Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje s javnošću o Nacrtu prijedloga izmjena i dopuna Pravilnika o autobusnim kolodvorima

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 VIŠNJA DEDIĆ OPĆE ODREDBE, Članak 1. AUTOTRANS d.d. Cres Trebalo bi u članku 1 jasno naznačiti da se pravilnik odnosi na autobusne kolodvore na koje pristaju autobusi javnog linijski prijevoz putnika. Nije prihvaćen Zakonom o prijevozu u cestovnom prometu (NN 41/2018, 98/2019, 30/2021, 89/2021, 114/2022, 136/2024) propisana je obveza pristajanja na autobusnim kolodvorima samo za javni linijski prijevoz na linijama duljim od 40 kilometara. Za pristajanje u drugim oblicima prijevoza kolodvor sam utvrđuje cjenik.
2 VIŠNJA DEDIĆ SADRŽAJ I NAČIN VOĐENJA OČEVIDNIKA O POLASCIMA I DOLASCIMA AUTOBUSA, Članak 7. AUTOTRANS d.d. Cres Članak 7. stavak 1. podstavak 9 nepotrebno u očevidniku, potrebno u izvještaju članak 7. stavak 3. prijedlaže se da mora biti javno objavljen 10-ogu mjesecu za prethodni mjesec Djelomično prihvaćen Podaci u Očevidniku trebaju odgovarati podacima u Izvješću kako bi službe koje provode nadzor imale potpuni uvid u način obavljanja javnog prijevoza sukladno izdanim dozvolama. Prihvaća se prijedlog da se Očevidnik javno objavi do 10-og u mjesecu za predhodni mjesec.
3 VIŠNJA DEDIĆ UTVRĐIVANJE CIJENA KOLODVORSKIH USLUGA, Članak 6. AUTOTRANS d.d. Cres Članak 6. stavak 1. Ovakva formulacija u pravilniku je nedefinirana, Nije definirano što pristaje na autobusni kolodvor (autobus,osobno vozilo ili nešto slično) Nije defifnirana radnja pristajanja na autobuni kolodvor. Autobusni kolodvori očevidnike vode na temelju dozvola i prema dozvolama je definiran dolazak i polazak s autobusnog kolodvora u defnirano vrrjeme. Po tumačenju iz pravilinika ukoliko kolodvor bilježi pristajanje kao radnju nemamo evidenciju niti temeljem koje dozvole je prijevoznik pristao na kolodvor niti temeljem koje dozvole odlazi s kolodvora. O problemu naplate pristjanja temeljem vođenja takve evidencije je bespredmetno govoriti. Temeljem očevidnika o polascima i dolascima s autobusnog kolodvora se vodi evidencija temeljem koje se izvještava ministarstvo o nepravilnostima. Ukoliko taj isti očevidnik nije usklađen s dozvolama i naplatom peronizacije evidenciju je nemoguće ispravno voditi. Također imamo problem takozvanih kružnih linija koje dođu na koldovor i vraćaju se u razmaku 15 minuta u kontra smjeru. Po tumačenju pravilnika radi se o jednoj radnji pristajanja iako se ne radi o tranzitu nego kontra relaciji. članak 6. stavak 2. Linije javne uskuge koriste autobusne kolodvore kao i ostale linije te ne ne bi smjelo biti razlike u visini peronizacije jer se time ne pruža usluga svima pod jednakim uvjetima. Ostaviti mogućnost dogovora o visini peronizacije na linijama kraćim od 40 km koje nemaju obavezu dolaska na kolodvor da ih kolodvor primi ukoliko ima kapaciteta. članak 6 stavak 3 predlaže se pravilnikom definirati minimalnu visinu provizije za prodaju voznih karata 9% Nije prihvaćen Cijene pristajanja utvrđene su vodeći računa o različitim uvjetima poslovanja autobusnih kolodvora u Republici Hrvatskoj te uzimajući u obzir opću stopu inflacije u odnosu na razdoblje od kad je zadnji put utvrđena cijena. Naime, pojedini kolodvori imaju relativno manju frekveciju polazaka te je poslovanje istih trenutno neisplativo. Također, potrebno uzeti u obzir način prodaje autobusnih karata koje se većinom prodaju on-line, čime su autobusni kolodvori izgubili prihode koji su im bili zajamčeni prilkom izrade Pravilnika kojim je visina pristajanja iznosila 15 kuna – 2 eura. Proviziju na prodaju voznih karata kolodvori dogovaraju s prijevoznicima kao korisnicima usluge autobusnih kolodvora.
4 VIŠNJA DEDIĆ OPREMLJENOST AUTOBUSNIH KOLODVORA, Članak 3. AUTOTRANS d.d. Cres Članak 3. stavak 1. podstavak 9. Potrebno je definirati značenje upotrebe sukladno invalidskoj parkirališnoj karti. Definirati maksimalno zadržavanje na parkirnom mjestu dok se obave usluge npr.kupnje vozne karte ili ukrcaja invalida na autobus Nije prihvaćen Navedeno se ne uređuje ovim Pravilnikom.
