Izvješće o provedenom savjetovanju - SAVJETOVANJE O NACIONALNOM PLANU ZAŠTITE OD NASILJA NAD ŽENAMA I NASILJA U OBITELJI ZA RAZDOBLJE DO 2029. GODINE

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 PUČKI PRAVOBRANITELJ NACIONALNI PLAN ZAŠTITE OD NASILJA NAD ŽENAMA I NASILJA U OBITELJI ZA RAZDOBLJE DO 2029. GODINE Iako iz naslova proizlazi da se predloženi NAP bavi, uz nasilje nad ženama, i nasiljem u obitelji, koje sukladno Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, uključuje i nasilje nad starijim osobama , iz njegovog sadržaja jasno proizlazi da su prioriteti, ciljevi i mjere, kao i pokazatelji ishoda, usmjereni isključivo na rodno uvjetovano partnersko nasilje nad ženama. Starije osobe, kao posebno osjetljiva i često nevidljiva skupina žrtava obiteljskog nasilja, koja je uz fizičko nasilje u obitelji često izložena i svim drugim oblicima nasilja iz ovog su dokumenta u potpunosti izostavljene, osim u slučaju intersekcijskog partnerskog rodno uvjetovanog nasilja nad ženama starije životne dobi. Nadalje, NAP ne predviđa niti prikupljanje podataka o dobno uvjetovanom nasilju nad starijim osobama iako se radi o nedovoljno prepoznatom fenomenu. Pri tome, pučka pravobraniteljica kontinuirano ukazuje kako iz načina prikazivanja podataka koje prikuplja Povjerenstvo za praćenje i unaprjeđenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršavanje sankcija za zaštitu od nasilja u obitelji, nije jasno kada se radi o rodno uvjetovanom nasilju, kada o nasilju nad starijim osobama, a kada o kombinaciji. I Grupa stručnjaka VE za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (GREVIO) ukazala je da je potrebno razvrstavati podatke koje prikupljaju svi relevantni dionici, uključujući tijela zadužena za provedbu zakona i pravosudna tijela, s obzirom na spol i dob žrtve i počinitelja, njihov odnos, zemljopisni položaj i različite oblike nasilja. Ukazali su i da je potrebno uključiti i kaznene i prekršajne postupke, te kategorije podataka koje bi omogućile razlikovanje međugeneracijskog nasilja od nasilja među intimnim partnerima. Neovisna stručnjakinja UN-a za ljudska prava starijih osoba ukazuje kako nedostatak podataka o prevalenciji nasilja nad starijima stvara znatne praznine u sprječavanju kršenja njihovih ljudskih prava. Prikupljanje raščlanjenih disagregiranih podataka pruža vrijedne informacije o obrascima i načinima prijave nasilja, postojećim podrškama i izazovima u pristupu pravosuđu. Takvi podaci trebali bi biti temelj preventivnih programa i posljedično doprinijeti učinkovitijim i djelotvornijim odgovorima na nasilje nad starijima. Stoga neovisna stručnjakinja navodi da prikupljanje ovih podataka državama treba biti prioritet koji će doprinijeti učinkovitoj prevenciji nasilja nad starijim osobama. Kao središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije te nacionalna institucija za ljudska prava, iz rada po pritužbama smo uočili da su osobe starije životne dobi često izložene različitim oblicima nasilja koji često ostaju neprepoznati, a žrtve ostaju bez podrške, posebno kada se ne radi o fizičkom nasilju nad starijima. Suprotstavljeni imovinsko-pravni interesi njihove djece ili drugih članova obitelji, nerijetko rezultiraju potpunom kontrolom nad starijom osobom, onemogućavanjem susreta sa nekim od sukobljene djece, odnosno članova obitelji, onemogućavanjem donošenja samostalnih odluka o vlastitom životu, ograničavanjem kretanja i slično, no takvi postupci od nadležnih tijela nerijetko ostaju neprepoznati kao oblici nasilja nad starijima. Međutim, NAP ne predviđa niti preventivne mjere sumjerene na sprječavanje nasilja nad starijima niti mjere usmjerene na osnaživanje starijih kao žrtava nasilja u obitelji te stoga preporučamo u NAP uključiti i analizu stanja u odnosu na nasilje nad starijima u obitelji te definirati ciljeve i mjere sukladno identificiranim problemima. Dodatno, predlažemo i Akcijski plan za provedbu NP-a za razdoblje do 2026. nadopuniti konkretnim mjerama usmjerenim na suzbijanje nasilja nad starijima kao i osnaživanje starijih. Nije prihvaćen Nacionalni plan zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, za razdoblje do 2029. godine i Akcijski plan za provedbu Nacionalnog plana do 2026. godine sadrži mjere usmjerene svim žrtvama bez obzira na dob, uključujući i starije osobe. Potrebe starijih osoba te postupanja u odnosu na njih bit će istaknute kao teme programa edukacija namijenjenih čalnovima županijskih i gradskih/općinskih timova za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji i drugih ugroza koji postupaju u slučajevima nasilja (djelatnika policije, sustava socijalne skrbi, zdravstva, obrazovanja, pravosuđa, organizacija civilnog društva). Nadalje, ističe se da se u okviru rada Povjerenstva za praćenje i unaprjeđenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršenja sankcija vezanih za zaštitu od nasilja u obitelji pristupilo izradi izmjena i dopuna Pravilnika o načinu prikupljanja, obrade i dostave statističkih podataka i izvješća iz područja primjene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine, br. 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), koji će postojeće statističke podatke o prekršajnim djelima nasilja u obitelji sukladno Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, sadržavati i statističke podatke o kaznenim djelima s elementima nasilja počinjenih na štetu bliskih osoba uz kazneno djelo Nasilje u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona. Osobe starije životne dobi kao posebna kategorija ranjivih žrtava bili bi izdvojeni radi boljeg praćenja nasilja nad starijim osobama, kako u odnosu na podatke koje će prikupljati Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije od sudova, tako i druga nadležna tijela koja postupaju u slučaju nasilja u obitelji i prikupljaju podatke u odnosu na osobe starije životne dobi (Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Ministarstvo zdravstva). Prema važećem Pravilniku, osobe starije životne dobi prate se do sada statistički kao posebna kategorija ranjivih žrtava (prema spolu) u odnosu na nasilje u obitelji za prekršajna djela, sukladno Zakonu o nasilju u obitelji te dostavljaju Povjerenstvu od navedenih tijela (MUP, MPUDT, MROSP, MZ). Uvođenjem definicije rodno utemeljenog nasilja u Kazneni zakon, u eSpis sustavu je izvršena prilagodba na način da će suci moći prilikom evidencije načina rješavanja između ostalih podataka označiti i radi li se u konkretnom predmetu o rodno uvjetovanom nasilju.
2 SANJA MAJOR 3. OPIS SREDNJOROČNIH RAZVOJNIH POTREBA I RAZVOJNIH POTENCIJALA, 2. Unaprjeđenje zaštite i potpore žrtvama nasilja Zaštita od nasilja u obitelji u Republici Hrvatskoj je problematika kojom se, vjerojatno i zbog nepostojanja istinske želje za njegovim suzbijanjem, bavi više različitih pravnih izvora, međusobno neusklađenih. Sudska praksa je neujednačena i s tendencijom izricanja najblažih kazni, što se posebice očituje u slučajevima kada su u obiteljsko nasilje i/ili rodno uvjetovano nasilje uključeni visokopozicionirani članovi društvene zajednice ili pak pripadnici braniteljske populacije kojima se sudjelovanje u Domovinskom ratu često uzima kao olakotna okolnost. Dugogodišnja neučinkovitost hrvatskog pravosuđa, posebice u slučajevima nasilja u obitelji, obeshrabruje žrtve, kojih je na dnevnoj bazi prosječno 20-ak (izvor: MUP-ov Kalendar nasilja čiji je cilj, citiram navod s MUP-ove mrežne stranice: “Upoznati javnost s brojnošću ovih kaznenih djela i prekršaja, po kojima policija i druge nadležne službe svakodnevno postupaju, daleko od očiju javnosti.“), a potiče obiteljske nasilnike na nastavak zlostavljanja (recidivizam). Žalosna je činjenica da žrtve nasilja u obitelji teško ostvaruju svoja prava, a pravnu „zadovoljštinu“ mogu eventualno očekivati, i to obično post mortem, tek na Europskom sudu za ljudska prava i tek nakon što prođu sve instance hrvatskog pravosuđa – npr. slučaj Branko Tomašić and Others v. Croatia (zahtjev br. 46598/06), 15.1.2009. – izvor: https://hudoc.echr.coe.int/eng#{%22itemid%22:[%22001-90625%22]}. Da bi se nasilje u obitelji doista smanjilo, u društvu treba prvenstveno postići konsenzus u vezi s nužnošću depatrijarhalizacije, ne samo obiteljskih odnosa, već i odnosa društvene moći u svim sferama javnog života - u politici, javnim institucijama (od škole do pravosuđa), braniteljskoj populaciji, medijima i dr. Europski parlament je, prepoznajući nasilje u obitelji kao velik društveni problem, 14. svibnja 2024. donio prva pravila EU-a za suzbijanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji - Direktivu (EU) 2024/1385 Europskog parlamenta i Vijeća o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (u daljnjem tekstu: Direktiva). Države članice moraju prenijeti Direktivu u svoje nacionalno zakonodavstvo do 14. lipnja 2027., a od država članica očekuje se uvođenje snažnih mjera prevencije, mjera za poboljšanje zaštite i podrške žrtvama, mjere za olakšavanje njihovog pristupa pravosuđu, mjere koordinacije i suradnje između nadležnih tijela i dr. – sve ono što će u Republici Hrvatskoj (p)ostati mrtvo slovo na papiru. Temeljem Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji (u daljnjem tekstu: Protokol) koji je Vlada Republike Hrvatske donijela 19. lipnja 2019., pod poglavljem 1. Postupanja nadležnih tijela – u Općim načelima u radu nadležnih tijela, navedeno je da se svi stručnjaci koji rade na poslovima zaštite i podrške žrtvama nasilja u obitelji trebaju pridržavati i načela prepoznavanja rizika za ponavljanje nasilja (recidivizam) u obitelji i djelovanja prema onim pojedincima kod kojih se već očitovalo nasilno ponašanje s posebnim naglaskom na procjenu sigurnosti žrtve i poduzimanje adekvatnih mjera u odnosu na počinitelja. Također, Protokolom je jasno navedeno da se Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji (u daljnjem tekstu: Zakon) osobito naglašava obveza prijavljivanja nasilja u obitelji tako što su zdravstvene ustanove odnosno privatni zdravstveni radnici koji imaju sklopljen ugovor o provođenju zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja, djelatnici u ustanovama socijalne skrbi, osobe zaposlene u odgojno-obrazovnim ustanovama, stručni radnici zaposleni u vjerskim ustanovama, humanitarnim organizacijama ili organizacijama civilnog društva te sve druge stručne osobe koje u svom radu dolaze u kontakt sa žrtvama nasilja u obitelji dužni prijaviti policiji ili državnom odvjetništvu počinjenje nasilja u obitelji za koje su saznali u obavljanju svojih poslova. Osobe koje ne postupaju u skladu sa zadanim obvezama čine samo prekršaj koji se, važećim Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjava samo novčanom kaznom u iznosu od najmanje 500,00 do 1.500,00 eura. Smanjivanju nasilja u obitelji, a posebno ponavljanja nasilja (recidivizam) koje može rezultirati najtežim posljedicama poput nanošenja teških tjelesnih ozljeda, silovanja i/ili ubojstava žena, djece i starijih članova/ica obitelji, doprinijelo bi uvođenje kaznene odgovornosti za službene osobe (posebno za zaposlene u Policiji i pravosuđu) koje već evidentiranim obiteljskim nasilnicima, svojim nesavjesnim postupanjem ili nepostupanjem uopće, omoguće počinjenje novog kaznenog djela. Dodatno, predlažem i Akcijski plan za provedbu NP-a za razdoblje do 2026. nadopuniti konkretnom mjerom za potrebne izmjene i dopune Kaznenog zakona u smislu uvođenja kaznene odgovornosti za službene osobe (Policija i pravosuđe) koje rade sa žrtvama nasilja u obitelji. Zaključno, osim sustavnog i obveznog usavršavanja stručnjaka koji se bave žrtvama nasilja u obitelji, nužno je uvesti i kaznenu odgovornost za sve one koji propuste postupiti prema pravno obvezujućim dokumentima koji reguliraju problematiku zaštite žrtava od nasilja u obitelji. Nije prihvaćen Prekršajna odgovornost zdravstvenih radnika, djelatnika u ustanovama socijalne skrbi, osoba zaposlenih u odgojno-obrazovnim ustanovama, stručnih radnika zaposlenih u vjerskim ustanovama ili humanitarnim organizacijama te svih drugih stručnih osoba koje u svom radu dolaze u kontakt sa žrtvama nasilja u obitelji koje ne prijave policiji ili državnom odvjetništvu počinjenje nasilja u obitelji za koje su saznale u obavljanju svojih poslova, propisna je člankom 23. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Kazna koja je zapriječena za ovaj prekršaj je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji pooštrena. Osim prekršajne odgovornosti propisane Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji, kada je riječ o neprijavljivanju kaznenih djela, Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24.) propisuje uvjete pod kojima se neprijavljivanje kaznenog djela smatra kaznenim djelom (članak 302. Kaznenog zakona). Odgovornost policijskih službenika za propuste u postupanju i nanošenje štete propisana je Zakonom o policiji (Naordne novine, br. 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16, 66/19 i 155/23) i Pravilnikom o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika (Narodne novine 141/11). U odnosu na prijedlog koji se tiče odgovornosti državnih službenika i pravosudnih dužnosnika (državnih odvjetnika i sudaca) za nesavjesno postupanje ili nepostupanje, ukazujemo kako je važećim zakonodavstvom već predviđena stegovna odgovornost sudaca i državnih odvjetnika za neuredno obnašanje dužnosti, odnosno za neobavljanje dužnosti i zlouporabu dužnosti, a za državne službenika propisana je odgovornost za povredu službene dužnosti za neizvršavanje, nesavjesno izvršavanje službenih obveza, za nezakonit rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je državni službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti.
3 SANJA MAJOR NACIONALNI PLAN ZAŠTITE OD NASILJA NAD ŽENAMA I NASILJA U OBITELJI ZA RAZDOBLJE DO 2029. GODINE, 7. POPIS POSEBNIH CILJEVA I KLJUČNIH POKAZATELJA ISHODA, OPIS PRIPADAJUĆIH MJERA ZA PROVEDBU U posebnom cilju 3. Unaprjeđenje učinkovitosti sustava intervencija u odnosu na počinitelje nasilja potrebno je dodati mjeru za provedbu posebnog cilja: Izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, definirati kaznenu odgovornost za službene osobe (posebno za zaposlene u Policiji i pravosuđu) koje već evidentiranim obiteljskim nasilnicima, svojim nesavjesnim postupanjem ili nepostupanjem uopće, omoguće počinjenje novog kaznenog djela koje može rezultirati najtežim posljedicama poput nanošenja teških tjelesnih ozljeda, silovanja i/ili ubojstava žena, djece i starijih članova/ica obitelji. Planirani rok provedbe mjera: II. kvartal 2026. Pokazatelj ishoda: Smanjen recidivizam koji može rezultirati najtežim posljedicama: nanošenjem teških tjelesnih ozljeda, silovanja i/ili ubojstava žena, djece i starijih članova/ica obitelji. Nije prihvaćen U odnosu na prijedlog koji se tiče odgovornosti državnih službenika i pravosudnih dužnosnika (državnih odvjetnika i sudaca) za nesavjesno postupanje ili nepostupanje, ukazujemo kako je važećim zakonodavstvom već predviđena stegovna odgovornost sudaca i državnih odvjetnika za neuredno obnašanje dužnosti, odnosno za neobavljanje dužnosti i zlouporabu dužnosti, a za državne službenika propisana je odgovornost za povredu službene dužnosti za neizvršavanje, nesavjesno izvršavanje službenih obveza, za nezakonit rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je državni službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti.
4 RUŽICA JAKŠIĆ 3. OPIS SREDNJOROČNIH RAZVOJNIH POTREBA I RAZVOJNIH POTENCIJALA, 3. Unaprjeđenje učinkovitosti sustava intervencija u odnosu na počinitelje nasilja   U posebnom cilju 3. Unaprjeđenje učinkovitosti sustava intervencija u odnosu na počinitelje nasilja potrebno je dodati mjeru za provedbu posebnog cilja: Izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, definirati kaznenu odgovornost za službene osobe (posebno za zaposlene u Policiji i pravosuđu) koje već evidentiranim obiteljskim nasilnicima, svojim nesavjesnim postupanjem ili nepostupanjem uopće, omoguće počinjenje novog kaznenog djela koje može rezultirati najtežim posljedicama poput nanošenja teških tjelesnih ozljeda, silovanja i/ili ubojstava žena, djece i starijih članova/ica obitelji. Planirani rok provedbe mjera: II. kvartal 2026. Pokazatelj ishoda: Smanjenje nasilja u obitelji s teškim posljedicama poput nanošenja teških tjelesnih ozljeda, silovanja i/ili ubojstava žena, djece i starijih članova/ica obitelji. Nije prihvaćen U odnosu na prijedlog koji se tiče odgovornosti državnih službenika i pravosudnih dužnosnika (državnih odvjetnika i sudaca) za nesavjesno postupanje ili nepostupanje, ukazujemo kako je važećim zakonodavstvom već predviđena stegovna odgovornost sudaca i državnih odvjetnika za neuredno obnašanje dužnosti, odnosno za neobavljanje dužnosti i zlouporabu dužnosti, a za državne službenika propisana je odgovornost za povredu službene dužnosti za neizvršavanje, nesavjesno izvršavanje službenih obveza, za nezakonit rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je državni službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti.
