Izvješće o provedenom savjetovanju - Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o alternativnim investicijskim fondovima

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 HGK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ALTERNATIVNIM INVESTICIJSKIM FONDOVIMA, TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU, ODNOSNO DOPUNJUJU Mišljenje Udruženja investicijskih i mirovinskih fondova HGK - Grupacije alternativnih investicijskih fondova: U Nacrtu se predlaže brisanje članka 210. (Značajne promjene informacija i dokumenata dostavljenih uz zahtjev za izdavanje odobrenja za osnivanje i upravljanje AIF-om s javnom ponudom) uz obrazloženje da je ionako to riješeno u čl. 210.a (Značajne promjene podataka i dokumenta dostavljenih uz zahtjev za izdavanje odobrenja za osnivanje i upravljanje AIF-om s privatnom ponudom). Ako se želi reći da će na AIF-ove s javnom ponudom primjenjivati ista pravila kod značajne promjene informacija i dokumenata, kao i za fondove s privatnom ponudom, tada treba urediti članak 210.a na način da se navede da vrijedi za sve AIF-ove. Ukoliko se, možda, hoće reći da će za fondove s javnom ponudom ići isključivo po pravilniku HANFA-e ili po Zakonu o UCITS-ima tada i to treba nekako ugraditi u Zakon, jer će opet ostati zakonski neriješeno. Naime, postojeći Pravilnik HANFA-e o izdavanju odobrenja za osnivanje i upravljanje AIF-om (NN-26/2022) u čl. 5. propisuje: „na bitne promjene pravila i prospekta otvorenog i zatvorenog AIF-a bez pravne osobnosti s javnom ponudom, kao i bitne promjene ugovora s depozitarom te podnošenje zahtjeva za izdavanje suglasnosti na promjene tih dokumenata, odlučivanje Hanfe povodom navedenog zahtjeva i obavještavanje ulagatelja u tim slučajevima, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje osnivanje i rad otvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom i podzakonskih propisa donesenih na temelju istog. Ostaje pitanje što je s AIF s javnom ponudom i zatvorenim AIF s pravnom osobnosti, jer ostaju neregulirani budući da 210.a propisuje postupanje za AIF s privatnom ponudom. Naime, brisanjem članka 210. vrlo će vjerojatno doći do nereguliranosti ili nepotpune reguliranosti AIF-ova s javnom ponudom, odnosno postupka kod značajne promjene informacija i dokumenata za tu vrstu Fondova. Primljeno na znanje Smatramo da je intencija odredbe Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o alternativnim investicijskim fondovima kojom se briše naslov iznad članka 210. i članak 210., pogrešno shvaćena. Radi bolje jasnoće, obrazloženje članka je dorađeno na način da je u pojašnjeno da se odredba briše članka 210. briše jer je suvišna, obzirom da izmijenjeni članak 164. stavak 2. važećeg Zakona u dijelu značajnih promjena informacija i dokumenata u odnosu na AIF s javnom ponudom upućuje na primjenu Zakona o otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom ("Narodne novine", br. 44/16., 126/19., 110/21. i 76/22.), pa se suštinski u tom pogledu ništa ne mijenja.
2 HGK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ALTERNATIVNIM INVESTICIJSKIM FONDOVIMA U nastavku dostavljamo mišljenje Udruženja investicijskih i mirovinskih fondova HGK - Grupacije alternativnih investicijskih fondova (dalje u tekstu: Grupacija). U odnosu na članke 18. i 19. važećega Zakona, postojeći pragovi za srednji, odnosno mali UAIF onemogućuju prikupljanje sredstava i rad fondovima rizičnog kapitala/ poduzetničkog kapitala, odnosno fondovima koji funkcioniraju po principu “commitmenta”. Naime, ulagatelji u ove fondove su mirovinski fondovi koji smiju ulagati u fondove pod upravljanjem srednjih, odnosno velikih UAIF-ova. Donji prag za srednji UAIF je 350 milijuna kuna, ili kako se ovim Nacrtom mijenja - 46.452.980,00 eura. “Commitment” PE/VC fondova u prosjeku iznosi 46.452.980,00 eura, no ukupna vrijednost imovine ne može nikad prijeći iznos od 46.452.980,00 eura zbog prirode poslovanja fonda te će UAIF uvijek biti ispod tog praga, tj. praga za srednji UAIF. U većini slučajeva UAIF koji upravlja PE/VC ne smije upravljati još jednim fondom (slijedom zahtjeva ulagatelja kako bi se osigurala posvećenost radu fonda) pa samim time ne može doseći prag od 46.452.980,00 eura. Navedeno bi značilo da UAIF ne ispunjava uvjete srednjeg UAIF-a