Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Zakona o dopuni Zakona o sanaciji javnih ustanova, s Konačnim prijedlogom Zakona

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Virovitičko-podravska županija KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O SANACIJI JAVNIH USTANOVA, Članak 1. Usporedbom dva teksta – važećeg Zakona o sanaciji javnih ustanova te Konačnog prijedloga Zakona o dopuni Zakona o sanaciji javnih ustanova razvidan je različiti pristup predlagača u istoj pravno- činjeničnoj materiji što je nedopustivo. U Zakonu o sanaciji javnih ustanova, postupak sanacije pokreće se odlukom predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne ) samouprave kojom se predlaže Vladi pokretanje postupka sanacije ukoliko su za to ispunjeni uvjeti navedeni Zakonom. Naime članak 3. Zakona nedvojbeno određuje : - da je osnivač obvezan odlukom pozvati Vladu Republike Hrvatske na provođenje sanacije kada je javna ustanova osnovana od strane jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te drugih osnivača, koji kao osnivači ne mogu pokriti nastale gubitke ili ispunjavati novčane obveze u zakonom utvrđenim rokovima. - da odluka o pozivu na sanaciju sadrži izjavu osnivača kojom se osnivač odriče svih osnivačkih prava tijekom provedbe sanacije i dvije godine nakon dana stupanja na snagu odluke o završetku sanacije, - da odluku o pozivu na sanaciju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave koja je osnivač ustanove, odnosno tijelo upravljanja osnivača za ustanove drugih osnivača Dakle u konkretnom slučaju osnivač nema nikakvu sporednu ulogu niti je odluka Županijske skupština deklaratornog karakter, već predstavlja konstitutivan akt bez kojih osnovnog akta – dakle odluke Vlade o pokretanju postupka sanacije ne bi ni bilo. Što više, bez takve odluke Županijske skupštine nema niti suspenzije njenih osnivačkih prava na vremenski određeno vrijeme. Konačni prijedlog Zakona o dopuni zakona o sanaciji javnih ustanova u suštini mijenja ovakvu ulogu osnivača odnosno njenog predstavničkog tijela koje, slijedom dostavljenog prijedloga odluke Vlade o prestanku sanacije samo prima na znanje ovu odluku bez ikakvih mogućnosti: a) da se izjasni i odluči da li prihvaća vraćanje osnivačkih prava slijedom odluke o prestanku sanacije b) da se izjasni o tome pod kojim uvjetima se ta prava vraćaju, budući da je započinjanja sanacije o preuzimanja osnivačkih prava do danas proteklo značajno vremensko razdoblje u kom su se desile značajne promjene (nažalost u većini slučajeva na gore) u poslovanju ustanova. Nastavno, nedopustivo je da u jednom slučaju osnivač odnosno njegovo predstavničko tijelo mora donijeti odluku o pozivu na sanaciju sa svim sadržajem kako to propisuje čl. 3. Zakona o sanaciji javnih ustanova, pa dakle i izjavu o odricanju svih osnivačkih prava tijekom provedbe sanacije i dvije godine nakon dana stupanja na snagu odluke o završetku sanacije, dok u drugom slučaju ( čl. 9a i 9b Konačnog prijedloga Zakona o dopunama Zakona o sanaciji javnih ustanova) predstavničko tijelo niti ne donosi bilo kakvu odluku o prihvaćanja ili vraćanju osnivačkih prava već je samo, figurativno rečeno, prima na znanje. Radi se dakle ne samo o očitoj nedosljednosti, a u konačnici o vrlo upitnoj ustavnosti i zakonitosti Konačnog prijedloga Zakona o dopunama Zakona o sanaciji javnih ustanova, već o nedopustivoj pravnoj nesigurnosti koja proističe iz ovakvog prijedloga poglavito u odnosu na osnivače kojima se vraćaju osnivačka prava, a da pri tom dobivaju „mačka u vreći“ a stvarno nepoznate, ali očito velike dubioze poput dugova nastale u poslovanju, gotovo razorenu kadrovsku strukturu zdravstvenih ustanova kao posljedicu provedbe neodgovarajuće kadrovske politika sanacijskih vijeća i sanacijskih upravitelja i stotine drugih manjih ili većih problema nastalih upravo nakon što je bivša Vlada preuzela osnivačka prava nad ovim javnim ustanovama i dovela ih manje-više na rub ponora. Stoga je više nego potrebno zapitati se: 1. koji osnivač ustanova ima tu snagu da prihvati vraćanje osnivačkih prava ustanova koje su mahom kolabrirale u zadnjih tri godine sanacije i 2. tko mu u konačnici daje pravo da na sebe preuzme dugove čija se veličini niti ne zna, a koji će dugoročno opteretiti proračun županije sa realnom mogućnošću da osnivač po osnovi tih prava dođe u situaciji blokade vlastitog proračuna. U tom kontekstu prihvatiti Konačni prijedlog Zakona o dopunama Zakona o sanaciji javnih ustanova bez jasnih naznaka o tome koja je uloga osnivača odnosno njegova predstavničkog tijela kome se vraćaju suspenzirana osnivačka prava, te koja je sudbina kumuliranih dugova i gubitaka koji su nastali u razdoblju sanacije te tko će ih pokriti, bila bi blago rečeno velika avantura sa nesagledivim posljedicama koje bi dugoročno opteretile poslovanje ne samo ustanova koje su prošle kroz sanacijski postupak, već i u odnosno na same osnivače s obzirom na njihovu ulogu kao onih koji su odgovorni za ukupno poslovanje ustanova, uključujući naravno i dugove nastale u njihovu poslovanju, a o političkim aspektima ovakvih rješenja gotovo da ne treba niti govoriti. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
2 UDRUGA PRAVNIKA U ZDRAVSTVU KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O SANACIJI JAVNIH USTANOVA, Članak 1. U članku 9. b dodaje se novi stavak 4. koji glasi "(4) Dužnosti zamjenika i pomoć‡nika dosadašnjeg sanacijskog upravitelja postaju dužnosti zamjenika i pomoć‡nika ravnatelja, te se osobe na ove dužnosti imenuju na način kako je to propisano posebnim propisom." Prihvaćen Prihvaćen.
3 UDRUGA PRAVNIKA U ZDRAVSTVU KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O SANACIJI JAVNIH USTANOVA, Članak 1. U stavku 1. članka 9.b ispravan dio teksta bi trebao glasiti: "Osnivač je obvezan imenovati svoje predstavnike u tijelo upravljanja...", jer osnivač može u upravno vijeće imenovati samo svoje predstavnike, dok, prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, dva predstavnika tijela upravljanja dolaze iz redova radnika koje imenuju po jednog predstavnika Radničko vijeće i Stručno vijeće. Prihvaćen Prihvaćen.