5 MIRO OPAČAK PRAVILNIK O AUTOBUSNIM KOLODVORIMA Naslov prijedloga: Uvođenje obveznih vizualnih prikaza (displeja) na autobusnim kolodvorima za informiranje osoba o dolascima i odlascima – s posebnim naglaskom na potrebe gluhih i nagluhih osoba ⸻ Opis i svrha prijedloga: Predlažem izmjenu pravilnika koji regulira minimalne tehničke i funkcionalne uvjete autobusnih kolodvora, na način da se uvede obveza postavljanja vizualnih informativnih displeja (digitalnih ekrana) koji prikazuju uživo informacije o dolascima i odlascima autobusa. Ova izmjena posebno je važna za gluhe i nagluhe osobe, koje nemaju pristup govornim obavijestima putem razglasa te im je time često onemogućeno pravovremeno i ravnopravno praćenje informacija o prometu. ⸻ Ciljevi prijedloga: • Osigurati jednak pristup informacijama svim korisnicima, bez obzira na slušni status • Uskladiti infrastrukturu kolodvora s Zakonom o pristupačnosti, Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom, te Europskim standardima pristupačnosti • Povećati transparentnost i točnost javnog prijevoza • Unaprijediti korisničko iskustvo za sve putnike ⸻ Predloženi elementi koje bi displeji morali prikazivati: • Naziv prijevoznika • Relaciju (npr. Zagreb – Split) • Broj perona • Planirani i stvarni dolazak/odlazak • Obavijesti o kašnjenju ili promjenama ⸻ Zaključno: Uvođenjem ovakvih displeja, kolodvori bi postali znatno pristupačniji i pravedniji za sve korisnike, posebno za gluhe osobe koje često ostaju bez ključnih informacija. Time bi se također podigla razina javne usluge i kvaliteta prometne infrastrukture u skladu sa suvremenim pristupima u EU. Prihvaćen Naziv Pravilnika biti će promjenjen u Pravilnik o autobusnim kolodvorima.
6 AUTOBUSNI KOLODVOR SPLIT DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU ZA USLUGE U CESTOVNOM PROMETU I PUTNIČKA AGENCIJA SADRŽAJ I NAČIN VOĐENJA OČEVIDNIKA O POLASCIMA I DOLASCIMA AUTOBUSA, Članak 7. Članak 7. stavak 1. podstavak 9 nepotrebno u očevidniku, potrebno u izvještaju članak 7. stavak 3. predlaže se da mora biti javno objavljen 10-ogu mjesecu za prethodni mjesec Djelomično prihvaćen Podaci u Očevidniku trebaju odgovarati podacima u Izvješću kako bi službe koje provode nadzor imale potpuni uvid u način obavljanja javnog prijevoza sukladno izdanim dozvolama Prihvaća se prijedlog da se Očevidnik javno objavi do 10-og u mjesecu za predhodni mjesec.
7 AUTOBUSNI KOLODVOR SPLIT DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU ZA USLUGE U CESTOVNOM PROMETU I PUTNIČKA AGENCIJA UTVRĐIVANJE CIJENA KOLODVORSKIH USLUGA, Članak 6. Članak 6. stavak 1. Ovakva formulacija u pravilniku je nedefinirana, Nije definirano što pristaje na autobusni kolodvor (autobus,osobno vozilo ili nešto slično) Nije definirana radnja pristajanja na autobusni kolodvor. Autobusni kolodvori očevidnike vode na temelju dozvola i prema dozvolama je definiran dolazak i polazak s autobusnog kolodvora u defnirano vrijeme Po tumačenju iz pravilnika ukoliko kolodvor bilježi pristajanje kao radnju nemamo evidenciju niti temeljem koje dozvole je prijevoznik pristao na kolodvor niti temeljem koje dozvole odlazi s kolodvora. O problemu naplate pristajanja temeljem vođenja takve evidencije je bespredmetno govoriti. Temeljem očevidnika o polascima i dolascima s autobusnog kolodvora se vodi evidencija temeljem koje se izvještava ministarstvo o nepravilnostima. Ukoliko taj isti očevidnik nije usklađen s dozvolama i naplatom peronizacije evidenciju je nemoguće ispravno voditi. Također imamo problem takozvanih kružnih linija koje dođu na kolodvor i vraćaju se u razmaku 15 minuta u kontra smjeru. Po tumačenju pravilnika radi se o jednoj radnji pristajanja iako se ne radi o tranzitu nego kontra relaciji. Ukoliko je dolazak polazak autobusa definiran terminom pristajanja naš prijedlog cijene je 30 eura ( + PDV) za jedinično pristajanje autobusa na autobusni Kolodvor. članak 6. stavak 2. Linije javne usluge koriste autobusne kolodvore kao i ostale linije te ne ne bi smjelo biti razlike u visini peronizacije jer se time ne pruža usluga svima pod jednakim uvjetima. Ostaviti mogućnost dogovora o visini peronizacije na linijama kraćim od 40 km koje nemaju obavezu dolaska na kolodvor da ih kolodvor primi ukoliko ima kapaciteta. članak 6 stavak 3 predlaže se pravilnikom definirati minimalnu visinu provizije za prodaju voznih karata 9% Jedan od uvjeta da bi kolodvor imao licenciju je da vrši organiziranu prodaju voznih karata. Definirati u pravilniku da je obveza prijevoznika da kolodvoru dodijeli prodaju voznih karata kao i kolodvoru da istu vrši za sve prijevoznike bez diskriminacije. U slučaju kad ne postoji ista obveza postoji mogućnost ucjene s obje strane a sve na štetu putnika kojima se usluga pruža. Nije prihvaćen Cijene pristajanja utvrđene su vodeći računa o različitim uvjetima poslovanja autobusnih kolodvora u Republici Hrvatskoj te uzimajući u obzir opću stopu inflacije u odnosu na razdoblje od kad je zadnji put utvrđena cijena. Naime, pojedini kolodvori imaju relativno manju frekvenciju polazaka te je poslovanje istih trenutno neisplativo. Također, potrebno uzeti u obzir način prodaje autobusnih karata koje se većinom prodaju on-line, čime su autobusni kolodvori izgubili prihode koji su im bili zajamčeni prilkom izrade Pravilnika kojim je visina pristajanja iznosila 15 kuna – 2 eura. Proviziju na prodaju voznih karata kolodvori dogovaraju s prijevoznicima kao korisnicima usluge autobusnih kolodvora.
