Izvješće o provedenom savjetovanju - Nacrt prijedloga Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
---|---|---|---|---|---|
1 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | UREDBU | Predlažemo uvođenje kazni za JLS koje ne poštuju odredbe Uredbe, odnosno koje na svom području unatoč donesenim Odlukama i Cjeniku nisu osigurale korisnicima spremnike, a posebice spremnike za primopredaju biorazgradivog komunalnog otpada, odvojeno sakupljanje komunalnog otpada putem mobilnog reciklažnog dvorišta tamo gdje nisu osigurana reciklažna dvorišta sukladno zakonu, preuzimanje glomaznog otpada od korisnika usluge na obračunskom mjestu korisnika usluge i dr. obveze propisane Uredbom. | Nije prihvaćen | Prekršajne odredbe su propisane člankom 169. Zakona o održivom gospodarenju otpadom |
2 | LOPAR VRUTAK D.O.O. | UREDBU | Predmet: Primjedbe na prijedlog izmjena uredbe Članak 3. 13. obračunsko mjesto je adresa nekretnine Članak 5. (2) U okviru sustava sakupljanja komunalnog otpada pruža se javna usluga: 1. prikupljanja miješanog komunalnog otpada na lokaciji obračunskog mjesta korisnika usluge 2. prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na lokaciji obračunskog mjesta korisnika usluge. Nije moguće u starim gradskim jezgrama s uskim ulicama osigurati prikupljanje otpada na adresi korisnika usluge.Predlaže se izmjena :“Na lokaciji obračunskog mjesta ili javnoj površini.“ Članak 4. 4. odredbe o količini krupnog (glomaznog) otpada (u daljnjem tekstu: glomazni otpad) koji se preuzima u okviru javne usluge Potrebno je propisati koja je to količina (5) Odredbe o ugovornoj kazni sadrže popis postupaka čijim izvršenjem korisnik usluge postupa protivno Ugovoru, s pripadajućom cijenom i načinom utvrđivanja nužnih činjenica za obračun ugovorne kazne. Iznos ugovorne kazne određen za pojedino postupanje mora biti razmjeran troškovima uklanjanja posljedica takvog postupanja, a najviše do iznosa ukupne godišnje cijene javne usluge korisnika. Ako korisnik ne odlaže otpad u spremnik nije moguće utvrditi ukupnu godišnju cijenu javne usluge korisnika. (6) Standardna veličina i druga bitna svojstva spremnika za sakupljanje otpada mora se odrediti na način da spremnik bude primjeren potrebi pojedinog korisnika javne usluge. Primjerenost potrebe ne može se ocjenjivati na temelju površine ili obujma nekretnine iz članka 30. stavka 5. Zakona*** Potrebno je precizirati temeljem čega se može definirati veličina i druga bitna svojstva spremnika. (9) Cijena obvezne minimalne javne usluge jednaka je za sve korisnike javne usluge razvrstane u kategoriju korisnika koji nije kućanstvo unutar iste potkategorije djelatnosti iz Priloga I. ove Uredbe*** Posljedica ovog stavka uredbe je da obiteljski hotel od 30 smještajnih jedinica i kamp od 4000 smještajnih jedinica plaćaju istu cijenu OMJU i tako se drastično narušava načelo onečišćivač plaća,jer trošak zbrinjavanja odvojeno prikupljenih vrsta otpada nekoliko puta prekoračuje vrijednost zbrinjavanja mješanog komunalnog otpada iako ga odvozimo u ŽCGO Marišćinu. Članak 5. (3) U okviru sustava sakupljanja komunalnog otpada pružaju se bez naknade za korisnika usluge sljedeće usluge povezane s javnom uslugom: 3. sakupljanje glomaznog otpada u reciklažnom dvorištu, mobilnom reciklažnom dvorištu i jednom godišnje na lokaciji obračunskog mjesta korisnika usluge Posljedica ovog stavka uredbe je da se svakom korisniku na pučinskim otocima osigura bez naknade, jednom godišnje, zbrinjavanje glomaznog otpada što uključuje transport do luke,brodski prijevoz,transport do postojećeg reciklažnog dvorišta. Društvo nema ni tehničkih ni financijskih mogućnosti osigurati ovu uslugu.(Otoci Susak,Unije,Ilovik,Male Srakane,Vele Srakane) Predlaže se dodatak:“Ako postoje tehničke mogućnosti ili ako ta usluga uzrokuje nesrazmjerne troškove.“ Članak 8. (1) Spremnik za odvojeno sakupljanje komunalnog otpada mora udovoljavati Odluci i mora se nalaziti: – na području pružanja javne usluge određenom Odlukom – kod korisnika usluge i – na javnoj površini za odvojeno prikupljanje otpadnog papira, metala, plastike, stakla i tekstila, na primjerenoj udaljenosti od obračunskog mjesta korisnika usluge Umjesto:“– kod korisnika usluge i“ Treba:“– kod korisnika usluge ili“ Članak 11. (1) Davatelj javne usluge je dužan u okviru javne usluge jednom u kalendarskoj godini preuzeti glomazni otpad od korisnika usluge na obračunskom mjestu korisnika usluge bez naknade.*** Posljedica ovog stavka uredbe je da se svakom korisniku na pučinskim otocima osigura bez naknade, jednom godišnje, zbrinjavanje glomaznog otpada što uključuje transport do luke,brodski prijevoz,transport do postojećeg reciklažnog dvorišta. Društvo nema ni tehničkih ni financijskih mogućnosti osigurati ovu uslugu.