4 UDRUGA PRAVNIKA U ZDRAVSTVU KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O SANACIJI JAVNIH USTANOVA, Članak 1. Člankom 9. b stavkom 2. v.d. ravnatelja i ravnatelja javnih zdravstvenih ustanova u sanaciji imenuje osnivač uz suglasnost Ministra zdravlja, što je izravno suprotno članku 59. Zakona o zdravstvenoj zaštiti po kojem se ravnatelj zdravstvene ustanove imenuje na temelju natječaja, a imenuje ga upravno vijeće. Također je ovaj stavak protivan i odredbi članka 38. Zakona o ustanovama. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
5 Šibensko-kninska županija NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O SANACIJI JAVNIH USTANOVA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA U Nacrtu Prijedloga Zakona o dopuni Zakona o sanaciji javnih ustanovam s Konačnim prijedlogom Zakona, predlažemo nadopuniti Članak 1. na način da se u članku 9.a dopuni stavkom (4) kako slijedi: " Uz Odluku o prekidu sanacije daje se izvješće o prethodnom postupku sanacije, izvješće o sadašnjem financijskom stanju ustanove, stanju obveza, te projekcije budućeg rada ustanove." Primljeno na znanje Navedeno pitanje utvrdit će se Odlukom o obustavi postupka sanacije.
6 Siniša Varga KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O SANACIJI JAVNIH USTANOVA, Članak 2. Članak 2 nije u skladu s člankom 90. stavkom 3. u vezi s člankom 3. i 5. Ustava. Primljeno na znanje Sukladno članku 90. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 85/2010 - pročišćeni tekst i 5/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) zakon stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave, osim ako nije zbog osobito opravdanih razloga zakonom drukčije određeno.
7 Siniša Varga OBRAZLOŽENJE, Uz članak 2. Obrazloženje nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske jer nisu navedeni osobito opravdani razlozi za nepoštivanje sedmodnevnog vakacijskog razdoblja propisane člankom 90. stavkom 3. u vezi s člankom 3. i 5. Ustava. Primljeno na znanje Sukladno članku 90. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 85/2010 - pročišćeni tekst i 5/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) zakon stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave, osim ako nije zbog osobito opravdanih razloga zakonom drukčije određeno.
8 Siniša Varga KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O SANACIJI JAVNIH USTANOVA, Članak 1. Člankom 9.b stavkom 2. v.d. ravnatelja i ravnatelja javnih zdravstvenih ustanova u sanaciji imenuje osnivač uz suglasnost Ministra zdravlja, što je izravno suprotno članku 59. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 150/08., 155/09., 71/10., 139/10., 22/11., 84/11., 154/11., 12/12., 70/12., 144/12., 82/13., 159/13., 22/14., 154/14.) po kojem se ravnatelj zdravstvene ustanove imenuje na temelju natječaja, a imenuje ga upravno vijeće. Također je ovaj stavak protivan i odredbi članka 38. Zakona o ustanovama (NN 76/93, 29/97, 47/99, 35/08). Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
9 Siniša Varga NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O SANACIJI JAVNIH USTANOVA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI „…Iz navedenog je vidljivo da proces sanacije zdravstvenih ustanova nije u potpunosti postigao zadane ciljeve te je potrebno pristupiti novim mjerama reorganizacije i racionalizacije poslovanja kroz provedbu reformskih mjera koje se prvenstveno odnose na realne potrebe za racionalizacijom zdravstvenog sustava (hitne medicine, primarne zdravstvene zaštite, bolničke zdravstvene zaštite, palijativne skrbi, patronažne službe i kućne njege), reformu sustava osiguranja, novi model ugovaranja zdravstvenih usluga, a sve s ciljem postizanja financijske stabilnosti zdravstvenog sustava. Budući da procesom sanacije nisu postignuti zadani ciljevi, te se isti pokazao neuspješnim, njegovo daljnje provođenje je neodrživo i neopravdano…“ Ova dva paragrafa su u međusobnoj kontradikciji. S obzirom da je rok za postizanje navedenih ciljeva provedbom reformskih mjera u tijeku i propisana je odgovornost ministarstva, a ne osnivača za njenu provedbu. Bitna je koncentracija reformskog potencijala u ministarstvu u ograničenom vremenskom razdoblju, time se slažu i međunarodne institucije koje vrše monitoring nad provedbom reformi. U konačnici, osnivači su DRAGOVOLJNO privremeno predali svoje ustanove na upravljanje ministarstvu zdravlja, i pri tome ih nitko nije na to silio. Primjer je Ličko-senjska županija koja je zadržala upravljačka prava nad bolnicom i sama sanirala dospjele obveze prema dobavljačima. Provedbom dopune zakona Ministarstvo zdravlja bježi od svoje odgovornosti, financijski opterećuje jedinice lokalne uprave i samouprave, ugrožava provedbe reformskih mjera na koje se Republika Hrvatska obvezala, te time izlaže cijelu državu opasnosti od uspostave mjera prekomjernog deficita od strane tzv. trojke. Primljeno na znanje Državni ured za reviziju u svom Izvješću o radu za 2015. godinu, KLASA: 003-05/15-05/4 i URBROJ: 613-01-01-15-1, izrazio je mišljenje da ciljevi sanacije zdravstva koji se odnose na svođenje rokova ispunjavanja novčanih obveza u rokove utvrđene zakonom te reorganizaciju i racionalizaciju poslovanja kako bi se osigurala stabilnost poslovanja nisu postignuti, iako su za sanaciju zdravstva utrošena značajna sredstava, jer su dospjele obveze saniranih zdravstvenih ustanova i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i nadalje značajne.
10 Siniša Varga NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O SANACIJI JAVNIH USTANOVA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, IV.RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU Iz naziva datoteke „ Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Zakona o dopuni Zakona o sanaciji javnih ustanova, s Konačnim prijedlogom Zakona .docx“ očito je da se Ministarstvo kani staviti i Vladu i Hrvatski sabor pred gotov čini, tj. hitnim postupkom onemogućiti redoviti, normalan postupak donošenja zakonom. O takvoj je zloporabi prava i izvanpravnoj praksi Ustavni sud upozorio 23. siječnja 2013. (U-X-99/2013): „6. Učestala praksa donošenja zakona po hitnom postupku narušava samu bit parlamentarizma. Takva praksa obezvrjeđuje značenje demokratskih procedura i obvezu njihova poštovanja te onemogućuje javne rasprave o bitnim društvenim pitanjima, slabeći time i osnove za razvitak i unaprjeđenje dijaloške kulture bez koje ne postoji demokratsko