Izvješće o provedenom savjetovanju - NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Vlado Bulic PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 14. Članak 14. Iza članka 24a. dodaje se članak 24b. koji glasi: „Članak 24b. Osoba koja stječe hrvatsko državljanstvo prirođenjem, daje svečanu prisegu PRIGODOM PRIMITKA DOMOVNICE. Primljeno na znanje Procedura davanja svečane prisege uredit će se podzakonskim aktom.
2 Vlado Bulic PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 10. „ Osoba koja se kao punoljetna odrekla hrvatskog državljanstva MOŽE ponovno steći hrvatsko državljanstvo.“. Nije prihvaćen Kako je odricanje od hrvatskog državljanstva različit institut prestanka hrvatskog državljanstva od otpusta iz hrvatskog državljanstva, tako on za sobom povlači i drugačije pravne učinke.
3 Vera Škorić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU Moj pokojni suprug Gojko Škorić i ja smo rođeni u Hrvatskoj iz koje smo se iselili radi nastavka obrazovanja te smo sklopili brak 1978. godine. Najprije nam se rodio sin Milan Škorić 1983., a zatim i kćer 1987. godine. Kako smo suprug i ja imali isključivo hrvatsko republičko državljanstvo, očekivali smo da će nam i djeca imati isto državljanstvo. Međutim, matičar je upisao sinu državljanstvo po mjestu rođenja, a kćeri po podrijetlu roditelja. Suprug i ja nismo poznavali propise o republičkom državljanstvu jer su građani bivše države imali potpuno jednaka prava bez obzira na republičko državljanstvo te zbog toga nismo obraćali pozornost na tu razliku u dokumentima naše djece. Nakon raspada bivše države, imajući u vidu da je u Hrvatskoj živio moj otac, svi smo dobili nove hrvatske dokumente, osim mojeg sina, kojem je životna situacija otežana zbog invaliditeta. U više navrata mi je rečeno u hrvatskom konzulatu kako se mom sinu ne može utvrditi državljanstvo Republike Hrvatske iz razloga što mu je u matičnoj knjizi rođenih upisano pogrešno državljanstvo. U matičnom uredu su mi rekli da se to više ne može ispraviti jer bi u tom slučaju ostao bez državljanstva. Poslije mog odlaska u mirovinu, moja obitelj i ja smo sve više počeli boraviti u Hrvatskoj radi pomoći mom starom ocu, Milanovom djedu, međutim, moj sin se tretira kao strani državljanin u Hrvatskoj te zbog toga praktično ne može boraviti više od 3 mjeseca godišnje, što nam je pravilo velike probleme. Zbog njegovog invaliditeta, sina nisam mogla ostavljati samog da bih dolazila u Hrvatsku i brinula o svom ocu te sam zbog toga tražila načine da riješim Milanov problem s državljanstvom. Čitajući bivše i sada važeće hrvatske propise ispostavilo se da moj sin ipak ima pravo na hrvatsko državljanstvo unatoč informacijama koje sam dobivala te sam 2013. podnijela zahtjev da mu se utvrdi hrvatsko državljanstvo. Taj zahtjev je 2014. odbijen, premda je u postupku kao nesporna činjenica utvrđena da se u trenutku rođenja smatrao hrvatskim državljaninom. Nakon toga smo podnijeli žalbu, koja je također bila odbijena 2015. godine. U to vrijeme moj otac se više nije mogao brinuti sam o sebi, a naš boravak u Hrvatskoj od 3 mjeseca godišnje je bio nedovoljan da mu pomognemo, te je zbog toga bio smješten u starački dom. Nisam razumjela zbog čega se tolika pozornost pridaje pukoj administrativnoj greški u stranoj zemlji, kada se radi o djetetu hrvatskih državljana. Međutim, i Upravni sud u Rijeci je odbio našu tužbu 2016. godine, a po žalbi je i Visoki upravni sud 2017. godine potvrdio tu presudu, a da uopće nije dato obrazloženje po kojem propisu je moj sin izgubio hrvatsko državljanstvo. Podnijeli smo tužbu i pred Ustavnim sudom RH, a za to vrijeme je moj otac umro u staračkom domu, dok je naša tužba završila u odbačaju. S obzirom na to da sam umirovljenica, izgledno je da će u dogledno vrijeme moja kćer preuzeti brigu o meni i Milanu kada ću ja biti prestara da se brinem o sebi i o njemu. Međutim, moja kćer se udala u Hrvatskoj i sada tamo radi i živi, a moj sin i dalje nema hrvatsko državljanstvo. Kako bi se izbjegle daljnje povrede naših prava, molim Vas da prihvatite prijedlog pučke pravobraniteljice i docenta Aleksandra Maršavelskog da se u članku 30. doda novi interpretativni stavak 4. Nije prihvaćen Komentari na predložene izmjene i dopune Zakona o hrvatskom državljanstvu nisu mjesto za iznošenje pojedinačnih slučajeva. Kao što ste sami naveli, postupak Vašeg sina po zahtjevu za utvrđivanje hrvatskog državljanstva je pravomoćno okončan. Prijedlog gospodina Maršavelskog da se članak 30. Zakona o hrvatskom državljanstvu dopuni novim stavkom, a koji ste podržali u svojem komentaru, ne može se prihvatiti. Naime, kod odredbe članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu odlučujuće su činjenice da je osoba stekla hrvatsko državljanstvo po prijašnjim propisima te da ga je u kontinuitetu i zadržala do 08.10.1991. godine. Stajalište da kod osobe, koja je po propisima važećim do 08.10.1991. godine upisana u evidenciju državljanstva neke druge bivše jugoslavenske republike (iako su joj oba roditelja hrvatski državljani podrijetlom), ne postoji kontinuitet hrvatskog državljanstva, izrazio je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u više svojih presuda.
4 Ured pučke pravobraniteljice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 15. Prijedlog novopredloženog članka 26a., da se rješenje o stjecanju hrvatskog državljanstva prirođenjem može „ukinuti u svako doba“, u slučaju ispunjenja naznačenih uvjeta, suprotan je odredbi članka 9. stavka 2. Ustava prema kojoj se, između ostaloga, državljaninu Republike Hrvatske ne može oduzeti državljanstvo. Realizacija ovakvog prijedloga stvorila bi nejednakost između državljana Republike Hrvatske, jer bi tako postojali državljani „prvog i drugog reda“, odnosno, državljani koji su državljanstvo stekli po nekoj drugoj osnovi te im se državljanstvo ne može oduzeti, i oni koji su državljanstvo stekli prirođenjem pa bi im se državljanstvo pod određenim zakonskim uvjetima moglo oduzeti. Takvo što je, također, protuustavno jer sukladno članku 14. Ustava svi su pred zakonom jednaki. Stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem rezultat je provedenog postupka sukladno odredbama Zakona o hrvatskom državljanstvu i Zakona o općem upravnom postupku, tijekom kojeg je Ministarstvo unutarnjih poslova, sukladno načelu utvrđivanja materijalne istine, dužno utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonitu i pravilnu odluku. Također, u tom postupku provodi se od strane Sigurnosno-obavještajne agencije odgovarajuća sigurnosna provjera, sukladno Zakonu o sigurnosnim provjerama, te u slučaju postojanja sigurnosnih zapreka osoba neće biti primljena u hrvatsko državljanstvo. Nedvojbeno je da donošenje upravnog akta povodom zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo zahtjeva maksimalan angažman i profesionalno postupanje prilikom utvrđivanje činjeničnog stanja od strane voditelja postupka i svih drugih tijela uključenih u postupak Predlaganjem zakonskih odredbi koje nisu u skladu s Ustavom ne može se odreći odgovornost nadležnog tijela za netočno utvrđeno činjenično stanje te propuste pri provođenju postupka stjecanja državljanstva. Mogućnost da je “državljanstvo stečeno temeljem braka sklopljenog iz koristi sukladno odredbama Zakona o strancima ili lažnim predstavljanjem ili prijevarom u upravnom postupku reguliranja statusa stranca odnosno stjecanja hrvatskog državljanstva” može značiti samo da je vođenje postupka primitka u hrvatsko državljanstvo ili odobravanja boravka strancu bilo izuzetno manjkavo vođeno. Jednako tako, neprihvatljivo je da se “rješenje o stjecanju hrvatskog državljanstva prirođenjem ukine u svako doba… ako osoba predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost”, jer ukoliko takvo što doista i postoji znači da postoji inkriminacija koja treba biti dokazana u kaznenom postupku te sankcionirana sukladno odredbama Kaznenog zakona. Stoga, osim što je protivno Ustavu, ovakvo predlaganje sankcioniranja onog što bi zapravo trebalo kao posljedicu imati kaznenu osudu potpuno je nepotrebno. Također, u svezi općenitog izraza „predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske“, ističemo da je Ustavni sud RH u odluci broj U-I-406/1994, U-I-907/1994, U-I-418/1995 od 10. veljače 1999. naznačio da se općenitom naznakom "ako to zahtijevaju razlozi zaštite nacionalne sigurnosti ili pravnog poretka", odnosno "ako to zahtijevaju razlozi zaštite nacionalne sigurnosti, pravnog poretka i drugi razlozi zaštite javnog poretka" bez pobližeg zakonskog određenja ovih pravnih standarda, a uz izostanak obrazloženja u rješenju, dovodi do bitnog ograničenja temeljnih elemenata prava na žalbu, odnosno prava na sudsku zaštitu. Uz pretpostavku da bi se ocjena da netko „predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske“ donosila na temelju klasificiranih podataka zbog čega osobi ne bi bilo razvidni razlozi za takvu ocjenu, kao što je to sada slučaj u postupku stjecanja hrvatskog državljanstva prirođenjem, ističemo da se u spomenutoj odluci Ustavnog suda RH postavlja pitanje da li se nenavođenje razloga u pojedinačnim aktima može opravdati zaštitom nacionalne sigurnosti ili pravnog poretka u kojem je riječ u odredbi članka 16. Ustava. Stajalište Ustavnog suda je niječno: pravni poredak upravo se narušava propisivanjem ovakvih ograničenja. Analogno tome, može se konstatirati da i članak 15. Prijedloga ZID ZHD-a zaslužuje istu ocjenu, odnosno da se pravni poredak narušava upravo predlaganjem odredbi koje nemaju uporište u Ustavu. Sve navedeno je suprotno i načelu sprječavanja bezdržavljanstva, sadržanog u Zakonu o hrvatskom državljanstvu, jer oduzimanjem hrvatskog državljanstva osobi koja ga je stekla prirođenjem, a koja se zbog toga odrekla prethodnog državljanstva, zapravo se pridonosi povećanju broja apatrida. Djelomično prihvaćen Predložena odredba članka 26a ne govori o oduzimanju državljanstva voljom države, nego o ukidanju rješenja o primitku u hrvatsko državljanstvo, zbog čina prirođene osobe u upravnom postupku stjecanja hrvatskog državljanstva, kojim je tijelo koje vodi postupak, lažnim predstavljanjem ili prijevarom dovela u zabludu i na nezakonit način stekla pravo koje joj ne pripada. Dio komentara koji se odnosi na postojanje sigurnosnih zapreka kao razloga za ukidanje rješenja o primitku u hrvatsko državljanstvo, prihvaćen je.
5 Ured pučke pravobraniteljice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 11. Isto kao i u prethodna dva članka, vezano za izmjenu stavka 2. članka 22, potrebno je osigurati da djetetu prestaje hrvatsko državljanstvo jedino uz čvrste dokaze da je steklo strano državljanstvo ili da će ga nedvojbeno steći. Nije prihvaćen Odredba koja se odnosi na prestanak hrvatskog državljanstva odricanjem posvojene djece predmet je izmjene samo u terminološkom smislu. U postupku prestanka hrvatskog državljanstva odricanjem djece, utvrđuje se je li dijete obuhvaćeno zajamčenjem roditelja ili već ima strano državljanstvo.