8 AUTOBUSNI KOLODVOR SPLIT DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU ZA USLUGE U CESTOVNOM PROMETU I PUTNIČKA AGENCIJA OPREMLJENOST AUTOBUSNIH KOLODVORA, Članak 3. Članak 3. stavak 1. podstavak 9. Potrebno je definirati značenje upotrebe sukladno invalidskoj parkirališnoj karte za osobe s invaliditetom. Definirati maksimalno zadržavanje na parkirnom mjestu dok se obave usluge npr.kupnje vozne karte ili ukrcaja invalida na autobus Nije prihvaćen Navedeno se ne uređuje ovim Pravilnikom.
9 AUTOBUSNI KOLODVOR SPLIT DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU ZA USLUGE U CESTOVNOM PROMETU I PUTNIČKA AGENCIJA OPĆE ODREDBE, Članak 1. Trebalo bi u članku 1 jasno naznačiti da se pravilnik odnosi na autobusne kolodvore na koje pristaju autobusi javnog linijski prijevoz putnika. te da sve usluge kojima su cijene definirane ovim pravilnikom se odnose na javni linijski prijevoz putnika Nije prihvaćen Zakonom o prijevozu u cestovnom prometu (NN 41/2018, 98/2019, 30/2021, 89/2021, 114/2022, 136/2024) propisana je obveza pristajanja na autobusnim kolodvorima samo za javni linijski prijevoz na linijama duljim od 40 kilometara. Za pristajanje u drugim oblicima prijevoza kolodvor sam utvrđuje cjenik.
10 JOSIP KRAJINA UTVRĐIVANJE CIJENA KOLODVORSKIH USLUGA, Članak 6. Josip Krajina, podružnica Autobusni kolodvor (AKZ) prijedlogom teksta novog Pravilnika o autobusnim kolodvorima (člankom 4. i 6.) Zagrebački holding d.o.o., podružnica Autobusni kolodvor (dalje: Autobusni kolodvor Zagreb), koji je najveći autobusni kolodvor u Hrvatskoj s infrastrukturom od ukupno 44 perona, te ponudom svih razina kolodvorskih i drugih popratnih usluga i opremljenosti koje su definirane Pravilnikom o Autobusnim kolodvorima, u kategorizaciji cijena je izjednačen s autobusnim kolodvorima koji imaju 5 natkrivenih perona, uz minimum drugih popratnih sadržaja, a grad Zagreb (767 131 stanovnika, 2021.), glavni grad Republike Hrvatske u kojem živi 1/5 ukupnog stanovništva, je izjednačen s gradovima koji imaju 50 001 + stanovnika i sjedištima Županija. Promatrajući godišnji promet autobusa i putnika, razinu opremljenosti kolodvora, te navedenu infrastrukturu po bilo kojem od navedenih pokazatelja je vidljiv nesrazmjer. Sukladno tome predlažemo da se ili napravi kategorizacija kolodvora (kako je prije bilo uređeno Pravilnikom o kategorizaciji autobusnih kolodvora kada je Autobusni kolodvor Zagreb jedini imao utvrđenu „A“ kategoriju) na način da se visina pristajanja odnosno korištenja prostora Autobusnog kolodvora Zagreb odredi razmjerno broju linija, putnika te veličinom i opremljenosti, odnosno da se za Autobusni Kolodvor Zagreb odredi visina pristajanja u iznosu od 8 eura.“ Nije prihvaćen Cijene pristajanja utvrđene su vodeći računa o različitim uvjetima poslovanja autobusnih kolodvora u Republici Hrvatskoj te uzimajući u obzir opću stopu inflacije u odnosu na razdoblje od kad je zadnji put utvrđena cijena. Naime, pojedini kolodvori imaju relativno manju frekveciju polazaka te je poslovanje istih trenutno neisplativo. Također, potrebno uzeti u obzir način prodaje autobusnih karata koje se većinom prodaju on-line, čime su autobusni kolodvori izgubili prihode koji su im bili zajamčeni prilkom izrade Pravilnika kojim je visina pristajanja iznosila 15 kuna – 2 eura.