društvo. Pravo koje se stvara u procedurama koje nisu u skladu s duhom parlamentarizma ne nailazi na povjerenje građana, a istodobno potkopava i njihovo povjerenje u demokratske institucije. Ustavni sud stoga utvrđuje da se u postupcima donošenja zakona u Republici Hrvatskoj moraju poštovati standardi inherentni demokratskim procedurama, osobito široke javne rasprave, kao i duh parlamentarizma izražen u ustavnim postulatima o Republici Hrvatskoj kao demokratskoj višestranačkoj državi u kojoj je Hrvatski sabor predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti (članci 3. i 70. Ustava). Ovim se izvješćem ne odriče pravo zakonodavca da u pojedinim specifičnim situacijama zakon donese po hitnom postupku. Međutim, to mora činiti iznimno, kad za to postoje razlozi propisani u Poslovniku Hrvatskoga sabora (‘samo kada to zahtijevaju interesi obrane i drugi osobito opravdani državni razlozi, odnosno kada je to nužno radi sprječavanja ili otklanjanja većih poremećaja u gospodarstvu’) i kad su ti razlozi opravdani. Nužno je pri tome – bez iznimke – relevantne razloge za donošenje zakona po hitnom postupku podrobno obrazložiti u prijedlogu samoga zakona. Nije dostatno samo se pozvati na Poslovnik ili potrebu hitnoga postupka opravdati općim, neodređenim ili neuvjerljivim razlozima. […] […] primjenu [hitnoga postupka radi usklađenja s propisima Europske unije] Vlada Republike Hrvatske kao predlagateljica zakona prihvatila [je] nekritički, kao beziznimno i apsolutno pravilo. Ustavni sud podsjeća da se takvim pristupom sužava prostor za javne demokratske rasprave i slabi duh parlamentarizma. Pravilo o ‘traženju’ hitnoga postupka i u tim se situacijama mora tumačiti usko, kad za to stvarno postoje opravdani razlozi.“ Pozivam Vas da odustane od bilo kakvoga silovanja procedure jer se ovako važni zakoni, koji utječu na tolike milijune bolesnika i njihovo zdravlje, nipošto ne mogu prelamati preko koljena." Korišten materijal autora Petar Marija Radelj iz teksta Stranputice vargine reforme od 31. svibnja 2015. ( http://www.vjeraidjela.com/stranputice-vargine-reforme/ ): Primljeno na znanje Državni ured za reviziju u svom Izvješću o radu za 2015. godinu, KLASA: 003-05/15-05/4 i URBROJ: 613-01-01-15-1, izrazio je mišljenje da ciljevi sanacije zdravstva koji se odnose na svođenje rokova ispunjavanja novčanih obveza u rokove utvrđene zakonom te reorganizaciju i racionalizaciju poslovanja kako bi se osigurala stabilnost poslovanja nisu postignuti, iako su za sanaciju zdravstva utrošena značajna sredstava, jer su dospjele obveze saniranih zdravstvenih ustanova i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i nadalje značajne. Iz navedenog je vidljivo da proces sanacije zdravstvenih ustanova nije u potpunosti postigao zadane ciljeve te je potrebno pristupiti novim mjerama reorganizacije i racionalizacije poslovanja kroz provedbu reformskih mjera koje se prvenstveno odnose na realne potrebe za racionalizacijom zdravstvenog sustava, reformu sustava osiguranja, novi model ugovaranja zdravstvenih usluga, a sve s ciljem postizanja financijske stabilnosti zdravstvenog sustava. Temelj za donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku su osobito opravdani državni razlozi, odnosno potreba da se u uvjetima gospodarske i financijske krize, te njenog negativnog utjecaja na fiskalnu održivost Državnog proračuna i smanjenja prekomjernog proračunskog manjka, osigura financijska stabilnost zdravstvenog sustava.
11 Siniša Varga NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O SANACIJI JAVNIH USTANOVA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, III.OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA Stavak 3. Članka 9. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 150/08., 155/09., 71/10., 139/10., 22/11., 84/11., 154/11., 12/12., 70/12., 144/12., 82/13., 159/13., 22/14., 154/14.) decidirano navodi da: Županije i gradovi osiguravaju sredstva za investicijsko ulaganje i investicijsko i tekuće održavanje zdravstvenih ustanova - prostora, medicinske i nemedicinske opreme i prijevoznih sredstava te informatizaciju zdravstvene djelatnosti, sukladno planu i programu mjera zdravstvene zaštite i mreži javne zdravstvene službe kao i za pokriće gubitaka zdravstvenih ustanova čiji su osnivač. Stavak 3. Članka 9. Zakona glasi da Odluku o mjerilima za osiguranje elemenata standarda za investicijsko ulaganje i investicijsko i tekuće održavanje te informatizaciju zdravstvene djelatnosti iz stavka 3. ovoga članka, koja će biti temelj za planiranje potpora iz državnog proračuna, jednom godišnje donosi Vlada Republike Hrvatske. Dakle, što je veće pokriće gubitaka zdravstvenih ustanova čiji su osnivač županije i gradova, to je veći udio planirane potpore iz državnog proračuna. Zaključno, neistinita je tvrdnja predlagača da provođenje ovoga Zakona neće zahtijevati osiguranje dodatnih financijskih sredstava u Državnom proračunu, već naprotiv, praksa u posljednjih nekoliko desetljeća je pokazala da pokriće gubitaka zdravstvenih ustanova čiji su osnivač županije i gradova u pravilu pokriva centralna država, u razdoblju od 1994. do 2014. godine 17,4 milijardi kuna. Primjenom Dopune Zakona vraćanje na upravljanje osnivačima će se nastaviti ova ranija praksa te time opteretiti državni proračun. Primljeno na znanje Provođenje ovoga Zakona neće zahtijevati osiguranje dodatnih financijskih sredstava u Državnom proračunu.
12 Siniša Varga NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O SANACIJI JAVNIH USTANOVA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Problematični su način, dato obrazloženje te potencijalne posljedice donošenja Zakona o dopuni Zakona o sanaciji javnih ustanova, s konačnim prijedlogom Zakona iz više razloga: 1. Rok od 14 dana je prekratki savjetovanja sa zainteresiranom javnošću jer nije u skladu s Kodeksom savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (Narodne novine 140/09), smjernicama Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske te u konačnici s točkom 3. članka 11. Zakona o pravu na pristup informacijama (NN 25/13, 85/15). 2. O predmetnoj Dopuni Zakona nije održana niti jedna javna tribina 3. Predmetna Dopuna Zakona nije bila prethodno objavljena u Planu savjetovanja s javnošću Ministarstva zdravlja. 