Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanju o Pravilniku o izmjeni i dopuni Pravilnika o načinu postupanja i suradnje suca, stručnog radnika centra za socijalnu skrb i policijskog službenika za mladež prilikom prisilnog oduzimanja i predaje djeteta

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 ZDENKA MONTERISI PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O NAČINU POSTUPANJA I SURADNJE SUCA, STRUČNOG RADNIKA CENTRA ZA SOCIJALNU SKRB I POLICIJSKOG SLUŽBENIKA ZA MLADEŽ PRILIKOM PRISILNOG ODUZIMANJA I PREDAJE DJETETA, Članak 1. Čl.13.st.2 propisuje da će su za čitavo vrijeme trajanja ovršnog postupka odgovarajuću podršku u provedbi postupka ovrhe u svakom CZSS, uz ostale psiholog i socijalni pedagog. Oni bi morali znati sve eventualne promjene koje bi, po predloženom izmijenjenom članku, sada od početka trebali utvrđivati vještaci po hitnom postupku. Uz svo uvažavanje stručnosti sudskih vještaka oni ne mogu niti bi smjeli “hitno” izraditi vještvo jer, kada su u pitanju djeca, to nije lege artis. Uobičajeno, vještak jednom ili najviše dva puta obavlja kratke razgovore sa djetetom.tako sasvim sigurno ne može doći do svih onih spoznaja koje imaju ili bi trebale imati stručne osobe iz naprijed citiranog članka. Ukoliko se u postupak htjelo uključiti vještaka, čime se odgovornost suca za odluku, de facto prebacuje na vještaka, mogao se mijenjati st.2 čl. 13. Dakle, uz pedagoga i psihologa uključilo bi se u tim i dječjeg psihologa koji je na listi sudskih vještaka. On bi također pratio postupak ovrhe od početka i tek tada bio u mogućnosti dati valjano mišljenje u pogledu osnova za odgodu. Predložena odredba bi u ovim najosjetljivijim predmetima, vještaku dala ulogu suca koji bi svojim vještačenjem zapravo dugoročno(i/ili trajno), mogao “staviti izvan primjene” ovršnu odluku suda. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
2 Vesna Jurički PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O NAČINU POSTUPANJA I SURADNJE SUCA, STRUČNOG RADNIKA CENTRA ZA SOCIJALNU SKRB I POLICIJSKOG SLUŽBENIKA ZA MLADEŽ PRILIKOM PRISILNOG ODUZIMANJA I PREDAJE DJETETA Gledajući sa životnog, praktičnog aspekta, za onemogućavanje provedbe ovrhe na temelju ovršne isprave, bit će potrebno otezati ovrhu godinu dana nakon donošenja rješenja o ovrsi. U okolnostima često viđene zloupotrebe procesnih ovlaštenja, sporosti suda, ili objektivnih okolnosti koje onemogućavaju ovrhu, otezanje postupka kroz vrijeme od godinu dana je lako ostvarivo. Članak 11.a Pravilnika omogućava da ovrhovoditelj na legitiman način bude onemogućen u provedbi ovrhe na temelju ovršne isprave. Iz Pravilnika nije jasno na čiji trošak će se provesti vještačenje i što će se dogoditi ukoliko trošak ne bude plaćen. Štoviše, može se tumačiti da će vještačenje biti određeno na trošak suda. Novim vještačenjem u ovršnom postupku se izravno dira u meritum ovršne isprave na način da vještak svojim nalazom i mišljenjem derogira pravomoćnu i ovršnu presudu. Postavlja se pitanje koji je smisao vođenja parničnog postupka i koji je smisao ishoditi presudu u kojoj će stajati da će dijete stanovati s drugim roditeljem, kada zakonodavac ovakvim Pravilnikom ne daje pravnu sigurnost ovrhovoditelju da će se ista presuda poštivati i provesti. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
