Izvješće o provedenom savjetovanju - Pravilnik o metodologiji za praćenje stanja poljoprivrednog zemljišta
|
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
|---|---|---|---|---|---|
| 1 | OPG Špoljar | MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE | Što se tiče drugog dijela od Članka 27 nadalje, koji uređuje monitoring kroz ispitivanje tla, niz je primjedbi... Ako sam dobro pohvatao činjenice pravilnika cilj je periodično raditi analizu svake obradive parcele u RH (livada, oranica ...) veće od 1 ha?? O trošku poljoprivrednika posjednika navedenih pacela...?? Slijedom toga ako je prosječna cijena jednog uzorka oko 400 kn, i uzmemo za primjer dva OPG-a od kojih OPG- A obrađuje više od 100 parcela usitnjenog privatnog poljoprivrednog zemljišta, granične prosječne veličine parcele nešto preko 1 ha (kakvih je upravo i najviše), i njegovog ekvivalenta po ekonomskoj veličini (broju ha) OPG-B, koji isti broj hektara obrađuje u nekoliko većih tabli (čitaj: državnog zemljišta, u čiju cijenu najma u usporedbi s OPG-A nećemo ulaziti.) Poljoprivrednik A će da bi zadovoljio ovaj pravilnik imati ukupan trošak analize svojih parcela, iako već radi u inferiornim uvjetima u odnosu na poljoprivrednika B, i hendikepiran je u konkurentnosti dodatnim troškom obrade malih parcela, ukupno ako uzmemo troškove same analize, uzimanja i dopreme uzoraka, preko 50.000,00 kuna!!! ??? OPG-A si ne može priuštiti taj luksuz, i nema taj novac... Poljoprivrednik B će isti pravilnik zadovoljiti s višestruko manjim brojem uzoraka, i kod njega će trošak iznositi oko 10.000,00 kn!!! (što je usput rečeno također previše...) Osobno se mogu poistovjetiti s OPG-A, a poznam u praksi i niz primjera OPG-A i OPG-B koji postoje i realnost su naše poljoprivrede. Realnost je i da se zatvaraju afirmirani OPG-ovi gdje je poljoprivreda generacijama osnovna djelatnost, sela se prazne, ljudi odlaze u inozemstvo, poljoprivrednika je sve manje, djece je sve manje, škole su prazne.... gdje se na sva zvona iznose mjere pomoći upravo malim poljoprivrednicima, i ističe važnost očuvanja malih OPG-a kako bi se spriječilo propadanje sela i daljnje iseljavanje, i onda se s druge strane predlaže ovakav pravilnik koji će milijune izvući upravo od tih najugroženijih??? Dali je uopće ustavno donijeti ovaj Pravilnik u predloženom obliku koji će na dva poljoprivredna subjekta „iste“ veličine djelovati različito, i to konkretno financijski značajno više opterečujući jednog subjekta, a manje drugog, koji proizvode isti proizvod, i izlaze na isto tržište?? Direktno utječući na njihovu međusobnu konkurentnost, i to na način da se financijski više opterećuje subjekt koji je u inferiornom položaju??? Dali je to u redu?? Članak o dodatnom monitoringu određenog broja parcela manjih od 1 ha uopće nije vrijedan komentiranja.... uz današnju modernu mehanizaciju gdje se traktori na takvoj parceli jedva mogu okrenuti, i vremenski više traje put do takve parcele nego njezina obrada, iskorištenost mehanizacije na takvim parcelama je izrazito niska, one se obrađuju „usput“ bez ekonomske računice, opteretiti takvu parcelu s dodatnih 400 kn inputa je doslovno izvan svake pameti.... na takvoj se parceli ne moze niti primjeniti analiza tla i nekakva ciljana gnojidba, jer doslovno nema dovoljno mjesta za podešavanje rasipača... u današnjim uvjetima i parcele od 1-5 ha su male, tek na parcelama preko 5 