4. U obrazloženju Predmetne Dopune Zakona nije navedeno da li su konzultirane jedinice lokalne uprave i samouprave koje su vlasnici predmetnih ustanova, odnosno da li su u njihovim proračunima predviđena sredstva za pokrivanje poslovnih gubitaka ustanova u njihovom vlasništvu na što ih obvezuje Zakon o zdravstvenoj zaštiti. Prema preliminarnim poslovnim rezultatima zdravstvenih ustanova obuhvaćene Zakonom o sanaciji javnih ustanova, u prvih 9 mjeseci 2015. godine, od 31 ustanove njih devet ima pozitivan financijski rezultat poslovanja u prvih devet mjeseci 2015. godine: osam bolnica (KBC Rijeka, OB Karlovac, OB Požega, OB Pula, OB Varaždin, OB Zabok, SB Varaždinske Toplice, Neuropsihijatrijska bolnica Popovača) i jedan dom zdravlja (Petrinja). Analiza poslovnih rezultata zdravstvenih ustanova u sanaciji u prvih devet mjeseci 2015. i usporedba sa njihovim poslovnim rezultatima u prvih devet mjeseci 2014. i 2013 pokazuju da je negativni poslovni rezultat u 2015. godini smanjen za 57% u odnosu na prvih devet mjeseci 2014. i za 54% u odnosu na poslovanje u prvih devet mjeseci 2013. godine. Trećina ustanova (12) koje su u prvih devet mjeseci 2015. godine smanjile svoje obveze u odnosu na 31.12.2014. godine su: 10 bolnica (KBC Rijeka, OB Čakovec, OB Karlovac, OB Koprivnica, Ob Pula, OB Šibenik, OB Varaždin i OB Zabok) i oba doma zdravlja (Petrinja, Gospić). Ostale zdravstvene ustanove trebaju nastaviti provođenje aktivnosti definiranih programom sanacije, uskladiti ih sa reformskim mjerama zdravstvenog sustava i stabilizirati svoje poslovanje kako bi bile financijski održive do kraja 2017. godine kada je planirano vraćanje ustanova na upravljanje njihovim vlasnicima tj. Lokalnoj upravi i samoupravi. 5. U obrazloženju Predmetne Dopune Zakona nije navedeno da je konzultirana Europska komisija jer primjenom Dopune Zakona Ministarstvo zdravlja de facto odustaje od reformi na koje se je obvezala u okviru Nacionalnog programa reformi 2015., kojim se definiralo osam reformskih mjera za reformsko područje br. 4 „Smanjenje fiskalnih rizika zdravstvenog sustava“: 1. Novi model ugovaranja i plaćanja zdravstvenih usluga za bolnice, 2. Novi model upravljanja bolnicama, 3. Poboljšanje kontrole rashoda bolničkog sustava, 4. Provedba Nacionalnog plana razvoja bolnica, 5. Daljnji razvoj e-zdravstva, 6. Proširenje opsega zajedničke javne nabave, 7. Jačanje uloge primarne zdravstvene zaštite, te 8. Učinkovitije upravljanje ljudskim resursima u zdravstvu. Reforma zdravstvenog sustava koja se provodi navedenim aktivnostima je međuovisna o istovremenoj implementaciji svih predloženih reformskih mjera i financijski učinci rezultat su provođenja cijelog reformskog paketa. Zbog kompleksnosti zdravstvenog sustava i njegove inertnosti, reformu nije moguće provesti izoliranim i pojedinačnim mjerama nego upravo ovako polivalentnim aktivnostima koje prožimaju zdravstveni sustav u svim pogledima: kadrovskom, infrastrukturnom, prihodovnom, troškovnom i organizacijskom i to za sve razine zdravstvene zaštite. Primljeno na znanje Sukladno točki V. Kodeksa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata („Narodne novine“, broj 140/09) objava poziva na savjetovanje o nacrtima zakona, drugih propisa i akata treba sadržavati jasno naznačen rok za očitovanja zainteresirane javnosti za koji je poželjno da ne bude kraći od 15 dana od dana objave nacrta na internetskoj stranici tijela nadležnog za izradu nacrta, kako bi zainteresirana javnost imala dovoljno vremena za proučavanje predmetnog nacrta i oblikovanje svoga mišljenja. Svi zainteresirani mogli su dostaviti svoje prijedloge, primjedbe i komentare na Nacrt prijedloga Zakona o dopuni Zakona o sanaciji javnih ustanova, s Konačnim prijedlogom Zakona u razdoblju od 16. veljače do 02. ožujka 2016. godine (15 dana). Plan savjetovanja Ministarstva zdravlja za 2016. godinu bio je vezan za Prijedlog Plana normativnih aktivnosti Ministarstva zdravlja za 2016. godinu koji je bio objavljen 15. rujna 2015. godine. Državni ured za reviziju u svom Izvješću o radu za 2015. godinu, KLASA: 003-05/15-05/4 i URBROJ: 613-01-01-15-1, izrazio je mišljenje da ciljevi sanacije zdravstva koji se odnose na svođenje rokova ispunjavanja novčanih obveza u rokove utvrđene zakonom te reorganizaciju i racionalizaciju poslovanja kako bi se osigurala stabilnost poslovanja nisu postignuti, iako su za sanaciju zdravstva utrošena značajna sredstava, jer su dospjele obveze saniranih zdravstvenih ustanova i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i nadalje značajne. Iz navedenog je vidljivo da proces sanacije zdravstvenih ustanova nije u potpunosti postigao zadane ciljeve te je potrebno pristupiti novim mjerama reorganizacije i racionalizacije poslovanja kroz provedbu reformskih mjera koje se prvenstveno odnose na realne potrebe za racionalizacijom zdravstvenog sustava, reformu sustava osiguranja, novi model ugovaranja zdravstvenih usluga, a sve s ciljem postizanja financijske stabilnosti zdravstvenog sustava.
13 Krapinsko-zagorska županija KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O SANACIJI JAVNIH USTANOVA, Članak 1. Članak 9.b stavak 2. suprotan je odredbi članka 59. stavka 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti prema kojoj ravnatelja zdravstvene ustanove imenuje i razrješuje upravno vijeće. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
14 Krapinsko-zagorska županija OBRAZLOŽENJE, Uz članak 1. U situaciji kada temeljem Odluke Vlade Republike Hrvatske dolazi do prekida sanacije javne ustanove u zdravstvu i osnivačka prava vraćaju se osnivaču, smatramo neprihvatljivim da se osnivača na ovaj način ograničava u odlučivanju u upravljanju ustanovom. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
