Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje s javnošću za Prijedlog pravilnika o ugovornim odnosima pri otkupu pšenice

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 OPG Špoljar Prilog I.,  Kvalitativne klase pšenice predlazemo spuštanje udjela proteina u svim kvalitativnim razredima za 0,5%, znači da 4. klasa počinje ispod 10% proteina, a premium ulazi s 14,5 % kako bi tablica bar donekle bila usuglašena s realnim stanjem na terenu... realno stanje na terenu je da je glavnina pšenice što se proizvodi uz standardnu agrotehniku od 10-12 % proteina, a uz vrhunsku agrotehniku i ogromna ulaganja se teško postiže prosjek (ne izdvojene pojedine parcele) od više od 12,5-13,5 % proteina uz visoke prinose što je prema ovoj tablici nekakva srednja 2. klasa, dok za premium ili prvu klasu ili mi neznamo recepturu, ili naše podneblje ne odgovara za proizvodnju te kvalitativne visine, što znači da niti tablica nije prilagođena našim proizvodnim uvjetima, već je prepisana iz nekih drugih podneblja gdje su i proizvodni uvjeti drugačiji... premium klasa i prva klasa koja zadovoljava ove kriterije je mit, pojavljuje se sporadično, nitko nezna na kojoj parceliće se pojaviti, nitko nezna kako ju proizvesti u većim količinama, nitko nezna kome i za što je potrebna, postoji jedino u ovoj tablici i kod svakog otkupljivača na dvije male hrpe od nekoliko tona za koje ne znaju što će s njom.... dok tablica ono najbolje što mi proizvodimo naziva lošim, (o)srednjim i nekvalitetnim, pitanje je može li se uopće i kao proizvoditi još kvalitetnije... mi uz top agrotehniku od koje ne postoji trenutno bolja proizvodimo robu srednje kvalitete.... ili ne štimamo mi kao proizvođači ili kategorije u koje se roba svrstava ne štimaju... unazat nekoliko godina kako se kvaliteta pšenice određuje proteinom kao glavnim parametrom nitko još nezna kome i zbog čega ti proteini trebaju, mi kao proizvođači muku mučimo s proizvodnjom pšenice s što više proteina pokušavajući postići tih nekoliko lipa višu cijenu, sijući pri tome sotriment koji daje bolje proteine, no kako je činjenica da je visina proteina u negativnoj korelaciji s hektoliratskom težinom, a mogu reći i s prinosom, to se najviše primjetilo u prošloj žetvi kada je uz relativno dobre proteine pšenica bila vrlo niskog hektolitra, iskustveno i vidno nekvalitetna, uz negodovanje otkupljivača za hektolitarskom masom... prema gornjoj tablici pšenica od 10,4 % proteina, i npr 82 hektolitrom je u 4 kategoriji, i upitno je po kojoj će se cijeni prodavati, dok se upravo takva roba prije nekoliko godina zvala "premium", a danas ide u bescjenje, što je nedopustivo, očito da za krušnu pšenicu mora postojati neki minimum proteina, ali 10,5 je previsoko za ulaz, najniža cjenovna grupa podrazumjeva nižu cijenu koju kompenzira uz viši prinos, a viši prinos uglavnom omogućava dobar hektolitar,... a upitna je i činjenica kakvu robu tržište traži, jer se upravo takva pšenica najprije proda, dok onu sa 14% proteina i hektolitrom 72 nitko neželi... (platiti..)