Izvješće o provedenom savjetovanju - NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ELEKTRONIČKOM IZDAVANJU RAČUNA U JAVNOJ NABAVI
|
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
|---|---|---|---|---|---|
| 1 | ZDRAVKO MARIĆ | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ELEKTRONIČKOM IZDAVANJU RAČUNA U JAVNOJ NABAVI | Podržavam ZAKON O ELEKTRONIČKOM IZDAVANJU RAČUNA U JAVNOJ NABAVI s željom da se isti što prije donese i implementira u cijelosti do kraja godine. Smatram kako će se uz promjenu članka 6. stavak 2. i ukidanjem monopola u korist državne financijske agencije (FINA-e)postići puno veći stupanj primjene usluge slanja ne samo eRačuna nego i eDokumenata kojih je svakako puno više a imaju jednaku ako ne i veću važnost u poslovnim odnosima. U Republici Hrvatskoj eRačun, eDokument i brojne druge usluge i aplikacije za elektroničku razmjenu s elektroničkim potpisom, nisu više nikakva novost i iste su zaživjele kod brojnih poduzetnika zahvaljujući nezavisnim isporučiteljima usluge koji su ju uspješno promovirali i implementirali zajedno s proizvođačima ERP sustava. Riječ je u pravilu o privatnim poduzetnicima koji su promovirali, proizveli i implementirali brojna napredna rješenja potpuno sukladna svim normama. Riječ je o ozbiljnim ulaganjima privatnog sektora u najnaprednije tehnologije. Ovo se ne može zanemariti i nametati državnu agenciju kao monopolista kada je riječ o uvođenju istih za javne naručitelje. Zašto se ovaj značajan dio tržišta izuzima od tržišne utakmice? Pozivanje na Zakon o državnoj informacijskoj infrastrukturi je potpuno pogrešno i nedopustivo pogotovo što imamo konkretne rezultate pa čak i neke proizvođače koji počinju širiti tržište i u susjednim državama i tako stvarati novu vrijednost kroz izvozne IT usluge. Država se mora što više odmaknuti od pružanja usluga koje uspješno obavljaju privatni poduzetnici, a ne otimati im već brojne korisnike koji uspješno rade i sada bi trebali ponovo istu uslugu kupovati i ponovo implementirati. Ne treba zaboraviti da su brojni ERP-ovi s uslugom eRačun i/ili eDokumenti financirani sredstvima EU, pa postoji realna opasnost od kršenja ugovora i povrata sredstava. Kadrovski kapaciteti FINA-e su nedovoljni, pa i ona sama iako ima ogroman broj korisnika, još uvijek šalje svoje račune u papirnatom obliku redovnom poštom. Nedopustivo je sve veće uplitanje FINA-e u nelojalnu tržišnu utakmicu s privatnim poduzetnicima u brojnim područjima a sada i u izdavanje eRačuna. FINA kao izdavač certifikata je više nego dovoljna kontrola države u cilju postizanja sigurnosti. Ako zaista promoviramo privatno poduzetništvo FINA-i nije mjesto u ovome poslu. Uvjeren sam kako će uslijediti brojne tužbe i šteta za državni proračuna ako se ne promijeni sporni članak 6. stavak 2. | Nije prihvaćen | Zahvaljujemo na Vašem komentaru te navodimo kako slijedi. Komentar je izvedenica prethodnih komentara uperenih ne na meritum prijedloga Zakona već isključivo protiv FINA-e, sadrži iste sintagme, čak rečenice i rečenične konstrukcije iz čega zaključujemo o evidentnom utjecaja pojedinog informacijskog posrednika. Nastavno na Vaše navode vezane uz FINA-u i "uplitanje" u ovaj posao, potrebno je reći kako je FINA bila prvi informacijski posrednik na hrvatskom tržištu, sa nebrojenim ulaganjima u ovaj sustav (kako samostalnim tako i sufinanciranjem od strane Europske komisije i EU fondova). Dakle, ne ulaže samo privatni sektor u napredna rješenja. Nadalje, možemo se složiti da aplikacije s primjenom elektroničkog potpisa i za razmjenu elektroničkih dokumenata nisu više nikakva novost. Nadalje, nije jasno u kakvoj su vezi proizvođači koji šire tržište izvan Hrvatske u odnosu na Zakon o državnoj informacijskoj infrastrukturi u Vašem komentaru, odnosno iz ovog komentara se upravo iščitava utjecaj jednog informacijskog posrednika. Također, FINAje integrirana na međunarodni sustav javne nabave za razmjenu eRačuna (Peppol) za međunarodnu razmjenu eRačuna, ukoliko je to bitno za navedeni komentar. Ponovno ističemo kako nema monopola na tržištu obzirom će na tržištu i dalje kao i do sada djelovati informacijski posrednici, već država centralnim sustavom želi postići prethodno navedene koristi, kao što je navedeno u svim prethodnim komentarima. Država je Zakonom o državnoj informacijskoj infrastrukturi I Uredbom odlučila konsolidirati IT usluge te je definirala pružatelje dijeljenih usluga. Nadalje, vezano uz potpuno neutemeljene navode da bi sredstva EU bila ugrožena ili se morala vraćati, posebno ističemo kako slijedi. ERPovi prilagođeni eRačunu financirani od strane EU će morati napraviti prilagodbu na novu normu i standarde te se spojiti na centralni sustav. Ne vidimo razloga povrata sredstava za razvoj rješenja unutar ERPova. Ako implicirate financiranje iz CEF telecoma, onda je bitno znati: Od strane Europske komisije sufinanciran je razvoj platforme centralnog sustava za razmjenu elektroničkih računa prema javnim naručiteljima, sa Ministarstvom kao nositeljem konzorcija, obzirom je Država odabrala još 2015.g.ovakav model razmjene. Projekti kojima je EU komisija financirala razvoj centralne platforme navodimo kako slijedi: 1.Croatian eInvoicing Business to Administration Exchange Project 2.eINVOICING for Croatian Public Authorities, a sljedeći projekt je ove godine odobren za financiranje, koji se nastavlja na izgradnju platforme, sa 81 konzorcijskim partnerom. Konzorcij je formiran nakon javnog poziva upućen svim lokalnim i regionalnim javnim naručiteljima, sa definiranim opsegom integracije na centralnu točku: 3. Croatian eInvoicing for Local and Regional Authorities. U svim projektima su sudjelovali javni naručitelji, drugi informacijski posrednici, sistemski integratori i pošiljatelji. Isti su javno predstavljani na skupovima i u medijima, upravo najavljujući ovakav odabir primjene Direktive i Zakona. Nadalje, nastavno na netočne navode o nedostatnim kadrovima u FINA-i, navidi se kako ista ima gotovo 3000 zaposlenih, stoga je nejasan Vaš navod o nedostatnim kadrovima. Nadalje, nije jasan navod oko kontrole države/FINA-e vezane uz digitalne certifikate, koju spominjete. Naime, to je komercijalni posao te su u RH evidentirana 3 pružatelja usluge povjerenja (izdavanja digitalnih certifikata) koji djeluju na tržištu (AKD, FINA, Zagrebačka banka, s time da je AKD d.o.o. i izdavatelj digitalnih certifikata na osobnoj iskaznici, sukladno Zakonu o osobnoj iskaznici). Nadalje, netočan je i Vaš navod da bi se FINA sada počela uplitati u područje eRačuna, obzirom je bila prvi javni informacijski posrednik, kao što je već izneseno i sa navedenom uslugom se bavi od 2007.godine. Vezano uz posljednji komentar/navod, navodimo kako su ovakve paušalne prijetnje tužbama pravno neutemeljene. Ne vidimo razloga tužbama obzirom na njihovu osnovanost vezano uz ovaj prijedlog Zakona. |
| 2 | Teched savjetodavne usluge d.o.o. | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ELEKTRONIČKOM IZDAVANJU RAČUNA U JAVNOJ NABAVI | Kao tvrtka koja godinama radi na informatizaciji državne uprave, svakako podržavamo uvođenje e-računa u poslovanje. Smatramo da se određivanjem jednog informacijskog posrednika za državna tijela, agencije i urede mogu ostvariti brojne prednosti koje su nabrojane u nacrtu prijedloga zakona, a od kojih bi kao vrlo značajne izdvojili povećanje transparentnosti fiskalnog učinka prilikom trošenja javnih sredstava na način da se dovedu u vezu rashodna strana državnog proračuna sa stvarnim zaprimljenim računima. Smatramo da se ove prednosti mogu ostvariti isključivo ako država za svoja tijela, agencije i urede propiše jednog informacijskog posrednika. | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na komentaru i podršci. |
| 3 | Siniša Lukač | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ELEKTRONIČKOM IZDAVANJU RAČUNA U JAVNOJ NABAVI | Držim da je prijedlog Zakona dobar i podržavam ga. FINA je praktički od svog nastanka u ovoj i sličnim vrstama posla, te smatram da treba iskoristiti to stečeno znanje, ali i druge resurse kako bi unaprijedili poslovanje posebice kada je država u pitanju. Ovdje se po mom sudu ne radi samo o informatičkom rješenju, nego i svakoj drugoj vrsti pomoći prvenstvaeno savjetodavnoj kada se u relativno kratkom roku treba omogućiti ovaj servis za veliki broj subjekata od kojih mnogi nemaju vlastite resurse i znanja da implementiraju ovako nešto. U svakom slučaju podržavam. | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na komentaru i podršci. |
| 4 | RIS d.o.o. | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ELEKTRONIČKOM IZDAVANJU RAČUNA U JAVNOJ NABAVI | Nacrt zakona izravno nameće javnim naručiteljima informacijskog posrednika, što je protivno svim pravilima tržišnog natjecanja, budući da na hrvatskom tržištu veći broj posrednika pruža predmetnu uslugu. | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na komentaru te navodimo kako slijedi. Insinuaciju kako bi Nacrt prijedloga zakona o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi bio protivan pravilima tržišnoga natjecanja u potpunosti odbacujemo kao neutemeljenu i netočnu.Uloga FINA-e kao informacijskog posrednika za zaprimanje elektroničkih računa i pratećih isprava za određene javne naručitelje već je propisana (v. Odluku o zaprimanju strukturiranih računa u elektroničkom obliku i pratećih isprava za tijela državne uprave/proračunske korisnike državnog proračuna, NN 124/2015). Ovim zakonom se temeljem pozitivnih iskustava u provedbi navedene odluke i uloge FINE kao pružatelja dijeljenih usluga sukladno Zakonu o državnoj informacijskoj infrastrukturi (NN 92/14) i Uredbi o organizacijskim i tehničkim standardima za povezivanje na državnu informacijsku infrastrukturu (NN 60/2017) proširuje uloga FINE kao informacijskog posrednika na zaprimanje i slanje elektroničkih računa i pratećih isprava za javne naručitelje. Razlog za takvu ulogu FINE nije u njezinu favoriziranju niti se time šteti tržišnom natjecanju u ovom području. Razlog leži u pojednostavljenju, jačanju pravne sigurnosti i smanjenju operativnih troškova pri razmjeni elektroničkih računa što su ciljevi koje je pred države članice postavila Direktiva 2014/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi (Službeni list Europske unije, L 133 od 06.05.2014., dalje: Direktiva). Kako bi se ostvarila maksimalna dobrobiti uvođenja zajedničke europske norme potrebno je da svaka zemlja članica za sebe predvidi najpogodniji model uspostave povezivanja između entiteta koji će sudjelovati u razmjeni elektroničkih računa. Ali pri provedbi Direktive države članice trebale bi uzeti u obzir potrebe malih i srednjih poduzeća, manjih javnih naručitelja i naručitelja te svim javnim naručiteljima, naručiteljima i dobavljačima staviti na raspolaganje potrebnu podršku kako bi se europska norma o elektroničkom izdavanju računa mogla koristiti (točka 41. preambule Direktive). Model koji proizlazi iz ovoga zakona je upravo pružanje potrebne podrške javnim naručiteljima, naručiteljima i dobavljačima koji im omogućava jednostavno povezivanje sa svim sudionicima bez potrebe za korištenjem različitih protokola u slučaju povezivanja gospodarskih subjekata između dva i više različitih informacijskih posrednika čime se stvaraju značajne uštede u smislu integracijskih i operativnih troškova. Uz to, primjenom središnje točke odnosno središnjeg informacijskog posrednika za javne naručitelje (FINA) omogućuje se jednostavnost korištenja sustava razmjene elektroničkih računa za javne naručitelje, s obzirom da izdavatelji računa neće morati voditi računa o tome gdje se nalazi pojedini javni ili sektorski naručitelj, već će biti nesmetan u slanju elektroničkih računa, bilo samostalno, bilo preko odabranog informacijskog posrednika. Dodatno, navedeni model pojednostavljuje korištenje sustava i svim informacijskim posrednicima, obzirom da neće morati uspostavljati pojedinačne veze jedni prema drugima kako bi elektronički račun stigao od izdavatelja prema naručitelju. Na kraju navodimo kako je cilj predlagatelja ovim zakonodavnim prijedlogom konačno omogućiti 100%-tno zaprimanje i izdavanje eRačuna u postupcima javne nabave, zbog postizanja procijenjene proračunske uštede od 6% do 13% ukupnog iznosa javne nabave, odnosno oko cca 2,6 milijarde kuna godišnje. Cilj je također uspostava cjelovitog procesa integrirane elektroničke javne nabave od objave nadmetanja, preko elektroničkog podnošenja ponuda, nadzora izvršenja ugovora, eRačuna i ePlaćanja, čime će se moći ostvariti maksimalni učinci digitalizacije procesa javne nabave u Republici Hrvatskoj, sa svim uštedama i transparentnošću. Naime, uvođenjem elektroničkog fakturiranja u poslovne procese omogućava se porezni nadzor te bilo koja revizija financijskog poslovanja u realnom vremenu, što predstavlja neprocjenjiv moment za transparentnost fiskalnog učinka, pogotovo kada se radi o postupcima javne nabave. |
| 5 | Pakel d.o.o. | VI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 16. | S obzirom na dosadašnje iskustvo, možemo reći kako je proces prilagodbe programskog rješenja i poslovnih procesa za zaprimanje e-računa višestruko složeniji od prilagodbe za slanje e-računa. Sukladno tome, smatramo da bi se rok za izdavanje također trebao pomaknuti na 1.12.2018. Uz kvalitetnu podršku iskusnog informacijskog posrednika taj rok bi trebao biti izvediv svim javnim i sektorskim naručiteljima. Jednako tako, napominjemo kako bi pomicanje roka za izdavanje doprinijelo uštedi dodatnih desetaka milijuna kuna | Nije prihvaćen | Zahvaljujemo na komentaru te navodimo kako slijedi.Upravo zbog različitih stupnjeva spremnosti svih dionika i prilagodbe na zaprimanje i izdavanje eRačuna sukladno EU normi predlagatelj se odlučio na rokove sukladno članku 16. ovoga Nacrta prijedloga Zakona. |