3 Udruga za unapređenje kvalitete življenja "LET" PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O NAČINU POSTUPANJA I SURADNJE SUCA, STRUČNOG RADNIKA CENTRA ZA SOCIJALNU SKRB I POLICIJSKOG SLUŽBENIKA ZA MLADEŽ PRILIKOM PRISILNOG ODUZIMANJA I PREDAJE DJETETA Članak 5. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske propisuje: U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom. Provedbu ovrhe u postupku prisilnog oduzimanja i predaje djeteta uređuju Obiteljski zakon kao posebni zakon i Ovršni zakon i Zakon o parničnom postupu kao opći zakoni, zbog čega Obiteljski zakon ima prednost. Člankom 519. Obiteljskog zakona predviđene su situacije u kojima je moguća odgoda ili ograničenje mjera ovrhe radi predaje djeteta: Odgoda ovrhe Članak 519. (1) Sud može odgoditi ovrhu ili ograničiti mjere ovrhe: 1. kad je u tijeku odlučivanje povodom žalbe protiv prvostupanjske odluke 2. kad je u tijeku postupak radi izmjene odluke i 3. kad se djetetu nalaže stručni razgovor. (2) Sud može odgoditi ovrhu u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka samo ako se time bitno ne ugrožavaju osobni i drugi važni interesi djeteta. Dakle, zakon ne previđa naknadno vještačenje djeteta kao jedan od razloga odgode ovrhe. Zaključno, odredba o odgodi ovrhe radi oduzimanja i predaje djeteta ne može se mijenjati ili dopuniti podzakonskim propisom (pravilnikom), nego isključivo zakonom o izmjenama i/ili dopunama postojećeg zakona ili donošenjem novog zakona zbog čega je već i iz ovog razloga ovakav pristup protivan ustavnom načelu iz čl. 5. Ustava. Naprijed navedeni prigovor odnosi se na sam postupak promjene relevantnog propisa, a što se tiče samog prijedloga smatramo kako u konkretnom slučaju treba poći od obveze pridržavanja ovršne isprave. Ako je ovršna isprava podobna za ovrhu, sve dok potvrde pravomoćnosti i ovršnosti nisu pravomoćno ukinute, ovršni sud je dužan postupati u određivanju i provođenju ovrhe. U tom smislu postoji i odluka Ustavnog suda RH u predmetu U-III/1164/2014. Ako su se relevantne okolnosti nakon što je odluka postala pravomoćna i ovršna promijenile, uvijek je moguće tužbom ishoditi novu ovršnu odluku. Zbog toga smatramo kako je, sa stajališta pravne sigurnosti, nedopustivo provedbu sudske ovršne odluke učiniti ovisnom o rezultatima naknadnog vještačenja koje se ne bi provelo u okviru sudskog postupka. Dodatno vještačenje se može provesti, ali samo u okviru sudskog postupka koji je pokrenut tužbom radi donošenja nove odluke zbog promijenjenih okolnosti. Dovoditi u pitanje ovršnu sudsku odluku naknadnim provođenjem vještačenja, bez provođenja redovnog parničnog postupka i prava stranaka da poduzimaju sve radnje koje im jamči Zakon o parničnom postupku kao procesni propis i Obiteljski zakon kao materijalnopravni propis je neprihvatljivo sa stajališta pravne sigurnosti. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
4 UDRUGA SUDACA ZA MLADEŽ, OBITELJSKIH SUDACA I STRUČNJAKA ZA DJECU I MLADEŽ PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O NAČINU POSTUPANJA I SURADNJE SUCA, STRUČNOG RADNIKA CENTRA ZA SOCIJALNU SKRB I POLICIJSKOG SLUŽBENIKA ZA MLADEŽ PRILIKOM PRISILNOG ODUZIMANJA I PREDAJE DJETETA Udruga sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež http://uszm.hr uszm@uszm.hr Odredba čl.11.a ne smije se dodati kao propis u Pravilnik koji je pod zakonski propis. Važeći Obiteljski zakon (NN 103/15) u čl.512. do čl.519. dobro i detaljno propisuje postupak ovrhe radi predaje djeteta te rješava i problem ako se provođenjem ovrhe ugrožavaju osobni i drugi važni interesi djeteta. Pravno je nedopustivo i nelogično da se Pravilnikom određuje obligatorno provođenje dokaza vještačenjem u ovršnom postupku. Ovrha je postupak koji je nakon pravomoćne presude o sporu nakon provedenog dokaznog postupka pred sudom prvog stupnja i postupka u kojem Županijski sud odlučuje o žalbama stranaka. Pravila o izvođenju dokaza određena su Zakonom o parničnom postupku i Obiteljskim zakonom, a provođenje dokaza vještačenjem djeteta i/ili roditelja nije kao obvezno propisano niti u visoko konfliktnim postupcima o roditeljskoj skrbi, niti kada se donosi odluka o lišenju prava na roditeljsku skrb kao najtežoj mjeri koja se roditelju izriče. Sudac je taj koji ovisno o okolnostima konkretnog slučaja