..., stoga je iz gledišta proizvođača moguće ovu tablicu interpretirati na način da služi isključivo kako bi se najtraženija roba ugrabila po mizernoj cijeni.... potrebno je također definirati koji je glavni parametar za određivanje cjenovne klase, jer pšenica preko 15% proteina gotovo sigurno neće imati hektolitarsku masu od 80, pa prema tome niti ne ulazi u premium kategoriju??... kao basna o liji i rodi.... nadalje, standard vlage vratiti na 14% kao što je uvijek bio, umjesto 13,5... također predlažemo "linearni" obračun proteina, a ne kako je do sada bila cijena po grupama, jel prilikom dolaska prikolice na silos, lutrija je dali će aparat izmjeriti npr 11,9 ili 12,0 % proteina, što će previše utjecati na cijenu, razlika u cijeni ta dva tereta će biti 5 ili 10 lipa, dok će tereti od 12,0 i 13,4 % imati istu cijenu, iako je proizvođač sa 13,4 % proteina puno više uložio od ovog od 12,0 %... takav obračun bi bio puno pravedniji.... a nebi imao utjecaja na otkupljivače jer bi srednja vrijednost cijene opet bila kao po obračunu cijene po grupama... Primljeno na znanje Odredbe ovog Pravilnika kao i Prilog I. Pravilnika kojim su propisane kvalitativne klase pšenice, usuglašene su sa svim članovima Povjerenstva. U Povjerenstvo su imenovani predstavnici akademske zajednice, stručnih institucija te predstavnici HPK, HGK i Žitozajednice koji zastupaju interese kako proizvođača, tako i otkupljivača. Osim toga, ovim Pravilnikom se propisuje obveza sklapanja pisanog ugovora ili pisane ponude ugovora o isporuci, a o svim elementima pisanog ugovora ili pisane ponude, proizvođač i prvi kupac slobodno pregovaraju.
2 SMARTER d.o.o. PRAVILNIK Kod donošenja novog Pravilnika, pozitivnim ocjenjujemo nastojanje Ministarstva da se, i na ovaj način, regulira obveza sklapanja ugovora pri otkupu pšenice, definiranje kvalitete i cijene, te roka plaćanja. Na taj način uvest će se više reda u odnose proizvođač-otkupljivač, odnosno na samo tržište. Ono što je propušteno Pravilnikom regulirati je klasifikacija pšenice prema parametrima kvalitete, te na taj način uvesti standardizaciju kvalitete koja bi vrijedila duže razdoblje od godine dana. Naime, već neko vrijeme – posljednjih godina, pšenica, odnosno žitarice, jedan su od glavnih izvoznih proizvoda Republike Hrvatske. Istovremeno iz godine u godinu raste uvoz gotovih pekarskih, odnosno mlinarskih proizvoda. Na taj način, Hrvatska poljoprivreda postaje izvorom osnovne sirovine za niz industrija u inozemstvu, čime u cjelini ostvarujemo vrlo malu dodanu vrijednost, dok istovremeno uvozimo proizvode sa visokom dodanom vrijednošću, proizvode koji su rezultat razvoja i istraživanja i slijede vodeće trendove na pekarskom i konditorskom tržištu. Istovremeno, domaća prerađivačka industrija sve više sirovine uvozi, jer na domaćem tržištu ne nalazi odgovarajuću kvalitetu sirovine. Naše je mišljenje da jača vertikalna integracija u proizvodnji žitarica s odgovarajućom prerađivačkom industrijom može imati sinergijski efekt rasta dodane vrijednosti, odnosno ukupne vrijednosti ove grane hrvatske poljoprivrede i prehrambene industrije. Tome bi bitno doprinijela i standardizacija, odnosno klasifikacija pšenice prema kvaliteti, jer je očito da Hrvatski proizvođači, čiji su prinosi pšenice u rangu ili nešto ispod prosjeka EU, moraju u budućnosti podizati kvalitetu proizvodnje, tj. okrenuti se proizvodnji pšenica viših kvalitativnih parametara, jer će samo time postići i veću vrijednost proizvodnje, odnosno cijenu. Ulaskom na EU tržište, Hrvatska više ne „upravlja“ cijenom pšenice na način kako se to radilo u prethodnom razdoblju. Osnovna cijena je sada bazirana