ha postoji mogućnost upotrebe suvremene mehanizacije.... Nadalje, pišući ove primjedbe ne raspolažem sa statističkim podatkom ARKOD-a o ukupnom broju obradivih parcela u RH koje su veće od 1 ha i koje podliježu ovom pravilniku , ali slijedom gornjih primjera, i vlastitog iskustva u poznavanju stanja na terenu, sigurno je da će se za navedeni monitoring doslovno „isisati“ stotine milijuna kuna iz realnog sektora, i to što je najgore, od najmanjih i najugroženijih poljoprivrednika.... Ako se vratimo na poljoprivrednika OPG-A koji jedva opstaje na tržištu, i realno ne raspolaže s tih 50 tisuća kuna „viška“, trošenje tog novca samo na monitoring je čisti luksuz koji si glavnina hrvatskih opg-a ne može priuštiti. Apsolutne vijednosti monitoringa o kojima se ovdje govori su enormno velike, prevelike, da bi se njima mogle izvoditi konkretne mjere koje su u biti i suština ovog pravilnika..... od monitoringa nema nikakve koristi, koristi su od mjera, a monitoring je nužni trošak kako bi se mogle utvrditi mjere, i taj trošak treba biti što manji i što racionalniji... Tako da bi mi imali monitoring na razini Švicarske, odreći ćemo se konkretnih mjera koje npr OPG-A može s 50.000 kn napraviti: 1. Preživjeti i ostati u RH (jer mu je tih 50.000 kn plaća od koje živi...) 2. Produktivno uložiti taj novac upravo u mjere očuvanja tla, zelenu gnojidbu, kalcizaciju, povećanja plodnosti, humusa, meliorativnu gnojidbu, ili nešto drugo, što će rezultirati povećanom produktivnošću u narednom periodu, i vratiti uloženo kroz nekoliko godina, te u budućnosti stvarati dodanu vrijednost.... 3. Uložiti u mehanizaciju (bolju prskalicu za primjenu zaštitnih sredstava, ili npr moderniji rasipač koji omogućava granično posipanje gnojiva bez da isto leti u obližnje vodotoke i kanale (što je usput rečeno veliki uzrok onečišćenja vodotokova gnojivima, ali to naravno nije bitno...) ... , traktor, kombajn bilo što drugo.... 4. Potrošiti na bilo što drugo u lokalnoj sredini je pametnije nego u preskupi i nepotrebni monitoring, donirati taj novac školama ili bolnicama, svejedno, škole i bolnice oskudjevaju na osnovnom higijenskim potrepštinama.... Na osnovu ovog pravilnika omogućit će se izgradnje i opremanja niza laboratorija za analize. Iako u našoj državi ne postoji realna i ekonomski opravdana potreba za tolikim brojem uzoraka. Svaki laboratorij će trebati direktora, zamjenika direktora, upravne i nadzorne odbore, i sve ono ostalo dobro poznato hrvatskom narodu za daljnje uhljebljivanje i političko kadroviranje, sve financirano isisanim novcem iz realnog sektora, sa nesagledivim posljedicama kao oportunitetnim troškom da je taj novac bio uložen u konkretne mjere a ne monitoring koji je sam sebi svrha... niti farbanje tunela nije bilo toliko skupo i nepotrebno..... Upitna je i sama tehnička provodivost ovog dijela pravilnika, naime, samo uzimanje uzoraka od strane poljoprivrednika koji je i predmet monitoringa je upitna, tko garantira da će uzorak bit uzet sa te parcele s koje treba, a ne susjedove?? Tko garantira da isti poljoprivrednik neće određene mjere poboljšanja tla provoditi lokalno samo na mjestu gdje se uzima uzorak??? Sama analiza i metodologija uzimanja uzoraka nije savršena, analiza će za jedan uzorak pokazati jedno stanje, a za uzorak uzet nekoliko metara dalje nešto drugačije stanje, i na osnovu toga donositi nekakve mjere i odluke, sankcije??? Poljoprivrednik