odlučuje koje će dokaze u postupku provesti, odnosno koje će prihvatiti prijedloge stranaka. Pravni i emotivni put koji stranke – a to su djeca i roditelji, prolaze do trenutka dobivanja pravomoćne i ovršne odluke suda o predaji djeteta nije jednostavan ni lak. Dokazni postupak u prvom stupnju je složen i uključuje između ostalih dokaza, obveznu obradu u centru za socijalnu skrb, saslušanja roditelja, utvrđivanje mišljenja djeteta i po potrebi i kombinirano psihijatrijsko-psihološko vještačenje djeteta i roditelja. Stoga u ovršnom postupku je nedopustivo nakon rada stručnjaka za djecu i sudova, po dovršenom dokaznom postupku i pravomoćnoj odluci parničnog suda, u ovršnom postupku ponovno provoditi vještačenje i omogućiti da se ovrha odgodi na neodređeno vrijeme, odnosno da se ona ne provede. Zapravo, po ovom prijedlogu vještak na kraju odlučuje u ovrsi kako će se postupiti prema djetetu. Pri tome je posve nerazumljiv čl.11.a st.2 koji propisuje da se može iznimno odrediti i vještačenje djeteta po vještaku koji nije psiholog i/ili psihijatar već može biti i cit. „vještak odgovarajuće struke“. Koja bi to struka bila i zašto? Koja je to struka prikladnija od psihologa i/ili psihijatra? Kada se vještači u prvom stupnju suci biraju vještake psihologe i psihijatre koji imaju subspecijalizacije iz dječje psihologije i psihijatrije, a ovdje se u postupak uvodi „odgovarajuće struke“. U st.4 čl.11a se govori o djetetu koje je „sraslo u okolinu u kojoj živi“. Sam termin je čudan i jezično nepravilan jer biljke sraštavaju, ali ne i ljudi. Djeca svakako rastu, mogu se prilagoditi, navikavati i sl. Od dana donošenja rješenja o ovrsi do dana provođenja ovrhe koja se odnosi na predaju djeteta, ni u kojem slučaju ne smije proći godina dana i takvi slučajevi su u praksi sigurno izuzetno rijetki. Potrebno je provjeriti na sudovima ima li takvih slučajeva, obzirom da je razlog za donošenje ove dopune nejasan i nerazumljiv. Predloženi Pravilnik suprotan je Uredbi Vijeća (EZ) br.2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću. Navedena Uredba u Poglavlju III propisuje priznanje i izvršenje sudskih oduka donijetih u državama članicama, a Praktičan priručnik za primjenu ove Uredbe osim praktičnih savjeta za primjenu pojedinih odredbi sadrži i bogatu prasku Europskog suda za ljudska prava. Ovakvom dopunom Pravilnika predlaže se da sudovi primjenjujući dopunjeni Pravilnik sustavno čine povredu čl.8 Europske konvencije o ljudskim pravima (pravo na poštovanje obiteljskog života) i ne primjenjuju Uredbu koju su dužni primjenjivati. Ovakvom dopunom šalje se jasna i vrlo direktna poruka ne samo manipulativnim i nasilnim roditeljima, već svim roditeljima i svim drugim osobama s kojima će, kako je propisano dopunom prijedloga : „dijete stanovati i/ili stanuje“, da je samo potrebno dugo zadržati nepravno oduzeto dijete i sustav će to prepoznati po proteku vremena kao pravo na dijete. Ovaj predloženi pravilnik je protivan Konvenciji o pravima djece, Ustavu i Europskoj konvenciji o ostvarivanju dječjih prava, Strasbourg 1996. jer dopušta da se nagrađuje nositelj roditeljske skrbi koji stanuje s djetetom, najčešće koji manipulira zbog toga što dijete živi s njim, pa makar je to protivno pravomoćnoj sudskoj odluci koja je utvrdila najbolji interes djeteta. Stoga predlažemo da Ministar pravosuđe ne donese izmjenu pravilnika jer postojeći pravilnik je dovoljan za provedbu ovrhe. Ukoliko će se predložiti i donijeti izmjena pravilnika kao Udruga sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež osporavat ćemo ovaj pod zakonski akt na Ustavnom sudu. Predsjednica USZM-a Dr.sc. Lana Peto Kujundžić Dopredsjednica USZM-a Marina Parać Garma Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