6 Ured pučke pravobraniteljice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 10. U vezi novopredloženog stavka 2. članka 21., ponovo ukazujemo da je Republika Hrvatska potpisnica Konvencije Ujedinjenih naroda o smanjenju slučajeva bezdržavljanstva iz 1961. godine. U tom kontekstu potrebno je predvidjeti rješenje za moguću situaciju da osoba koja se odrekla hrvatskog državljanstva radi stjecanja stranog državljanstva, u slučaju da izgubi strano državljanstvo (u državama gdje je to moguće), ne postane osoba bez državljanstva. Nije prihvaćen Da bi se hrvatski državljanin odrekao hrvatskog državljanstva, već u trenutku davanja izjave o odricanju od hrvatskog državljanstva mora imati strano državljanstvo (članak 21. Zakona o hrvatskom državljanstvu).
7 Ured pučke pravobraniteljice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 9. Vezano za predloženu izmjenu članka 20. valja naglasiti Republika Hrvatska je potpisnica Konvencije Ujedinjenih naroda o smanjenju slučajeva bezdržavljanstva iz 1961. godine. U tom kontekstu neophodno je onemogućiti da dijete iz bilo kojeg razloga postane apatrid, odnosno, potrebno je osigurati da se dijete može otpustiti iz hrvatskog državljanstva jedino uz čvrste dokaze da je steklo strano državljanstvo ili da će ga nedvojbeno steći. Nije prihvaćen U postupku otpusta djece utvrđuje se je li dijete obuhvaćeno zajamčenjem roditelja ili već ima strano državljanstvo kako se izbjegla pojava apatridnosti.
8 Ured pučke pravobraniteljice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 8. - Članak 16., iza novopredloženog stavka 3., dopuniti novim stavkom 4. koji glasi: „Pod uvjetima iz članka 1. ovog zakona hrvatsko državljanstvo može steći pripadnik manjinskog naroda navedenog u Ustavu kada se u postupku utvrdi njegova neposredna povezanost s Republikom Hrvatskom.“ Preambulom Ustava navodi se da se Republika Hrvatska ustanovljuje kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Mađara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina, Bošnjaka, Slovenaca, Crnogoraca, Makedonaca, Rusa, Bugara, Poljaka, Roma, Rumunja, Turaka, Vlaha, Albanaca i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN-a i zemalja slobodnoga svijeta. Nacionalna manjina, u smislu Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama, je skupina hrvatskih državljana čiji pripadnici su tradicionalno nastanjeni na teritoriju Republike Hrvatske, a njeni članovi imaju etnička, jezična, kulturna i/ili vjerska obilježja različita od drugih građana i vodi ih želja za očuvanjem tih obilježja. U izvješćima Europske komisije za borbu protiv rasizma (ECRI) o Republici Hrvatskoj postavlja se pitanje stjecanja hrvatskog državljanstva osoba koje nisu hrvatske nacionalnosti, a koje su vezane za Republiku Hrvatsku činjenicom da su dugoročno živjele u Republici Hrvatskoj (povratnici) ili cijelo vrijeme žive u Republici Hrvatskoj ali do sada nisu još stekle hrvatsko državljanstvo. S obzirom da se postupak stjecanja hrvatskog državljanstva osoba koje nisu hrvatske nacionalnosti razlikuje od načina stjecanja državljanstva za osobe hrvatske nacionalnosti, ECRI je uputio poziv da se poduzmu sve potrebne mjere kako bi se riješili problemi kod stjecanja državljanstva na koje nailaze osobe koje dugotrajno žive u Republici Hrvatskoj a nisu hrvatske nacionalnosti. Nije sporno da se pripadnicima hrvatskog naroda omogućuje stjecanje hrvatskog državljanstva pod povoljnijim uvjetima, ali nema zapreka da se takva mogućnost ne pruži i osobama koje imaju čvrstu poveznicu s Republikom Hrvatskom, a koje hrvatsko državljanstvo ne mogu steći pod drugim pravim osnovama beneficirane naturalizacije, ili mogu ali uz ispunjavanje dodatnih uvjeta koji vrijede za strance (npr. odobren stalni boravak). Dakle, proizlazi da za osobe koje imaju čvrstu vezu s Republikom Hrvatskom, kao „neformalne“ pripadnike nacionalne manjine, jer formalno pripadnicima nacionalne manjine postaju tek stjecanjem hrvatskog državljanstva, nema beneficirane zakonske odredbe za stjecanje hrvatskog državljanstva putem koje bi postupak za njih bio različit u odnosu za bilo kojeg drugog stranca. Stoga, zakonski tekst u tom kontekstu treba unaprijediti na predloženi način, što bi bilo u skladu s Trećim mišljenjem Savjetodavnog odbora Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina o RH (2010.) prema kojem postojeća pravila predstavljaju neravnopravnost na temelju etničkog podrijetla osoba koje nisu Hrvati, a imaju snažnu vezu s RH. - Novopredloženi stavak 3. trebao bi glasiti: „ Iznimno od stavka 2. ovog članka, dokaze o pripadnosti hrvatskom narodu ne mora priložiti osoba za čijeg je roditelja nesporno utvrđena pripadnost hrvatskom narodu.“. Brojni su primjeri osoba koje se smatraju pripadnicima hrvatskog naroda i kojima je jedan od roditelja pripadnik hrvatskog naroda, a kojima se ta činjenica, niti njihov osjećaj pripadnosti hrvatskom narodu, nije vrednovala prilikom stjecanja hrvatskog državljanstva. Stoga, upravo u kontekstu rješavanja demografskih pitanja kroz olakšan postupak dobivanja državljanstva za pripadnike hrvatskog naroda, kako je navedeno u poglavlju II. Prijedloga ZID ZHD-a, smatramo opravdanim da se tim osobama omogući beneficirani način stjecanja hrvatskog državljanstva. Nije prihvaćen Dosadašnja ustavno-sudska praksa potvrdila je da iz ustavnih odredbi proizlazi da je nacionalna ravnopravnost jedna od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske i da građani Republike Hrvatske imaju sva prava i slobode neovisno o nacionalnom podrijetlu, da su svi jednaki pred zakonom te da su ravnopravni pripadnici svih naroda i manjina, međutim, ne proizlazi da se i kod stjecanja državljanstva moraju jednako tretirati stranci koji u postupku dokažu svoju hrvatsku nacionalnu pripadnost i stranci koji nisu pripadnici hrvatskog naroda. Također je potvrđena ovlast zakonodavca da se strancima koji su pripadnici hrvatskog naroda prizna pravna mogućnost primitka u hrvatsko državljanstvo po povoljnijim uvjetima jer se radi o pravnoj osnovi za beneficiranu naturalizaciju koja je uobičajena za pravne sustave brojnih europskih država. Štoviše, neke od njih upravo nacionalnu pripadnost stranca kao osnovu privilegirane naturalizacije podižu na razinu ustavnog načela. Ta obveza posredno proizlazi i iz odredbe članka 10. Ustava Republike Hrvatske kojom se dijelovima hrvatskog naroda u drugim državama jamči osobita skrb i zaštita Republike Hrvatske koja je ustanovljena kao nacionalna država hrvatskog naroda i država pripadnika nacionalnih manjina. Osobe koje nisu hrvatske nacionalnosti, a koje su vezane za Republiku Hrvatsku činjenicom da dugoročno žive Republici Hrvatskoj, mogu zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva podnijeti po članku 8. stavku 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, odnosno steći hrvatsko državljanstvo na redovan način. Stajalište da podnositelj zahtjeva, za čijeg je jednog roditelja nesporno dokazana utvrđena pripadnost hrvatskom narodu, ne mora priložiti dokaze o svojoj pripadnosti hrvatskom narodu, protivno je odredbama važećeg Zakona o hrvatskom državljanstvu te utvrđenoj ustavno-sudskoj i upravno-sudskoj praksi.
9 Ured pučke pravobraniteljice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 6. Nepotrebna je izmjena stavka 3. članka 12. jer su sva državna tijela dužna izvršavati svoje obveze u razumnim rokovima. Štoviše, sukladno članku 66. Zakona o sustavu državne uprave (NN 93/16), ministarstva, središnji državni uredi i državne upravne organizacije dužni su međusobno surađivati i pružati jedni drugima stručnu pomoć u svom djelokrugu, dostavljati obavijesti o podacima o kojima vode službene očevidnike, usklađivati planove rada, osnivati zajedničke stručne komisije i radne grupe za pitanja od zajedničkog interesa, priređivati zajednička stručna savjetovanja te poticati i ustrojavati i druge oblike međusobne suradnje. Jednako tako, sukladno članku 81. istog Zakona, Tijela državne uprave dužna su svoj rad i poslovanje ustrojiti tako da građani i pravne osobe mogu na jednostavan i djelotvoran način ostvarivati svoja Ustavom zajamčena prava i zakonom zaštićene interese te ispunjavati svoje građanske dužnosti. Nije prihvaćen Kako je praksa pokazala da nadležna ministarstva svoje odgovore, odnosno mišljenja ne dostavljaju duže vrijeme nakon upućenog zahtjeva za njihovom dostavom, pokazala se potreba za izmjenom navedene odredbe na način da se decidirano propiše rok za davanje potrebnog mišljenja. Zakonom o hrvatskom državljanstvu, koji je lex specialis u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku, može propisati rok za davanje mišljenja u navedenom slučaju.
10 Ured pučke pravobraniteljice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 5. Neobrazložen ostaje prijedlog iz stavka 3. novopredloženog članka 11., odnosno zašto se želi decidirano propisati da se iseljenikom smatra osoba koja je iz Republike Hrvatske iselila prije 08. listopada 1991. godine u namjeri da u inozemstvu stalno živi. Naime, nameće se pitanje tko su onda osobe koje su se iz Republike Hrvatske iselile nakon navedenog datuma, ako nisu iseljenici. Nije prihvaćen Zakon o hrvatskom državljanstvu stupio je na snagu 08.10.1991. godine te se stoga, po prirodi stvari, odredba članka 11. stavka 1. Zakona, koja se odnosi na stjecanje hrvatskog državljanstva iseljenika, njihovih potomaka i njihovih bračnih drugova, odnosi na osobe koje su na navedeni dan već imale status iseljenika s područja Republike Hrvatske. Osobe koje su se nakon navedenog datuma iselile iz Republike Hrvatske, ne mogu se smatrati iseljenicima u smislu spomenute odredbe Zakona o hrvatskom državljanstvu.
11 Ured pučke pravobraniteljice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 4. Brisati postojeći tekst članka 9. uz prijedlog novog teksta: „Osoba koja je rođena na teritoriju Republike Hrvatske i ima odobren privremeni boravak najmanje pet godina neprekidno prije podnošenja zahtjeva može prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 2.-4. ovoga zakona.“ Prema podatcima MUP-a, u 2017. godini samo 13 osoba steklo je hrvatsko državljanstvo temeljem rođenja u Republici Hrvatskoj. Za razliku od toga, čak 450 osoba steklo je hrvatsko državljanstvo temeljem braka s hrvatskim državljaninom (koji ne moraju udovoljavati pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 1.-4. ZHD-a). Podatak da je relativno mali broj osoba rođenih u RH primljen u hrvatsko državljanstvo ne može se opravdati nedostatkom volje tih osoba da podnesu zahtjev za državljanstvo, već se može objasniti otežanom mogućnošću ispunjavanja propisanih uvjeta, budući da je izmjenama Zakona o hrvatskom državljanstvu iz 2011. godine propisan novi uvjet da se mora imati odobren stalni boravak. Takvo rješenje otežava stjecanje hrvatskog državljanstva osobama rođenima u Republici Hrvatsko, koje su lošijeg imovnog i socijalnog statusa te im je stoga do sada odobravan privremeni boravak iz humanitarnih razloga. Naime, s obzirom da je uvjet za stjecanje državljanstva 2011. godine postao reguliran stalni boravak, za navedene osobe to je teško postići jer su uvjeti za odobravanje stalnog boravka, između ostalog, i osigurana sredstva za uzdržavanje te regulirano zdravstveno osiguranje, a što se ne traži kao uvjet za odobravanje privremenog boravka iz humanitarnih razloga. Ovime su osobito pogođeni pripadnici Roma koji su rođeni u Republici Hrvatskoj a ne ispunjavaju ostale uvjete za stjecanje hrvatskog državljanstva, koji u najvećem broju privremeni boravak reguliraju upravo iz humanitarnih razloga. Valja naglasiti da se odredbom članka 9. ZHD-a do izmjena 2011. godine tražilo da se do podnošenja zahtjeva osoba ima prijavljen boravak najmanje pet godina neprekidno na teritoriju Republike Hrvatske, ali bez uvjeta da se regulira stalni boravak. Stoga, očito je da je propisivanje uvjeta u vidu reguliranja stalnog boravka rezultiralo činjenicom da mali broj osoba rođenih u Republici Hrvatskoj može zadovoljiti uvjete iz postojećeg članka 9. za primitak u hrvatsko državljanstvo. Smatramo opravdanim da osobe, koje su nedvojbeno dio hrvatskog društva, koje su rođene i žive u Republici Hrvatskoj od svog rođenja, ali zbog postojanja različitih okolnosti i razloga na koje objektivno same nisu mogle utjecati ili koje su se zbile čak i krivnjom drugih, primjerice, greškama u radu državnih tijela, nisu imale kontinuirano regulirani boravak u Republici Hrvatskoj, imaju mogućnost primitaka u hrvatsko državljanstvo pod povoljnijim uvjetima. Navedeno je u skladu i s iznesenim mišljenjem Europske komisije za borbu protiv rasizma (ECRI) o potrebi poduzimanja mjera kako bi se riješili problemi kod stjecanja državljanstva na koje nailaze osobe koje dugotrajno žive u Republici Hrvatskoj a nisu hrvatske nacionalnosti. Nije prihvaćen Za državljane treće zemlje koji su rođeni i od rođenja žive na području RH, ali zbog opravdanih razloga na koje nisu mogli utjecati, nisu imali reguliran boravak značajno je pojednostavljen postupak odobrenja stalnog boravka. U tome smislu osigurana sredstva za uzdržavanje i zdravstveno osiguranje, temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima („NN, broj: 69/17) više nisu zakonski uvjet za odobrenje stalnog boravka za navedenu kategoriju osoba.