5 RUŽICA JAKŠIĆ 3. OPIS SREDNJOROČNIH RAZVOJNIH POTREBA I RAZVOJNIH POTENCIJALA, 2. Unaprjeđenje zaštite i potpore žrtvama nasilja Umjesto da žrtve budu „dvostruke žrtve“, vrijeme je da preuzmemo europsku praksu u kojoj se fokus stavlja na nasilnike. U nekim državama (npr. Španjolska, Austrija, Norveška) nasilnici se iseljavaju iz obiteljskog doma, smještaju u posebne stanove ili centre pod nadzorom, uz obavezne programe rehabilitacije i psihosocijalne pomoći. Također, u Austriji i Njemačkoj široko se koristi elektronički nadzor (narukvice) kako bi se osigurala kontrola nasilnika, a ne ograničavala sloboda žrtava. Predlažem da Nacionalni plan predvidi: Obavezno udaljavanje nasilnika iz obiteljskog doma odmah po prijavi nasilja. Sigurne kuće i stanove za nasilnike, a ne za žrtve. Obavezne programe rehabilitacije i psihosocijalnog tretmana za nasilnike, kako bi se smanjio rizik ponavljanja nasilja. Elektronički nadzor (npr. narukvice) za nasilnike u slučajevima visokog rizika. Priznavanje prava žrtava na dostojanstvo i kontinuitet života – žrtve trebaju ostati u svom domu, zajednici i na svom poslu, dok država osigurava zaštitu od nasilnika. Na ovaj način Hrvatska bi napravila ključan iskorak u zaštiti žrtava, smanjenju retraumatizacije te usklađivanju sa suvremenim europskim standardima. Nije prihvaćen Vezano za prijedlog obveznih programa rehabilitacije i psihosocijalnog tretmana, ukazujemo kako Kazneni zakon ne poznaje obligatorno izricanje niti za jednu vrstu sigurnosnih mjera. Sigurnosne mjere koje se izriču počiniteljima kaznenih djela , uključujući sigurnosnu mjeru obveznog psihosociijalnog tretmana propisanu člankom 70. Kaznenog zakona (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24), ovisne su o procjeni postojanja opasnosti počinitelja koja se procjenjuje u svakom pojedinom slučaju te se procjenjuje postojanje opasnosti u trenutku donošenja presude, a ne u trenutku počinjenja kaznenog djela. Nadalje, Zakonom o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25) propisane su mjere opreza koje će odrediti sud i državni odvjetnik u slučaju kad postoje okolnosti zbog kojih je moguće odrediti istražni zatvor ili je taj zatvor već određen, a kao jedna od mjera opreza predviđena je i mjera udaljenja iz doma. Pri određivanju mjere opreza uzet će se u obzir rezultati pojedinačne procjene potreba žrtve i žrtvi bliskih osoba i potrebe zaštite žrtve, a okrivljenik će se upozoriti da će se u slučaju nepridržavanja izrečene mjere, ona zamijeniti istražnim zatvorom. Kaznenim zakonom propisane su sigurnosne mjere čija je svrha otklanjanje okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela, a teku od izvršnosti presude te je, između ostalih, propisana i sigurnosna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva. Nastavno, kada je počinjen prekršaj propisan Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji (Naordne novine, br. 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24) primijenit će se zaštitne mjere čija je svrha spriječiti nasilje u obitelji, osigurati zaštitu zdravlja i sigurnosti žrtve nasilja u obitelji te otkloniti okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, a izriču se radi otklanjanja ugroženosti žrtve nasilja u obitelji te je, između ostalih, kao zaštitna mjera predviđena i mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva. Nastavno ističemo kako je Republika Hrvatska u obvezi transponirati Direktivu (EU) 2024/1385 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji koja također apostrofira ovo pitanje u članku 19. (Hitni nalozi za udaljavanje, nalozi o zabrani približavanja i nalozi o zaštiti). Dodatno ističemo kako su policijski službenici obvezni mjere zaštite žrtava provoditi sukladno zakonskim propisima. Temeljem odredaba Prekršajnog zakona (Narodne novine, br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) policijski službenici počinitelju prekršaja nasilja u obitelji mogu privremeno odrediti mjeru opreza zabrane približavanja i zabranu uspostavljanja ili održavanja veze s određenim osobom (žrtvom) te zabranu posjećivanja određenog mjesta ili područja što u praksi znači i zabranu pristupa domu u kojem žrtva živi.
6 RUŽICA JAKŠIĆ 10. PRILOZI, Prilog 2.: Analiza stanja za izradu Nacionalnog plana zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji U posebnom cilju 3. Unaprjeđenje učinkovitosti sustava intervencija u odnosu na počinitelje nasilja potrebno je dodati mjeru za provedbu posebnog cilja: Izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, definirati kaznenu odgovornost za službene osobe (posebno za zaposlene u Policiji i pravosuđu) koje već evidentiranim obiteljskim nasilnicima, svojim nesavjesnim postupanjem ili nepostupanjem uopće, omoguće počinjenje novog kaznenog djela koje može rezultirati najtežim posljedicama poput nanošenja teških tjelesnih ozljeda, silovanja i/ili ubojstava žena, djece i starijih članova/ica obitelji. Planirani rok provedbe mjera: II. kvartal 2026. Pokazatelj ishoda: Smanjenje nasilja u obitelji s teškim posljedicama poput nanošenja teških tjelesnih ozljeda, silovanja i/ili ubojstava žena, djece i starijih članova/ica obitelji. Nije prihvaćen U odnosu na prijedlog koji se tiče odgovornosti državnih službenika i pravosudnih dužnosnika (državnih odvjetnika i sudaca) za nesavjesno postupanje ili nepostupanje, ukazujemo kako je važećim zakonodavstvom već predviđena stegovna odgovornost sudaca i državnih odvjetnika za neuredno obnašanje dužnosti, odnosno za neobavljanje dužnosti i zlouporabu dužnosti, a za državne službenika propisana je odgovornost za povredu službene dužnosti za neizvršavanje, nesavjesno izvršavanje službenih obveza, za nezakonit rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je državni službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti.
7 RUŽICA JAKŠIĆ 10. PRILOZI, Prilog 2.: Analiza stanja za izradu Nacionalnog plana zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji Smatram da je u Nacionalni plan nužno uključiti i mjere koje će preokrenuti postojeću praksu prema kojoj se žrtve nasilja (uglavnom žene i djeca) smještaju u sigurne kuće, skrivaju i potpuno mijenjaju svoj život. Time se žrtve dodatno traumatizira i ponižava, jer one, iako već pogođene nasiljem, gube svoj dom, zajednicu i sigurnost. Umjesto da žrtve budu „dvostruke žrtve“, vrijeme je da preuzmemo europsku praksu u kojoj se fokus stavlja na nasilnike. U nekim državama (npr. Španjolska, Austrija, Norveška) nasilnici se iseljavaju iz obiteljskog doma, smještaju u posebne stanove ili centre pod nadzorom, uz obavezne programe rehabilitacije i psihosocijalne pomoći. Također, u Austriji i Njemačkoj široko se koristi elektronički nadzor (narukvice) kako bi se osigurala kontrola nasilnika, a ne ograničavala sloboda žrtava. Predlažem da Nacionalni plan predvidi: Obavezno udaljavanje nasilnika iz obiteljskog doma odmah po prijavi nasilja. Sigurne kuće i stanove za nasilnike, a ne za žrtve. Obavezne programe rehabilitacije i psihosocijalnog tretmana za nasilnike, kako bi se smanjio rizik ponavljanja nasilja. Elektronički nadzor (npr. narukvice) za nasilnike u slučajevima visokog rizika. Priznavanje prava žrtava na dostojanstvo i kontinuitet života – žrtve trebaju ostati u svom domu, zajednici i na svom poslu, dok država osigurava zaštitu od nasilnika. Na ovaj način Hrvatska bi napravila ključan iskorak u zaštiti žrtava, smanjenju retraumatizacije te usklađivanju sa suvremenim europskim standardima. Nije prihvaćen Vezano za prijedlog obveznih programa rehabilitacije i psihosocijalnog tretmana, ukazujemo kako Kazneni zakon ne poznaje obligatorno izricanje niti za jednu vrstu sigurnosnih mjera. Sigurnosne mjere koje se izriču počiniteljima kaznenih djela , uključujući sigurnosnu mjeru obveznog psihosociijalnog tretmana propisanu člankom 70. Kaznenog zakona (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24), ovisne su o procjeni postojanja opasnosti počinitelja koja se procjenjuje u svakom pojedinom slučaju te se procjenjuje postojanje opasnosti u trenutku donošenja presude, a ne u trenutku počinjenja kaznenog djela. Nadalje, Zakonom o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25) propisane su mjere opreza koje će odrediti sud i državni odvjetnik u slučaju kad postoje okolnosti zbog kojih je moguće odrediti istražni zatvor ili je taj zatvor već određen, a kao jedna od mjera opreza predviđena je i mjera udaljenja iz doma. Pri određivanju mjere opreza uzet će se u obzir rezultati pojedinačne procjene potreba žrtve i žrtvi bliskih osoba i potrebe zaštite žrtve, a okrivljenik će se upozoriti da će se u slučaju nepridržavanja izrečene mjere, ona zamijeniti istražnim zatvorom. Kaznenim zakonom propisane su sigurnosne mjere čija je svrha otklanjanje okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela, a teku od izvršnosti presude te je, između ostalih, propisana i sigurnosna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva. Nastavno, kada je počinjen prekršaj propisan Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji (Naordne novine, br. 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24) primijenit će se zaštitne mjere čija je svrha spriječiti nasilje u obitelji, osigurati zaštitu zdravlja i sigurnosti žrtve nasilja u obitelji te otkloniti okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, a izriču se radi otklanjanja ugroženosti žrtve nasilja u obitelji te je, među ostalim, kao zaštitna mjera predviđena i mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva. Nastavno ističemo kako je Republika Hrvatska u obvezi transponirati Direktivu (EU) 2024/1385 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji koja također apostrofira ovo pitanje u članku 19. (Hitni nalozi za udaljavanje, nalozi o zabrani približavanja i nalozi o zaštiti). Dodatno ističemo kako su policijski službenici obvezni mjere zaštite žrtava provoditi sukladno zakonskim propisima. Temeljem odredaba Prekršajnog zakona (Narodne novine, br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) policijski službenici počinitelju prekršaja nasilja u obitelji mogu privremeno odrediti mjeru opreza zabrane približavanja i zabranu uspostavljanja ili održavanja veze s određenim osobom (žrtvom) te zabranu posjećivanja određenog mjesta ili područja što u praksi znači i zabranu pristupa domu u kojem žrtva živi.
8 CENTAR ZA MIR, NENASILJE I LJUDSKA PRAVA - OSIJEK NACIONALNI PLAN ZAŠTITE OD NASILJA NAD ŽENAMA I NASILJA U OBITELJI ZA RAZDOBLJE DO 2029. GODINE, 1. UVOD Predloženi Nacionalni plan zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji nije dovoljno razrađen i bez jasnih je metoda i konkretnih mjera. Nasilje u obitelji krši osnovna ljudska prava: prava na život, sigurnost, dostojanstvo i tjelesno i emocionalno zdravlje. Ono ima ozbiljne posljedice ne samo za žrtvu, već i za cijelu obitelj, zajednicu i društvo. Ono nije privatna stvar, već društveni problem, zbog čega je važno provoditi mjere za njegovu prevenciju i suzbijanje. U borbi protiv nasilja nad ženama ključan je sveobuhvatni i sustavni pristup ovom problemu. Nije prihvaćen Nacionalni plan zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji izrađen je temeljem važečih propisa u području strateškog planiranja te obuhvaća 2 prioriteta javnih politika usmjerenih smanjenju rizika za pojavu novih slučajeva rodno utemeljenog nasilja te postizanju više razine odgovora na krizne situacije. Izradi Nacionalnog plana prethodila je izrada analize postojećeg stanja temeljem koje su definirane srednjoročne razvojne potrebe i potencijali koji ukazuju na posebne ciljeve Nacionalnog plana radi unaprjeđenja javnih politika vezanih uz prevenciju pojave nasilja te zaštitu žrtava nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. U skladu s rezultatima analiziranih područja intervencije, definirana su tri posebna cilja usmjerena prevenciji nasilja nad ženama i nasilja u obitelji; unaprjeđenju zaštite i potpore žrtvama nasilja te unaprjeđenju učinkovitosti sustava intervencija u odnosu na počinitelje nasilja. Mjere zadane Nacionalnim planom pružaju odgovor na uvrđene potrebe te će u najvećoj mogućoj mjeri predstavljati i odgovor na preporuke Skupine stručnjaka za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (GREVIO) koje su Republici Hrvatskoj upućene u okviru Osnovnog evaluacijskog izvještaja o provedbi zakonodavnih i drugih mjera kojima se provode odredbe Konvencije VE o i sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.
