Izvješće savjetovanja

Redni broj	Korisnik	Područje	Komentar	Status odgovora
1	VEDRAN KUNDIĆ	PRAVILNIK	Prema članku 1. i članku 2. nacrta ovog pravilnika stječem dojam kako se ovaj pravilnik odnosi na konzervatorsko-restauratorsku djelatnost u RH uopće, uključujući i konzervatore-restauratore zaposlene u muzejima i galerijama kojima je osnivač RH, grad ili općina? Ipak isčitavanjem nacrta ovoga pravilnika u cijelosti vidim da to nije slučaj. Trenutno postoje dva stručna ispita za stjecanje stručnih zvanja u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti, jedan kojega provodi Ministarstvo kulture RH (kojemu pristupaju zaposlenici, stažisti ili pripravnici Hrvatskog restauratorskog zavoda ili privatnih poduzeća) i drugi kojega provodi Muzejski dokumentacijski centar (kojemu pristupaju zaposlenici, stažisti ili pripravnici muzeja). Uvjeti za pristupanje za oba ispita su vrlo slični ali ih poslodavci ne vrednuju jednako (npr. ako zaposlenik Hrvatskog restauratorskog zavoda s položenim odgovarajućim stručnim ispitom prelazi u neki od muzeja položeni stručni ispit mu se ne priznaje te je dužan polagati stručni ispit pri Muzejskom dokumentacijskom centru, i obrnuto). Smatram da je ta trenutna situacija postojanja dva odvojena stručna ispita unutar iste struke diskriminirajuća i neravnopravna za konzervatorsko-restauratorsku djelatnost i djelatnike uopće - djelatnike diskriminiramo i dijelimo s obzirom na to kod kojega poslodavca rade (svi konzervatori-restauratori se vode istim etičkim principima i normama, poštuju isti Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i ostale propise kojima se regulira područje kulture, slijede iste Konvencije i preporuke u području zaštite kulturnih dobara, te u suštini rade na poslovima istog tipa s istim ciljem - očuvanjem kulturne baštine, bez obzira kod kojeg su poslodavca trenutno u radnom odnosu). Nadalje postoji jedna značajna razlika između ta dva stručna ispita, uvjet za pristupanje na ovaj Ministarstva kulture RH su dvije godine radnog iskustva u užoj specijalnosti struke, dok je uvjet za pristupanje na onaj Muzejskog dokumentacijskog centra jedna godina. Smatram da bi se uvjet za pristupanje stručnom ispitu za stjecanje stručnih zvanja trebao za sve pristupnike s završenim studijem konzervacije-restauracije uskladiti i smanjiti na razdoblje od jedne godine radnog iskustva u užoj specijalnosti struke. Za kraj smatram da bi se dva postojeća trenutno odvojena stručna ispita trebala objediniti u jedan i staviti pod jedan "krov", bilo to Ministarstvo kulture RH ili Muzejski dokumentacijski centar. Trenutna situacija je neravnopravna, diskriminirajuća i ograničavajuća prema djelatnicima konzervatorsko-restauratorske djelatnosti u RH uopće. Ovo bi se moglo urediti dosta lako, naročito sada kada su u tijeku izmjene ovoga pravilnika: u "Prilogu 1." nacrta ovoga pravilnika pod "A. OPĆI DIO ISPITA" podijeliti ga na A.1. koji bi ostao kao što je sada u ovome nacrtu te dodati A.2. gdje bi se točka "2. Osnove poslovanja: upravljanje organiziranje, financiranje" zamjenila s točkom koja bi sadržavala set zakona i pravilnika koji se odnose na muzejsku djelatnost (sada se ti zakoni nalaze u programu stručnog ispita kojega provodi Muzejski dokumentacijski centar). Kako je nakon završenog studija konzervacije-restauracije za rad budućeg zaposlenika u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti uvjet polaganje stručnog ispita, trenutno su budući radnici u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti prisiljeni birati privatni ili javni sektor odmah u startu nakon završenog školovanja s obzirom kojem stručnom ispitu pristupaju. Postojanje dva stručna ispita za jednu konzervatorsko-restauratorsku djelatnost otežava slobodnu cirkulaciju radnika na tržištu rada i djeluje dodatno demotivirajuće. Objedinjavanjem sada dva odvojena stručna ispita u jedan svi sadašnji i budući radnici u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti bi u trenutku izlaska s stručnog studija konzervacije-restauracije na slobodno tržište rada bili u ravnopravnijem položaju.	Nema odgovora
2	VEDRAN KUNDIĆ	II. STRUČNA ZVANJA, Članak 6.	Stavak 1. ovoga članka kaže "...odnosno drugi odgovarajući preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij, odnosno studij kojim je stečena visoka stručna sprema...". Ovdje bi bilo potrebno definirati koji su to "odgovarajući" studiji uz studij konzervacije-restauracije (kojih u RH postoji tri, u Splitu, Dubrovniku i Zagrebu).	Nema odgovora
3	VEDRAN KUNDIĆ	II. STRUČNA ZVANJA, Temeljna stručna zvanja	Vidljivo je kako zakonodavac pri definiranju obrazovanja potrebnog za stjecanje određenog zvanja koristi termin "odgovarajuće". Ne bi bilo na odmet točno definirati koja su to "odgovorajuća srednja obrazovanja" (čalanak 4.), i "odgovarajući preddiplomski i diplomski sveučilišni studiji ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studiji ili specijalistički diplomski stručni studiji" (članak 6.). Termin "odgovarajući" je širok i nedefiniran stoga pretpostavljam da svaki oblik srednjoškolskog obrazovanja, odnosno preddiplomskog i diplomskog, integriranog i specijalističkog stručnog studija može biti "odgovarajući" ako netko tako zaželi.	Nema odgovora
4	VEDRAN KUNDIĆ	II. STRUČNA ZVANJA, Članak 3.	Članak 3. uspješno definira nazive temeljnih i viših stručnih zvanja, naredni članci više ili manje jasno definiraju uvjete stjecanja navedenih zvanja. Ali u cijelom nacrtu pravilnika nigdje nisu definirana prava, dužnosti i obveze pojedinog zvanja, a ni sankcije u slučaju njihovog kršenja. Pravilnik koji dodjeljuje titule, postavlja uvjete za njihovo stjecanje, ali nigdje ne definira prava, obveze i sankcije koje nosi pojednina titula, je pravilnik koji je sam sebi svrha. Bez toga pravilnik je kako se u narodu kaže mrtvo slovo na papiru i ne doprinosi razvoju konzervatorsko-restauratorske struke u globalu, niti definira položaj pojedinog konzervatora-restauratora s zasluženim zvanjem unutar te struke (osim što mu predstavlja podlogu za rast plaće), stoga je nužno potrebno jasno definirati što koje zvanje sa sobom nosi u pogledu prava i obveza. Bez toga pravilnik nema puno smisla.	Nema odgovora
5	VEDRAN KUNDIĆ	I. OPĆE ODREDBE, Članak 2.	Već u prva dva članka nacrta ovoga pravilnika uočavamo neujednačeno korištenje terminologije. Prvi članak kaže "... u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti..." (pretpostavljam da se tom djelatnosti bave konzervatori-restauratori?), a u drugom članku kaže "restauratorsko-konzervatorske poslove.." (pretpostavljam da se tim poslovima bave restauratori-konzervatori?). Ovim pravilnikom je potrebno definirati razliku između konzervatora-restauratora i restauratora-konzervatora (ako u očima zakonodavca razlika postoji), ili ujednači terminologiju koja se koristi kroz cijeli pravilnik (ako zakonodavac za jednu te istu stvar koristi više različitih naziva). Slične nelogičnosti primječujemo i u ostalim člancima nacrta ovog pravilnika	Nema odgovora
6	Stela Cunjak	I. OPĆE ODREDBE, Članak 2.	Potrebno je dosljedno koristiti terminologiju konzervacija-restauracija kroz cijeli pravilnik.	Nema odgovora
7	Stela Cunjak	II. STRUČNA ZVANJA, Članak 6.	Potrebno je točnije definirati koji su to "drugi odgovarajući studiji" budući da je pojam preopširan i neodređen. Također treba uvažiti činjenicu da postoje tri studija za konzervaciju- restauraciju, te smatram da se ovime umanjuje znanje i iskustvo polaznika studija na polju restauriranja, poistovjećujući ih sa ostalim "odgovarajućim studijima. Budući da studenti uz pet godina studija provedu još dvije na stručnom usavršavanju, ne mogu svojim iskustvom i znanjem biti istovjetni onome koji provede uz drugi odgovarajući studij samo dvije godine. Potreba za stjecanjem zvanja konzervator-restaurator za osobe koje nisu završile studij konzervacije-restauracije se promjenila naspram stanja prije otvaranja ovih studija. Razlika između ne diplomiranih i diplomiranih konzervatora-restauratora trebala bi se definirati tako da oni bez odgovarajućeg studija restauracije mogu steći zvanje tehničar, a nikako restauratorsko zvanje ili povećati broj godina potrebnih za njihovu specijalizaciju kako bi se uskladili s brojem godina iskustva jednog diplomiranog konzervatora-restauratora.	Nema odgovora
8	Nikola Radošević	III. STJECANJE TEMELJNIH STRUČNIH ZVANJA, Članak 11.	Poštovani, odnosi li se poglavlje III. STJECANJE TEMELJNIH STRUČNIH ZVANJA, te nastavno članak 11. i ostali članci vezani uz stručni ispit za stjecanje temeljnih stručnih zvanja samo na konzervatorsko-restauratorsku djelatnost, ili obuhvaća i konzervatorsku djelatnost? Ako jest, zašto nije navedeno? U članku 27. stoji; "Uvjerenja za temeljna stručna zvanja izdaju se za sljedeće uže specijalnosti odnosno zvanja prema zanimanjima: Za zvanje konzervator prema zanimanju: • povjesničar umjetnosti • arheolog • etnolog • arhitekt Ukoliko obuhvaća i konzervatorsku djelatnost, je li polaganje stručnog ispita za navedenu djelatnost potpuno definirano Programom stručnih ispita?	Nema odgovora
9	Nikola Radošević	III. STJECANJE TEMELJNIH STRUČNIH ZVANJA, Članak 14.	Poštovani, koji su razlozi da tajnika za provedbu i obavljanje poslova Povjerenstva imenuje Hrvatski restauratorski zavod kao tvrtka (istina, državna tvrtka) koja je izravno involvirana u tržišno natjecanje, umjesto da tajnika imenuje Ministarstvo Kulture. Ne stavlja li se time Hrvatski restauratorski zavod kao tvrtku prisutnu na tržištu u pomalo nezavidan položaj sukoba interesa?	Nema odgovora
10	Nikola Radošević	PRAVILNIK	Poštovani, s obzirom kako se u pravilniku osim o konzervatorsko-restauratorskim stručnim zvanjima uvelike definiraju uvjeti i za konzervatorska zvanja, možda ne bi bilo na odmet razmotriti postojeći naslov pravilnika i proširiti ga slijedećim ili sličnim naslovom; ' PRAVILNIK o stručnim zvanjima u konzervatorsko-restauratorskoj i konzervatorskoj djelatnosti te uvjetima i načinu njihova stjecanja'	Nema odgovora