12 Ured pučke pravobraniteljice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 3. U točki 3. stavka 1. članka 8., iza rečenice „da živi u Republici Hrvatskoj s prijavljenim boravkom 8 godina“ potrebno je dodati: ", odnosno 5 godina ako se radi o osobi bez državljanstva ili azilantu,“. Naime, bezdržavljanstvo (apatridnost) ima izrazito negativan utjecaj na živote pojedinaca. Posjedovanje državljanstva nužno je za punopravno sudjelovanje u društvu te je preduvjet za uživanje cijelog niza ljudskih prava. U Hrvatskoj je prema podacima UNHCR-a oko 2886 osoba obuhvaćeno njihovim mandatom, što obuhvaća i one osobe koje nemaju registriran državljanski status. Od tog broja, Romi čine veliku većinu osoba bez državljanstva ili neutvrđenog državljanstva (de facto apatrida) u Republici Hrvatskoj. Republika Hrvatska je potpisnica Konvencije Ujedinjenih naroda o smanjenju slučajeva bezdržavljanstva iz 1961. godine. Također, Republika Hrvatska je država potpisnica Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine i njezinog Protokola iz 1967. koji se odnosi na status izbjeglica. Republika Hrvatska je i stranka drugih relevantnih međunarodnih sporazuma o ljudskim pravima. Hrvatsko zakonodavstvo u području azila i migracija sukladno je s međunarodnim načelima i pravnom stečevinom EU. Članak 34. Konvencije UN-a o status izbjeglica iz 1951. godine glasi: “Države ugovornice će u najvećoj mogućoj mjeri olakšati asimilaciju i prirođenje izbjeglica. Posebice će se potruditi da se postupak prirođenja ubrza te da se u najvećoj mogućoj mjeri smanje troškovi i izdaci postupaka.” U tom kontekstu potrebno je da se vremenski period prijavljenog boravka u Republici Hrvatskoj, koji je jedan od uvjeta za stjecanje hrvatskog državljanstva, za osobe bez državljanstva i azilante uskladi s vremenskim periodom koji se traži za ostale osobe koje pod privilegiranim uvjetima stječu hrvatsko državljanstvo (primjerice, za osobe u braku s hrvatskim državljanima). Nije prihvaćen Odredba članka 34. Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. propisuje da će države ugovornice u najvećoj mogućoj mjeri olakšati asimilaciju i prirođenje izbjeglica te da će se posebice potruditi da se postupak prirođenja ubrza te da se u najvećoj mogućoj mjeri smanje troškovi i izdaci postupka, što ne znači da su države ugovornice izbjeglicama dužne omogućiti stjecanje državljanstva pod povoljnijim uvjetima u odnosu na druge kategorije stranaca. Država ne može biti primorana dodijeliti svoje državljanstvo izbjeglicama na svom teritoriju čak ni nakon dugotrajnog boravka, jer državljanstvo nosi mnoge privilegije, uključujući i politička prava. Što se tiče Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15 i 127/17), koji je u cijelosti usklađen sa pravnom stečevinom Europske unije, osobe pod međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj imaju pravo na: boravak, spajanje obitelji, smještaj, rad, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, slobodu vjeroispovijesti, besplatnu pravnu pomoć, socijalnu skrb, pomoć pri integraciji u društvo, vlasništvo nekretnine sukladno Konvenciji iz 1951. godine, stjecanje hrvatskog državljanstva sukladno propisima koji reguliraju stjecanje državljanstva. Prema Zakonu o strancima („NN, broj: 130/11, 74/13, 69/17 i 46/18), stalni boravak može se odobriti državljaninu treće zemlje koji do dana podnošenja zahtjeva u RH ima neprekidno pet godina zakoniti boravak, što uključuje odobren privremeni boravak, azil ili supsidijarnu zaštitu. Osobe bez državljanstva mogu regulirati privremeni odnosno stalni boravak. Po osnovi reguliranog stalnog boravka stranci ostvaruju pravo na rad i samozapošljavanje, stručno usavršavanje, obrazovanje i studentske stipendije, socijalnu skrb, prava iz mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, pravo na doplatak za djecu te rodiljne i roditeljske potpore, porezne olakšice, pristup tržištu roba i usluga, slobodu udruživanja i povezivanja te članstva u organizacijama koje zastupaju radnike ili poslodavce ili organizacijama čiji članovi obavljaju posebno zanimanje uključujući i naknade koje im takve organizacije daju.
13 Ured pučke pravobraniteljice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 2. Temeljem postojeće odredbe članka 4. stavak 1. točka 1. ZHD-a, hrvatsko državljanstvo silom zakona stječe dijete čija su oba roditelja u trenutku njegova rođenja hrvatski državljani. Dakle, postojećom odredbom ne postavlja se uvjet da je dijete rođeno u inozemstvu, niti da je rođeno nakon 08. listopada 1991. godine, kao što je to slučaj s novopredloženom odredbom članka 5. Obrazloženje da se „ovom odredbom nastoje prevladati problemi u praksi, kod upisa u knjigu državljana generacije rođenih uglavnom u inozemstvu nakon 08. listopada 2018. godine, jer ih roditelji hrvatski državljani nisu do punoljetnosti prijavili radi upisa u knjigu državljana“ nije prihvatljivo jer sukladno postojećem članku 5. stavak 1. uvjet „prijave radi upisa u knjigu državljana do 18. godine“ traži se za dijete rođeno u inozemstvu kojem je samo jedan roditelj hrvatski državljanin. U tom kontekstu treba ukazati i na nužnost dopune članka 30. ZHD-a novim stavkom 4., koji bi glasio: „Hrvatskim državljaninom smatra se osoba iz stavka 1. ovog Zakona kojoj je, protivno propisima koji su bili na snazi u trenutku njenog rođenja, u matičnim knjigama i evidenciji o državljanstvu u Hrvatskoj ili u inozemstvu upisano neko drugo državljanstvo.“. Naime, postoje slučajevi kada je djeci hrvatskih državljana, odnosno bivše SR Hrvatske, rođenoj izvan Hrvatske, protivno tada važećim propisima upisivano državljanstvo neke druge republike, uglavnom one u kojoj su rođeni. Takve situacije najčešće su uzrokovane greškom matičara uslijed čega se tim osobama odriče pravo na hrvatsko državljanstvo, iako temeljem bivšeg saveznog zakona kojim je regulirano pitanje državljanstva te hrvatskog propisa (Zakona o državljanstvu SR Hrvatske, NN 32/17) porijeklom je hrvatsko državljanstvo steklo dijete ako su oba roditelja u trenutku njegova rođenja bili državljani SR Hrvatske. Novim stavkom 4. nedvojbeno bi se tim osobama priznalo pravo iz stavka 1. članka 30. Djelomično prihvaćen Prije predložena odredba članka 2. nakon e-savjetovanja izmijenjena je na način da se zadržavaju (donekle modificirane) odredbe važećeg članka 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Prijedlog da se članak 30. Zakona o hrvatskom državljanstvu dopuni novim stavkom ne može se prihvatiti. Naime, kod odredbe članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu odlučujuće su činjenice da je osoba stekla hrvatsko državljanstvo po prijašnjim propisima te da ga je u kontinuitetu i zadržala do 08.10.1991. godine. Stajalište da kod osobe, koja je po propisima važećim do 08.10.1991. godine upisana u evidenciju državljanstva neke druge bivše jugoslavenske republike (iako su joj oba roditelja hrvatski državljani podrijetlom), ne postoji kontinuitet hrvatskog državljanstva, izrazio je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u više svojih presuda. Tijelo Republike Hrvatske ne može ulaziti u ocjenu utemeljenosti i zakonitosti postupka upisa osoba, koje su se u trenutku rođenja smatrale hrvatskim državljanima, u evidencije državljanstva drugih država nastalih na području bivše SFRJ. Ako je osobi, rođenoj u nekoj drugoj bivšoj jugoslavenskoj republici od roditelja hrvatskih državljana, po rođenju upisan podatak o državljanstvu republike rođenja pogreškom matičara, napominjemo da svaka država nastala na području bivše SFRJ ima propisan način ispravke upisanih podataka u svojim državnim maticama i evidenciji državljanstva. A ukoliko je upis drugog republičkog državljanstva izvršen uz izričitu ili prešutnu suglasnost roditelja osobe, onda je izbor bivšeg republičkog državljanstva „konzumiran“ voljom njezinih roditelja.
14 Ured pučke pravobraniteljice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 1. U svezi stavka 2. novopredloženog članka 4., odnosno da „podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo osoba rođena u inozemstvu čiji je jedan od roditelja u trenutku njezina rođenja hrvatski državljanin ako do navršene 21. godine života bude prijavljena matičnom uredu u Republici Hrvatskoj radi upisa u evidenciju kao hrvatski državljanin“, bilo bi ispravno da se takva mogućnost pruži i osobama koje su starije od 21. godine a koje do sada takvu priliku nisu imale a želja im je steći hrvatsko državljanstvo. Time bi se doista pomoglo u rješavanju demografskih pitanja kroz olakšan postupak dobivanja državljanstva za sve one koji na ovaj način, putem hrvatskog državljanstva jednog od roditelja, imaju čvrstu poveznicu s hrvatskom državom a stariji su od 21. godine. Takva mogućnost može im se pružiti vremenski neograničeno ili, uz argumentirano obrazloženje predlagatelja ZID ZHD-a, kroz određeno vremensko razdoblje, na primjer u roku od dvije godine od stupanja na snagu ovog Zakona. Takva se odredba, potom, može navesti u Prijelaznim i završnim odredbama Zakona i glasila bi: „Podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo osoba rođena u inozemstvu čiji je jedan od roditelja u trenutku njezina rođenja hrvatski državljanin ako u roku dvije godine od stupanja na snagu ovog Zakona podnese zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva.“ Nije prihvaćen Predložena povećana granica prijave do 21. godine sasvim je primjerena jer se osobi, koju roditelj (hrvatski državljanin) nije prijavio do punoljetnosti radi upisa u evidenciju hrvatskih državljana, omogućava da u roku od tri godine po svojoj punoljetnosti isto sama učini. Vezano za u komentaru predloženu odredbu, napominje se da odredbe o stjecanju hrvatskog državljanstva podrijetlom nikad nisu bile u prijelaznim i završnim odredbama zakona, već odmah nakon uvodnog dijela zakona. Temeljem podrijetla stječu hrvatsko državljanstvo novorođena djeca i osobe rođene nakon stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu, tj. nakon 08.10.1991. godine (zaključak sjednice sudaca Upravnog suda Republike Hrvatske od 27.09.1994. godine; odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1895/2001 od 16.02.2005. godine i broj: U-III-16125/2005 od 16.12.2009. godine), dok se utvrđivanje jesu li osobe rođene prije stupanja na snagu važećeg Zakona stekle podrijetlom, po prijašnjim propisima, hrvatsko državljanstvo, provodi temeljem odredbe članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Prihvaćanje odredbe predložene u komentaru značilo bi zapravo suspenziju odredbe članka 30. stavka 1. Zakona kojom je propisano načelo kontinuiteta hrvatskog državljanstva.