te mu ne bi bilo dozvoljeno imati ulagatelja u mirovinski fond koji je glavni ulagatelj u ovu vrstu fondova (u Hrvatskoj i u svijetu) pa se samim time ne može niti osnovati. Članovi Grupacije predlažu dodavanje članka kojim bi se predvidjelo izuzeće za UAIF-ove koji upravljaju PE/VC na način da se upravitelji PE/VC fondova izuzimaju od granice od 46.452.980,00 eura te da samim time što upravljaju PE/VC fondovima moraju po izboru biti srednji ili veliki. Nadalje, stavak 7. članka 228. važećega Zakona glasi: “(7) Ako UAIF ne ispuni obveze iz stavaka 2. i 3. ovoga članka u predviđenim rokovima, AIF osnovan na određeno vrijeme će se nakon datuma prestanka smatrati AIF-om u likvidaciji.” Članovi Grupacije predlažu da se ovim člankom predvidi kako fond postaje fond u likvidaciji tek nakon proteka roka od sedam dana iz stavka 3. članka 228. Primjerice, ukoliko fond traje do 28. veljače 2023., a društvo ima obvezu isplatiti ulagatelje do 7. ožujka 2023., status fonda je u razdoblju od 1. ožujka do 7. ožujka 2023. nejasan jer bi iz važećih odredbi proizlazilo kako je fond ušao u status likvidacije ukoliko se već 27. ili 28. veljače nisu isplatila sredstva ulagateljima. Također, ukoliko ulagatelji donesu odluku o likvidaciji ona može samo i isključivo stupiti na snagu od onoga datuma otkada je protekao zakonski rok za isplatu ulagatelja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na zaprimljenim komentarima Udruženja investicijskih i mirovinskih fondova HGK - Grupacije alternativnih investicijskih fondova (dalje u tekstu: Grupacija) koji su detaljno razmotreni i analizirani od strane Ministarstva financija. Navedena primjedba u odnosu na članke 18. i 19. važećeg Zakona o alternativnim investicijskim fondovima ("Narodne novine", br. 21/18., 126/19. i 110/21.; dalje u tekstu: važeći Zakon), čije se odredbe djelomično mijenjaju Nacrtom prijedloga zakona, primljena je na znanje. Smatramo da se ovdje radi o pogrešnom shvaćanju intencije zakonskih odredbi. Naime, donji prag ukupne vrijednosti imovine pod upravljanjem za srednji UAIF predstavlja prag koji, ako UAIF prijeđe, mora zatražiti zahtjev za tu kategoriju UAIF-a. Odredbe važećeg Zakona niti sada ne sprječavaju mali/srednji UAIF da, neovisno o ukupnoj vrijednosti imovine pod upravljanjem, dobrovoljno odluče prijeći u višu kategoriju, u kojem slučaju moraju ispunjavati sve druge regulatorne i izvještajne uvjete koje važeći Zakon propisuje. Važeći Zakon, kao i AIFMD Direktiva, dopušta UAIF-u da svojevoljno odabere poslovati kao UAIF više kategorije i primjenjivati strože regulatorne zahtjeve. Dakle, propisani zakonski pragovi nisu regulatorni zahtjev za prelazak u višu kategoriju UAIF-a. Kako bi to bilo potpuno jasno, izvršene su određene dorade odredbi članaka 19. i 20. važećeg Zakona te je dodano odgovarajuće obrazloženje. Nadalje, sljedeći komentar Grupacije odnosi na prijedlog izmjene odredbe važećeg Zakona, a ne na odredbe predložene Nacrtom prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o alternativnim investicijskim fondovima koje su predmetom javnog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću. Navedena primjedba odnosu na članak 228. stavak 7. važećeg Zakona nije prihvaćena. Naime, u članku 228. stavku 3. važećeg Zakona propisano je da će se isplata sredstava na račune ulagatelja provesti najkasnije u roku od sedam dana nakon prestanka AIF-a (osim ako pravilima AIF-a i prospektom kada je to primjenjivo, nije utvrđeno drugačije), dok odredba stavka 7. istoga članka određuje da će se AIF, ako UAIF ne ispuni navedenu obvezu u propisanom roku, smatrati fondom u likvidaciji od dana prestanka. Dakle, ako UAIF ispuni obvezu, AIF se neće smatrati AIF-om u likvidaciji. Radi pravne sigurnosti i kontinuiteta statusa postojanja AIF-a, navedenu odredbu nije potrebno mijenjati. Iz citiranih odredbi članka 228. važećeg Zakona proizlazi kako se smatra da je fond u likvidaciji tek ako prođe zakonski rok, a ulagatelji nisu isplaćeni. U tom slučaju je zakonska pretpostavka da je fond u likvidaciji od dana prestanka, a sve radi zaštite ulagatelja i osiguranja kontinuiteta postojanja UAIF-a. Pritom, odluka ulagatelja o likvidaciji nije relevantna, s obzirom da u slučaju kada je fond prestao, sva imovina je već trebala biti likvidirana.