Izvješće o provedenom savjetovanju - Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Pravobranitelj za djecu RH ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POLICIJSKIM POSLOVIMA I OVLASTIMA Sukladno ovlasti pravobraniteljice za djecu iz članka 9. Zakona o pravobranitelju za djecu (NN 73/17), dostavljamo prijedloge i mišljenje na Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima kako slijedi: Predlažemo da se tekst Zakona terminološki uskladi s Konvencijom o pravima djeteta, prema kojoj je dijete svaka osoba mlađa od 18 godina, te sukladno tome da se umjesto formulacije maloljetnik ili maloljetna osoba, u zakonskom tekstu koristi riječ dijete. Kako bi se izbjegli eventualni nesporazumi predlažemo da se u članku 2. definira pojam djeteta. Sadašnje određenje prema kojem se u zakonskom tekstu koristi i pojam djeteta i pojam maloljetnika (čl. 18. i čl. 38.) zbunjujući je i može dovesti do krivog tumačenja da se neka ograničenja u postupanju policijskih službenika odnose samo na određenu dobnu kategoriju djece. Primljeno na znanje Predlagatelj smatra da je zakonska terminologija usklađena s Konvencijom o pravima djeteta. Ne postoji potreba za dodatnim definiranjem djeteta jer definicija djeteta postoji u drugim zakonskim propisima na temelju kojih policija postupa.
2 Vlaho Orepić ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POLICIJSKIM POSLOVIMA I OVLASTIMA Zbog čega navedeni Zakon nije bio uvršten u plan zakonodavnih aktivnosti u 2019. godini, osobito kada je tijekom prosinca bio objavljen obrazac prethodne procjene učinaka za Zakon, a za potrebu izmjena i dopuna ovog zakona se znalo tijekom 2018. godine. Podsjećam cijenjeni naslov na odredbe Zakona o procjeni učinaka propisa. Isto tako se nadam da ovaj Zakon neće ići u hitnu proceduru, jer nema niti jedan opravdani razlog da bude donesen po hitnoj proceduri. Isto tako ne razumijem zbog čega se skraćuje roke e savjetovanja kad je nekoliko puta ponovljeno minimalno 30 dana. Primljeno na znanje Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima neće biti upućen u hitnu proceduru donošenja. Prilikom izrade Prijedloga Zakona poštivane su odredbe članka 16. Zakona o procjeni učinaka propisa („Narodne novine“, br. 44/17), odnosno o donošenju zakona izvan Plana zakonodavnih aktivnosti.
3 Pravobranitelj/ica za ravnopravnost spolova ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POLICIJSKIM POSLOVIMA I OVLASTIMA Poštovani/e, Pravobraniteljica predlaže uvođenje odredbi koje će omogućiti: • Uvođenje posebnih policijskih odjela s mješovitim (muško-ženskim) stručnim i visoko educiranim policijskim kadrom koji će se na rodno-senzibilan način baviti isključivo seksualnim i rodno uvjetovanim nasiljem prema ženama i obiteljskim nasiljem; • Uvođenje sustavne, redovite i kontinuirane izobrazbe policijskih službenika/ca o rodnoj i spolnoj ravnopravnosti, nasilju prema ženama i u obitelji, s posebnim naglaskom na međunarodne standarde progona počinitelja/ice nasilja, direktive, deklaracije, preporuke i konvencije vezane uz sprječavanje nasilja prema ženama, posebno Istanbulske Konvencije, i njihovu primjenjivost u domaćem zakonodavstvu. Naime, čl. 15. Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji je određeno usavršavanje stručnih osoba te je propisano: 1. Stranke će osigurati ili osnažiti primjereno usavršavanje odgovarajućih stručnih osoba koje rade sa žrtvama ili počiniteljima svih djela nasilja obuhvaćenih područjem primjene ove Konvencije, o sprečavanju i otkrivanju takvog nasilja, ravnopravnosti žena i muškaraca, potrebama i pravima žrtava, kao i o načinima sprečavanja sekundarne viktimizacije. 2. Stranke će poticati da usavršavanje iz stavka 1. uključuje usavršavanje o koordiniranoj međuresornoj suradnji kako bi se omogućilo sveobuhvatno i odgovarajuće postupanje s predstavkama u slučajevima nasilja obuhvaćenih područjem primjene ove Konvencije. Pored navedenog predlaže se uvođenje i slijedeće odredbe: • Uvođenje mjera koje će uspostaviti provedbu rodno-senzibilnog tretmana žrtava i zaštite žrtava od viktimizacije i odmazde; Naime, u točkama 17. i 18. Direktive 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela kao specifične kategorije žrtava i ranjivih skupina izdvajaju se žrtve obiteljskog nasilja. Točka 17. navedene Direktive glasi: Nasilje usmjereno protiv osobe zbog njezinog spola, spolnog identiteta ili spolnog izražavanja ili koje nerazmjerno