15 Ured pučke pravobraniteljice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU E-savjetovanje otvoreno je dana 24. listopada 2018. godine i traje do 03. studenog 2018. godine, dakle 11 dana, što nije u skladu s člankom 11. stavak 3. Zakona o pravu na pristup informacija (NN 25/13 i 85/15) koji propisuje da su tijela javne vlasti dužna provesti savjetovanje s javnošću u pravilu u trajanju od 30 dana, osim u slučajevima kad se savjetovanje provodi sukladno propisu kojim se uređuje postupak procjene učinaka propisa. Primljeno na znanje Uključivanje Hrvata izvan Republike Hrvatske u društveni i politički život zemlje jedan je od strateških ciljeva Programa Vlade Republike Hrvatske 2016.-2020. Vlada Republike Hrvatske, uz potporu Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske, kontinuirano radi na unaprjeđenju politika i programa za Hrvate koji žive izvan granica Republike Hrvatske. Druga sjednica drugog saziva Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske održat će se u Šibeniku, 10. i 11. studenog 2018. godine, na kojoj će poseban naglasak biti na pokrenutim izmjenama Zakona o hrvatskom državljanstvu. Stoga je rok za E-savjetovanje skraćen kako bi se na navedenoj sjednici Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske prezentirale izmjene Zakona o hrvatskom državljanstvu te kako bi se konačan tekst Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu mogao uputiti u zakonodavnu proceduru.
16 Tomislav Bošnjak PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU U globaliziranom svijetu se sve više događa da ljudi rade tamo gdje ima posla. To ne znači da se odriču domovine i državljanstva. Za raseljen narod kao što su Hrvati, svojevrsna globalizacija je počela već koncem 19. vijeka. Vrijeme je da zakonodavstvo uvaži ove životne činjenice i da olakša stjecanje hrvatskog državljanstva: - 1. svim potomcima Hrvata u svijetu, neovisno o uzrastu, koji to žele, - 2. bračnim drugovima hrvatskih državljana (uvažavajući i realnosti istospolnih životnih zajednica), te u slučajevima gdje propisani rok boravka u Republici Hrvatskoj nije udovoljen, uzeti u obzir opravdane okolnosti, kao što je državna služba bračnog druga i slično. Pozitivna je odluka o ukidanju kriterija poznavanja jezika. Za Hrvatsku nije relevantan "službeni" primjer SAD-a. Relevantniji su primjeri prakse u SAD-u. Međutim za Hrvatsku su najrelevantniji primjeri kako zakonodavstva, tako prakse u zemljama s brojnim dijasporama kao što su Izrael i Irska, te zemljama s brojnim useljeništvom, kao što su Australija i Kanada. Za osobe koje ne spadaju u spomenute kategorije i koje nisu potomci Hrvata, niti su na neki način povezani s hrvatskim državljanima, postojeće zakonodavstvo sadrži prikladna rješenja. Pitanja državljanstva nisu politikantske naravi i ne odnose se na eventualno stjecanje budućih birača bilo koje političke opcije u državi i tretira se kao pitanje općeg nacionalnog interesa. Ne treba strahovati od hrvatskih državljana, niti donositi mjere koje će im smanjiti broj. Zagovornici takvih restriktivnih mjera ili ne shvaćaju svijet u kojem žive, ili nemaju časne namjere prema hrvatskim nacionalnim interesima. Primljeno na znanje Odredbe Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola ("Narodne novine" broj: 92/14) primjenjuju se u praksi. Vezano za stjecanje hrvatskog državljanstva bračnih drugova hrvatskih državljana koji se nalaze na službi u inozemstvu, ističemo da su Zakonom o strancima propisani uvjeti za reguliranje statusa stranca u Republici Hrvatskoj te vrijeme tijekom kojeg mogu izbivati izvan granica Republike Hrvatske, a da im boravak u Republici Hrvatskoj ne prestane.
17 ŠIME VALIDŽIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU Smatram da treba pojednostaviti dobivanje hrvatskog državljanstva svima koji ga žele a posebno hrvatskim iseljenicima i njihovim potomcima, bez obzira kad su se iselili. Neprihvatljivo je da milijuni iseljenika iz Hrvatske žive u drugim zemljama (uključujući i onima koje su nastale kao rezultat genocida kojeg su bijelci počinili protiv starosjedilačkih naroda Australije i Sjeverne i Južne Amerike) ali da se istovremeno toliko oteževa pripadnicima drugih naroda, pa čak i potomcima hrvatskih iseljenika, dobivanje hrvatskog državljanstva - o drugim ekonomskim, društvenim i administrativnim preprekama da ne govorim. Iseljavanje a ne useljavanje je odgovorno za slabljenje Hrvatske na demografskom, intelektualnom i ekonomskom planu i ono razara motivaciju nas koji želimo napredak Hrvatske. (Iako nije tema ovog Zakona, trebalo bi strogo kažnjavati ruganje i diskriminaciju protiv useljenika i povratnika iz iseljeništva). Primljeno na znanje Komentar već prihvaćen predloženim izmjenama Zakona.
18 ŠIME VALIDŽIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU ODNOSNO DOPUNJUJU Primjedbe na Članak 8.: Stavak 2. Smatram da se stranac ne treba imati otpust iz stranog državljanstva jer i hrvatski iseljenici često imaju i hrvatsko i strano državljanstvo. Treba poticati a ne odvraćati ljude da žive u Hrvatskoj. Neprihvatljivo je da Hrvatska, koja ima milijune iseljenika, stvara prepreke pripadnicima drugih naroda da se useljavaju. Stavak 4. Smatram da ne treba poznavati hrvatski jezik jer ima puno hrvatskih iseljenika koji ne poznaju jezik a žive desetljećima u iseljeništvu. Stavak 5. Smatram da treba ukinuti odredbu da poštuje običaje Republike Hrvatske jer se 'običaje' može tumačiti na različite načine. Na primjer, kao povratnik iz Australije koji je slabije fizičke građe, trpio sam ruganje u vojsci i na poslu i govorili su mi da je ruganje i ismijavanje "hrvatski mentalitet" i "Ako ti se ne sviđa, vrati se odakle si došao". (Nažalost, i u Australiji nastavnici okrivljuju, pa i kažnjavaju, žrtve nasilja i ruganja u školi). Uvijek je bilo osoba koji su se osjećale 'drugačije' i ne smatram da im treba otežavati dobivanje hrvatskog državljanstva. Takve su osobe često intelektualno i poslovno natprosječne ali se slabo snalaze u društvu. Također, kao ekološki aktivist, želim mijenjati odnos prema prirodi i životinjama. Budući da ne prihvaćam sadašnji odnos koji ljudi imaju prema prirodi i životinjama, znači li to da ne poštujem "običaje Republike Hrvatske"? (Ja sam rođen u Hrvatskoj ali smatram da i osoba koja je porijeklom stranac treba imati pravo da se bavi aktivizmom i da joj to ne oteža dobivanja hrvatskog državljanstva). Nije prihvaćen Izmjena odredbe članka 8. stavka 1. točke 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu, kojom se za redovan način stjecanja hrvatskog državljanstva traži dostava otpusta iz stranog državljanstva, nije niti predložena. Dostava otpusta iz stranog državljanstva u ovom je slučaju propisana radi izbjegavanja pojave višestrukog državljanstva. Vezano za obvezu ispunjavanja pretpostavke poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma, hrvatske kulture i društvenog uređenja za iseljenike i njihove potomke, ističemo da navedena kategorija stranaca upravo predloženim izmjenama navedenoj pretpostavci ne mora udovoljiti. U predloženoj izmjeni točke 5. članka 8. stavka 1. Zakona se ne navodi pojam „običaji“.
19 ŠIME VALIDŽIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 10. Smatram da osoba koja se kao punoljetna odrekla hrvatskog državljanstva treba imati pravo da ponovno stekne hrvatsko državljanstvo jer moguće da ga se je odrekla zbog privremenog zapošljavanja, pritiska bračnog druga, ili za vrijeme dok nije bila motivirana za povratak u Hrvatsku. (Živio sam u Australiji od 1970. do 1992. i većina ljudi nije ozbiljno shvaćala da se zaista želim vratiti u Hrvatsku. Iako ja to nisam niti bih učinio, moguće je da se netko u nekom takvom razdoblju odrekne hrvatskog državljanstva ali da ga poželi ponovno steći kad bolje osmisli svoj povratak u Hrvatsku). Nije prihvaćen Kako je odricanje od hrvatskog državljanstva različit institut prestanka hrvatskog državljanstva od otpusta iz hrvatskog državljanstva, tako on za sobom povlači i drugačije pravne učinke. Razlozi navedeni u komentaru mogli su, a mogu i danas biti razlozi za podnošenje zahtjeva za prestanak hrvatskog državljanstva otpustom.
20 PGP Sisak PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 15. Ističemo prijeku potrebu definirati vrijeme utvrđivanja sigurnosnih zapreka od strane SOA-e. Naime, upravosudska praksa bilježi slučajeve u kojima je stranac nakon primitka zajamčenja po zahtjevu za primitak u državljanstvo RH izvršio otpust iz postojećeg državljanstva nakon čega je zbog ponovnih sigurnosnih provjera u vremenskom razmaku od nekoliko mjeseci nakon otpusta primio negativno rješenje o primitku u državljasntvo RH. Država je na predmetnim postupanjem proizvela osobu bez državljanstva/apatrida. Kako bi se spriječilo svako dalnje diskriminatorno postupanje smatramo kako bi se iza točke 5. trebala dodati točka 6. koja bi glasila „provjere sigurnosnih zapreka provode se prije izdavanja zajamčenja“. Nije prihvaćen Radi se o postupanju iz specifičnog djelokruga sigurnosno-obavještajnih agencija, temeljem Zakona o sigurnosnim provjerama („Narodne novine“, broj: 58/08 i 86/12). Mišljenje SOA-e nastaje temeljem sigurnosno- obavještajnog rada po pravilima sigurnosno-obavještajnog postupanja koje nije upravni postupak.
21 PGP Sisak PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 14. „United States Oath of Citizenship – Naturalization oath ceremony“ – zbog podsjećanja na američki način stjecanja državljanstva koji u Europi ima samo Španjolska, diskutabilna je ova svečana prisega, a tu bismo se mogli pozvati na GDPR uz okolnost da nikome ne može biti naloženo da mora svečano prisezati pred auditorijem. Primljeno na znanje Davanje svečane prisege, osim Španjolske, poznaju i zakonodavstva drugih država npr. Irska. Radi se o svečanom činu iskazivanja lojalnosti prema državi čije se državljanstvo stječe.
22 PGP Sisak PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 11. Kao pod čl. 10., Smatramo nužnost usklađenja s čl. 7.st.1(a) Konvencije iz 1961. godine na način da se i takvim osobama omogući ponovno stjecanje hrvatskog državljasntva ako je odricanje dovelo do apatridnosti odnosno gubitka državljanstva. S tim u vezi članak bismo proširili na spomenuti način. Nije prihvaćen Da bi se hrvatski državljanin odrekao hrvatskog državljanstva, mora već imati strano državljanstvo (članak 21. Zakona o hrvatskom državljanstvu) u postupku odricanja od hrvatskog državljanstva i o tome dostaviti dokaz.