9 MIRO OPAČAK NACIONALNI PLAN ZAŠTITE OD NASILJA NAD ŽENAMA I NASILJA U OBITELJI ZA RAZDOBLJE DO 2029. GODINE Prijedlog dopune - Nacionalni plan zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji do 2029. Prijedlog dopune Nacionalnog plana: U poglavlja koja se odnose na mjere prevencije, zaštite i pomoći žrtvama nasilja, potrebno je posebno uvrstiti odredbe o pristupačnosti za gluhe i nagluhe osobe, posebno žene i djevojke. 1. Pravo na dostupnu zaštitu i pomoć • Policija, centri za socijalnu skrb, skloništa i SOS telefoni moraju biti pristupačni gluhima i nagluhima (npr. SMS, video-poziv, aplikacije s prevoditeljima). • U hitnim slučajevima potrebno je osigurati brzu komunikaciju na hrvatskom znakovnom jeziku. 2. Pravo na prevoditelja znakovnog jezika • Tijekom prijave nasilja, policijskog postupanja, sudskih postupaka i postupaka pred CZSS gluhim osobama mora se osigurati besplatan prevoditelj HZJ-a. 3. Pravo na prilagođene informativne materijale • Sve informacije o zaštiti od nasilja trebaju biti dostupne u pisanom obliku, jednostavnom jeziku i video-materijalima s titlovima ili na znakovnom jeziku. 4. Pravo na ravnopravan pristup skloništima i savjetovalištima • Skloništa i sigurne kuće trebaju imati osoblje educirano za komunikaciju s gluhim osobama, te tehnička pomagala (video-uređaje za komunikaciju). 5. Nediskriminacija i posebne mjere • Gluhe žene često se suočavaju s dvostrukom diskriminacijom (kao žene i kao osobe s invaliditetom). • Plan mora predvidjeti posebne mjere prevencije i zaštite usmjerene upravo na ovu skupinu. ⸻  Zašto je to važno? • Gluhe žene teže prijavljuju nasilje jer ne mogu jednostavno nazvati policiju ili SOS telefon. • Često su izolirane i ovisne o članovima obitelji, što povećava rizik od zlostavljanja. • Bez prevoditelja ili pristupačnih informacija njihova prava ostaju samo „na papiru“. Obrazloženje: Gluhe žene i djevojke pripadaju jednoj od najranjivijih skupina u području nasilja u obitelji i rodno uvjetovanog nasilja. Uvrštavanje njihovih specifičnih potreba usklađeno je s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom (čl. 9., čl. 16., čl. 21.) i Istanbulskom konvencijom (čl. 18., čl. 20.). Nije prihvaćen U odnosu na uključivanje gluhih žena u Nacioanlni plan zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obiteljia, vezano uz jednaki pristup prijavi nasilja i hitnim službama, ističemo kako su na web stranicama nadležnih državnih tijela, prvenstveno Minstarstva pravosuđa,uprave i digitalne transformacije, Ministarstva rada, mirovnskoga sustava, obitelji i socijalne politike dostupne informacije o zaštiti prava osoba s invaliditetom žrtava nasilja. Također ističemo da će kroz provedbu mjera usmjerenih unaprjeđenju međuresorne suradnje odnosno putem edukacija županijskih i gradskih/općinskih timova za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji i drugih ugroza koji postupaju u slučajevima nasilja (djelatnika policije, sustava socijalne skrbi, zdravstva, obrazovanja, pravosuđa, organizacija civilnog društva) biti obuhvaćene potrebe višestruko diskriminiranih žrtava ili žrtava u riziku od višestruke diskriminacije, među kojima i osoba s invaliditetom. Ujedno, jedinstveni europski broj za hitne službe 112 koji djeluje unutar Ravnateljstva civilne zaštite Ministarstva unutarnjih poslova i neprekidno osigurava zaprimanje dojava putem telefona, SMS poruka i e-poziva iz vozila. Traženje pomoći slanjem SMS poruka na broj 112 je namijenjeno prvenstveno osobama koje ne mogu govornim pozivom uspostaviti komunikaciju s operaterom: gluhim i nagluhim osobama, osobama s poremećajem govora i osobama koje u trenutku pozivanja nisu u mogućnosti ostvariti govornu vezu. Ujedno, na mrežnoj stranici Ministarstva unutarnjih poslova nalazi se aplikacija Red Button putem koje se može prijaviti svaki oblik nasilja, a nasilje se može prijaviti i putem aplikacije "MUP-sigurnost i povjerenje", kao i putem elektroničke pošte naznačene na stranicama MUP-a i policijskih uprava/postaja na koji način je mogućnost prijave dostupan i osobama s oštećenjem sluha. Osobama s oštećenjem sluha i osobama koje ne razumiju hrvatski jezik osigurava se tumač/provoditelj. Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja od 2022. godine koristi chat uslugu kao dodatan alat, u pružanju podrške žrtvama i svjedocima, uz već postojeću 116 006 besplatnu telefonsku liniju. Nova chat aplikacija je lansirana na webu Udruge u travnju 2025. godine i trenutno je dostupna radnim danima od 08:00 do 22:00 sata. Chat nudi sljedeće komunikacijske prilagodbe: mogućnost uključivanja monokromne opcije, mogućnost opcije tamne teme, mogućnost povećavanja tipki, mogućnost mijenjanja fonta, mogućnost mijenjanja veličine fonta, opciju sigurnog izlaza, pokretanja video poziva, mogućnost preuzimanja razgovora… Vezano uz pristupačnost skloništa ističemo da je Temeljem Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, br. 18/22, 46/22,119/22, 71/23,156/23 i 61/25) donijet Pravilnik o mjerilima za pružanje socijalnih usluga (Narodne novine, br. 110/22 i 58/24) kojim su propisana mjerila prostora, opreme, potrebnih stručnih i drugih radnika, sadržaj, opseg i način pružanja socijalnih usluga, pri čemu je ujedno za sve pružatelje socijalnih usluga propisana obveza osiguravanja pristupačnosti osobama s invaliditetom na jednakoj razini kao i drugim osobama sukladno posebnom propisu. Nadalje, Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine, 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24) određeno je da osobe s invaliditetom i osobe starije životne dobi kao žrtve nasilja u obitelji uživaju posebnu zaštitu po predmetnom Zakonu. Nastavno, propisuje se da su tijela koja su ovlaštena postupati povodom nasilja u obitelji dužna poštivati dostojanstvo osobe s invaliditetom i osobe starije životne dobi kao žrtve nasilja te poštovati specifičnosti koje proizlaze iz njezinog invaliditeta odnosno dobi. Člankom 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je propisano da se na odgovarajući način primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje kazneni postupak. Slijedom navedenog, u kaznenom i u prekršajnom postupku, a kako je to propisano člankom 8. Zakona o kaznenom postupku, stranke i ostali sudionici u postupku imaju pravo služiti se svojim jezikom, uključujući i znakovni jezik gluhih i gluhoslijepih. Ako se radnja u postupku ne vodi na jeziku koji osoba govori i razumije, osigurat će se usmeno prevođenje odnosno prevođenje ili tumačenje znakovnim jezikom gluhih i gluhoslijepih onoga što ona odnosno drugi iznosi te isprava i drugog pisanog dokaznog materijala koji se izvodi. U zapisniku će se zabilježiti da je dana pouka i izjava sudionika. O pravu na usmeno prevođenje odnosno prevođenje ili tumačenje znakovnim jezikom gluhih i gluhoslijepih osoba će se poučiti prije prvog ispitivanja. U odnosu na dio komentara vezan uz pravo na prevoditelja znakovnog jezika ističe se kako je Zakonom o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 152/08, 76/08, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25), koji utvrđuje pravila kojima se osigurava da se kazneni progon i postupak može se voditi i završiti samo prema pravilima i pod uvjetima propisanim zakonom, propisano da stranke i ostali sudionici u postupku imaju pravo služiti se svojim jezikom, uključujući i znakovni jezik gluhih i gluhoslijepih. Ako se radnja u postupku ne vodi na jeziku koji osoba govori i razumije, osigurat će se prevođenje ili tumačenje znakovnim jezikom gluhih i gluhoslijepih onoga što ona odnosno drugi iznosi te isprava i drugog pisanog dokaznog materijala koji se izvodi. O pravu na prevođenje ili tumačenje znakovnim jezikom gluhih i gluhoslijepih osoba će se poučiti prije prvog ispitivanja. Troškovi kaznenog postupka odnosno izdaci od započinjanja do njegova završetka, izdaci za dokazne radnje prije početka kaznenog postupka, te izdaci za pružanje pravne pomoći obuhvaćaju troškove za, između ostalog, tumače i stručne osobe. Kad sud okrivljenika proglasi krivim, u presudi će mu naložiti da podmiri troškove kaznenog postupka, osim ako ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično. Kad se obustavi kazneni postupak ili kad se donese presuda kojom se okrivljenik oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija, izreći će se u rješenju, odnosno presudi da troškovi kaznenog postupka te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, osim u određenim Zakonom popisanim slučajevima slučajevima. Međutim, Zakonom je također propisano u članku 149. stavku 4. da žrtva koja je odustala od prijedloga za kazneni progon, a kada se postupak vodi za kaznena djela za koja državni odvjetnik pokreće kazneni postupak samo na prijedlog žrtve, pa zbog toga bude obustavljen postupak, snosi troškove kaznenog postupka ako okrivljenik nije izjavio da će ih platiti. Slijedom navedenoga, predmetna preporuka bit će usvojena u skladu s nacionalnim pozitivnopravnim propisima kojima se uređuje kazneni postupak, na snazi, a obzirom da u dijelu preporuke, alineje 1, u kojem je kratko navedeno smatranje da trošak ne smije pasti na žrtvu, isti dio kao takav nije moguće usvojiti. U odnosu na dio komentara vezan uz nediskriminaciju i posebne mjere ističe se kako je Zakonom o kaznenom postupku, koji utvrđuje pravila kojima se osigurava da se kazneni progon i postupak može voditi i završiti samo prema pravilima i pod uvjetima propisanim zakonom, propisano da odluke, pozive i druga pismena upućuje tijelo koje vodi postupak na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, a na istom se dostavljaju sudu tužbe, žalbe i drugi podnesci te da stranke i ostali sudionici u postupku imaju pravo služiti se svojim jezikom, uključujući i znakovni jezik gluhih i gluhoslijepih. Ako se radnja u postupku ne vodi na jeziku koji osoba govori i razumije, osigurat će se prevođenje ili tumačenje znakovnim jezikom gluhih i gluhoslijepih onoga što ona odnosno drugi iznosi te isprava i drugog pisanog dokaznog materijala koji se izvodi. O pravu na prevođenje ili tumačenje znakovnim jezikom gluhih i gluhoslijepih osoba će se poučiti prije prvog ispitivanja.
10 MIRJANA KUČER NACIONALNI PLAN ZAŠTITE OD NASILJA NAD ŽENAMA I NASILJA U OBITELJI ZA RAZDOBLJE DO 2029. GODINE za ŽENSKA MREŽA HRVATSKE: Ženska mreža Hrvatske izražava duboku zabrinutost zbog sadržaja i pristupa izradi Nacrta Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova za razdoblje od 2023. do 2027. godine. Prije svega, ističemo da je Hrvatska više od tri godine bila bez ključnog strateškog dokumenta za borbu protiv nasilja nad ženama. Takav propust ukazuje na ozbiljno podcjenjivanje problema rodno uvjetovanog nasilja i ignoriranje međunarodnih obveza, osobito onih koje proizlaze iz Istanbulske konvencije. Dodatno, objava nacrta na portalu e-savjetovanja u vrijeme ljetnih godišnjih odmora jasno pokazuje namjeru da se izbjegne šira i ozbiljna javna rasprava o ovom izrazito važnom dokumentu. Iako pozdravljamo uključivanje izraza "nasilje nad ženama" u naziv Plana, smatramo zabrinjavajućim da sadržaj Plana ne prati ovu važnu promjenu. Većina mjera i dalje je usmjerena isključivo na nasilje u obitelji, dok se drugi oblici nasilja nad ženama – uključujući seksualno nasilje, silovanje, seksualno uznemiravanje, prisilne brakove i drugo – uopće ne razrađuju na potreban način. Time se propušta uskladiti Plan s Istanbulskom konvencijom, čiji sveobuhvatni pristup zaštiti žena zahtijeva pokrivanje svih oblika nasilja. Posebno naglašavamo neprihvatljivost korištenja rodno neutralnog jezika u dokumentu. Rodno neutralna formulacija „žene i muškarci kao žrtve“ potkopava rodno utemeljeno razumijevanje nasilja. GREVIO jasno ističe da je nasilje nad ženama oblik diskriminacije i manifestacija povijesne neravnopravnosti spolova – i kao takvo mora biti prepoznato u svim strateškim dokumentima. Zabrinjavajući su i podaci o izuzetno skromnim, gotovo simboličnim, financijskim sredstvima za ključne preventivne mjere. Primjerice, za mjere koje se odnose na promicanje ravnopravnosti spolova u lokalnim proračunima predviđeno je tek 2.000 eura, dok je za procjenu rizika nasilja predviđeno – 0 eura. Posebno zabrinjava činjenica da se među dionicima procjene rizika navodi isključivo policija, iako bi takvu procjenu trebali provoditi svi akteri uključeni u zaštitu žrtava. Smatramo da je sustav prevencije u potpunosti zakazao. Mjere u obrazovanju nisu vezane uz formalni kurikulum, kampanje nisu planirane kao redovite, a izostaje sustavno uključivanje muškaraca i dječaka. Ključno je da se u Plan ugrade mjere za integraciju sadržaja o ravnopravnosti spolova i rodno uvjetovanom nasilju u obrazovni sustav te osigura stabilno financiranje kampanja. U području zaštite i podrške žrtvama, iako je pozitivno što se ističe potreba za razvojem skloništa i SOS linija, potpuno su izostavljene usluge poput savjetovališta, kriznih centara za seksualno nasilje te usluga za djecu svjedoke nasilja. Ističemo potrebu za jasnim zakonodavnim rješenjima koja će osigurati priznanje i stabilno financiranje vaninstitucionalnih pružatelja usluga – skloništa i savjetovališta. Plan ne predviđa uspostavu snažnog, međuresornog i ovlaštenog koordinacijskog tijela, niti osigurava odgovarajuće resurse za njegov rad. Sustav praćenja i prikupljanja podataka i dalje je neujednačen i neosiguran, bez standardizacije i bez mogućnosti transparentne usporedbe među različitim sektorima. Financijska struktura dokumenta dodatno pokazuje neadekvatnost pristupa: više od 90% sredstava usmjereno je na zaštitu, dok prevencija ostaje marginalizirana sa svega 7,5% ukupnog proračuna. Prevencija nasilja mora postati temelj strateškog pristupa, a to se ne može ostvariti bez ozbiljnih financijskih ulaganja. Zaključno, Ženska mreža Hrvatske smatra da ovaj Nacionalni plan, iako formalno priznaje postojanje rodno utemeljenog nasilja nad ženama, ne pruža sveobuhvatan, učinkovit ni održiv odgovor na ovaj društveni problem. Bez uvođenja mjera koje adresiraju uzroke nasilja, snažnijeg fokusa na prevenciju, jasno razrađenih financijskih okvira i standardiziranih sustava podrške, Hrvatska propušta priliku za stvarnu transformaciju i usklađivanje s Istanbulskom konvencijom. Pozivamo na temeljitu reviziju dokumenta u suradnji s organizacijama koje se bave zaštitom prava žena te stvaranje Plana koji će doista predstavljati kvalitetnu, rodno osjetljivu i pravno obvezujuću strategiju suzbijanja nasilja nad ženama. Ženska mreža Hrvatske zahtijeva: 1. proširenje Nacionalnog plana na sve oblike nasilja nad ženama, 2. jasno uvođenje rodno utemeljenog pristupa kroz cijeli dokument, 3. uspostavu snažnog i resursima opremljenog koordinacijskog tijela, 4. uključivanje formalnih obrazovnih sadržaja i redovitih kampanja, 5. stabilno financiranje savjetovališta i skloništa za žene žrtve nasilja, 6. standardizirano prikupljanje i javnu objavu podataka, 7. i uravnoteženiji financijski okvir s jasnim i povećanim sredstvima za prevenciju. Bez ovih izmjena, Nacionalni plan neće ispuniti svoju svrhu u razdoblju za koje je predviđen niti pridonijeti stvaranju sustava koji učinkovito štiti žene od nasilja u skladu s međunarodnim standardima i ustavnim vrednotama Republike Hrvatske. Nije prihvaćen Nacionalni plan zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, za razdoblje do 2029. godine i Akcijski plan za provedbu Nacionalnog plana do 2026. godine izrađen je u suradnji sa predstavnicima nadlženih državnih tijela, organizacija civilnog društva aktivnih u području žaštite od rodno utemeljenog nasilja, inicijativa građana, predstavnika gradova i županija te neovisnih stručnjakinja. Prilikom izrade ovih dokumenata u najvećoj mogućoj mjeri u obzir su uzeti prijedlozi organizacija civilnog društva, te preporuke GREVIO-a sadržane u Osnovnom evaluacijskom izvještaju za Republiku Hrvatsku o zakonodavnim i drugim mjerama kojima se provode odredbe Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Svaka mjera povezana je s jednom ili više preporuka iz GREVIO Izvještaja čijoj realizaciji bi izravno doprinijela provedba predmetne mjere. Naziv dokumenta usklađen je sa nazivom Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Svrha Nacionalnog plana zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, za razdoblje do 2029. godine je postizanje pravovremene i učinkovite društvene reakcije na nasilje kako bi se osigurala odgovarajuća postupanja u cilju zaštite žrtve, dok je dodatna svrha dokumenta promicanje prava žrtava te razvoj svijesti javnosti o neprihvatljivosti nasilničkog ponašanja prema bilo kojoj osobi, a posebice ženama kao najčešćim žrtvama rodno utemeljenog nasilja. U dokumentu se naglašava da su žene najčešće žrtve nasilja, međutim sukladno članku 3. točci e. Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji potrebno je istaknuti da žrtva označava svaku fizičku osobu koja je izložena nasilju nad ženama i nasilju u obitelji. Nadalje, Nacionalni plan uvažava činjenicu da su žene u najvećem broju slučajeva žrtve nasilja te isto naglašava u tekstu dokumenta, dok sukladno odredbama Konvencije i Ustava Republike Hrvatske, ne smije zanemariti činjenicu da žrtva može biti bilo koja osoba. Budući da nasilje nad ženama i nasilje u obitelji, sukladno odredbama Konvencije, uključuje sva više djela tjelesnog, seksualnog, psihičkog i ekonomskog nasilja, mjere Nacionalnog i pripadajućeg Akcijskog plana postavljene su na način da se štite sve žrtve nasilja ne izdvajajući posebno niti jedno djelo. U odnosu na komentar vezan uz iznos financijskih sredstava usmjerenih prevenciji nasilja nad ženama i nasilja u obitelji ističemo kako se velik dio mjera usmjerenih prevenciji financira iz redovite djelatnosti državnih tijela nositelja mjera te navedene sredstva nije moguće posebno izdvajati Sukladno programu Vlade RH u MROSP je osnovana služba za razvoj i koordinaciju politika za suzbijanje svih oblika nasilja, osobito nasilja nad ženama, a u skladu sa preporukama GREVIo-A. služba obavljha poslove tijela nadležnog za koordinaciju, primjenu, nadzor i procjenu politika i mjera za sprečavanje i borbu protiv svih oblika nasilja obuhvaćenih Konvencijom VE o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama, U odnosu na sustavno provođenje formalnih obrazovnih sadržaja i kampanja usmjerenih prevenciji ističemo da sva nadležna tijela Policijska akademija, Pravosudna akademija, Akademija u sustavu socijlane skrbi i Agencija za odgoj i obrazovanje provode kontinuirane i sustavne edukacije stručnjaka uključenih u zaštitu žrtava. Edukacije se provede i osiguranjem dodatnih sredstava iz EU fondova, pa je tako u periodu od 2020. do 2023. educirano 1000 stručnjaka, predstavnika županijskih timova, državnih i javnih službenika u okviru projekta NE rodno uvjetovanom nasilju. Provodila se i medijska kampanja #empatijuadasada usmjerene podizanju javne svijesti, a kroz projekt "NE rodno utemeljenom nasilju" finacirati će se nova medijska kampanja i daljnje unapređenje i jačanje sustava prevencije i zaštite žrtava rodno utemeljenog nasilja. Financiranje savjetovališta i skloništa za žene žrtve nasilja je kontinuirano osigurano ugovaranje ili projektnim financiranjem, a također naglašavamo da se usluge psihosocijalnog savjetovanja, tretmana i različiti oblici terapije usmjereni retraumatizaciji, osnaživanju i zaštiti žrtve osiguravaju iz redovnog financiranja sustava zdravstva i socijalne skrbi. U odnosu na prikupljanje podataka upućujemo na mjeru usmjerenu harmonizaciiji/ujednačavanju postupaka vezanih uz prikupljanje spolno razlučivih podataka o svim prekršajnim i kaznenim djelima nasilja nad ženama i nasilja u obitelji kojoj je svrha omogućavanje pregledne statističke obrade što je važan preduvjet za daljnje unaprjeđenje sustava zaštite od nasilja u obitelji i nasilja nad ženama.