više pogađa osobe određenog spola smatra se rodno uvjetovanim nasiljem. Ono može imati za posljedicu tjelesnu, spolnu, emocionalnu ili psihičku štetu ili ekonomski gubitak za žrtvu. Rodno uvjetovano nasilje smatra se oblikom diskriminacije i povredom temeljnih sloboda žrtve te uključuje nasilje u bliskim odnosima, spolno nasilje (uključujući silovanje, spolno zlostavljanje i uznemiravanje), trgovanje ljudima, ropstvo te različite oblike štetnih postupanja, poput prisilnih brakova, sakaćenja ženskih spolnih organa i takozvanih „zločina iz časti”. Žene koje su žrtve rodno uvjetovanog nasilja i njihova djeca često trebaju posebnu potporu i zaštitu zbog velikog rizika sekundarne i ponovljene viktimizacije, zastrašivanja i odmazde povezanih s takvim nasiljem. Točka 18. navedene Direktive glasi: Kada se nasilje dogodi u bliskom odnosu, nasilje provodi osoba koja je trenutačni ili bivši bračni drug ili partner ili drugi član obitelji žrtve, bez obzira na to dijeli li počinitelj ili je dijelio isto kućanstvo sa žrtvom. Takvo nasilje moglo bi obuhvaćati tjelesno, spolno, psihičko ili ekonomsko nasilje i moglo bi imati za posljedicu tjelesnu, umnu ili emocionalnu štetu ili ekonomski gubitak. Nasilje u bliskim odnosima ozbiljan je i često skriven društveni problem koji bi mogao uzrokovati sustavnu psihičku i fizičku traumu s teškim posljedicama jer je počinitelj osoba u koju bi žrtva trebala moći imati povje¬renje. Žrtve nasilja u bliskim odnosima mogu stoga imati potrebu za posebnim zaštitnim mjerama. Žene su ovom vrstom nasilja pogođene nerazmjerno više, a situacija može biti još gora ako je žena o počinitelju ovisna ekonomski, društveno ili u pogledu svojeg prava na boravak. Također, treba imati u vidu i točku 53. Direktive 2012/29/EU koja se odnosi na mjere zaštite žrtava od viktimizacije i odmazde. Pored usklađivanja s odredbama navedene Direktive 2012/29/EU, Pravobraniteljica ukazuje i na odredbe Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija) koju je Republika Hrvatska potpisala 22. siječnja 2013. godine, a Hrvatski sabor je 13. travnja 2018. izglasao Zakon o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Navedeni Zakon je stupio na snagu 1. listopada 2018. godine. Naime Istanbulska konvencija sadrži niz odredaba vezanih uz zaštitu prava žrtava (poglavlje VI. Konvencije odnosi se na istrage, kazneni progon, postupovno pravo i zaštitne mjere). Stoga bi i relevantni propisi, uključujući i Zakon o policijskim poslovima i ovlastima, trebali biti u potpunosti usklađeni sa Konvencijom, posebice sa slijedećim odredbama Konvencije: čl. 50. (Trenutni odgovor, sprečavanje i zaštita), čl.51. (Procjena opasnosti i upravljanje rizikom), čl. 52. (Hitni nalozi za udaljavanje), čl.53. (Nalozi o zabrani pristupa ili nalozi o zaštiti), čl.56. (Mjere zaštite). Slijedom navedenog, Pravobraniteljica predlaže da se prilikom izrade izmjena i dopuna razmotri usklađenost važećeg Zakona o policijskim poslovima i ovlastima sa relevantnim odredbama Konvencije. Primljeno na znanje Navedeni prijedlozi odnose se na materiju koju ne uređuje ovaj Zakon.
4 Tomislav Milković ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POLICIJSKIM POSLOVIMA I OVLASTIMA S obzirom da je ovaj zakon polazište koje regulira i izvorno propisuje većinu temeljnih policijskih ovlasti i policijskih poslova, a provoditelji istih po prirodi posla i broju službenika najvećim dijelom su policijski službenici srednje stručne spreme SSS, stoga bi valjalo da ove izmjene idu u smjeru poboljšanja i što učinkovitije primjene policijskih ovlasti od strane onih koji će to u praksi i na samom "terenu" doista najviše i činiti, a sve na dobrobit i povećanu zaštitu samih građana. Također policijske ovlasti moraju biti što jasnije i preciznije sistematizirane kako bi bile što provodljivije, kako bi policijski službenici nedvosmisleno i pravilno mogli tumačiti zakonske odredbe poput npr. situacije uporabe sredstava prisile, tjelesne snage, uporabe vatrenog oružja itd, te temeljem toga promptno reagirati i znati postupati na adekvatan način u raznim kriznim situacijama posebice u onima koje predstavljaju nužno teži zahvat u slobode i prava građana i njihovu imovinu. Pritom treba imati u vidu činjenicu pojavnosti i obvezu stalnog prilagođavanja i prepoznavanja negativnih događaja, trendova i novonastalih sigurnosnih izazova i ugroza o kojima će na kraju prijedloga teksta biti više riječi