Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dobit

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Škara Consulting d.o.o. PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POREZU NA DOBIT, Članak 4. Preporuka preformulirati "bez poreza na dodanu vrijednost za obveznika toga poreza" u "bez odbitnog dijela poreza na dodanu vrijednost za obveznika toga poreza". Naime iz sadašnje formulacije članka je moguće zaključiti da ako primatelj nefinancijskog najma odbija pretporez po prorati da je za dio troška (neodbitni PDV) dužan uvećati osnovicu . Isto vrijedi i za nefinancijski najam automobila za 50% neodbitnog PDV-a u slučaju plaće u naravi kada bi svi troškovi trebali biti porezno priznati. Djelomično prihvaćen Izmijenjena je odredba predloženog članka Pravilnika. Cilj propisane odredbe je ograničiti godišnje troškove najma na one koji su izjednačeni mjesečnim i godišnjim obvezama prema najmodavcu tako da se ne iskazuju veći troškovi amortizacije od predviđenih člankom 12. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine, br. 177/04 do 106/18). Odredbu će primijeniti samo primatelj najma i to za najam koji kod davatelja najma nije utvrđen kao financijski, ako je isti obveznik primjene MSFI-a. Ukoliko predmet nefinancijskog najma bude sredstvo za osobni prijevoz tada će se osnovica poreza na dobit povećati za 50% leasing rate (uključuje i PDV), stoga nije bitno je li primatelj najma u sustavu PDV-a ili ne te primjenjuje li podjelu pretporeza, a 20% iznosa lesing rate je osnovica za obračun plaće.
2 Podravka d.d. PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POREZU NA DOBIT, Članak 5. U čl 33 Pravilnika o porezu na dobit predlažemo dodati st. 9 i to slijedećeg sadržaja: Otpisom potraživanja iz čl. 9. st. 9 Zakona o porezu na dobit, smatra se i otpis potraživanja za robu koja je plaćena regresnom mjenicom, te je banka konzumirala regresno pravo naplate od kupca. Pojašnjenje prijedloga: Čl. 9 Zakona o porezu na dobit, kao i novi st. 9 predmetnog članka, koji se direktno referira na potraživanja od Agrokora, nalazi se u odjelu Ispravka vrijednosti potraživanja. Posljedično to znači da regulira samo potraživanja za čiji nastanak je nastao prihod, odnosno u tom slučaju samo za potraživanja koja su nastala iz odnosa prodaje robe. Međutim, za tu istu robu kupci su dobivali regresne mjenice, koje su često eskontirali, no kako se u trenutku dospijeća banka nije mogla naplatiti od glavnog dužnika naplatila se od onoga tko je mjenicu eskontirao, tj. prodavatelja robe. Dakle, u opisanom slučaju mjenice su bile samo način plaćanja i poslovni odnos je primarno rezultat prodaje robe, te kako je prodaja robe imala refleksiju kroz prihode, imamo osnovu vezati postupanja na taj članak Zakona, odnosno i na već postojeće čl. Zakona, jer se u tom slučaju to tretira kao obično vrijednosno usklađenje potraživanja. Međutim, to je bilo moguće još i prošle godine, dakle za taj dio nije bilo potrebno nadopunjavati sam Zakon o porezu na dobit, jer po ovoj formulaciji i dalje ostaje rizik da će porezni inspektori parcijalno tumačiti kako se roba naplatila jer je mjenica eskontirana, tj. da smo eskontom mjenice promijenili karakter same transakcije. Ako se uz to dalje veže način evidentiranja u računovodstvu a gdje je potraživanje za robu zatvoreno, a otvoreno potraživanje po naplaćenim mjenicama, moguće je tumačiti da se radi o potraživanju za financijsku imovinu. Ispravak vrijednosti financijske imovine je regulirano čl. 10. Zakona o porezu na dobit. Slijedom navedenoga, smatramo opravdanim i nužnim uvođenjem dodatnog stavka u čl. 33 Pravilnika. Ukoliko je intencija Zakona o porezu na dobit bila omogućiti i ispravak vrijednosti financijske imovine, u slučaju kada se s Agrokorom poslovalo putem odobrenih pozajmica ili mjenica bez protoka robe, tada bi bilo nužno dodati i novi stavak u čl. 35 Pravilnika o porezu na dobit. Te stoga predlažemo uvođenje st. 3 u čl. 35 slijedećeg sadržaja: Realiziranim gubicima od financijske imovine smatraju se i vrijednosna usklađenja nastala iz odnosa s društvima od sistemskog značaja. Objašnjenje: Čl. 9. st. 9 Zakona su regulirana samo potraživanja u slučaju prodaje robe., dok i dalje ostaje problem financijske imovine. Nije prihvaćen Prema članku 9. stavku 9. Zakona o porezu na dobit, porezno priznatim rashodom smatraju se otpisi potraživanja koji su potvrđeni u skladu s posebnim propisom o stečaju potrošača i posebnim propisom o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja. Prema navedenom svi otpisi potraživanja koji se utvrde, u konkretnom slučaju prema nagodbi u skladu s Zakonom o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku (Narodne novine, broj 32/17), su porezno priznati. Zbog različitih situacija koje se mogu pojaviti u praksi primjenom navedenog Zakona smatramo da nije potrebno navoditi taksativno sve pravne osnove po kojima je dug nastao, obzirom da obuhvaća sve otpise izvršene u skladu s tim propisom.