11 DINA TOMŠIĆ UTVRĐIVANJE CIJENA KOLODVORSKIH USLUGA, Članak 6. Komentar na članak 6 Predlaže se izmijeniti prvi stavak u sljedeće: (1) Autobusni kolodvori mogu za kolodvorske usluge naplaćivati cijenu pristajanja, odnosno mogu naplaćivati ulazak u prostor autobusnog kolodvora u iznosu od 3,85 eura (bez PDV-a) za ulaske autobusa u vrijeme dok su dostupne sve usluge iz članka 5 stavka 1 ovog Pravilnika. Obrazloženje Zakonom o prijevozu u cestovnom prometu, u članku 100, stavak 1, propisano je obvezno pristajanje na kolodvore, a Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture istodobno Pravilnikom o autobusnim kolodvorima regulira cijenu tog pristajanja. Time Ministarstvo preuzima ulogu regulatora i tržišnog aktera te je dužno usklađivanje cijene pristajanja potkrijepiti relevantnim istraživanjem te jasno definiranom metodologijom ili kalkulacijom. Za predloženi iznos naknade od 6 eura za velike kolodvore i 4,20 eura za manje kolodvore ne postoji uvjerljiva metodologija izračuna. Ministarstvo je u pripremi Pravilnika proizvelo nekoliko nedosljednosti koje će, ukoliko ovakav Pravilnik bez jasno definiranih uvjeta za sve dionike bude usvojen, proizvesti snažan rast troškova (+200%), nastaviti državnu intervenciju u segmentu prijevoza koji je u cijelosti u vlasništvu privatnih poduzetnika (domaćih i stranih) te produbiti već postojeće i niže navedene izazove na tržištu javnog linijskog prijevoza na dugim linijama i unutar javne usluge: 1. Proizvoljna metodologija definiranja cijene 2. Poticanje neefikasnosti prometnog sustava Pravilnikom o autobusnim kolodvorima 3. Diskriminacija u sustavu kolodvora 4. Pružene usluge u odnosu na naplatu istih 5. Legaliziranje vertikalne integracije i pitanje naplate PDV-a vertikalno integriranih poduzetnika 6. Pad profitabilnosti sektora javnog linijskog prijevoza Proizvoljna metodologija definiranja cijene. Bilo bi razmjerno i pravedno za sve dionike na tržištu cijenu pristajanja uskladiti s inflatornim kretanjima. Kako je cijena pristajanja definirana Pravilnikom o autobusnim kolodvorima još iz 1999. godine, te potvrđena izmjenama iz 2018. godine iznosila 15 kuna (1,96 EUR), a indeks potrošačkih cijena prema podacima Državnog zavoda za statistiku za proteklo razdoblje od tog datuma iznosi 92,6%, metodološki ispravno usklađena cijena pristajanja iznosila bi predloženih 3,85 eura. Ilustracije radi, potrošačke cijene u Hrvatskoj bile su u srpnju 4,1 posto veće u odnosu na isti lanjski mjesec prema objavi Državnog zavoda za statistiku, a cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena, u srpnju 2025. u odnosu na srpanj 2024. (na godišnjoj razini) u prosjeku su više za 4,5 posto. To se smatra relativno visokom stopom inflacije na godišnjoj razini i odlično ilustrira koliko je pogrešna odluka o povećanju cijene pristajanja na autobusnim kolodvorima za 300 posto samo 7 godina nakon što je ista potvrđena na razini od 15 kuna tadašnjim izmjenama Pravilnika o autobusnim kolodvorima. Vlada RH već poznaje sustav intervencija u tržišne uvjete (ne opravdavajući isto kao ispravno – upravo suprotno) putem Uredbe o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata gdje je u Članku 3 jasno definirala formulu po kojoj se određuju najviše cijene. Imajući isto na umu, potpuno je neprihvatljivo proizvoljno definiranje cijene, bez jasne metodologije i mjerenja koja bi istu popratila. Link na Uredbu Vlade RH https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2025_06_90_1249.html. U osnovi je iz aspekta tržišne ekonomije koju je kao dio svojeg habitusa Republika Hrvatska definirala kroz poduzetničke slobode i u svojem Ustavu, neprihvatljiva i sama činjenica da je tržište javnog linijskog prijevoza autobusima i dalje ograničeno i regulirano. Dakle, konačno rješenje bi bilo svakako prepuštanje tržištu kako dugih linija u javnom linijskom prijevozu, tako i poslovanja autobusnih kolodvora. Poticanje neefikasnosti prometnog sustava Pravilnikom o autobusnim kolodvorima. Definiranjem cijene bez jasne metodologije, a imajući informaciju da su pojedini autobusni prijevoznici bilo direknto, bilo putem HUP-a dostavili određene podatke o broju pristajanja autobusna na kolodvorima, te moguće kalkulacije potrebne cijene pristajanja. Na uvid smo imali dvije kalkulacije: • Prijevoznik 1 – cjelovita kalkulacija od investicije do upravljana s autobusnim kolodvorom bazirana na indeksu potrošačkih cijena, pokazala je da kolodvori u većim hrvatskim gradovima (Zagreb, Split, Rijeka, Pula, Osijek, Dubrovnik, Zadar, Šibenik) s obzirom na obujam poslovanja posluju pozitivno i sa cijenom od 4€ za pristajanja. U slučaju manjih kolodvora, kako u županijskim središtima, tako i ostalim mjestima, ne postoji mogućnost pozitivnog poslovanje niti s proizvoljno definiranom cijenom u prijedlogu Pravilnika. • Prijevoznik 2 – koristio je nekonzistentnu metodologiju (model CPI, rast plaća) i bazirao je na neefikasnost postojećeg kolodvora u cilju dokazivanja da je