| 6 | Pakel d.o.o. | Zaprimanje i obrada elektroničkih računa, Članak 6. | Smatramo da iako postoje primjeri gdje se državnom tijelu dodjeljuje obaveza usluživanja državnih tijela po pitanju razmjene e-računa smatramo da, u skladu sa prethodnim komentarom i odredbama ovog zakona, nije potrebno definirati jednog posrednika za sve javne naručitelje. Naime, odredbe koje slijede ovaj članak definiraju da će spomenuti informacijski posrednik imati propisanu naknadu za obavljanje usluge što će određene subjekte na tržištu kojima su neki javni naručitelji konkurenti staviti u nepravedan položaj. | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na komentaru te navodimo kako slijedi.Sve tvrtke koje razvijaju programe, procese, implementiraju rješenja u sustavima za naplatu, u sustavima za kolanje računa i slično, kao i do sada su i dalje slobodne raditi, bez ograničenja i uvjeta, sa bilo kojom institucijom pa tako i javnim naručiteljima. Ulaganja i prilagodbe su nužne zbog prilagodbe propisanim standardima i normi koje je propisala direktiva, neovisno o informacijskom posredniku na kojeg će se u konačnici integrirati. Jednaka obveza je i za sve tržišne informacijske posrednike koji već djeuluju ili će tek djelovati na tržištu. Norma je nova za cijelo europsko tržište i svaki dionik procesa razmjene elektroničkih računa je dužan napraviti prilagodbu i mapiranje, koliko god da već postoji od prije na tržištu te unatoč početnim prethodnim ulaganjima koje je imao. Dakle, ista nisu nužna zbog centralnog sustava koji je država propisala u svrhu jedinstvenog čvora već zbog novih propisa i sintaksi koji propisaju načine mapiranja sustava za razmjene računa u zadanoj strukturi. Informacijski posrednici su i dalje poželjni na tržištu, sistemski integratori i tvrtke koje sudjeluju u razvoju nekog procesa također. Navedeno ne može umanjiti potrebu za jedinstvenim sustavom na koji će sve navedene institucije napraviti integraciju kako bi se postigla višestruka korist. Država je odabrala imati centralni sustav putem kojeg će moći kontrolirati i pratiti razmjenu elektroničkih računa u segmentu javnih naručitelja. S druge strane, kao što je u objašnjenju navedeno, 3korner odnosno 4korner model koji je ovdje odabran, koji europska komisija i preporuča, osigurava olakšane integracije i povezivanje na jedinstveni način. U protivnom, svaka tvrtka bi se morala međusobno integrirati sa svakim, uzrokovavši time i pošiljateljima velik broj različitih integracija, različitih veza i kanala za održavanje ne znajući pritom gdje je zapravo odgovarajuća točka za pojedinu instituciju na koju se treba povezati. Navedeno u globalu komplicira i poskupljuje sustav za sve sudionike, a pritom država ponovno ne može imati kontrolu niti podatke o brojnim sustavima i dakako računima koji se pritom razmjenjuju sa državom. Detaljnije pojašnjenje oko odabira modela je izneseno u objašnjenju samog Zakona. Vezano uz naknade, navodi se kako svi ostali korisnici nisu predmet ovoga Zakona, a same naknade još nisu definirane te ne možemo prejudicirati i paušalno govoriti o tome hoće li biti povoljnije ili nepovoljnije, odnosno da bi u konačnici bilo koga stavljale u nepravedan položaj. |
| 7 | Pakel d.o.o. | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ELEKTRONIČKOM IZDAVANJU RAČUNA U JAVNOJ NABAVI | Tvrtka Pakel d.o.o. već nekoliko godina podržava razmjenu e-računa kroz svoje programsko rješenje. Svakako podržavamo namjeru ovog zakona za obavezno uvođenje e-računa, međutim smatramo da postoji mogućnost poboljšanja određenih odredbi. S obzirom na dosadašnje iskustvo u radu s našim partnerom, informacijskim posrednikom, smatramo da nema potrebe za definiranjem nekog posrednika koji bi bio obavezan usluživati sve javne naručitelje, jer na hrvatskom tržištu postoje posrednici koji su dokazali da svojim stručnim i savjetodavnim radom te dostupnim resursima mogu uspješno te na brz i bezbolan odraditi implementaciju e-računa kod korisnika. | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na podršci te navodimo kako slijedi.Sve tvrtke koje razvijaju programe, procese, implementiraju rješenja u sustavima za naplatu, u sustavima za kolanje računa i slično, kao i do sada su i dalje slobodne raditi, bez ograničenja i uvjeta, sa bilo kojom institucijom pa tako i javnim naručiteljima. Ulaganja i prilagodbe su nužne zbog prilagodbe propisanim standardima i normi koje je propisala direktiva, neovisno o informacijskom posredniku na kojeg će se u konačnici integrirati. Jednaka obveza je i za sve tržišne informacijske posrednike koji već djeuluju ili će tek djelovati na tržištu. Norma je nova za cijelo europsko tržište i svaki dionik procesa razmjene elektroničkih računa je dužan napraviti prilagodbu i mapiranje, koliko god da već postoji od prije na tržištu te unatoč početnim prethodnim ulaganjima koje je imao. Dakle, ista nisu nužna zbog centralnog sustava koji je država propisala u svrhu jedinstvenog čvora već zbog novih propisa i sintaksi koji propisaju načine mapiranja sustava za razmjene računa u zadanoj strukturi. Informacijski posrednici su i dalje poželjni na tržištu, sistemski integratori i tvrtke koje sudjeluju u razvoju nekog procesa također. Navedeno ne može umanjiti potrebu za jedinstvenim sustavom na koji će sve navedene institucije napraviti integraciju kako bi se postigla višestruka korist. Država je odabrala imati centralni sustav putem kojeg će moći kontrolirati i pratiti razmjenu elektroničkih računa u segmentu javnih naručitelja. S druge strane, kao što je u objašnjenju navedeno, 3korner odnosno 4korner model koji je ovdje odabran, koji europska komisija i preporuča, osigurava olakšane integracije i povezivanje na jedinstveni način. U protivnom, svaka tvrtka bi se morala međusobno integrirati sa svakim, uzrokovavši time i pošiljateljima velik broj različitih integracija, različitih veza i kanala za održavanje ne znajući pritom gdje je zapravo odgovarajuća točka za pojedinu instituciju na koju se treba povezati. Navedeno u globalu komplicira i poskupljuje sustav za sve sudionike, a pritom država ponovno ne može imati kontrolu niti podatke o brojnim sustavima i dakako računima koji se pritom razmjenjuju sa državom. Detaljnije pojašnjenje oko odabira modela je izneseno u objašnjenju samog Zakona. |
| 8 | OPĆINA VILJEVO | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ELEKTRONIČKOM IZDAVANJU RAČUNA U JAVNOJ NABAVI | Mi već dulje vrijeme šaljemo eRačune te smatramo da bi rok prilagodbe svih javnih naručitelja za obvezu slanja eRačuna trebao biti jednak roku za obvezu zaprimanja, a to je 1.12.2018. godine. Ako smo mi uložili resurse za unapređenje poslovanja bez imperativa zakonodavca, smatramo da bi nam se i ostali javni naručitelji trebali što ranije pridružiti, a kako bismo svi zajedno pozitivno djelovali na konkurentnost hrvatskog gospodarstva. | Prihvaćen | Zahvaljujemo na komentaru te navodimo kako slijedi. Za svaku pohvalu je ažurnost i osviještenost Općine Viljevo, koja je prepoznala sve benefite razmjene eRačuna. U ovom slučaju predlagatelj zakona je ocijenio (procjenjujući spremnost malih entiteta što tržišnih što javnih) da je predloženo uvođenje obveze za zaprimanje eRačuna s 1.12.2018. te obvezno izdavanje (i zaprimanje) eRačuna s 1.7.2019. optimalno rješenje i ostavlja prostora za sve koji su još uvijek relativno nespremni za prelazak na elektroničko fakturiranje. |
| 9 | Općina Suhopolje | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ELEKTRONIČKOM IZDAVANJU RAČUNA U JAVNOJ NABAVI | 4 javna naručitelja dobili su CEF bespovratna sredstva(EU)za implementaciju eRačuna u javnoj nabavi u konzorciju s informacijskim posrednikom Moj-eRačun. Iz toga se jasno vidi da EU omogućava javnim naručiteljima da samostalno izaberu informacijskog posrednika, a ne favorizira se nikakva državna firma poput FINA-e | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na komentaru te navodimo kako slijedi. Provedbena agencija za CEF - INEA u odabiru projekata za financiranje iz CEF fonda, ne propituje model koji je pojedina država odabrala, dakle niti pojedini zabranjuje niti pojedini nameće. Pa samim time na evaluaciju ne utječe ovo što se navodi, da je time pokazala preferencije za pojedinim rješenjem, štoviše informacijskim posrednikom. No, projekt na koji se referencirate, a za koji ste kao projektni partneri definirali opseg, u svome sažetku i implicira odnosno obvezuje povezivanje na centralni sustav države te dakako interne prilagodbe vaših sustava novoj normi i standardu. Prilagodba normi i standardu je upravo ono što je bio predmet financiranja ovog objavljenog poziva, stoga se čini logičnim odabir INEE da vas u tome podrži u financiranju. Drugi odabrani hrvatski projekt na istom pozivu jest onaj sa 81 konzorcijskim partnerom, javnim naručiteljema, koji će se spajati direktno na centralni sustav, pritom također zadovoljavajući obvezu prilagodbe normi i standardu. Dakle, Europska komisija je podržala oba projekta jer je cilj koji su nametnuli za zadovoljenje uvjeta za financiranje, ostvaren u oba slučaja. Tu nema ničeg spornog niti se uopće treba dovoditi u pitanje pristranost pojedinih hrvatskih institucija. Uostalom uloga FINA-e kao informacijskog posrednika za zaprimanje elektroničkih računa i pratećih isprava za određene javne naručitelje već je propisana (v. Odluku o zaprimanju strukturiranih računa u elektroničkom obliku i pratećih isprava za tijela državne uprave/proračunske korisnike državnog proračuna, NN 124/2015). Ovim zakonom se temeljem pozitivnih iskustava u provedbi navedene odluke i uloge FINA-e kao pružatelja dijeljenih usluga sukladno Zakonu o državnoj informacijskoj infrastrukturi (NN 92/14) i Uredbi o organizacijskim i tehničkim standardima za povezivanje na državnu informacijsku infrastrukturu (NN 60/2017) proširuje uloga FINA-e kao informacijskog posrednika na zaprimanje i slanje elektroničkih računa i pratećih isprava za javne naručitelje. Razlog za takvu ulogu FINA-e nije u njezinu favoriziranju niti se time šteti tržišnom natjecanju u ovom području. Razlog leži u pojednostavljenju, jačanju pravne sigurnosti i smanjenju operativnih troškova pri razmjeni elektroničkih računa što su ciljevi koje je pred države članice postavila Direktiva 2014/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi (Službeni list Europske unije, L 133 od 06.05.2014., dalje: Direktiva). |
| 10 | Općina Skrad | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ELEKTRONIČKOM IZDAVANJU RAČUNA U JAVNOJ NABAVI | Mislimo da kao javni naručitelj trebamo imati pravo odabira informacijskog posrednika prema razini i kvaliteti usluge koju pruža. Vjerujemo da FINA neće imati dovoljno stručnosti ni ljudstva da u zadanim rokovima pripremi sve javne naručitelje na slanje i zaprimanje eRačuna. | Nije prihvaćen | Uloga FINE kao informacijskog posrednika za zaprimanje elektroničkih računa i pratećih isprava za određene javne naručitelje već je propisana (v. Odluku o zaprimanju strukturiranih računa u elektroničkom obliku i pratećih isprava za tijela državne uprave/proračunske korisnike državnog proračuna, NN 124/2015). Ovim zakonom se temeljem pozitivnih iskustava u provedbi navedene odluke i uloge FINE kao pružatelja dijeljenih usluga sukladno Zakonu o državnoj informacijskoj infrastrukturi (NN 92/14) i Uredbi o organizacijskim i tehničkim standardima za povezivanje na državnu informacijsku infrastrukturu (NN 60/2017) proširuje uloga FINE kao informacijskog posrednika na zaprimanje i slanje elektroničkih računa i pratećih isprava za javne naručitelje. Razlog za takvu ulogu FINE nije u njezinu favoriziranju niti se time šteti tržišnom natjecanju u ovom području. Razlog leži u pojednostavljenju, jačanju pravne sigurnosti i smanjenju operativnih troškova pri razmjeni elektroničkih računa što su ciljevi koje je pred države članice postavila Direktiva 2014/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi (Službeni list Europske unije, L 133 od 06.05.2014., dalje: Direktiva). Kako bi se ostvarila maksimalna dobrobiti uvođenja zajedničke europske norme potrebno je da svaka zemlja članica za sebe predvidi najpogodniji model uspostave povezivanja između entiteta koji će sudjelovati u razmjeni elektroničkih računa. Ali pri provedbi Direktive države članice trebale bi uzeti u obzir potrebe malih i srednjih poduzeća, manjih javnih naručitelja i naručitelja te svim javnim naručiteljima, naručiteljima i dobavljačima staviti na raspolaganje potrebnu podršku kako bi se europska norma o elektroničkom izdavanju računa mogla koristiti (točka 41. preambule Direktive). Model koji proizlazi iz ovoga zakona je upravo pružanje potrebne podrške javnim naručiteljima, naručiteljima i dobavljačima koji im omogućava jednostavno povezivanje sa svim sudionicima bez potrebe za korištenjem različitih protokola u slučaju povezivanja gospodarskih subjekata između dva i više različitih informacijskih posrednika čime se stvaraju značajne uštede u smislu integracijskih i operativnih troškova. Uz to, primjenom središnje točke odnosno središnjeg informacijskog posrednika za javne naručitelje (FINA) omogućuje se jednostavnost korištenja sustava razmjene elektroničkih računa za javne naručitelje, s obzirom da izdavatelji računa neće morati voditi računa o tome gdje se nalazi pojedini javni ili sektorski naručitelj, već će biti nesmetan u slanju elektroničkih računa, bilo samostalno, bilo preko odabranog informacijskog posrednika. Dodatno, navedeni model pojednostavljuje korištenje sustava i svim informacijskim posrednicima, obzirom da neće morati uspostavljati pojedinačne veze jedni prema drugima kako bi elektronički račun stigao od izdavatelja prema naručitelju. |
| 11 | Općina Kalinovac | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ELEKTRONIČKOM IZDAVANJU RAČUNA U JAVNOJ NABAVI | Naša općina aplicirala je za bespovratna sredstva od strane EU za implementaciju eRačuna u konzorciju sa servisom Moj-eRačun kao nositeljem projekta i pružateljem predmetne usluge te još nekoliko članova, a koji su također javni naručitelj. Budući da EU ne favorizira državna tijela kao informacijske posrednike za javna poduzeća, ne vidimo razlog da Hrvatska bude iznimka. Smatramo da bi svaki subjekt, bio on iz javnog ili privatnog sektora trebao imati pravo odabira pružatelja usluge | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na komentaru. Nastavno na isti, navodimo kako slijedi. Sve tvrtke koje razvijaju programe, procese, implementiraju rješenja u sustavima za naplatu, u sustavima za kolanje računa i slično, su i dalje slobodne raditi, bez ograničenja i uvjeta, sa bilo kojom institucijom pa tako i javnim naručiteljima. Ulaganja i prilagodbe su nužne zbog prilagodbe propisanim standardima i normi koje je propisala direktiva, neovisno o informacijskom posredniku na kojeg će se u konačnici integrirati. Jednaka obveza je i za sve tržišne informacijske posrednike koji već djeuluju ili će tek djelovati na tržištu. Norma eRačun je nova za cijelo europsko tržište i svaki dionik procesa razmjene elektroničkih računa je dužan napraviti prilagodbu i mapiranje, koliko god da već postoji od prije na tržištu te unatoč početnim prethodnim ulaganjima koje je imao. Dakle, ista nisu nužna zbog centralnog sustava koji je država propisala u svrhu jedinstvenog čvora već zbog novih propisa i sintaksi koji propisuju načine mapiranja sustava za razmjene računa u zadanoj strukturi. Informacijski posrednici su i dalje apsolutno slobodni i poželjni na tržištu, sistemski integratori i tvrtke koje sudjeluju u razvoju nekog procesa također. Navedeno ne može umanjiti potrebu za jedinstvenim sustavom na koji će sve navedene institucije napraviti integraciju kako bi se postigla višestruka korist. Država je odabrala imati centralni sustav putem kojeg će moći kontrolirati i pratiti razmjenu elektroničkih računa u segmentu javnih naručitelja. S druge strane, kao što je u objašnjenju navedeno, 3korner odnosno specifični 4korner model koji je ovdje odabran, koji europska komisija i preporuča, osigurava olakšane integracije i povezivanje na jedinstveni način. U protivnom, svaka tvrtka bi se morala međusobno integrirati sa svakim, uzrokovavši time i pošiljateljima velik broj različitih integracija, različitih veza i kanala za održavanje ne znajući pritom gdje je zapravo odgovarajuća točka za pojedinu instituciju na koju se treba povezati. Navedeno u globalu definitivno komplicira i poskupljuje sustav za sve sudionike, a pritom država ponovno ne može imati kontrolu niti podatke o brojnim sustavima i dakako računima koji se pritom razmjenjuju sa državom. Detaljnije pojašnjenje oko odabira modela je izneseno u objašnjenju samog Zakona. Nadalje, vezano uz CEF Program i projekte, INEA u odabiru projekata za financiranje iz CEF fonda, ne propituje model koji je pojedina država odabrala, dakle niti pojedini zabranjuje niti pojedini nameće. Pa samim time na evaluaciju ne utječe ovo što se navodi, da je time pokazala preferencije za pojedinim rješenjem, štoviše informacijskim posrednikom. No, projekt na koji se referencirate, a za koji ste kao projektni partneri definirali opseg, u svome sažetku i implicira odnosno obvezuje povezivanje na centralni sustav države te dakako interne prilagodbe vaših sustava novoj normi i standardu. Prilagodba normi i standardu je upravo ono što je bio predmet financiranja ovog objavljenog poziva, stoga se čini logičnim odabir INEAe da vas u tome podrži u financiranju. Također, još jedan odabrani za financiranje hrvatski projekt na istom pozivu jest onaj sa 81 konzorcijskim partnerom, javnim naručiteljema, koji će se spajati direktno na centralni sustav, pritom također zadovoljavajući obvezu prilagodbe normi i standardu. Dakle, europska komisija je podržala oba projekta jer je cilj koji su nametnuli za zadovoljenje uvjeta za financiranje, ostvaren u oba slučaja. Tu nema ničeg spornog niti se uopće treba dovoditi u pitanje pristranost pojedinih hrvatskih institucija. |