11 MIRJANA KUČER NACIONALNI PLAN ZAŠTITE OD NASILJA NAD ŽENAMA I NASILJA U OBITELJI ZA RAZDOBLJE DO 2029. GODINE DOMINE - ORGANIZACIJA ZA PROMICANJE ŽENSKIH PRAVA - Pozdravljamo donošenje Nacionalnog plana i osobito činjenicu da je u njegov naziv sada uključeno „nasilje nad ženama“, čime se formalno slijedi duh Istanbulske konvencije. Međutim, zabrinjava nas što sadržaj Plana ne prati ovu važnu promjenu. I dalje se većina mjera fokusira prvenstveno na nasilje u obitelji, dok drugi oblici nasilja nad ženama obuhvaćeni Konvencijom ostaju nedovoljno obrađeni – poput seksualnog nasilja i silovanja, seksualnog uznemiravanja i prisilnih brakova. Svjesni smo da u Hrvatskoj postoji poseban nacionalni plan za seksualno nasilje, ali to ne znači da ovaj oblik nasilja ne treba biti sustavno obuhvaćen i ovim Nacionalnim planom. Upravo suprotno – zbog usklađenosti s Istanbulskom konvencijom, Nacionalni plan mora biti sveobuhvatan okvir za sve oblike nasilja nad ženama. Plan prepoznaje žene kao najčešće žrtve, ali korištenje neutralnog jezika („žene i muškarci kao žrtve“) slabi rodno utemeljeno razumijevanje nasilja. GREVIO jasno ističe da je nasilje nad ženama rodno uvjetovano nasilje koje nerazmjerno pogađa žene upravo zato što su žene. Stoga u tekstu Plana rodna perspektiva mora biti jasnija i dosljednija. Pozitivno je što Plan ima jasno postavljene ciljeve, ali se previše oslanja na buduće Akcijske planove. Standardi, rokovi i ciljne vrijednosti nedovoljno su razrađeni, čime se slabi njegova obvezujuća snaga i povećava rizik od razvodnjavanja ciljeva u provedbi. Prevencija je slabo razvijena: mjere u obrazovanju nisu vezane uz formalni kurikulum, kampanje nisu planirane kao redovite, a nedostaje sustavno uključivanje muškaraca i dječaka. Potrebno je ugraditi obvezu integracije sadržaja o ravnopravnosti i rodno uvjetovanom nasilju u formalni obrazovni sustav te osigurati da se kampanje provode redovito na nacionalnoj razini. U području zaštite i potpore pozitivno je što se naglašava razvoj skloništa i SOS linija, no izostavljena su savjetovališta (psihološka, pravna i socijalna), posebne usluge za djecu svjedoke nasilja te krizni centri za žrtve seksualnog nasilja, iako ih Konvencija izričito zahtijeva. Plan bi morao predvidjeti razvoj i održivo financiranje savjetovališta te specijaliziranih centara, kako bi se žrtvama pružila sveobuhvatna i dostupna podrška. Okvir provedbe propisuje koordinatora i izvještavanje, no ne osigurava snažno, ovlašteno međuresorno koordinacijsko tijelo s jasnim ovlastima i resursima. Također, nisu određeni jasni rokovi za donošenje Akcijskih planova. Uz to, sustav praćenja i prikupljanja podataka nije dovoljno standardiziran i ne omogućuje usporedivost među policijom, pravosuđem i socijalnim službama. Potrebno je uspostaviti jedinstveni sustav prikupljanja i javne objave podataka, razvrstanih po spolu, dobi, vrsti nasilja i odnosu počinitelja sa žrtvom. Financijski okvir je neravnotežan: gotovo 90% sredstava usmjereno je na zaštitu i potporu, dok prevencija dobiva tek oko 7,5%. Takva raspodjela ne omogućuje stvarne promjene u društvu ni dugoročnu održivost. Prevenciji se mora dati veća financijska potpora, a savjetovališta moraju imati stabilne linije financiranja. Nacionalni plan daje solidnu osnovu, ali bez proširenja na sve oblike nasilja nad ženama, jasnog utemeljenja rodne perspektive, uspostave koordinacijskog tijela s odgovarajućim ovlastima, ugradnje obrazovnih sadržaja i redovitih kampanja, dopune mjera o savjetovalištima i kriznim centrima, standardizacije prikupljanja podataka te uravnoteženijeg financijskog okvira postoji rizik da neće ispuniti svoju svrhu – stvaranje sveobuhvatnog i učinkovitog sustava zaštite žena od nasilja, u skladu s Istanbulskom konvencijom. Nije prihvaćen Seksualno nasilje i seksualno uznemiravanje obuhvaćeni su Nacionalnim planom za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja te pripadajućim Akcijskim planom. U Nacionalnom planu zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji naglašava se da su žene najčešće žrtve nasilja, međutim sukladno članku 3. točci e. Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji potrebno je istaknuti da žrtva označava svaku fizičku osobu koja je izložena nasilju nad ženama i nasilju u obitelji. Nadalje, Nacionalni plan uvažava činjenicu da su žene u najvećem broju slučajeva žrtve nasilja te isto naglašava u tekstu dokumneta, dok sukladno odredbama Konvencije i Ustava Republike Hrvatske, ne smije zanemariti činjenicu da žrtva može biti bilo koja osoba. Budući da nasilje nad ženama i nasilje u obitelji, sukladno odredbama Konvencije, uključuje sva više djela tjelesnog, seksualnog, psihičkog i ekonomskog nasilja, mjere Nacionalnog i pripadajućeg Akcijskog plana postavljene su na način da se štite sve žrtve nasilja ne izdvajajući posebno niti jedno djelo. Nadalje, kroz sadržaje kurikula međupredmetne teme Građanski odgoj i obrazovanje učenici osnovnih i srednjih škola osposobljavaju se i osnažuju za aktivno i učinkovito sudjelovanje u socijalnoj i društvenoj sredini. Odgovornost, ljudsko dostojanstvo, sloboda, ravnopravnost i solidarnost temeljne su vrijednosti koje se promiču učenjem i poučavanjem Građanskoga odgoja i obrazovanja, a osobita važnost pridaje se razvoju odgovornoga odnosa prema javnim dobrima i spremnosti doprinošenju zajedničkomu dobru. Na svim razinama odgoja i obrazovanja uvedeni su sadržaji kurikula koji obrađuju teme zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te metode nenasilnih rješavanja konflikata u okviru međupredmetne teme Građanski odgoj i obrazovanje Sukladno programu Vlade RH u MROSP je osnovana služba za razvoj i koordinaciju politika za suzbijanje svih oblika nasilja, osobito nasilja nad ženama, a u skladu sa preporukama GREVIo-A. služba obavljha poslove tijela nadležnog za koordinaciju, primjenu, nadzor i procjenu politika i mjera za sprečavanje i borbu protiv svih oblika nasilja obuhvaćenih Konvencijom VE o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama, U odnosu na sustavno provođenje formalnih obrazovnih sadržaja i kampanja usmjerenih prevenciji ističemo da sva nadležna tijela Policijska akademija, Pravosudna akademija, Akademija u sustavu socijlane skrbi i Agencija za odgoj i obrazovanje provode kontinuirane i sustavne edukacije stručnjaka uključenih u zaštitu žrtava. Edukacije se provede i osiguranjem dodatnih sredstava iz EU fondova, pa je tako u periodu od 2020. do 2023. educirano 1000 stručnjaka, predstavnika županijskih timova, državnih i javnih službenika u okviru projekta NE rodno uvjetovanom nasilju. Provodila se i medijska kampanja #empatijuadasada usmjerene podizanju javne svijesti, a kroz projekt "NE rodno utemeljenom nasilju" finacirati će se nova medijska kampanja i daljnje unapređenje i jačanje sustava prevencije i zaštite žrtava rodno utemeljenog nasilja. Financiranje savjetovališta i skloništa za žene žrtve nasilja je kontinuirano osigurano ugovaranje ili projektnim financiranjem, a također naglašavamo da se usluge psihosocijalnog savjetovanja, tretmana i različiti oblici terapije usmjereni retraumatizaciji, osnaživanju i zaštiti žrtve osiguravaju iz redovnog financiranja sustava zdravstva i socijalne skrbi. U odnosu na prikupljanje podataka upućujemo na mjeru usmjerenu hramonizaciiji/ujednačavanju postupaka vezanih uz prikupljanje spolno razlučivih podataka o svim prekršajnim i kaznenim djelima nasilja nad ženama i nasilja u obitelji kojoj je svrha omogućavanje pregledne statističke obrade što je važan preduvjet za daljnje unaprjeđenje sustava zaštite od nasilja u obitelji i nasilja nad ženama.
12 MIRELA SLAMA LOŽIĆ NACIONALNI PLAN ZAŠTITE OD NASILJA NAD ŽENAMA I NASILJA U OBITELJI ZA RAZDOBLJE DO 2029. GODINE Obitelj ne može normalno funkcionirati ukoliko je srce obitelji slomljeno. Djeca itekako osjećaju ono što osjeća i majka i ukoliko je stalno stresno u obitelji iz takve će obitelji jednog dana izaći istraumatizirani mladi ljudi koji će jedva sami sebe držati na nogama a kamoli da će moći općenito pridonositi društvu na pozitivan način. Moramo ženama i djeci pokazati da zlostavljanje u bilo kojem obliku nije normalno i ne prolazi bez posljedica za zlostavljača. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
13 SOS RIJEKA - CENTAR ZA NENASILJE I LJUDSKA PRAVA NACIONALNI PLAN ZAŠTITE OD NASILJA NAD ŽENAMA I NASILJA U OBITELJI ZA RAZDOBLJE DO 2029. GODINE Iako ovaj Nacionalni plan sadrži niz pozitivnih mjera i prijedloga, nužno je istaknuti kako se radi o dokumentu koji u svojoj srži ne adresira ključne strukturalne probleme koji generiraju i perpetuiraju nasilje. Mnoge predložene aktivnosti djeluju parcijalno, tehnički i administrativno, bez stvarne ambicije da se reformira sustav koji iz godine u godinu iznevjerava žrtve nasilja. Jedan od najvećih propusta jest izostanak hitnog i ozbiljnog razmatranja potrebe za izmjenama zakonodavnog okvira, posebice Obiteljskog zakona. Pitanja skrbništva nad djecom i dalje su uređena na način koji u praksi omogućava produžetak nasilja kroz institucije. Bez izmjena u ovom području, žrtve ostaju nezaštićene, a djeca izložena daljnjoj viktimizaciji. Također, Plan uopće ne prepoznaje koncept prisilne kontrole – jednog od temeljnih oblika rodno utemeljenog nasilja, koji podrazumijeva kontinuirano i sustavno ograničavanje slobode žrtve, ne samo fizičkim nasiljem, već i manipulacijom, prijetnjama, ekonomskim zlostavljanjem i izolacijom. Ignoriranje ovog fenomena ukazuje na nedostatno razumijevanje dinamika partnerskog nasilja i otežava razvoj učinkovitih preventivnih i zaštitnih mjera. Zakon o socijalnoj skrbi, iako ključan za odgovarajući institucionalni odgovor, također nije predmet planiranih izmjena, čime se propušta prilika da se ojačaju kapaciteti sustava socijalne skrbi, preispitaju i analiziraju dosadašnje prakse, unaprijede protokoli i osigura stručna i pravovremena pomoć žrtvama. Posebno zabrinjava i to što Plan ne prepoznaje niti obuhvaća sve oblike nasilja u obitelji – osobito nasilje koje nije počinjeno od strane intimnog partnera. Izostankom mjera koje bi adresirale nasilje od strane djece prema roditeljima, nasilje između drugih članova obitelji te nasilje kojem su izložena djeca kao sekundarne žrtve, značajan broj žrtava ostaje sustavno zanemaren. Kao ozbiljan strateški dokument, Nacionalni plan je trebao biti u potpunosti usklađen s Istanbulskom konvencijom, ne samo deklarativno, već i sadržajno – kroz jasno postavljanje ciljeva, mjera i područja djelovanja koja se podudaraju s Konvencijom. Ova neusuglašenost najvidljivija je u nedostatku mjera koje se bave jačanjem međusektorske suradnje, unapređenjem transparentnosti sustava, osiguravanjem mehanizama za preuzimanje odgovornosti za propuste, kao i uvođenjem sankcija za institucionalno nasilje, odnosno za slučajeve kada djelatnici institucija svojim (ne)postupanjem izravno štete žrtvama i krše zakon. Bez jasnog plana za profesionalizaciju i nadzor rada službenika koji dolaze u kontakt sa žrtvama, kao i bez utvrđenih posljedica za nepostupanje sukladno propisima, ne može se govoriti o stvarnoj zaštiti i pravdi za žrtve. Sustav mora pokazati spremnost da prepozna vlastite slabosti i da na njih reagira – ne samo kroz edukacije, već i kroz odgovornost, sankcije i kulturološku promjenu unutar institucija. Zaključno, Nacionalni plan u svom trenutnom obliku propušta priliku da postavi temelje za sveobuhvatnu i transformativnu borbu protiv nasilja prema ženama i nasilja u obitelji. Umjesto da bude alat za promjenu, djeluje kao tehnički dokument bez stvarne političke volje da se razruše duboko ukorijenjeni obrasci tolerancije na nasilje i nedjelotvornosti institucija. Bez hitnih zakonskih izmjena, jasnih mehanizama odgovornosti i sustavnog pristupa koji uključuje sve oblike nasilja, ovaj Plan neće moći ispuniti svoju svrhu – a to je stvarna zaštita žrtava i prevencija budućeg nasilja. Nije prihvaćen Izmjenama i dopunama Obiteljskog zakona (Narodne novine, br. 156/23), koje su stupile na sangu 31. prosinca 2023. godine unaprijeđena je zaštita žrtava nasilja u obitelji uključujući i djecu koja su izložena svjedočenju nasilju od strane nasilnog roditelja te je provedeno usklađivanje Zakona s odredbama Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nadležnost, odgovornost i postupanje stručnjaka koji sudjeluju u zaštiti žena i djece u slučaju nasilja propisani su pozitivim propisima, Protokolom o postupanju u slučaju nasilja u obitelji i standardima stručnog rada. Sva nadležna tijela Policijska akademija, Pravosudna akademija, Akademija u sustavu socijlane skrbi i Agencija za odgoj i obrazovanje provode kontinuirane i sustavne edukacije stručnjaka uključenih u zaštitu žrtava. Edukacije se provede i osiguranjem dodatnih sredstava iz EU fondova, pa je tako u periodu od 2020. do 2023. educirano 1000 stručnjaka, predstavnika županijskih timova, državnih i javnih službenika u okviru projekta NE rodno uvjetovanom nasilju Sustav socijalne skrbi je u proteklom periodu educirao stručnjake kroz projekt "Zaustavimo nasilje nad ženama i nasilje u obitelji Za nasilje nema opravadanja" o konceptu prisilne kontorole, a edukacije će se i nadalje kontinuirano provoditi kroz aktivnosti Akademije. Dodatno ističemo da u sklopu NPOO-a osigurana je standardizacija edukacije za voditelje mjera obiteljsko-pravne zaštite sa posebnim modulom edukacije posvečenim rodno utemeljenom nasilju i prisilnoj kontroli. U sklopu NPOO-a educirano je 800 provoditelja mjere, a do 2026. se planira edukacija svih voditelja mjera u sklopu aktivnosti Akademije. Stručnjaci u sustavu socijalne skrbi imaju obvezu trajnog stručnog usavršavanja i bodovanja u strukovnim komorama, a i kroz Akademiju socijalne skrbi, a kako bi osigurali da imaju potrebne kompetencije i vještine u području nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. posebnu pažnju posvećuje nadogradnji ranije stečenog znanja djelatnika sustava. Za učinkovitu zaštitu žrtava nasilja nije nužno potrebno mijenjati zakonske propise već jačati kompetencije stručnjaka nadležnih sustava (policije, pravosuđa, zdravstva i socijalne skrbi) i unapređivati međuresornu suradnju što je predviđeno mjerama Nacionalnog plana. Dodatno ističemo da je u području zaštite žrtava i institucionalnog odgovora kroz Izmjene i dopune Zakona o socijalnoj skrbi u dva navarata (2019. i 2022.) osigurana nova usluga psihosocijalnog tretmana radi prevencije nasilja u obitelji koju provode posebno educirani stručnjaci Obiteljskog centra prema procjeni HZSR, a upravo radi ranog prepoznavanja rizika, uključivanja počinitelja u strukturirani tretman, a sa ciljem prevencije nasilja. Nadalje Izmjenama i dopunama ZOSS-a žrtvi nasilja u obitelji kojoj je priznata usluga smještaja u kriznim situacijama priznaje se i pravo na Zajamčenu minimalnu naknadu u visini od 100% osnovice, žrtvi nasilja osigurava se usluga psihosocijlanog savjetovanja dok traje potreba, a radi pružanja dodatne stručne pomoći i podrške osigurava se i usluga socijalnog metorstva s ciljem osnaživanja, pronalaska zaposlenja i integracije i pripreme za samostalan život, osobito nakon izlaska iz skloništa.