potrebna minimalna cijena za pokriće troškova 6,44€ po pristajanju. Iz dostavljenog je ponovno razvidno da je u prijedlogu Pravilnika postavljena cijena proizvoljna i ostavlja dojam da je ista nekonzistentan kompromis prema kalkulaciji Prijevoznika 2 baziranoj na neefikasnosti istog. Zaključno, ovakav prijedlog Pravilnika potiče neefikasnost kod upravitelja autobusnih kolodvora, ne potičući iste da unaprijede poslovanje i uvedu suvremene poslovne procese i digitaliziraju i automatiziraju poslovanje. Diskriminacija u sustavu autobusnih kolodvora. Nastavno ne prethodnu točku, ovako postavljena proizvoljna cijena omogućit će autobusnim kolodvorima u gradovima u kojima je potražanja na visokoj razini ostvarenje nadprosječne razine profita ili ekstra profita. S druge strane u gradovima, pa čak i središtima županija, u kojima je potražnja na nižoj ka niskoj razini, radi iznimno visoke cijene pristajanja (kolodvori koji su u središtu županija ili zadovoljavaju kriterije propisane u članku 5), doći će do izostavljanja tih gradova sa voznih redova radi nerentabilnosti linija za prijevoznika (mali broj ukrcaja i iskrcaja naprema cijeni pristajanja), što će značajno narušiti sustav prijevoza putnika u Republici Hrvatskoj, te dodatno izolirati već ionako pasivne krajeve naše zemlje. Pružene usluge i naplata istih. Smatramo da nije razumno da autobusni kolodvor naplaćuje pristanak prijevoznicima u vrijeme u kojem nisu dostupne barem minimalne propisane usluge iz Pravilnika. Stoga je potrebno dodati formulaciju radi potpune transparentnosti kojom se jasno oslobađa prijevoznike od obveze plaćanja ulaska u prostor autobusnog kolodvora izvan radnog vremena. Legaliziranje vertikalne integracije. Sadašnji prijedlog nije usklađen s pravilima tržišnog natjecanja, budući da je na hrvatskom tržištu uobičajeno da vertikalno integrirani autobusni prijevoznici u svom vlasništvu imaju i autobusne kolodvore. Postavljanjem cijene zakonski obveznog pristajanja na previsoku razinu otvorila bi se mogućnost da vlasnici autobusnih kolodvora sami sebi odobre visoke rabate, čime bi doveli ostale prijevoznike u nepovoljan položaj, a tržišno natjecanje bilo bi narušeno. U praksi bi to vjerojatno značilo da bi prijevoznici koji nemaju autobusne kolodvore u vlasništvu subvencionirali rad vertikalno integriranih prijevoznika. U konačnici, to bi moglo rezultirati s manje opcija mobilnosti i višim cijenama za putnike u međužupanijskom i međunarodnom prometu. Dodatno se nameće pitanje iznosa i naplate PDV-a kod vertikalno integriranih poduzetnika. Ne samo da netransparentno dodjeljivanje popusta pri vertikalno integriranim poduzetnicima i članovima iste grupacije utječe na iznos PDV-a, već se i nameće pitanje da li upravo kroz vertikalnu integraciju isti poduzetnici ispravno obračunavaju troškove pristajanja na autobusne kolodvore, te shodno tome i ispravno prijavljuju i plaćaju PDV. Pad profitabilnosti javnog linijskog prijevoza uz rast troškova pristajanja na autobusne kolodvore od 200%. Proizvoljnim povećanjem cijene pristajanja, povećat će se izravno troškovi ionako nisko profitabilne industrije javnog linijskog autobusnog prijevoza. Pri tome je izvjesno da će industrija nastojati prevaliti troškova na krajnje korisnike, što će u prosjeku podići cijene (uz pretpostavku očuvanja postojeće razlike u cijeni) od minimalno 7%. U slučajevima gradova i mjesta koja su inače slabije pokrivena ponudom (npr. Ogulin-Zagreb) imajući na umu mali broj putnika i kratku relaciju cijena bi trebala narasti gotovo 40% ili relacija koje su relativno kratke (npr. Šibenik-Zadar) povećanje cijena bi trebalo biti barem 12%. U nedostatku rješenja za potpunu liberalizaciju tržišta međužupanijskog i međunarodnog prijevoza uključujući i pristajanje, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture svojim preuzimanjem uloge regulatora tržišta pristaje i na stručan, transparentan, precizan i nediskriminativan model utvrđivanja istih cijena. Zatečeno stanje u kojem je dio tržišnih subjekata neučinkovit u svom poslovanju ne može biti temelj za pogodovanje istim subjektima te stavljanje ostalih dionika na tržištu u nepovoljan položaj. Stoga je potrebno u konačnoj verziji Pravilnika o autobusnim kolodvorima prilagoditi cijenu pristajanja objektivnim pokazateljima te uvrstiti indeksaciju u formiranje cijena na temelju realnih inflatornih kretanja. Nije prihvaćen Cijene pristajanja utvrđene su vodeći računa o različitim uvjetima poslovanja autobusnih kolodvora u Republici Hrvatskoj te uzimajući u obzir opću stopu inflacije u odnosu na razdoblje od kad je zadnji put utvrđena cijena. Naime, pojedini kolodvori imaju relativno manju frekvenciju polazaka te je poslovanje istih trenutno neisplativo. Također, potrebno uzeti u obzir način prodaje autobusnih karata koje se većinom prodaju on-line, čime su autobusni kolodvori izgubili prihode koji su im bili zajamčeni prilkom izrade Pravilnika kojim je visina pristajanja iznosila 15 kuna – 2 eura.