11	Nikola Radošević	III. STJECANJE TEMELJNIH STRUČNIH ZVANJA, Članak 16.	Komentar se odnosi na članke 16. i 19. U članku 16., alineji 24. stoji ˝– tri pisana izvješća s fotodokumentacijom o samostalno izvršenim konzervatorsko-restauratorskim radovima na kulturnim dobrima;˝. U članku 19., alineji 22. stoji ˝- izvješća s fotodokumentacijom o samostalno izvršenim konzervatorsko-restauratorskim odnosno konzervatorskim radovima;˝ Usporedbom navedenih dijelova članaka izdvajaju se dva problema/pitanja: Za diplomirane konzervatore-restauratore je navedeno da moraju predati tri izvješća, dok za ostale pristupnike nije naznačen broj, što znači da može biti i samo jedno, ovisno o tumačenju. Prijedlog bi bio da se na ostale pristupnike i u ovom slučaju primjene stroži uvjeti, zbog već ranije objašnjene činjenice da se radi o osobama koje su u struku ušle iz drugih područja. Navedena alineja 22. članka 19. Bi stoga, uz prijedlog mogla glasiti ˝-Pet izvješća s fotodokumentacijom o samostalno izvršenim konzervatorsko-restauratorskim odnosno konzervatorskim radovima;˝ Neovisno o kojem se pristupniku radi, postavlja se i slijedeće pitanje: kako će osoba predati traženi broj izvješća ako je staž odradila radeći dvije godine na npr. višegodišnjem projektu konzervacije-restauracije vezane uz pojedinačno kulturno dobro koje se odnosi na užu specijalnost?	Nema odgovora
12	Nikola Radošević	III. STJECANJE TEMELJNIH STRUČNIH ZVANJA, Članak 15.	Zašto u prijedlogu pravilnika nije navedeno da se obavijesti o rokovima prijave i vremenu održavanja ispita (ispitni rok) objavljuju i na web stranicama Ministarstva kulture Republike Hrvatske?	Nema odgovora
13	Nikola Radošević	II. STRUČNA ZVANJA, Članak 6.	U članku 6., stavak 1. navodi se slijedeće; „Za stjecanje stručnog zvanja konzervator-restaurator uvjet je odgovarajući studij prema užoj specijalnosti: završen restauratorski studij odnosno drugi odgovarajući preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij, odnosno studij kojim je stečena visoka stručna sprema sukladno propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, dvije godine radnog iskustva u užoj specijalnosti struke i položen stručni ispit za konzervatora-restauratora.“ Predlažem da se izrijekom definiraju i navedu spomenuti srodni studiji čijim bi završetkom određen broj „stručnih“ osoba mogao postati dio konzervatorsko-restauratorske struke, jer navodi poput n broja nedefiniranih odgovarajućih studija ostavljaju previše prostora za slobodnu interpretaciju i afirmaciju jako širokog spektra zanimanja. Uz navedeno, u stavcima 1. i 2. se izjednačavaju uvjeti za stjecanje temeljnog stručnog zvanja (dvije godine radnog iskustva u užoj specijalnosti) za kandidate sa završenim studijem konzervacije-restauracije (integrirani preddiplomski i diplomski studij konzervacije-restauracije u trajanju od pet godina ili diplomski studij konzervacije-restauracije u trajanju od dvije godine kojemu je prethodio trogodišnji dodiplomski studij konzervacije-restauracije ili studij kojim je stečeno akademsko zvanje konzervator-restaurator sukladno propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine« broj 123/03, 105/04, 174/04 i 46/07), kao i za kandidate sa završenim drugim odgovarajućim studijem, u okviru kojih je upitno jesu li kandidati imali dovoljno doticaja s konzervacijom-restauracijom, bilo teoretskim, bilo praktičnim radom. Nalazim nužnim da se kandidatima sa završenim drugim odgovarajućim studijem treba postrožiti uvjete za stjecanje zvanja konzervator-restaurator, zbog kraćeg i potencijalno nedostatnog doticaja sa strukom tijekom školovanja, što nije baš lako u potpunosti nadoknaditi tijekom samo dvije godine radnog iskustva, naglašeno, u užoj specijalnosti. Također, u stavku 4. ovoga članka navodi se; "Za stjecanje stručnog zvanja konzervator uvjeti su: završen odgovarajući preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij odnosno studiji kojima je stečena visoka stručna sprema sukladno propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju...". Predlažem da se u ovom stavku također izrijekom definiraju odgovarajući preddiplomski i diplomski sveučilišni studiji ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studiji ili specijalistički diplomski stručni studij odnosno studiji kojima je stečena visoka stručna sprema koji zadovoljavaju kriterije za stjecanje stručnog zvanja konzervator.	Nema odgovora
14	Nikola Radošević	I. OPĆE ODREDBE, Članak 2.	Poštovani, kako su neki kolege već naglasili, također smatram bitnim, počevši od članka 2 (stavak 1) nadalje u tekstu prijedloga pravilnika, konzistentno korištenje iste prilagođene terminologije (konzervator-restaurator, studij konzervacije-restauracije, konzervatorsko-restauratorski, itd.) kako bi se izbjegle nedoumice koje bi eventualno mogle proizaći iz ponaosobnog tumačenja donekle sličnog, no ipak neusklađenog nazivlja struke i stručnih osoba.	Nema odgovora
15	Marko Buljan	III. STJECANJE TEMELJNIH STRUČNIH ZVANJA, Članak 20.	Zbog čega postoje razlike u postupku razmatranja prijave za pristupnike sa završenim studijem konzervacije-restauracije i ostale pristupnike? Smatram da bi članak 20. tekstom trebao biti istovjetan članku 18.	Nema odgovora
16	Marko Buljan	V. STJECANJE VIŠIH STRUČNIH ZVANJA, Članak 33.	Članak 33. alineja 10-18 Kandidat za stjecanje višeg stručnog zvanja ne mora nužno imati poslodavca, odnosno može biti samostalni konzervator-restaurator, vlasnik vlastite tvrtke i sl. i ujedno voditelj projekata temeljem stečenog temeljnog stručnog zvanja. Smatram da se dva navedena uvjeta moraju preraditi tako da se uz ovjeru popisa od strane poslodavca za zaposlene kandidate, uvede modul prema kojem će popis radova predavati ostali kandidati za više zvanje. Da li bi bila dovoljna potvrda nadležnog Konzervatorskog odjela o voditeljstvu projekata? Članak 33. alineja 22 Nužno je precizno odrediti koliki se broj elaborata mora predati.	Nema odgovora
17	Marko Buljan	III. STJECANJE TEMELJNIH STRUČNIH ZVANJA, Članak 19.	U članku 16. alineji 24. stoji ˝– tri pisana izvješća s fotodokumentacijom o samostalno izvršenim konzervatorsko-restauratorskim radovima na kulturnim dobrima;˝. U članku 19. alineji 22. stoji ˝- izvješća s fotodokumentacijom o samostalno izvršenim konzervatorsko-restauratorskim odnosno konzervatorskim radovima;˝ Usporedbom navedenih dijelova članaka izdvajaju se dva problema/pitanja: Za diplomirane konzervatore-restauratore je specificirano da moraju predati tri izvješća, dok za ostale pristupnike nije naznačen broj, što znači da može biti i samo jedno, ovisno o tumačenju. Predlažem da se na ostale pristupnike i u ovom slučaju primjene stroži uvjeti, zbog već ranije objašnjene činjenice da se radi o osobama koje su u struku ušle iz drugih područja. Predlažem da navedena alineja 22. članka 19. glasi ˝-Šest izvješća s fotodokumentacijom o samostalno izvršenim konzervatorsko-restauratorskim odnosno konzervatorskim radovima;˝	Nema odgovora
18	Marko Buljan	III. STJECANJE TEMELJNIH STRUČNIH ZVANJA, Članak 12.	U članku 12., kao posebni dio stručnog ispita navodi se ˝b) praktični stručni rad s pisanom radnjom odnosno samostalna pisana izvješća˝, pri čemu je jasno naznačeno da se samostalna pisana izvješća odnose na pristupnike sa završenim studijem konzervacije-restauracije (pristupnici iz članka 6. stavka 2. i 3. Pravilnika). Na koga se odnosi praktični stručni rad s pisanom radnjom? Molim pojašnjenje razlike između praktičnog stručnog rada s pisanom radnjom i samostalno pisanog izvješća?	Nema odgovora
19	Marko Buljan	PRAVILNIK	Htio bih dati uvodne komentare i postaviti par općih pitanja koji se nameću čitajući Pravilnik o stručnim zvanjima u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti te uvjetima i načinu njihova stjecanja. Prvo, Pravilnik uređuje stjecanje zvanja u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti, kako unutar tako i izvan javnih ustanova. Nužno je da u svakom svom segmentu Pravilnik jasno definira uvjete koji se odnose na djelatnost unutar i izvan javnih ustanova. Drugo, hoće li se Hrvatski restauratorski zavod naći u sukobu interesa ako preuzme na sebe održavanje ispita za dodjelu stručnih zvanja u konzervaciji-restauraciji, temeljem činjenice da se radi o ustanovi koja je prisutna na tržištu (javlja se na javne natječaje za dodjelu poslova u konzervaciji-restauraciji, a na koje se mogu javiti i licencirane konzervatorsko-restauratorske firme, obrti i sl., kao i samostalni konzervatori-restauratori)? Treće, nužno je da se Pravilnikom o stručnim zvanjima jasno definiraju ovlasti i djelokrug svakog pojedinog temeljnog i višeg stručnog zvanja. Ne postojanjem spomenutih definicija ostavlja se prostor za slobodno tumačenje i stvaranje nereda u struci, bilo unutar ili izvan ustanova.	Nema odgovora
20	Marko Buljan	II. STRUČNA ZVANJA, Članak 6.	Predlažem precizirati uvjet „drugi odgovarajući“ navođenjem koji su to drugi studiji odgovarajući za stjecanje navedenog zvanja. Uvjet ˝za koje postoji restauratorski studij užih specijalnosti˝ nije dovoljno jasno definiran. Nužno je navesti da li se navedeni uvjet odnosi na Hrvatsku, Europsku uniju ili šire. Također bilo bi dobro navesti sve uže specijalnosti za koje postoji konzervatorsko-restauratorski studij. Navedenim člankom se propisuju dvije godine radnog iskustva u užoj specijalnosti za stjecanje temeljnog stručnog zvanja za kandidate sa završenim studijem konzervacije-restauracije (integrirani preddiplomski i diplomski studij konzervacije-restauracije u trajanju od pet godina ili diplomski studij konzervacije-restauracije u trajanju od dvije godine kojemu je prethodio trogodišnji dodiplomski studij konzervacije-restauracije ili studij kojim je stečeno akademsko zvanje konzervator-restaurator sukladno propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine« broj 123/03, 105/04, 174/04 i 46/07), kao i za kandidate sa završenim drugim odgovarajućim studijem (bez praktičnog i/ili teoretskog doticaja s konzervacijom-restauracijom do trenutka stjecanja radnog iskustva na poziciji suradnika konzervatora-restauratora). Smatram da se ove dvije skupine nikako ne smiju izjednačiti, te da se za kandidate sa završenim drugim odgovarajućim studijem nužno trebaju postrožiti uvjeti za stjecanje zvanja konzervator-restaurator. Na taj bi se način produljilo vrijeme doticaja s konzerviranjem-restauriranjem za one koji se s time nisu susreli tijekom studija. Za kandidate sa završenim drugim odgovarajućim studijem predlažem pet godine radnog iskustva te položen opći i posebni dio stručnog ispita.	Nema odgovora
21	Marko Buljan	I. OPĆE ODREDBE, Članak 2.	Kroz cijeli pravilnik ujednačiti terminologiju korištenja naziva „konzervatorsko-restauratorski“, umjesto postojećih varijacija „restauratorsko-konzervatorski“ ili samo „restauratorski“.	Nema odgovora
22	Marija Reberski	II. STRUČNA ZVANJA, Članak 9.	Primjedba i pojašnjenje Shodno prijedlogu članka 8., članak 9. bi se trebao odnositi samo na diplomirane konzervatore-restauratore, odnosno konzervatore specijaliste koji su stekli akademski stupanj doktora iz područja konzervatorskorestauratorske djelatnosti, jer je stručno zvanje konzervator-restaurator viši savjetnik najviše stručno zvanje sa najvećim ingerencijama i najvećom odgovornošću koje podrazumijeva najvišu razinu stručnosti i najveću širinu znanja s područja konzervacije-restauracije pa ga, stoga, mogu steći samo osobe iznimne razine obrazovanja (doktorat u području znanosti ili umjetnosti) te praktičnog, stručnog znanja i radnog iskustva.	Nema odgovora