| 12 | OPĆINA JASENOVAC | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ELEKTRONIČKOM IZDAVANJU RAČUNA U JAVNOJ NABAVI | Smatramo da ne postoji opravdan razlog da se FINA definira kao informacijski posrednik za javne naručitelje. Naime, u RH postoje 4 javna naručitelja koji su sudjelovali u CEF natječaju u konzorciju s posrednikom Moj-eRačun te su dobili bespovratna sredstva iz EU. Time je vidljivo da se i u EU javnim naručiteljima omogućava korištenje usluga bilo kojeg informacijskog posrednika. | Primljeno na znanje | Sve tvrtke koje razvijaju programe, procese, implementiraju rješenja u sustavima za naplatu, u sustavima za kolanje računa i slično, su i dalje slobodne raditi, bez ograničenja i uvjeta, sa bilo kojom institucijom pa tako i javnim naručiteljima. Ulaganja i prilagodbe su nužne zbog prilagodbe propisanim standardima i normi koje je propisala direktiva, neovisno o informacijskom posredniku na kojeg će se u konačnici integrirati. Jednaka obveza je i za sve tržišne informacijske posrednike koji već djeuluju ili će tek djelovati na tržištu. Norma je nova za cijelo europsko tržište i svaki dionik procesa razmjene elektroničkih računa je dužan napraviti prilagodbu i mapiranje, koliko god da već postoji od prije na tržištu te unatoč početnim prethodnim ulaganjima koje je imao. Dakle, ista nisu nužna zbog centralnog sustava koji je država propisala u svrhu jedinstvenog čvora već zbog novih propisa i sintaksi koji propisaju načine mapiranja sustava za razmjene računa u zadanoj strukturi. Informacijski posrednici su i dalje poželjni na tržištu, sistemski integratori i tvrtke koje sudjeluju u razvoju nekog procesa također. Navedeno ne može umanjiti potrebu za jedinstvenim sustavom na koji će sve navedene institucije napraviti integraciju kako bi se postigla višestruka korist. Država je odabrala imati centralni sustav putem kojeg će moći kontrolirati i pratiti razmjenu elektroničkih računa u segmentu javnih naručitelja. S druge strane, kao što je u objašnjenju navedeno, 3korner odnosno 4korner model koji je ovdje odabran, koji europska komisija i preporuča, osigurava olakšane integracije i povezivanje na jedinstveni način. U protivnom, svaka tvrtka bi se morala međusobno integrirati sa svakim, uzrokovavši time i pošiljateljima velik broj različitih integracija, različitih veza i kanala za održavanje ne znajući pritom gdje je zapravo odgovarajuća točka za pojedinu instituciju na koju se treba povezati. Navedeno u globalu komplicira i poskupljuje sustav za sve sudionike, a pritom država ponovno ne može imati kontrolu niti podatke o brojnim sustavima i dakako računima koji se pritom razmjenjuju sa državom. Nadalje, INEA u odabiru projekata za financiranje iz CEF fonda, ne propituje model koji je pojedina država odabrala, dakle niti pojedini zabranjuje niti pojedini nameće. Pa samim time na evaluaciju ne utječe ovo što se navodi, da je time pokazala preferencije za pojedinim rješenjem, štoviše informacijskim posrednikom. No, projekt na koji se referencirate, a za koji ste kao projektni partneri definirali opseg, u svome sažetku i implicira odnosno obvezuje povezivanje na centralni sustav države te dakako interne prilagodbe vaših sustava novoj normi i standardu. Prilagodba normi i standardu je upravo ono što je bio predmet financiranja ovog objavljenog poziva, stoga se čini logičnim odabir INEE da vas u tome podrži u financiranju. Drugi odabrani hrvatski projekt na istom pozivu jest onaj sa 81 konzorcijskim partnerom, javnim naručiteljem, koji će se spajati direktno na centralni sustav, pritom također zadovoljavajući obvezu prilagodbe normi i standardu. Dakle, Europska komisija je podržala oba projekta jer je cilj koji su nametnuli za zadovoljenje uvjeta za financiranje, ostvaren u oba slučaja. Tu nema ničeg spornog. |
| 13 | Općina Jasenice | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ELEKTRONIČKOM IZDAVANJU RAČUNA U JAVNOJ NABAVI | Poštovani, FINA prilikom pružanja svoje usluge pruža tehničku mogućnost slanja eRačuna, no dodatne mogućnosti, odnosno podrška prilikom korištenja usluge znatno je manjeg opsega od onog kojeg pružaju ostali posrednici na tržištu. Shodno tome, upitno je hoće li prelazak javnih naručitelja na eRačune u režiji FINA-e biti kompletno bezbolan proces, kao što bi u suprotnom vjerojatno bio da svaki javni naručitelj ima pravo odabira svog informacijskog posrednika. | Primljeno na znanje | Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta prepoznalo je važnost potrebe za harmonizacijom nacionalnog zakonodavstva sa predmetnom Direktivom, zbog potrebe smanjenja i uklanjanja prepreka prekograničnoj trgovini na području Europske unije. Elektronička razmjena računa omogućuje međusobno povezivanje gospodarstvenika, kao i tijela javne vlasti te u konačnici dovodi do konkurentnijega poslovanja svih tržišnih dionika. Uvođenjem elektroničkog fakturiranja u poslovanje, kroz ostvarivanje svih prednosti koje moderna tehnologija omogućava, ubrzavaju se i automatiziraju poslovni procesi, smanjuju troškovi poslovanja, ostvaruju značajne uštede te se potencijalno stvara veća dodana vrijednost u poslovanju, kako u poslovnom sektoru tako i u državnoj upravi. U državama članicama trenutačno postoji i upotrebljava se nekoliko svjetskih, nacionalnih, regionalnih i vlasničkih normi za elektroničko izdavanje računa. Niti jedna od tih normi ne prevladava i većina njih nije međusobno interoperabilna. Zbog mnogostrukih normi koje nisu interoperabilne dolazi do pretjerane složenosti, pravne nesigurnosti i dodatnih operativnih troškova za gospodarske subjekte koji se služe elektroničkim računima diljem država članica. Gospodarski subjekti koji žele obavljati djelatnosti prekogranične nabave često se moraju uskladiti s novom normom o elektroničkom izdavanju računa svaki put kad uđu na novo tržište. Budući da odvraćaju gospodarske subjekte od toga da obavljaju djelatnosti prekogranične nabave, nepodudarni pravni i tehnički zahtjevi u vezi s elektroničkim računima predstavljaju prepreke pristupu tržištu u prekograničnoj javnoj nabavi i prepreke trgovini. Oni narušavaju temeljne slobode i time izravno utječu na funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Stoga, bilo je potrebno ukloniti ili smanjiti prepreke prekograničnoj trgovini koje nastaju zbog istovremenog postojanja nekoliko različitih pravnih zahtjeva i tehničkih normi o elektroničkom izdavanju računa i zbog nedostatka interoperabilnosti. Kako bi se ostvarila maksimalna dobrobiti uvođenja zajedničke europske norme potrebno je da svaka zemlja članica za sebe predvidi najpogodniji model uspostave povezivanja između entiteta koji će sudjelovati u razmjeni elektroničkih računa. Evolucijski razvoj elektroničkog računa profilirao je dobro poznate modele razmjene koje možemo podijeliti na direktnu vezu i centralizirane modele poput (eng. three corner i eng. four corner). Obzirom na veliki broj sudionika u procesu javne nabave u RH, upotreba direktne veze nije prihvatljivo rješenje. Navedeni oblik je prihvatljiv i opravdan samo onda kada dva gospodarska subjekta između sebe izmjenjuju izrazito veliku količinu dokumenata odnosno kada značajan dio poslovanja otpada na razmjenu dokumenata isključivo s predmetnim gospodarskim subjektom. U slučaju da gospodarski subjekt ima uniformnu distribuciju razmjene dokumenata na sve ostale gospodarske subjekte s kojima posluje ovaj oblik postaje neodrživ obzirom da integracijski troškovi prema svim tim gospodarskim subjektima višestruko nadmašuju prednosti ostvarive primjenom elektroničkog računa. U kontekstu izdavanju računa u javnoj nabavi za potrebe Republike Hrvatske broj takvih konekcija bi se mogao iskazivati u milijunima (12,5), čime je vidljiva praktična i financijska neprimjenjivost ovog modela. Jasno je kako bi upotreba nekog od preostalih modela trebala doprinijeti smanjenju složenosti cjelokupne infrastrukture. Međutim, odabir jednog od preostalih modela nije moguće napraviti bez sagledavanja trenutačnog nacionalnog konteksta u smislu razvijenosti i spremnosti na implementaciju istog. Postoje jasni preduvjeti za omogućavanje rada predložene infrastrukture za oba modela. Europska norma za elektronički račun ne ulazi u načine razmjene elektroničkih računa niti propisuje metode i postupke za isto, već samo daje blage smjernice oko mogućih načina. Ovo pak znači da svaki sudionik koji sudjeluje u razmjeni može samostalno odrediti vlastite standarde za povezivanje s drugim sudionicima. Kao i samostalno odrediti način razmjene informacija o krajnjim korisnicima. Primjenjivi four corner model koji bi omogućio dodanu vrijednost u poslovanju ne stvarajući dodatne troškove koji bi proizašli iz samog modela predviđa strogo standardizirane protokole za razmjenu poruka i strogo definiran način evidencije krajnjih korisnika uz cjelokupnu transportnu infrastrukturu koja bi bila održavana od neovisnog tijela i koju bi prihvatili svi informacijski posrednici i pripadajući gospodarski subjekti. U Republici Hrvatskoj ne postoji navedena transportna infrastruktura niti postoji konsenzus u smislu korištenih transportnih standarda i načina razmjene informacija među informacijskim posrednicima. Upravo navedeno four corner model stavlja u položaj neprimjenjivosti obzirom da bi za njegovo ostvarivanje bilo potrebno u potpunosti regulirati tržište u smislu standardizacije transportne infrastrukture. Ovo bi u konačnici značilo da izdavatelj računa može prema naručitelju ispostaviti elektronički račun ne vodeći računa o tome gdje se naručitelj nalazi u promatranoj mreži i koristeći uvijek identičan protokol za dostavu. Zbog nepostojanja navedene standardizacije i predmetne transportne infrastrukture to nije moguće. Alternativa four corner modelu je modificirana verzija three/four corner modela koja bi zadržala njegove dobre strane i omogućila povezivanje svih dionika bez potrebe za razvojem zasebne transportne infrastrukture izgrađujući samo one minimalne komponente koje su potrebne za komunikaciju svih sudionika. Ovakav model bi predvidio da svi sudionici procesa uspostave vezu samo prema pristupnoj točki primjenjujući samo jedan propisani protokol. Registracija sudionika na pristupnu točku bi stvorila potrebni registar predviđen four corner modelom čime bi pristupna točka na sebe preuzela zadatak usmjeravanja kojeg bi mogla obavljati samostalno na osnovu dostavljenih podataka. Ovime bi se u konačnici postigao traženi cilj da izdavatelj računa može prema naručitelju ispostaviti elektronički račun ne vodeći računa o tome gdje se naručitelj nalazi u promatranoj mreži i koristeći uvijek identičan protokol za dostavu. Predloženi model ne utječe na izmjenu modela rada informacijskih posrednika i njihovih korisnika već im omogućava jednostavno povezivanje sa svim sudionicima bez potrebe za korištenjem različitih protokola u slučaju povezivanja gospodarskih subjekata između dva i više različitih informacijskih posrednika čime se stvaraju značajne uštede u smislu integracijskih i operativnih troškova. Drugim riječima, primjenom centralne točke odnosno centralnog informacijskog posrednika za javne naručitelje omogućit ćemo jednostavnost korištenja sustava eRačun za javne naručitelje, obzirom da izdavatelji računa neće morati voditi računa o tome gdje se nalazi pojedini javni ili sektorski naručitelj, već će biti nesmetan u slanju elektroničkih računa, bilo samostalno, bilo preko odabranog informacijskog posrednika. Dodatno, navedeni model pojednostavljuje korištenje sustava i svim informacijskim posrednicima, obzirom da neće morati uspostavljati pojedinačne veze jedni prema drugima kako bi elektronički račun stigao od izdavatelja prema naručitelju. Pored predloženih pojednostavljenja prema kojima se informacijski posrednici ili gospodarski subjekti povezuju na jedan sustav uz standardizirani protokol tu su i ostale prednosti koje tako objedinjen sustav nudi u smislu snažnog analitičkog i nadzornog alata koji ne bi bio moguć upotrebnom distribuiranog modela. U kontekstu praćenja podataka u okviru javne nabave ovaj model može podržati analitiku nad svim razmijenjenim računima te omogućava potpunu rekonstrukciju tijeka dostave i praćenja svakoj pojedinog elektroničkog računa neovisno od informacijskog posrednika s kojim gospodarski subjekt djeluje i transportne trase kojom navedeni elektronički račun prolazi do naručitelja. Time država dobiva transparentan sustav nad kojim može imati nadzor. Glavni cilj je omogućiti 100%-tno zaprimanje i izdavanje eRačuna u postupcima javne nabave, zbog postizanja procijenjene proračunske uštede od 6% do 13% ukupnog iznosa javne nabave, odnosno oko cca 2,6 milijarde kuna godišnje. Cilj je također uspostava cjelovitog procesa integrirane elektroničke javne nabave od objave nadmetanja, preko elektroničkog podnošenja ponuda, nadzora izvršenja ugovora, eRačuna i ePlaćanja, čime će se moći ostvariti maksimalni učinci digitalizacije procesa javne nabave u Republici Hrvatskoj, sa svim uštedama i transparentnošću. Naime, uvođenjem elektroničkog fakturiranja u poslovne procese omogućava se porezni nadzor te bilo koja revizija financijskog poslovanja u realnom vremenu, što predstavlja neprocjenjiv moment za transparentnost fiskalnog učinka, pogotovo kada se radi o postupcima javne nabave. |