propisujući i neke nove ovlasti kao odgovor na iste. Slijedom toga daje se sljedeći kratki prijedlog izmjena i dopuna: u čl. 13., dodati potpuno novu policijsku ovlast: Utvrđivanje prisutnosti alkohola ili psihoaktivnih tvari, i propisati sljedeće..., Radi utvrđivanja prisutnosti alkohola ili psihoaktivnih tvari u organizmu, policijski službenik može osobu za koju postoji osnova sumnje da je počinitelj kaznenog djela ili prekršaja ili sudionik u takvom događaju da podvrgne ispitivanju pomoću odgovarajućih mjernih uređaja (alkometari, testeri za utvrđivanje prisutnosti droga itd.). Navedena osoba je dužna bez odlaganja da postupi po usmenom nalogu policijskog službenika i omogući provođenje ispitivanja pomoću odgovarajućih mjernih uređaja iz stavka 1. ovog člana. Ukoliko se iz očigledno opravdanih razloga ne može izvršiti ispitivanje propisano u stavku 1. ovog članka, policijski službenik može osobu da dovede radi stručnog pregleda u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu. Počinitelj kaznenog djela ili prekršaja odnosno sudionik događaja dužan je da se podvrgne takvom pregledu. Počinitelj kaznenog djela ili prekršaja odnosno sudionik događaja koji nakon izvršenog ispitivanja pomoću odgovarajućih sredstava iz stavka 1. ovog članka, osporava dobijene rezultate, može zahtijevati da se izvrši analiza krvi i urina u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi, o vlastitom trošku. Zahtjev se podnosi u pisanoj formi, na samom mjestu događaja, u zapisnik u kojemu su utvrđeni rezultati ispitivanja. Ako je utvrđivanjem provedenim prema odredbama ovog članka utvrđeno da je pod utjecajem alkohola ili psihoaktivnih tvari, troškove utvrđivanja snosi počinitelj kaznenog djela ili prekršaja odnosno sudionik događaja. Policijska ovlast: Pregled osoba, predmeta i prometnih sredstava Članak 75., izmjeniti i dodati sljedeće: (1) Policijski službenik ovlašten je obaviti pregled osoba, predmeta i prometnih sredstava: 1. kad postoje osnove sumnje da je osoba počinitelj kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaja za koji se može izreči kazna zatvora ili prekršaja s elementima nasilja ili da je osoba za kojom se traga, 2. kad treba spriječiti bijeg počinitelja kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaja za koji se može izreči kazna zatvora ili prekršaja s elementima nasilja ili da je osoba za kojom se traga, 3. kad je potrebno otkriti tragove kaznenog djela ili Prekršaja.. 4. radi pronalaska predmeta podobnih za napad ili samoozljeđivanje, ... u Članaku 76., također dodati stavke: .... (3) Pregledom prometnog sredstva u smislu čl. 75. stavka 1., smatra se pregled svih otvorenih i zatvorenih prostora prometnog sredstva i predmeta koji se u njemu prevoze. (4) Pregled predmeta koje osoba nosi sa sobom obuhvaća pregled predmeta koji su kod osobe ili u njezinoj neposrednoj blizini ili predmeta osobe po čijem se nalogu u njegovoj pratnji oni prevoze. u članku 81. Uporaba sredstava prisile, dodati novu vrstu Uporaba električnih paralizatora, dodati novi Članak i propisati sljedeće: (1) Policijski službenik je ovlašten uporabiti električni paralizator radi: 1. odbijanja napada na sebe ili drugu osobu, 2. savladavanja aktivnog otpora osobe prilikom zakonite primjene policijskih ovlasti, Pod uporabom električnih paralizatora u smislu ovog zakona, smatra se upotreba službenih električnih paralizatora i dr. električnih sredstava, poput električne palice i dr.,)., također u članku 81., posebna oružja i eksplozivna sredstva spojiti pod jednu točku zbog prirode stvari, tako da u ukupnosti opet bude taksativno nabrojeno 13 sredstava prisile. članal 82., dopuniti sljedećim izmjenama i dopunama na kraju stavka: (1) Sredstva prisile smiju biti uporabljena u slučajevima propisanim ovim Zakonom radi zaštite života ljudi, svladavanja otpora, sprječavanja bijega, odbijanja napada i otklanjanja opasnosti za život ljudi i imovine ako je vjerojatno da se mjerama upozorenja i naredbi neće postići cilj,...odnosno ako se na drugačiji način ne može izvršiti službena zadaća prilikom provođenja policijskih ovlasti iz ovog ili drugih zakona. u članku 83., dodati stavak 2: ..., (2) Policijski službenik će nastojati uporabiti sredstva prisile postupno, od najblažeg do najtežeg. a) Uporaba tjelesne snage, raspršivača s nadražujućom tvari i palice Članak 84., dopuniti sljedećim stavcima: ..., 5. spriječavanja otpora osobe prilikom odbijanja postupanja