14 AUTONOMNA ŽENSKA KUĆA ZAGREB - ŽENE PROTIV NASILJA NAD ŽENAMA NACIONALNI PLAN ZAŠTITE OD NASILJA NAD ŽENAMA I NASILJA U OBITELJI ZA RAZDOBLJE DO 2029. GODINE 1. U vezi s mjerom 2.1. koja se odnosi na unapređenje međuresorne suradnje radi učinkovite zaštite žrtava nasilja, smatramo da klasični pokazatelji učinkovitosti, poput broja izrađenih analiza dosadašnjeg rada županijskih i lokalnih timova za sprečavanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, te naknadnog donošenja preporuka za unaprjeđenje rada, nisu dovoljni. U razdoblju od osnivanja županijskih i nacionalnih timova, očekivalo bi se da su već provedene potrebne analize, edukacije i usavršavanja. Primjećujemo nesustavno i različito djelovanje timova kroz županije, uz nedostatak motivacije zbog nedostatka financiranja članova i članica timova, posebno zbog "dodatnog rada izvan radnog vremena". Broj provedenih edukacija i polaznika/polaznica, prema našem mišljenju, nije dovoljan pokazatelj učinkovitosti mjere jer ne odražava produktivnost i svrsishodnost djelovanja članova i članica tima. Pozdravljamo ideju revizije članstva tima, s obzirom da dosadašnje djelovanje postojećih timova smatramo potpuno neučinkovitim. Uvođenje sustavnih promjena i revizija članstva moglo bi pridonijeti efikasnijem i usmjerenijem radu timova te poboljšati zaštitu žena koje su preživjele nasilje. Smatramo da bi se kao mjerni pokazatelj trebao uključiti: postotak implementiranih preporuka za unaprjeđenje rada županijskih i lokalnih timova za sprečavanje nasilja prema ženama i nasilja u obitelji. Također smatramo da bi MRSOP kao nadležno tijelo trebalo redovito i sustavno pratiti ne samo redovitost održavanja sastanaka timova, već i stvarni učinak i postignuća tih sastanaka, posebno u svrhu ostvarenja GREVIO preporuke 125. Potrebno je detaljno analizirati što je svaki pojedini sastanak stvarno postigao u promjenama na svakodnevnoj razini, odnosno "na terenu", posebno u kontekstu slučajeva nasilja u obitelji. Ovaj pristup je ključan s obzirom da su Nacionalni i Županijski timovi sastavljeni od predstavnika i predstavnica svih relevantnih sektora koji su odgovorni za borbu protiv nasilja prema ženama, a njihova svrha je poticanje međusektorske suradnje. Sustavno praćenje stvarnih rezultata sastanaka ne samo da će podržati ostvarenje GREVIO preporuka, već će i omogućiti identifikaciju uspješnih praksi, ali i prepoznavanje područja koja zahtijevaju dodatnu pozornost i poboljšanja. Također vjerujemo da trenutačna formulacija mjera otvara prostor za različita tumačenja, posebno u vezi s karakterom dodatnih edukacija, koje se čini više kao opcija nego obaveza. Stoga, smatramo da je neophodno uvesti element obveznosti sudjelovanja u edukacijama i usavršavanjima. Ova promjena bi osigurala jasniji i dosljedniji pristup, potičući svakog sudionika i sudionicu na aktivno sudjelovanje u procesima obrazovanja i usavršavanja kako bi se postigao konkretniji i standardiziran rezultat. Slijedom navedenog predlažemo slijedeće pokazatelje rezultata mjera: • Postotak implementiranih preporuka za unaprjeđenje rada nacionalnih i županijskih timova. • Evaluacija produktivnosti i svrsishodnosti timova. • Broj sustavnih promjena i revizija članstva u timovima. • Redovitost održavanja sastanaka timova. • Identifikacija promjena na terenu u redovitim minimalnim vremenskim intervalima od šest mjeseci. Ovo razdoblje omogućuje dovoljno vremena za provedbu mjera, ali istovremeno omogućuje i pravovremeno prepoznavanje prvih rezultata ili izazova koji se pojavljuju. • Postotak sudjelovanja članova timova u obaveznim edukacijama. • Evaluacija učinka članova timova nakon provedenih edukacija. • Standardizacija obrazovnih procesa za članove i članice timova. • Implementacija obavezne participacije u edukacijama. • Praćenje sudjelovanja i aktivnosti sudionika i sudionica. 2. U svakodnevnom kontaktu s djelatnicama i djelatnicima Zavoda za socijalnu skrb primijećen je problem nedovoljnog poznavanja relevantnih propisa koji reguliraju zaštitu žena od nasilja. Ova problematika prelazi granice osnovnog razumijevanja koje je nužno za polaganje stručnog ispita u području socijalne skrbi. U cilju jačanja kapaciteta djelatnika Zavoda za socijalnu skrb, propisano u mjeri 2.2. predlažemo sustavne promjene koje nadilaze dobrovoljne edukacije i ciljaju na sveobuhvatno unaprjeđenje znanja. Konkretno, smatramo da je nužno provesti izmjene i reviziju Pravilnika o pripravničkom stažu i polaganju stručnog ispita u djelatnosti socijalne skrbi. Predlažemo uvođenje relevantnih tema u okviru ispitnog predmeta "Obiteljsko-pravna zaštita", s naglaskom na nacionalne, europske i međunarodne propise koji pružaju zaštitu od nasilja nad ženama, s posebnim naglaskom na Konvenciju Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji - Istanbulsku konvenciju. 3. U vezi s mjerom 2.3. smatramo da je nužno kao pokazatelj rezultata uvesti • Utvrđivanje učinka edukacija na terenu putem redovitih analiza rada voditelja mjera • Identifikacija ključnih pokazatelja uspješnosti • Utvrđivanje učinka edukacija na terenu putem redovitih analiza rada voditelja mjera • Identifikacija ključnih pokazatelja uspješnosti • Sustav povratnih informacija i mehanizmi praćenja koji će omogućiti kontinuirano poboljšanje programa edukacija i jačanja kapaciteta. 4. U vezi s mjerom 2.4. nužno je uvesti sveobuhvatan skrining (provjeru) unutar ove ranjive populacije kako bi se utvrdile sve okolnosti vezane za nasilje i druge oblike kršenja prava kojima su izložene. Važno je da se žene u postupku traženja međunarodne zaštite žene pita o tome jesu li preživjele rodno uvjetovano nasilje i to na način i u uvjetima u kojima će moći iskazivati o proživljenom nasilju. U predviđene programe edukacije za predstavnice/ke institucija koje dolaze u kontakt s tražiteljicama azila uvrstiti teme prepoznavanja trgovanja ljudima, štetne tradicijske prakse(prisilni brakovi, genitalna mutilacija, ubojstva iz časti i drugo).Omogućiti organizacijama civilnog društva specijaliziranim za rad s tražiteljicama azila, pristup prihvatnim centrima s ciljem informiranja i pružanja podrške. Osigurati adekvatni i siguran prostor i vrijeme za nesmetan rad u koji tražiteljice azila mogu doći i slobodno tražiti pomoć i informacije. Proizvesti i distribuirati materijale s informacijama o pravima, oblicima nasilja i mogućim oblicima pomoći s kontaktima institucija i OCD-a. Ove materijale nužno je pripremiti na svim relevantnim jezicima (engleski, francuski, arapski, ukrajinski,....) i distribuirati u prihvatnim centrima i drugim institucijama.Potrebno je osigurati prevoditelje i kulturne medijatore. U Hrvatsku svakodnevno pristižu nove izbjeglice i tražitelji/ce azila. Takve situacije stvaraju pojačan rizik od trgovanja ljudima jer se veliki broj ljudi nalazi u ranjivoj poziciji koju trgovci ljudima iskorištavaju. Osobito ugrožena skupina su žene i djevojke koje su u riziku postati žrtve trgovanja ljudima u svrhu seksualnog i drugih oblika iskorištavanja. U radu se susrećemo i sa djevojkama koje su potencijalne žrtve štetnih tradicijskih praksi kao što su prisilni brakovi i genitalna mutilacija, seksualnog te drugih oblika iskorištavanja, međutim nisu prepoznate kao žrtve trgovanja ljudima od strane nadležnih institucija (policije). OCD-I imaju zabrana pristupa i djelovanja unutar Prihvatnih centara za tražitelje azila što onemogućuje pristup informacijama o mogućim oblicima pomoći žrtvama. Problem trgovanja ljudima u velikoj mjeri ne razumiju ni predstavnici institucija ali ni same žrtve. 5. U kontekstu mjere 1.7.., koja se odnosi na jačanje koordinacijskog tijela radi osiguravanja dosljedne provedbe odredaba Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, smatramo da mjeru učinkovitosti, izraženu kroz "broj službenika koji će obavljati poslove tijela nadležnog za koordinaciju, primjenu, nadzor i procjenu politika i mjera za sprečavanje i borbu protiv svih oblika nasilja nad ženama i nasilja u obitelji na nacionalnoj razini, te poslove međunarodne suradnje u području primjene Konvencije", treba precizirati na način da navedene službenice i službenici budu visoko specijalizirani i stručni. Njihova stručnost trebala bi obuhvatiti poznavanje unutarnje, europske i međunarodne pravne regulative u zaštiti prava žena, borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, uz relevantno iskustvo u području borbe protiv nasilja nad ženama. Dodatno, važno je da posjeduju senzibilitet za kompleksnost problema nasilja nad ženama te da su educirani o suvremenim pristupima u rješavanju navedenih izazova. U pokazatelj rezultata mjera „4. objavljeni rezultati provedbe istraživanja o svim oblicima nasilja nad ženama uz obuhvat prevalencije pojave nasilja u različitim dobnim skupinama i u različitim skupinama žrtava te njihov učinak na daljnji životu“ sa svrhom postizanja objektivnih rezultata u praksi mora biti praćeno razvijanjem konkretnih akcijskih planova, proizašlih iz rezultata istraživanja, ključno za usmjeravanje mjera i politika prema stvarnim potrebama žrtava. Uvođenje mehanizama kontinuiranog praćenja i evaluacije osigurava da akcije poduzete na temelju istraživanja ostvaruju stvarne promjene. 6. U kontekstu mjere 2.6.. koja se odnosi na unaprjeđenje zbrinjavanja žrtava nasilja u kriznim situacijama, nužno je naglasiti ključni preduvjet - osiguranje sustavnog održivog financiranja (sukladno preporukama 24 i 154 GREVIO evaluacijskog izvještaja). Bitan izazov s kojim se suočavaju organizacije pružajući izravnu podršku ženama koje su preživjele nasilje kroz skloništa leži u nesustavnom, nedovoljnom i neredovitom projektnom financiranju. Ovakav pristup ozbiljno ugrožava dugoročnu održivost tih organizacija i istovremeno negativno utječe na kvalitetu pružene podrške. Ova situacija, uz nemogućnost zapošljavanja dovoljnog broja stručnjakinja, posljedično dovodi do preopterećenosti, stvarajući uvjete za nastanak sindroma sagorijevanja (burnout). 7. U odnosu na mjeru 2.7.Potpora žrtvama rodno uvjetovanog nasilja putem savjetodavnih usluga koja se ostvaruje smatramo da savjetodavnu podršku i pomoć ženama koje su preživjele nasilje mora pružati usko specijalizirana organizacija u kojoj rade visoko kvalificirane, iskusne i educirane stručnjakinje koje su isključivo fokusirane na rad s najugroženijom skupinom našeg društva - ženama koje su preživjele nasilje i njihovom djecom - odnosno nositeljica Nacionalnog pozivnog centra za žrtve nasilja nad ženama 116-016 te se i isti mora adekvatno financirati obzirom da trenutačno financiranje ne omogućava rad 0-24. Nositeljica broja Autonomna ženska kuća Zagreb u potpunosti zadovoljava sve zahtjeve propisane Istanbulskom konvencijom, Direktivom Europskog parlamenta i Vijeća o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, kao i drugim relevantnim propisima Europske unije koji obvezuju države članice da osiguraju specijaliziranu podršku ženama koje su preživjele rodno uvjetovano nasilje putem specijaliziranih servisa. 8. Za kvalitetnu provedbu mjera 2.9. kojom se uređuje Osnaživanje žrtava nasilja putem usluge psihosocijalnog savjetovanja (psihoterapijske i psihosocijalne podrške) smatramo imperativnim osigurati besplatnu psihoterapijsku i psihosocijalnu podršku žrtvama nasilja, s naglaskom na pristupu koji ne podliježe vremenskim ograničenjima. S ciljem: osiguravanja besplatnog pristupa neovisno o financijskim resursima, omogućavanja žrtvama dugotrajne i kontinuirane psihoterapijske podrške prilagođene njihovim individualnim potrebama, izbjegavanja ograničavanja vremenskog trajanja terapije kako bi se žrtvama omogućilo dovoljno vremena za procesiranje traumatskih iskustava i postizanje emocionalnog oporavka. Svrha je pružanje sigurnog i poticajnog okruženja ženama koje su preživjele nasilje, uz osiguravanje resursa za jačanje emocionalne stabilnosti i unapređenje kvalitete njihovog života. 9. U vezi s mjerom 2.11. koja se odnosi na podizanje kvalitete života žrtava nasilja u obitelji nakon izlaska iz krizne situacije/kruga nasilja putem stambenog zbrinjavanja, obzirom na dosadašnje iskustvo koje ukazuje na nedostatak informiranosti, kako žena koje su preživjele nasilje, koje ostvaruju uvjete za stambeno zbrinjavanje sukladno Glavi XI Zakonu o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima, tako i samih službenika u nadležnim tijelima, smatramo da je nužno provesti kampanju za osvještavanje i informiranje osoba koje ostvaruju pravo na stambeno zbrinjavanje i organizirati obvezne edukacije za službenice i službenike nadležnih tijela koje/i sudjeluju u procesu stambenog zbrinjavanja. 10. U vezi s mjerom 2.5. koja se odnosi na unaprjeđenje kazneno-pravnog i prekršajno-pravnog okvira u cilju učinkovitije zaštite žrtava nasilja, smatramo da trenutno propisani pokazatelji rezultata učinka mjere nisu dovoljni za postizanje glavnog cilja unaprjeđenja zakonodavnog okvira zaštite žrtava nasilja i poboljšanja procesno-pravnog položaja žrtve. Kako bi se postigao željeni učinak, potrebna je: • Edukacija pravosudnih djelatnika i djelatnica (sudaca i sutkinja, odvjetnika i odvjetnica te policijskih službenika i službenica) na principima prepoznavanja traume, te djelovanja temeljem informiranosti o traumi (Trauma informed care), kako bi se poboljšala njihova osviještenost o specifičnostima slučajeva nasilja te osigurala pravedna i potpuna zaštita žrtava. • Mjerenje učinka kroz praćenje broja optužnica i osuđujućih presuda: Kao pokazatelj učinka, pratiti povećanje broja podignutih optužnica i osuđujućih presuda za nasilje nad ženama i nasilje u obitelji. • Analiza postupanja pravosudnog sustava u konkretnim slučajevima: Provoditi analize konkretnih slučajeva kako bi se procijenilo postupanje pravosudnih tijela u zaštiti žrtava nasilja, identificirali eventualni propusti te predložile mjere za poboljšanje. 11. U vezi s mjerom 1.5. Jačanje kapaciteta medijskih djelatnika u cilju razumijevanja rodno uvjetovanog nasilja, odnosno nasilja nad ženama te nasilja u obitelji i pravilnog izvještavanja o slučajevima nasilja smatramo da je neophodno u rezultate mjere osim edukacija urednika/urednica i novinara/novinarki neophodno također uključiti i • utvrđivanje razumijevanja problema rodno uvjetovanog nasilja - nasilja nad ženama putem anketiranja medijskih djelatnika i djelatnica o njihovom razumijevanju problema rodno uvjetovanog nasilja i nasilja nad ženama, • te razvojem i primjenom kazala koja mjere osjetljivost medijskih djelatnika na temu nasilja, • također u svrhu ostvarenja holističkog pristupa potrebno je provođenje analiza medijskih izvještaja o nasilju kako bi se ocijenila kvaliteta pokrivanja tih tema te praćenje javnog povratnog informiranja na medijske članke o nasilju (analiza komentara, reakcija na društvenim mrežama...), • praćenje usklađenosti izvještavanja o nasilju s etičkim standardima novinarstva i evaluacija medijskih djelatnika u pogledu poštivanja etičkih smjernica radi postizanja dugoročnih učinka - ostvarenje promjena u društvu i javnom mnijenju. 12. U vezi s mjerom 1.10. Unaprjeđenje rada policijskih službenika u području/slučajevima svih oblika nasilja nad ženama i nasilja u obitelji pokazatelj učinkovitosti mjere ne može isključivo biti broj provedenih programa i broj polaznika. S ciljem postizanja stvarnih promjena u svakodnevnom radu i razvoju dobre prakse nužno je: • Praćenje učinkovitosti rada specijaliziranih policijskih službenika i službenica u rješavanju slučajeva nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja • Evaluacija razine stručnosti policijskih službenika i službenica kroz interna ocjenjivanja • Praćenje statistika vezanih uz rješavanje slučajeva nasilja nad ženama. • Analiza vremena potrebnog za završetak istraga • Evaluacija implementacije mjera zaštite žrtava u praksi. • Praćenje stupnja zadovoljstva žrtava pruženom podrškom i zaštitom • Evaluacija promjena u broju prijava nasilja i povećanja povjerenja u policijske institucije. Edukacije moraju biti provedene u suradnji sa specijalističkim nevladinim organizacijama za žene kako bi se prevladala uvjerenja, stavovi i prakse koje idu na direktnu štetu ženama koje su preživjele nasilje poput dvostrukih uhićenja i pogrešnih kvalificiranja kaznenog djela kao prekršaja. 