5 Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O NAČINU POSTUPANJA I SURADNJE SUCA, STRUČNOG RADNIKA CENTRA ZA SOCIJALNU SKRB I POLICIJSKOG SLUŽBENIKA ZA MLADEŽ PRILIKOM PRISILNOG ODUZIMANJA I PREDAJE DJETETA, Članak 1. Primjedbe na predloženi PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O NAČINU POSTUPANJA I SURADNJE SUCA, STRUČNOG RADNIKA CENTRA ZA SOCIJALNU SKRB I POLICIJSKOG SLUŽBENIKA ZA MLADEŽ PRILIKOM PRISILNOG ODUZIMANJA I PREDAJE DJETETA Kao stručnjaci mentalnog zdravlja koji se u svojoj kliničkoj praksi svakodnevno susrećemo sa slučajevima emocionalnog zlostavljanja, emocionalnog zanemarivanja i manipulacijom djecom i sustavom u postupcima razvoda braka, te smo upoznati s recentnom stručnom literaturom koja se bavi prirodom, posljedicama i najboljim znanstveno utemeljenim intervencijama s djecom koja su žrtve roditeljskih manipulacija, imamo potrebu reagirati na predloženi Pravilnik, odnosno prijedlog uvođenja članka 11a u postojeći Pravilnik, koji glasi: „(1) Ako je od dana donošenja rješenja o ovrsi do dana provođenja ovrhe radi prisilnog oduzimanja i predaje djeteta prošlo više od godine dana, sud će radi mogućih izmijenjenih okolnosti zbog kojih bi provedba ovrhe bila protivna dobrobiti djeteta naložiti hitno provođenje vještačenja djeteta i/ili roditelja ili druge osobe s kojom će dijete stanovati i/ili stanuje po vještaku psihologu i/ili psihijatru, izborom vještaka s liste sudskih vještaka. (2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, sud će naložiti vještačenje djeteta po vještaku odgovarajuće struke ako tijekom provedbe ovrhe stekne uvjerenje da prisilno oduzimanje i predaja djeteta mogu izazvati zdravstvene i druge psihofizičke posljedice za dijete. (3) Sud će o nalazu i mišljenju vještaka iz stavka 1. i 2. ovoga članka u najkraćem roku izvijestiti stranke i sva tijela koja sudjeluju u provedbi ovrhe radi prisilnog oduzimanja i predaje djeteta. (4) Ovrha radi prisilnog oduzimanja i predaje djeteta će se odgoditi ako iz nalaza i mišljenja vještaka iz stavka 1. i 2. proizlazi da bi provedba ovrhe bila protivna dobrobiti djeteta odnosno da je dijete sraslo u okolinu u kojoj živi ili da prisilno oduzimanje i predaja djeteta mogu izazvati zdravstvene i druge psihofizičke posljedice za dijete , i to za vrijeme za koje je vještak procijenio da bi provedba ovrhe za dijete bila štetna.“ Smatramo da navedeni prijedlog izmjena zapravo predstavlja dodatni rizični faktor za sigurnost i dobrobit djece koju bi opisani pravilnik trebao štititi. Predlažemo da se takve izmjene i dopune Pravilnika uopće ne donesu, odnosno da se članak 11a u cijelosti izostavi. O b r a z l o ž e n j e Sudac rješenje o ovrsi donosi nakon pravomoćne parnične presude, koja je temeljena na opsežnim znanstveno utemeljenim postupcima procjene od strane relevantnih stručnjaka i relevantnih institucija. U slučajevima kada je donesena odluka o ovrsi, jasno je utvrđeno da je ostanak u postojećoj situaciji ugrožavajući za djetetov daljnji socioemocionalni razvoj, što predstavlja ozbiljan rizik za razvoj poremećaja mentalnoga zdravlja kod djece i mladih. Samim time, nema razloga za odugovlačenjem postupka i ponavljanjem vještačenja, bilo djeteta ili roditelja. Temeljni problem nije opravdanost same odluke o ovrsi, nego učinkovitost provođenja ovrhe u praksi i samo trajanje sudskih postupaka, kao i postupaka u okviru sustava uključenih u zaštitu djece koji istima prethode. Naime, Konvencija o pravima djeteta i nacionalni propisi nalažu kako je u najboljem interesu djeteta da se u provedbi svih sudskih odluka i intervencija koje su njima određene, mora poštivati načelo žurnosti. Ako je sredina ugrožavajuća za dijete, svaki dodatan dan proveden u za dijete toksičnoj sredini predstavlja sve izraženiji rizik od negativnih ishoda za dobrobit i mentalno zdravlje djeteta. Ostankom u sredini koja je