| 14 | Općina Đelekovec | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ELEKTRONIČKOM IZDAVANJU RAČUNA U JAVNOJ NABAVI | Predloženi tekst Zakona u svojim odredbama uvelike onemogućava potencijalni razvoj manjih i srednjih IT kompanija koje će u budućnosti možda htjeti korisnicima svojih poslovnih programskih rješenja ponuditi uslugu razmjene eRačuna u razvoju takve usluge | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na komentaru te navodimo kako slijedi. Navod kako bi predložene odredbe zakona uvelike onemogućile potencijalni razvoj manjih i srednjih IT kompanija koje će u budućnosti možda htjeti korisnicima svojih poslovnih programskih rješenja ponuditi uslugu razmjene eRačuna u razvoju takve usluge nije točan. FINA nije isključivi pružatelj usluge razmjene eRačuna na hrvatskom tržištu niti jedini informacijski posrednik. Predloženim se zakonom ne umanjuje mogućnost da svaki informacijski posrednik dobije odgovarajući tržišni udio. dapače upravo je ovaj prijedlog zakona prvi okidač za stvaranje ekosustava u kojem će sudjelovali i sadašnji i budući informacijski posrednici u što većem broju. Naime sve tvrtke koje razvijaju programe, procese, implementiraju rješenja u sustavima za naplatu, u sustavima za kolanje računa i slično, kao i do sada su i dalje slobodne raditi i razvijati svoja rješenja, bez ograničenja i uvjeta, sa bilo kojom institucijom pa tako i javnim naručiteljima. Ulaganja i prilagodbe su nužne zbog prilagodbe propisanim standardima i normi koje je propisala direktiva, neovisno o informacijskom posredniku na kojeg će se u konačnici integrirati. Jednaka obveza je i za sve tržišne informacijske posrednike koji već djeuluju ili će tek djelovati na tržištu. Norma je nova za cijelo europsko tržište i svaki dionik procesa razmjene elektroničkih računa je dužan napraviti prilagodbu i mapiranje, koliko god da već postoji od prije na tržištu te unatoč početnim prethodnim ulaganjima koje je imao. Dakle, ista nisu nužna zbog centralnog sustava koji je država propisala u svrhu jedinstvenog čvora već zbog novih propisa i sintaksi koji propisaju načine mapiranja sustava za razmjene računa u zadanoj strukturi. Informacijski posrednici su i dalje poželjni na tržištu, sistemski integratori i tvrtke koje sudjeluju u razvoju nekog procesa također. Navedeno ne može umanjiti potrebu za jedinstvenim sustavom na koji će sve navedene institucije napraviti integraciju kako bi se postigla višestruka korist. Država je odabrala imati centralni sustav putem kojeg će moći kontrolirati i pratiti razmjenu elektroničkih računa u segmentu javnih naručitelja. S druge strane, kao što je u objašnjenju navedeno, 3korner odnosno 4korner model koji je ovdje odabran, koji europska komisija i preporuča, osigurava olakšane integracije i povezivanje na jedinstveni način. U protivnom, svaka tvrtka bi se morala međusobno integrirati sa svakim, uzrokovavši time i pošiljateljima velik broj različitih integracija, različitih veza i kanala za održavanje ne znajući pritom gdje je zapravo odgovarajuća točka za pojedinu instituciju na koju se treba povezati. Navedeno u globalu komplicira i poskupljuje sustav za sve sudionike, a pritom država ponovno ne može imati kontrolu niti podatke o brojnim sustavima i dakako računima koji se pritom razmjenjuju sa državom. Detaljnije pojašnjenje oko odabira modela je izneseno u objašnjenju samog Zakona. |
| 15 | KONPLAST D.O.O. | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ELEKTRONIČKOM IZDAVANJU RAČUNA U JAVNOJ NABAVI | Proizvođači ERP rješenja koji pružaju usluge raznim javnim naručiteljima već su napravili integracije i konekciju na druge informacijske posrednike te uložili znatne resurse , a kako bi omogućili svojim korisnicima da šalju i zaprimaju eRačune i ostale dokumente. Zakon u ovoj verziji značio bi da isti moraju razvijati konekciju prema FINA-i, a što bi generiralo dodatni veliki trošak koji većina njih ne bi mogla osigurati. | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na komentaru te navodimo kako slijedi. Sve tvrtke koje razvijaju programe, procese, implementiraju rješenja u sustavima za naplatu, u sustavima za kolanje računa i slično, su kao do sada i dalje slobodne raditi, bez ograničenja i uvjeta, sa bilo kojom institucijom pa tako i javnim naručiteljima. Ulaganja i prilagodbe su nužne zbog prilagodbe propisanim standardima i normi koje je propisala direktiva, neovisno o informacijskom posredniku na kojeg će se u konačnici integrirati. Jednaka obveza je i za sve tržišne informacijske posrednike koji već djeuluju ili će tek djelovati na tržištu. Norma je nova za cijelo europsko tržište i svaki dionik procesa razmjene elektroničkih računa je dužan napraviti prilagodbu i mapiranje, koliko god da već postoji od prije na tržištu te unatoč početnim prethodnim ulaganjima koje je imao. Dakle, ista nisu nužna zbog centralnog sustava koji je država propisala u svrhu jedinstvenog čvora već zbog novih propisa i sintaksi koji propisaju načine mapiranja sustava za razmjene računa u zadanoj strukturi. Informacijski posrednici i širenje njihovog tržišta je apsolutno poželjno i dobrodošlo, sistemski integratori i tvrtke koje sudjeluju u razvoju nekog procesa također. Navedeno ne može umanjiti potrebu za jedinstvenim sustavom na koji će sve navedene institucije napraviti integraciju kako bi se postigla višestruka korist. Država je odabrala imati potpuno transparentan centralni sustav putem kojeg će moći kontrolirati i pratiti razmjenu elektroničkih računa u segmentu javnih naručitelja. S druge strane, kao što je u objašnjenju navedeno, 3korner odnosno specifični 4korner model koji je ovdje odabran, koji europska komisija i preporuča, osigurava olakšane integracije i povezivanje na jedinstveni način. U protivnom, svaka tvrtka bi se morala međusobno integrirati sa svakim, uzrokovši time i pošiljateljima velik broj različitih integracija, različitih veza i kanala za održavanje ne znajući pritom gdje je zapravo odgovarajuća točka za pojedinu instituciju na koju se treba povezati. Upravo navedeno u globalu komplicira i definitivno poskupljuje sustav za sve sudionike, a pritom država ponovno ne može imati kontrolu niti podatke o brojnim sustavima i dakako računima koji se pritom razmjenjuju sa državom. Predloženi model ne utječe na izmjenu modela rada informacijskih posrednika i njihovih korisnika već im omogućava jednostavno povezivanje sa svim sudionicima bez potrebe za korištenjem različitih protokola u slučaju povezivanja gospodarskih subjekata između dva i više različitih informacijskih posrednika čime se stvaraju značajne uštede u smislu integracijskih i operativnih troškova. Drugim riječima, primjenom centralne točke odnosno centralnog informacijskog posrednika za javne naručitelje omogućit ćemo jednostavnost korištenja sustava eRačun za javne naručitelje, obzirom da izdavatelji računa neće morati voditi računa o tome gdje se nalazi pojedini javni ili sektorski naručitelj, već će biti nesmetan u slanju elektroničkih računa, bilo samostalno, bilo preko odabranog informacijskog posrednika. Dodatno, navedeni model pojednostavljuje korištenje sustava i svim informacijskim posrednicima, obzirom da neće morati uspostavljati pojedinačne veze jedni prema drugima kako bi elektronički račun stigao od izdavatelja prema naručitelju. Pored predloženih pojednostavljenja prema kojima se informacijski posrednici ili gospodarski subjekti povezuju na jedan sustav uz standardizirani protokol tu su i ostale prednosti koje tako objedinjen sustav nudi u smislu snažnog analitičkog i nadzornog alata koji ne bi bio moguć upotrebnom distribuiranog modela. U kontekstu praćenja podataka u okviru javne nabave ovaj model može podržati analitiku nad svim razmijenjenim računima te omogućava potpunu rekonstrukciju tijeka dostave i praćenja svakoj pojedinog elektroničkog računa neovisno od informacijskog posrednika s kojim gospodarski subjekt djeluje i transportne trase kojom navedeni elektronički račun prolazi do naručitelja. Time država dobiva transparentan sustav nad kojim može imati nadzor. Glavni cilj je konačno omogućiti 100%-tno zaprimanje i izdavanje eRačuna u postupcima javne nabave, zbog postizanja procijenjene proračunske uštede od 6% do 13% ukupnog iznosa javne nabave, odnosno oko cca 2,6 milijarde kuna godišnje. Cilj je također uspostava cjelovitog procesa integrirane elektroničke javne nabave od objave nadmetanja, preko elektroničkog podnošenja ponuda, nadzora izvršenja ugovora, eRačuna i ePlaćanja, čime će se moći ostvariti maksimalni učinci digitalizacije procesa javne nabave u Republici Hrvatskoj, sa svim uštedama i transparentnošću. Naime, uvođenjem elektroničkog fakturiranja u poslovne procese omogućava se porezni nadzor te bilo koja revizija financijskog poslovanja u realnom vremenu, što predstavlja neprocjenjiv moment za transparentnost fiskalnog učinka, pogotovo kada se radi o postupcima javne nabave. |
| 16 | HP-Hrvatska pošta d.d. | Zaprimanje i obrada elektroničkih računa, Članak 6. | Jedna od osnovnih djelatnosti HP-Hrvatske pošte d.d. je pružanje poštanskih usluga pa osim distribucije fizičke pošte HP, putem postojećeg ePošta servisa, obavlja distribuciju i elektronske pošte. Iz tog razloga smatramo da je članak 6. stavak 2. ograničavajući i isključujući za sve potencijalne informacijske posrednike i u skladu s prethodnim komentarima dovodi ih u neravnopravan položaj u odnosu na, u zakonskom tekstu, navedenog informacijskog posrednika. Sukladno tome smatramo da bi predmetna odredba trebala sadržavati HP-Hrvatsku poštu d.d. kao jednog od subjekata za pružanje Usluge informacijskog posredništva zaprimanja i slanja računa i isprava za javne naručitelje. | Nije prihvaćen | Zahvaljujemo na komentaru te navodimo kako slijedi. Država je Zakonom o državnoj informacijskoj infrastrukturi i Uredbom o organizacijskim i tehničkim standardima za povezivanje na državnu informacijsku infrastrukturu odlučila konsolidirati IT usluge te je definirala pružatelje dijeljenih usluga. Pružatelji usluga CDU-a su: – Agencija za podršku informacijskim sustavima i informacijskim tehnologijama d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Paljetkova 18, upisana u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu s matičnim brojem subjekta (MBS) 08051372 i osobnim identifikacijskim brojem (OIB) 02994650199, kao primarni pružatelj usluga CDU-a – Financijska agencija sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 70, upisana u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu s matičnim brojem subjekta (MBS) 080422905 i osobnim identifikacijskim brojem (OIB) 85821130368 – Hrvatska akademska i istraživačka mreža CARNet sa sjedištem u Zagrebu, Josipa Marohnića 5, upisana u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu s matičnim brojem subjekta (MBS) 080008627 i osobnim identifikacijskim brojem (OIB) 58101996540 – Agencija za komercijalnu djelatnost d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Savska cesta 31, upisana u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu s matičnim brojem subjekta (MBS) 080020427 i osobnim identifikacijskim brojem (OIB) 58843087891. Stoga HP za sada ne može biti uključen u predmetni članak. Ovim prijedlogom Zakona omogućit će se odgovarajući tržišni udio svim zainteresiranim informacijskim posrednicima, bez iznimki ne stoje Vaši navodi da bi predloženi članak bio ograničavajuć i stavljao druge posrednike u neravnopravan položaj.Predloženi model ne utječe na izmjenu modela rada informacijskih posrednika i njihovih korisnika već im omogućava jednostavno povezivanje sa svim sudionicima bez potrebe za korištenjem različitih protokola u slučaju povezivanja gospodarskih subjekata između dva i više različitih informacijskih posrednika čime se stvaraju značajne uštede u smislu integracijskih i operativnih troškova. Drugim riječima, primjenom centralne točke odnosno centralnog informacijskog posrednika za javne naručitelje omogućit ćemo jednostavnost korištenja sustava eRačun za javne naručitelje, obzirom da izdavatelji računa neće morati voditi računa o tome gdje se nalazi pojedini javni ili sektorski naručitelj, već će biti nesmetan u slanju elektroničkih računa, bilo samostalno, bilo preko odabranog informacijskog posrednika. Dodatno, navedeni model pojednostavljuje korištenje sustava i svim informacijskim posrednicima, obzirom da neće morati uspostavljati pojedinačne veze jedni prema drugima kako bi elektronički račun stigao od izdavatelja prema naručitelju. Pored predloženih pojednostavljenja prema kojima se informacijski posrednici ili gospodarski subjekti povezuju na jedan sustav uz standardizirani protokol tu su i ostale prednosti koje tako objedinjen sustav nudi u smislu snažnog analitičkog i nadzornog alata koji ne bi bio moguć upotrebnom distribuiranog modela. U kontekstu praćenja podataka u okviru javne nabave ovaj model može podržati analitiku nad svim razmijenjenim računima te omogućava potpunu rekonstrukciju tijeka dostave i praćenja svakoj pojedinog elektroničkog računa neovisno od informacijskog posrednika s kojim gospodarski subjekt djeluje i transportne trase kojom navedeni elektronički račun prolazi do naručitelja. Time država dobiva transparentan sustav nad kojim može imati nadzor. |
| 17 | HGK | Zaprimanje i obrada elektroničkih računa, Članak 6. | - | Prihvaćen | Predmetni komentar koji je postojao, uklonjen je od strane samog komentatora - HGK te više ne može biti odgovoren. |
| 18 | HGK | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ELEKTRONIČKOM IZDAVANJU RAČUNA U JAVNOJ NABAVI | - | Prihvaćen | Komentator je uklonio sadržaj komentara, stoga na isti ne može biti odgovoreno. |
| 19 | GUMIIMPEX-GRP d.o.o. | VI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 16. | Smatramo da bi rok prilagodbe naveden kao datum obveze zaprimanja zaključno sa 01.12.2018. svakako trebalo pomaknuti na 01.10.2018 obzirom da ima dosta tvrtki kao i naša koje su do sada već prilagodile svoje sustave za razmjenu eRačuna te su time uštedjele ogromne količine novaca. | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na komentaru i navodimo kako slijedi. Zbog različitih stupnjeva spremnosti svih dionika i prilagodbe na zaprimanje i izdavanje eRačuna sukladno EU normi predlagatelj se odlučio na rokove sukladno članku 16. ovoga Nacrta prijedloga Zakona. |
| 20 | Gulija, vl. Darko Gulija | V. PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 14. | Ovo nije u skladu niti s EU direktivom. Naručitelji su obvezni prihvaćati račune koji su sukladni EU normi, ali ni direktiva ni praksa ne zabranjuju razmjenu i e-Računa sukladnih drugim normama. | Nije prihvaćen | Zahvaljujemo na komentaru te navodimo kako slijedi. EU norma definira minimalan model za razmjenu eRačuna, kao što i sami navodite, stoga je ova odredba u sukladnosti i s Direktivom i nacionalnim zahtjevima pojedinih država članica da se eRačun razmjenjuje sukladno istoj. Tako npr. slovenska norma eSLOG kao nacionalna slovenska norma može biti korištena u razmjeni eRačuna, ali samo ukoliko je podudarna i skladna EU normi. |