13. U vezi s mjerom 1.11. Jačanje kapaciteta pravosudnih dužnosnika, probacijskih službenika, službenika zatvorskog sustava, službenika odjela za podršku žrtvama i svjedocima i policijskih službenika o odredbama domaćeg i europskog zakonodavstva usmjerenih na sprječavanje i suzbijanje nasilja u obitelji, svih oblika nasilja nad ženama i rodno uvjetovanog nasilja obuhvaćenih Konvencijom Kao konkretni pokazatelj učinkovitosti mjere, nužno je pratiti da li je došlo do povećanja efikasnosti pravosudnog sustava. To obuhvaća: • Povećanje učinkovitosti pravosudnog sustava u rješavanju slučajeva nasilja u obitelji i nasilja nad ženama, • Smanjenje broja dvostrukih uhićenja, • Povećanje broja sudskih postupaka i povećanje broja pravomoćnih presuda za slučajeve nasilja u obitelji i nasilja nad ženama, • Brže zakazivanje ročišta i kraće vrijeme trajanja postupaka. Smatramo da, s obzirom na prethodno iskustvo nedostatka suradnje sudaca i državnih odvjetnika u pogledu edukacija izvan vlastitih institucija, mjera neće ostvariti potrebne rezultate i neće postići željeni učinak, vjerujemo da će ostati tek formalnost, kao što je bilo dosad. Edukacije trebaju biti provedene u suradnji sa specijaliziranim nevladinim organizacijama koje pružaju podršku ženama koje su preživjele nasilje i doprinose edukaciji pravosudnih dužnosnika. 14. U vezi s mjerom 1.2. Jačanje i promicanje sigurnosti u zajednici u okviru prevencije protupravnih i drugih društveno neprihvatljivih ponašanja povezanih s nasiljem u obitelji i nasiljem nad ženama, kroz senzibilizaciju, informiranje, podizanje svijesti o pojavnim oblicima, važnosti samozaštite kao i osnaživanje žena u cilju prijavljivanja protupravnih oblika ponašanja Broj sudionika i sudionica u aktivnostima obilježavanja nacionalnih i međunarodnih dana usmjerenih na promicanje ljudskih prava i borbu protiv nasilja, smatramo nepouzdanim pokazateljem učinkovitosti mjere. Razlog tome leži u činjenici da na takvim manifestacijama sudjeluju uglavnom predstavnici i predstavnice koji su već aktivno uključeni u borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja. U aktivnosti mjere treba uključiti organizacija javnih događanja, panela ili foruma na kojima se potiče dijalog o nasilju nad ženama, pružajući građanima priliku da dijele iskustva i postavljaju pitanja stručnjacima. Suradnja s medijima radi promicanja kampanja koje informiraju o važnosti prepoznavanja nasilja te potiču na aktivno sudjelovanje u borbi protiv istog te uključivanje lokalnih zajednica (suradnja lokalnih zajednica, organizacija civilnog društva i volonterskih grupa radi poticanja lokalnih inicijativa i podrške ženama koje su preživjele nasilje). 15. U vezi s mjerom 1.4. Poticanje jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave na uvođenje rodnog proračuna Prije provedbe edukacija potrebno je utvrditi polazišnu točku odnosno: • postotak proračuna posvećenog programima rodne ravnopravnosti • broj programa i projekata usmjerenih na razvoj svijesti o rodnoj ravnopravnosti i prevenciju nasilja nad ženama • postotak proračunskih sredstava za podršku ženama koje su preživjele nasilje. • uključenost organizacija civilnog društva u izradu proračuna. 16. U vezi s mjerom 1.8. Jačanje kapaciteta zdravstvenih djelatnika o rodno uvjetovanom nasilju i nasilju u obitelji Uz jačanje kompetencija zdravstvenih djelatnika i djelatnica putem edukacija preporuka je GREVIO odbora osiguranje sustavnog i usporedivog prikupljanja podataka o broju slučajeva u kojima su žrtve nasilja zatražile pomoć od zdravstvenih vlasti zbog doživljavanja bilo kojeg oblika nasilja obuhvaćenog Istanbulskom konvencijom. Djelomično prihvaćen Provedba mjere koja se odnosi na unapređenje međuresorne suradnje radi učinkovite zaštite žrtava nasilja, a koja obuhvaća izradu analize te reviziju rada županijskih i gradskih općinskih timova, provodit će se kroz rad koordinacijskog tijela kojem je zadaća provedba odredaba Konvencije VE o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Temeljem provedene analize bit će donesene preporuke za unaprjeđenje rada timova te, po potrebi, njihovog redefiniranja. Praćenje rada županijskih timova i daljnja suradnja s njima relaizirat će se kroz rad koordinacijskog tijela. U tom smislu prihvaćamo prijedlog pokazatelja koji se odnose na postotak implementiranih preporuka za unaprjeđenje rada timova te postotak sudjelovanja članova timova u edukacijama. Navedeni pokazatelji bit će usklađeni sa metodološkim zadanostima. Ostali prijedlozi bit će razmotreni u daljnjem postupku izrade novogo akcijskog plana za naredno razdoblje. Ističemo da su županijski timovi za suzbijanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji uspostavljeni temeljem Sporazuma o međuresornoj suradnji ministarstava nadležnih za poslove obitelji i socijalne politike, unutarnje i vanjske poslove, poslove pravosuđa i uprave, zdravstva i obrazovanja. Županijske timove čine djelatnici područnih ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad, policije, zdravstvenih ustanova, pravosudnih tijela (općinski i županijskih sudova), ureda u Gradu Zagrebu i ureda u županijama nadležnih za obrazovanje, te predstavnici organizacija civilnog društva. Županijski tim, među ostalim, međuresornom suradnjom unaprjeđuje sustav zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u lokalnoj zajednici čime daje doprinos prevenciji novih slučajeva nasilja; sudjeluje u programima zajedničke izobrazbe te preventivnim aktivnostima u cilju suzbijanja nasilja nad ženama i nasilja u obitelji i postupanja u kazneno/obiteljsko pravnoj zaštiti. Gradski/općinski timovi za prevenciju i borbu protiv nasilja i drugih ugroza uspostavljeni su Sporazumom o međuresornoj suradnji i koordinaciji u području sprječavanja nasilja i drugih ugrožavajućih ponašanja na lokalnoj razini. Potpisnici Sporazuma su ministarstva nadležna za unutarnje poslove, poslove obitelji i socijalne politike, pravosuđa, zdravstva , obrazovanja ihrvatski branitelja. Gradskim/općinskim timovima koordiniraju načelnici policijskih postaja te članovi imaju obavezu sastajati se jedan put mjesečno. Iako nisu potpisnice Sporazuma, pojedini predstavnici organizacija civilnog društva također su pridruženi članovi gradskih/općinskih timova, a što je postignuto u izravnom dogovoru predstavnika organizacija civilnog društva i načelnika/ica policijskih postaja. Područje rada i aktivnosti, odnosno teme na sastancima gradskih/općinskih timova nisu isključivo rodno utemeljeno nasilje i nasilje u obitelji već i druga rizična i ugrožavajuća postupanja. Predmet i svrha međuresorne suradnje propisane su Sporazumom i uključuju razmjenu saznanja o rizičnim, opasnim, dugotrajnim, složenim ili specifičnim okolnostima ili stanjima koja mogu dovesti do ugrožavanja života, sigurnosti i zdravlja ili dobrobiti građana, posebno rizičnim situacijama prijetnji, nasilja u obitelji i kaznenopravne zaštite djece te ranjivih skupina, ali i službenih osoba koje zbog obavljanja službenih zadaća mogu biti potencijalne žrtve napada osoba koje su nezadovoljne ishodima službenih postupanja te definiranje mjera po nadležnostima i usuglašavanje postupanja u konkretnim predmetima koordinacije. Vezano uz predložene izmjene i reviziju Pravilnika o pripravničkom stažu i polaganju stručnog ispita u djelatnosti socijalne skrbi uz uvođenje relevantnih tema u okviru ispitnog predmeta "Obiteljsko-pravna zaštita", s naglaskom na nacionalne, europske i međunarodne propise koji pružaju zaštitu od nasilja nad ženama, s posebnim naglaskom na Konvenciju Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji - Istanbulsku konvenciju ne čini dio mjere usmjerene jačanju kompetencija djelatnika HZSR-a već je dio djelatnosti usmjerene unaprjeđenju rada stručnih radnika u djelatnosti socijalne skrbi. Mjera usmjerena jačanju kapaciteta stručnjaka-voditelja mjera obiteljsko-pravne zaštite u sustavu socijalne skrbi u svojoj biti sadrži provođenje programa izobrazbe radi unaprjeđenja stručnih kapaciteta voditelja mjera, dok analiza provedbe izrečenih mjera predstavlja dio stručne pomoći i potpore u primjeni mjera obiteljsko-pravne zaštite u sustavu socijalne skrbi.Naglašavamo da stručni tim HZSR izriče mjere obiteljsko-pravne zaštite nakon provedene sveobuhvatne procjene, a koja uključuje i procjenu rizika i kapaciteta na strani oba roditelja, kao i procjenu sigurnosnih i razvojnih rizika kod svakog djeteta. U slučaju nasilja u obitelji, izrečene mjere obiteljsko-.pravne zaštite od strane HZSR usmjerene su na stručnu pomoć i potporu roditelju žrtvi, osnaživanje roditelja žrtve i praćenje dinamike odnosa, odnosno hitno poduzimanje daljnjih mjera radi zaštite djeteta i roditelja žrtve nasilja. Mjere iz nadležnosti HZSR ne ograničavaju roditeljsko pravo žrtve, niti su usmjerene na kažnjavanje, već upravo obrnuto na dodatnu zaštitu i osnaživanje. U slučaju saznanja o ponovljenom nasilju u obitelji voditelj mjere dužan je žurno obavijestit stručni tim koji poduzima hitne mjere zaštite žrtve. Dodatno ističemo da u sklopu NPOO-a osigurana je standardizacija edukacije za voditelje mjera obiteljsko-pravne zaštite sa posebnim modulom edukacije posvečenim rodno utemeljenom nasilju i prisilnoj kontroli. U sklopu NPOO-a educirano je 800 provoditelja mjere, a do 2026. se planira edukacija svih voditelja mjera u sklopu aktivnosti Akademije. Stručnjaci u sustavu socijalne skrbi imaju obvezu trajnog stručnog usavršavanja i bodovanja u strukovnim komorama, a i kroz Akademiju socijalne skrbi, a kako bi osigurali da imaju potrebne kompetencije i vještine u području nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. posebnu pažnju posvećuje nadogradnji ranije stečenog znanja djelatnika sustava. Vezano uz komentar koji se odnosi na mjeru usmjerenu unaprjeđenju položaja migrantica i tražiteljica međunarodne zaštite žrtava rodno utemeljenog nasilja ističe se kako se navedene smjernice provode u okviru važećeg zakonodavstva i relevantnih podzakonskih akata. Trenutno u Prihvatilištima za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu i Kutini u okviru Fonda za azil, migracije i integraciju djeluju MDM Belgique i Hrvatski Crveni križ.Sve udruge civilnog društva zainteresirane za rad s tražiteljima mogu svoje aktivnosti provoditi i u vlastitim prostorijama, a Ministarstvu unutarnjih poslova dostaviti promotivne materijale o uslugama koje provode na jezicima kojima se služe tražitelji i oni će biti postavljeni na vidljiva i lako dostupna mjesta unutar objekata. U odnosu na komentar vezan uz mjeru usmjerenu jačanju koordinacijskog tijela radi stvaranja uvjeta za dosljednu provedbu odredaba Konvencije VE o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji ističemo kako je nužnost poznavanja odredaba Konvencije, zadanosti i obveza koje Konvencija implicira na države stranke, nacionalnih, europskih i međunarodnih pravnih propise vezanih za zaštitu od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji propisana u svrsi mjere. U odnosu na pokazatelj rezultata vezan uz provođenje istraživanja ističemo kako će rezultati istraživanja biti korišteni u izradi politika i mjera u narednom razdoblju, a sve u cilju unaprjeđenja sustava zaštite žrtava rodno utemeljenog nasilja. Vezano uz komentar koji se odnosi na osiguranje sustavnog održivog financiranja skloništa za žrtve nasilja ističemo dosad uložene napore usmjerene navedenom cilju. U tom smilu ističemo kako je u mrežu pružatelja usluga smještaja žrtva nasilja tijekom prethodnog razdoblja ukljčeno novih 5 pružatelja među kojima su i organizacije civilnog društva koje vode skloništa za žrtve nasilja. Sada je u mrežu pružatelja usluga smještaja žrtava nasilja što se financira temeljem ugovornog odnosa sa Ministarstvom rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, uključeno ukupno 15 pružatelja usluga. Uključivanjem u mrežu te sklapanjem ugovora osigurava se sigurnost u financijskoj potpori radu skloništa. Dodatnih 8 pružatelja usluga koji u nadležnosti imaju ukupno 9 skloništa (objekata za smještaj) financiraju se temeljem trogodišnjih natječaja. Ostala dva skloništa također imaju osigurane izvore financiranja, odnosno jedno se financia iz proračuna Grada Zagreba kao osnivača, dok je jedno sklonište dio ustanove korisnika sredstava Dražvnog proračuna. Podržavamo izneseni prijedlog o potrebi pružanja savjetodavne pomoći žrtvama nasilja od strane visoko kvalificiranih i educiranih stručnjakinja. Slijedom navedenoga ističemo kako prilikom izdavanja rješenja o ispunjavanju mjerila za pružanje socijalnih usluga podnositelji zahtjeva trebaju dokazati osposobljenost djelatika za pružanje savjetodavnih usluga žrtvama. U odnosu na komentar vezan uz potrebu osiguavanja besplatne psihosocijalne i psihoterapijske podrške žrtvama nasilja, s naglaskom na pristupu koji ne podliježe vremenskim ograničenjima ističemo da je izmjenama Zakona o socijalnoj skrbi iz 2025. godine (Narodne novine, br. 61/25) ova usluga žrtvama nasilja u obitelji i žrtvama rodno utemeljenog nasilja osigurana sve dok potreba traje. U odnosu na komentar vezan uz potrebu edukacija službenica i službenika nadležnih tijela koji sudjeluju u procesu stambenog zbrinjavanja žrtava nasilja ističemo kako će djelatnici Hrvatskog zavoda za socijalni rad o istom biti educirani u okviru planiranih edukacija na temu suzbijanja rodno utemeljenog nasilja i rada za žrtvama. Vezano uz komentar u odnosu na poticanje jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave na uvođenje rodnog proračuna ističemo kako edukacije imaju provoditi relevantni stručnjaci, poznavatelji ovog područja te će programi edukacije zasigurno biti utemeljeni na prethodno provedenim analizama.
15 PRAVOBRANITELJ ZA DJECU NACIONALNI PLAN ZAŠTITE OD NASILJA NAD ŽENAMA I NASILJA U OBITELJI ZA RAZDOBLJE DO 2029. GODINE, 7. POPIS POSEBNIH CILJEVA I KLJUČNIH POKAZATELJA ISHODA, OPIS PRIPADAJUĆIH MJERA ZA PROVEDBU U okviru posebnog cilja 2: Unaprjeđenje zaštite i potpore žrtvama nasilja, u odnosu na mjeru 2.9. Osnaživanje žrtava svih oblika nasilja nad ženama i nasilja u obitelji putem usluge psihosocijalnog savjetovanja (psihoterapijske i psihosocijalne potpore), predlažemo naglasiti pravovremenost i dostupnost usluge. Naime, u sklopu ovog posebnog cilja navodi se kako je potrebno pokloniti pažnju jačanju kompetencija stručnih radnika uz provođenje psihosocijalnog savjetovanja u cilju osnaživanja žrtava svih oblika nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, kao i pružanja psihološke pomoći djeci i žrtvama svjedocima nasilja. Također, navodi se kako se kroz psihoterapijsku i psihosocijalnu potporu žrtva osnažuje, pomaže joj se u proradi proživljene traume, ublažavaju teškoće kao preduvjet pripreme za život nakon izlaska iz kruga nasilja. Podsjećamo na Direktivu o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, koja navodi da žrtve imaju jedinstvene potrebe za potporom s obzirom na traumu koju su doživjele. Specijalističke službe za potporu trebale bi pružati pomoć žrtvama na način da ih se osnaži i da im se pomogne u procesu njihova oporavka. Specijalističke službe za potporu trebale bi biti dostupne u dovoljnom broju i primjereno raspoređene na državnom području, uzimajući u obzir geografske značajke i demografski sastav, kao i ponudu putem interneta. Primljeno na znanje Ističemo da Obiteljski centar kao javna ustanova zapošljava stručnjake pomažučih profesija (socijalni radnici, psiholozi, socijalni pedagozi) koji uz temeljnju izobrazbu imaju završene dodatne edukacije iz područja psihoterapije i psihosocijalnog savjetovanja i stručno su osposobljeni za provođenje ove usluge. Budući da su Područne službe Obiteljskog centra uspostavljene i rade u svim županijama i Gradu Zagrebu zadovoljen je uvijet ravnomjerne geografske rasprostranjenosti te će psihoterapijska i psihosocijalna potpora žrtvama nasilja biti dostupna pravovremeno. Uz stručnjake Obiteljskog centra ovu uslugu provode i pružatelji usluga koji imaju posebno educirane i osposobljene stručnjake, kao i udruge civilog društva, kao i specijalizirane ustanove i stručnjaci u okviru sustava zdravstva, a čime se osigurava široka mreža i dostupnost usluge žrtvama nasilja.