ugrožavajuća za dijete, dijete ne „srasta sa sredinom“ (kako je navedeno u prijedlogu izmjena i dopuna postojećeg Pravilnika), nego „srasta“ s manipulativnim roditeljem. Manipulativni roditelj time dobiva na vremenu i produbljuje svoj štetan utjecaj na dijete, čime se zapravo smanjuje vjerojatnost uspješne provedbe mjere koja je već procijenjena nužnom za sigurnost i zdravi daljnji razvoj djeteta. S obzirom na to da se svakodnevno susrećemo s djecom izloženom visokom međuroditeljskom konfliktu i posljedicama istoga, znamo koliko je ta pozicija i uloga koju dijete preuzima za njega teška i emocionalno razarajuća. Da bi emocionalno preživjelo, dijete se vrlo često stopi s onim roditeljem čiji je uvjet ljubavi odbacivanje drugog roditelja. Na taj način djetetu više nije dozvoljeno imati vlastite emocije, potrebe i mišljenje, ako su one različite u odnosu na emocije, potrebe i mišljenja manipulativnog roditelja (a često i njegove obitelji). Dijete je prisiljeno djelomično ili u potpunosti odbaciti drugog roditelja, za kojeg je od strane institucija za zaštitu djece i suda procijenjeno da ima bolje roditeljske kompetencije u odnosu na roditelja s kojim živi, te zapravo poništiti dio sebe kojim se identificira s drugim roditeljem. Opisani elementi Pravilnika će predstavljati još jedan instrument manipulacije roditelju za kojeg je već utvrđeno da je za dijete ugrožavajući. Na taj način sustav, koji treba štititi najbolji interes djeteta, zapravo bi potkrjepljivao štetna i zlostavljajuća ponašanja roditelja te izravno sudjelovao u nanošenju štete djetetu. Iz perspektive znanstvenih spoznaja u ovom području, kliničke prakse i Konvencije o pravima djeteta, ovakav prijedlog Pravilnika smatramo štetnim za djecu uključenu u visokokonfliktne razvode braka, kao i svu drugu djecu za koju je utvrđeno da je potrebno hitno i žurno izdvajanje iz sredine koja je štetna za njihov razvoj. Djelatnici Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
6 Mišo Živaljić PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O NAČINU POSTUPANJA I SURADNJE SUCA, STRUČNOG RADNIKA CENTRA ZA SOCIJALNU SKRB I POLICIJSKOG SLUŽBENIKA ZA MLADEŽ PRILIKOM PRISILNOG ODUZIMANJA I PREDAJE DJETETA Tekstom izmjena Pravilnika uvodi se obveza vještačenja roditelja i djeteta u postupcima u kojima je od donošenja rješenja o ovrsi do trenutka provođenja ovrhe protekao rok duži od jedne godine dana. Na ovaj način, ukoliko postoje dokazi o postojanju promijenjenih okolnosti na strani roditelja ili djeteta, sudski vještaci bili bi pozvani na davanje mišljenja o mogućnosti odgode ovrhe zbog prijetnje nastupanja štetnih posljedica za zdravlje djeteta. Za pretpostaviti je da promijenjenih okolnosti u vremenskom roku od godine dana neće biti. No što je sa ovrhama koje traju 5,6,7 godina? Sudovi u ovršnom postupku imaju za predmet predaju djeteta jednom roditelju a jedini nalaz i mišljenje vezan za dijete može datirati u vrijeme iz prethodnog parničnog postupka, koje vještvo može biti staro 7-8 godina. Ako se ovom problemu pristupi površno, tada na ovršni spis gledamo kao na jedan spis manje u sudskoj pisarnici. Postavlja se pitanje je li interes djeteta identičan kroz vremenski period od 5-10 godina? Što ako je u međuvremenu ovrhovoditelj djelomično ili potpuno izgubio roditeljski kapacitet? Što ako je dijete sraslo u sredinu u kojoj živi a ovrhovoditelj se odrekao viđanja djeteta te je u vremenu od 5-10 godina izgubio roditeljski kapacitet? Što je sa ovrhama u kojima ovrhovoditelj ovrhu koristi isključivo u svrhu osvećivanja bivšem partneru a ne u svrhu ostvarenja najboljeg interesa djeteta? Takvog ovrhovoditelja treba "nagraditi" djetetom kojeg ne poznaje? Hoćemo li tada zažmiriti na oba oka ili ćemo zbog značajnog proteka vremena vještačiti oca, majku i dijete? Zbog čega bi