodne procjene, prije provođenja postupka savjetovanja sa zainteresiranom javnošću. Stoga predlažemo da se ovakav sadržaj Obrasca odbaci. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
3 MIODRAG BENEŠ OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE Reprezentativnost unutar sindikata može biti samo ako proporcija liječničkih specijalizacija je slična onoj u zdravstvenom sustavu. Tako ako su 90% liječnika u sindikatu kirurzi i internisti, ili npr. 90% su doktori iz zavoda i doma zdravlja a 10% iz bolnica onda tu nema reprezentativnosti. Treba uvesti pravilo da sve ustanove i i sve specijalizacije budu pošteno zastupljene. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.