| 21 | Gulija, vl. Darko Gulija | Osnovni elementi elektroničkog računa, Članak 5. | Stavak (3) predviđa da će čelnik središnjeg tijela .... propisati tehničku specifikaciju, semantički podatkovni model, sintaksu i sintaktička pravila elemenata iz stavka 1. i 2. ovoga članka Semantički poslovni model, sintaksa i poslovna pravila propisana su EU normom. Nema smisla da ministarstvo propisuje tehničku specifikaciju - to rade informacijski posrednici, a dobre prakse definirane su međunarodnim organizacijama kao što je PEPPOL te EU CEF DSI gradivim blokovima | Nije prihvaćen | Zahvaljujemo na komentaru te navodimo kako slijedi. Iako su semantički poslovni model, sintaksa i poslovna pravila propisana su EU normom, predlagatelj smatra da bi bilo oportuno dodatno pojasniti iste kroz Pravilnik, radi lakšeg snalaženja i lakše uporabe kako pravnih tako i tehničkih propisa. Pravilnik će obraditi tehničke elemente elektroničkog računa, dužnosti korisnika transportne infrastrukture, registraciju izdavatelja elektroničkog računa, naručitelja i informacijskih posrednika, izdavanje, zaprimanje, slanje, usmjeravanje i arhiviranje elektroničkog računa i pratećih isprava, poruku o zaprimanju elektroničkog računa i tehničke poteškoće transportne infrastrukture. |
| 22 | Gulija, vl. Darko Gulija | V. PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 14. | EU Norma definira samo MINIMALNI model za razmjenu e-Računa. Postoje brojni poslovni scenariji u zahtjevnijim poslovnim odnosima koji nisu obuhvaćeni EU Normom - kao što je to zapisano i u samoj normi. Ne može se kažnjavati informacijski posrednik ako pruža usluge koje nisu u skladu s EU normom, NEGO AKO NE OMOGUĆI KORISNICIMA RAZMJENU E-RAČUNA U SKLADU S EU NORMOM, a slobodno pored toga može podržavati i složenije modele razmjene (inače se krši načelo slobode pružanja usluga). | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na komentaru te navodimo kako slijedi. EU norma definira minimalan model za razmjenu eRačuna, kao što i sami navodite, stoga je ova odredba u sukladnosti i s Direktivom i nacionalnim zahtjevima pojedinih država članica da se eRačun razmjenjuje sukladno istoj. Tako npr. slovenska norma eSLOG kao nacionalna slovenska norma može biti korištena u razmjeni eRačuna, ali samo ukoliko je podudarna i skladna EU normi. Direktiva je tu vrlo jasna - javna uprava obvezna je prihvatiti i obraditi zaprimljene elektroničke račune od dobavljača, usklađene s europskim standardom/normom za eRačun, čije su sintakse i reference objavljene sukladno članku 3., stavak 2. Direktive. |
| 23 | Gulija, vl. Darko Gulija | Zaprimanje i obrada elektroničkih računa, Članak 6. | Obzirom na potrebu učinkovitog trošenja sredstava državnog proračuna i odredbe Zakona o Državnoj informacijskoj infrastrukturi vezane uz Centar dijeljenih usluga (CDU), smatram da st (2) treba glasiti (2) Usluge informacijskog posredništva zaprimanja elektroničkih računa i pratećih isprava za javne naručitelje koji račune plaćaju preko Središnje državne riznice obavlja Financijska agencija (FINA) | Nije prihvaćen | Zahvaljujemo na komentaru te navodimo kako slijedi. Ovaj prijedlog zakona upravo za cilj ima učinkovito trošenje sredstava državnog proračuna. Naime, pored predloženih pojednostavljenja prema kojima se informacijski posrednici ili gospodarski subjekti povezuju na jedan centralni sustav uz standardizirani protokol tu su i ostale prednosti koje tako objedinjen sustav nudi u smislu snažnog analitičkog i nadzornog alata koji ne bi bio moguć upotrebnom distribuiranog modela. U kontekstu praćenja podataka u okviru javne nabave ovaj model može podržati analitiku nad svim razmijenjenim računima te omogućava potpunu rekonstrukciju tijeka dostave i praćenja svakoj pojedinog elektroničkog računa neovisno od informacijskog posrednika s kojim gospodarski subjekt djeluje i transportne trase kojom navedeni elektronički račun prolazi do naručitelja. Time država dobiva transparentan sustav nad kojim može imati nadzor. Glavni cilj je u svakom slučaju omogućiti 100%-tno zaprimanje i izdavanje eRačuna u postupcima javne nabave, zbog postizanja procijenjene proračunske uštede od 6% do 13% ukupnog iznosa javne nabave, odnosno oko cca 2,6 milijarde kuna godišnje. Cilj je također uspostava cjelovitog procesa integrirane elektroničke javne nabave od objave nadmetanja, preko elektroničkog podnošenja ponuda, nadzora izvršenja ugovora, eRačuna i ePlaćanja, čime će se moći ostvariti maksimalni učinci digitalizacije procesa javne nabave u Republici Hrvatskoj, sa svim uštedama i transparentnošću. Naime, uvođenjem elektroničkog fakturiranja u poslovne procese omogućava se porezni nadzor te bilo koja revizija financijskog poslovanja u realnom vremenu, što predstavlja neprocjenjiv moment za transparentnost fiskalnog učinka o kojem pišete, pogotovo kada se radi o postupcima javne nabave. |
| 24 | Gulija, vl. Darko Gulija | Zaprimanje i obrada elektroničkih računa, Članak 6. | Ova odredba narušava slobodu tržišnog nadmetanja i nije u skladu sa čl 49. st 2., 3., i 4. Ustava RH i, Europskom direktivnom o izdavanju računa u javnoj nabavi 2014/55/EU 1. Time se narušava sloboda tržišnog nadmetanja i osigurava monopol FINE za uslugu informacijskog poduzetništva iz domene usluga informacijskog društva, koju trenutno u RH pruža desetak informacijskih posrednika (a u EU preko 600). 2. Nadalje, narušavaju se prava definirana člankom 49.st. 2,3, i 4 Ustava, obzirom da se narušava jednak pravni položaj na tržištu i uvodi monopolski položaj određen zakonom (st.2), centralizacijom pružanja usluge u državnu agenciju u Zagreb se narušava briga za gospodarski razvitak svih svojih krajeva jer se onemogućava da jedinica lokalne samouprave odabere lokalnog posrednika (st.3.) te se umanjuju prava stečena ulaganjem kapitala privatnih poduzetnika (st.4.) u izgradnju postojećih komercijalnih odnosa s javnim naručiteljima koji već razmjenjuju račune preko nekog od informacijskih posrednika na tržištu. 3. Time se bez razloga uvodi dodatna centralizacija Naime, umjesto da se iz efekata koji će se ostvariti uvođenjem elektroničkog računa potiče razvoj malog i srednjeg poduzetništva na lokalnoj razini, osigurava zapošljavanje i ostanak ljudi i generira prihod lokalnoj samoupravi, cijeli se sustav centralizira u državnu ustanovu u Zagrebu 4. Time se dijelu naručitelja stvaraju dodatni troškovi Dio naprednijih naručitelja već se osposobio za prijem i izdavanje elektroničkih računa te su svoje sustave već integrirali sa sustavima različitih informacijskih posrednika. Uvođenjem obveze da tu uslugu za njih pruža FINA, ti će naručitelj imati dvostruki trošak integracije - koji je puno veći od troška same usluge (i eventualnih ušteda koje bi se postigle centralizacijom usluge). Nadalje, tu je i pitanje troškova proizašlih iz raskida postojećih ugovora, kao i pitanje odštete gospodarskim subjektima zbog izgubljenih prihoda. 5. Time se riskira gubitak EU sredstava Pojedini informacijski posrednici dobili su EU sredstva iz EU CEF programa radi usklađivanja sustava njihovih korisnika, a koji su javni naručitelji, na EU normu e-Računa. Usvajanjem Zakona u ovakvom obliku dovelo bi do nemogućnosti ispunjenja ugovora i gubitka dobivenih EU sredstava 7. Stavlja se rizik na uspješno provođenje zakona u navedenim rokovima i ostvarivanje zacrtanih efekata zakona Da bi se zakon uspješno proveo, preko 5.000 javnih naručitelja potrebno je integrirati s nekim od informacijskih posrednika za e-Račun do 1.12. 2018. godine, te do 01.07.2019. osposobiti preko 45.000 dobavljača za slanje e-Računa . Niti jedan infomracijski posrednik ne može samostalno obaviti tu zadaću, te zato treba raditi na razvoju tržišta | Nije prihvaćen | Zahvaljujemo na komentaru te navodimo kako slijedi. Svi navodi o navodnoj protuustavnosti ovoga prijedloga Zakona, narušavanju slobode tržišnog natjecanja te monopolu Financijske agencije su u potpunosti pravno neutemeljeni i netočni. Što se monopola tiče, obzirom da svi koji su bili informacijski posrednici i dalje nastavljaju djelovati i raditi na tržištu RH,a i šire na isti način, monopol ne postoji. Država je Zakonom o državnoj informacijskoj infrastrukturi i Uredbom o organizacijskim i tehničkim standardima za povezivanje na državnu informacijsku infrastrukturu odlučila konsolidirati IT usluge te je definirala pružatelje dijeljenih usluga, stoga Vi možete dovoditi u sumnju da bi cit. Zakon i Uredba te njihove odredbe bile eventualno protuustavne, jer to odredbe ovoga prijedloga Zakona zasigurno nisu (a nisu ni Zakona o državnoj informacijskoj infrastrukturi i Uredbe o organizacijskim i tehničkim standardima za povezivanje na državnu informacijsku infrastrukturu). Ovakovo rješenje ne predstavlja nikakav monopolistički model već model konsolidacije i stvaranja transparentnih i učinkovitih centralnih sustava poput NIAS-a i eGrađana, COP-a, Centralne riznice MFIN itd. Također, poznata je činjenica s kojom ste i Vi zasigurno upoznati da je u Sloveniji centralni informacijski posrednik također državna tvrtka - Uprava Republike Slovenije za javna plačila te su Slovenci na taj način također dobili kvalitetan i transparentan sustav upravljanja i nadzora od kojega svi imaju ključni dionici imaju isključivo koristi. Trenutno imate tržište od nekoliko informacijskih posrednika (desetak) nemaju javno objavljene registre korisnika eRačuna, osim FINA-e niti su im povezani registri korisnika eRačuna, protokoli za razmjenu informacija o korisnicima nisu standardizirani, a ne postoji ni mehanizmi koji bi omogućavali upotrebu distribuiranog registra korisnika. Isto tako ne postoji centralni registar u kojeg bi svi informacijski posrednici bili obvezni upisivati svoje korisnike. Za posljedicu imamo neuređeno tržište, zatvaranje i zatvorene registre informacijskih posrednika, dešavaju se situacije da se nekim posrednicima se ne mogu poslati računi vlastitih korisnika jer nema interkonekcije. Dakle ovo plodnosno tržište se već godinama ne širi upravo zbog zatvorenosti, neuređenosti i međusobnog ne povezivanja. Nadalje, vezano uz troškove intergacije, svi će primatelji i izdavatelji imati trošak zbog prilagodbe na novu normu i nije točan navod da bi troškovi integracije bili veći od ušteda i ne možete paušalno prejudicirati troškove integracija, koje su kod nekih integratora cjenovno više odnosno usluga je skuplja, a kod drugih cjenovno niže - jeftinije . Nadalje, netočan je navod da bi se riskirao gubitak EU sredstava budući svi projekti koji će se financirati i koji su trenutno u provedbi kao jednu od aktivnosti imaju integracije na centralnu točku za razmjenu eRačuna. Ako implicirate financiranje iz CEF telecoma, onda je bitno znati: Od strane europske komisije sufinanciran razvoj platforme centralnog sustava za razmjenu elektroničkih računa prema javnim naručiteljima, sa Ministarstvom gospodarstva, poduzetništva i obrta kao nositeljem konzorcija, obzirom je Država odabrala još 2015.g.ovakav model razmjene. Projekti kojima je EU komisija financirala razvoj centralne platforme navodimo kako slijedi: 1.Croatian eInvoicing Business to Administration Exchange Project 2.eINVOICING for Croatian Public Authorities, a sljedeći projekt je ove godine odobren za financiranje, koji se nastavlja na izgradnju platforme, sa 81 konzorcijskim partnerom (najveći dio JLRS, ministarstva, holding). Konzorcij je formiran nakon javnog poziva upućen svim lokalnim i regionalnim javnim naručiteljima, sa definiranim opsegom integracije na centralnu točku: 3. Croatian eInvoicing for Local and Regional Authorities. U svim projektima su sudjelovali javni naručitelji, drugi informacijski posrednici, sistemski integratori i pošiljatelji. Isti su javno predstavljani na skupovima i u medijima, upravo najavljujuću ovakav odabir primjene Direktive i Zakona. Europska komisija u nekoliko navrata je pohvalila konzorcije ovog Ministarstva na području eRačuna kao i ostale aktivnosti napore koje ovo Ministarstvo ulaže kako bi se eFakturiranje konačno uvelo u B2G i pojačalo za B2B poslovanje. Stoga možemo zaključiti kako Europska komisija ni na koji način ne osporava modele koje države članice izabiru (poput Slovenije) te su Vaši navodi oko navodnog gubitka EU sredstava netočni. EK - provedbena joj agencija INEA u odabiru projekata za financiranje iz CEF fonda, ne propituje model koji je pojedina država odabrala, dakle niti pojedini zabranjuje niti pojedini nameće. No, projekt jednog informacijskog posrednika na koji se referencirate, u svome sažetku i implicira odnosno obvezuje povezivanje na centralni sustav države te dakako interne prilagodbe vaših sustava novoj normi i standardu. Prilagodba normi i standardu je upravo ono što je bio predmet financiranja ovog objavljenog poziva, stoga se čini logičnim odabir INEE da u tome podrži u financiranju sve koji će to ispuniti. Zaključno navodimo sljedeće. Kako bi se ostvarila maksimalna dobrobiti uvođenja zajedničke europske norme potrebno je da svaka zemlja članica za sebe predvidi najpogodniji model uspostave povezivanja između entiteta koji će sudjelovati u razmjeni elektroničkih računa. Ali pri provedbi Direktive države članice trebale bi uzeti u obzir potrebe malih i srednjih poduzeća, manjih javnih naručitelja i naručitelja te svim javnim naručiteljima, naručiteljima i dobavljačima staviti na raspolaganje potrebnu podršku kako bi se europska norma o elektroničkom izdavanju računa mogla koristiti (točka 41. preambule Direktive). Model koji proizlazi iz ovoga zakona je upravo pružanje potrebne podrške javnim naručiteljima, naručiteljima i dobavljačima koji im omogućava jednostavno povezivanje sa svim sudionicima bez potrebe za korištenjem različitih protokola u slučaju povezivanja gospodarskih subjekata između dva i više različitih informacijskih posrednika čime se stvaraju značajne uštede u smislu integracijskih i operativnih troškova. Uz to, primjenom središnje točke odnosno središnjeg informacijskog posrednika za javne naručitelje (FINA) omogućuje se jednostavnost korištenja sustava razmjene elektroničkih računa za javne naručitelje, s obzirom da izdavatelji računa neće morati voditi računa o tome gdje se nalazi pojedini javni ili sektorski naručitelj, već će biti nesmetan u slanju elektroničkih računa, bilo samostalno, bilo preko odabranog informacijskog posrednika. Dodatno, navedeni model pojednostavljuje korištenje sustava i svim informacijskim posrednicima, obzirom da neće morati uspostavljati pojedinačne veze jedni prema drugima kako bi elektronički račun stigao od izdavatelja prema naručitelju. Predloženi model ne utječe na izmjenu modela rada informacijskih posrednika i njihovih korisnika već im omogućava jednostavno povezivanje sa svim sudionicima bez potrebe za korištenjem različitih protokola u slučaju povezivanja gospodarskih subjekata između dva i više različitih informacijskih posrednika čime se stvaraju značajne uštede u smislu integracijskih i operativnih troškova. Drugim riječima, primjenom centralne točke odnosno centralnog informacijskog posrednika za javne naručitelje omogućit ćemo jednostavnost korištenja sustava eRačun za javne naručitelje, obzirom da izdavatelji računa neće morati voditi računa o tome gdje se nalazi pojedini javni ili sektorski naručitelj, već će biti nesmetan u slanju elektroničkih računa, bilo samostalno, bilo preko odabranog informacijskog posrednika. Dodatno, navedeni model pojednostavljuje korištenje sustava i svim informacijskim posrednicima, obzirom da neće morati uspostavljati pojedinačne veze jedni prema drugima kako bi elektronički račun stigao od izdavatelja prema naručitelju. Pored predloženih pojednostavljenja prema kojima se informacijski posrednici ili gospodarski subjekti povezuju na jedan sustav uz standardizirani protokol tu su i ostale prednosti koje tako objedinjen sustav nudi u smislu snažnog analitičkog i nadzornog alata koji ne bi bio moguć upotrebnom distribuiranog modela. U kontekstu praćenja podataka u okviru javne nabave ovaj model može podržati analitiku nad svim razmijenjenim računima te omogućava potpunu rekonstrukciju tijeka dostave i praćenja svakoj pojedinog elektroničkog računa neovisno od informacijskog posrednika s kojim gospodarski subjekt djeluje i transportne trase kojom navedeni elektronički račun prolazi do naručitelja. Time država dobiva transparentan sustav nad kojim može imati nadzor. Glavni cilj je omogućiti 100%-tno zaprimanje i izdavanje eRačuna u postupcima javne nabave, zbog postizanja procijenjene proračunske uštede od 6% do 13% ukupnog iznosa javne nabave, odnosno oko cca 2,6 milijarde kuna godišnje. Cilj je također uspostava cjelovitog procesa integrirane elektroničke javne nabave od objave nadmetanja, preko elektroničkog podnošenja ponuda, nadzora izvršenja ugovora, eRačuna i ePlaćanja, čime će se moći ostvariti maksimalni učinci digitalizacije procesa javne nabave u Republici Hrvatskoj, sa svim uštedama i transparentnošću. Naime, uvođenjem elektroničkog fakturiranja u poslovne procese omogućava se porezni nadzor te bilo koja revizija financijskog poslovanja u realnom vremenu, što predstavlja neprocjenjiv moment za transparentnost fiskalnog učinka, pogotovo kada se radi o postupcima javne nabave. |