23	Marija Reberski	II. STRUČNA ZVANJA, Članak 8.	Primjedba i pojašnjenje Konzervatori i restauratori tehničari iz temeljnih stručnih zvanja sa srednjom stručnom spremom ili prvostupnici (BA) konzervacije i restauracije na trogodišnjim studijskim programima ne mogu prema najnovijim europskim smjernicama napredovati dalje u viša stručna zvanja pa nema osnove za zvanjem viši tehničar II. stupnja u višim stručnim zvanjima. Riječ majstor, u duhu hrvatskog jezika ima značenje majstora zanatlije srednjoškolske stručne spreme pa predlažemo da se radije upotrijebi naziv viši restaurator tehničar II stupnja. To je pojašnjeno uz primjedbe na članak 3.	Nema odgovora
24	Marija Reberski	II. STRUČNA ZVANJA, Članak 6.	Primjedba i pojašnjenje Naš zahtjev je da se iz Članka 6. ukloni dio rečenice: „...odnosno drugi odgovarajući preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij, odnosno studij kojim je stečena visoka stručna sprema sukladno propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (odnosno druga visoka stručna sprema)“. Naime, unatoč postojećem sveučilišnim studijima: "Studiju konzerviranja-restauriranja umjetnina" na Odsjeku za konzerviranje i restauriranje umjetnina (1997.) na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, "Studiju konzervacije-restauracije" na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju (1997.) na Umjetničkoj akademiji u Splitu i "Studiju za restauraciju i konzervaciju" na Odjelu za umjetnost i restauraciju (2005.) na Sveučilištu u Dubrovniku, još uvijek je prema Pravilniku dozvoljeno pristupanje temeljnom stručnom zvanju konzervator-restaurator s nekom drugom višom i visokom stručnom spremom. Također E.C.C.O i ENCoRE u svojim dokumentima, za zvanje konzervator-restaurator propisuju magisterij (MA) konzervatorsko-restauratorskog sveučilišnog studija, odnosno integrirani petogodišnji studij. Kako je Republika Hrvatska dio Europske unije smatramo da se struka što prije treba usuglasiti sa stanjem u Europi. Za zvanje konzervator-specijalist (I stupanj viših stručnih zvanja) je potreban dodatak: odnosno drugi odgovarajući preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij. Predlažemo također da se stažiranje za osobe koje koje su završile studij konzerviranja-restauriranja te stekle zvanje diplomiranog konzervatora-restauratora (četverogodišnji studij) ili magistra konzerviranja-restauriranja (integrirani petogodišnji studij) smanji na 1 godinu te da se time izjednače konzervatori-restauratori u Pravilniku o stručnim zvanjima u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti sa Pravilnikom o napredovanjima iz Zakona o muzejima koji propisuje 1 godinu stažiranja, a također i sa Zakonom o arhivskom gradivu i arhivima, tako da bez obzira gdje se budući diplomirani konzervator-restaurator zapošljava ima isti broj godina stažiranja u struci. Napominjemo da dobivanje zvanja ni u kojem slučaju ne znači automatsko pravo na dobivanje licence, odnosno dopuštenja za samostalan rad na umjetničkim dobrima. Uže specijalnosti u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti koje su obuhvaćene na sadašnjim konzervatorsko-restauratorskim studijima jesu: Split – štafelajno slikarstvo, polikromija na drvu, kamen, metal, zidno slikarstvo i mozaici, arheološka baština; Zagreb – slikarski i kiparski smjer; polikromija na drvu, slike na različitim nosiocima, zidno slikarstvo, kamena i arhitektonska plastika Dubrovnik – drvo, papir, tekstil, metal i keramika. Detaljni programi studija s popisom predmeta u prilozima su ovom tekstu. Kod specijalizacija za koje nije moguće steći diplomu u Hrvatskoj, potrebno je sastaviti precizan popis zvanja koja dolaze u obzir kao alternativa (uz suradnju s iskusnim konzervatorima-restauratorima iz svake pojedine specijalizacije). Za osobe specifičnih zvanja i specijalističkih struka koje teže stjecanju stručnog zvanja konzervator-restaurator i nisu obuhvaćene programima na postojeća tri studija, a to su: (1) predmeti umjetničkog obrta, (rascjepkati na materijale) (2) glazbala, (3) etnološki materijal, (4) predmeti industrijske baštine i (5) fotografija i ostali moderni mediji., bilo bi nužno produžiti do sada uvjetovane dvije godine radnog iskustva potrebne za polaganje stručnog ispita i stjecanje zvanja na mogućih 4 godine. Pristupnicima za polaganje stručnog ispita za zvanje konzervator-restaurator treba omogućiti priznavanje radnog iskustva u struci stečenog u inozemnim muzejskim ustanovama, restauratorskim zavodima i konzervatorsko-restauratorskim radionicama. U okviru Erasmus+ programa, studentima se nakon stjecanja diplome nudi mogućnost obavljanja stručne prakse u inozemstvu u trajanju od 2 do 12 mjeseci u privatnim ili javnim poduzećima, ustanovama, organizacijama i ostalim subjektima koji imaju status pravne osobe, bave se zaštitom i očuvanjem kulturne baštine i aktivni su na tržištu rada. Sa ciljem kontrole kvalitete takve izobrazbe, pristupnici bi prije odlaska u inozemstvo trebali od Ministarstva kulture, odnosno nadležnoga Povjerenstva, zatražiti očitovanje o priznavanju rada u određenoj ustanovi ili radonici. Nakon povratka u Hrvatsku, pristupnik bi svojoj prijavi za polaganje stručnog ispita trebao priložiti dokaze o iskustvu koje je u inozemstvu stekao u obavljanju poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Osobe sa visokom stručnom spremom iz ostalih stručnih područja vezanih za konzervatorsko-restauratorsku djelatnost (kemičari, biolozi, fizičari... isl.) mogu samostalno voditi poslove u djelokrugu svoje stručnosti; ispitivanja, mjerenja, istraživanja i ili ako je konkretan zadatak - projekt vezan uz zaštitu spomenika kulture i baštine pretežito vezan ili temeljen na njihovoj stručnoj djelatnosti: kemija, fizika, biologija i sl. U ostalom su jedankovrijedni sudionici uz ostale stručnjake iz srodnih polja vezanih na konzervatorsko-restauratorsku djelatnost te time ravnopravni u procesu organizacije, provedbe i nadzora konzervatorsko-restauratorskih projekata.	Nema odgovora
25	Marija Reberski	II. STRUČNA ZVANJA, Članak 5.	Primjedba i pojašnjenje Pravilnikom trebaju biti jasno definirane razlike u ingerencijama temeljnih i viših stručnih zvanja To ne smije biti prepušteno tumačenju tvrtke ili institucije kojoj pojedinac pripada. Trenutno su bolje definirani kriteriji za stjecanje odgovarajućeg stručnog zvanja izraženi u bodovima, nego kvalifikacije i ingerencije koje se pojedinim zvanjem stječu. Smatramo da se novim Pravilnikom treba ograničiti napredovanje osoba koje su stekle temeljna stručna zvanja, a nemaju odgovarajuću stručnu spremu za napredovanje u viša stručna zvanja. Pravilnik treba jasno definirati i propisati raspon ingerencija nižih zvanja u odnosu na viša zvanja, a odgovarajuća služba Ministarstva kulture treba osigurati provođenje u praksi tako da osobe nižih stručnih zvanja smiju izvoditi poslove isključivo uz vodstvo i pod nadzorom osoba sa višim stručnim zvanjima. Osobama s nižim stručnim zvanjima ne smije se dozvoliti samostalno vođenje konzervatorsko-restauratorskih projekata, niti stjecanje dopuštenja za samostalno obavljanje poslova - licence. Za samostalno obavljanje konzervatorsko-restauratorske djelatnosti visoka stručna naobrazba je nužna. Osobe sa nižom stručnom spremom i u nižim stručnim zvanjima imaju u svojoj kategoriji tri stupnja napredovanja, a time i tri stupnja povećanja dohotka u državnim ili privatnim radnim organizacijama	Nema odgovora
26	Marija Reberski	II. STRUČNA ZVANJA, Članak 4.	Članak 4. Za stjecanje stručnog zvanja restaurator tehničar uvjeti su: odgovarajuća srednja stručna sprema, četiri godine radnog iskustva u struci i položen stručni ispit za restauratora tehničara. Za stjecanje stručnog zvanja konzervator tehničar uvjeti su: odgovarajuća srednja stručna sprema, četiri godine radnog iskustva u struci i položen stručni ispit za konzervatora tehničara. Primjedba i pojašnjenje Mišljenja smo da je nedovoljno da osobe sa srednjom stručnom spremom imaju mogućnost nakon samo dvije godine stažiranja, odn. rada u struci, polaganja državnog ispita. To ih uvelike izjednačava s osobama sa visokom stručnom spremom koje jednako toliko moraju stažirati prema sadašnjam Pravilniku za mogućnost pristupa državnom ispitu. Naš je prijedlog da se dvije godine radnog iskustva povećaju na četiri godine prije mogućnosti izlaska na stručni ispit i dobivanja zvanja, a da osobe sa visokom stručnom spremom sa konzervatorsko-restauratorskih stručnih studija mogu nakon jedne godine pristupiti stručnom ispitu; (time izjednačujemo osobe koje stažiraju u Muzejima sa ostalim konzervatorima-restauratorima sa završenom visokom stručnom spremom). To nikako ne bi trebalo biti povezano sa automatskim dobivanjem licenci. Licencu, odnosno dopuštenje za samostalan rad itekako treba zaslužiti korektno odrađenim poslovima i ne bi trebalo biti uvjetovano godinama stjecanja iskustva.	Nema odgovora