23 PGP Sisak PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 10. Smatramo nužnost usklađenja s čl. 7.st.1(a) Konvencije iz 1961. godine na način da se i takvim osobama omogući ponovno stjecanje hrvatskog državljasntva ako je odricanje dovelo do apatridnosti odnosno gubitka državljanstva. S tim u vezi članak bismo proširili na spomenuti način. Nije prihvaćen Da bi se hrvatski državljanin odrekao hrvatskog državljanstva, već u trenutku davanja izjave o odricanju od hrvatskog državljanstva mora imati strano državljanstvo (članak 21. Zakona o hrvatskom državljanstvu).
24 PGP Sisak PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 9. U odnosu na posvajanje od stranih državljana smatramo nužnim uskladiti stavak s čl. 5. Konvencije iz 1961. na način da osoba koja posvajanjem gubi državljanstvo, takav gubitak uvjetovan je stjecanjem drugog državljanstva. Dakle, prošili bismo s dodatnom rečenicom „uz dokaz da će biti primljena u državljanstvo druge države“. Nije prihvaćen Odredba koja se odnosi na prestanak hrvatskog državljanstva otpustom posvojene djece predmet je izmjene samo u terminološkom smislu. U postupku otpusta djece utvrđuje se je li dijete obuhvaćeno zajamčenjem roditelja ili već ima strano državljanstvo.
25 PGP Sisak PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 8. Pripadnost hrvatskom narodu treba specificirati u odnosu na dokazni materijal ovako je vrlo zbunjujuće. Nije prihvaćen Načini dokazivanja pripadnosti hrvatskom narodu detaljno su navedeni u Zakonu o hrvatskom državljanstvu.
26 PGP Sisak PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 6. Predmetna odredba je nezakonita i apsurdna! Smatra se da je pokrenut upravni postupak podnošenjem zahtjeva, a to znači da je nadležno javnopravno tijelo dužno bez iznimke odgovoriti na zahtjev u zakonom propisanom roku. Svaki daljnji oblik predloženog postupanja je protivan čl. 26 Ustavu RH. Nije prihvaćen Kako je praksa pokazala da nadležna ministarstva svoje odgovore, odnosno mišljenja ne dostavljaju duže vrijeme nakon upućenog zahtjeva za njihovom dostavom, pokazala se potreba za izmjenom navedene odredbe na način da se decidirano propiše rok za davanje potrebnog mišljenja. Zakonom o hrvatskom državljanstvu, koji je lex specialis u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku, može propisati rok za davanje mišljenja u navedenom slučaju.
27 PGP Sisak PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 5. Smatramo diskriminatornim stavak 4. predmetne odredbe iz razloga što je najveći broj osoba iz Republike Hrvatske koje danas imaju problema sa stjecanjem državljanstva RH, s posebnim naglaskom na apatrdiju kao posljedicu raspada SFRJ. Te osobe su upravo iselile u druge države koje su u to vrijeme bile u sastavu državne zajednice kojoj je pripadala i RH. Stavak 4. treblo bi preformulirati na način da se takvim osoba i njihovim potomcima omogući konačno stjecanje državljanstva RH. Nije prihvaćen Odredba stavka 3. važećeg članka 11. Zakona, prema kojoj se iseljenikom, između ostalih, ne smatra osoba koja je promijenila prebivalište u druge države koje su u to vrijeme bile u sastavu državne zajednice kojoj je pripadala i Republika Hrvatska, bila je predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske, te je njezina ustavnost potvrđena (rješenje broj: U-I-5995/2012 od 05. ožujka 2013. godine). Izmjena spomenute odredbe nije niti predložena, već je ista izmijenjena odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“ broj: 130/11), te je stupila na snagu 01.01.2012. godine.
28 PGP Sisak PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 3. U pogledu st.1. točka 5. koja se mijenja ističemo prijeku potrebu definirati vrijeme utvrđivanja sigurnosnih zapreka od strane SOA-e. Naime, upravosudska praksa bilježi slučajeve u kojima je stranac nakon primitka zajamčenja po zahtjevu za primitak u državljanstvo RH izvršio otpust iz postojećeg državljanstva nakon čega je zbog ponovnih sigurnosnih provjera u vremenskom razmaku od nekoliko mjeseci nakon otpusta primio negativno rješenje o primitku u državljasntvo RH. Država je na predmetnim postupanjem proizvela osobu bez državljanstva/apatrida. Kako bi se spriječilo svako dalnje diskriminatorno postupanje smatramo kako bi se iza točke 5. trebala dodati točka 6. koja bi glasila „provjere sigurnosnih zapreka provode se prije izdavanja zajamčenja“. Novi st.6. smatramo pozitivnim iako sam po sebi prejudicira da svaka osoba zavrašava fakultet u roku što većinom nije slučaj pa u odnosu na rok od 18 mjeseci smatramo da bi ga možda trebalo smanjiti na 6 mjeseci. Nije prihvaćen Radi se o postupanju iz specifičnog djelokruga sigurnosno-obavještajnih agencija. Mišljenje SOA-e nastaje temeljem sigurnosno - obavještajnog rada po pravilima sigurnosno-obavještajnog postupanja koje nije upravni postupak. Odredba olakšava stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem stranim studentima, jer ne moraju regulirati status stalnog boravka. Osim toga, temeljem Zakona o strancima („NN, broj: 130/11, 74/13, 69/17 i 46/18), a u skladu s Direktivom Vijeća 2003/109/EZ o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravištem, državljaninu treće zemlje kojem je odobren privremeni boravak u svrhu studiranja, u vrijeme potrebno za odobrenje stalnog boravka računa se samo polovica vremena provedenog na temelju odobrenog privremenog boravka u svrhu studiranja. Sukladno Zakonu o strancima, privremeni boravak za studente može se odobriti u druge svrhe radi traženja zaposlenja, na rok do godinu dana i ne može se više produžiti. Navedeno je u skladu s Direktivom (EU) 2016/801 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjene učenika ili obrazovnih projekata i obavljanja poslova au pair.
29 PGP Sisak PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 2. U predmetnoj odredbi izostavljen je sadašnji stavak 2.čl.5. što je diskriminatorno u odnosu na osobe bez državljanstva, a istovremeno je protivno Konvenciji iz 1954. o pravnom položaju osoba bez državljanstva i Konvenciji iz 1961. o smanjenju slučajeva bezdržavljnstva. Smatramo da bi odredbu trebalo zadržati posebno iz razloga što je vrlo česta pojava da dijete rođeno u inozemstvu čiji je jedan od roditelja u trenutku rođenja hrvatski državljanin, nema državljanstvo, a ne može ga steći jer je nastupila punoljetnost. Prihvaćen Prije predložena odredba članka 2. nakon e-savjetovanja izmijenjena je na način da se zadržavaju (donekle modificirane) odredbe važećeg članka 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu.
30 PGP Sisak PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 1. Dob od 21 godinu života protivna je čl. 4. st.2. (a) Konvencije o smanjenju slučajeva bez državljanstva iz 1961. godine koji propisuje da država ugovornica može dodjeljivanje svog državljanstva uvjetovati ispunjenjem jednog ili više uvjeta. (a) da je zahtjev podnesen prije nego što podnositelj zahtjeva navrši dob koju je odredila država ugovornica, a koja ne može biti manja od 23 godine. U skladu s navedenim produljili bismo rok do navršene 23. godine. Pozivamo se ovdje na praksu Republike Srbije kao države koje je prilagodila svoj Zakon o državljasntvu borbi protiv apatridije, a koji također propsiuje rok od 23 godine. Prihvaćen Osobe rođene u inozemstvu, a čiji je jedan roditelj imao hrvatsko državljanstvo u trenutku njezina rođenja, i koje će prema predloženoj izmjeni do navršene 21. godine moći podnijeti prijavu nadležnom matičnom uredu radi upisa u evidenciju hrvatskih državljana, u pravilu su osobe koje već imaju strano državljanstvo (zemlje rođenja ili po drugom roditelju). Zbog Konvencije o smanjenju slučajeva bez državljanstva iz 1961. godine prihvaćen je Vaš komentar na način da je zadržana (modificirana) odredba članka 5. stavka 2. važećeg Zakona o hrvatskom državljanstvu kako bi se izbjegli slučajevi da osoba ostane bez ičijeg državljanstva.
31 Nikola Lalić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU Supruga i ja smo oduvijek hrvatski drzavljani, medjutim, nasem sinu rodjenom 1982. maticar je upisao pogresno republicko drzavljanstvo. Zbog te greske vec godinama vodi upravne postupke i upravni spor oko utvrdjenja hrvatskog drzavljanstva, ali je na kraju izgubio i morao platiti upravne i sudske troskove. Mislim da je gosp. Marsavelski svojim prijedlogom dopune clanka 30. Zakona ponudio rjesenje naseg problema. Nije prihvaćen Prijedlog gospodina Maršavelskog da se članak 30. Zakona o hrvatskom državljanstvu dopuni novim stavkom, a koji ste podržali u svojem komentaru na predložene izmjene i dopune Zakona, ne može se prihvatiti. Naime, kod odredbe članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu odlučujuće su činjenice da je osoba stekla hrvatsko državljanstvo po prijašnjim propisima te da ga je u kontinuitetu i zadržala do 08.10.1991. godine. Stajalište da kod osobe, koja je po propisima važećim do 08.10.1991. godine upisana u evidenciju državljanstva neke druge bivše jugoslavenske republike (iako su joj oba roditelja hrvatski državljani podrijetlom), ne postoji kontinuitet hrvatskog državljanstva, izrazio je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u više svojih presuda.
32 Mladen Petrinović PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU Poznajem više ljudi koji su suočeni s problemom pogrešno upisanog državljanstva, a oba roditelja su im hrvatski državljani, zbog čega dosad nisu mogli izvaditi domovnicu. Novi stavak 4. članka 30. ZHD, koji je predložio docent Maršavelski bi im omogućio da ostvare svoje pravo na hrvatsko državljanstvo. Nije prihvaćen Prijedlog gospodina Maršavelskog da se članak 30. Zakona o hrvatskom državljanstvu dopuni novim stavkom, a koji ste podržali u svojem komentaru na predložene izmjene i dopune Zakona, ne može se prihvatiti. Naime, kod odredbe članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu odlučujuće su činjenice da je osoba stekla hrvatsko državljanstvo po prijašnjim propisima te da ga je u kontinuitetu i zadržala do 08.10.1991. godine. Stajalište da kod osobe, koja je po propisima važećim do 08.10.1991. godine upisana u evidenciju državljanstva neke druge bivše jugoslavenske republike (iako su joj oba roditelja hrvatski državljani podrijetlom), ne postoji kontinuitet hrvatskog državljanstva, izrazio je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u više svojih presuda.
33 Maja Simic PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 8. Imajuci u vidu da vecina zemalja ne evidentira nacionalnu odnosno etnicku pripadnost gradjana, mnogi pripadnici hrvatskog naroda koji zive u inostranstvu vise generacija, imaju prepreke dokazivati nacionalnu pripadnost oba roditelja. Predlaze novi tekst: "Iznimno od stavka 2. ovoga članka, dokaze o pripadnosti hrvatskom narodu ne mora priložiti osoba za čijeg jednog roditelja je nesporno utvrđena pripadnost hrvatskom narodu, ako da pismenu izjavu da se i ona smatra pripadnikom hrvatskog naroda. Nije prihvaćen Stajalište da je davanje izjave da se netko smatra pripadnikom hrvatskog naroda kao deklarativan čin potreban za ocjenjivanje volje pojedinca, bez dostave ikakvog dokaza o tome, te činjenice da je samo za jednog roditelja nesporno dokazana pripadnost hrvatskom narodu, protivno je odredbama važećeg Zakona o hrvatskom državljanstvu te utvrđenoj ustavno-sudskoj i upravno-sudskoj praksi.