objektivno vještačenje u ovršnom postupku pod ovim okolnostima bio nepravedan, pogrešan ili nepotreban dokaz? Čega se boje svi koji se boje vještačenja u ovršnim postupcima koji traju po 8 godina? Istine? Zato pozdravljam ovaj životni i humani pravni iskorak Republike Hrvatske prema europskom zakonodavstvu, makar dolazio u formi podzakonskog akta. I najduži marš počinje prvim korakom. Radi navedenog u cijelosti podržavam ovakve izmjene pozitivnog prava u ime svih stranaka ovršnih postupaka. Priznavanje instituta promijenjenih okolnosti kroz objektivno vještačenje znak je da se Republika Hrvatska svrstala uz bok zemalja članica EU koje dobrobiti djeteta daju prioritet nad partikularnim interesima roditelja ili u u odnosu na potrebu načina rješavanja ovršnih spisa, bez sagledavanja posljedica provođenja ovrhe u svakom pojedinom slučaju. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
7 ANA LOVRINOV PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O NAČINU POSTUPANJA I SURADNJE SUCA, STRUČNOG RADNIKA CENTRA ZA SOCIJALNU SKRB I POLICIJSKOG SLUŽBENIKA ZA MLADEŽ PRILIKOM PRISILNOG ODUZIMANJA I PREDAJE DJETETA Navedena izmjena je vrlo nejasna jer ne propisuje jasno do kada će sud odgoditi ovrhu, kao niti na koji način će ona biti nastavljena, niti modalitete kojim bi se ovrha učinila "manje" štetnom za dijete. Što ako vještak utvrdi da bi ovrha bila štetna za dijete zauvijek? Da li bi se onda ovrha obustavila? Nadalje, nalazu i mišljenju vještaka daje se prednost pred sudskom odlukom kojom je određena predaja djeteta i koja ni na koji način nije stavljena izvan snage te se time podzakonskim aktom ovršna isprava ostavlja bez svog pravnog učinka. Navedeno vještačenje može eventualno biti podloga za donošenje nove sudske odluke u zakonom propisanom postupku o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti ili o daljnjim osobnim odnosima sa roditeljima ili drugim osobama za koje je sudskom odlukom određeno da skrbe o djetetu, međutim nikako ne može sam vještački nalaz po sebi biti podloga za odgodu ovrhe. Tim više što se uvjeti za odgodu ovrhe mogu propisivati samo Obiteljskim zakonom i podredno Ovršnim zakonom, a ne podzakonskim aktom. Svaki ovršni postupak radi predaje djeteta je tegoban kako za dijete, tako i za sve ostale sudionike jer se u pravilu radi o vrlo teškim obiteljskim situacijama u kojima su odnosi grubo i nepovratno narušeni i koje je sud već ocjenjivao prilikom donošenja odluke u parničnom postupku o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti. Već sada ukoliko je došlo do promijenjenih okolnosti drugi roditelj može pokrenuti postupak radi izmjene odluke s kojim će roditeljem dijete živjeti i sud u parničnom postupku tada u pravilu donosi privremenu mjeru kojom iznova uređuje obiteljske odnose do okončanja postupka. Ovršni postupak je strogo formalan postupak provođenja ovrhe na temelju ovršne isprave i u takvom postupku nema mjesta utvrđivanju spornih činjenica. Osim toga, sud već na temelju svojih ovlasti iz Obiteljskog zakona i Ovršnog zakona ima dovoljno mjera kojim prilikom provedbe ovrhe može donositi niz odluka kako bi sam tijek postupka bio što manje tegoban za dijete pa je ova izmjena Pravilnika suvišna. Ukoliko se žele proširiti ovlasti suda prilikom provedbe ovrhe tada se isto treba činiti izmjenama Obiteljskog zakona, a ne podzakonskim aktom. Nadalje, ne treba zanemariti ni činjenicu da ukoliko se radi o provedbi ovrhe na temelju odluke stranog suda države članice Europske unije da RH ima obvezu provođenja takve odluke sukladno Uredbi Brussels II bis te je zabranjeno bilo kakvo meritorno preispitivanje donesene odluke. Provođenjem ovakvog vještačenja ulazi se u meritum samog spora između stranaka kojem nije mjesto u ovršnom postupku. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.