27	Marija Reberski	II. STRUČNA ZVANJA, Članak 3.	Članak 3. PRAVILNIKA O STRUČNIM ZVANJIMA U KONZERVATORSKO- -RESTAURATORSKOJ DJELATNOSTI TE UVJETIMA I NAČINU NJIHOVA STJECANJA sada glasi: Članak 3. Temeljna stručna zvanja su: – restaurator tehničar i konzervator tehničar; – viši restaurator tehničar i viši konzervator tehničar; – konzervator i konzervator-restaurator. Viša stručna zvanja su: – viši konzervator i viši konzervator-restaurator; – restaurator majstor i viši konzervator tehničar II. stupnja; – konzervator savjetnik i konzervator-restaurator savjetnik. Uz nazive navedenih stručnih zvanja u pravilu se dodaje odgovarajuća struka ili područje uže specijalnosti. Primjedba i pojašnjenje Smatramo da u članku 3. u višim stručnim zvanjima ne bi trebalo biti zvanja/naziva viši konzervator tehničar II stupnja, i konzervator savjetnik. Prema najnovijim E.C.C.O i ENCoRE-ovim smjernicama samo osobe koje su završile studij konzervairanja-restauriranja te stekle zvanje diplomiranog konzervatora-restauratora (četverogodišnji studij) ili magistra konzervacije-restauracije (integrirani petogodišnji studij) te položile stručni ispit, mogu napredovati u višim zvanjima. Konzervatori i restauratori tehničari iz temeljnih stručnih zvanja sa srednjom stručnom spremom ili prvostupnici (BA) konzerviranja i restauriranja na trogodišnjim studijskim programima ne mogu prema novim europskim smjernicama napredovati dalje u viša stručna zvanja pa nema osnove za zvanjem viši tehničar II. stupnja u višim stručnim zvanjima. Riječ majstor, u duhu hrvatskog jezika ima značenje majstora zanatlije srednjoškolske stručne spreme pa predlažemo da se radije upotrijebi neki drugi naziv. Konzervatori koji su završili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij, su specijalisti u područjima usko vezanim za konzervatorsko-restauratorsku struku, kao što su kemičari, fizičari, biolozi i slično. Konzervatori pak koji rade u Ministarstvu kulture prema Zakonu i pravilnicima rada i napredovanja u državnim službama imaju riješena napredovanja, koja su: - vježbenik (do državnog ispita) - stručni suradnik (nakon ispita) - stručni savjetnik - viši stručni savjetnik To je sistematizacija prema klasifikaciji znanstvenih zvanja (znanstveni suradnik, viši znanstveni suradnik i znanstveni savjetnik). Da bi se precizno odvojilo jedne od drugih "konzervatora" predlažemo da se uz konzervatore iz nižih stručnih zvanja doda riječ tehničar, a u nazivu konzervatora iz viših stručnih zvanja doda riječ specijalist. Da li će zvanje tih osoba glasiti konzervator-specijalist, kemičar ili samo: konzervator-kemičar može preciznije definirati stručno povjerenstvo Ministarstva kulture. Ovako bi prema našem prijedlogu glasio člank 3. Članak 3. Temeljna stručna zvanja su: – restaurator tehničar i konzervator tehničar; – viši restaurator tehničar i viši konzervator tehničar; – viši restaurator tehničar II stupnja i viši konzervator tehničar II stupnja. Viša stručna zvanja su: – konzervator-restaurator i konzervator-specijalist (kemičar, biolog, fizičar, povjesničar...) – viši konzervator-restaurator i viši konzervator-specijalist (kemičar, biolog, fizičar, povjesničar...) – konzervator-restaurator savjetnik i konzervator-specijalist savjetnik Uz nazive navedenih stručnih zvanja u pravilu se dodaje odgovarajuća struka ili područje uže specijalnosti.	Nema odgovora
28	Marija Reberski	I. OPĆE ODREDBE, Članak 2.	Članak 2. PRAVILNIKA O STRUČNIM ZVANJIMA U KONZERVATORSKO- -RESTAURATORSKOJ DJELATNOSTI TE UVJETIMA I NAČINU NJIHOVA STJECANJA koji sada glasi: Članak 2. Restauratorsko-konzervatorske poslove na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara u javnim ustanovama za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara i drugim specijaliziranim pravnim osobama kojima su osnivači Republika Hrvatska, županija, Grad Zagreb, gradovi i općine obavljaju zaposlenici koji imaju odgovarajuća stručna zvanja. Stručna zvanja za obavljanje restauratorsko-konzervatorskih poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara mogu stjecati i druge fizičke osobe u skladu s odredbama ovoga Pravilnika. Primjedba i pojašnjenje Smatramo da u članku treba zamijeniti naziv restauratorsko-konzervatorske u 'KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKE'. Naziv struke nije konzistentan kroz cijeli pravilnik.	Nema odgovora
29	Marija Reberski	PRAVILNIK, I. OPĆE ODREDBE	Prijedlog izmjena i dopuna Pravilnika o stručnim zvanjima u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti te uvjetima i načinu njihova stjecanja (NN 59/09, 117/12 i 57/13) Budući da se Pravilnikom regulira stjecanje stručnih zvanja u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti, kako temeljnih tako i onih viših, taj je dokument od presudne važnosti za konzervatorsko-restauratorsku struku, koje smo i sami dio. U nastavku teksta iznosimo svoje prijedloge za izmjenu i dopunu postojećeg Pravilnika. Napominjemo da se svi naši prijedlozi odnose na osobe koje se bave konzervatorsko-restauratorskom djelatnošću. Prijedloge smo razvrstali po točkama. U svakoj točki obrađujemo jedan članak postojećeg Pravilnika koji bi, prema našem mišljenju, trebalo izmijeniti ili dopuniti. Nakon obrazloženja zahtijevane izmjene ili dopune slijedi prijedlog novog teksta Pravilnika. Radi lakšeg snalaženja, izmijenjen i(ili) dopunjeni tekst je potcrtan. Cilj nam je bio očuvati postojeće vrijednosti, uz uvođenje određenih poboljšanja za akademski obrazovane konzervatore-restauratore i mjera koje će unaprijediti kvalitetu konzervatorsko-restauratorske struke. Pri tome smo se vodili obvezujućim smjernicama koje propisuju E.C.C.O i ENCoRE u svojim dokumentima: • Clarification of Conservation/Restoration Education at University Level or Reco-gnised Equivalent ENCoRE 3rd General Assembly 19 - 22 June 2001, Munich, Germany, • E.C.C.O. PROFESSIONAL GUIDELINES: BASIC REQUIREMENTS FOR EDUCATION IN CONSERVATION/RESTORATION, 2004. • E.C.C.O.: COMPETENCES FOR ACCESS TO THE CONSERVATION-RESTORATION PROFESSION, 2011. • WORKSHOP ON OCCUPATIONAL COMPETENCY AND TITLE DEFINITIONS IN THE FIELD OF CONSERVATION AND RESTORATION 8 - 9 - 10 December 2016, Istanbul - PREPARATORY DOCUMENT Napominjemo pri tom da se zalažemo i smatramo da sva prava stečena prije stupanja na snagu novog Pravilnika ni na koji način djelatnicima u struci ne dokidaju, već se stavke primjedbi i promjena u Pravilniku odnose pro futuro. Naravno, naša želja usmjerena je na očuvanje dobrih strana postojećeg sustava i stečenih prava uz uvođenje određenih poboljšica za sve kolege iz struke. Želja nam je da zajedničkim nastojanjem doprinesemo ostvarenju zajedničkih ciljeva: unaprjeđenju konzervatorsko-restauratorske struke te zaštiti i očuvanju naše kulturne baštine. I. Naša prva primjedba odnosi se na: Članak 2. PRAVILNIKA O STRUČNIM ZVANJIMA U KONZERVATORSKO- -RESTAURATORSKOJ DJELATNOSTI TE UVJETIMA I NAČINU NJIHOVA STJECANJA koji sada glasi: Članak 2. Restauratorsko-konzervatorske poslove na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara u javnim ustanovama za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara i drugim specijaliziranim pravnim osobama kojima su osnivači Republika Hrvatska, županija, Grad Zagreb, gradovi i općine obavljaju zaposlenici koji imaju odgovarajuća stručna zvanja. Stručna zvanja za obavljanje restauratorsko-konzervatorskih poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara mogu stjecati i druge fizičke osobe u skladu s odredbama ovoga Pravilnika. Primjedba i pojašnjenje Smatramo da u članku treba zamijeniti naziv restauratorsko-konzervatorske u 'KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKE'. Naziv struke nije konzistentan kroz cijeli pravilnik; negdje stoji restauratorsko-konzervatorska, negdje konzervatorsko-restauratorska, a negdje samo restauratorska struka ili poslovi. II. Članak 3. PRAVILNIKA O STRUČNIM ZVANJIMA U KONZERVATORSKO- -RESTAURATORSKOJ DJELATNOSTI TE UVJETIMA I NAČINU NJIHOVA STJECANJA sada glasi: Članak 3. Temeljna stručna zvanja su: – restaurator tehničar i konzervator tehničar; – viši restaurator tehničar i viši konzervator tehničar; – konzervator i konzervator-restaurator. Viša stručna zvanja su: – viši konzervator i viši konzervator-restaurator; – restaurator majstor i viši konzervator tehničar II. stupnja; – konzervator savjetnik i konzervator-restaurator savjetnik. Uz nazive navedenih stručnih zvanja u pravilu se dodaje odgovarajuća struka ili područje uže specijalnosti. Primjedba i pojašnjenje Smatramo da u članku 3. u višim stručnim zvanjima ne bi trebalo biti zvanja/naziva viši konzervator tehničar II stupnja, i konzervator savjetnik. Prema najnovijim E.C.C.O i ENCoRE-ovim smjernicama samo osobe koje su završile studij konzervairanja-restauriranja te stekle zvanje diplomiranog konzervatora-restauratora (četverogodišnji studij) ili magistra konzervacije-restauracije (integrirani petogodišnji studij) te položile stručni ispit, mogu napredovati u višim zvanjima. Konzervatori i restauratori tehničari iz temeljnih stručnih zvanja sa srednjom stručnom spremom ili prvostupnici (BA) konzerviranja i restauriranja na trogodišnjim studijskim programima ne mogu prema novim europskim smjernicama napredovati dalje u viša stručna zvanja pa nema osnove za zvanjem viši tehničar II. stupnja u višim stručnim zvanjima. Riječ majstor, u duhu hrvatskog jezika ima značenje majstora zanatlije srednjoškolske stručne spreme pa predlažemo da se radije upotrijebi neki drugi naziv. Konzervatori koji su završili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij, su specijalisti u područjima usko vezanim za konzervatorsko-restauratorsku struku, kao što su kemičari, fizičari, biolozi i slično. Konzervatori pak koji rade u Ministarstvu kulture prema Zakonu i pravilnicima rada i napredovanja u državnim službama imaju riješena napredovanja, koja su: - vježbenik (do državnog ispita) - stručni suradnik (nakon ispita) - stručni savjetnik - viši stručni savjetnik To je sistematizacija prema klasifikaciji znanstvenih zvanja (znanstveni suradnik, viši znanstveni suradnik i znanstveni savjetnik). Da bi se precizno odvojilo jedne od drugih "konzervatora" predlažemo da se uz konzervatore iz nižih stručnih zvanja doda riječ tehničar, a u nazivu konzervatora iz viših stručnih zvanja doda riječ specijalist. Da li će zvanje tih osoba glasiti konzervator-specijalist, kemičar ili samo: konzervator-kemičar može preciznije definirati stručno povjerenstvo Ministarstva kulture. Ovako bi prema našem prijedlogu glasio člank 3. Članak 3. Temeljna stručna zvanja su: – restaurator tehničar i konzervator tehničar; – viši restaurator tehničar i viši konzervator tehničar; – viši restaurator tehničar II stupnja i viši konzervator tehničar II stupnja. Viša stručna zvanja su: – konzervator-restaurator i konzervator-specijalist (kemičar, biolog, fizičar, povjesničar...) – viši konzervator-restaurator i viši konzervator-specijalist (kemičar, biolog, fizičar, povjesničar...) – konzervator-restaurator savjetnik i konzervator-specijalist savjetnik Uz nazive navedenih stručnih zvanja u pravilu se dodaje odgovarajuća struka ili područje uže specijalnosti. Vidi prilog I - STRUČNA ZVANJA III. Temeljna stručna zvanja Članak 4. Za stjecanje stručnog zvanja restaurator tehničar uvjeti su: odgovarajuća srednja stručna sprema, četiri godine radnog iskustva u struci i položen stručni ispit za restauratora tehničara. Za stjecanje stručnog zvanja konzervator tehničar uvjeti su: odgovarajuća srednja stručna sprema, četiri godine radnog iskustva u struci i položen stručni ispit za konzervatora tehničara. Primjedba i pojašnjenje Mišljenja smo da je nedovoljno da osobe sa srednjom stručnom spremom imaju mogućnost nakon samo dvije godine stažiranja, odn. rada u struci, polaganja državnog ispita. To ih uvelike izjednačava s osobama sa visokom stručnom spremom koje jednako toliko moraju stažirati prema sadašnjam Pravilniku za mogućnost pristupa državnom ispitu. Naš je prijedlog da se dvije godine radnog iskustva povećaju na četiri godine prije mogućnosti izlaska na stručni ispit i dobivanja