34 Maja Simic PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 5. Podrzavam prijedlog gospodina Marsalevskog jer objektivno nema razloga iz kojeg bi se ljudi koji su iselili u druge republike bivše Jugoslavije tretirali na drugi nacin nego ljudi koji su iselili na primjer u Argentinu. Ta rjecenica u glavnom stvara razliku u snagi drzavljanstva izmedju pojedinih ljudi koji nisu u stanju proslijediti mogucnost dobitka Hrvatskog drzavljanstva potomcima u istom okviru kao njihovi bivsi sugradjani iz razloga da su iselili u "pogresnu" teritoriju. U ovom slucaju se radi o ne jednakom tretiranju Hrvatskih drzavljana. Ova rjecenica pogotovo tangira Hrvatske drzavljane manjinskih naroda jer pripadnici Hrvatskog naroda na drugu osnovu ipak imaju pravo na primitak u Hrvatsko drzavljanstvo. Iz tog razloga takodjer se predlaže da se u stavku 4. ispusti posljednji dio rečenice koji glasi: "te osoba koja je promijenila prebivalište u druge države koje su u to vrijeme bile u sastavu državne zajednice kojoj je pripadala i Republika Hrvatske". Takodjer se predlaze ispustiti vrijemensko ogranicenje iseljenja koje iskljucuje iseljenike koji su iselili 08.10.1991 ili kasnije iz Republike Hrvatske kao i njihove potomke od mogucnosti stjecanja Hrvatsko drzavljanstvo. I u ovom slucaju nema ojektivno obrazlozenje zasto bi se dio Hrvatskih iseljenika iskljucio. Pogotovo ako se uzima u obzir da su iseljenici prioritetna kategorija, nema smisla smanjiti tu kategoriju i iskljuciti jedan period u kojem se znacajan broj Hrvatskog stanovnistva, to jest u toku domovinskog rata(1991-1995) kao i poslje ulazka u Europsku Uniju(2013) iselio. I ova rjecenica stvara dvije razlicite kategorije izmedju drzavljana koji bi trebali imati jednaka prava. Smisao ove reforme je „pomoći u rješavanju demografskih pitanja“. Zato se predlaze definirati pojam iseljenik jednostavno kao " osoba koja se iselila s podrucja Republike Hrvatske u namjeri da u inozemstvu stalno zivi“ imajuci u vidu da je cilj ove reforme olaksati iseljenicima povratak a ne pogorsati ili onemogucavati . Nije prihvaćen Odredba stavka 3. važećeg članka 11. Zakona, prema kojoj se iseljenikom, između ostalih, ne smatra osoba koja je promijenila prebivalište u druge države koje su u to vrijeme bile u sastavu državne zajednice kojoj je pripadala i Republika Hrvatska, bila je predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske, te je njezina ustavnost potvrđena (rješenje broj: U-I-5995/2012 od 05. ožujka 2013. godine). Izmjena spomenute odredbe nije niti predložena, već je ista izmijenjena odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“ broj: 130/11), te je stupila na snagu 01.01.2012. godine.
35 Ivana Kordić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 3. Smatram da bi trebalo otvoriti mogućnost svim osobama koje steknu doktorat na nekom od hrvatskih sveučilišta da apliciraju za državljanstvo bez dodatnih zahtjeva. Na taj način se osobama s najvišim stupnjem obrazovanja otvara mogućnost da trajno ostanu i rade u Hrvatskoj. Nije prihvaćen Spomenuta kategorija stranaca svoj status u Republici Hrvatskoj može regulirati sukladno odredbama Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 130/11, 74/13, 69/17 i 46/18). Osim toga, radi se o kategoriji stranaca koja neće imati utjecaj na demografsku obnovu Republike Hrvatske jer u zrelijoj dobi upisuje i završava doktorat te najčešće ima riješenu obiteljsku situaciju u inozemstvu.
36 Ivana Kordić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU Slažem se s komentarom g. Maršavelskog. Imam prijateljicu koja se već godinama pokušava izboriti za svoja prava, zbog istog problema. Nije prihvaćen Prijedlog gospodina Maršavelskog da se članak 30. Zakona o hrvatskom državljanstvu dopuni novim stavkom, a koji ste podržali u svojem komentaru na predložene izmjene i dopune Zakona, ne može se prihvatiti. Naime, kod odredbe članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu odlučujuće su činjenice da je osoba stekla hrvatsko državljanstvo po prijašnjim propisima te da ga je u kontinuitetu i zadržala do 08.10.1991. godine. Stajalište da kod osobe, koja je po propisima važećim do 08.10.1991. godine upisana u evidenciju državljanstva neke druge bivše jugoslavenske republike (iako su joj oba roditelja hrvatski državljani podrijetlom), ne postoji kontinuitet hrvatskog državljanstva, izrazio je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u više svojih presuda.
37 IVAN ZIDAREVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU Ukoliko se vrši izmena Zakona, bilo bi neophodno potpuno implementirati odredbe organskog Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola. U sve članke, gde se navode bračni i izvanbračni drugovi, treba navesti i formalne i neformalne životne partnere. Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola životnim partnerima strancima daje mogućnost sticanja hrvatskog državljanstva (čl. 77. te 79. ZŽP), te bi to trebalo i navesti u ove izmene Zakona. Isto tako. Prema Zakonu o pravu na pristup informacijama (članak 11. stavak 3. Zakona), ova Javna rasprava traje kraće od zakonskih 30 dana. Molim za komentar i na ovaj propust. Primljeno na znanje Odredba članka 77. Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola ("Narodne novine" broj: 92/14) primjenjuje se u praksi.
38 IVAN ZIDAREVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 15. Imajući u vidu potencijalno izbegavanje stvaranja statusa apatrida, neophodno je bolje definisati ovu izmenu kako bi ista bila u skladu sa Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom o smanjenju slučajeva bezdržavljanstva. Ustav Republike Hrvatske: Članak 9. Državljanin Republike Hrvatske ne može biti prognan iz Republike Hrvatske niti mu se može oduzeti državljanstvo, a ne može biti ni izručen drugoj državi, osim kad se mora izvršiti odluka o izručenju ili predaji donesena u skladu s međunarodnim ugovorom ili pravnom stečevinom Europske unije. Konvencija o smanjenju slučajeva bezdržavljanstva: Članak 6. Ukoliko pravo države ugovornice predviđa gubitak njezinog državljanstva supružnika ili djece osobe kao posljedicu toga što je ta osoba izgubila ili joj je bilo oduzeto to državljanstvo, takav gubitak uvjetovan je o njihovim posjedovanjem ili stjecanjem drugog državljanstva. Članak 7. 1. (a) Ukoliko pravo države ugovornice dozvoljava odricanje od državljanstva, takvo odricanje neće dovesti do gubitka državljanstva osim ako dotična osoba posjeduje ili stekne drugo državljanstvo. Prihvaćen Komentar je primljen na znanje.
39 IVAN ZIDAREVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 11. Imajući u vidu potencijalno izbegavanje stvaranja statusa apatrida, neophodno je bolje definisati ovu izmenu kako bi ista bila u skladu sa Konvencijom o smanjenju slučajeva bezdržavljanstva. Konvencija o smanjenju slučajeva bezdržavljanstva: Članak 6. Ukoliko pravo države ugovornice predviđa gubitak njezinog državljanstva supružnika ili djece osobe kao posljedicu toga što je ta osoba izgubila ili joj je bilo oduzeto to državljanstvo, takav gubitak uvjetovan je o njihovim posjedovanjem ili stjecanjem drugog državljanstva. Članak 7. 1. (a) Ukoliko pravo države ugovornice dozvoljava odricanje od državljanstva, takvo odricanje neće dovesti do gubitka državljanstva osim ako dotična osoba posjeduje ili stekne drugo državljanstvo. Nije prihvaćen Da bi se hrvatski državljanin odrekao hrvatskog državljanstva, mora već imati strano državljanstvo (članak 21. Zakona o hrvatskom državljanstvu) u postupku odricanja od hrvatskog državljanstva i o tome dostaviti dokaz.
40 IVAN ZIDAREVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 10. Imajući u vidu potencijalno izbegavanje stvaranja statusa apatrida, neophodno je bolje definisati ovu izmenu kako bi ista bila u skladu sa Konvencijom o smanjenju slučajeva bezdržavljanstva. Konvencija o smanjenju slučajeva bezdržavljanstva: Članak 6. Ukoliko pravo države ugovornice predviđa gubitak njezinog državljanstva supružnika ili djece osobe kao posljedicu toga što je ta osoba izgubila ili joj je bilo oduzeto to državljanstvo, takav gubitak uvjetovan je o njihovim posjedovanjem ili stjecanjem drugog državljanstva. Članak 7. 1. (a) Ukoliko pravo države ugovornice dozvoljava odricanje od državljanstva, takvo odricanje neće dovesti do gubitka državljanstva osim ako dotična osoba posjeduje ili stekne drugo državljanstvo. Nije prihvaćen Da bi se hrvatski državljanin odrekao hrvatskog državljanstva, već u trenutku davanja izjave o odricanju od hrvatskog državljanstva mora imati strano državljanstvo (članak 21. Zakona o hrvatskom državljanstvu).
41 IVAN ZIDAREVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 9. Imajući u vidu potencijalno izbegavanje stvaranja statusa apatrida, neophodno je bolje definisati ovu izmenu kako bi ista bila u skladu sa Konvencijom o smanjenju slučajeva bezdržavljanstva. Konvencija o smanjenju slučajeva bezdržavljanstva: Članak 6. Ukoliko pravo države ugovornice predviđa gubitak njezinog državljanstva supružnika ili djece osobe kao posljedicu toga što je ta osoba izgubila ili joj je bilo oduzeto to državljanstvo, takav gubitak uvjetovan je o njihovim posjedovanjem ili stjecanjem drugog državljanstva. Članak 7. 1. (a) Ukoliko pravo države ugovornice dozvoljava odricanje od državljanstva, takvo odricanje neće dovesti do gubitka državljanstva osim ako dotična osoba posjeduje ili stekne drugo državljanstvo. Nije prihvaćen Odredba koja se odnosi na prestanak hrvatskog državljanstva otpustom, odnosno odricanjem posvojene djece predmet je izmjene samo u terminološkom smislu. U postupku otpusta, odnosno odricanja djece utvrđuje se je li dijete obuhvaćeno zajamčenjem roditelja ili već ima strano državljanstvo.
42 Igor Vreš PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 6. Ja sam iseljenik od 2014. i oženjen Kineskinjom od 2017. Nisam u ravnopravnom položaju sa nekim tko je iselio prije 8.10.1991. i tu su mi umanjena prava nastankom Hrvatske države! Zato ona nema pravo na Hrvatsko državljanstvo jer mi ne živimo u Hrvatskoj! MI živimo u Švedskoj! Naša buduća djeca imaju automatsko državljanstvo Hrvatsko po meni, a ona nema iako je majka. Mislim da nije dobro da se neka prava gube ili umanjuju stvaranjem Hrvatske države za njezine državljane! Nije prihvaćen Zakon o hrvatskom državljanstvu stupio je na snagu 08.10.1991. godine te se stoga, po prirodi stvari, odredba članka 11. stavka 1. Zakona, koja se odnosi na stjecanje hrvatskog državljanstva iseljenika, njihovih potomaka i njihovih bračnih drugova, odnosi na osobe koje su na navedeni dan već imale status iseljenika s područja Republike Hrvatske. Osobe koje su se nakon navedenog datuma iselile iz Republike Hrvatske, ne mogu se smatrati iseljenicima u smislu spomenute odredbe Zakona o hrvatskom državljanstvu. Naime, osoba koja se iseljava iz Republike Hrvatske radi trajnog nastanjenja u drugoj državi, dakle nakon 08.10.1991. godine, zbog čega je dužna odjaviti prebivalište kako je propisano odredbom članka 3. stavka 3. Zakona o prebivalištu ("Narodne novine", broj 144/12 i 158/13), ne može se poistovjetiti s pojmom iseljenika iz odredbe članka 11. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Bračni drug takve osobe može svoj status u Republici Hrvatskoj regulirati sukladno odredbama Zakona o strancima.
43 Frane Staničić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 11. Zbog konvencija UN-a o bezdržavljanstvu ovu odredbu treba nadopuniti na način da se briše točka i dodaju riječi "ukoliko će prema pravu države čiji su posvojitelji državljani steći njihovo državljanstvo". Nije prihvaćen Odredba koja se odnosi na prestanak hrvatskog državljanstva odricanjem posvojene djece predmet je izmjene samo u terminološkom smislu.