12 FLIXBUS CEE SOUTH DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU ZA USLUGE I TRGOVINU PRAVILNIK O AUTOBUSNIM KOLODVORIMA, UTVRĐIVANJE CIJENA KOLODVORSKIH USLUGA Predlaže se izmijeniti prvi stavak u sljedeće: (1) Autobusni kolodvori mogu za kolodvorske usluge naplaćivati cijenu pristajanja odnosno mogu naplaćivati ulazak u prostor autobusnog kolodvora u iznosu od 3,85 eura (bez PDV-a) za ulaske autobusa u vrijeme dok su dostupne sve usluge iz članka 5, stavka 1 ovog Pravilnika. Obrazloženje Zakonom o prijevozu u cestovnom prometu, u članku 100, stavak 1, propisano je obvezno pristajanje na kolodvore, a Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture istodobno Pravilnikom o autobusnim kolodvorima regulira cijenu tog pristajanja. Time Ministarstvo preuzima uogu regulatora i tržišnog aktera te je dužno usklađivanje cijene pristajanja potkrijepiti relevantnim istraživanjem te jasno definiranom metodologijom ili kalkulacijom. Za predloženi iznos naknade od 6 eura za velike kolodvore i 4,20 eura za manje kolodvore ne postoji uvjerljiva metodologija izračuna. Ministarstvo je u pripremi Pravilnika proizvelo nekoliko nedosljednosti koje će ukoliko ovakav Pravilnik bez jasno definiranih uvjeta za sve dionike proizvesti snažan rast troškova (+200%), nastaviti državnu intervenciju u segmentu prijevoza koji je u cijelosti u vlasništvu privatnih poduzetnika (domaćih i stranih) i produbiti već postojeće izazove na tržištu javno linijskog prijevoza na dugim linijama i unutar javne usluge: 1. Proizvoljna metodologija definiranja cijene 2. Poticanje neefikasnosti prometnog sustava Pravilnikom o autobusnim kolodvorima 3. Diskriminacija u sustavu kolodvora 4. Pružene usluge u odnosu na naplatu istih 5. Legaliziranje vertikalne integracije i pitanje naplate PDV-a vertikalno integriranih poduzetnika 6. Pad profitabilnosti sektora javnog linijskog prijevoza Proizvoljna metodologija definiranja cijene. Bilo bi razmjerno i pravedno za sve dionike na tržištu cijenu pristajanja uskladiti s inflatornim kretanjima. Kako je cijena pristajanja definirana Pravilnikom o autobusnim kolodvorima još iz 1999. godine, te potvrđena izmjenama iz 2018. godine iznosila 15 kuna (1,96 EUR), a indeks potrošačkih cijena prema podacima Državnog zavoda za statistiku za proteklo razdoblje od tog datuma iznosi 92,6%, metodološki ispravno usklađena cijena pristajanja iznosila bi predloženih 3,85 eura. Vlada RH već poznaje sustav intervencija u tržišne uvjete (ne opravdavajući isto kao ispravno – upravo suprotno) putem Uredbe o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata gdje je u Članku 3 jasno definirala formulu po kojoj se određuju najviše cijene. Imajući isto na umu, potpuno je neprihvatljivo proizvoljno definiranje cijene, bez jasne metodologije i mjerenja koja bi istu popratila. Link na Uredbu Vlade RH https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2025_06_90_1249.html. U osnovi je iz aspekta tržišne ekonomije koju je kao dio svojeg habitusa Republika Hrvatska definirala kroz poduzetničke slobode i u svojem Ustavu, neprihvatljiva i sama činjenica da je tržište javnog linijskog prijevoza autobusima i dalje ograničeno i regulirano. Dakle, konačno rješenje bi bilo svakako prepuštanje tržištu kako dugih linija u javnom linijskom prijevozu, tako i poslovanja autobusnih kolodvora. Poticanje neefikasnosti prometnog sustava Pravilnikom o autobusnim kolodvorima. Definiranjem cijene bez jasne metodologije, a imajući informaciju da su pojedini autobusni prijevoznici bilo direknto, bilo putem HUP-a dostavili određene podatke o broju pristajanja autobusna na kolodvorima, te moguće kalkulacije potrebne cijene pristajanja. Na uvid smo imali dvije kalkulacije: • Prijevoznik 1 – cjelovita kalkulacija od investicije do upravljana s autobusnim kolodvorom bazirana na indeksu potrošačkih cijena, pokazala je da kolodvori u većim hrvatskim gradovima (Zagreb, Split, Rijeka, Pula, Osijek, Dubrovnik, Zadar, Šibenik) s obzirom na obujam poslovanja posluju pozitivno i sa cijenom od 4€ za pristajanja. U slučaju manjih kolodvora, kako u županijskim središtima, tako i ostalim mjestima, ne postoji mogućnost pozitivnog poslovanje niti s proizvoljno definiranom cijenom u prijedlogu Pravilnika. • Prijevoznik 2 – koristio je nekonzistentnu metodologiju (model CPI, rast plaća) i bazirao je na neefikasnost postojećeg kolodvora u cilju dokazivanja da je potrebna minimalna cijena za pokriće troškova 6,44€ po pristajanju. Iz dostavljenog je ponovno razvidno da je u prijedlogu Pravilnika postavljena cijena proizvoljna i ostavlja dojam da je ista nekonzistentan kompromis prema kalkulaciji Prijevoznika 2 baziranoj na neefikasnosti istog. Zaključno, ovakav prijedlog Pravilnika potiče neefikasnost kod upravitelja autobusnih kolodvora, ne potičući iste da unaprijede poslovanje i uvedu suvremene poslovne procese i digitaliziraju i automatiziraju poslovanje. Diskriminacija u sustavu autobusnih kolodvora. Nastavno ne prethodnu točku, ovako postavljena proizvoljna cijena omogućit će autobusnim kolodvorima u gradovima u kojima je potražanja na visokoj razini ostvarenje nadprosječne razine profita ili ekstra profita. S druge strane u gradovima, pa čak i središtima županija, u kojima je potražnja na nižoj ka niskoj razini, radi iznimno visoke cijene pristajanja (kolodvori koji su u središtu županija ili zadovoljavaju kriterije propisane u članku 5), doći će do izostavljanja tih gradova sa voznih redova radi nerentabilnosti linija za prijevoznika (mali broj ukrcaja i iskrcaja naprema cijeni pristajanja), što će značajno narušiti sustav prijevoza putnika u Republici Hrvatskoj, te dodatno izolirati već ionako pasivne krajeve naše zemlje. Pružene usluge i naplata istih. Smatramo da nije razumno da autobusni kolodvor naplaćuje pristanak prijevoznicima u vrijeme u kojem nisu dostupne barem minimalne propisane usluge iz Pravilnika. Stoga je potrebno dodati formulaciju radi potpune transparentnosti kojom se jasno oslobađa prijevoznike od obveze