3 KPMG Croatia d.o.o. PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POREZU NA DOBIT, Članak 4. Smatramo da predloženi tekst sadrži višestruke suprotnosti i neusklađenosti sa zakonskim odredbama i temeljnim načelima utvrđivanja porezne osnovice i ne obuhvaća sve potrebne elemente nefinancijskog najma kako slijedi: a) Predloženom izmjenom narušeno je temeljno načelo utvrđivanja porezne osnovice iz članka 5. stavka 1. Zakona o porezu na dobit temeljem kojeg se porezna osnovica utvrđuje prema računovodstvenim propisima, a uvećana i umanjena prema odredbama Zakona o porezu na dobit i to iz više razloga: o Porezno priznavanje troškova ograničava se na iznos ugovorenog najma u poreznom razdoblju neovisno o računovodstvenom priznavanju troška prema MSFI 16 - Najmovi; o Propisana usklađenja porezne osnovice temeljem članaka 6. i 7. Zakona o porezu na dobit ne predviđaju usklađenje porezne osnovice temeljem troškova nefinancijskog najma, stoga smo mišljenja da predloženi članak 4. nacrta prijedloga Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dobit nije u skladu sa zakonskim odredbama koje uređuju usklađenje porezne osnovice. b) Predložene izmjene navode da se u “porezno priznate rashode poreznog razdoblja uključuje iznos troškova amortizacije koji su zajedno s ostalim troškovima izjednačeni iznosima ugovorenog najma”. Nije jasno propisano na što se odnosi pojam “ostali troškovi” i u kojoj su vezi s pojmom amortizacije. c) Predloženim izmjenama izuzeti su ostali efekti nefinancijskog najma na račun dobiti i gubitka, odnosno trošak financiranja. d) Predloženom izmjenom nalaže se da porezni obveznik može umanjiti poreznu osnovicu ako je iznos ugovorenog najma veći od troška amortizacije u poreznog razdoblju, čime se nameće umanjenje porezne osnovice za iznos koji nije evidentiran u financijskim knjigama poreznog obveznika, odnosno za priznavanje troška koji nije ni nastao. Smatramo da je predloženim izmjenama narušeno temeljno načelo utvrđivanja porezne osnovice zbog neuvažavanja obvezne primjene računovodstvenog standarda kako nalaže MSFI 16 - Najmovi. Dodatno, navedenim izmjenama utječe se i na računovodstveno priznavanje privremenih poreznih razlika i na potrebu za priznavanjem odgođene porezne imovine ili obveze, što će zahtijevati detaljno evidentiranje razlika između porezne i računovodstvene osnovice, koje bi u ovom slučaju moglo biti vrlo kompleksno i neučinkovito, a s druge strane, upitna je svrha takvog priznavanja s obzirom na to da je računovodstveni i porezni efekt na razini cjelokupnog trajanja nefinancijskog najma jednak. Temeljem gore navedenih argumenata, savjetujemo da se navedena odredba isključi iz Pravilnika o porezu na dobit, odnosno da porezna osnovica u vidu troškova nefinancijskog najma slijedi računovodstvenu osnovicu, čime bi se pripadajući trošak za porezne svrhe utvrđivao na jednak način kao i za računovodstvene svrhe. Djelomično prihvaćen Sukladno članku 5. stavku 1. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine, br. 177/04, do 106/118) porezna osnovica je dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama toga Zakona. Dakle Zakon o porezu na dobit pretpostavlja korekcije dobiti prije poreza utvrđene prema računovodstvenim standardima, odnosno propisuje određena uvećanja ili umanjenja, stoga nije narušeno temeljno načelo utvrđivanja porezne osnovice iz članka 5. stavka 1. Zakona. Nadalje, prema članku 12. Zakona o porezu na dobit, amortizacija dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine priznaje se kao rashod u svoti obračunanoj na trošak nabave po linearnoj metodi primjenom godišnjih amortizacijskih stopa iz stavka 5. toga članka. Međutim, primjena računovodstvenog standarda MSFI -16 najmovi, za najmove koje nisu kod davatelja utvrđeni kao financijski najam, predviđa iskazivanje troškova amortizacije, ali ne po linearnoj metodi primjenom godišnjih amortizacijskih stopa iz članka 12. stavka 5. Zakona o porezu na dobit. Stoga je propisano ograničenje u priznavanju troškova kod primatelja nefinancijskog najma koji je obveznik primjene MSFI-a. Prihvaćena je primjedba tako da je izmijenjena odredba predloženog članka Pravilnika koja sada glasi: Porezni obveznik koji sukladno računovodstvenom standardu iskazuje troškove amortizacije za imovinu koju koristi po osnovi nefinacijskog najma, u porezno priznate rashode poreznog razdoblja uključuje ukupne iznose troškova najma koji su izjednačeni iznosu ugovorenog najma (bez poreza na dodanu vrijednost za obveznika toga poreza) u poreznom razdoblju, a za razliku iskazanih troškova uvećava ili umanjuje osnovicu poreza na dobit. Međutim i dalje se navodi ograničenje za priznavanje troškova, koje nije izjednačeno s računovodstvenim standardom obzirom da članak 12. Zakona o porezu na dobit propisuje priznavanje troškova amortizacije koje nije izjednačeno s računovodstvenim standardom.
4 HRVATSKA UDRUGA BANAKA PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POREZU NA DOBIT, Članak 5. Predlažemo sljedeće izmjene i dopune Pravilnika o porezu na dobit (dalje Pravilnik): Ad 1) U članku 33. iza stavka 8. dodaje se stavak 9. koji glasi: (9) Otpisi potraživanja izvršeni nakon utvrđene nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje, sukladno posebnom propisu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, smatrat će se porezno priznatim rashodom uz primjenu odredbi stavka 3. ovog članka. Obrazloženje prijedloga: Smatramo da gore navedeni tekst na puno kvalitetniji način rješava problematiku poreznog tretmana otpisa potraživanja od teksta odredbe članka 33. stavak 9. objavljene na e-Savjetovanju koja glasi: „(9) Na otpise potraživanja izvršenih nakon utvrđene nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje, sukladno posebnom propisu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, primjenjuju se odredbe članka 9. stavka 8. Zakona i stavka 3. ovoga članka.“ Naime, u slučaju da se u konačnici odbaci naš prijedlog i usvoji odredba objavljena na e-Savjetovanju, suštinski neće doći do nikakve promjene odnosno olakšanja sadašnjih prilično striktnih uvjeta za porezno priznavanje otpisa potraživanja. Ako nakon što se utvrdi nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje, vjerovnici i dalje trebaju utvrđivati konačnu nemogućnost naplate propisanu odredbama članka 9. stavak 8. Zakona na porezu na dobit uz ishođenje mnogobrojnih dokaza iz članka 18. Ovršnog zakona, tada je uvođenje predložene odredbe apsolutno nepotrebno. No, vjerujemo da je intencija predlagača išla u smjeru ublažavanja sadašnjih striktnih kriterija za porezno priznavanje otpisa, a što bi u konačnici trebalo motivirati vjerovnike na provođenje otpisa i rješavanje problema dugotrajno blokiranih osoba. Shodno tome, mišljenja smo da naš prijedlog predstavlja kvalitetnije rješenje i stvaran korak naprijed u rješavanju ove dugogodišnje problematike. Sukladno našem prijedlogu, u slučajevima kada se utvrdi nemogućnost izvršenja ovrhe na novčanim sredstvima, porezni obveznici bi mogli otpis potraživanja