zvanja, a da osobe sa visokom stručnom spremom sa konzervatorsko-restauratorskih stručnih studija mogu nakon jedne godine pristupiti stručnom ispitu; (time izjednačujemo osobe koje stažiraju u Muzejima sa ostalim konzervatorima-restauratorima sa završenom visokom stručnom spremom). To nikako ne bi trebalo biti povezano sa automatskim dobivanjem licenci. Licencu, odnosno dopuštenje za samostalan rad itekako treba zaslužiti korektno odrađenim poslovima i ne bi trebalo biti uvjetovano godinama stjecanja iskustva. IV. Članak 5. Za stjecanje stručnog zvanja viši restaurator tehničar uvjeti su: završen odgovarajući preddiplomski sveučilišni studij ili stručni studij u trajanju od najmanje tri godine, odnosno studij kojim je stečena viša stručna sprema sukladno propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine« broj 123/03, 105/04, 174/04 i 46/07), dvije godine radnog iskustva u struci i položen stručni ispit za višeg restauratora tehničara ili srednja stručna sprema, sedam godina radnog iskustva u struci, stečeno stručno zvanje restauratora tehničara i položen posebni dio stručnog ispita (poglavlje B.2. Znanja uže specijalnosti iz Programa stručnog ispita priloženog ovom Pravilniku) za višeg restauratora tehničara. Za stjecanje stručnog zvanja viši konzervator tehničar uvjeti su: završen odgovarajući preddiplomski sveučilišni studij ili stručni studij u trajanju od najmanje tri godine, odnosno studij kojim je stečena viša stručnu sprema sukladno propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, dvije godine radnog iskustva u struci i položen stručni ispit za višeg konzervatora tehničara ili srednja stručna sprema, sedam godina radnog iskustva u struci, stečeno stručno zvanje konzervatora tehničara i položen stručni ispit (poglavlje B.2. Znanja uže specijalnosti iz Programa stručnog ispita priloženog ovom Pravilniku) za višeg konzervatora tehničara. Primjedba i pojašnjenje Pravilnikom trebaju biti jasno definirane razlike u ingerencijama temeljnih i viših stručnih zvanja To ne smije biti prepušteno tumačenju tvrtke ili institucije kojoj pojedinac pripada. Trenutno su bolje definirani kriteriji za stjecanje odgovarajućeg stručnog zvanja izraženi u bodovima, nego kvalifikacije i ingerencije koje se pojedinim zvanjem stječu. Smatramo da se novim Pravilnikom treba ograničiti napredovanje osoba koje su stekle temeljna stručna zvanja, a nemaju odgovarajuću stručnu spremu za napredovanje u viša stručna zvanja. Pravilnik treba jasno definirati i propisati raspon ingerencija nižih zvanja u odnosu na viša zvanja, a odgovarajuća služba Ministarstva kulture treba osigurati provođenje u praksi tako da osobe nižih stručnih zvanja smiju izvoditi poslove isključivo uz vodstvo i pod nadzorom osoba sa višim stručnim zvanjima. Osobama s nižim stručnim zvanjima ne smije se dozvoliti samostalno vođenje konzervatorsko-restauratorskih projekata, niti stjecanje dopuštenja za samostalno obavljanje poslova - licence. Za samostalno obavljanje konzervatorsko-restauratorske djelatnosti visoka stručna naobrazba je nužna. Osobe sa nižom stručnom spremom i u nižim stručnim zvanjima imaju u svojoj kategoriji tri stupnja napredovanja, a time i tri stupnja povećanja dohotka u državnim ili privatnim radnim organizacijama V. Članak 6. Za stjecanje stručnog zvanja konzervator-¬restaurator uvjeti su: završen restauratorski studij odnosno drugi odgovarajući preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij, odnosno studij kojim je stečena visoka stručna sprema sukladno propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, dvije godine radnog iskustva u struci i položen stručni ispit za konzervatora-restauratora. Osoba koja je stekla akademski stupanj doktora ili magistra znanosti iz područja konzervatorske ili konzervatorsko-¬restauratorske djelatnosti oslobođena je polaganja posebnog dijela stručnog ispita. Primjedba i pojašnjenje Naš zahtjev je da se iz Članka 6. ukloni dio rečenice: „...odnosno drugi odgovarajući preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij, odnosno studij kojim je stečena visoka stručna sprema sukladno propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (odnosno druga visoka stručna sprema)“. Naime, unatoč postojećem sveučilišnim studijima: "Studiju konzerviranja-restauriranja umjetnina" na Odsjeku za konzerviranje i restauriranje umjetnina (1997.) na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, "Studiju konzervacije-restauracije" na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju (1997.) na Umjetničkoj akademiji u Splitu i "Studiju za restauraciju i konzervaciju" na Odjelu za umjetnost i restauraciju (2005.) na Sveučilištu u Dubrovniku, još uvijek je prema Pravilniku dozvoljeno pristupanje temeljnom stručnom zvanju konzervator-restaurator s nekom drugom višom i visokom stručnom spremom. Također E.C.C.O i ENCoRE u svojim dokumentima, za zvanje konzervator-restaurator propisuju magisterij (MA) konzervatorsko-restauratorskog sveučilišnog studija, odnosno integrirani petogodišnji studij. Kako je Republika Hrvatska dio Europske unije smatramo da se struka što prije treba usuglasiti sa stanjem u Europi. Za zvanje konzervator-specijalist (I stupanj viših stručnih zvanja) je potreban dodatak: odnosno drugi odgovarajući preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij. Predlažemo također da se stažiranje za osobe koje koje su završile studij konzerviranja-restauriranja te stekle zvanje diplomiranog konzervatora-restauratora (četverogodišnji studij) ili magistra konzerviranja-restauriranja (integrirani petogodišnji studij) smanji na 1 godinu te da se time izjednače konzervatori-restauratori u Pravilniku o stručnim zvanjima u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti sa Pravilnikom o napredovanjima iz Zakona o muzejima koji propisuje 1 godinu stažiranja, a također i sa Zakonom o arhivskom gradivu i arhivima, tako da bez obzira gdje se budući diplomirani konzervator-restaurator zapošljava ima isti broj godina stažiranja u struci. Napominjemo da dobivanje zvanja ni u kojem slučaju ne znači automatsko pravo na dobivanje licence, odnosno dopuštenja za samostalan rad na umjetničkim dobrima. Tako bi tekst članka 6. izgledao ovako: Članak 6. Za stjecanje stručnog zvanja konzervator-¬restaurator uvjeti su: završen konzervatorsko-restauratorski studij, jedna godina radnog iskustva u struci i položen stručni ispit za konzervatora-restauratora. Za stjecanje stručnog zvanja konzervator-¬specijalist uvjeti su: završen restauratorski studij odnosno drugi odgovarajući preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij, četiri godine radnog iskustva u struci i položen stručni ispit za konzervatora-restauratora Osoba koja je stekla akademski stupanj doktora ili magistra znanosti odnosno umjetnosti iz područja konzervatorske ili konzervatorsko¬-restauratorske djelatnosti oslobođena je polaganja posebnog dijela stručnog ispita. Uže specijalnosti u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti koje su obuhvaćene na sadašnjim konzervatorsko-restauratorskim studijima jesu: Split – štafelajno slikarstvo, polikromija na drvu, kamen, metal, zidno slikarstvo i mozaici, arheološka baština; Zagreb – slikarski i kiparski smjer; polikromija na drvu, slike na različitim nosiocima, zidno slikarstvo, kamena i arhitektonska plastika Dubrovnik – drvo, papir, tekstil, metal i keramika. Detaljni programi studija s popisom predmeta u prilozima su ovom tekstu. Kod specijalizacija za koje nije moguće steći diplomu u Hrvatskoj, potrebno je sastaviti precizan popis zvanja koja dolaze u obzir kao alternativa (uz suradnju s iskusnim konzervatorima-restauratorima iz svake pojedine specijalizacije). Za osobe specifičnih zvanja i specijalističkih struka koje teže stjecanju stručnog zvanja konzervator-restaurator i nisu obuhvaćene programima na postojeća tri studija, a to su: (1) predmeti umjetničkog obrta, (rascjepkati na materijale) (2) glazbala, (3) etnološki materijal, (4) predmeti industrijske baštine i (5) fotografija i ostali moderni mediji., bilo bi nužno produžiti do sada uvjetovane dvije godine radnog iskustva potrebne za polaganje stručnog ispita i stjecanje zvanja na mogućih 4 godine. Pristupnicima za polaganje stručnog ispita za zvanje konzervator-restaurator treba omogućiti priznavanje radnog iskustva u struci stečenog u inozemnim muzejskim ustanovama, restauratorskim zavodima i konzervatorsko-restauratorskim radionicama. U okviru Erasmus+ programa, studentima se nakon stjecanja diplome nudi mogućnost obavljanja stručne prakse u inozemstvu u trajanju od 2 do 12 mjeseci u privatnim ili javnim poduzećima, ustanovama, organizacijama i ostalim subjektima koji imaju status pravne osobe, bave se zaštitom i očuvanjem kulturne baštine i aktivni su na tržištu rada. Sa ciljem kontrole kvalitete takve izobrazbe, pristupnici bi prije odlaska u inozemstvo trebali od Ministarstva kulture, odnosno nadležnoga Povjerenstva, zatražiti očitovanje o priznavanju rada u određenoj ustanovi ili radonici. Nakon povratka u Hrvatsku, pristupnik bi svojoj prijavi za polaganje stručnog ispita trebao priložiti dokaze o iskustvu koje je u inozemstvu stekao u obavljanju poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Osobe sa visokom stručnom spremom iz ostalih stručnih područja vezanih za konzervatorsko-restauratorsku djelatnost (kemičari, biolozi, fizičari... isl.) mogu samostalno voditi poslove u djelokrugu svoje stručnosti; ispitivanja, mjerenja, istraživanja i ili ako je konkretan zadatak - projekt vezan uz zaštitu spomenika kulture i baštine pretežito vezan ili temeljen na njihovoj stručnoj djelatnosti: kemija, fizika, biologija i sl. U ostalom su jedankovrijedni sudionici uz ostale stručnjake iz srodnih polja vezanih na konzervatorsko-restauratorsku djelatnost te time ravnopravni u procesu organizacije, provedbe i nadzora konzervatorsko-restauratorskih projekata. VI. Članak 8. Stručno zvanje restaurator majstor i viši konzervator tehničar II stupnja može steći osoba koja je nakon stjecanja stručnog zvanja viši restaurator tehničar ili viši konzervator tehničar najmanje pet godina obavljala stručne konzervatorsko¬-restauratorske poslove u tom zvanju te je u tom razdoblju dala izuzetno vrijedan stručni doprinos i bila zapažena po stručnim radovima koji se mogu izraziti sa najmanje 200 bodova. Primjedba i pojašnjenje Konzervatori i restauratori tehničari iz temeljnih stručnih zvanja sa srednjom stručnom spremom ili prvostupnici (BA) konzervacije i restauracije na trogodišnjim studijskim programima ne mogu prema najnovijim europskim smjernicama napredovati dalje u viša stručna zvanja