po naredbi policijskog službenika izdanoj radi obavljanja neodgodivih policijskih poslova ili primjene policijskih ovlasti ili u poslovima hitnog pružanja pomoći na zahtjev nadležnih državnih i javnih tijela. (2) Upotrebom tjelesne snage, u smislu ovog zakona, smatra se uporaba različitih zahvata borilačkih vještina policijske samoobrane u vidu obrane ili napada na tijelo druge osobe kojima se ista prisiljava na poslušnost kada su za to ispunjeni zakonom propisani uvjeti. (3) Otporom se smatra svako suprotstavljanje ili nepostupanje po upozorenju ili naredbi policijskog službenika izdanoj radi obavljanja policijskih poslova ili primjene policijskih ovlasti. Otporom se smatra i pokušaj bijega. Otpor može biti aktivan i pasivan. (4) Aktivan otpor postoji kad osoba pruža otpor uporabom oružja, oruđa, drugih predmeta ili tjelesnom snagom i na taj način onemogućava policijskog službenika u obavljanju policijskog posla. Aktivnim otporom smatra se i poticanje na otpor. (5) Pasivan otpor postoji kad osoba ne postupi po upozorenju ili naredbi stavivši se u takav položaj kojim onemogućava izvršenje policijskog posla (legne, klekne, uhvati se za osobu ili neki predmet i sl.). c) Uporaba uređaja za prisilno zaustavljanje motornog vozila Članak 86., dopuniti sljedećim stavkom: ..., 6. bijega osobe za koju postoje osnove sumnje da je počinila prekršaj za koji se može izreči kazna zatvora ili prekršaj s elementima nasilja ili da je izazvala prometnu nesreću. h) Uporaba vatrenog oružja prema osobama Članak 91., dopuniti sljedećim izmjenama i dopunama stavaka: Policijski službenik je ovlašten uporabiti vatreno oružje: 1. u nužnoj obrani kad odbija od sebe ili drugoga istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad, Protupravni napad kojim se ugrožava život policijskog službenika ili život druge osobe u smislu stavka 1. toč. 1. ovog članka smatra se napad vatrenim oružjem, imitacijom vatrenog oružja, opasnim oruđem ili napad drugim predmetom odnosno napad na neki drugi opasan način kojim se može izravno ugroziti život policijskog službenika ili život druge osobe, 2. u krajnjoj nuždi ako bez uporabe vatrenog oružja ne može otkloniti istodobnu ili izravno predstojeću neskrivljenu opasnost za vlastiti ili život druge osobe, koja se na drugi način nije mogla otkloniti, Napadom vatrenim oružjem na policijskog službenika u smislu stavka 1. toč. 2. ovog članka smatra se i samo potezanje vatrenog oružja ili pokušaj da se ono potegne. Potezanjem vatrenog oružja smatra se pokret vatrenim oružjem radi njegovog donošenja ili stavljanja u položaj za uporabu, a pokušajem potezanja smatra se pokret učinjen prema vatrenom oružju. 3. ako na drugi način ne može uhititi osobu zatečenu u kaznenom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od najmanje pet (5) godina ili osobu za kojom je raspisana potraga zbog počinjenja takvog kaznenog djela, i na kraju vezano za uporabu vatrenog oružja, prepoznavajući negativne trendove i novo nastale sigurnosne ugroze primjerice u vidu "vozila koja služe kao predmet napada" bilo da su objekti napada mase ljudi na javnim događanjima ili objekti pod sigurnosnom zaštitom ili objekti kritične infrastrukture, a sve u cilju prilagođavanja istima i pronalaženja adekvatnog sigurnosnog odgovora predlaže se potpuno nova precizirana ovlast: Uporaba vatrenog oružja prema vozilima u pokretu: Policijski službenik ne smije uporabiti vatreno oružje prema vozilu u pokretu, osim u slučaju: 1. ako se to vozilo koristi sa ciljem ugrožavanja života ili sigurnosti policijskog službenika ili druge osobe, 2. ako se iz tog vozila uporabljuje vatreno oružje sa ciljem ugrožavanja života ili sigurnosti policijskog službenika ili druge osobe, 3. ako se to vozilo koristi ili postoje osnove sumnje da će se neposredno koristiti kao predmet za napad na štičene objekte sukladno nadležnoj Uredbi o određivanju štičenih osoba, objekata i prostora te provođenju njihove zaštite i osiguranja. 4. ako se to vozilo koristi ili postoje osnove sumnje da će se neposredno koristiti kao predmet za napad na objekte Nacionalne ili Europske kritične infrastrukture sukladno nadležnom Zakonu o kritičnim infrastrukturama. Primljeno na znanje Prijedlozi se odnose na materiju koja se normira Pravilnikom o načinu postupanja policijskih službenika kao i na pitanja koja se odnose na sadržaj edukacije dok se dio primjedbi odnosi na materiju koju ne normira ovaj Zakon.