izvršen u skladu s uvjetima i postupcima iz članka 9. Zakona, smatrati porezno priznatim rashodom. Ad 2) U članku 33. iza stavka 9. dodaje se stavak 10. koji glasi: (10) Otpisom se ne smatra prijenos potraživanja iz bilančne u izvanbilančnu evidenciju koji kreditne institucije provode u skladu s računovodstvenim propisima i propisima Hrvatske narodne banke. Obrazloženje prijedloga: Obzirom na stupanje na snagu Međunarodnog standarda financijskog izvještavanja („MSFI“) 9: „Financijski instrumenti“ s 1. siječnjem 2018. godine, financijske institucije su provele intenzivne prilagodbe vezano za način klasifikacije i mjerenja financijske imovine i financijskih obveza za računovodstvene svrhe. Zahtjevi novog standarda na području umanjenja vrijednosti su zamijenili dosadašnji Međunarodni računovodstveni standard („MRS“) 39. Također, MSFI 9 je uveo i nova pravila koja su dovela do promjena u računovodstvenom procesu evidentiranja umanjenja vrijednosti. Osim navedenog izmijenjeni su i lokalni propisi, te je prvotno u Odluci o izmjenama i dopunama Odluke o klasifikaciji plasmana i izvanbilančnih obveza kreditnih institucija NN 28/2017 („Odluka“) izbrisan stavak 5. članak 23. Predmetnom izmjenom ukinuto je ograničenje da financijske institucije svoje plasmane, koji su klasificirani u rizičnu skupinu C i za koje je proveden 100%-tni ispravak vrijednosti, iskazuju isključivo na računima bilance do definitivnog otpisa (tj. dok se ne provedu pravne radnje u vezi s prestankom obveze dužnika u skladu s politikama i procedurama kreditne institucije i zakonom koji uređuje obvezne odnose). Dakle, kreditnim institucijama je dana mogućnost da navedene plasmane, sukladno propisanim uvjetima i zahtjevima HNB-a i MRS-a 39 mogu iskazivati i u izvanbilančnoj evidenciji uz zadržavanje prava poduzimanja radnji naplate duga. Dana 01. siječnja 2018., uz MSFI 9, je na snagu stupila i Odluka o klasifikaciji izloženosti u rizične skupine i načinu utvrđivanja kreditnih gubitaka NN 114/2017 („Nova Odluka“) koja zamjenjuje gornju Odluku, a koja definira primjenu MSFI 9 za kreditne institucije u Republici Hrvatskoj. Slijedom navedenog, proizlazi da će kreditne institucije biti obvezne rezervirati loše plasmane na temelju Nove Odluke, koja je usklađena s MSFI-ijem 9. Takve rezervacije su sukladno Zakonu o porezu na dobit (članak 11. stavak 3.) porezno priznati rashod obzirom da su provedene temeljem propisa HNB-a. Nadalje, obzirom na regulatorne zahtjeve (točka 5.4.4. MSFI-ija 9), kreditne institucije su dužne prestati priznavati prethodno priznatu financijsku imovinu iz svojih izvještaja o financijskom položaju tj. iz bilance, djelomično ili u cijelosti, ako nema razumnih očekivanja u pogledu povrata. Prestanak priznavanja sukladno MSFI-u 9 u suštini znači da će se plasman prestati voditi u bilanci te da će se isti sukladno propisanim uvjetima i zahtjevima priznati u izvanbilančnu evidenciju kreditne institucije (preknjiženje potraživanja iz bilance u izvanbilančnu evidenciju). Također, Izmjenama i dopunama Odluke o statističkom i bonitetnom izvješćivanje NN 115/2017 (članak 15 „Modalitet 20“) HNB uvodi obvezu izvještavanja o ukupnom stanju potraživanja koja su preknjižena u izvanbilančnu evidenciju (glavnica, kamate i ostalo), iz čega proizlazi da se od kreditnih institucija i dalje očekuje nastavak evidentiranja i naplate predmetnog potraživanja. Obzirom da preknjiženje tj. otpis, kako je događaj definiran u međunarodnim standardima, za kreditne institucije ne predstavlja definitivni