pa nema osnove za zvanjem viši tehničar II. stupnja u višim stručnim zvanjima. Riječ majstor, u duhu hrvatskog jezika ima značenje majstora zanatlije srednjoškolske stručne spreme pa predlažemo da se radije upotrijebi naziv viši restaurator tehničar II stupnja. To je pojašnjeno uz primjedbe na članak 3. Prijedlog članka 8. Članak 8. Stručno zvanje konzervator-restaurator savjetnik može steći osoba koja je nakon stjecanja stručnog zvanja viši konzervator-restaurator najmanje pet godina obavljala stručne konzervatorsko¬-restauratorske poslove u tom zvanju te je u tom razdoblju dala izuzetno vrijedan stručni doprinos i bila zapažena po stručnim radovima koji se mogu izraziti sa najmanje 200 bodova te stekla akademski stupanj magistra znanosti, odnosno umjetnosti iz područja konzervatorskorestauratorske djelatnosti. VII. Članak 9. Stručno zvanje konzervator savjetnik i konzervator¬-restaurator savjetnik može steći osoba čija stručnost jamči da može obavljati najsloženije poslove na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara uz uvjet da je nakon stjecanja stručnog zvanja višeg konzervatora ili višeg konzervatora-¬restauratora najmanje pet godina radila u struci te da je u tom razdoblju bila zapažena po obavljenim znanstvenim i stručnim radovima koji se mogu izraziti s najmanje 250 bodova. Primjedba i pojašnjenje Shodno prijedlogu članka 8., članak 9. bi se trebao odnositi samo na diplomirane konzervatore-restauratore, odnosno konzervatore specijaliste koji su stekli akademski stupanj doktora iz područja konzervatorskorestauratorske djelatnosti, jer je stručno zvanje konzervator-restaurator viši savjetnik najviše stručno zvanje sa najvećim ingerencijama i najvećom odgovornošću koje podrazumijeva najvišu razinu stručnosti i najveću širinu znanja s područja konzervacije-restauracije pa ga, stoga, mogu steći samo osobe iznimne razine obrazovanja (doktorat u području znanosti ili umjetnosti) te praktičnog, stručnog znanja i radnog iskustva. pa bi prema tome zaključku članak trebao glasiti: Članak 9. Stručno zvanje konzervator-restaurator viši savjetnik može steći osoba čija stručnost jamči da može obavljati najsloženije poslove na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara uz uvjet da je nakon stjecanja stručnog zvanja konzervatora-¬restauratora savjetnika najmanje pet godina radila u struci, da je u tom razdoblju bila zapažena po obavljenim znanstvenim i stručnim radovima koji se mogu izraziti s najmanje 250 bodova te da je stekla akademski stupanj doktora iz područja konzervatorsko-restauratorske djelatnosti. VIII. Članak 16. (...) Pisanu radnju s pozitivnom ocjenom mentora u dva primjerka pristupnik je obvezan predati tajniku Povjerenstva najkasnije mjesec dana prije ispitnog roka. Primjedba i pojašnjenje Premda to u Pravilniku nigdje nije navedeno, tajnik Povjerenstva zahtjeva da praktični stručni rad i pisana radnja budu izrađeni u godini u kojoj se polaže stručni ispit. Pravilnikom treba propisati da praktični stručni rad i pisana radnja ne trebaju biti izrađeni u kalendarskoj godini u kojoj se polaže stručni ispit, nego tijekom razdoblja u kojemu je pristupnik stjecao radno iskustvo. IX. Članak 35. Osobama koje su do stupanja na snagu ovoga Pravilnika stekle stručno zvanje temeljem odgovarajućih propisa u konzervatorskoj, konzervatorsko-¬restauratorskoj, muzejskoj, arhivskoj i knjižničarskoj struci, a koji su se primjenjivali do stupanja na snagu ovoga Pravilnika, priznaje se stečeno stručno zvanje prema ovom Pravilniku. Primjedba i pojašnjenje Predlažemo da se iz Članka 35. Pravilniku o stručnim zvanjima u konzervatorsko - restauratorskoj djelatnosti te uvjetima i načinu njihova stjecanja (NN 59/09 NN 117/12, NN 57/13) izbaci formulacija „do stupanja na snagu ovog Pravilnika“. Prijedlog izmjene Članka 35: Članak 35. Osobama koje su stekle stručno zvanje temeljem odgovarajućih propisa u konzervatorskoj, konzervatorsko-restauratorskoj, muzejskoj, arhivskoj i knjižničarskoj struci, priznaje se stečeno stručno zvanje prema ovom Pravilniku. Članak 35. ograničava priznavanje stručnog zvanja osobama u dijelu ustanova koje sadrže restauratorsku djelatnost (muzeji, arhivi, knjižnice), dok je u Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara Članak 94. vidljivo da su u Zakonu izjednačene sve ustanove koje sadrže resturatorsku djelatnost u Hrvatskoj. Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara sve ustanove u kojima se obavlja konzervatorsko-restauratorska djelatnost tretira kao ustanove za zaštitu i čuvanje kulturnih dobara što je ustanovljeno sljedećim člankom: 3. Ustanove za zaštitu i čuvanje kulturnih dobara Članak 94. Ustanove za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara jesu restauratorski zavodi ili druge restauratorske ustanove, te muzeji, galerije, arhivi, knjižnice i druge javne ustanove u kulturi, koje obavljaju poslove u svezi sa čuvanjem, obnovom i zaštitom kulturnih dobara. Iz svega gore navedenog, vidljivo je da je Članak 35. Pravilnika o stručnim zvanjima u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti te uvjetima i načinu njihova stjecanja (NN 59/09 NN 117/12, NN 57/13) u nesuglasju sa Člankom 94. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara pa time dolazi do razlike između konzervatora-restauratora slobodne profesije ili zaposlenih u drugim institucijama, tvrtkama od djelatnika konzervatorsko-restauratorske struke zaposlenih u muzejskim, arhivskim i knjižničkim institucijama. U konkretnim slučajevima: 1. Trebali bi se ujednačiti kriteriji za stjecanje stručnog zvanja i mogućnost prelaska između različitih, a opet srodnih ustanova: Hrvatskog restauratorskog zavoda, muzeja, privatnog sektora i Uprave za zaštitu kulturne baštine odnosno Ministarstva kulture. 2. Priznavanje stručnog zvanja stečenog prema Zakonu o muzejima, kao uvjeta za dobivanje dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (licenca). X. Pravilnikom bi trebalo biti omogućeno zapošljavanje osoba s akademskim zvanjem konzervatora-restauratora u konzervatorskim zavodima Ministarstva kulture na poslovima zaštite kulturnih dobara ili njihovo angažiranje kao vještaka za spomenute poslove, jer ne vidimo razlog zašto osoba sa završenih 5 godina studija konzervacije-restauracije (MA) ne bi bila kompetentna za taj posao. Dapače, u suradnji sa dipl. povjesničarima i arhitekktima, kao stručnjaci koji su najkompetentniji u poznavanju materijala i procesa mogu doprinjeti sprečavanju devastacija nad kulturnim dobrom neprimjerenim tehnikama ili materijalima i biti korisni članovi timova u Konzervatorskim zavodima. Ovo je naš prijedlog zvanja koje bi konzervatori-restauratori uz konzervatore koji rade u Ministarstvu kulture prema Zakonu i pravilnicima rada i napredovanja u državnim službama imali: - vježbenik (do državnog ispita) analogno tome: konzervator-restaurator vježbenik - stručni suradnik (nakon ispita) konzervator-restaurator stručni suradnik - stručni savjetnik konzervator-restaurator stručni savjetnik - viši stručni savjetnik konzervator-restaurator viši stručni savjetnik Kompetencije stručnjaka koji završe studije na postojećim studijima u Zagrebu, Splitu i Dubrovniku su usporedive s onima sa srodnih studija u Europi, jer su prilikom izrade studijskih programa korištene preporuke bitnih međunarodnih strukovnih udruženja: E.C.C.O. (European Confederation of Conservator-Restorers’ Organisations), kojeg je Hrvatsko restauratorsko društvo (kao krovna strukovna udruga na nacionalnom nivou u Republici Hrvatskoj) punopravni član, i ENCoRE (European Network for Conservation-Restoration Education), kojeg je ALU pridruženi član. Usporedivost studijskih programa studija u Hrvatskoj i studijskih programa konzerviranja i restauriranja na sveučilištima u Europi prepoznaje se prvenstveno po ustroju glavnih stručnih predmeta, kao i po interdisciplinarnom karakteru studija, odnosno najtješnjem povezivanju s ostalim znanostima i disciplinama. Takva koncepcija studija prilagođena je europskom pristupu konzervatorsko-restauratorskoj struci: program je usporediv (predložena koncepcija studija otvara mogućnost razmjene nastavnika i studenata) s većinom studija konzerviranja i restauriranja na sveučilištima unutar Europske unije.	Nema odgovora
30	KREŠIMIR BOSNIĆ	III. STJECANJE TEMELJNIH STRUČNIH ZVANJA, Članak 18.	"Prijave za polaganje ispita razmatra i prihvaća ili odbija Povjerenstvo na sjednici. O radu sjednice vodi se zapisnik kojeg potpisuje predsjednik Povjerenstva. Primjerak zapisnika dostavlja se Ministarstvu kulture. " - primjerak zapisnika bi trebao biti dostupan i online, nakon okončanja postupka, kako bi novi pristupnici mogli steći uvid u postupak razmatranja prijava, a pristupnici čija je prijava eventualno odbijena, steći uvjet u argumente na kojima se takva odluka zasniva.	Nema odgovora
31	KREŠIMIR BOSNIĆ	III. STJECANJE TEMELJNIH STRUČNIH ZVANJA, Članak 17.	Ako je pristupnik uredno pozvan na ispit, te postoji povratnica potpisana od pristupnika (ili drugi dokaz primitka poziva), a ne pristupi mu niti pravodobno odustane od polaganja ispita, nema pravo na povrat uplaćene naknade.	Nema odgovora
32	KREŠIMIR BOSNIĆ	III. STJECANJE TEMELJNIH STRUČNIH ZVANJA, Članak 16.	Članke 16. i 19. potrebno je usporedno analizirati, jer se očito pojavljuju odredbe, koje bi se mogle kasnije pokazati spornima, Naime, u članku se 16. od pristupnika sa završenim studijem konzervacije - restauracije kao prilog prijavi traži određenje stručnoga zvanja s navedenom užom specijalnosti, u kojoj je pristupnik obavljao konzervatorsko-restauratorske radove tijekom dvije godine. Usporedno, u članku se 19. od "ostalih pristupnika" traži kao prilog prijavi određenje stručnog zvanja s navedenom užom specijalnosti za koje se prijavljuje stručni ispit, no nije navedeno da je pristupnik morao unutar te uže specijalnosti obavljati konzervatorsko - restauratorske radove, niti se definira u kojem je razdoblju (koliko dugo) to bilo obavezno za takve pristupnike. To ostavlja mnogo prostora proizvoljnim tumačenjima, od kojih bi jedno moglo biti da "ostali pristupnici" dvije godine iskustva ne moraju steći kroz bavljenje specijalnošću za koju prijavljuju ispit. Također se u članku 16. od diplomiranih konzervatora - restauratora traži prilaganje triju izvješća s fotodokumentacijom o samostalno izvršenim konzervatorsko - restauratorskim radovima (premda se dosad tražilo manji broj izvješća), dok se od "ostalih pristupnika" u članku 19. ne definira broj izvješća, pa se može raditi i o najmanje jednom izvješću. K tome moram nadodati da se širi set kompetencija često može steći na velikim projektima, poput primjerice konzervacije - restauracije splitskog Peristila, nego na tri mala projekta za koje je moguće podnijeti i tri izvješća, pa je upitno kakva je uopće korist od propisanog kvantificiranja izvješća. Na koncu i najvažnije, bilo bi razumno očekivati da se stroži uvjeti propisuju za kategoriju "ostalih pristupnika" (koji nemaju formalne, nego eventualno tek praktične kompetencije) umjesto da se tu skupinu stavlja u povoljniji položaj, što pravilnik očito čini, propisujući za njih znatno blaže uvjete.	Nema odgovora