koji će uzimati uzorak pro forme samo da bi zadovoljio ovaj pravilnik će se uzimanju uzorka manje posvetiti (uopće se neće posvetiti, već će ga samo brinuti kako će platiti te troškove i zadovoljiti glad birokracije) nego poljoprivrednik koji uzima uzorak za ispitivanje tla svojom inicijativom jer mu suštinski za nešto treba..... Temeljem gore napisanog predlažem slijedeće: 1. Ne donošenje ovog pravilnika, te izmjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu i njegova članka 7 (ako se ne varam) na koji je i prilikom donošenja bilo niz primjedbi... 2. Organiziranje monitoringa (koji je suštinski potreban) na drugi način, slično kao i u prvom dijelu pravilnika putem Zavoda za tlo, Agronomskih fakulteta, ili drugih znanstvenih ustanova, koje za to imaju resurse.... i to sve na znatno manjem broju uzoraka nego je ovim pravilnikom predviđeno. Nije monitoring potreban na svakoj ili svakoj drugoj obradivoj parceli u RH, nego je dovoljan mnogostruko manji reprezentativni uzorak, koji će sa dovoljnom preciznošću uzvrditi stanje poljoprivr zemljišta, te trendove u kojima se ono kreće, te na osnovu toga donositi određene mjere koje će se financirati upravo tim novcem koji se ušparao na nepotrebnom monitoringu, ciljano, svrhovito i produktivno.... svaka kuna uložena u mjere će se dugoročno isplatiti, dok svaka kuna uložena u ovaj nepotreban monitoring je neproduktivna i uzaludno potrošena.... 3. U slučaju donošenja ovog Pravilnika, definitivno izmjene u smjeru radikalnog smanjenja broja uzoraka, na način da se poveća minimalna parcela sa 1 ha na npr 20 ha, i poveća veličina jednog prosječnog uzorka s 10 na 20 ha... time bi se u monitoring uvrstile ipak značajne površine, a ekonomski teret monitoringa bi bio puno manji, financijski teret bi bio uglavnom na većim poljoprivrednicima s većom prosječnom parcelom, organizacija, kontrola, izvedba puno jednostavnija i lakša, a rezultati i svrhovitost samog monitoringa jednaka... eventualno još na to dodati npr 1% (i to je možda previše) od ukupnog broja arkod parcela manjih od 20 ha, dobivenih slučajnim odabirom diljem RH. Takvim načinom organizacije monitoringa bi se trošak pravednije rasporedio, a rezultati bi bili reprezentativni.... te bi se ušparali milijuni kuna koji bi se mogli uložiti produktivnije.... 4. U bilo kojem slučaju ograničiti max broj uzoraka po opg-u na 5 uzoraka. Sve preko toga je nepotrebno i previše, ako netko radi preko 100 parcela, uzorak od 5% je sasvim reprezentativan, vrlo vjerovatno da sličnu agrotehniku koristi na svim svojim poljima, i dovoljno oslikava stanje njegovih tala, a njegov konkurent koji radi velike parcele bi u tom slučaju imao jednak ili nešto veći broj uzoraka... Ovo je sve što se tiče same forme ovog pravilnika, a ono što je suština nitko nigdje ne spominje. Tako da valja napomenuti slijedeće: Ulazimo u godinu u kojoj nam slijedi rekordna, povijesno najveća zasijanost postrne zelene gnojidbe , u kojoj će poljoprivrednici zasijati desetke tisuća ha kultura za zelenu gnojidbu kako bi zadovoljili uvjete za ostvarivanje potpora na tzv „zeleno plaćanje“ iz razloga što ove godine prvi puta u ekološki značajne površine ne ulazi sjetva merkantilne soje, i jedina alternativa poljoprivrednicima je zelena gnojidba... Pozitivni učinci zelene gnojidbe na tlo su dobro poznati, te je time i za očekivati da će takva praksa povoljno utjecati na stanje