| 25 | Gulija, vl. Darko Gulija | Značenje pojmova, Članak 3. | Pogrešno je FINU definirati kao "informacijski posrednik koji za javne naručitelje obavlja usluge".... - u definiciji treba izreći bit nečega, a ne opisivati ono što će kasnije biti definirano zakonom. Predlažem "FINA je informacijski posrednik koji obavlja uslugu zaprimanja i slanja elektroničkih računa i pratećih isprava, čiji je djelokrug rada definiran Zakonom o FINI, a kojem javni i sektorski naručitelji mogu provjeriti i obavljanje usluge upravljanja cjelokupnim poslovnim procesom izdavanja, zaprimanja, slanja i arhiviranja eRačuna" | Nije prihvaćen | Zahvaljujemo na komentaru te navodimo kako slijedi. Predlagatelj je vrlo oprezno uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti i činjenice pa tako i potpuno neuređeno i zatvoreno tržište informacijskih posrednika, konzultirajući i dobre prakse drugih država članica izradio ovaj Nacrt prijedloga Zakona. Nejasan je Vaš navod da definicija FINA-e opisuje nešto što će kasnije biti izrečeno zakonom, budući definicija izriče ono što se trebalo definirati - informacijskog posrednika za javne naručitelje. |
| 26 | GRAD LEPOGLAVA | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ELEKTRONIČKOM IZDAVANJU RAČUNA U JAVNOJ NABAVI | Zakon u čijoj verziji država nameće FINA-u kao informacijskog posrednika koji će morati pružati uslugu slanja i zaprimanja eRačuna javnim naručiteljima dovodi u krajnje nezgodnu poziciju ostale informacijske posrednike na tržištu. Naime, isti već duže vrijeme pružaju predmetnu uslugu mnogim javnim naručiteljima s kojima imaju aktivne ugovore, a koji ih vežu raznim jamstvima za uredno ispunjavanje usluge. Prisilni raskidi takvih ugovora ne samo da bi za te informacijske posrednike označavali oportunitetni trošak, već bi za njih po postojećim danim zadužnicama značili i znatne financijske izdatke, a koji bi ih potencijalno vodili ka gubicima. | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na komentaru te navodimo kako slijedi. Uloga FINE kao informacijskog posrednika za zaprimanje elektroničkih računa i pratećih isprava za određene javne naručitelje već je propisana (v. Odluku o zaprimanju strukturiranih računa u elektroničkom obliku i pratećih isprava za tijela državne uprave/proračunske korisnike državnog proračuna, NN 124/2015). Ovim zakonom se temeljem pozitivnih iskustava u provedbi navedene odluke i uloge FINE kao pružatelja dijeljenih usluga sukladno Zakonu o državnoj informacijskoj infrastrukturi (NN 92/14) i Uredbi o organizacijskim i tehničkim standardima za povezivanje na državnu informacijsku infrastrukturu (NN 60/2017) proširuje uloga FINE kao informacijskog posrednika na zaprimanje i slanje elektroničkih računa i pratećih isprava za javne naručitelje. Razlog za takvu ulogu FINE nije u njezinu favoriziranju niti se time šteti tržišnom natjecanju u ovom području. Razlog leži u pojednostavljenju, jačanju pravne sigurnosti i smanjenju operativnih troškova pri razmjeni elektroničkih računa što su ciljevi koje je pred države članice postavila Direktiva 2014/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi (Službeni list Europske unije, L 133 od 06.05.2014., dalje: Direktiva). Kako bi se ostvarila maksimalna dobrobiti uvođenja zajedničke europske norme potrebno je da svaka zemlja članica za sebe predvidi najpogodniji model uspostave povezivanja između entiteta koji će sudjelovati u razmjeni elektroničkih računa. Ali pri provedbi Direktive države članice trebale bi uzeti u obzir potrebe malih i srednjih poduzeća, manjih javnih naručitelja i naručitelja te svim javnim naručiteljima, naručiteljima i dobavljačima staviti na raspolaganje potrebnu podršku kako bi se europska norma o elektroničkom izdavanju računa mogla koristiti (točka 41. preambule Direktive). Model koji proizlazi iz ovoga zakona je upravo pružanje potrebne podrške javnim naručiteljima, naručiteljima i dobavljačima koji im omogućava jednostavno povezivanje sa svim sudionicima bez potrebe za korištenjem različitih protokola u slučaju povezivanja gospodarskih subjekata između dva i više različitih informacijskih posrednika čime se stvaraju značajne uštede u smislu integracijskih i operativnih troškova. Uz to, primjenom središnje točke odnosno središnjeg informacijskog posrednika za javne naručitelje (FINA) omogućuje se jednostavnost korištenja sustava razmjene elektroničkih računa za javne naručitelje, s obzirom da izdavatelji računa neće morati voditi računa o tome gdje se nalazi pojedini javni ili sektorski naručitelj, već će biti nesmetan u slanju elektroničkih računa, bilo samostalno, bilo preko odabranog informacijskog posrednika. Dodatno, navedeni model pojednostavljuje korištenje sustava i svim informacijskim posrednicima, obzirom da neće morati uspostavljati pojedinačne veze jedni prema drugima kako bi elektronički račun stigao od izdavatelja prema naručitelju. Glavni cilj predlagatelja ovoga zakona je konačno omogućiti 100%-tno zaprimanje i izdavanje eRačuna u postupcima javne nabave, zbog postizanja procijenjene proračunske uštede od 6% do 13% ukupnog iznosa javne nabave, odnosno oko cca 2,6 milijarde kuna godišnje. Cilj je također uspostava cjelovitog procesa integrirane elektroničke javne nabave od objave nadmetanja, preko elektroničkog podnošenja ponuda, nadzora izvršenja ugovora, eRačuna i ePlaćanja, čime će se moći ostvariti maksimalni učinci digitalizacije procesa javne nabave u Republici Hrvatskoj, sa svim uštedama i transparentnošću. Naime, uvođenjem elektroničkog fakturiranja u poslovne procese omogućava se porezni nadzor te bilo koja revizija financijskog poslovanja u realnom vremenu, što predstavlja neprocjenjiv moment za transparentnost fiskalnog učinka, pogotovo kada se radi o postupcima javne nabave. |
| 27 | GRAD BENKOVAC | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ELEKTRONIČKOM IZDAVANJU RAČUNA U JAVNOJ NABAVI | u zakonu, Članku 6., navodi se FINA kao informacijski posrednik koji će pokriti cca 5.500 tvrtki (od ukupno 60.000 aktivnih tvrtki s barem jednim zaposlenim u RH), osim toga ne navodi se egzaktno no svima je jasno da će FINA biti taj nezavisni upravitelj centralnog državnog čvora. Pa kako je nezavisan ako FINA i ovaj prijedlog zakona osigurava prihod sa slobodnog tržišta po zakonu, zatim joj osigurava zbog „nezavisnog“ upravljanja centralnim čvorom. Samim člankom 6., također će se sigurno najmanje 80% tvrtki sa tržišta usmjeriti na FINAu, jer će korisnici koji će biti u obavezi koristi FINAu, svojim dobavljačima (pošiljateljima eRačuna) sigurno reći da im šalju preko FINA-e. TO SE VEĆ SADA DEŠAVA S UREDBOM koju je donijela vlada a po kojoj sva ministarstva i Vlada RH eRačune moraju primati preko FINA-e. izuzetan je broj primjera, gdje ministarstva egzaktno traže da se im dobavljači šalju eRačune preko FINA-e, pa čak i kad vide da već koriste nekog drugog informacijskog posrednika s tržišta. | Nije prihvaćen | Zahvaljujemo na komentaru te navodimo kako slijedi. Naime,Uloga FINE kao informacijskog posrednika za zaprimanje elektroničkih računa i pratećih isprava za određene javne naručitelje već je propisana ne Uredbom već Odlukom (v. Odluku o zaprimanju strukturiranih računa u elektroničkom obliku i pratećih isprava za tijela državne uprave/proračunske korisnike državnog proračuna, NN 124/2015). Određivanje Financijske agencije kao informacijskog posrednika za javne naručitelje svoje utemeljenje nalazi u članku 4. stavka 2. Zakona o državnoj informacijskoj infrastrukturi (Narodne novine, broj 92/14), članka 3. stavka 7. i članka 9. Uredbe o organizacijskim i tehničkim standardima za povezivanje na državnu informacijsku infrastrukturu (Narodne novine, broj 60/17), Odluci Vlade Republike Hrvatske o zaprimanju strukturiranih računa u elektroničkom obliku i pratećih isprava za tijela državne uprave/proračunske korisnike državnog proračuna (Narodne novine, broj 124/15), kojima dijeljenu uslugu za praćenje poslovnog procesa zaprimanja strukturiranih računa u elektroničkom obliku i pratećih isprava te poslove informacijskog posredništva za tijela državne uprave/proračunske korisnike državnog proračuna Republike Hrvatske, već pruža Financijska agencija. Također prethodnom spomenutom Odlukom Vlade Republike Hrvatske, Klasa: 022-03/17-04/346, Urbroj: 50301-25/18-17-2 na sjednici održanoj 28. rujna 2017. godine, dana je suglasnost za sklapanje Ugovora o pružanju usluge uspostave, operativnog vođenja i održavanja centralnog sustava za razmjenu strukturiranih računa u elektroničkom obliku za središnja tijela državne uprave, koji je centralni sustav Financijska agencija uspostavila i putem kojega elektroničke račune zaprimaju središnja tijela državne uprave, ali i druga javna tijela, poput jedinica lokane (područne) i regionalne samouprave. Ovim zakonom se temeljem pozitivnih iskustava u provedbi navedene odluke i uloge FINE kao pružatelja dijeljenih usluga sukladno Zakonu o državnoj informacijskoj infrastrukturi (NN 92/14) i Uredbi o organizacijskim i tehničkim standardima za povezivanje na državnu informacijsku infrastrukturu (NN 60/2017) proširuje uloga FINE kao informacijskog posrednika na zaprimanje i slanje elektroničkih računa i pratećih isprava za javne naručitelje. Razlog za takvu ulogu FINE nije u njezinu favoriziranju niti se time šteti tržišnom natjecanju u ovom području. Razlog leži u pojednostavljenju, jačanju pravne sigurnosti i smanjenju operativnih troškova pri razmjeni elektroničkih računa što su ciljevi koje je pred države članice postavila Direktiva 2014/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi (Službeni list Europske unije, L 133 od 06.05.2014., dalje: Direktiva). Kako bi se ostvarila maksimalna dobrobiti uvođenja zajedničke europske norme potrebno je da svaka zemlja članica za sebe predvidi najpogodniji model uspostave povezivanja između entiteta koji će sudjelovati u razmjeni elektroničkih računa. Ali pri provedbi Direktive države članice trebale bi uzeti u obzir potrebe malih i srednjih poduzeća, manjih javnih naručitelja i naručitelja te svim javnim naručiteljima, naručiteljima i dobavljačima staviti na raspolaganje potrebnu podršku kako bi se europska norma o elektroničkom izdavanju računa mogla koristiti (točka 41. preambule Direktive). Model koji proizlazi iz ovoga zakona je upravo pružanje potrebne podrške javnim naručiteljima, naručiteljima i dobavljačima koji im omogućava jednostavno povezivanje sa svim sudionicima bez potrebe za korištenjem različitih protokola u slučaju povezivanja gospodarskih subjekata između dva i više različitih informacijskih posrednika čime se stvaraju značajne uštede u smislu integracijskih i operativnih troškova. Uz to, primjenom središnje točke odnosno središnjeg informacijskog posrednika za javne naručitelje (FINA) omogućuje se jednostavnost korištenja sustava razmjene elektroničkih računa za javne naručitelje, s obzirom da izdavatelji računa neće morati voditi računa o tome gdje se nalazi pojedini javni ili sektorski naručitelj, već će biti nesmetan u slanju elektroničkih računa, bilo samostalno, bilo preko odabranog informacijskog posrednika. Dodatno, navedeni model pojednostavljuje korištenje sustava i svim informacijskim posrednicima, obzirom da neće morati uspostavljati pojedinačne veze jedni prema drugima kako bi elektronički račun stigao od izdavatelja prema naručitelju. Upućujemo vas ujedno kako je cilj uspostavljanja ovog zakonodavnog okvira konačno omogućiti 100%-tno zaprimanje i izdavanje eRačuna u postupcima javne nabave, zbog postizanja procijenjene proračunske uštede od 6% do 13% ukupnog iznosa javne nabave, odnosno oko cca 2,6 milijarde kuna godišnje. Cilj je također uspostava cjelovitog procesa integrirane elektroničke javne nabave od objave nadmetanja, preko elektroničkog podnošenja ponuda, nadzora izvršenja ugovora, eRačuna i ePlaćanja, čime će se moći ostvariti maksimalni učinci digitalizacije procesa javne nabave u Republici Hrvatskoj, sa svim uštedama i transparentnošću. Naime, uvođenjem elektroničkog fakturiranja u poslovne procese omogućava se porezni nadzor te bilo koja revizija financijskog poslovanja u realnom vremenu, što predstavlja neprocjenjiv moment za transparentnost fiskalnog učinka, pogotovo kada se radi o postupcima javne nabave. |
| 28 | Goran Kalanj | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ELEKTRONIČKOM IZDAVANJU RAČUNA U JAVNOJ NABAVI | Svakako odličan prijedlog zakona koja će olakšati poslovanje i približiti nas informatiziranim zemljama. | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na komentaru i podršci. |
| 29 | DiMeros d.o.o. | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ELEKTRONIČKOM IZDAVANJU RAČUNA U JAVNOJ NABAVI | Surađivali smo s Finom na integraciji za eRačun i moram priznati da nismo nigdje drugdje vidjeli da postoji toliko znanja, stručnosti, što pravne i poslovne što IT, na predmetnoj temi. Obzirom da su integrirani i s međunarodnim centralnim sustavom javne nabave za razmjenu računa prekogranično (Peppol), da su jedan od državnih pružatelja dijeljenih usluga sukladno Zakonu o državnoj informacijskoj infrastrukturi, ne vidimo koga drugog je to država trebala odabrati kao partnera za centralni sustav i centralni nadzor što je jedan od ciljeva ovog Zakona. U susjednoj Sloveniji centralni informacijski posrednik je također državna tvrtka - Uprava Republike Slovenije za javna plačila (WWW.UJP.GOV.SI) i to odlično funkcionira već tri godine i država ima nadzor. Podržavamo ovaj Zakon jer će konačno uvesti red na tržištu, a i veselimo se što ćemo mi predstavnici industrije imati posla na visokotehnološkim projektima. | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na komentaru i podršci. |