33	KREŠIMIR BOSNIĆ	III. STJECANJE TEMELJNIH STRUČNIH ZVANJA, Članak 15.	Primjeri iz prakse nas uče da bi bilo bolje propisati obavezu organiziranja stručnog ispita najmanje dvaput godišnje, i to u minimalnom razmaku od pet mjeseci između termina prijave ispita. Naime, često se događa da neki od pristupnika mogu udovoljiti kriterijima prijave koji se tiču stečenog staža tek nekoliko dana ili tjedana nakon propisanih rokova prijave što rezultira odbijanjem prijava tih kandidata. U tom slučaju kandidati moraju provesti godinu dana u očekivanju novog roka prijave te još nekoliko mjeseci nakon toga do održavanja ispita, što je u egzistencijalnom smislu često veoma zahtjevno i nepovoljno.	Nema odgovora
34	KREŠIMIR BOSNIĆ	II. STRUČNA ZVANJA, Članak 6.	Ukoliko se navodi mogućnost priznavanja drugog odgovarajućeg preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija, ili integriranog studija, ili specijalističkog diplomskog studija, osim studija konzervacije - restauracije koji postoje u Hrvatskoj, (njih čak 3), onda je nužno pravilnikom navesti koji su to točno studiji, koji bi bili "odgovarajući". Osobno smatram da bi odgovarajući mogli biti jedino studiji konzervacije - restauracije u inozemstvu. Načinom na koji je to do sada bilo propisano, ili se trenutno predlaže propisati, ostavlja se previše prostora proizvoljnim tumačenjima, pa stručna zvanja obilaznim putem mogu stjecati nestručni pojedinci, osobito s umjetničkog područja. Iako su nekadašnje prilike iziskivale da se takvi presedani toleriraju, danas za to više nema razloga. Nastavno tomu, ne smije se jednako vrednovati broj godina radnog iskustva za diplomirane konzervatore-restauratore i one sa završenim "drugim odgovarajućim studijem". Ukoliko se uopće može tolerirati presedan "drugih studija", onda se predlaže propisati potreban broj godina za stjecanje temeljnog stručnog zvanja na dvije za diplomirane konzervatore-restauratore, odnosno najmanje sedam godina radnog iskustva za 'drugi odgovarajući studij' (pet koliko traje studij konzervacije - restauracije, plus dvije koje bi pristupnik ionako proveo stječući radno iskustvo). Neizostavno se referirati na stavak 2.: "Iznimno od stavka 1. ovoga članka za zvanje konzervator-restaurator za koje postoji restauratorski studij užih specijalnosti..." pri čemu je potrebno referirati gdje postoji studij užih specijalnosti na koje se propis odnosi. Predlažem da se doda "u Hrvatskoj".	Nema odgovora
35	KREŠIMIR BOSNIĆ	I. OPĆE ODREDBE, Članak 1.	Članak 1. nas upućuje na to kako se pravilnikom utvrđuju stručna zvanja, te uvjeti i način njihova stjecanja. Međutim, najvažniji aspekt nije obrazložen ni pravilnikom koji se predlaže, kao ni ranijim pravilnicima, a radi se o definiranju djelokruga i ovlasti svakog od propisanih zvanja. U praktičnom smislu, ako smo veoma jasno definirali koje su potrebne kompetencije za stjecanje pojedinog zvanja, onda je potrebno i veoma jasno definirati koje su ovlasti stečene prelaskom u više zvanje. Nema li propisane razlike u ovlastima, zvanja su tek model internog usustavljenja jedne tvrtke - Hrvatskog restauratorskog zavoda.	Nema odgovora
36	KREŠIMIR BOSNIĆ	PRAVILNIK	Iz perspektive diplomiranog konzarvatora - restauratora, odnosno magistra konzervacije - restauracije, teško je komentirati ovaj prijedlog pravilnika bez da se prethodno tome iznese nekoliko općih, načelnih primjedbi: U prvom redu, nužno je ujednačiti stručno nazivlje, te struku dosljedno nazivati konzervatorsko - restauratorskom, odnosno stručnjake konzervatorima - restauratorima. Naziv struke nije konzistentan kroz cijeli pravilnik, negdje stoji restauratorsko-konzervatorska, negdje konzervatorsko-restauratorska, a negdje samo restauratorska, studij konzervacije - restauracije se ponegdje (npr. u članku 5) naziva restauratorski studij itd. Nadalje, obaveza stjecanja stručnoga zvanja, odnosno polaganja stručnog ispita, treba postojati za sve osobe – hrvatske državljane – koje se bave konzervatorskom i konzervatorsko-restauratorskom djelatnošću, a ne samo za one koji rade u javnim ustanovama za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara, kako je to propisano člankom 101 aktualnog zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, na snazi od 6.5.2017. U tom smislu se važno referirati na, te podržati komentar komentatora HRZ, iznesen na ovoj platformi u vrijeme javne rasprave o tom Zakonu, koji je skrenuo pozornost na srozavanje standarda unutar struke uslijed donošenja takve odredbe (kojom se obaveza stjecanja stručnog zvanja za obavljanje poslova konzervacije - restauracije uvodi samo u javne službe), te predložiti povratak na prethodno određenje opsega stjecanja stručnog zvanja: "Restauratorsko-konzervatorske poslove na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara mogu obavljati fizičke osobe koje imaju odgovarajuća stručna zvanja." Iako se radi o propisu koji nije dio Pravilnika trenutno dostupnog na javnoj raspravi, uređenje je propisa po tom pitanju praktično neodvojivo. K tome, smatram da je argument kojim se pobija komentar na isti članak unutar platforme e-savjetovanja, točka Ad 1) nepotpun, odnosno ne odgovara na implicitno pitanje o tomu kako će se zadržati ujednačen stručni standard u svim segmentima radova, bez obzira na vlasnički ili pravni status izvoditelja radova na kulturnim dobrima, ako se ukine obaveza stjecanja makar temeljnih stručnih zvanja za sve fizičke osobe koje obavljaju konzervatorsko - restauratorske poslove na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. U istom se odgovoru kaže i to da se stručna osposobljenost fizičkih osoba i zaposlenika pravnih osoba koje nemaju stručnih zvanja, utvrđuje u postupku izdavanja dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara u smislu članka 100. Držim da nema smisla pokretati takav postupak za osobe koje nisu stekle barem temeljna stručna zvanja, odnosno da bi stjecanje temeljnog zvanja moralo biti obavezno za sve sudionike u konzervatorsko - restauratorskim poslovima na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Također, kako bismo mogli zaključiti, nužno je prethodno skrenuti pažnju na komentar iznesen u inicijalnom obrazloženju članka 101., koji je bio dostupan na platformi e-savjetovanja, a glasio je: "Nadalje, propisivanje zvanja kao uvjeta za dobivanje odobrenja Ministarstva kulture diskriminirajuće je za sve fizičke osobe, državljane Europske unije kojima se na ovaj način onemogućava obavljanje restauratorsko - konzervatorske poslove na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara u Republici Hrvatskoj, bez obzira na njihovu stručnu osposobljenost i dosadašnje iskustvo na ovom području." Takav komentar predstavlja netočno tumačenje, jer je Pravilnikom o dopuni pravilnika o uvjetima za fizičke i pravne osobe radi dobivanja dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 44/2010) u članku 1, propisano sljedeće: "U Pravilniku o uvjetima za fizičke i pravne osobe radi dobivanja dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (»Narodne novine« broj 74/03) u članku 10. stavku 1. iza prve rečenice dodaje se nova rečenica koja glasi: »Strane fizičke i pravne osobe podnose dokaze o stručnoj osposobljenosti ovjerene od nadležnog tijela države članice Europske unije u kojoj imaju poslovni nastan, kao i mišljenje o do sada izvedenim radovima na kulturnim dobrima.« Stoga nije opravdana bojazan o diskriminaciji svih fizičkih osoba, državljana Europske unije, te je netočna tvrdnja da im se na bilo koji način onemogućava obavljanje restauratorsko - konzervatorskih poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara u Republici Hrvatskoj, bez obzira na njihovu stručnu osposobljenost i dosadašnje iskustvo na ovom području, budući da su prava navedenih državljana već uređena ranijim odredbama pravilnika. Nastavno toj odredbi treba skrenuti pažnju i na članak 33 u prijedlogu novoga pravilnika, u kojem se navodi: "Kandidati koji su konzervatorsko-restauratorske poslove obavljali u drugim državama članicama Europske unije dužni su priložiti potvrde institucije i nadležnog tijela države članice Europske unije o tim poslovima i njihovom ukupnom trajanju;" Iz toga je razvidno da se kompetencije inozemnih kandidata za stjecanje licenci (odobrenja za rad) mogu utvrditi alternativnim metodama, odnosno ne nužno stjecanjem temeljnog stručnog zvanja, te da nema govora ni o kakvoj diskriminaciji, pa stoga teza na kojoj počiva ukidanje te veoma važne odredbe, nije valjana. Također, važno je i ujednačiti kriterije za stjecanje stručnih zvanja u muzejskoj struci s uvjetima za stjecanje stručnih zvanja u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti, barem što se konzervatora-restauratora tiče. Trenutno postoje apsurdni primjeri osoba koje su položile stručni ispit pri Ministarstvu kulture, a ne mogu se natjecati za radno mjesto muzejskog restauratora, i obrnuto - polaganjem stručnog ispita za muzejskog restauratora onemogućuju si stjecanje stručnog zvanja pri Ministarstvu kulture.	Nema odgovora