plaćanja ulaska u prostor autobusnog kolodvora izvan radnog vremena. Legaliziranje vertikalne integracije. Sadašnji prijedlog nije usklađen s pravilima tržišnog natjecanja, budući da je na hrvatskom tržištu uobičajeno da vertikalno integrirani autobusni prijevoznici u svom vlasništvu imaju i autobusne kolodvore. Postavljanjem cijene, zakonski obveznog, pristajanja na previsoku razinu, otvorila bi se mogućnost da vlasnici autobusnih kolodvora sami sebi odobre visoke rabate, čime bi doveli ostale prijevoznike u nepovoljan položaj, a tržišno natjecanje bilo bi narušeno. U praksi bi to vjerojatno značilo da bi prijevoznici koji nemaju autobusne kolodvore u vlasništvu subvencionirali rad vertikalno integriranih prijevoznika. U konačnici, to bi moglo rezultirati s manje opcija mobilnosti i višim cijenama za putnike u međužupanijskom i međunarodnom prometu. Dodatno se nameće pitanje iznosa i naplate PDV-a kod vertikalno integriranih poduzetnika. Ne samo da netransparentno dodjeljivanje popusta pri vertikalno integriranim poduzetnicima i članovima iste grupacije utječe na iznos PDV-a, već se i nameće pitanje da li upravo kroz vertikalnu integraciju isti poduzetnici ispravno obračunavaju troškove pristajanja na autobusne kolodvore, te shodno tome i ispravno prijavljuju i plaćaju PDV. Pad profitabilnosti javnog linijskog prijevoza uz rast troškova pristajanja na autobusne kolodvore od 200%. Proizvoljnim povećanjem cijene pristajanja, povećat će se izravno troškovi ionako nisko profitabilne industrije javnog linijskog autobusnog prijevoza. Pri tome je izvjesno da će industriji nastojati prevaliti troškova na krajnje korisnike što će u prosjeku podići cijene (uz pretpostavku očuvanja postojeće razlike u cijeni) od minimalno 7%. U slučajevima gradova i mjesta koja su inače slabije pokrivena ponudom (npr. Ogulin-Zagreb) imajući na umu mali broj putnika i kratku relaciju cijena bi trebala narasti gotovo 40% ili relacija koje su relativno kratke (npr. Šibenik-Zadar) povećanje cijena bi trebalo biti barem 12%. U nedostatku rješenja za potpunu liberalizaciju tržišta međužupanijskog i međunarodnog prijevoza uključujući i pristajanje, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture svojim preuzimanjem uloge regulatora tržišta pristaje i na stručan, transparentan, precizan i nediskriminativan model utvrđivanja istih cijena. Zatečeno stanje u kojem je dio tržišnih subjekata neučinkovit u svom poslovanju ne može biti temelj za pogodovanje istim subjektima te stavljanje ostalih dionika na tržištu u nepovoljan položaj. Stoga je potrebno u konačnoj verziji Pravilnika o autobusnim kolodvorima prilagoditi cijenu pristajanja objektivnim pokazateljima. Djelomično prihvaćen Cijene pristajanja utvrđene su vodeći računa o različitim uvjetima poslovanja autobusnih kolodvora u Republici Hrvatskoj te uzimajući u obzir opću stopu inflacije u odnosu na razdoblje od kad je zadnji put utvrđena cijena. Naime, pojedini kolodvori imaju relativno manju frekveciju polazaka te je poslovanje istih trenutno neisplativo. Također, potrebno uzeti u obzir način prodaje autobusnih karata koje se većinom prodaju on-line, čime su autobusni kolodvori izgubili prihode koji su im bili zajamčeni prilkom izrade Pravilnika kojim je visina pristajanja iznosila 15 kuna – 2 eura.
13 PRAVOBRANITELJ ZA OSOBE S INVALIDITETOM OPREMLJENOST AUTOBUSNIH KOLODVORA, Članak 3. Vezano za posljednji stavak članka 3., mišljenja smo da je u suprotnosti s odredbama članka 52. Tehničkog propisa o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti (NN, br. 12/23) kojima je određeno da kod ove vrste građevina mora biti „ …5% pristupačnih parkirališnih mjesta u odnosu na ukupni broj parkirališnih mjesta, ali ne manje od jednoga…“. Dakle, u slučaju kada se radi o manjim autobusnim kolodvorima koji imaju mali broj parkirališnih mjesta , onda je predmetni prijedlog s minimalno dva mjesta za osobe s invaliditetom čak i povoljniji. Slijedom navedenog i slijedom opisanih situacija (u slučajevima manjih i većih autobusnih kolodvora) predlažemo umjesto teksta u zadnjoj točki članka 3. predmetnog Pravilnika da bude odredba koja bi glasila: „ – osigurano 5% pristupačnih parkirališnih mjesta za vozila kojima se prevoze osobe s invaliditetom u odnosu na ukupni broj parkirališnih mjesta, ali ne manje od dva parkirališna mjesta. Parkirališna mjesta za vozila osoba s invaliditetom moraju biti uređena i označena u skladu s odredbama Tehničkog propisa o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti“. Nije prihvaćen Pravilnikom se osiguravaju parkirališna mjesta za osobe s invaliditetom i osobe smanjene pokretljivosti te se ne propisuje obveza parkirališnih mjesta za ostale osobe.
14 PRAVOBRANITELJ ZA OSOBE S INVALIDITETOM OPREMLJENOST AUTOBUSNIH KOLODVORA, Članak 3. U odnosu na predzadnji stavak članka 3. umjesto teksta „cjelokupni prostor prilagođen za pristup osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću“ predlažemo tekst koji glasi: „– cjelokupni prostor (ulazi, hodne površine, čekaonice, peroni, garderobe i dr.), komunikacije, sanitarni čvor/WC, šalter/i ili pult, induktivna petlja ili transmisijski obruč te informacije i vozni red, moraju biti uređeni i izvedeni u skladu s odredbama Tehničkog propisa o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti“. Obrazloženje: Praksa ukazuje kako se neki od ovih navedenih elemenata često u stvarnosti zanemaruju. Mišljenja smo da bi razumienje pojma "pristupačnosti" ovakvim taksativnim navođenjem i određivanjem izrijekom bilo puno jasnije. Svi navedeni elementi su određeni Tehničkim propisom kao sastavni dijelovi autobusnog kolodvora koji moraju biti pristupačni. Nije prihvaćen Tehničkim propisom o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti već su propisani uvijeti koje trebaju zadovoljiti dijelovi građevina javne i poslovne namjene koji se rekonstruiraju ili nastaju rekonstrukcijom te se moraju projektirati i izvesti tako, da ovisno o svojoj namjeni, sadrže propisane elemente pristupačnosti.