5 Ured pučke pravobraniteljice ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POLICIJSKIM POSLOVIMA I OVLASTIMA S obzirom da građani pritužbama pučkoj pravobraniteljici ukazuju na poteškoće prilikom podnošenja kaznenih prijava policiji, smatramo da izmjenama ZOP-a treba biti obuhvaćen i članak 62. stavak 3. Naime, građani se pritužuju da policijski službenici ne žele zaprimiti prijavu zbog ocjene da se ne radi o djelima za koje se progoni po službenoj dužnosti ili čak i da se uopće ne radi o kaznenom djelu. Opravdanje za to policija nalazi u spomenutom članku ZPPO-a, prema kojem je policijski službenik dužan zaprimiti prijavu o kaznenom djelu ali samo za ono koje se progoni po službenoj dužnosti. U suprotnom, upozorit će podnositelja kako podnošenje prijave nije opravdano, a na izričit zahtjev podnositelja, ipak će uzeti prijavu na zapisnik. S druge, pak, strane članak 205. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP) propisuje da se kaznena prijava podnosi nadležnom državnom odvjetniku, a ako je podnesena policiji (stavak 4. istog članka), ona će prijavu primiti i odmah dostaviti nadležnom državnom odvjetniku. Potom, sukladno članku 206. stavak 1. toč. 1. ZKP-a, nakon ispitivanja prijave i provjere u Informacijskom sustavu Državnog odvjetništva, državni odvjetnik će odbaciti prijavu obrazloženim rješenjem ako iz same prijave proistječe da prijavljeno djelo nije ono koje se progoni po službenoj dužnosti. Smatramo da je navedena odredba ZPPO-a kojom se policijskom službeniku daje uloga vrednovanja opravdanosti podnošenja kaznene prijave te mogućnost ocjenjivanja radi li se o kaznenom djelu koje se progoni po službenoj dužnosti, u kontradikciji s ulogom koju glede podnošenja kaznene prijave ZKP dodjeljuje državnom odvjetniku. Proizlazi da se policijskom službeniku daje mogućnost da prejudicira državnoodvjetničku odluku o osnovanosti ili neosnovanosti kaznene prijave za djelo koje se progoni po službenoj dužnosti. Problematično je i što policijski službenik uzima prijavu tek na „izričit zahtjev“ podnositelja, što građaninu i nadalje ne garantira da će u policiji moći prijaviti kazneno djelo, jer se ne zna koji zapravo intenzitet „izričitosti“ treba postojati da bi prijava bila zaprimljena. Isto tako, postavlja se pitanje odgovornosti za policijskog službenika koji je namjerno ili nenamjerno ocijenio da nije počinjeno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti, ili koji je smatrao da zahtjev podnositelja nije bio dovoljno "izričit", pa stoga ni nije uzeo prijavu na zapisnik. Ističemo da su kontinuirane pritužbe građana pučkoj pravobraniteljici glede različitog tretmana kod zaprimanja kaznenih prijava, odnosno, građani se pritužuju da ono što nisu mogli kazneno prijaviti u policiji uredno su prijavili u nadležnom državnom odvjetništvu. Stoga, smatramo neophodnim da se izmjenama i dopunama ZPPO-a predvidi brisanje stavka 3. članka 62. ZPPO-a, ili da se navedena odredba izmjeni na način da bude suglasna s odredbama članka 205. stavak 4. i članka 206. stavak 1. toč. 1. ZKP-a. Nije prihvaćen Policija zaprima kaznene prijave za kaznena djela za koja se progon poduzima po službenoj dužnosti i prijedlogu. Navedena odredba slijedi koncepciju progona kaznenih djela koja dolazi iz područja kaznenog prava. Progon kaznenih djela po privatnoj tužbi poduzima privatni tužitelj. Policija u vezi tih kaznenih djela poduzima radnje propisane člankom 63. Zakona. Ovlasti i obveze policije propisane člankom 62. – 65. nisu u suprotnosti za odredbama članaka 205. i 206. Zakona o kaznenom postupku. Neadekvatno postupanje policijskih službenika normirano je Zakonom o policiji kao povreda službene dužnosti.
6 SINDIKAT POLICIJE HRVATSKE ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POLICIJSKIM POSLOVIMA I OVLASTIMA, Članak 3. - pozdravljamo mogućnost objave snimke radi zaštite digniteta policijskih službenika u postupanju, jer se sami ne mogu braniti (na način da izlaze u javnost) od neosnovanih optužbi za nepravilno postupanje, a objava snimke je najbolji način da se to riješi (naravno, uz kvalitetni popratni odgovor MUP-a); - naravno da to povlači i objavu grešaka, ali i dalje mislimo da su koristi ove odredbe veće od štete; - pozdravljamo obavezu zaštite osobnih podataka policijskih službenika (ako znamo da je prema mišljenju AZOP-a osobni podatak i lice); Primljeno na znanje : Ovom odredbom uređuje se odnos prema snimkama nastalim tijekom policijskog postupanja, uvažavajući zaštitu prava građana kao i zaštitu osobnih podataka kao i zaštitu policijskih službenika.
7 SINDIKAT POLICIJE HRVATSKE ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POLICIJSKIM POSLOVIMA I OVLASTIMA, Članak 4. S jedne strane pozdravljamo ovu odredbu, jer za policijski posao često nije bitno kakvo formalno obrazovanje ima policijski službenik, nego koliko ima iskustva i koje poslove obavlja, a to osobno zvanje policijski narednik dostatno jamči (u pravilu ima 12 godina službe ili završeni stručni studij). Sdruge strane, to pokazuje deficit najstarijih i najiskusnijih policijskih službenika te onih s visokom stručnom spremom u organizacijskim jedinicama koje obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti, pa i najsloženija kriminalistička istraživanja i najsloženije pojedine radnje (a ispitivanje osumnjičenika to svakako jest) trenutno često nema tko obavljati. Isto tako, to dovoljno govori o kvaliteti tih „starih“ i VSS policijskih službenika koje imamo na tim radnim mjestima, a i o općem smjeru u kojem MUP to rješava (umjesto popunjavanja i kvalitetnijeg obrazovanja operativnog kadra, norme se spuštaju, tako da će niži i slabije plaćeni policijski službenici obavljati složenije poslove - tim tempom ćemo doći do toga da će i za vođu ophodnje (ako opstane) trebati viša škola...). Primljeno na znanje Odredba omogućuje da policijski istražitelji za pojedine dokazne radnje budu i policijski službenici koji imaju dugogodišnje iskustvo te u konkretnim slučajevima i provode kriminalistička istraživanja.