44 Frane Staničić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 9. Zbog konvencija UN-a o bezdržavljanstvu bilo bi nužno dopuniti ovaj članak. Naime, ukoliko su roditelji dobili otpust jer su dokazali da će steći strano državljanstvo (dakle još ga nemaju), može se dogoditi da ga iz nekog razloga ne steknu. U tom slučaju bi dijete, ako dobije otpust iz hrvatskog državljanstva, postalo apatrid. Zbog toga treba dodati stavak 3. koji bi glasio: "Dijete će se otpustiti iz hrvatskog državljanstva nakon što se dokaže da će steći strano državljanstvo, ili da ga je steklo". Nije prihvaćen Odredba koja se odnosi na prestanak hrvatskog državljanstva otpustom, odnosno odricanjem posvojene djece predmet je izmjene samo u terminološkom smislu. U postupku otpusta, odnosno odricanja djece utvrđuje se je li dijete obuhvaćeno zajamčenjem roditelja ili već ima strano državljanstvo. Osim toga, Zakon o hrvatskom državljanstva sadrži mehanizme sprječavanja apatridnosti i u odredbama članaka 19. i 23.
45 Frane Staničić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 15. Iznimno je upitna ustavnost ove odredbe. Ustav propisuje da se državljaninu RH ne može oduzeti državljanstvo. Ovo se posebno odnosi na ukidanje rješenja zbog toga što osoba predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost. Naime, predloženim tekstom nove točke 5. stavka 1. članka 8. ZHD-a precizira se da hrvatsko državljanstvo ne može steći osoba za koju postoje sigurnosne zapreke za primitak u hrvatsko državljanstvo. Prema tome, ako je osoba stekla hrvatsko državljanstvo, utvrđeno je da nije opasnost za nacionalnu sigurnost. Ovime se, dakle, stvara dvije kategorije hrvatskih državljana - onih kojima se jer su opasnost za nacionalnu sigurnost može oduzeti državljanstvo jer su prethodno bili stranci te onih kojima se, iako jesu opasnost za nacionalnu sigurnost ne može oduzeti državljanstvo jer su se rodili kao hrvatski državljani. Posve sam siguran u neustavnost ove odredbe. Glede ostalih navedenih razloga (brak iz koristi, prijevara itd.), mogu se iznijeti slični argumenti. Ovo posebno zbog stava Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava da greške državnih tijela ne mogu ići na štetu stranaka. Djelomično prihvaćen Predložena odredba članka 26a ne govori o oduzimanju državljanstva voljom države, nego o ukidanju rješenja o primitku u hrvatsko državljanstvo, zbog čina prirođene osobe u upravnom postupku stjecanja hrvatskog državljanstva, kojim je tijelo koje vodi postupak, lažnim predstavljanjem ili prijevarom dovela u zabludu i na nezakonit način stekla pravo koje joj ne pripada. Dio komentara koji se odnosi na postojanje sigurnosnih zapreka kao razloga za ukidanje rješenja o primitku u hrvatsko državljanstvo, prihvaćen je.
46 Frane Staničić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 12. Ukazao bih da je nemoguće da osoba koja traži hrvatsko državljanstvo, prema sadašnjem ZHD-u, ima zakonskog zastupnika, budući da mora biti punoljetna. Prema tome, to je greška u sadašnjem ZHD-u. Ukoliko se brišu riječi "te da mu nije oduzeta poslovna sposobnost" iz članka 8. stavka 1. točke 1. ZHD-a, onda ovo nije problem. Ali, ukoliko se prihvati prijedlog da se ne brišu te riječi, onda treba brisati "zakonskog sastupnika ili". Primljeno na znanje Poslovna se sposobnost više neće zahtijevati kod stjecanja hrvatskog državljanstva prirođenjem pa je u redu da ostane termin „zakonski zastupnik“.
47 Frane Staničić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 3. Upitna je oportunost brisanja riječi "te da mu nije oduzeta poslovna sposobnost". Naime, one služe, ma koliko to možda izgledalo "ružno" tome da hrvatsko državljanstvo steknu osobe od kojih društvo ima korist. Države dodjeljuju državljanstvo restriktivno, pazeći na svoju korist. Ovo se ne odnosi na maloljetnu djecu, budući da ona sukladno zakonu slijede pravni položaj roditelja koji steknu hrvatsko državljanstvo. Izmjena točke 5. nije nužna budući da je slučaj "nije podmirio javna davanja" prepoznat u upravnosudskoj praksi kao valjan razlog za odbijanje stjecanja hrvatskog državljanstva, ali nije niti pogrešna. Glede novog stavka 6, on ne predstavlja dovoljan poticaj za mlade strance. Naime, preddiplomski i diplomski studij traju (zajedno) najmanje 5 godina, a u pravilu i više. Uz dodatnih 18 mjeseci, takav stranac mora živjeti u RH 6,5 godina, a vjerojatno i duže (jer je studirao, primjerice, 6 godina, što je i ispod hrvatskog prosjeka). Ovo znači da mu je vremenska pogodnost oko pola godine. Jedina je stvarna pogodnost što ne mora imati status državljanina treće zemlje na stalnom boravku. Trebalo bi razmisliti o dodatnom skraćivanju vremena nakon završetka studija. Nije prihvaćen Omogućavanje stjecanja hrvatskog državljanstva osobama koje su lišene poslovne sposobnosti predlaže se zato jer je takvih osoba u praksi jako malo te je gotovo uglavnom riječ o osobama čiji je razlog lišavanja poslovne sposobnosti njihova fizička i mentalna hendikepiranost zbog koje nisu sposobni brinuti se sami o sebi, već ovise o tuđoj pomoći. Ta hendikepiranost postoji od rođenja, odnosno ne radi se o uzroku koji je nastao po njihovoj punoljetnosti, niti su se oni sami svojim ponašanjem (alkoholizam, narkomanija, nekontrolirana rasipnost i sl.) doveli u takvu situaciju da im se trebala oduzeti poslovna sposobnost. Kako nema izgleda za poboljšanje njihovog fizičkog i mentalnog zdravlja, takve osobe nikad ne bi mogle steći hrvatsko državljanstvo, a u Republici Hrvatskoj žive uglavnom od djetinje dobi. Dio komentara vezan za obvezu podmirenja javnih davanja primljen na znanje. U odnosu na komentar koji se odnosi na stjecanje hrvatskog državljanstva stranih studenata, napominjemo kako predložena odredba olakšava stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem stranim studentima, jer ne moraju regulirati status stalnog boravka. Osim toga, temeljem Zakona o strancima („NN, broj: 130/11, 74/13, 69/17 i 46/18), a u skladu s Direktivom Vijeća 2003/109/EZ o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravištem, državljaninu treće zemlje kojem je odobren privremeni boravak u svrhu studiranja, u vrijeme potrebno za odobrenje stalnog boravka računa se samo polovica vremena provedenog na temelju odobrenog privremenog boravka u svrhu studiranja. Dio komentara kojim se predlaže dodatno skraćivanje vremena boravka nakon završetka studija na vrijeme od godinu dana, ne prihvaća se iz razloga što smatramo primjerenijim predloženi rok od 18 mjeseci, u kojem će osoba pronaći zaposlenje i na taj se način integrirati u društvo.
48 Frane Staničić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 2. Ovakve osobe su ex lege stekle hrvatsko državljanstvo prema točki 1. stavku 1. članku 4. sadašnjeg ZHD-a. Nije relevantno gdje je dijete rođeno ako su mu oba roditelja hrvatski državljani i takvoj osobi ne može se odbiti upis u knjigu hrvatskih državljana. Ako je bilo takve prakse ona je nezakonita. Primljeno na znanje U praksi spis zahtjeva za stjecanje ili utvrđivanje hrvatskog državljanstva, koji je podnijela punoljetna osoba (rođena nakon stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu), a čija su oba roditelja bili hrvatski državljani u trenutku njezina rođenja, Ministarstvo unutarnjih poslova dostavlja Ministarstvu uprave jer su ispunjeni uvjeti iz članka 4. stavka 1. točke 1. Zakona.
49 Frane Staničić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 1. Ne vidim smisao izostavljanja sadašnje točke 1. stavka 1. članka 4 ZHD-a koja glasi: "čija su oba roditelja u trenutku njegova rođenja hrvatski državljani". Predlažem ostaviti tekst kakav je sada. Glede stavka dva predloženog članka 4. i spajanja članka 4. i članka 5. ZHD-a, ponajprije vidim problem što je ispala odredba od kada se takva osoba smatra hrvatskim državljaninom, što je danas propisano stavkom 3. članka 5. ZHD-a. Propisano je to jedinstvenom odredbom novim stavkom 1. u članku 24.a, ali smatram da je današnje rješenje kvalitetnije. Dodatno, izostavljanje stavka 2. sadašnjeg članka 5. protivno je konvencijama UN-a o bezdržavljanstvu (1954. i 1961.) jer se omogućava da dijete kojem je jedan od roditelja hrvatski državljanin ostane bez ijednog državljanstva. Prihvaćen Iz nomotehničkih razloga prihvaćen je komentar u vezi odredbe članka 4. stavka 1. točke 1. važećeg Zakona o hrvatskom državljanstvu. Ujedno je zbog Konvencije o smanjenju slučajeva bez državljanstva iz 1961. godine prihvaćen komentar na način da je zadržana (modificirana) odredba članka 5. stavka 2. važećeg Zakona o hrvatskom državljanstvu kako bi se izbjegli slučajevi da osoba ostane bez ičijeg državljanstva. Odredbu da se osoba, koja je stekla hrvatsko državljanstvo podrijetlom, smatra hrvatskim državljaninom od rođenja, zadržana je u predloženoj dopuni članka 24. a, koji sadrži odredbe od kad stječu hrvatsko državljanstvo i osobe koje su ga stekle po drugim pravnim osnovama.
50 Frane Staničić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU Neprimjereno je da zakon ovakve važnosti bude na javnom savjetovanju samo 11 dana! Primljeno na znanje Uključivanje Hrvata izvan Republike Hrvatske u društveni i politički život zemlje jedan je od strateških ciljeva Programa Vlade Republike Hrvatske 2016.-2020. Vlada Republike Hrvatske, uz potporu Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske, kontinuirano radi na unaprjeđenju politika i programa za Hrvate koji žive izvan granica Republike Hrvatske. Druga sjednica drugog saziva Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske održala se u Šibeniku, 10. i 11. studenog 2018. godine, na kojoj je poseban naglasak bio na pokrenutim izmjenama Zakona o hrvatskom državljanstvu. Stoga je rok za E-savjetovanje skraćen kako bi se na navedenoj sjednici Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske prezentirale izmjene Zakona o hrvatskom državljanstvu te kako bi se konačan tekst Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu mogao uputiti u zakonodavnu proceduru.
51 Frane Staničić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 10. Upitno je je li ova odredba usklađena s konvencijama UN-a koje se odnose na sprječavanje bezdržavljanstva (Konvencija 1954 i Konvencija 1961.). Naime, moguće je da, iz nekog razloga, hrvatski državljanin koji se odrekao hrvatskog državljanstva izgubi strano državljanstvo (primjerice, jer je utvrđeno da je strano državljanstvo stekao prijevarno ili sl.). U tom slučaju postat će apatrid. Zbog toga treba dobro razmotriti usklađenost ove odredbe s navedenim konvencijama. Nije prihvaćen Da bi se hrvatski državljanin odrekao hrvatskog državljanstva, mora već imati strano državljanstvo (članak 21. Zakona o hrvatskom državljanstvu) u postupku odricanja od hrvatskog državljanstva i o tome dostaviti dokaz. Također je jedna od pretpostavki za odricanje od hrvatskog državljanstva prijavljeno prebivalište u inozemstvu. Prema tome, odredbe o odricanju od hrvatskog državljanstva također sadrže odredbe o sprječavanju apatridnosti. U slučaju da takva osoba ostane bez državljanstva nakon odricanja od hrvatskog državljanstva, o njezinom statusu sukladno Konvenciji 1954. odlučuje država ugovornica na čijem području zakonito boravi.