tala (humus, vodozračni režim, zbijenost, itd)... Unazat nekoliko godina, svi profesionalni poljoprivrednici su prošli tzv obuku za profesionalne korisnike, u vezi korištenja sredstava za zaštitu bilja, pa je time za očekivati da se u praksi to i osjeti na način da se ona i koriste sukladno načinima kakvi su poljoprivrenicima prezentirani na tim predavanjima, i da tu imamo evidentne pomake u očuvanju tla... Današnja sredstva za zaštitu bilja su puno boljih ekotoksikoloških svojstava nego što su bila prije, i sama njihova primjena je puno restriktivnija nego prije, pa je i tu moguće očekivati pozitivne pomake stanja tla, i da trend zagađenja pesticidima danas nije toliki kao prije... ljudi su svjesni štetnosti pesticida, poštuju karence, ambalaža se organizirano prikuplja i sanira... zaštitna sredstva su skupa i poljoprivrednici ih i iz ekonomskih razloga koriste što je manje moguće... Srtnjaci se gotovo uopće više ne spaljuju što je prije bio čest slučaj, glavnina poljoprivrednika (izuzev stočara koji baliraju slamu ali gnoje stajskim gnojem) slamu sječka i zaorava, isto tako se žetveni ostaci soje ili kukuruza današnjom modernom mehanizacijom usitnjavaju i zaoravaju, što neupitno ima pozitivne učinke na tlo.... Poljoprivrednici su se kroz nekoliko zadnjih godina opremili novim modernim prskalicama za zaštitu bilja, gotovo na svakom natječaju za ruralni razvoj prskalica ili rasipač su kandidatima donosili određen broj bodova, i glavnina njih koji su prošli na natječaju danas u dvorovima imaju nove prskalice i rasipače... Danas svaka prskalica koja se koristi mora proći testiranje, i dobiti odobrenje kao ispravna, da bi se mogla koristiti u praksi.... poljoprivredni inspektori redovito kontroliraju atestiranost prskalica i educiranost korisnika koji njima rukuju... zastarjele neprecizne prskalice su povijest.... Svi poljoprivrednici su dužni voditi evidenciju utroška sredstava za zaštitu bilja, i poljoprivredni inspektori navedenu redovito i kontroliraju... Sama opskrbljenost tala makroelementima je dobra jer poljoprivrednici puno ulažu u gnojidbu jer imaju imperativ visokih prinosa... Količina ukupnog dušika koji je najveći onečiščivać je zakonski ograničena kako bi se spriječilo ispiranje, i to ograničenje je kod npr proizvodnje pšenice, koja se obilato gnoji dušičnim gnojivima, niže nego potrebe biljke za ostvarivanjem visokog prinosa, pa je za pretpostaviti da će biljka u takvim uvjetima potrošiti sav raspoloživi dušik, i da je vjerovatnost za ispiranje i onečišćenje okoliša mala.... Slijedom navedenog da se postaviti pitanje dolazi li uz implementaciju ovih mjera uopće kod nas više do degradacije tla??? Postoji li mogućnost da je ova razina agrotehnike zadovoljavajući temelj za održivo gospodarenje tlom??? Postoji li mogućnost da je implementacijom ovih mjera trend devastacije tla zaustavljen, ili čak okrenut u pozitivnom smjeru?? Dali je potrebno uvoditi takav monitoring kad imamo niz implementiranih mjera i očekuju se pozitivni pomaci?? Paradoks je da će se donošenjem ovog Pravilnika u predloženom obliku uz toliko financijsko opterećenje poljoprivrednika samo za monitoring izazvati upravo kontraefekt, uz manja raspoloživa sredstva poljoprivrednici će prvo početi šparati upravo na mjerama očuvanja tla zato što one nisu neophodne za proizvodnju... I za kraj, jedno veliko NE skupom monitoringu u predloženom obliku koji je