15 PRAVOBRANITELJ ZA OSOBE S INVALIDITETOM PRAVILNIK O AUTOBUSNIM KOLODVORIMA Skrećemo pozornost da predmetno savjetovanje naziva "Nacrt prijedloga izmjena i dopuna Pravilnika o autobusnim kolodvorima" je nomotehnički savjetovanje o donošenju novog pravilnika., Prihvaćen Naziv Pravilnika biti će promjenjen u Pravilnik o autobusnim kolodvorima.
16 ČAZMATRANS - NOVA DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU ZA PRIJEVOZE I USLUGE UTVRĐIVANJE CIJENA KOLODVORSKIH USLUGA, Članak 6. Članak 1. Stavak 2. Izmijeniti cijenu pristajanja autobusnih kolodvora za linije javne usluge s 2,00 eura (bez PDV-a), na 3,00 eura (bez PDV-a). Na kolodvorima u ruralnim područjima je većina prihoda od pristajanja linija javne usluge i ukoliko želimo zadržati te kolodvore u funkciji, cijena pristajanja za linije javne usluge mora biti izjednačena s ostalim komercijalnim linijama. Nije prihvaćen Linije sadržane u mreži linija javne usluge uglavnom su kraće od 40 kilometara čime takvi polasci nisu u obvezi pristajati na autobusne kolodvore. Cijenom pristajanja od 2 eura nastoji se osigurati prihode kolodvorima u županijama u kojima se prijevoz obavlja kao javna usluga ali pri tom vodeći računa da je u postojeće Ugovore i troškove prijevoza uračunat iznos peronizacije od 2 eura – 15 kuna.
17 ČAZMATRANS - NOVA DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU ZA PRIJEVOZE I USLUGE UTVRĐIVANJE CIJENA KOLODVORSKIH USLUGA, Članak 6. Članak 6. Stavak 1. Izmijeniti: Cijenu pristajanja ostalih autobusnih kolodvora u iznosu od 4,20 eura (bez PDV-a), zamijeniti na 3,00 eura (bez PDV-a) . Smatramo da bi viša cijena pristajanja rezultirala smanjenju broja komercijalnih linija (koje su ionako na granici rentabilnosti) i da bi utjecalo na cijenu prijevoza za krajnje korisnike, što nije poticajno za korištenje Javnog linijskog prijevoza. Put do boljeg poslovanja autobusnih kolodvora je veći broj linija i dizanje kvalitete usluge, te uvođenje dodatnih sadržaja na kolodvorima. Nije prihvaćen Cijene pristajanja utvrđene su vodeći računa o različitim uvjetima poslovanja autobusnih kolodvora u Republici Hrvatskoj te uzimajući u obzir opću stopu inflacije u odnosu na razdoblje od kad je zadnji put utvrđena cijena. Naime, pojedini kolodvori imaju relativno manju frekveciju polazaka te je poslovanje istih trenutno neisplativo. Također, potrebno uzeti u obzir način prodaje autobusnih karata koje se većinom prodaju on-line, čime su autobusni kolodvori izgubili prihode koji su im bili zajamčeni prilkom izrade Pravilnika kojim je visina pristajanja iznosila 15 kuna – 2 eura.
18 ČAZMATRANS - NOVA DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU ZA PRIJEVOZE I USLUGE UTVRĐIVANJE CIJENA KOLODVORSKIH USLUGA, Članak 6. U članku 6. Stavak 1., izmijeniti:"(1) Autobusni kolodvori iz članka 4. te autobusni kolodvori iz članka 3. ovoga Pravilnika koji ispunjavaju uvjete iz članka 4. mogu za kolodvorske usluge naplaćivati cijenu pristajanja odnosno mogu naplaćivati ulazak u prostor autobusnog kolodvora u iznosu od 6,00 eura (bez PDV-a)" Zamijeniti s 4,00 eura (bez PDV-a), što je povećanje od 100%. Smatramo da bi viša cijena pristajanja rezultirala smanjenju broja komercijalnih linija (koje su ionako na granici rentabilnosti) i da bi utjecalo na cijenu prijevoza za krajnje korisnike, što nije poticajno za korištenje Javnog linijskog prijevoza. Put do boljeg poslovanja autobusnih kolodvora je veći broj linija i dizanje kvalitete usluge, te uvođenje dodatnih sadržaja na kolodvorima. Nije prihvaćen Cijene pristajanja utvrđene su vodeći računa o različitim uvjetima poslovanja autobusnih kolodvora u Republici Hrvatskoj te uzimajući u obzir opću stopu inflacije u odnosu na razdoblje od kad je zadnji put utvrđena cijena. Naime, pojedini kolodvori imaju relativno manju frekveciju polazaka te je poslovanje istih trenutno neisplativo. Također, potrebno uzeti u obzir način prodaje autobusnih karata koje se većinom prodaju on-line, čime su autobusni kolodvori izgubili prihode koji su im bili zajamčeni prilkom izrade Pravilnika kojim je visina pristajanja iznosila 15 kuna – 2 eura.