52 BRANIMIR JURKOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU Ne mogu se oteti dojmu da ovakav zakon ima isključivo dva cilja: 1. Fiktivno povećati broj ljudi koji se smatraju Hrvatskim građanima 2. Povećati broj glasača dijaspore na izborima kako bi se u daljnjim situacijama mogao povećavati njihov utjecaj Za razliku od razvijenih zemalja poput SAD-a gdje je osnovna stvar svakog građanina da mora poznavati ustav, jezik i povijest svoje države kako bi se mogao nazvati Amerikancem; tendencija našeg zakonodavstva je šakom i kapom podijeliti državljanstva i pripadajuća prava svakome tko možda ni na karti ne bi uznao pronaći RH. Dodijela državljanstva bi se trebala za SVE koji nisu po rođenju grđani RH temeljiti po osnovnim poznavanjima te države kako bi izbjegli nepismene birače! Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
53 ALEKSANDAR MARŠAVELSKI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 3. Svrha novog stavka 6. jest da olakša strancima koji su završili studij u Hrvatskoj stjecanje hrvatskog državljanstva, što je pohvalno. Međutim, reforma visokoškolskog obrazovanja je dovela do izjednačavanja studenata na različitim razinama obrazovanja unificiranom primjenom ECTS bodova. Stoga ovu odredbu ne bi trebalo ograničavati na preddiplomski i diplomski studij, već bi trebalo uključiti i obrazovanje na nekom od poslijediplomskih studija u Republici Hrvatskoj. S obzirom na to da je očito svrha ove odredbe da državljanstvo steknu osobe koje studiraju najmanje 5 godina u Hrvatskoj i nakon toga borave određeno vrijeme u Hrvatskoj, predlaže se da se uvjet obrazovanja iskaže prema standardu koji se primijenjuje u Europskoj Uniji, a to su ECTS bodovi. Ekvivalent 5-godišnjeg studija u punom opsegu iznosi 300 ECTS. Slažem se s prof. Staničićem da se minimalno trajanje dodatnog boravka od 18 mjeseci treba smanjiti, pri čemu nema potrebe da on bude duži od godinu dana. Na temelju navedenog, predlaže se da stavak 6. glasi: "Iznimno od stavka 1. ovoga članka, prirođenjem može steći hrvatsko državljanstvo stranac koji je započeo i završio jedan ili više studija na hrvatskom jeziku na nekom od visokih učilišta u Republici Hrvatskoj i pritom ostvario najmanje 300 ECTS, iako ne udovoljava pretpostavci iz stavka 1. točke 3. ovoga članka ako nakon završenog studija najmanje 12 mjeseci živi u Republici Hrvatskoj s odobrenim boravkom." Kao docent na Pravnom fakultetu u Zagrebu, mogu reći da bi se time otklonila i eventualna nedoumica u praksi u pogledu pravnog studija u Republici Hrvatskoj, koji je reguliran isključivo kao diplomski studij u trajanju od pet godina, a studentu donosi 300 ECTS bodova. Djelomično prihvaćen Uvažava se dio komentara koji se odnosi na iskazivanje obrazovanja prema standardu Europske unije te se u tome smislu odredba dopunjuje riječima „odnosno integrirani studij“. Dio komentara kojim se predlaže skraćivanje vremena boravka nakon završetka studija na vrijeme od godinu dana, ne prihvaća se iz razloga što smatramo primjerenijim predloženi rok od 18 mjeseci, u kojem će osoba pronaći zaposlenje i na taj se način integrirati u društvo.
54 ALEKSANDAR MARŠAVELSKI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 2. Slažem se s komentarom prof. Staničića. Poznato mi je u praksi pogrešno tumačenje ovog zakonskog članka koje on spominje, a koje se temelji na greški u internoj uputi koju upravna tijela koriste. Stoga predlažem da se ta interna uputa uskladi sa stavom prof. Staničića, koji je zauzet i u pravnoj literaturi (npr. Medvedović D., Stjecanje hrvatskog državljanstva po načelu podrijetla, Zakonitost, br. 46, 1992., str. 434-436). Ukoliko Ministarstvo smatra da je ovo pitanje potrebno pobliže odrediti zakonom, onda se predlaže članak koji glasi: "Podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo i dijete rođeno u inozemstvu, čija su oba roditelja u trenutku njegova rođenja hrvatski državljani ako se prijavi radi upisa kao hrvatski državljanin kod nadležnog tijela Republike Hrvatske u inozemstvu ili u Republici Hrvatskoj". Primljeno na znanje U praksi spis zahtjeva za stjecanje ili utvrđivanje hrvatskog državljanstva, koji je podnijela punoljetna osoba (rođena nakon stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu), a čija su oba roditelja bili hrvatski državljani u trenutku njezina rođenja, Ministarstvo unutarnjih poslova dostavlja Ministarstvu uprave jer su ispunjeni uvjeti iz članka 4. stavka 1. točke 1. Zakona.
55 ALEKSANDAR MARŠAVELSKI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 1. Slažem se s prof. Staničićem. Kako je načelo "ius sanguinis" primarno načelo za stjecanje hrvatskog državljanstva, posebno je važno u nomotehničkom smislu da se primarni osnov stjecanja hrvatskog državljanstva - podrijetlom, kada su oba roditelja hrvatski državljani - zadrži kao prvi osnov po redoslijedu u čl. 4. st. 1. t. 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Prihvaćen Komentar je prihvaćen te je odredba članka 4. i 5. Zakona iz nomotehničkih razloga uređena na drugačiji način uvažavajući mišljenje javnosti.
56 ALEKSANDAR MARŠAVELSKI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 5. U obrazloženju prijedloga Zakona se navodi da bi predložene izmjene trebale „pomoći u rješavanju demografskih pitanja“ te su hrvatski iseljenici istaknuti kao prioritetna kategorija. Međutim, u praksi hrvatski iseljenici uglavnom nisu imali problema sa stjecanjem hrvatskog državljanstva, osim hrvatskih iseljenika u druge republike bivše države. Kako te države više nema, a neke od njih su već ušle i u sastav Europske Unije (Slovenija i Hrvatska), potrebno je omogućiti tim iseljenicima odnosno njihovoj djeci da steknu hrvatsko državljanstvo. Stoga se predlaže da se u stavku 4. ispusti posljednji dio rečenice koji glasi: "te osoba koja je promijenila prebivalište u druge države koje su u to vrijeme bile u sastavu državne zajednice kojoj je pripadala i Republika Hrvatske". Nije prihvaćen Odredba stavka 3. važećeg članka 11. Zakona, prema kojoj se iseljenikom, između ostalih, ne smatra osoba koja je promijenila prebivalište u druge države koje su u to vrijeme bile u sastavu državne zajednice kojoj je pripadala i Republika Hrvatska, bila je predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske, te je njezina ustavnost potvrđena (rješenje broj: U-I-5995/2012 od 05. ožujka 2013. godine). Izmjena spomenute odredbe nije niti predložena, već je ista izmijenjena odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“ broj: 130/11), te je stupila na snagu 01.01.2012. godine.
57 ALEKSANDAR MARŠAVELSKI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU Prioritetna kategorija osoba kojoj bi se zakonskim izmjenama trebalo omogućiti stjecanje hrvatskog državljanstva su osobe koje su rođene kao hrvatski državljani, ali im je administrativnom greškom oduzeto hrvatsko državljanstvo. Velik je broj takvih slučajeva djece rođene u razdoblju od 1976. do 1991. godine, kojoj je protivno tada važećim propisima bilo upisano državljanstvo neke druge republike u sastavu bivše države. Radi se isključivo o slučajevima u kojima su oba roditelja hrvatski državljani, a djeca su, najčešće greškom matičara, bila upisivana u neko drugo republičko državljanstvo uslijed čega danas ne mogu ostvariti pravo na hrvatsko državljanstvo. Upravna praksa ih sprječava u tome unatoč stavu upravnih sudova (Upravni sud Republike Hrvatske, presuda br. Us-4518/2007-7 od 20.01.2011.; Upravni sud u Osijeku, presuda br. Usl-844/13-9 od 27.01.2014.) i Ustavnog suda RH (U-III-2006/2001; U-III-5559/2012; U-III-2343/2011; U-III-746/2014) da se pogrešnim upisom nikako nije moglo steći državljanstvo i da se hrvatsko državljanstvo utvrđuje isključivo na temelju zakona koji su vrijedili u trenutku rođenja djeteta. Kako bi se pojasnio članak 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, u skladu s citiranim odlukama Ustavnog suda RH, u članku 30. se predlaže novi stavak 4. koji glasi: "Hrvatskim državljaninom smatra se i osoba iz stavka 1. ovoga članka kojoj je protivno propisima upisano neko drugo državljanstvo." Nije prihvaćen Članak 30. uopće nije predmet predloženih izmjena i dopuna Zakona o hrvatskom državljanstvu. Vaš prijedlog da se navedeni članak dopuni novim stavkom koji bi glasio: „Hrvatskim državljaninom smatra se i osoba iz 1. ovoga članka kojoj je protivno propisima upisano neko drugo državljanstvo“ ne može se prihvatiti. Naime, kod odredbe članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu odlučujuće su činjenice da je osoba stekla hrvatsko državljanstvo po prijašnjim propisima te da ga je u kontinuitetu i zadržala do 08.10.1991. godine. Stajalište da kod osobe, koja je po propisima važećim do 08.10.1991. godine upisana u evidenciju državljanstva neke druge bivše jugoslavenske republike (iako su joj oba roditelja hrvatski državljani podrijetlom), ne postoji kontinuitet hrvatskog državljanstva, izrazio je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u više svojih presuda. Tijelo Republike Hrvatske ne može ulaziti u ocjenu utemeljenosti i zakonitosti postupka upisa osoba, koje su se u trenutku rođenja smatrale hrvatskim državljanima, u evidencije državljanstva drugih država nastalih na području bivše SFRJ. Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2006/2001 od 11.7.2006. godine, U-III-5559/2012 od 15.10.2014. godine, U-III-2343/2011 od 11.12.2014. godine i U-III-746/2014 od 2.3.2016. godine, koje spominjete u komentaru, a kojima je izraženo stajalište da se osoba, koja je formalno, greškom matičara, upisana u evidenciju hrvatskog državljanstva, ne može smatrati hrvatskim državljaninom s obzirom na propise koji su važili u vrijeme njezinog rođenja, jer joj hrvatsko državljanstvo nije imao nijedan roditelj, donesene su povodom postupaka vođenih zbog greškom izdanih domovnica te izvršenih ispravaka podataka o državljanstvu u maticama rođenih i knjigama državljana onim osobama koje su na području Republike Hrvatske, u razdoblju od 01.03.1978. do 08.10.1991. godine, upisane s podatkom o hrvatskom republičkom državljanstvu, a da im nijedan od roditelja nije imao to državljanstvo. Zbog većeg broja takvih osoba koje su imale greškom izdane domovnice i njihove zaštite (budući da su godinama nastupale u pravnom prometu kao hrvatski državljani), donesen je Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“, broj 110/15) a sad bi, po Vašem prijedlogu, Republika Hrvatska trebala „pokriti“ i pogreške matičara izvršene za vrijeme bivše SFRJ na području Republike Srbije, Bosne i Hercegovine itd.
58 adeo markovic PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU moj prijatelj ima problem sa utvrđenjem hr drzavljanstva, a prijedlog koji je predlozio gosp. Maršavelski bi rjesio takve probleme njega i drugih ljudi sličnih situacija. Nije prihvaćen Prijedlog gospodina Maršavelskog da se članak 30. Zakona o hrvatskom državljanstvu dopuni novim stavkom, a koji ste podržali u svojem komentaru na predložene izmjene i dopune Zakona, ne može se prihvatiti. Naime, kod odredbe članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu odlučujuće su činjenice da je osoba stekla hrvatsko državljanstvo po prijašnjim propisima te da ga je u kontinuitetu i zadržala do 08.10.1991. godine. Stajalište da kod osobe, koja je po propisima važećim do 08.10.1991. godine upisana u evidenciju državljanstva neke druge bivše jugoslavenske republike (iako su joj oba roditelja hrvatski državljani podrijetlom), ne postoji kontinuitet hrvatskog državljanstva, izrazio je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u više svojih presuda.