15 Ivan Gabrilo KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O SANACIJI JAVNIH USTANOVA, Članak 1. Konačni prijedlog Zakona o dopuni Zakona o sanaciji javnih ustanova, kao i sam Zakon, NN, 136/12. je neustavan. Legitimaciju za donošenje Zakona, zakonodavac veže za činjenicu, da je javna ustanova proračunski korisnik, bez naznake i detaljiziranja kojeg/čijeg proračuna. Na ovaj način, zakonodavac dovodi u zabludu,stavljajući znak jednakosti između državnog proračuna i proračuna jedinica područne/regionalne samouprave. Članak 8. Zakona o zdravstvenoj zaštiti propisuje za što RH osigurava sredstva iz državnog proračuna za zdravstvenu djelatnost, a članak 9. koja i kako jedinica područne/regionalne samouprave ostvaruje svoja prava, obveze i zadaće i ciljeve na području zdravstvene zaštite (prenosi se nadležnosti/funkcija iz članka 135. Ustava RH i Zakona o JLS/JPRS – organski zakon iz članka 83. Ustava RH). Ovakav pristup izvršne/zakonodavne vlasti ovom „problemu“, ruši koncepciju organiziranja zdravstvene zaštite u RH utemeljenu Ustavom RH, Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, Zakonom o ustanovama, Zakonom o porezu na dobit, Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, tzv. komorskim zakonima i… Pored rečenog, narušena je decentralizirana v e r t i k a l a materijalne odgovornosti za obveze u sustavu provođenja/ostvarivanja zdravstvene zaštite. Narušeno je također ostvarenje univerzalnog/tisućugodišnjeg načela da „granice prava svakog subjekta završavaju tamo gdje počinje pravo drugoga“. Zato ustavna definicija o vlasništvu počiva na naprijed navedenom načelu. Tko je nadležan/odgovoran za pokriće gubitaka u poslovanju subjekta koji je u vlasništvu točno određenog titulara? Sanaciju javnih zdravstvenih ustanova, neprofitnih subjekata u smislu članka 2. stavak 6. Zakona o porezu na dobit (ustanove kojih je osnivač Država, županija, grad, općina i….), po sili zakona sanira osnivač/vlasnik, poštivajući/primjenjujući načela VLASNIŠTVA iz članka 48. Ustava RH, tj.: 1. jamči se pravo vlasništva, 2. vlasništvo obvezuje i 3. vlasništvo se nasljeđuje. Konzumirajući 1. od navedena 3 načela vlasništva, u području zdravstva, Zakonom o zdravstvenoj zaštiti propisana su prava koja ima vlasnik/osnivač u upravljanju zdravstvenom ustanovom koje je on vlasnik (daje suglasnost na Statut/ustanova, imenuje pretežni broj članova Upravnog vijeća, daje suglasnost na imenovanje ravnatelja, sklapanje ugovora o djelatnosti, prodaji/otuđenju imovine, ograničiti zapošljavanje, raspolagati sa neto ostvarenom dobiti, na način, da neto dobit koristi za obavljanju i razvoj djelatnosti druge ustanove u njegovom vlasništvu, biti subjekt sklapanja Kolektivnog ugovora sa sindikatima ustanova u vlasništvu osnivača i….). Konzumirajući 2. od navedena 3 načela vlasništva, u istom području zdravstva, temeljem Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Zakona o ustanovama propisane su obveze osnivača/vlasnika prema zdravstvenoj ustanovi: - osigurati sredstva za rad – prostor i opremu, prijevozna sredstva i informatičku opremu, - zanavljati sredstva za rad i osigurati sredstva za proširenu reprodukciju, - pokriti gubitak u poslovanju - i….dr. Obveza pokrića gubitka u poslovanju zdravstvene ustanove/vlasnik utvrđena je, na temelju citiranog ustavnog načela: člankom 59. Zakona o ustanovama i člankom 9. i 56. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Zakon o sanaciji vraća cijeli sustav u vrijeme vladavine društvenog vlasništva, s tim, da je društveno vlasništvo zamijenilo državnim?? Vlasništvo nad subjektima zdravstva, tj. titulari, subjektima na kojima je postojalo društveno vlasništvo, utvrđeni su člankom 180. Zakona o zdravstvenoj zaštiti iz 1993.g. – citat: Članak 180. „Danom stupanja na snagu ovoga Zakona društvena sredstva na kojima pravo raspolaganja imaju zdravstvene ustanove iz članka 31. stavka 2. ovoga Zakona postaju sredstva zdravstvene ustanove koja preuzima sredstva, prava, obveze i djelatnike, a vlasnik zdravstvene ustanove postaje Republika Hrvatska. Danom stupanja na snagu ovoga Zakona društvena sredstva na kojima pravo raspolaganja imaju zdravstvene ustanove iz članka 31. stavka 3. ovoga Zakona postaju sredstva zdravstvene ustanove koja preuzima sredstva, prava, obveze i djelatnike, a vlasnici zdravstvene ustanove postaju županije, odnosno Grad Zagreb. Zdravstvene ustanove za obavljanje specifične zdravstvene zaštite djelatnika čiji je osnivač poduzeće, obavljaju pretvorbu vlasništva uz prethodnu suglasnost ministra zdravstva i Zavoda, prema odredbama posebnog zakona iz članka 181. stavka 3. ovoga Zakona. Članak 181. Županije, odnosno Grad Zagreb donose odluku o prodaji zdravstvenih ustanova primarne zdravstvene zaštite i lječilišta po prethodnom mišljenju Hrvatskog fonda za privatizaciju i uz prethodnu suglasnost ministra zdravstva i Zavoda, a prema planu i programu koje donosi ministar zdravstva. Plan i program iz stavka 1. ovoga članka ministar zdravstva donosi u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Prodaja zdravstvenih ustanova primarne zdravstvene zaštite i lječilišta drugim vlasnicima obavit će se prema posebnom zakonu. Do donošenja posebnog zakona iz stavka 3. ovoga članka županije, odnosno Grad Zagreb mogu davati u zakup zdravstvene ustanove primarne zdravstvene zaštite i lječilišta pod uvjetima koje će propisati ministar zdravstva.“ Ustav RH utvrdio je kao načelo provođenje decentralizacije organizacije zdravstvene zaštite u RH, sa primjenom vlasničkih načela, „jamči se pravo vlasništva“ i „vlasništvo obvezuje“ Ustav RH d e c e n t r a l i z i r a izvršenje vlasničkih obveza, naime članak 135. Ustava RH propisuje da su jedinice lokalne i područne/regionalne samouprave o d g o v o r n e za funkcioniranje zdravstvene zaštite na svom području. Ustavnu odredbu provodi članak 19., 19.a i 20. Zakona o jedinicama lokalne i područne/regionalne samouprave, s tim, da su općine odgovorne za funkcioniranje primarne, a gradovi za funkcioniranje primarne i sekundarne razine zz, do nivoa bolnica. Država, odgovorna je za funkcioniranje ustanova u njenom vlasništvu – klinika, KB, KBC, državnih zavoda i…, kako je to naglasio članak 180. Zakona o zdravstvenoj zaštiti iz 1993.g. Javne ustanove osnivaju se prema procjeni/ocjeni trajne društvene potrebe. Suprotno tome, kada se ocijeni da više nema trajne društvene potrebe, isti osnivač pokreće postupak stečaja ili likvidacije ustanove. To u RH nije učinjeno do danas, iako su objektivno stvoreni uvjeti za takvo postupanje (npr. 1,100.000 korisnika zz manje, u odnosu na broj do 1990.g., odnosno 1995.g.) Prije odlučivanja o pokriću gubitaka ustanove, vlasnik/osnivač odlučuje/može odlučivati o njenoj daljnjoj sudbini, da li pokrenuti stečajni postupak nad ustanovom u smislu članka 72. Zakona o ustanovama ili donijeti odluku o prestanku rada ustanove, u smislu članka 71. istog Zakona. Osnivač ustanove u svakom slučaju, prije donošenja navedenih odluka razmatra pitanje daljnje društvene potrebe tog tipa ustanove na području nadležnosti vlasnika ili na širem području, preispitujući na taj način svoju odluku o osnivanju ustanove, u smislu članka 12. istog Zakona, da li je potrebno u vlasničku/osnivačku strukturu uvesti više suosnivača jedinica lokalne/područne samouprave