sam sebi svrha, veliko NE isisavanju novca iz realnog sektora i njegovom neproduktivnom trošenju, veliko NE neustavnoj nepravednoj raspodjeli troška monitoringa na sudionike na istom tržištu uglavnom na najmanje i najugroženije poljoprivrednike. Veliko NE prepisivanju europskih zakona i njihovoj primjeni kod nas bez prethodne temeljite analize i usporedbe s našim uvjetima proizvodnje. Veliko NE neracionalnom trošenju ogromnih financijskih sredstava ako postoji način da se ona svrsishodnije utroše. Veliko DA mjerama za očuvanje tla. Veliko DA suštinskom monitoringu tala od strane ovlaštenih institucija na reprezentativnom uzorku u minimalnom dovoljnom obimu i s mnogostruko manjim troškom. Veliko DA utvrđivanju stvarnih trendova u kojima idu naša tla. Veliko da preusmjeravanju novca koji je planiran za monitoring na stvarne mjere očuvanja tala, naravno kada se utvrdi koje su one i dali su one stvarno potrebne , i u kojoj mjeri. Veliko DA podizanju svijesti o važnosti očuvanja tala među poljoprivrednicima. Veliko DA uvažavanju činjenice pri pisanju budućih zakona da su poljoprivrednici koji rade u malim parcelama u inferiornom položaju i u znatno lošijoj tržišnoj poziciji od onih koji rade u većim parcelama, i ne mogu se donositi zakoni koji će financijski veći teret stavljati upravo na tu kategoriju poljoprivrednika. Vjerujem da bi se s ovim tvrdnjama složila velika većina hrvatskih opg-ova na koje se ovaj pravilnik izravno odnosi, samo što nisu svjesni njegovog značaja na njihovo poslovanje jer umjesto da čitaju zakone oni rade po poljima... | Djelomično prihvaćen | Kriterij određivanja minimalne površine za praćenje stanja poljoprivrednog zemljišta odnosi na ARKOD parcele jednake ili veče od 1 ha, a temeljem analize rizika određivat će se potreba praćenja stanja i za manje ARKOD parcele, odnosno , gdje je uvaženo kontrolirano ekonomsko optečenje korisnika. |
| 2 | Labosan d.o.o. | O METODOLOGIJI ZA PRAĆENJE STANJA POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA, Članak 2. | Tipfeler. Piše „rajno“ umjesto „trajno“ | Prihvaćen | Zahvaljujemo na komentaru. |
| 3 | Labosan d.o.o. | O METODOLOGIJI ZA PRAĆENJE STANJA POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA, Članak 4. | Stavak 2. Tipfeler. Piše „la“ umjesto „tla“ | Prihvaćen | Zahvaljujemo na komentaru. |
| 4 | Labosan d.o.o. | O METODOLOGIJI ZA PRAĆENJE STANJA POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA, Članak 28. | Udio u ukupnoj površini Županija Površina parcela Broj parcela <0.4ha 0,4-1 ha >1 ha <0.4ha 0,4-1 ha >1 ha Međumurska županija 31% 32% 37% 69% 31% 8% Varaždinska županija 37% 38% 25% 69% 25% 6% Koprivničko-križevačka županija 18% 35% 47% 51% 36% 13% Krapinsko-zagorska županija 54% 32% 15% 84% 13% 2% Zagrebačka županija 15% 26% 59% 72% 37% 19% Karlovačka županija 25% 33% 42% 63% 27% 10% Sisačko-moslavačka županija 10% 26% 64% 45% 36% 20% Bjelovarsko-bilogorska županija 9% 25% 66% 38% 37% 25% Virovitičko-podravska županija 4% 16% 79% 35% 36% 29% Brodsko-posavska županija 8% 16% 76% 39% 32% 29% Požeško-slavonska županija 8% 21% 70% 41% 34% 25% Osječko-baranjska županija 2% 7% 91% 24% 28% 49% Vukovarsko-srijemska županija 2% 9% 89% 20% 28% 52% | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na komentaru |