| 30 | DB informatika d.o.o. | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ELEKTRONIČKOM IZDAVANJU RAČUNA U JAVNOJ NABAVI | Naša je tvrtka intenzivno fokusirana na izgradnju servisa i ponudu rješenja sa zajedničkim opisom izgradnje informacijskih rješenja uz korištenje elektroničkog potpisa. Tako u sklopu CEF eICPA projekta (bespovratna sredstva za implementaciju e-Računa) spajamo prvog naručitelja na sustav FINA-e, surađujemo s mnoštvom drugih subjekata iz privatnog i javnog sektora itd. Ukratko, smatramo da smo se detaljno upoznali s nadležnom pravnom regulativom EU i tržišnim stanjem u RH. Smatramo ovakav prijedlog zakona vrlo pozitivnim pomakom i s veseljem podržavamo donošenje. Iako bi idealno bilo primanje i slanje postaviti na isti vremenski rok, svjesni smo da to ne bi bilo moguće izvesti radi opsega. Nažalost, pojmovi "informacijski posrednik" i "eIDAS" se na hrvatskom tržištu ne izjednačavaju, odnosno svega su 3 tvrtke u Hrvatskoj certificirale svoja rješenja (FINA, AKD i Zagrebačka banka) na taj način da se mogu nazvati kvalificiranim pružateljima usluga povjerenja, od kojih, po našim saznanjima, jedino FINA radi i u segmentu elektroničke dostave. Kako je to objektivni preduvjet obavljanja ovog posla informacijskog posredništva, smatramo da je FINA u ovom trenutku logično rješenje radi resursa, kvalifikacija i znanja. Također, smatramo da bi možda trebalo razmisliti o tome da u članku 3. stavak 4. prijedloga doda formulacija kojom će se zahtijevati od potencijalnog informacijskog posrednika dokazivanje usklađenosti s eIDAS uredbom. | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na komentaru te navodimo kako slijedi. Zakonom o elektroničkoj trgovini, članom 2. točkom 2. definira se između ostaloga i usluga informacijskog društva – usluga koja se uz naknadu pruža elektroničkim putem na individualni zahtjev korisnika, a posebno Internet prodaja robe i usluga, nuđenje podataka na Internetu, reklamiranje putem Interneta, elektronički pretraživači, te mogućnost traženja podataka i usluga koje se prenose elektroničkom mrežom, posreduju u pristupu mreži ili pohranjuju podatke korisnika. Također je istim Zakonom propisano u članku 5. kako je pružanje usluga informacijskog društva slobodno te da se od pravnog subjekta koji obavlja uslugu informacijskog društva za pružanje usluga ne smije se zahtijevati prethodno odobrenje ili ispunjenje uvjeta istoznačnog učinka. Zakon o elektroničkoj ispravi definira samog informacijskog posrednika (članak 4., točka 10.) kao fizičku ili pravnu osoba koja u ime drugih obavlja otpremu, prijem, prijenos i čuvanje elektroničkih isprava. S tim u vezi informacijskog posrednika valja razlikovati od pružatelja usluga povjerenja (FINA, AKD, ZABA). Stoga Vaše predloženo rješenje nije moguće odnosno nije u ovom slučaju primjenjivo. |
| 31 | Dalibor Piacun | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ELEKTRONIČKOM IZDAVANJU RAČUNA U JAVNOJ NABAVI | U potpunosti podržavam da FINA djeluje kao središnji informacijski posrednik jer ima kapacitete, iskustvo i sigurnosni ustroj. Širenje funkcije posrednika na veći broj tvrtki povećalo bi složenost i rizičnost sustava. Zakon je ispravno koncipiran. | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na komentaru i podršci. |
| 32 | CROZ d.o.o. | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ELEKTRONIČKOM IZDAVANJU RAČUNA U JAVNOJ NABAVI | Kao tvrtka u potpunosti podržavamo uvođenje e-računa tj. korištenje elektroničkih računa u javnoj nabavi te generalno unaprijeđenje procesa i uštede kroz informatizaciju u svim segmentima. Objedinjavanje operativnih kanala za razmjenu računa te otvaranje prostora za dodatnu vrijednost i usluge kroz takav pristup nam se čini svrsihodno te pozdravljamo takav pristup. | Prihvaćen | Zahvaljujemo na komentaru i podršci. |
| 33 | Axiom d.o.o. | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ELEKTRONIČKOM IZDAVANJU RAČUNA U JAVNOJ NABAVI | Naša tvrtka razvila je softverska rješenja za masovnu naplatu u različitim djelatnostima, a naša rješenja koristi više od 200 pravnih osoba u Republici Hrvatskoj. Zadnjih godina, zbog činjenice da se kroz naša rješenja šalje velik broj računa, obraćali su nam se informacijski posrednici za slanje i zaprimanje elektroničkih računa. Tako smo do sada naše informacijske sustave integrirali s rješenjima 3 informacijska posrednika (Hrvatski telekom, Hrvatske pošte i Elektronički računi). Naše pitanje je - je li doista nužno definirati samo jednog mogućeg informacijskog posrednika za javne naručitelje? Naime, neki od naših korisnika su jedinice lokalne samouprave (gradovi i općine) i komunalna poduzeća koja su već investirala i vrijeme i novac za implementaciju integracije s navedenim informacijskim posrednicima. Dodjeljivanjem poslova informacijskog posredništva isključivo FINA-i obezvrijedit će se ranije investicije u integraciju s drugim informacijskim posrednicima i generirati novi troškovi razvoja informatičkim kućama, bez vidljivog stvaranja novih vrijednosti. Jasno je da je rješenja informacijskih posrednika trebaju zadovoljavati određene kriterije, međutim, čini nam se poželjnim definirati te kriterije, a ne inzistirati na jednom, definiranom informacijskom posredniku. | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na komentaru te navodimo kako slijedi. Kako bi se ostvarila maksimalna dobrobiti uvođenja zajedničke europske norme potrebno je da svaka zemlja članica za sebe predvidi najpogodniji model uspostave povezivanja između entiteta koji će sudjelovati u razmjeni elektroničkih računa. Evolucijski razvoj elektroničkog računa profilirao je dobro poznate modele razmjene koje možemo podijeliti na direktnu vezu i centralizirane modele poput (eng. three corner i eng. four corner). Obzirom na veliki broj sudionika u procesu javne nabave u RH, upotreba direktne veze nije prihvatljivo rješenje. Navedeni oblik je prihvatljiv i opravdan samo onda kada dva gospodarska subjekta između sebe izmjenjuju izrazito veliku količinu dokumenata odnosno kada značajan dio poslovanja otpada na razmjenu dokumenata isključivo s predmetnim gospodarskim subjektom. U slučaju da gospodarski subjekt ima uniformnu distribuciju razmjene dokumenata na sve ostale gospodarske subjekte s kojima posluje ovaj oblik postaje neodrživ obzirom da integracijski troškovi prema svim tim gospodarskim subjektima višestruko nadmašuju prednosti ostvarive primjenom elektroničkog računa. U kontekstu izdavanju računa u javnoj nabavi za potrebe Republike Hrvatske broj takvih konekcija bi se mogao iskazivati u milijunima, čime je vidljiva praktična i financijska neprimjenjivost ovog modela. Jasno je kako bi upotreba nekog od preostalih modela trebala doprinijeti smanjenju složenosti cjelokupne infrastrukture. Međutim, odabir jednog od preostalih modela nije moguće napraviti bez sagledavanja trenutačnog nacionalnog konteksta u smislu razvijenosti i spremnosti na implementaciju istog. Postoje jasni preduvjeti za omogućavanje rada predložene infrastrukture za oba modela. Europska norma za elektronički račun ne ulazi u načine razmjene elektroničkih računa niti propisuje metode i postupke za isto, već samo daje blage smjernice oko mogućih načina. Ovo pak znači da svaki sudionik koji sudjeluje u razmjeni može samostalno odrediti vlastite standarde za povezivanje s drugim sudionicima. Kao i samostalno odrediti način razmjene informacija o krajnjim korisnicima. Primjenjivi four corner model koji bi omogućio dodanu vrijednost u poslovanju ne stvarajući dodatne troškove koji bi proizašli iz samog modela predviđa strogo standardizirane protokole za razmjenu poruka i strogo definiran način evidencije krajnjih korisnika uz cjelokupnu transportnu infrastrukturu koja bi bila održavana od neovisnog tijela i koju bi prihvatili svi informacijski posrednici i pripadajući gospodarski subjekti. U Republici Hrvatskoj ne postoji navedena transportna infrastruktura niti postoji konsenzus u smislu korištenih transportnih standarda i načina razmjene informacija među informacijskim posrednicima. Upravo navedeno four corner model stavlja u položaj neprimjenjivosti obzirom da bi za njegovo ostvarivanje bilo potrebno u potpunosti regulirati tržište u smislu standardizacije transportne infrastrukture. Ovo bi u konačnici značilo da izdavatelj računa može prema naručitelju ispostaviti elektronički račun ne vodeći računa o tome gdje se naručitelj nalazi u promatranoj mreži i koristeći uvijek identičan protokol za dostavu. Zbog nepostojanja navedene standardizacije i predmetne transportne infrastrukture to nije moguće. Alternativa four corner modelu je modificirana verzija four corner modela koja bi zadržala njegove dobre strane i omogućila povezivanje svih dionika bez potrebe za razvojem zasebne transportne infrastrukture izgrađujući samo one minimalne komponente koje su potrebne za komunikaciju svih sudionika. Ovakav model bi predvidio da svi sudionici procesa uspostave vezu samo prema pristupnoj točki primjenjujući samo jedan propisani protokol. Registracija sudionika na pristupnu točku bi stvorila potrebni registar predviđen four corner modelom čime bi pristupna točka na sebe preuzela zadatak usmjeravanja kojeg bi mogla obavljati samostalno na osnovu dostavljenih podataka. Ovime bi se u konačnici postigao traženi cilj da izdavatelj računa može prema naručitelju ispostaviti elektronički račun ne vodeći računa o tome gdje se naručitelj nalazi u promatranoj mreži i koristeći uvijek identičan protokol za dostavu. Predloženi model ne utječe na izmjenu modela rada informacijskih posrednika i njihovih korisnika već im omogućava jednostavno povezivanje sa svim sudionicima bez potrebe za korištenjem različitih protokola u slučaju povezivanja gospodarskih subjekata između dva i više različitih informacijskih posrednika čime se stvaraju značajne uštede u smislu integracijskih i operativnih troškova. Drugim riječima, primjenom centralne točke odnosno centralnog informacijskog posrednika za javne naručitelje omogućit ćemo jednostavnost korištenja sustava eRačun za javne naručitelje, obzirom da izdavatelji računa neće morati voditi računa o tome gdje se nalazi pojedini javni ili sektorski naručitelj, već će biti nesmetan u slanju elektroničkih računa, bilo samostalno, bilo preko odabranog informacijskog posrednika. Dodatno, navedeni model pojednostavljuje korištenje sustava i svim informacijskim posrednicima, obzirom da neće morati uspostavljati pojedinačne veze jedni prema drugima kako bi elektronički račun stigao od izdavatelja prema naručitelju. Pored predloženih pojednostavljenja prema kojima se informacijski posrednici ili gospodarski subjekti povezuju na jedan sustav uz standardizirani protokol tu su i ostale prednosti koje tako objedinjen sustav nudi u smislu snažnog analitičkog i nadzornog alata koji ne bi bio moguć upotrebnom distribuiranog modela. U kontekstu praćenja podataka u okviru javne nabave ovaj model može podržati analitiku nad svim razmijenjenim računima te omogućava potpunu rekonstrukciju tijeka dostave i praćenja svakoj pojedinog elektroničkog računa neovisno od informacijskog posrednika s kojim gospodarski subjekt djeluje i transportne trase kojom navedeni elektronički račun prolazi do naručitelja. Time država dobiva transparentan sustav nad kojim može imati nadzor. Glavni cilj predlagatelja ovoga zakona je konačno omogućiti 100%-tno zaprimanje i izdavanje eRačuna u postupcima javne nabave, zbog postizanja procijenjene proračunske uštede od 6% do 13% ukupnog iznosa javne nabave, odnosno oko cca 2,6 milijarde kuna godišnje. Cilj je također uspostava cjelovitog procesa integrirane elektroničke javne nabave od objave nadmetanja, preko elektroničkog podnošenja ponuda, nadzora izvršenja ugovora, eRačuna i ePlaćanja, čime će se moći ostvariti maksimalni učinci digitalizacije procesa javne nabave u Republici Hrvatskoj, sa svim uštedama i transparentnošću. Naime, uvođenjem elektroničkog fakturiranja u poslovne procese omogućava se porezni nadzor te bilo koja revizija financijskog poslovanja u realnom vremenu, što predstavlja neprocjenjiv moment za transparentnost fiskalnog učinka, pogotovo kada se radi o postupcima javne nabave. |
| 34 | Axiom d.o.o. | III. POSTUPANJE s eRAČUNIMA, Zaprimanje i obrada elektroničkih računa | Naša tvrtka razvila je softverska rješenja za masovnu naplatu u različitim djelatnostima, a naša rješenja koristi više od 200 pravnih osoba u Republici Hrvatskoj. Zadnjih godina, zbog činjenice da se kroz naša rješenja šalje velik broj računa, obraćali su nam se informacijski posrednici za slanje i zaprimanje elektroničkih računa. Tako smo do sada naše informacijske sustave integrirali s rješenjima 3 informacijska posrednika (Hrvatski telekom, Hrvatske pošte i Elektronički računi). Naše pitanje je - da li je doista nužno definirati samo jednog mogućeg informacijskog posrednika za javne naručitelje? Naime, neki od naših korisnika su jedinice lokalne samouprave (gradovi i općine) i komunalna poduzeća koje su već investirale i vrijeme i novac za implementaciju integracije s navedenim informacijskim posrednicima. Dodjeljivanjem poslova informacijskog posredništva isključivo FINA-i obezvrijedit će se ranije investicije u integraciju s drugim informacijskim posrednicima i generirati novi troškovi razvoja informatičkim kućama, bez vidljivog stvaranja novih vrijednosti. Jasno je da rješenja informacijskih posrednika trebaju zadovoljavati određene kriterije, međutim, čini nam se poželjnim definirati te kriterije, a ne inzistirati na jednom, definiranom informacijskom posredniku. | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na komentaru te navodimo kako slijedi. Kako bi se ostvarila maksimalna dobrobiti uvođenja zajedničke europske norme potrebno je da svaka zemlja članica za sebe predvidi najpogodniji model uspostave povezivanja između entiteta koji će sudjelovati u razmjeni elektroničkih računa. Evolucijski razvoj elektroničkog računa profilirao je dobro poznate modele razmjene koje možemo podijeliti na direktnu vezu i centralizirane modele poput (eng. three corner i eng. four corner). Obzirom na veliki broj sudionika u procesu javne nabave u RH, upotreba direktne veze nije prihvatljivo rješenje. Navedeni oblik je prihvatljiv i opravdan samo onda kada dva gospodarska subjekta između sebe izmjenjuju izrazito veliku količinu dokumenata odnosno kada značajan dio poslovanja otpada na razmjenu dokumenata isključivo s predmetnim gospodarskim subjektom. U slučaju da gospodarski subjekt ima uniformnu distribuciju razmjene dokumenata na sve ostale gospodarske subjekte s kojima posluje ovaj oblik postaje neodrživ obzirom da integracijski troškovi prema svim tim gospodarskim subjektima višestruko