prestanak priznavanja plasmana (ne provodi se definitivno isknjiženje plasmana) već samo promjenu načina evidentiranja, zatim da se nastavlja s provođenjem mjera naplate te da je i HNB Odlukom o izmjenama i dopunama statističkog i bonitetnog izvješćivanja predvidio da se plasman priznat u izvanbilančnoj evidenciji nastavlja i dalje evidentirati i naplaćivati predmetni otpis potraživanja nema utjecaja na osnovicu poreza na dobit. Takav otpis (prema MSFI-iju 9), koji suštinski predstavlja samo prijenos u izvanbilančnu evidenciju, ne može se izjednačiti s otpisom u skladu s poreznim propisima. To ujedno znači da će kreditne institucije porezni tretman te ispunjenje uvjeta iz čl. 9 Zakona o porezu na dobit utvrđivati u trenutku provedbe otpisa koji ujedno predstavlja i otpust duga, odnosno u trenutku konačnog i formalnog prestanka prava kreditne institucije na naplatu takvog potraživanja kada se isto definitivno isknjižava iz svih evidencija banke i kada dolazi i do formalnog odricanja kreditne institucije od prava na naplatu. Ad 3) U članku 36. iza stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi: (6) Rezerviranja kod kreditnih institucija za rizike od potencijalnih gubitaka i umanjenja vrijednosti za očekivane kreditne gubitke priznaju se kao rashod u obračunanoj svoti, ali najviše do visine koju određuju propisi Hrvatske narodne banke. Obrazloženje prijedloga: Radi se prvenstveno o terminološkom usklađenju propisa HNB-a i Zakona o porezu na dobit. Naime, sukladno Odluci o klasifikaciji izloženosti u rizične skupine i načinu utvrđivanja kreditnih gubitaka (NN 114/17) pojam „rezerviranja“ se odnosi isključivo na rezerviranja za očekivane kreditne gubitke po izvanbilančnim stavkama, a „umanjenje vrijednosti“ je pojam koji se odnosi na umanjenje vrijednosti za očekivane kreditne gubitke po financijskoj imovine koja je predmet Odluke. Prema dosadašnjem tumačenju i primjeni pojma „rezerviranja“ u poreznim stvarima, isti obuhvaća rezerviranja i umanjenja vrijednosti za očekivane kreditne gubitke prema gore navedenoj Odluci HNB-a, te se shodno tome predlaže predmetna izmjena kako bi se u poreznim postupcima izbjegle eventualne nedoumice. Djelomično prihvaćen Prihvaćen je prijedlog da se otpisom ne smatra prijenos potraživanja iz bilančne u izvanbilančnu evidenciju koji kreditne institucije provode u skladu s računovodstvenim propisima i propisima Hrvatske narodne banke. Na isti način su tretirani i dosadašnji prijenosi u izvanbilančne evidencije ukoliko potraživanje prema dužniku nije bilo otpisano, odnosno ako su nastavljene radnje za naplatu. Nadalje, na otpise potraživanja izvršenih nakon utvrđene nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje, sukladno posebnom propisu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, primjenjuju se odredbe članka 9. stavka 8. Zakona i članka 33. stavka 3. Pravilnika. Stavak 3. članak 33. Pravilnika o porezu na dobit poziva se na stavak 8. članka 9. Zakona o porezu na dobit, ali na način da porezno priznati otpisi uključuju i financijsku imovinu, stoga je u konkretnom slučaju bitno pozivanje na članak 9. stavak 8. Zakona. Kako bi se otpisi potraživanja smatrali porezno priznatim rashodima potrebno je pokrenuti određene radnje za naplatu ili dokazati da je pokretanje određenih radnji nesvrsishodno. U pogledu troškova koji se odnose na potencijalne gubitke koji se temelje na propisima Hrvatske narodne banke nije došlo do promjena, stoga nije ni posebno propisivano u Pravilniku o porezu na dobit.