| 5 | Labosan d.o.o. | O METODOLOGIJI ZA PRAĆENJE STANJA POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA, Članak 28. | - Predlažemo da se limit za veličinu parcele za koju je obvezno provoditi ispitivanje plodnosti smanji na 0,40 ha. Naime, većina parcela, posebno u sjeverozapadnoj Hrvatskoj ima manje površine. Iz toga proizlazi da, ako će se ispitivati plodnost na parcelama koje su jednake ili veće od 1,00 ha, većina poljoprivrednih površina neće biti pokrivena. U priloženoj tablici vidi se aproksimativna podjela poljoprivrednih površina na one ispod 0,40 ha, one između 0,40 ha i 1,00 ha, te one iznad 1,00 ha, po županijama te njihov udio u ukupnoj poljoprivrednoj površini u županiji. Iz iste je vidljivo da je u pojedinim županijama, posebno na zapadu i sjeverozapadu RH, preko 60% poljoprivrednih površina u parcelama koje su manje od 0,40 ha te po ovom prijedlogu Pravilnika ne bi bile uključene u praćenje stanja. Nadalje, sukladno Uredbi (EU) br. 2018/2019 Europskog parlamenta i Vijeća od 18.7.2018. o integriranoj statistici na razini poljoprivrednih gospodarstava, nalaže se popis poljoprivrednih podataka u pojedinim članicama, a za „pravilnu analizu strukture europske poljoprivrede potrebno je statistikom obuhvatiti 98% korištene poljoprivredne površine i stoke na poljoprivrednim gospodarstvima.“ Ministarstvo poljoprivrede je u svojem prijedlogu Zakona o popisu poljoprivrede preuzelo tu obvezu i odredilo da će se popisati svi subjekti u poljoprivredi koji imaju minimalno 0,40 ha korištene poljoprivredne površine. Smatramo da nije logično da se u popis poljoprivrede uvrštava 98% sve poljoprivredne imovine, a da se u praćenje stanja poljoprivrednog zemljišta u Republici Hrvatskoj uključi puno manje poljoprivrednog zemljišta (u nekim županijama manje od 40%). | Nije prihvaćen | Kao limit za određivanje minimalne površine za praćenje stanja poljoprivrednog zemljišta odredi 0,40 ha, jer se kriterij određivanja minimalne površine za praćenje stanja poljoprivrednog zemljišta odnosi na ARKOD parcele jednake ili veće od 1 ha, a temeljem analize rizika određivat će se potreba praćenja stanja i za manje ARKOD parcele |
| 6 | Labosan d.o.o. | O METODOLOGIJI ZA PRAĆENJE STANJA POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA, Članak 30. | Stavak 3. Sukladno odredbama ovog članka, ispada da i osobe koje nisu zaposlenici ili kooperanti ovlaštenog laboratorija mogu uzimati uzorke. S druge strane, u članku 4. piše da „ispitivanje plodnosti tla“ obavlja referentni laboratorij i ovlašteni laboratoriji, a u članku 27. piše da „ispitivanje plodnosti tla u užem smislu podrazumijeva uzimanje uzoraka tla“. To znači da bi jedino referentni laboratorij i ovlašteni laboratoriji morali biti ti koji će uzimati uzorke. To uostalom i logično jer jedino tako mogu osigurati sljedivost uzorka bez čega niti ne mogu stajati iza rezultata svojih laboratorijskih analiza kada sami uzorci mogu biti upitni. Npr. u članku 32. navedeni su parametri za ispitivanje plodnosti tla i navodi se novi parametar ispitivanja – sadržaj skeleta. Skelet čine kamen (promjer >20mm) i šljunak (promjer 2-20mm), a skeletna tla sadrže više od 50% skeleta. Ako ostane da korisnik sam može obaviti uzorkovanje poljoprivrednog zemljišta, korisnik može prilikom uzorkovanja ukloniti kamenje i šljunak iz vrećice s uzorkom tla čime se mijenja sadržaj skeleta i dovodi do upitnog rezultata analize. Štoviše, kako Hrvatska akreditacijska agencija sve više inzistira na sljedivosti uzorka, a laboratorij ne može biti siguran u isti, moglo bi se dogoditi da se laboratorijima zabrani stavljanje akreditacijskog znaka kod takvih uzoraka čime bi se kod korisnika, ali i kod poljoprivredne inspekcije, dovelo u pitanje vjerodostojnost takve analize. | Djelomično prihvaćen | Prihvaća se u dijelu koji se odnosi na dopunu čl 30 stavka 1. na način da su pravne osobe koje nisu ovlašteni laboratoriji, te korisnici poljoprivrednog zemljišta obavezni završiti izobrazbu za uzorkovanje tla |