8 SINDIKAT POLICIJE HRVATSKE ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POLICIJSKIM POSLOVIMA I OVLASTIMA, Članak 6. U načelu, ovaj stavak je malo dorađen i tu nema nikakvih zamjerki. Međutim, zamjerka leži u st. 3. koji govori da će tu ovlast iznimno primijeniti i drugi policijski službenik (...), što nas u praksi dovodi to toga da to „iznimno“ postaje „u pravilu“, a da st. 1. dolazi u obzir samo kod najtežih događaja s maloljetnicima (dovoljno je reći da krim istraživanje maloljetnika za prekršaj nasilja u obitelji provode policijski službenici temeljne policije). Gore navedeno nije prigovor na ovaj članak, nego čisti prikaz besmisla tih odredbi i fraza „iznimno“, „osim ako“ i sl. Primljeno na znanje Hitna postupanja su ona postupanja koja ne trpe odgodu i nužna su za uspješnost obavljanja policijskih poslova te se dopuštaju samo iznimno svakom policijskom službeniku.
9 Pravobranitelj za djecu RH ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POLICIJSKIM POSLOVIMA I OVLASTIMA, Članak 6. Predlažemo da se Zakonom jasno definiraju iznimke kad policijske ovlasti prema djetetu može primjenjivati policijski službenik koji nije posebno osposobljen za postupanje prema djetetu. To bi trebalo biti samo u slučajevima koji ne trpe odgodu, a o razlozima takvog postupanja policijski službenik mora sastaviti posebno izvješće. Da se jasno definira kako se policijska ovlast prema djetetu može poduzimati samo u prisutnosti osoba koje skrbe o djetetu (roditelji, skrbnik, udomitelj, stručna osoba ustanove kojoj je dijete povjereno na čuvanje i odgoj) ili osobe od djetetovog povjerenja. Ukoliko se ne može osigurati dolazak te osobe (ne može doći ili odbije doći) onda se mora osigurati prisutnost stručne osobe tijela socijalne skrbi. Sadašnje zakonsko određenje koje primjenu policijske ovlasti prema djetetu uvjetuje samo prisustvom roditelja ili skrbnika ne pokriva životne situacije u kojima o djetetu ne skrbe roditelji jer im je oduzeto pravo na stanovanje s djetetom ili je dijete mjerama nadležnih tijela izdvojeno iz obitelji i povjereno na svakodnevnu skrb drugoj osobi ili ustanovi. Stoga predlažemo da se ova odredba dopuni na način kako je to riješeno u čl. 38. st.1. (u nazočnosti roditelja, skrbnika, osobe kojoj je dijete povjereno na čuvanje i odgoj, udomitelja, stručne osobe ustanove kojoj je dijete povjereno na čuvanje i odgoj ili stručne osobe tijela socijalne skrbi, u djetetovom domu ili ustanovi u kojoj je dijete smješteno). U slučajevima kad su te osobe sumnjive kao počinitelji kaznenog ili prekršajnog djela na štetu djeteta obavezno se mora osigurati prisutnost stručne osobe centra za socijalnu skrb te se ne smije dozvoliti iznimka koja je propisana u st. 5 „osim ako to zbog okolnosti slučaja nije moguće“, budući da ova iznimka otvara mogućnost poduzimanja ovlasti prema djetetu bez prisutnosti odraslih osoba koje bi trebale štiti interes djeteta. Stoga predlažemo da se u tom pogledu izmijeni čl. 18. Obrazloženje: Poduzimanje policijskih ovlasti stresno je iskustvo za djecu, prema kojoj se poduzimaju. Stoga je nužno osigurati da te policijske ovlasti provode posebno educirani i osposobljeni policijski službenici. Samo iznimno, u slučajevima koji ne trpe odgodu, te ovlasti mogu poduzimati i drugi policijski službenici, koji u tom slučaju, o razlozima i opravdanosti postupanja, moraju sastaviti posebno izvješće iz kojeg će biti vidljivi razlozi zbog kojih je postupanje bilo nužno. Prisutnost roditelja ili skrbnika, odnosno osobe kojoj je dijete povjereno na čuvanje i odgoj, na dijete djeluje umirujuće budući da se ono u njihovoj prisutnosti osjeća zaštićeno, a odrasloj osobi pruža se mogućnost zaštititi dijete od neprimjerenog postupanja policijskih službenika. Ukoliko roditelj ili druga osoba čija se prisutnost traži za primjenu policijskih ovlasti prema djetetu ne želi ili nije u mogućnosti prisustvovati poduzimanju policijskih ovlasti, nužno je osigurati prisutnost stručne osobe tijela socijalne skrbi kako bi dijete tijekom postupka bilo adekvatno zaštićeno. Pri tom se ne smiju dozvoliti iznimke koje su sadašnjim zakonskim izričajem „osim ako to zbog okolnosti slučaja nije moguće“ predviđene, budući da one otvaraju put postupanju policijskih službenika prema djeci bez prisutnosti osoba koje bi djecu mogle zaštititi. Primljeno na znanje Hitna postupanja su ona koja su neodgodiva i kao takva zahtijevaju žurno postupanje te ih nije moguće unaprijed taksativno nabrojati. Zakon u svojim odredbama precizno navodi kad se pojedina ovlast poduzima u nazočnosti roditelja, a kad drugih odgovornih osoba (staratelj, odgajatelj, ovlaštena osoba centra za socijalni rada, pedagog). O svakoj radnji policijski službenik piše izvješće pa tako i o postupanju prema djeci i maloljetnim osobama.