nadmašuju prednosti ostvarive primjenom elektroničkog računa. U kontekstu izdavanju računa u javnoj nabavi za potrebe Republike Hrvatske broj takvih konekcija bi se mogao iskazivati u milijunima, čime je vidljiva praktična i financijska neprimjenjivost ovog modela. Jasno je kako bi upotreba nekog od preostalih modela trebala doprinijeti smanjenju složenosti cjelokupne infrastrukture. Međutim, odabir jednog od preostalih modela nije moguće napraviti bez sagledavanja trenutačnog nacionalnog konteksta u smislu razvijenosti i spremnosti na implementaciju istog. Postoje jasni preduvjeti za omogućavanje rada predložene infrastrukture za oba modela. Europska norma za elektronički račun ne ulazi u načine razmjene elektroničkih računa niti propisuje metode i postupke za isto, već samo daje blage smjernice oko mogućih načina. Ovo pak znači da svaki sudionik koji sudjeluje u razmjeni može samostalno odrediti vlastite standarde za povezivanje s drugim sudionicima. Kao i samostalno odrediti način razmjene informacija o krajnjim korisnicima. Primjenjivi four corner model koji bi omogućio dodanu vrijednost u poslovanju ne stvarajući dodatne troškove koji bi proizašli iz samog modela predviđa strogo standardizirane protokole za razmjenu poruka i strogo definiran način evidencije krajnjih korisnika uz cjelokupnu transportnu infrastrukturu koja bi bila održavana od neovisnog tijela i koju bi prihvatili svi informacijski posrednici i pripadajući gospodarski subjekti. U Republici Hrvatskoj ne postoji navedena transportna infrastruktura niti postoji konsenzus u smislu korištenih transportnih standarda i načina razmjene informacija među informacijskim posrednicima. Upravo navedeno four corner model stavlja u položaj neprimjenjivosti obzirom da bi za njegovo ostvarivanje bilo potrebno u potpunosti regulirati tržište u smislu standardizacije transportne infrastrukture. Ovo bi u konačnici značilo da izdavatelj računa može prema naručitelju ispostaviti elektronički račun ne vodeći računa o tome gdje se naručitelj nalazi u promatranoj mreži i koristeći uvijek identičan protokol za dostavu. Zbog nepostojanja navedene standardizacije i predmetne transportne infrastrukture to nije moguće. Alternativa four corner modelu je modificirana verzija four corner modela koja bi zadržala njegove dobre strane i omogućila povezivanje svih dionika bez potrebe za razvojem zasebne transportne infrastrukture izgrađujući samo one minimalne komponente koje su potrebne za komunikaciju svih sudionika. Ovakav model bi predvidio da svi sudionici procesa uspostave vezu samo prema pristupnoj točki primjenjujući samo jedan propisani protokol. Registracija sudionika na pristupnu točku bi stvorila potrebni registar predviđen four corner modelom čime bi pristupna točka na sebe preuzela zadatak usmjeravanja kojeg bi mogla obavljati samostalno na osnovu dostavljenih podataka. Ovime bi se u konačnici postigao traženi cilj da izdavatelj računa može prema naručitelju ispostaviti elektronički račun ne vodeći računa o tome gdje se naručitelj nalazi u promatranoj mreži i koristeći uvijek identičan protokol za dostavu. Predloženi model ne utječe na izmjenu modela rada informacijskih posrednika i njihovih korisnika već im omogućava jednostavno povezivanje sa svim sudionicima bez potrebe za korištenjem različitih protokola u slučaju povezivanja gospodarskih subjekata između dva i više različitih informacijskih posrednika čime se stvaraju značajne uštede u smislu integracijskih i operativnih troškova. Drugim riječima, primjenom centralne točke odnosno centralnog informacijskog posrednika za javne naručitelje omogućit ćemo jednostavnost korištenja sustava eRačun za javne naručitelje, obzirom da izdavatelji računa neće morati voditi računa o tome gdje se nalazi pojedini javni ili sektorski naručitelj, već će biti nesmetan u slanju elektroničkih računa, bilo samostalno, bilo preko odabranog informacijskog posrednika. Dodatno, navedeni model pojednostavljuje korištenje sustava i svim informacijskim posrednicima, obzirom da neće morati uspostavljati pojedinačne veze jedni prema drugima kako bi elektronički račun stigao od izdavatelja prema naručitelju. Pored predloženih pojednostavljenja prema kojima se informacijski posrednici ili gospodarski subjekti povezuju na jedan sustav uz standardizirani protokol tu su i ostale prednosti koje tako objedinjen sustav nudi u smislu snažnog analitičkog i nadzornog alata koji ne bi bio moguć upotrebnom distribuiranog modela. U kontekstu praćenja podataka u okviru javne nabave ovaj model može podržati analitiku nad svim razmijenjenim računima te omogućava potpunu rekonstrukciju tijeka dostave i praćenja svakoj pojedinog elektroničkog računa neovisno od informacijskog posrednika s kojim gospodarski subjekt djeluje i transportne trase kojom navedeni elektronički račun prolazi do naručitelja. Time država dobiva transparentan sustav nad kojim može imati nadzor. Glavni cilj predlagatelja ovoga zakona je konačno omogućiti 100%-tno zaprimanje i izdavanje eRačuna u postupcima javne nabave, zbog postizanja procijenjene proračunske uštede od 6% do 13% ukupnog iznosa javne nabave, odnosno oko cca 2,6 milijarde kuna godišnje. Cilj je također uspostava cjelovitog procesa integrirane elektroničke javne nabave od objave nadmetanja, preko elektroničkog podnošenja ponuda, nadzora izvršenja ugovora, eRačuna i ePlaćanja, čime će se moći ostvariti maksimalni učinci digitalizacije procesa javne nabave u Republici Hrvatskoj, sa svim uštedama i transparentnošću. Naime, uvođenjem elektroničkog fakturiranja u poslovne procese omogućava se porezni nadzor te bilo koja revizija financijskog poslovanja u realnom vremenu, što predstavlja neprocjenjiv moment za transparentnost fiskalnog učinka, pogotovo kada se radi o postupcima javne nabave. |
| 35 | Autocesta Rijeka -Zagreb d.d. | Značenje pojmova, Članak 3. | ARZ d.d. ima već ugovorenu predmetnu uslugu temelje provedenog postupka nabave sa drugim informacijskim posrednikom ovakva primjena Zakona bi Društvu nametala dodatne troškove za već ugovorenu uslugu. Prelazak na eRačune nije jednostavan proces i potrebna je stručna i tehnička podrška u integraciji sa poslovnim sustavom u svakom koraku u tog procesa. | Primljeno na znanje | Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta prepoznalo je važnost potrebe za harmonizacijom nacionalnog zakonodavstva sa predmetnom Direktivom, zbog potrebe smanjenja i uklanjanja prepreka prekograničnoj trgovini na području Europske unije. Elektronička razmjena računa omogućuje međusobno povezivanje gospodarstvenika, kao i tijela javne vlasti te u konačnici dovodi do konkurentnijega poslovanja svih tržišnih dionika. Uvođenjem elektroničkog fakturiranja u poslovanje, kroz ostvarivanje svih prednosti koje moderna tehnologija omogućava, ubrzavaju se i automatiziraju poslovni procesi, smanjuju troškovi poslovanja, ostvaruju značajne uštede te se potencijalno stvara veća dodana vrijednost u poslovanju, kako u poslovnom sektoru tako i u državnoj upravi. U državama članicama trenutačno postoji i upotrebljava se nekoliko svjetskih, nacionalnih, regionalnih i vlasničkih normi za elektroničko izdavanje računa. Niti jedna od tih normi ne prevladava i većina njih nije međusobno interoperabilna. Zbog mnogostrukih normi koje nisu interoperabilne dolazi do pretjerane složenosti, pravne nesigurnosti i dodatnih operativnih troškova za gospodarske subjekte koji se služe elektroničkim računima diljem država članica. Gospodarski subjekti koji žele obavljati djelatnosti prekogranične nabave često se moraju uskladiti s novom normom o elektroničkom izdavanju računa svaki put kad uđu na novo tržište. Budući da odvraćaju gospodarske subjekte od toga da obavljaju djelatnosti prekogranične nabave, nepodudarni pravni i tehnički zahtjevi u vezi s elektroničkim računima predstavljaju prepreke pristupu tržištu u prekograničnoj javnoj nabavi i prepreke trgovini. Oni narušavaju temeljne slobode i time izravno utječu na funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Stoga, bilo je potrebno ukloniti ili smanjiti prepreke prekograničnoj trgovini koje nastaju zbog istovremenog postojanja nekoliko različitih pravnih zahtjeva i tehničkih normi o elektroničkom izdavanju računa i zbog nedostatka interoperabilnosti. Kako bi se ostvarila maksimalna dobrobiti uvođenja zajedničke europske norme potrebno je da svaka zemlja članica za sebe predvidi najpogodniji model uspostave povezivanja između entiteta koji će sudjelovati u razmjeni elektroničkih računa. Evolucijski razvoj elektroničkog računa profilirao je dobro poznate modele razmjene koje možemo podijeliti na direktnu vezu i centralizirane modele poput (eng. three corner i eng. four corner). Obzirom na veliki broj sudionika u procesu javne nabave u RH, upotreba direktne veze nije prihvatljivo rješenje. Navedeni oblik je prihvatljiv i opravdan samo onda kada dva gospodarska subjekta između sebe izmjenjuju izrazito veliku količinu dokumenata odnosno kada značajan dio poslovanja otpada na razmjenu dokumenata isključivo s predmetnim gospodarskim subjektom. U slučaju da gospodarski subjekt ima uniformnu distribuciju razmjene dokumenata na sve ostale gospodarske subjekte s kojima posluje ovaj oblik postaje neodrživ obzirom da integracijski troškovi prema svim tim gospodarskim subjektima višestruko nadmašuju prednosti ostvarive primjenom elektroničkog računa. U kontekstu izdavanju računa u javnoj nabavi za potrebe Republike Hrvatske broj takvih konekcija bi se mogao iskazivati u milijunima čime je vidljiva praktična i financijska neprimjenjivost ovog modela. Jasno je kako bi upotreba nekog od preostalih modela trebala doprinijeti smanjenju složenosti cjelokupne infrastrukture. Međutim, odabir jednog od preostalih modela nije moguće napraviti bez sagledavanja trenutačnog nacionalnog konteksta u smislu razvijenosti i spremnosti na implementaciju istog. Postoje jasni preduvjeti za omogućavanje rada predložene infrastrukture za oba modela. Europska norma za elektronički račun ne ulazi u načine razmjene elektroničkih računa niti propisuje metode i postupke za isto, već samo daje blage smjernice oko mogućih načina. Ovo pak znači da svaki sudionik koji sudjeluje u razmjeni može samostalno odrediti vlastite standarde za povezivanje s drugim sudionicima. Kao i samostalno odrediti način razmjene informacija o krajnjim korisnicima. Primjenjivi four corner model koji bi omogućio dodanu vrijednost u poslovanju ne stvarajući dodatne troškove koji bi proizašli iz samog modela predviđa strogo standardizirane protokole za razmjenu poruka i strogo definiran način evidencije krajnjih korisnika uz cjelokupnu transportnu infrastrukturu koja bi bila održavana od neovisnog tijela i koju bi prihvatili svi informacijski posrednici i pripadajući gospodarski subjekti. U Republici Hrvatskoj ne postoji navedena transportna infrastruktura niti postoji konsenzus u smislu korištenih transportnih standarda i načina razmjene informacija među informacijskim posrednicima. Upravo navedeno four corner model stavlja u položaj neprimjenjivosti obzirom da bi za njegovo ostvarivanje bilo potrebno u potpunosti regulirati tržište u smislu standardizacije transportne infrastrukture. Ovo bi u konačnici značilo da izdavatelj računa može prema naručitelju ispostaviti elektronički račun ne vodeći računa o tome gdje se naručitelj nalazi u promatranoj mreži i koristeći uvijek identičan protokol za dostavu. Zbog nepostojanja navedene standardizacije i predmetne transportne infrastrukture to nije moguće. Alternativa four corner modelu je modificirana verzija three/four corner modela koja bi zadržala njegove dobre strane i omogućila povezivanje svih dionika bez potrebe za razvojem zasebne transportne infrastrukture izgrađujući samo one minimalne komponente koje su potrebne za komunikaciju svih sudionika. Ovakav model bi predvidio da svi sudionici procesa uspostave vezu samo prema pristupnoj točki primjenjujući samo jedan propisani protokol. Registracija sudionika na pristupnu točku bi stvorila potrebni registar predviđen four corner modelom čime bi pristupna točka na sebe preuzela zadatak usmjeravanja kojeg bi mogla obavljati samostalno na osnovu dostavljenih podataka. Ovime bi se u konačnici postigao traženi cilj da izdavatelj računa može prema naručitelju ispostaviti elektronički račun ne vodeći računa o tome gdje se naručitelj nalazi u promatranoj mreži i koristeći uvijek identičan protokol za dostavu. Predloženi model ne utječe na izmjenu modela rada informacijskih posrednika i njihovih korisnika već im omogućava jednostavno povezivanje sa svim sudionicima bez potrebe za korištenjem različitih protokola u slučaju povezivanja gospodarskih subjekata između dva i više različitih informacijskih posrednika čime se stvaraju značajne uštede u smislu integracijskih i operativnih troškova. Drugim riječima, primjenom centralne točke odnosno centralnog informacijskog posrednika za javne naručitelje omogućit ćemo jednostavnost korištenja sustava eRačun za javne naručitelje, obzirom da izdavatelji računa neće morati voditi računa o tome gdje se nalazi pojedini javni ili sektorski naručitelj, već će biti nesmetan u slanju elektroničkih računa, bilo samostalno, bilo preko odabranog informacijskog posrednika. Dodatno, navedeni model pojednostavljuje korištenje sustava i svim informacijskim posrednicima, obzirom da neće morati uspostavljati pojedinačne veze jedni prema drugima kako bi elektronički račun stigao od izdavatelja prema naručitelju. Pored predloženih pojednostavljenja prema kojima se informacijski posrednici ili gospodarski subjekti povezuju na jedan sustav uz standardizirani protokol tu su i ostale prednosti koje tako objedinjen sustav nudi u smislu snažnog analitičkog i nadzornog alata koji ne bi bio moguć upotrebnom distribuiranog modela. U kontekstu praćenja podataka u okviru javne nabave ovaj model može podržati analitiku nad svim razmijenjenim računima te omogućava potpunu rekonstrukciju tijeka dostave i praćenja svakoj pojedinog elektroničkog računa neovisno od informacijskog posrednika s kojim gospodarski subjekt djeluje i transportne trase kojom navedeni elektronički račun prolazi do naručitelja. Time država dobiva transparentan sustav nad kojim može imati nadzor. Glavni cilj je omogućiti 100%-tno zaprimanje i izdavanje eRačuna u postupcima javne nabave, zbog postizanja procijenjene proračunske uštede od 6% do 13% ukupnog iznosa javne nabave, odnosno oko cca 2,6 milijarde kuna godišnje. Cilj je također uspostava cjelovitog procesa integrirane elektroničke javne nabave od objave nadmetanja, preko elektroničkog podnošenja ponuda, nadzora izvršenja ugovora, eRačuna i ePlaćanja, čime će se moći ostvariti maksimalni učinci digitalizacije procesa javne nabave u Republici Hrvatskoj, sa svim uštedama i transparentnošću. Naime, uvođenjem elektroničkog fakturiranja u poslovne procese omogućava se porezni nadzor te bilo koja revizija financijskog poslovanja u realnom vremenu, što predstavlja neprocjenjiv moment za transparentnost fiskalnog učinka, pogotovo kada se radi o postupcima javne nabave. |