16 PRAVOBRANITELJ ZA DJECU NACIONALNI PLAN ZAŠTITE OD NASILJA NAD ŽENAMA I NASILJA U OBITELJI ZA RAZDOBLJE DO 2029. GODINE, 7. POPIS POSEBNIH CILJEVA I KLJUČNIH POKAZATELJA ISHODA, OPIS PRIPADAJUĆIH MJERA ZA PROVEDBU U odnosu na mjeru 1. 11: Jačanje kapaciteta pravosudnih dužnosnika, probacijskih službenika, službenika zatvorskog sustava, službenika odjela za podršku žrtvama i svjedocima i policijskih službenika o odredbama domaćeg i europskog zakonodavstva usmjerenih na sprječavanje i suzbijanje nasilja u obitelji, svih oblika nasilja nad ženama i rodno utemeljenog nasilja obuhvaćenih Konvencijom, predlažemo mjeru dopuniti i edukacijom o odredbama domaćeg i europskog zakonodavstva usmjerenih na ljudska prava i borbu protiv diskriminacije. Ujedno podsjećamo na nužnost uključivanja edukacije o odredbama svih relevantnih međunarodnih i domaćih dokumenata kao i relevantnih protokola. Naime, u preporuci GREVIO-a broj 99. ukazuje se na manjak usavršavanja stručnjaka kako bi im se omogućilo da pruže odgovor za žene koje su izložene višestrukoj diskriminaciji te na potrebu suradnje s drugim stručnim skupinama na temelju dogovorenih protokola. U preporuci se dodaje i da je nužno da hrvatske vlasti pojačaju svoje napore u usavršavanju svih relevantnih stručnjaka u području nasilja nad ženama također zapažena u Univerzalnom periodičnom pregledu, u kojem je hrvatskim vlastima preporučeno da osiguraju usavršavanje u ljudskim pravima i borbi protiv diskriminacije i nasilja, uključujući i na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta za zdravstvene radnike, članove pravosuđa, policije i službenike u zatvorima. Jačanje kapaciteta i poznavanje protokola ima za cilj, između ostalog, kroz međusobnu suradnju i povezanost nadležnih tijela, ubrzavanje postupaka i omogućavanje veće učinkovitosti postupanja i zaštite žrtve. Prihvaćen U mjeru usmjerenu jačanju kapaciteta prvosudnih dužnosnika, probacijskih službenika, službenika zatvorskog sustava, službenika odjela za podršku žrtvama i svjedocima i policijskih službenika uvrštene su edukacije na temu odredaba domaćeg i europskog zakonodavstva usmjerenih na ljudska prava i borbu protiv diskriminacije.
17 PRAVOBRANITELJ ZA DJECU NACIONALNI PLAN ZAŠTITE OD NASILJA NAD ŽENAMA I NASILJA U OBITELJI ZA RAZDOBLJE DO 2029. GODINE, 7. POPIS POSEBNIH CILJEVA I KLJUČNIH POKAZATELJA ISHODA, OPIS PRIPADAJUĆIH MJERA ZA PROVEDBU U okviru posebnog cilja 1: Prevencija nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, u odnosu na mjeru 1.9: Jačanje kapaciteta djelatnika odgojno-obrazovnih ustanova o rodno utemeljenom nasilju i ravnopravnosti žena i muškaraca, smatramo nužnim mjeru upotpuniti i jačanjem kapaciteta djelatnika odgojno-obrazovnih ustanova o ljudskim pravima. Cjeloživotno obrazovanje stručnjaka koji rade s djecom u obrazovnom sustavu uključuje poznavanje rodno uvjetovanog nasilja, njegovih uzroka i posljedica te zalaganje stručnjaka u cilju pomoći žrtvama. Žrtve nasilja posebno su ranjive te stručnjaci moraju imati kompetencije za rad s posebno osjetljivim skupinama koje su u riziku od višestruke diskriminacije. Podsjećamo da Europska komisija protiv rasizma i nesnošljivosti (ECRI) u svojem izvješću o Hrvatskoj, usvojenom 18. ožujka 2025., preporučuje, između ostalog, da vlasti dodatno osnaže obrazovanje o ljudskim pravima i jednakosti, posebno intenziviranjem početne i kontinuirane obuke za nastavnike o ljudskim pravima, uključujući pitanja jednakosti, raznolikosti i inkluzije. Nije prihvaćen Agencije nadležne za obrazovanje osposobljavanju odgojno-obrazovne djelatnike o ljudskim pravima, uključujući pitanja jednakosti, raznolikosti i inkluzije.
18 PRAVOBRANITELJ ZA DJECU NACIONALNI PLAN ZAŠTITE OD NASILJA NAD ŽENAMA I NASILJA U OBITELJI ZA RAZDOBLJE DO 2029. GODINE Uvodno, pravobraniteljica za djecu podsjeća da su Europski parlament i Vijeće Europske unije donijeli 14. svibnja 2024. DIREKTIVU (EU) 2024/1385 14. svibnja 2024. o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, kojoj je svrha osigurati sveobuhvatan okvir za učinkovito sprečavanje i suzbijanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u cijeloj Uniji, što se postiže jačanjem i uvođenjem mjera u odnosu na sljedeća područja: definicija relevantnih kaznenih djela i kazni, zaštita žrtava i pristup pravosuđu, potpora žrtvama, poboljšano prikupljanje podataka, prevencija, koordinacija i suradnja. Stoga pozdravljamo donošenje Nacionalnog plana te tri posebna cilja koja on definira, te u nastavku predlažemo i dajemo sljedeće sugestije. Skrećemo pozornost da je u okviru poglavlja 6. Opis prioriteta i javne politike u srednjoročnom razdoblju, navedeno da Nacionalni plan zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji za razdoblje do 2028. obuhvaća prioritete u okviru kojih su predviđeni posebni ciljevi, a mjere za provedbu tih ciljeva su planirane za 2029. godinu, koja je navedena i u samom dokumentu. Prihvaćen Ispravljeno u tekstu dokumenta
19 ARIJANA LEKIĆ-FRIDRIH NACIONALNI PLAN ZAŠTITE OD NASILJA NAD ŽENAMA I NASILJA U OBITELJI ZA RAZDOBLJE DO 2029. GODINE, 4. SWOT ANALIZA Pretpostavljam da je ovdje trebalo pisati uspostava sustavne suradnje nadležnih državnih tijela i organizacija civilnog društva. Osim toga, ova SWOT analiza je lijena, nedovoljno precizna, a sama strategija ne daje odgovore na izazove i slabosti. Nije prihvaćen U okviru SWOT analize odnosno u dijelu prilika - mogućih vanjskih pozitivinih utjecaja jasno je navedeno daljnje unaprjeđenje suradnje nadležnih državnih tijela i organizacija civilnog društva. Organizacije civilnog društva vrlo aktivno sudjeluju u aktivnostima koje provode nadležna državna tijela, vezano uz izradu zakonskih propisa ili strateških dokumenta uključujući i Nacionalni plan zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, za razdoblje do 2029. godine, Nacionalni plan za suzbijanje seksualnog nasilja i skeuslanog uznemiravanja za razdoblje do 2027. godine, Nacionalni plan za prava djece u Republici Hrvatskoj, za razdoblje od 2022. do 2026. godine i drugi. Primjerice u izradi Nacionalnog plana zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji sudjelovale su predstavnice tri organizacije civilnog društva i inicijatice građana aktivne u području suzbijanja nasilja.
20 ARIJANA LEKIĆ-FRIDRIH 3. OPIS SREDNJOROČNIH RAZVOJNIH POTREBA I RAZVOJNIH POTENCIJALA, 2. Unaprjeđenje zaštite i potpore žrtvama nasilja Skloništa za žene nema dovoljno, a pokazatelj nije broj sigurnih kuća, već period vremena koje žene mogu provesti u sigurnoj kući ukoliko sigurna kuća ima kapaciteta uopće ih primiti. Potrebno je otvoriti još sigurnih kuća i osigurati trajno, a ne samo projektno financiranje te razviti specijalizirane usluge za migrantice, žene s invaliditetom, starije žene i žene u ruralnim područjima. Nije prihvaćen Pokazatelj dostupnosti skloništa nje duljina trajanja smještaja žrtava u skloništu već broj skloništa, njihova rasprostranjenost po županijama te kapaciteti skloništa odnosno postotak posponjenosti. U Republici Hrvatskoj, osnivanjem novih 6 skloništa na području Krapinsko-zagorske, Koprivničko-križevačke, Ličko-senjske, Virovitičko-podravske, Požeško-slavonske i Dubrovačko-neretvanske županije, djeluje ukupno 26 skloništa za žrtve nasilja u obitelji sa ukupnim smještajnim kapacitetom od 402 kreveta. Osnivanjem novih 6 skloništa zadovoljen je uvjet regionalne pokrivenosti budući skloništa postoje u svim županijama u Republici Hrvatskoj. Praćenjem podataka o ispunjenosti smještajnih kapaciteta u skloništima za žrtve nasilja, koja se provodi na dvotjednoj razini, ukazuje se na činjenicu popunjenosti kapaciteta do najviše 67% na području cijele RH, koji je podatak zabilježen još u veljači 2024. godine. Zadnji podaci od 15. rujna 2025. godine pokazuju popunjenost od 42% kapaciteta. Pri tom napominjemo da je u razdoblju od godine dana (15. 09. 2024. do 15. 09. 2025. godine) prisutna konstanta niske popunjenosti smještajnih kapaciteta skloništa odnosno popunjenost ispod ili oko 50% kapaciteta što je moguće razmatrati u okviru svih poduzetih mjera u cilju prevencije rodno utemeljenog nasilja. Vezano uz komentar koji se odnosi na osiguranje sustavnog održivog financiranja skloništa za žrtve nasilja ističemo dosad uložene napore usmjerene navedenom cilju. U tom smilu ističemo kako je u mrežu pružatelja usluga smještaja žrtva nasilja tijekom prethodnog razdoblja ukljčeno novih 5 pružatelja među kojima su i organizacije civilnog društva koje vode skloništa za žrtve nasilja. Sada je u mrežu pružatelja usluga smještaja žrtava nasilja što se financira temeljem ugovornog odnosa sa Ministarstvom rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, uključeno ukupno 15 pružatelja usluga. Uključivanjem u mrežu te sklapanjem ugovora osigurava se sigurnost u financijskoj potpori radu skloništa. Dodatnih 8 pružatelja usluga koji u nadležnosti imaju ukupno 9 skloništa (objekata za smještaj) financiraju se temeljem trogodišnjih natječaja. Ostala dva skloništa također imaju osigurane izvore financiranja, odnosno jedno se financira iz proračuna Grada Zagreba kao osnivača, dok je jedno sklonište dio ustanove korisnika sredstava Dražvnog proračuna. Slijedom navedenoga vidljivo je da sva skloništa u Republici Hrvatskoj imaju osigurane izvore financiranja.
21 ARIJANA LEKIĆ-FRIDRIH 3. OPIS SREDNJOROČNIH RAZVOJNIH POTREBA I RAZVOJNIH POTENCIJALA, 1. Prevencija nasilja nad ženama i nasilja u obitelji Uspostaviti obavezne smjernice za medijsko izvještavanje (zaštita identiteta žrtava, zabrana senzacionalizma). Financirati stalne, a ne povremene javne kampanje o prevenciji nasilja. Potaknuti medijske kuće na samo-regulaciju kroz etičke kodekse. Nije prihvaćen Odredbe o medijskom izvještavanju o nasilju nalaze se u Zakonu o medijima (Narodne novine, br. 59/04, 84/11 i 81/13), Zakonu o elektroničkim medijima (Narodne novine, br. 153/09, 84/11, 94/13 i 136/13), Zakonu o ravnopravnosti spolova (Narodne novine, br. 82/08 i 69/17) i Kodeksu časti hrvatskjih novinara. Predmetni propisi sadrže odredbe o postupanju u slučajevima nasilja te potrebi zaštite identiteta žrtve, dok Kodeks časti hrvatskih novinara sadrži i odredbe o snakcioniranju novinara u slučaju kršenja normi i načela.
22 ARIJANA LEKIĆ-FRIDRIH 3. OPIS SREDNJOROČNIH RAZVOJNIH POTREBA I RAZVOJNIH POTENCIJALA, 2. Unaprjeđenje zaštite i potpore žrtvama nasilja Djeca svjedoci nasilja moraju biti zakonski prepoznata kao izravne žrtve (sukladno GREVIO preporuci). Potrebno je osigurati stručnu psihološku podršku u prvim danima nakon smještaja u sklonište te uvesti dugoročne terapeutske programe za djecu žrtve i svjedoke nasilja. Primljeno na znanje Djeca svjedoci i/ili žrtve nasilja prepoznati su kao posebno osjetljiva skupina. Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine, br.70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24) propisane su teže kazne za počinitelja nasilja koji nasilje počini na štetu djeteta ili u nazočnosti djeteta. Dodatno, u nacionalnom kaznenom zakonodavstvu, predmetno je uređeno na način da je dijete svjedok nasilja u obitelji izravna žrtva kaznenog djela Povreda djetetovih prava iz članka 177. Kaznenog zakona te na taj način ostvaruje sva prava koja su propisana Zakonom o kaznenom postupku za djecu žrtve kaznenih djela, uključujući i pravo na lako dostupan, povjerljiv i besplatan pristup službama za potporu žrtvama kaznenih djela, odmah nakon počinjenja kaznenog djela i onoliko dugo koliko je potrebno. Nadalje, u okviru zadanih mjera Nacionalnog plana posebno je naglašen stručni rad s djecom u skloništima koji omogućava brže prevladavanje proživljene traume djece, njihovu bržu integraciju u društvenu zajednicu i prevenciju njihove socijalne isključenosti i stigmatizacije te je preduvjet daljnjeg redovitog psihosocijalnog rasta i razvoja. Zaprimljen prijedlog već je razrađen kroz mjeru 2.8. usmjerenu jačanju sustava stručne pomoći i podrške djeci žrtvama/svjedocima nasilja u obitelji i nasilja nad ženama. Također naglašavamo da je i u okviru Akcijskog plana za prava djece koji je u izradi predviđena mjera i aktivnosit osiguranja zdravstvenih i socijalnih usluga u okviru specijaliziranih ustanova upravo sa ciljem prorade traumatskog iskustva, odnosno osiguranja dodatnih psiho-terepijskih programa ovisno o specifičnim potrebama svakog pojedinog djeteta.
23 ARIJANA LEKIĆ-FRIDRIH NACIONALNI PLAN ZAŠTITE OD NASILJA NAD ŽENAMA I NASILJA U OBITELJI ZA RAZDOBLJE DO 2029. GODINE, 7. POPIS POSEBNIH CILJEVA I KLJUČNIH POKAZATELJA ISHODA, OPIS PRIPADAJUĆIH MJERA ZA PROVEDBU Ne postoji sustavno praćenje recidivizma niti programi reintegracije. Prijedlozi dopuna: 1. Obvezni integrirani programi resocijalizacije Uvesti obavezu da se uz kaznu zatvora ili uvjetnu kaznu uvijek provodi program resocijalizacije (ne samo psihosocijalni tretman). GREVIO posebno traži da tretmani ne budu samo “psihoterapijski”, nego i rodno senzibilizirani – počinitelji moraju shvatiti da nasilje nije privatna stvar, već društveni zločin. 2. Praćenje i evaluacija recidivizma Uvesti obvezu da probacijski uredi i pravosudni sustav vode statistike o recidivizmu počinitelja koji su završili tretman. Rezultati se objavljuju godišnje i koriste za evaluaciju učinkovitosti programa. 3. Postpenalna podrška i reintegracija Razviti centre za resocijalizaciju u kojima počinitelji prolaze: savjetovanja za zapošljavanje i ekonomsko osamostaljivanje, grupne radionice o odgovornom roditeljstvu i partnerstvu, kontinuirano mentorstvo nakon odslužene kazne. Cilj: razbijanje kruga nasilja i pružanje alternative recidivu. 4. Dulje i kombinirane kazne Razmotriti izmjene zakona kako bi kratke zatvorske kazne za nasilje u obitelji bile zamijenjene kombiniranim kaznama: zatvor + obvezni program resocijalizacije. Time se povećava preventivni učinak i smanjuje osjećaj nekažnjivosti. 5. Intersektorska suradnja Uvesti obveznu suradnju između zatvorskog sustava, centara za socijalnu skrb i OCD-a koji rade s počiniteljima. Na taj način se nastavlja rad i nakon izlaska iz zatvora ili završetka tretmana. Nije prihvaćen Kazneni zakon ne poznaje obligatorno izricanje niti za jednu vrstu sigurnosnih mjera. Sigurnosne mjere koje se izriču počiniteljima kaznenih djela ovisne su o procjeni postojanja opasnosti počinitelja koja se procjenjuje u svakom pojedinom slučaju te se procjenjuje postojanje opasnosti u trenutku donošenja presude, a ne u trenutku počinjenja kaznenog djela. Počinitelju kaznenog djela s obilježjem nasilja koji je osuđen na kaznu zatvora ili prema kojem je izrečena uvjetna ili djelomična uvjetna osuda ili je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, sukladno čl. 70. Kaznenog zakona, sud će izreći psihosocijalni tretman kao sigurnosnu mjera ako postoji opasnost da će počiniti isto ili slično djelo. Psihosocijalni tretman nije psihoterapijski tretman, budući da se temelji na psiho-edukativnom, bihevioralno-kognitivnom pristupu. Kada se radi o rodno uvjetovanom nasilju, počinitelja se uključuje u strukturirani tretmanski program specifično usmjeren na problem nasilnog ponašanja na rodnoj osnovi. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije vodi evidencije o počiniteljima kaznenih djela kojima je izrečen i koji su uključeni u psihosocijalni tretman. Pri istom Ministarstvu djeluje i Stručno povjerenstva za provedbu, praćenje i nadzor izvršavanja psihosocijalnog tretmana izrečenog počinitelju kaznenog djela s obilježjem nasilja, koje prati aktualnu problematiku i predlaže mjere za unaprjeđenje.