na burzovnim cijenama, a varijabilni dio čine samo parametri kvalitete, koji slijede potrebe odgovarajuće prerađivačke industrije. Jasno regulirana standardizacija, klasifikacija kvalitete, vezana na potrebe prerađivačke industrije, u smislu potražnje za određenim parametrima kvalitete (proteini, čistoća… itd.) stimulira ratare na sjetvu pšenica više kvalitete, a time i osiguravanje više cijene i jače potražnje za tom pšenicom. I Hrvatski prerađivači našli bi u ovome svoj interes, jer bi ugovaranjem određenih kvalitativnih parametara pšenice, upravljali i kvalitetom svog krajnjeg proizvoda, odnosno mogli bi pronaći sirovinu na domaćem tržištu. Dugoročno bi, i ratari i prerađivači, osigurali veću dodanu vrijednost svoje proizvodnje, a time i ukupnog outputa hrvatske poljoprivrede. Stoga predlažemo da se klasiranje pšenice po kvalitativnim razredima obavezno uvede u Pravilnik, kako bi proizvođači, ali i kupci pšenice, unaprijed znali što ih čeka i koje sorte, odnosno kvaliteta pšenice će im dati veću dodanu vrijednost, bez obzira na prinos. Na ovaj način, dugoročno bi se osigurao rast kvalitete u proizvodnji žitarica i hrvatska poljoprivreda ne bi bila jeftini izvor stočne pšenice za tvornice stočne hrane izvan Hrvatske. Ovakav pristup je u interesu ukupne poljoprivredne politike i nezamjenjiv dio dugoročne poljoprivredne strategije kojoj bi trebalo težiti. Primljeno na znanje Ministarstvo poljoprivrede je u Prilogu I. Pravilnika o ugovornim odnosima pri otkupu pšenice propisalo kvalitativne klase pšenice u koje se prema određenim parametrima pšenica svrstava. Međutim, u odnosu na potrebe za određenim parametrima kvalitete pšenice, ovim Pravilnikom se propisuje obveza sklapanja pisanog ugovora ili pisane ponude ugovora o isporuci koji uključuju elemente iz članka 168. stavka 4. točke (c) podtočke ii. Uredbe (EU) br. 1308/2013 te posebno kvalitativne parametre poput hektolitarske mase, udjela proteina izraženog u % na suhu tvar, vlage, primjesa, kao i dodatnih uvjeta. O svim elementima pisanog ugovora ili pisane ponude, proizvođač i prvi kupac slobodno pregovaraju.
3 OSATINA GRUPA d.o.o. PRAVILNIK Poštovani, nitko od poljoprivrednih subjekata ne objavljuje uvjete prije sredine žetve ili kraja žetve, osim određenih tvrtki koje imaju otkup i preradu na istom mjestu i obavljaju otkup u vrijeme kada je ostatak Hrvatske već pri kraju žetve - cijene isporuke nisu nikad unaprijed određene, ovisi o količinama, kvaliteti robe, općoj bilanci na nivou regije/države - slobodno usmeno pregovaranje i ugovaranje je ključna odlika ovih odnosa te pisani ugovor nije potreban zbog specifičnih okolnosti - dovoljno uzimanje jednog uzorka koji se analizira na mjestu otkupa (imamo mjerne uređaje, seljak odmah zna svoju analizu, ako prihvaća analizu, robu predaje i obrnuto) te cijela Europa radi na način da kupac ima te uređaje na otkupnim mjestima bez akreditiranih laboratorija - obaveza akreditiranih laboratorija je ostatak iz prošlosti kada otkupljivači nisu imali mjerne uređaje za određene parametre. Zaključno, nepotrebna je regulacija ugovornih odnosa pri otkupu pšenice, a pogotovo uz striktne i krute odredbe koje nisu kompatibilne s realnim poslovnim okolnostima i specifičnostima u kojima ti odnosi nastaju. S poštovanjem, Osatina grupa d.o.o., Semeljci Primljeno na znanje Primljeno na znanje.