10 Ured pučke pravobraniteljice ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POLICIJSKIM POSLOVIMA I OVLASTIMA, Članak 6. Vezano za članak 6. Nacrta prijedloga predlažemo da se u članku 18. ZPPO-a nakon stavka 1. doda stavak 2. koji bi glasio: 2) Policijsku ovlast prema osobama s duševnim smetnjama primjenjuje posebno osposobljen policijski službenik, pri čemu je dužan voditi računa o zaštiti života, zdravlja i sigurnosti osobe s duševnim smetnjama, kao i o zaštiti njegove privatnosti“. Potreba specijalizacije policijskih službenika je u skladu s Odlukom ESLJP Shchiborshch i Kuzmina protiv Rusije (2014.), u kojoj se navodi da policija treba proći obuku temeljem koje bi se osiguralo odgovarajuće postupanje prema osobama s duševnim smetnjama. U godišnjem izvješću pučke pravobraniteljice za 2017. godini navodi se slučaj osobe s duševnim smetnjama koja se počela samoozljeđivati nakon uporabe sredstava prisile od strane službenika temeljne policije. Pučka pravobraniteljica je zatražila ulaganje većeg stupnja obzirnosti prema ovoj ranjivoj skupini te predložila MUP-u uvođenje osposobljavanja policijskih službenika specijaliziranih za postupanje prema osobama s duševnim smetnjama. Potreba specijaliziranih policijskih službenika se navodi i u radu „Postupanje policijskih službenika prema osobama s duševnim smetnjama“, od Dr. sc. Damir Juras, Leon Tauber i Marko Srdarević, objavljeno u Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 51, 4/2014., str. 861.- 878. Rad ukazuje i na neke dvojbe oko postupanja policijskih službenika prema osobama s duševnim smetnjama u slučajevima kad ih zbog njihove opasnosti po svoje zdravlje i život odnosno opasnosti za život i zdravlje osoba iz njihove okoline treba privesti u najbližu psihijatrijsku ustanovu. Autori teksta navode da „ policijski službenici nemaju uvijek stručnog znanja, kao ni vremena, za utvrđivanje je li osoba u kriznoj situaciji prema kojoj treba intervenirati zapravo osoba s duševnim smetnjama, pa stoga u takvim situacijama primjenjuju uobičajene taktike policijskog postupanja. To ponekad može biti i sporno, s obzirom na to da je reakcija osoba s duševnim smetnjama specifična i takve osobe ne ravnaju se uvijek uobičajenom i očekivanom logikom, a nazočnost policije u odorama može ih dodatno iritirati i izazvati nepredvidive posljedice. Nadalje u radu se navodi da „ne bi bilo suvišno razmotriti ideju da se po policijskim upravama specijalizira nekoliko policijskih službenika za postupanje s osobama koje imaju duševne smetnje“. Ako se u čl. 18. nakon stavka 1. doda stavak 2. onda postojeći stavci 2., 3., 4., 5. trebaju se promijeniti u 3., 4., 5., i 6. Nije prihvaćen Policijski službenici dužni su uvijek postupati imajući u vidu razmjer između ovlasti i svrhe obavljanja policijskog posla na način da u najmanjoj mjeri zadiru u slobode i prava čovjeka, a pri tome postižu svrhu obavljanja policijskih poslova (članak 5) . Nadalje su u obvezi poštivati dostojanstvo, ugled i čast svake osobe, kao i druga temeljna prava i slobode čovjeka. Posebno obzirno policijski službenik postupa prema djeci, maloljetnim, starim i nemoćnim osobama, osobama s invaliditetom i prema žrtvi kaznenog djela i prekršaja. Osobama s invaliditetom se prilikom postupanja osigurava potrebna prilagodba i odgovarajuća podrška, uzimajući u obzir specifičnosti svakog pojedinog oštećenja (tjelesno, senzoričko, intelektualno i mentalno).