i/ili fizičkih osoba (mješovito vlasništvo)? Zaključak: Zakonom o sanaciji povrijeđena su gore opisana ustavna načela vlasništva, ali i načelo/obveza decentralizacije zdravstva. Kroz sustav decentralizacije provođenja pojedine vrste zz, po sili zakona, decentralizirana su i prava/obveze vlasnika/osnivača nad subjektom zdravstva. Time su ujedno i decentralizirani izvori stjecanja prihoda svakog subjekta zdravstva i izvori sredstava za pokriće njihovih gubitaka u poslovanju . Zakon o sanaciji apostrofira subjekte zdravstva u statusu javne ustanove, koje su time ex lege postale i neprofitne organizacije, što nije sporno, ali s time, kako je naglašeno , da su istovremeno postali i proračunski korisnici, prejudiciraju – korisnici državnog proračuna, što je u svakom slučaju sporno? Naime, Zakon o sanaciji prejudicira, da su sve ustanove, bez obzira tko im je osnivač/vlasnik iz članka 2. stavak 6. Zakona o porezu na dobit, korisnici državnog proračuna, što nije točno. Predlagatelj Zakona, linijom manjeg otpora, u želji da sanaciju gubitaka ustanove u drugom vlasničkom području – županijskom – poistovjeti s obvezom koju ima država prema ustanovama u njenom vlasništvu, za koje je ona po sili zakona obvezna sanirati gubitak. Zaključak: Obveze resornog Ministarstva zdravlja (nadzor nad radom ustanova, prema članku 64. Zakona o ustanovama) i Državnog ureda za reviziju , kontrolu trošenja financijskih sredstava, pored osnivača/vlasnika, prema Planu i programu kontrola/godina i po zahtjevu osnivača/vlasnika nakon što ustanova registrira gubitak u poslovanju i nakon što osnivač pokrene postupak ocjene daljnje društvene potrebe takve ustanove nisu izvršene/izvršavane. Da je tako postupljeno, nad nekim ustanovama bio bi otvoren postupak stečaja ili likvidacije ili integracije s drugima slične djelatnosti, za područje više općina/gradova ili regije ili za promjenu vlasničke strukture. Izvori stjecanja prihoda subjekata javnog zdravstva nisu prilagođeni primjeni decentralizacije zdravstvene službe u RH Jedinice lokalne/područne/regionalne samouprave moraju u svojim proračunima osigurati sredstva za funkcioniranje potrebne zdravstvene zaštite/svoje područje. Ta obveza nije dispozitivne, već imperativne prirode, jer proizlazi iz primjene članka 48. i 135. Ustava RH i citiranih zakonskih propisa, koji razrađuju naprijed navedena 2 ustavna načela vlasništva. Zaključak: U tom smislu, prejudicirani su i izvori stjecanja prihoda javnih ustanova - prihod iz obveznog zdravstvenog osiguranja i prihod od jedinice lokalne, područne/regionalne samouprave (Zakon o obveznom zo i članak 9. i 14. Zakona o zz – na teret proračuna). U praksi, drugi izvor financiranja se ne realiziraju ili se realiziraju u malom opsegu. Npr. u zemljama sjeverne Europe, u proračunima JLS/JPRS osigurava se i do 50 % sredstava za pokriće troškova zdravstvene zaštite? Kako je organizirana primarna razina zdravstvene zaštite u RH? Kako je organizirano provođenje primarne razine zz u RH, mogli bi zaključiti da je organizirano prema modelu Kraljevine Norveške – npr. ugovor o koncesiji = ugovor sa JLS ili JPRS, a ugovorom sa HZZO-OM = ugovor sa osigurateljem, prema volji/dispoziciji općine koja je sklopila ugovor s jednim od x osiguratelja i sa kojim privatnik sklapa ugovor na osnovi prethodno sklopljenog ugovora s općinom. Sredstva za provođenje zz osigurava i općina i osiguratelj. U RH, sredstva za provođenje zz privatnik koncesionar ostvaruje samo od osiguratelja – HZZO-a . Pravno uporište za osiguranje sredstava na strani općine/grada, kao nadstandard, utvrđeno je člankom 9. i 14. Zakona o zz, koji se u praksi uopće ne konzumira. Zakonom o sanaciji, sanirani su i DZ , ne i koncesionari, za razliku sredstava koja su morali, kao nadstandard realizirati od općine/grada, prema nadležnosti u odnosu na sjedište rada ordinacije privatnika (vulgarizacija odnosa, po modelu postupanja, kako je Država postupila Zakonom koji je predmet ove elaboracije)? Uzroci gubitaka javnih ustanova, koji su sanirani spornim Zakonom? Uzroci gubitaka su plaće službenika i namještenika, javnih ustanova, koje službenici ostvaruju pozivom na Zakon o plaćama u javnim službama a primjenom KU kojeg su sklopili Sindikati javnih službi i Vlada RH (fiksna plaća prema zvanju i položaju). Rezultat primjene takvog sustava plaća je gubitak u poslovanju svake zdravstvene ustanove, jer su troškovi za zaposlene zastupljeni u ukupnim poslovnim rashodima sa cca 80 %, čime zdravstvena ustanova za pokriće svih drugih troškova „probija“ indeks 100/poslovni rashodi/godina, što se registrira kao gubitak (cca 1,5 milijardu kn/godinu). U takvim okolnostima, postavljeno je pitanje, tko će sanirati gubitak javnih ustanova? Pravni stručnjaci odgovorili su, to je jasno, citirajući Ustav RH i provedbene zakone, tj.osnivač/vlasnik ustanove. S druge strane, predstavnici JLS postavili su pitanje, tko je ovlastio Vladu RH da u ime županija/grada Zagreba, vlasnika DZ, općih i specijalnih bolnica sklapa kolektivni ugovor o plaćama, koje nisu „pokrivene“ prihodom /cijenama iz razmjene rada sa HZZO-om, odnosno tko je ovlastio državu da jednom takvom svojom mjerom uđe u njihovo vlasničko područje. Ako im je država stvorila takvu obvezu, neka im osigura i sredstva za pokriće tih obveza (sa govornice Sabora RH, eminentni privrednik/zastupnik sabora postavio je pitanje Vladi HR, u duhu i smislu opisanog, nije dobio odgovor). Zakon inaugurira u javnu ustanovu sanacijsko vijeće i sanacijskog upravitelja, kao tijela koja bi trebala/morala sanirati financijsko poslovanje, odnosno voditi buduće poslovanje da javna ustanova ne reproducira u poslovanju nove gubitke. Pravno neutemeljena ovlast – kršenje prava osnivača utemeljena na načelu vlasništva, a istovremeno i faktična iluzija/nebuloza. Naime, postavlja se pitanje, kako postići takve rezultate poslovanja, ako se ne promijene uzroci koji dovode do takvog rezultata. U tom smislu potrebno je memorirati kao notornu pravnu činjenicu da Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi obvezuje i zdravstvene ustanove, kao „osobe javnog prava“ (dalje: OJP). Svaku javnu ustanovu, pa i zdravstvenu, kao OJP obvezuje upravljanje rizicima u poslovanju na način da bi izbjegla negativne efekte primjene takvih rizika (tržišni rizik, operativni rizik, rizik likvidnosti, rizik gubitaka uloženih novčanih sredstava, gubitaka zbog promjene cijene robe i… ). Kako uprava javne ustanove može odgovarati