37	Hrvatski restauratorski zavod	PRAVILNIK	Hrvatski restauratorski zavod Članak 2. Ujednačiti korištenje naziva „konzervatorsko-restauratorski“ a ne „restauratorsko-konzervatorski“. Članci 4.i 5. Umjesto riječi „usmjerenja“ predlažemo koristiti Terminologiju Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, koji srednje škole dijeli na gimnazije, strukovne škole i umjetničke škole. Članak 4. Predlažemo precizirati uvjet „dvije godine radnog iskustva u struci“ riječima „do trenutka podnošenja prijave“. Članak 5. stavak 5., članak 7. stavci 5. i 6. , članak 8. stavak 4. članak 9. stavak 3: Predložena izmjena ne uređuje pravno jasno i nedvojbeno mogućnost zapošljavanja osoba koja nemaju stručno zvanje a imaju iskustvo u struci i ispunjavaju ostale uvjete za stjecanje stručnog zvanja, što u praksi može uzrokovati velike nejasnoće i probleme. Pokušaji reguliranja zapošljavanja osoba u ustanovama i drugim specijaliziranim pravnim osobama (definiranim u članku 2. Pravilnika) u gore navedenim člancima 5., 7., 8. i 9. ne rješavaju sva pravna pitanja koja se mogu javiti: • je li moguće zaposliti osobu bez stručnog zvanja kada je stručno zvanje propisano kao uvjet za rad u, primjerice, našoj ustanovi i samim Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i našim internim aktima; • kako je moguće zaposliti osobu bez stručnog zvanja na radnom mjestu koje pretpostavlja stručno zvanje, u skladu s Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, odnosno kako je moguće isplaćivati osobi plaću za rad koji nije ovlaštena/kvalificirana obavljati jer nema odgovarajuće stručno zvanje; • kako je sukladno predloženom Pravilniku moguće zaposliti osobu na vrijeme kraće od 6 mjeseci a za koje vrijeme je ona (sukladno prijedlogu) obvezna položiti stručni ispit? Primjerice, zapošljavanje na određeno vrijeme od 4 mjeseca za potrebe izvršenja programa financiranih sredstvima europskih fondova. Kako uopće u tom slučaju sklopiti ugovor o radu na vrijeme od tri mjeseca uz obvezu polaganja ispita kad je (gotovo) sigurno da kandidat neće imati niti priliku položiti ispit? • kako je moguće obaviti vrednovanje kandidata prilikom zapošljavanja i uspoređivanje kompetencija kandidata sa i bez stručnog zvanja? Ako kandidati bez stručnog zvanja imaju jednake prilike za zapošljavanje u našoj ustanovi kao i oni sa stručnim zvanjem, stručni ispit gubi značenje kao mjerilo prilikom zapošljavanja; • vezano uz članak 7., stavke 5. i 6. te članak 9., stavak 3. - tko je prilikom zapošljavanja ovlašten vrednovati uvjet stručnog doprinosa koji se može izraziti bodovima sukladno Prilogu 2; Hrvatski restauratorski zavod to kao potencijalni poslodavac ne može biti, već neko neovisno stručno tijelo (Ministarstvo kulture?); Je li poslodavac pri razmatranju dužan tražiti mišljenje Povjerenstva za stjecanje temeljnih zvanja u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti ili Povjerenstva za stjecanje viših zvanja u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti, te u kojem roku može dobiti mišljenje? • kako motivirati zapošljavanje stručnih kadrova koji rade izvan ustanova i drugih specijaliziranih pravnih osoba iz članka 2. Pravilnika s višegodišnjim stručnim i znanstvenim iskustvom (primjerice kolega s fakulteta) kada ih se obvezuje na polaganje stručnog ispita za temeljno zvanje da bi im se priznalo zvanje primjerice savjetnik, sukladno članku 9. stavku 3., • kako otkazati ugovor o radu osobi koja bez svoje krivnje nije položila ispit u propisanom roku od 6 mjeseca (npr. zbog neodržavanja ispita)? • na koje se radno mjesto zapošljava osoba koja ima dovoljno godina radnog iskustva za npr. višeg konzervatora ili konzervatora savjetnika? Kao suradnik konzervatora ili konzervatora-restauratora dok ne položi ispit za temeljno zvanje, a onda se priznaju godine i odmah stječe zvanje višeg ili savjetnika, ili kao suradnik višeg konzervatora ili suradnik konzervatora savjetnika? Ova i druga pitanja ostaju neriješena prijedložnim rješenjem. Smatramo da je potrebno prethodno odlučiti je li moguće zapošljavanje osoba bez stručnih zvanja u ustanovama i drugim specijaliziranim pravnim osobama (definiranim u članku 2. Pravilnika), uzevši u obzir i potrebu osiguranja dostupnosti javnih službi svima, a kako bi se zadovoljila potreba bržega kolanja radne snage te razmjene znanja i iskustva. Ukoliko je odgovor pozitivan, predlažemo uvođenje mogućnosti prevođenja u odgovarajuće stručno zvanje pod jednakim kriterijima, i to u prijelaznim i završnim odredbama. Ukoliko se zauzme stav da zapošljavanje osoba bez stručnih zvanja u ustanovama i drugim specijaliziranim pravnim osobama (definiranim u članku 2. Pravilnika) nije moguće, što sugeriraju i važeće odredbe gore pobrojanih propisa, natjecati bi se mogle jedino osobe koje posjeduju stručna zvanja, a ostali stručnjaci s područja zaštite baštine bi trebali prethodno steći stručno zvanje sukladno odredbama Pravilnika. Članak 6. stavci 1.-3.: Podjela na uže specijalnosti je upitna. Provjeriti čl. 27. Članak 6. stavak 4. Smatramo nužnim proširiti krug mogućih poslodavaca konzervatora, uzevši u obzir da konzervatori rade i u primjerice Gradskom zavodu za zaštitu kulture i prirode Grada Zagreba. Sukladno članku 1. stručna zvanja utvrđuju se za konzervatorsko-restauratorsku djelatnost, a ne samo za tijela državne uprave i Hrvatski restauratorski zavod te ih mogu stjecati i druge fizičke osobe. Radno iskustvo u struci mogu imati npr. stručnjaci Instituta za povijest umjetnosti, Instituta za arheologiju, predavači na restauratorskim studijima, studiju povijesti umjetnosti, studiju arheologije, studiju etnologije i dr. Članak 8. stavci 1. i 2., članak 9 . stavci 1. i 2. Predlažemo pojasniti kriterij „objave zapaženih stručnih radova“ – po čemu se vrednuje je li rad „zapažen“. Članci 16. i 18. stavak 6. Prijavu za polaganje stručnog ispita pristupnik treba podnijeti Povjerenstvu za stjecanje temeljnih zvanja a ne Hrvatskom restauratorskom zavodu. Ako se odluči da Povjerenstvo ima adresu u Hrvatskom restauratorskom zavodu, tada se HRZ nalazi u adresi. Ubaciti novi 7. stavak. Hrvatski restauratorski zavod organizira postupak polaganja stručnog ispita. U ovome se slučaju zahtijeva da Hrvatski restauratorski zavod svakih 6 mjeseci organizira stručni ispit, no upitno je je li to provedivo. U slučaju zapošljavanja osoba koje nemaju stručno zvanje a moraju položiti stručni ispit u roku od 6 mjeseci od trenutka zapošljavanja, ne može se jamčiti da će to biti provedivo. Članak 18. stavak 7. Predlažemo da se zaključna odluka o svim pristupnicima donese ranije, a ne kako je sada predloženo „do ispitnog roka“. S time u svezi i stavak 10. istog članka, odnosno prijedlog da se pristupnika o prihvaćanju prijave obavijesti i ranije. Smatramo da je rok od dva tjedna prije održavanja ispita prekasno za slanje takve obavijesti. Članci 19. i 33. stavak 3. Na kojem jeziku pristupnici dostavljaju dokumentaciju (hrvatski ili i engleski)? Prihvaća li se kandidatura i za pristupnike koji nisu s područja Europske unije? Članci 26. i 27. Smatramo neophodnim definirati trenutak stjecanja stručnih zvanja. Naime, člankom 26. propisano je da se o položenom stručnom ispitu izdaje uvjerenje. Idući članak određuje „uvjerenja za temeljna stručna zvanja“. Pravno pitanje je trenutak stjecanja stručnog zvanja – stječe li pristupnik stručno zvanje ex lege trenutkom polaganja stručnog ispita o kojem se onda samo izdaje deklaratorno uvjerenje iz članka 26. ili nadležno tijelu Ministarstvo kulture dodjeljuje stručno zvanje izdavanjem uvjerenja temeljem članka 27. pri čemu se prethodno provjeravaju i ostale pretpostavke za stjecanje temeljnog stručnog zvanja. Ovo pitanje je od vrlo velike praktične važnosti za zapošljavanje u Hrvatskom restauratorskom zavodu, pogotovo uzevši u obzir neujednačenu praksu izdavanja uvjerenja. Naime, od prosinca 2012. počeli smo zaprimati uvjerenja u kojima se samo konstatira da je pristupnik položio ispit za temeljno stručno zvanje ali ne i sama činjenica stjecanja stručnog zvanja. Mišljenja smo da Hrvatski restauratorski zavod nije ovlašten ocjenjivati pretpostavke za stjecanje stručnih zvanja a opet je s druge strane obvezan provjeriti činjenicu posjedovanja stručnog zvanja prilikom zapošljavanja. Zaključno, smatramo je neophodno da nadležno ministarstvo ponovno uvede raniju praksu izdavanja uvjerenja o stjecanju temeljnog stručnog zvanja (budući nitko drugi za to nije ovlašten) jednako kao što se i više stručno zvanje temeljem članka 37. Pravilnika dodjeljuje rješenjem. Članak 27. stavak 1. U RH postoje tri studija restauriranja koji na različite načine dijele specijalnosti: Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu – 1. kiparstvo (drvo, kamen i dr.) 2. slikarstvo (slike na platnu, slike na drvenome nosiocu, zidne slike i dr.) Umjetnička akademija u Splitu – 1. štafelajne slike i polikromirano drvo, 2. kamen, 3. zidne slike i mozaik, 4. metal, 5. arheološki materijal. Sveučilište u Dubrovniku - 1. drvo, 2. papir, 3. tekstil 4. metal 5. keramika U Hrvatskom restauratorskom zavodu Odjel za drvenu polikromiranu skulpturu izvodi radove na drvenim tabulatima koji su slike na drvenome nosiocu. Moguće je da se za izvođenje radova na tabulatima angažira restauratore za štafelajno slikarstvo, za drvenu polikromiranu skulpturu i za namještaj. Sukladno tome i iskustvo rada na takvim umjetninama ili umjetničkim predmetima treba se uzeti u obzir pri vrednovanju znanja i iskustva i stjecanju viših zvanja. Podjela specijalnosti na način da restaurator dobiva rješenje da je specijaliziran za etnografski materijal je upitna jer obuhvaća specijalnosti za drvo, metal, tekstil, papir, kožu i dr. Etnografski materijal restaurira se u etnografskim muzejima koji nisu u sustavu konzervatorsko-restauratorske djelatnosti. Iz istog je razloga upitna i specijalnost restauriranje predmeta umjetničkog obrta od drva, stakla, porculana, keramike, kosti. Radi se, s jedne strane, o prevelikome usitnjavanju specijalnosti (npr. drvena polikromirana skulptura), a s druge strane, o objedinjavanju previše specijalnosti (npr. etnografski ili arheološki materijal) i iz navedenog je vidljivo da inzistiranje na precizno određenim specijalnostima nije uvijek moguće i nije uvijek usklađeno s praksom a potrebno je utvrditi je li usklađeno i s dodjelom dopuštenja za rad na kulturnim dobrima. Članak 27. stavak 2. U ovom je stavku nejasno o kakvom se dvogodišnjem iskustvu radi. Pretpostavljamo da je riječ o zapošljavanju osobe u Hrvatskom restauratorskom zavodu a koja još nema radnog iskustva. To ostavlja otvorenim pitanje što je s osobama koje već imaju dvogodišnje radno iskustvo a još nemaju stručno zvanje. Stoga predlažemo da se ispred riječi „u svrhu stjecanja“ doda riječ „posebice“ kao u nastavku: „Za odobravanje drugih zvanja konzervator prema zanimanju (osim navedenih), posebice u svrhu stjecanja dvogodišnjeg radnog iskustva pristupnika u struci, ustanova u kulturi podnosi zahtjev s obrazloženjem Povjerenstvu.“ Članak 27. predlaže se dodavanje stavka 3 Napredovanje u viša stručna zvanja za konzervatore zanimanja različitih od onih navedenih u stavku 1., a koji su temeljno stručno zvanje stekli prije stupanja na snagu ovog Pravilnika, obavlja se temeljem odredbi ovog Pravilniku jednako kao i za zanimanja iz stavka 1. ovog članka. Mišljenja smo da svakako treba omogućiti napredovanje u viša stručna zvanja za sva zanimanja koja su već stekla temeljno zvanje. Izostanak te mogućnosti može dovesti do pokretanja sudskih sporova.	Nema odgovora

E-SAVJETOVANJA

Izvješće o provedenom savjetovanju - Pravilnik o stručnim zvanjima u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti te uvjetima i načinu njihova stjecanja