| 7 | Labosan d.o.o. | O METODOLOGIJI ZA PRAĆENJE STANJA POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA, Članak 34. | Predlažemo da uvjet za dobivanje ovlaštenja bude da je laboratorij akreditiran sukladno normi 17025 te da ima barem jednu akreditiranu metodu. Sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu „poljoprivredno zemljište je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu.“ Stoga smatramo da bi trebalo imati jednaki tretman kao i hrana, hrana za životinje, voda za piće, vino, gnojivo, otpadna voda, površinska voda, sedimenti i bioti, podzemna voda..., a da bi se dobilo ovlaštenje resornog ministarstva za ispitivanje takvih uzoraka uvijek je preduvjet akreditacija laboratorij, a najčešće i minimalno jedna akreditirana metoda. Uostalom, članci 40.-46. navode sve uvjete koji su preduvjet za akreditaciju, a članak 41. se čak referira na normu za akreditaciju i kaže: „Laboratorij mora imati radne upute za provođenje ispitivanja, radne upute za uporabu i rad svih mjernih uređaja i instrumenata, koji se koriste kao i za pripremu uzoraka sukladno normi HRN EN ISO/IEC 17025.“ Dakle, nema razloga da se i sama akreditacija ne uključi u uvjete za dobivanje ovlaštenja, tim više što bi dodatni nadzor ovlaštenih laboratorija, od strane Hrvatske akreditacijske agencije, dao još veću vjerodostojnost laboratorijskim nalazima i samom sustavu praćenja stanja poljoprivrednog zemljišta. | Nije prihvaćen | Obvezu ishođenja akreditacije sukladno normi 17025 temeljem Zakona ima referentni laboratorij, koji učestvuje u postupku ovlaštenja laboratorija, odnosno kontrolira aktivnosti ovlaštenih laboratorija u području ovlaštenja |
| 8 | Igor Palčić | O METODOLOGIJI ZA PRAĆENJE STANJA POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA, PRILOG 3. | Poštovani, Ljubazno Vas molim da se u obzir uzme dodavanje i drugih, jednako točnih i raširenih, analitičkih metoda ispitivanja plodnosti tla za poljoprivredno zemljište. Predlažem da se kao takve uzmu u obzir sljedeće metode: 1) Za određivanje sadržaja humusa – obzirom da se isti korištenjem bikromatne spektrofotometrijske metode dobiva množenjem ukupnog organskog ugljika (% C org.) u uzorku s faktorom, predlažem da se kao prihvatljivu metodu određivanja sadržaja humusa prihvati i metoda određivanja ukupnog organskog ugljika (TOC) prema HRN EN 13137:2005 (ISO 13137:2001). Metoda jednako kvalitetno određuje količinu ukupnog organskog ugljika u uzorcima tla te omogućava preračun dobivenog rezultata u sadržaj humusa. 2) Za određivanje sadržaja ukupnog N – predlažem da se uz navedenu metodu po Kjeldahlu prihvati i metoda po Dumasu (ISO 16634-2:2016), obzirom da je ista općeprihvaćena metoda za određivanje sadržaja ukupnog dušika. U nadi uvažavanja prijedloga, S poštovanjem, Igor Palčić | Nije prihvaćen | Referentni laboratorij ne bi mogao pratiti sljedivost ujednačenih metoda ispitivanja ovlaštenih laboratorija |