24 ARIJANA LEKIĆ-FRIDRIH 3. OPIS SREDNJOROČNIH RAZVOJNIH POTREBA I RAZVOJNIH POTENCIJALA, 2. Unaprjeđenje zaštite i potpore žrtvama nasilja S obzirom na značajan porast nasilja u digitalnom prostoru, osobito među mladima i u partnerskim odnosima, potrebno je razviti posebne mjere prevencije i zaštite od cyberbullyinga, online uznemiravanja i zloporabe digitalnih tehnologija. U cilju zaštite žena, djevojaka i djece od nasilja u digitalnom okruženju, Nacionalni plan uvodi poseban set mjera usmjerenih na prevenciju, edukaciju, zaštitu žrtava i učinkovito procesuiranje počinitelja. Digitalno nasilje, uključujući cyberbullying, online uznemiravanje, uhođenje i zlouporabu intimnih sadržaja, zahtijeva sustavan odgovor države i društva. Primljeno na znanje Nadležna državna tijela svjesna su pozitivnih, ali i negativnih aspekata utjecaja digitalnog okruženja na dječje živote te poduzimaju niz mjera i aktivnosti usmjerenih na prevenciju, edukaciju, zaštitu žrtava i učinkovito procesuiranje počinitelja cyberbullyinga. U tom smislu ističemo kako sve škole u školskim kurikulumima predviđaju teme u sklopu nastave ili izvannastavnih aktivnosti vezane uz sigurno i odgovorno korištenje informacijsko-komunikacijske tehnologije. Vrlo često škole ove teme obrađuju u suradnji s djelatnicima Ministarstva unutarnjih poslova te Agencije za zaštitu osobnih podataka. Agencija za zaštitu osobnih podataka u proteklom razdoblju održala je niz predavanja odgojno-obrazovnim djelatnicima u sklopu njihovih stručnih usavršavanja. Također, dio aktivnosti Agencije usmjeren je i na predavanja za djecu i mlade na temu zaštite osobnih podataka prilikom korištenja Interneta i društvenih mreža. Najčešće Agencija svoje aktivnosti s djecom i mladima provodi u sklopu obilježavanja Dana sigurnijeg Interneta. Teme tih predavanja najčešće obuvaćaju: osobne podatke, kako i gdje ih (ne)dijeliti, gdje čekaju opasnosti u virtualnom životu, zašto roditelji moraju znati koja mjesta na Internetu koriste te što učiniti u slučaju sumnje u opasnosti. Jednako tako važno je spomenuti i da je u sklopu projekta Sigurnih pet za sigurniji Internet razvijen Školski kurikulum Sigurnost djece na Internetu te je u sklopu projekta u suradnji sa školama partnerima izrađen dokument Politika korištenja informacijsko-komunikacijskih tehnologija koji je sastavni dio Kućnog reda škole te se također predstavlja i roditeljima na roditeljskim sastancima. Nadalje, Ravnateljstvo policije Ministarstva unutarnjih poslova u suradnji s policijskim upravama i drugim relevantnim partnerima na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, sustavno provodi preventivne programe čiji je cilj podizanje razine svijesti šire javnosti o mogućim opasnostima i rizicima korištenja interneta, mobitela i dr. komunikacijske tehnologije. Navedeni preventivni program sadrži niz aktivnosti kao što su edukativna predavanja, interaktivne radionice, informativne kampanje, javne tribine, panel diskusije, okrugle stolove, javne manifestacije, izrađuje multimedijalne sadržaje, edukativne i informativne publikacije, web stranice i aplikacije za mobilne uređaje.
25 ARIJANA LEKIĆ-FRIDRIH 3. OPIS SREDNJOROČNIH RAZVOJNIH POTREBA I RAZVOJNIH POTENCIJALA, 2. Unaprjeđenje zaštite i potpore žrtvama nasilja Rečenica o digitalnom nasilju mijenja se u : Posebni cilj 4. Prevencija i suzbijanje nasilja u digitalnom prostoru Opis cilja: U cilju zaštite žena, djevojaka i djece od nasilja u digitalnom okruženju, Nacionalni plan uvodi poseban set mjera usmjerenih na prevenciju, edukaciju, zaštitu žrtava i učinkovito procesuiranje počinitelja. Digitalno nasilje, uključujući cyberbullying, online uznemiravanje, uhođenje i zlouporabu intimnih sadržaja, zahtijeva sustavan odgovor države i društva. Mjere za provedbu posebnog cilja: 4.1. Edukacija učenika o cyberbullyingu i sigurnosti na internetu Uvođenje sadržaja o digitalnoj pismenosti i prevenciji nasilja u osnovne i srednje škole kroz redovite i izvannastavne programe. 4.2. Peer-to-peer programi za mlade Razvoj modela u kojem mladi educiraju vršnjake o prepoznavanju i prijavljivanju nasilja u digitalnom prostoru. 4.3. Nacionalni online mehanizam za prijavu Uspostava platforme za anonimno prijavljivanje cyber nasilja i digitalnog zlostavljanja dostupne svim građanima. 4.4. Suradnja s digitalnim platformama i telekom operaterima Razvoj protokola za brzo uklanjanje štetnog sadržaja i jačanje zaštite žrtava. 4.5. Specijalizirana savjetodavna linija i centri za podršku Uspostava 24/7 linije pomoći i savjetovališta za žrtve cyber nasilja, uključujući djecu i mlade. 4.6. Edukacija stručnjaka Dodatna izobrazba policije, pravosuđa, socijalne skrbi i obrazovnog sektora za postupanje u slučajevima digitalnog nasilja. 4.7. Sustavno prikupljanje i analiza podataka Razvoj metodologije za praćenje pojavnosti cyber nasilja po dobi, spolu i tipu nasilja, radi unaprjeđenja politika. Pokazatelji ishoda: Udio učenika koji su prošli edukaciju o cyberbullyingu (%). Broj škola uključenih u peer-to-peer programe. Broj zaprimljenih prijava putem nacionalnog online mehanizma. Prosječno vrijeme uklanjanja prijavljenog štetnog sadržaja. Broj korisnika specijalizirane linije i centara za podršku. Broj educiranih stručnjaka u području digitalnog nasilja. Redoviti godišnji izvještaji o pojavnosti cyber nasilja. Nije prihvaćen Agencije nadležne za obrazovanje osposobljavanju odgojno-obrazovne djelatnike o ljudskim pravima, uključujući pitanja jednakosti, raznolikosti i inkluzije. Policijska akademija "Prvi hrvatski redarstvenik" kontinuirano, kroz temeljno obrazovanje policijskih službenika kao i višestruke programe specijalizacije i stručnog usavršavanja policijskih službenika provodi edukaciju policijskih službenika u području suzbijanja, otkrivanja svih oblika kažnjivih radnji počinjenih u digitalnom okružju te zaštite žrtava, osobito žena i djece žrtava seksualnog zlostavljanja i drugih oblika viktimizacije u on line prostoru. Dodatno kroz programe Državne škole za javnu upravu dostupan je obrazovni programa Sigurni u kibernetičkom prostoru kojem je svrha podizanje sigurnosne svijesti preventivnim djelovanjem na samosvijest i znanje službenika o raznovrsnim vektorima napada kojima se služe napadači u svom svakodnevnom radu te ukazivanje na nesigurnosti koje proizlaze iz djelokruga informacijske i kibernetičke sigurnosti.
26 ARIJANA LEKIĆ-FRIDRIH NACIONALNI PLAN ZAŠTITE OD NASILJA NAD ŽENAMA I NASILJA U OBITELJI ZA RAZDOBLJE DO 2029. GODINE, 1. UVOD Predloženi Nacionalni plan zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji nije spreman za javnu raspravu, uz pogrešne podatke koji se prije donošenja dokumenta moraju ispraviti i procjena, poput onih da sigurnih kuća ima dovoljno (za što pokazatelj nije broj sigurnih kuća, nego koliko dugo žena može ostati u sigurnoj kući), nedostaju konkretne mjere i metode. Predlažem da radna skupina sastavi potpuno novi dokument u istom ili drugačijem sastavu kojeg ćemo nakon što se napiše nešto što zaista jest plan komentirati. Nije prihvaćen Pokazatelj dostupnosti skloništa ne predstavlja duljina trajanja smještaja žrtava u skloništu već broj skloništa, njihova rasprostranjenost po županijama te kapaciteti skloništa odnosno postotak popunjenosti. U Republici Hrvatskoj, osnivanjem novih 6 skloništa na području Krapinsko-zagorske, Koprivničko-križevačke, Ličko-senjske, Virovitičko-podravske, Požeško-slavonske i Dubrovačko-neretvanske županije, djeluje ukupno 26 skloništa za žrtve nasilja u obitelji sa ukupnim smještajnim kapacitetom od 402 kreveta. Osnivanjem novih 6 skloništa zadovoljen je uvjet regionalne pokrivenosti budući skloništa postoje u svim županijama u Republici Hrvatskoj. Praćenjem podataka o ispunjenosti smještajnih kapaciteta u skloništima za žrtve nasilja, koja se provodi na dvotjednoj razini, ukazuje se na činjenicu popunjenosti kapaciteta do najviše 67% na području cijele RH, koji je podatak zabilježen još u veljači 2024. godine. Zadnji podaci od 15. rujna 2025. godine pokazuju popunjenost od 42% kapaciteta. Pri tom napominjemo da je u razdoblju od godine dana (15. 09. 2024. do 15. 09. 2025. godine) prisutna konstanta niske popunjenosti smještajnih kapaciteta skloništa odnosno popunjenost ispod ili oko 50% kapaciteta što je moguće razmatrati u okviru svih poduzetih mjera u cilju prevencije rodno utemeljenog nasilja.
27 ANA MUDROVČIĆ NACIONALNI PLAN ZAŠTITE OD NASILJA NAD ŽENAMA I NASILJA U OBITELJI ZA RAZDOBLJE DO 2029. GODINE Iako generalno podržavam donošenje bilo kakvog dokumenta koji bi trebao suzbijati nasilje nad ženama, mogu samo zaključiti da je ovaj itekako manjkav. Istaknula bih prvenstveno kako nigdje nema riječi o gorućem problemu nasilja nad ženama, a tiče se postupanja samih institucija prema ženama koje nasilje i prijave. Naime, nigdje se ne adresira institucionalno nasilje, a upravo je ono povezano sa štetnom dosadašnjom edukacijom, kao i praksom, djelatnika socijalne skrbi, policije i pravosuđa, a koje se očituje u rodnim predrasudama i mitovima, kroz mizoginu teoriju otuđenja, a što za posljedicu ima katastrofalan stav prema majkama koje prijave nasilje. Umjesto da im se pomogne, najčešće ih se stigmatizira, kao i dodatno traumatizira i sekundarno viktimizira putem nepovjerenja u njihove iskaze, kao i iskaze njihove djece (čak se insinuira ili izravno optužuje kako majke izmišljaju pa čak i manipuliraju djecom), putem nepostupanja prema zahtjevu za odvojenim saslušanjem njih i počinitelja nasilja, donošenja pristranih mišljenja i prijedloga, koji utječu na presude o skrbništvu (pri čemu se forsira tzv.ravnopravno roditeljstvo kada za to nisu postignuti uvjeti, ili se forsira uopće viđanje oca koji je teži nasilnik, unatoč protivljenju majke) te ucjenjivanje takvih majki mjerama, a koje u konačnici mogu završiti i samim odvajanjem djeteta od majke. Ne mora se ni napominjati koliko su štetne i trajne posljedice takvog postupanja i za žene i za djecu, posebno što su djeca žrtve nasilja još i više privrženija majkama nego što su u slučajevima kada očevog nasilja nije bilo. I žene i djeca oštećeni su nepovjerenjem institucija. Dobiva se zaključak kako se majke kažnjavaju zato što su prijavile nasilje i samim time žele zaštititi djecu i sebe od počinitelja te bi u tom smjeru trebali ići i prijedlozi osobnih susreta s takvim očevima. Ovim dokumentom predlaže se edukacija djelatnika o rodno utemeljenom nasilju, i to nedovoljno obavezna, a nigdje nije specificirano koje su SANKCIJE ukoliko ti isti djelatnici i dalje rade na štetu majki koje prijave nasilje, suprotno toj predloženoj novoj edukaciji, kao što se izrijekom ne zabranjuju bilo kakve edukacije koje bi išle na štetu majki koje se napokon odluče prijaviti nasilje i izaći iz zatvorenog kruga. Uz to, bitno je i ono sve što je pogrešno poduzeto i prije ovoga dokumenta te bi bilo nužno istaknuti obavezu analize svih prijedloga HZSR-a o planu viđanja kada majka prijavi nasilje, kao i svih presuda, kako bi se maknule štetne posljedice onih edukacija koje idu na štetu žena žrtava nasilja. Brojni su prigovori upućeni ovom ministarstvu, na koje se dugo vremena uopće ne reagira niti oštećene dobivaju povratnu informaciju što se po prigovorima i poduzelo. Nema nikakvog smisla donositi dokument, ako i dalje ostaju na snazi presude koje štete ženama i djeci žrtvama nasilja. Nužno je popravljanje dosadašnje štete kao i prevencija buduće, a to se ne može postići bez sankcioniranja onih djelatnika koji provode edukacije ili pišu prijedloge i mjere povezane sa skrbništvom u suprotnosti sa zaštitom žena žrtava nasilja. Isto uključuje i djelatnike pravosudnog sustava. Kao što se treba sankcionirati počinitelje obiteljskog nasilja, jednako se treba sankcionirati i počinitelje INSTITUCIONALNOG nasilja. Inače cijela priča nema nikakvog smisla, ukoliko će žrtva naposljetku biti kažnjena, umjesto počinitelja. Također je potrebno učiniti sve edukacije o rodno utemeljenom nasilju obvezujuće za sve sastavnice socijalne skrbi kako bi se počeo sustavno provoditi proces REEDUKACIJE. Kao i u području socijalne skrbi, tako i u odgojno-obrazovnom području, treba jasno istaknuti tko takve edukacije može provoditi, a to mogu biti samo osobe koje su stručne i aktivne u području rodno utemeljenog nasilja. Spominjanje muškaraca kao žrtava posve je neprimjereno u dokumentu koji je posvećen suzbijanju nasilja nad ŽENAMA, i to opet pridonosi relativizaciji i umanjivanju opasnosti rodno utemeljenog nasilja te je time neprihvatljivo i vrijeđa žene žrtve nasilja. Nije prihvaćen U Nacionalnom odnosno pripadajućem Akcijskom planu vrlo su jasno definirane mjere usmjerene jačanju kompetencija djelatnih svih sustava nadležnih za postupanje u slučajevima nasilja nad ženama i nasilja u obitelji - policije, pravosuđa, zdravstva, socijalne skrbi te odgoja i obrazovanja. Posebice, isitčemo mjeru usmjerenu jačanju kompetencija stručnih radnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad za učinkovitiju primjenu obiteljskog zakonodavstva u kontekstu prava žrtava, učinkovitije postupanje u slučajevima rodno utemeljenog nasilja i nasilja u obitelji. Posebno važan dio edukacija čini primjena odedaba Konvencije VE o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te obiteljskog zakonodavstva u kontekstu prava žrtava nasilja, razumijevanje traume i štetnosti primjene pseudo koncepta otuđenja kao nastavka nasilja u obitelji, teme manipulacije djecom i nesuradljivost žrtve nasilja, detaljne smjernice njihove uloge, procjene rizika, individualiziranih planova za žrtve te njihova uloga u međusektorskoj suradnji. Stručnjaci u sustavu socijalne skrbi imaju obvezu trajnog stručnog usavršavanja i bodovanja u strukovnim komorama, a i kroz Akademiju socijalne skrbi, a kako bi osigurali da imaju potrebne kompetencije i vještine u području nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. posebnu pažnju posvećuje nadogradnji ranije stečenog znanja djelatnika sustava. Dodatno ističemo da u sklopu NPOO-a osigurana je standardizacija edukacije za voditelje mjera obiteljsko-pravne zaštite sa posebnim modulom edukacije posvečenim rodno utemeljenom nasilju i prisilnoj kontroli. U sklopu NPOO-a educirano je 800 provoditelja mjere, a do 2026. se planira edukacija svih voditelja mjera u sklopu aktivnosti Akademije. Ujedno, ističemo da se edukacije u organizaciji Policijske akademije "Prvi hrvatski redarstvenik", Akademije socijalne skrbi i Pravosudne akademije provode sukladno važećim, nacionalnim i međunarodnim propisima. Vezano za dio komentara koji se odnosi na presude koje štete ženama i djeci žrtvama nasilja ističemo da su pravomoćne presude obvezujuće te da je Zakonom o kaznenom postupku, u članku 463. stavku 1. određeno da protiv prvostupanjske presude ovlaštene osobe mogu podnijeti pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, a nastavno člankom 178. Zakona propisano je da presuda i rješenje postaju pravomoćni kad se više ne mogu pobijati žalbom. Ističemo da se pravomoćna presuda, donesena u kaznenom postupku, može pobijati samo iznimno i to izvanrednim pravnim lijekovima, a koje mogu podnijeti samo ovlašteni subjekti pod zakonom propisanim uvjetima, a što je propisano u Glavi XXIV. ZKP-a.