11 SINDIKAT POLICIJE HRVATSKE ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POLICIJSKIM POSLOVIMA I OVLASTIMA, Članak 10. Pozdravljamo smanjenje kazne potrebne za provedbu ovih radnji, ali nas zanima objašnjenje, tj. na koja kaznena djela se cilja. Primljeno na znanje Izmjena zakona je izvršena na temelju usklađenja s odredbama Zakona o kaznenom postupku po kojima se za kaznena djela iznad pet godina zatvora može provoditi istraga te se smatraju teškim kaznenim djelima.
12 Pravobranitelj za djecu RH ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POLICIJSKIM POSLOVIMA I OVLASTIMA, Članak 12. Predlažemo da se u čl. 38. u stavku 2. jasno definira da se u slučaju kad postoji sumnja da je neka od osoba čija prisutnost je obavezna prilikom prikupljanja obavijesti od djeteta počinitelj kaznenog ili prekršajnog djela na štetu djeteta, obavezno osigura prisutnost stručne osobe centra za socijalnu skrb. Također smo mišljenja da se prikupljanje obavijesti od djeteta u školskim prostorima u prisutnosti ravnatelja škole, pedagoga ili psihologa, u situacijama kad osoba čiju prisutnost zakon propisuje pri ispitivanju djeteta ne može ili ne želi doći, može dozvoliti samo kad interesi djeteta i zaposlenika škole nisu u suprotnosti (primjerice počinjenje imovinske štete u školi, kazneno djelo na štetu odraslog zaposlenika škole i sl.), što se mora utvrditi iz okolnosti slučaja. Primljeno na znanje Prikupljanje obavijesti od djeteta poduzima se prvenstveno u nazočnosti roditelja, dok je prisutnost ostalih osoba supsidijarne prirode. Pri prikupljanju obavijesti od djeteta vodi se računa o tome da se one ne prikupljaju u nazočnosti osobe prema kojoj je djelo počinjeno ili su njihovi interesi u sukobu. Navedena materija će se dodatno normirati i Pravilnikom o načinu postupanju policijskih službenika.
13 SINDIKAT POLICIJE HRVATSKE ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POLICIJSKIM POSLOVIMA I OVLASTIMA, Članak 22. Jasan nam je cilj ove odredbe, ali smatramo da je nejasno napisano. Naime, iz navedene odredbe može se zaključiti da se može uporabiti bilo koje sredstvo prisile ili drugo sredstvo prema dronu, što bi uvjetno značilo i uporabu vatrenog oružja. Naime, u slučaju uporabe drona u nekom izazivanju opasnosti mogli bi pitati policajce na osiguranju zašto nisu uporabili ta nedefinirana sredstva (npr. vatreno oružje koje imaju na zaduženju), te bi se na taj način tražila njihova odgovornost. Nije prihvaćen Članak predstavlja pravni temelj za uporabu sredstava prisile u odnosu na predmete koje je moguće koristiti za počinjenje pojedinih kažnjivih radnji ili za ugrožavanje sigurnosti te je jasno i precizno napisan, a dodatno će se razraditi kroz odredbe Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika.
14 SINDIKAT POLICIJE HRVATSKE ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POLICIJSKIM POSLOVIMA I OVLASTIMA, Članak 24. Nismo suglasni s člankom 24. predloženih Izmjena i dopuna Zakona o policijskim poslovima i ovlastima. U predloženom tekstu članka 98. b potrebno je propisati nemogućnost kaznenog postupka, parničnog postupka ili postupka naknade štete u koliko je policijski službenik po ocjeni policije zakonito upotrijebio sredstva prisile. Pored toga ukoliko prilikom zakonite uporabe sredstava prisile nastane eventualna šteta, ista bi se trebala namiriti iz sredstava proračuna Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno Državnog proračuna. Ako je MUP opravdao policijskog službenika i ocijenio da je zakonito i opravdano primijenio policijsku ovlast, eventualna tužba bi trebala ići prema MUP-u, a ne prema tom policijskom službeniku. Primljeno na znanje Ministarstvo policijskom službeniku osigurava pravnu pomoć kad se protiv njega poduzimaju radnje u okviru prethodnog postupka, kaznenog postupka ili postupka naknade štete u vezi s obavljanjem policijskih poslova, ako je po ocjeni policije navedene poslove obavio u skladu sa zakonom. Pitanje isključenja kaznene odgovornosti kao i naknade štete koja iz toga proizlazi normiraju se posebnim zakonima.
15 SINDIKAT POLICIJE HRVATSKE ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POLICIJSKIM POSLOVIMA I OVLASTIMA, Članak 24. Pozdravljamo promjenu. Predlažemo i definiranje službenog vozila kao zasebnog sredstva prisile koje bi se upotrebljavalo radi zaprječivanja prolaska vozila (kao u ovom članku), ali i radi zaustavljanja vozila u pokretu (udaranjem službenog vozila u drugo vozilo radi sprječavanja bijega počinitelja, sprječavanja ugrožavanja života ljudi i sl., tj. po svim osnovama kod kojih je dozvoljena uporaba uređaja za prisilno zaustavljanje vozila). Primljeno na znanje Predloženo nije u skladu s postojećom koncepcijom uporabe sredstva prisile.