za poslovanje, ako joj netko treći nametne troškove poslovanja koji čine i 80 % ukupnih poslovnih rashoda, na koje ona ne može utjecati efikasnijom organizacijom rada, promjenom cijena svojih usluga, vrstom usluga itd.?? i ukupnim prihodom za pokriće takvih poslovnih rashoda? Zaključak: Ako se u pristupu ovoj pravnoj stvari ne postupa, kako to propisuje Ustav RH, neće se moći realizirati obveza racionalizacije zdravstvenog sustava, osigurati bolji standard zaposlenih u zdravstvu i bolji standard liječenja. Neće se moći izvršiti preustroj jedinica lokalne/regionalne samouprave, samoinicijativno, ako se JLS ne učini odgovornim za funkcioniranje primarne razine zz, odnosno JPRS za funkcioniranje sekundarne razine zz na svom području. U svojim proračunima sve ustrojbene jedinice RH morati će utvrditi liste prioriteta za trošenje svojih proračunskih sredstava, nadajući se pri tome, da će zdravstvenoj zaštiti dati prioritet prioriteta i dovesti RH na razinu zemalja EU, naročito sjeverne Europe. Zaključak/rezime: Staviti izvan snage Zakon o sanaciji, ne čekajući da ga Ustavni sud RH proglasi neustavnim. Tajnik Udruge privatnih poslodavaca u zdravstvu Ivan Gabrilo, dipl. iur. Primljeno na znanje Hrvatski sabor donio je 30. studenoga 2012. godine Zakon o sanaciji javnih ustanova („Narodne novine“, broj 136/12) koji je stupio na snagu 01. siječnja 2013. godine. Nakon stupanja na snagu Zakona o sanaciji javnih ustanova pokrenuti su postupci sanacija u 31 zdravstvenoj ustanovi: devet kliničkih bolnica čiji je osnivač Republika Hrvatska te 22 zdravstvene ustanove čiji su osnivači jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave (18 općih bolnica, 2 specijalne bolnice i 2 doma zdravlja). Ministar zdravlja donio je Naputak o metodologiji izrade i provođenju Programa sanacije zdravstvene ustanove, a sanacijsko vijeće zdravstvenih ustanova bilo je obvezno donijeti Prijedlog programa sanacije zdravstvene ustanove u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu Odluke o sanaciji. Ministarstvo zdravlja bilo je obvezno u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu Odluke o sanaciji, na temelju Prijedloga programa sanacije donijeti Program sanacije. Vlada Republike Hrvatske donijela je na sjednici održanoj 09. svibnja 2013. godine Odluku o osnivanju Koordinacijskog tijela za praćenje provedbe sanacije zdravstvenih ustanova. Prema navedenoj Odluci Koordinacijsko tijelo ima devet članova (tri člana Ministarstva zdravlja, tri člana Ministarstva financija te tri člana Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje). Koordinacijsko tijelo za praćenje provedbe sanacije zdravstvenih ustanova ocjenjivalo je i Ministarstvu zdravlja dalo pozitivna mišljenja na Prijedlog i dopune prijedloga Programa sanacije zdravstvenih ustanova. Na temelju toga Ministarstvo zdravlja donijelo je Programe sanacije za sve zdravstvene ustanove u sanaciji. Sanacijski upravitelj, sanacijsko vijeće i Ministarstvo zdravlja bili su zaduženi za provođenje Programa sanacije u roku od 12 mjeseci od dana donošenja Programa sanacije kojim su utvrđene mjere reorganizacije i racionalizacije poslovanja javne ustanove radi osiguranja obavljanja djelatnosti javne ustanove i financijskog poslovanja sukladno zakonima i drugim propisima. Postupak sanacije obuhvatio je obveze i potraživanja zdravstvenih ustanova koje su utvrđene na dan 31. prosinca 2012. godine. Osim toga, Uredbom o dopuni Zakona o sanaciji javnih ustanova („Narodne novine“, broj 151/14) dodatno je propisano da se za javne ustanove u zdravstvu koje su u postupku sanacije, a za koje su nakon 31. prosinca 2012. godine utvrđeni novi gubici zbog nemogućnosti ispunjavanja novčanih obveza u zakonom utvrđenom roku, stanje nepodmirenih obveza utvrđuje na dan 31. prosinca 2013. godine sukladno dostavljenom popisu vjerovnika sa stanjem nepodmirenih obveza na dan 31. prosinca 2013. godine i popisu potraživanja prema Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje na dan 31. prosinca 2013. godine. Postupak sanacije uključivao je analizu i utvrđivanje uzroka nastalog gubitka i nemogućnosti ispunjavanja novčanih obveza u zakonom utvrđenim rokovima, pregovore s vjerovnicima, podmirivanje obveza, otpis potraživanja, svođenje rokova ispunjavanja novčanih obveza u zakonom utvrđene rokove te provođenje programa sanacije kojim su se utvrdile mjere reorganizacije i racionalizacije poslovanja s ciljem osiguranja stabilnosti poslovanja i onemogućavanja stvaranja novih gubitaka. Rok završetka postupka sanacije bio je travanj 2015. godine te su sve zdravstvene ustanove u sanaciji podnijele izvješće o provedbi sanacijskih programa. Programima sanacije bilo je utvrđeno 246 mjera koje su se trebale provoditi kroz 561 aktivnost. Jedan dio aktivnosti je proveden. Naime, sredstva sanacije iskorištena su za pokrivanje dijela, ali ne i ukupno nastalih gubitaka, a ustanove su i dalje nastavile stvarati gubitke. Državni ured za reviziju u svom Izvješću o radu za 2015. godinu, KLASA: 003-05/15-05/4 i URBROJ: 613-01-01-15-1, izrazio je mišljenje da ciljevi sanacije zdravstva koji se odnose na svođenje rokova ispunjavanja novčanih obveza u rokove utvrđene zakonom te reorganizaciju i racionalizaciju poslovanja kako bi se osigurala stabilnost poslovanja nisu postignuti, iako su za sanaciju zdravstva utrošena značajna sredstava, jer su dospjele obveze saniranih zdravstvenih ustanova i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i nadalje značajne. Iz navedenog je vidljivo da proces sanacije zdravstvenih ustanova nije u potpunosti postigao zadane ciljeve te je potrebno pristupiti novim mjerama reorganizacije i racionalizacije poslovanja kroz provedbu reformskih mjera koje se prvenstveno odnose na realne potrebe za racionalizacijom zdravstvenog sustava (hitne medicine, primarne zdravstvene zaštite, bolničke zdravstvene zaštite, palijativne skrbi, patronažne službe i kućne njege), reformu sustava osiguranja, novi model ugovaranja zdravstvenih usluga, a sve s ciljem postizanja financijske stabilnosti zdravstvenog sustava. Budući da procesom sanacije nisu postignuti zadani ciljevi, te se isti pokazao neuspješnim, njegovo daljnje provođenje je neodrživo i neopravdano. S obzirom na navedeno, Nacrtom prijedloga Zakona o dopuni Zakona o sanaciji javnih ustanova, s Konačnim prijedlogom omogućit će se provedba postupka obustave sanacije javnih ustanova u zdravstvu i vraćanje osnivačkih prava osnivaču.
16 Istarska županija KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O SANACIJI JAVNIH USTANOVA, Članak 1. Sporan je stavak 2. članka 9b. koji glasi: „Vršitelja dužnosti ravnatelja i ravnatelja javne ustanove u zdravstvu iz stavka 1. ovoga članka imenuje osnivač uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo.“ Ova odredba je u suprotnosti s člankom 59. Zakona o zdravstvenoj zaštiti prema kojoj ravnatelja ustanove imenuje upravno vijeće i ne traži se suglasnost ministra. Ako ministar daje suglasnost onda on u stvari bira jer može uskratiti suglasnost na svaku osobu koju izabere osnivač kako to piše u predloženom Zakonu o dopuni Zakona o sanaciji javnih ustanova. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
17 Hrvatska udruga bolničkih liječnika NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O SANACIJI JAVNIH USTANOVA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Izvješće o obavljenoj reviziji godišnjeg izvještaja o izvršenju držanog proračuna Republike Hrvatske za 2014. Postupci revizije provedeni su u razdoblju od 15.12.14. do 19.5.15. KLASA : 041-1/14-01/23 i URBROJ : 613-02-01-15-8: Rashodi za sanaciju zdravstva Za sanaciju zdravstvenih ustanova je u 2013. i 2014. utrošeno 3.506.862.942,00 kn, a sredstva su isplaćivana iz državnog proračuna do prosinca 2014. Odredbama članka 7. Zakona o sanaciji javnih ustanova je propisano da ministarstvo nadležno za javnu ustanovu za koju je donesena odluka Vlade o sanaciji, u roku tri mjeseca od stupanja odluke na snagu, treba donijeti program sanacije javne ustanove te da sanacijski upravitelj, sanacijsko vijeće i nadležno ministarstvo provode program sanacije u roku dvanaest mjeseci od donošenja programa. Odluke o sanaciji zdravstvenih ustanova donosile su se u razdoblju od ožujka do svibnja 2013., te je sanacija trebala biti provedena do lipnja, odnosno kolovoza 2014. Prema podacima HZZO-a, dospjele obveze saniranih zdravstvenih ustanova su koncem 2014. iznosile 957.849.059,00 kn. Na temelju Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranja (Narodne novine 150/08, 94/09, 153/09, 71/10, 139/10, 49/11, 22/12, 57/12, 123/12 i 144/12), Vlada RH je u lipnju 2013. donijela Odluku o sanaciji gubitka HZZO-a. Odredbom članka 102. navedenog Zakona, propisano je da, ako Vlada RH utvrdi da su gubici HZZO-a u provođenju obveznoga zdravstvenog osiguranja nastali zbog objektivnih okolnosti, sanacija gubitka se pokriva iz državnog proračuna. Odlukom Vlade RH je utvrđeno da sredstva potrebna za sanaciju gubitka HZZO-a, odnosno za ispunjavanje obveza u zakonom utvrđenim rokovima, iznose 2.534.040.911,00 kn. Za sanaciju gubitka HZZO-a u 2013. je utrošeno 1.938.554.008,00 kn, a u 2014. je utrošeno 1.055.195.917,00 kn, što je ukupno 2.993.749.925,00 kn, odnosno za 459.709.014,00 kn više od iznosa određenog odlukom Odlukom o sanaciji gubitka HZZO-a. Dospjele obveze HZZO-a su koncem 2014. iznosile 933.752.946,00 kn. 42 Prema odlukama Vlade RH donesenim u 2013., potrebna sredstva za sanaciju zdravstva su iznosila 5.103.575.742,00 kn, od čega za sanaciju Zavoda 2.534.040.911,00 kn, a sanaciju zdravstvenih ustanova 2.569.534.831,00 kn. Za sanaciju zdravstva u 2013. i 2014. je utrošeno 6.500.612.867,00 kn. Prema podacima HZZO-a, za sanaciju zdravstvenih ustanova utrošeno je 3.506.862.942,00 kn, a sanaciju gubitaka HZZO-a 2.993.749.925,00 kn. U postupku sanacije zdravstva, za dio plaćenih obveza vjerovnicima zdravstvenih ustanova u iznosu 843.893.059,00 kn, zdravstvene ustanove su otpisale svoja potraživanjima prema HZZO-u, čime su se obveze HZZO-a prema zdravstvenim ustanovama smanjile za taj iznos. Zbog navedenog, rashodi za sanaciju zdravstvenih ustanova su manji, a troškovi sanacije gubitaka HZZO-a veći za 843.893.059,00 kn od iznosa navedenih prema podacima Zavoda. Za sanaciju gubitaka Zavoda utrošeno je 3.837.642.984,00 kn ili 59,0 %, a za sanaciju zdravstvenih ustanova 2.662.969.883,00 kn ili 41,0 % ukupno utrošenih sredstava za sanaciju zdravstva. Prema podacima HZZO-a, dospjele obveze saniranih zdravstvenih ustanova i HZZO-a su koncem 2014. iznosile 1.891.602.005,00 kn. Državni ured za reviziju je mišljenja da ciljevi sanacije zdravstva koji se odnose na svođenje rokova ispunjavanja novčanih obveza u rokove utvrđene zakonom te reorganizaciju i racionalizaciju poslovanja kako bi se osigurala stabilnost poslovanja nisu postignuti, iako su za sanaciju zdravstva utrošena značajna sredstava, jer su dospjele obveze zdravstvenih ustanova i HZZO-a i nadalje značajne Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
18 Hrvatska udruga bolničkih liječnika KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O DOPUNI ZAKONA O SANACIJI JAVNIH USTANOVA, Članak 1. Članak 9.b je neodrživ s obzirom da se ravnatelj bira javnim natječajem-dakle suprotan je članku 59. stavak 4.Zakona o zdr. zaštiti. Nadalje, u istom članku nije razvidno o kojem se posebnom propisu radi te sa kojim čimbenicima je definiran i odakle je preuzet. Držimo kako su članovi upravnih vijeća bolnica krucijalni za optimalan rad bolničkih ustanova. Naime ZZZ čl. 57 definira da Članove upravnog vijeća (...) imenuje osnivač na prijedlog pročelnika ureda upravnog tijela nadležnog za zdravstvo, 1 član stručno vijeće i 1 član radničko vijeće S obzirom da ZZZ definira da radnički predstavnik ne mora imati VSS, prijedlozi su sljedeći: - SVI članovi upravnog vijeća moraju imati završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij zdravstvenog, ekonomskog ili pravnog usmjerenja, te najmanje pet godina radnog iskustva u zdravstvenom sustavu ili s pravnim subjektima u direktno ili indirektno uključenih u zdravstveni sustav - kandidati za člana upravnog vijeća moraju podnijeti dokaz o poznavanju ZOR, ZZZ, Ustavu ... (dovoljno je priložiti potvrdu o položenom stručnom ispitu) - kandidati za člana upravnog vijeća moraju podnijeti tromjesečni (po mogućnosti i godišnji) financijski plan i plan i program rada ustanove - kandidati moraju podnijeti potvrdu o nekažnjavanju ne stariju od 3 mjeseca, koju moraju dostavljati svake godine Što se tiče ravnatelja, ZZZ čl 59 definira Ako ravnatelj zdravstvene ustanove nema završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij zdravstvenog usmjerenja, njegov zamjenik mora biti osoba sa završenim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem zdravstvenog usmjerenja s najmanje pet godina radnog iskustva - Ravnatelj zdravstvene ustanove mora imati završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij zdravstvenog smjera te najmanje pet godina radnog iskustva u zdravstvenom sustavu ili s pravnim subjektima direktno ili indirektno uključenim u zdravstveni sustav. - kandidati za ravnatelja moraju podnijeti dokaz o poznavanju ZOR, ZZZ, Ustavu ... (dovoljno je priložiti potvrdu o položenom stručnom ispitu) - kandidati za ravnatelja moraju podnijeti potvrdu o nekažnjavanju ne stariju od 3 mjeseca, koju moraju dostavljati svake godine - kandidati za ravnatelja moraju podnijeti plan i program rada i razvoja ustanove za period na koji se biraju - kandidati za ravnatelja moraju podnijeti projekciju godišnjeg financijskog plana Bolnice, odn. vlasnici-županije, su jedna od tri zainteresirane strane uz HZZO i MiZ. Uz sve navedeno, također je nejasan način na koji je predviđeno da bolnice kontroliraju cijene usluga koje formira HZZO-ako je cilj optimizacija troškova i "pozitivno" poslovanje. Naime, jednostrano formiranje cijena od strane HZZO-a omogućuje da se u slučaju cijena koje ne reflektiraju stvarne troškove, bolnice opet "gurnu" u gubitke i nove "sanacije", što bi moguće vratilo potrebu za novim "sanacijama". Primljeno na znanje Primljeno na znanje.