(Otoci Susak,Unije,Ilovik,Male Srakane,Vele Srakane) Predlaže se dodatak:“Ako postoje tehničke mogućnosti ili ako ta usluga uzrokuje nesrazmjerne troškove.“ (2) Davatelj javne usluge je dužan na zahtjev korisnika usluge osigurati preuzimanje glomaznog otpada od korisnika usluge na obračunskom mjestu korisnika usluge, pri čemu je korisnik usluge dužan platiti cijenu prijevoza tog otpada do reciklažnog dvorišta. Potrebno je definirati koju količinu mora pruzeti Članak 20. (2) Strukturu cijene javne usluge čini cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada, cijena obvezne minimalne javne usluge i cijena ugovorne kazne Potrebno je nedvojbeno odrediti koji troškovi ulaze u kalkulaciju za formiranje cijene minimalne javne usluge,a koji troškovi ulaze u kalkulaciju za formiranje cijene za količinu predanog miješanog komunalnog otpada (5) Kad je Odlukom kao kriterij količine otpada određen volumen spremnika i broj pražnjenja spremnika, cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada određuje se prema izrazu: C = JCV × BP × U pri čemu je: C – cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada izražena u kunama JCV – jedinična cijena za pražnjenje volumena spremnika miješanog komunalnog otpada izražena u kunama sukladno cjeniku BP – broj pražnjenja spremnika miješanog komunalnog otpada u obračunskom razdoblju sukladno podacima u Evidenciji U – udio korisnika usluge u korištenju spremnika. Iza riječi:“spremnika“ potrebno je dodati:“ili otpadomjera“ (11) Davatelj javne usluge dužan je na računu za javnu uslugu navesti sve elemente temeljem kojih je izvršio obračun cijene javne usluge, uključivo i porez na dodanu vrijednost određen sukladno posebnom propisu koji uređuje porez na dodanu vrijednost, te, ako je propisan, iznos naknade za gradnju građevina za gospodarenje komunalnim otpadom.*** Potrebno je nedvojbeno odrediti koji troškovi ulaze u kalkulaciju za formiranje cijene minimalne javne usluge,a koji troškovi ulaze u kalkulaciju za formiranje cijene za količinu predanog miješanog komunalnog otpada S poštovanjem, Zdenko Jakuc, dipl.ing.el. Lopar Vrutak d.o.o., Lopar Neven Kruljac, dip.ing.građ. Komunalne usluge Cres Lošinj d.o.o. | Djelomično prihvaćen | Članak 3. - Upravo radi navedenog Izjavom se određuju mjesto primopredaje. Odredbe o obračunskom mjestu će se doraditi Članak 4.-Količina glomaznog otpada se može propisati Odlukom JLS Odredba o ugovornoj kazni će se doraditi. Odredba o primjerenosti spremnika će se doraditi. OMJU nije element obračuna koji ovisi o količini otpada. Članak 5.-Korisnik plaća za javnu uslugu te u sklopu iste davatelj javne usluge je dužan izvršiti svoj dio kako je propisan. JLS može odlukom odrediti područje davanja usluge (npr. otok Susak) i raspisati koncesiju za obavljanje javne usluge sukladno članku 31. Zakona. Članak 8.- U vezi lokacije nalaženja spremnika sa sakupljanje komunalnog otpada, ne može se u članku 8. stavku 1. točci 2. Uredbe dodati „ili“ jer se radi o dvije odvojene obveze koje obije treba ispuniti. Članak 11.-Korisnik plaća za javnu uslugu te u sklopu iste davatelj javne usluge je dužan izvršiti svoj dio kako je propisan. Količina glomaznog otpada se može odrediti Odlukom JLS sukladno članku 4. stavku 2. točci 4. Uredbe Članak 20.-Obvezna minimalna javna usluga je sastavnica strukture obračuna, a ne zasebna usluga. Nije razvidno što se podrazumijeva pod pojmom „Otpadomjer“. Uredba ne propisuje koje pojedinačne vrste troškova je potrebno financirati iz kojih pojedinačnih vrsta prihoda davatelja javne usluge. |
3 | Udruga gradova u RH | UREDBU | U članku 3. točka 22. važeće Uredbe izmijeniti definiciju "usluge povezane s javnom uslugom" na način da se u istu uvrsti sortiranje otpada kao dio usluge povezane s javnom uslugom. | Nije prihvaćen | Odluka o sortiranju otpada prije predaje ovlaštenoj osobi je poslovna odluka koja ovisi o ugovoru s Fondom i drugim čimbenicima |
4 | GRAD LEPOGLAVA | UREDBU | Grad Lepoglava Predmet: Javno savjetovanje o nacrtu Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o gospodarenju komunalnom otpadu - očitovanje na Nacrt Uredbe, dostavlja se Poštovani, ovim putem ističemo primjedbe na objavljeni nacrt Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom (dalje u tekstu: Uredba) i to kako slijedi: – članak 2. Uredbe - Zakon o održivom gospodarenju otpadom ne daje mogućnost razvrstavanja korisnika javne usluge u različite kategorije, pa se dodavanje novog članka 3. a ukazuje nepotrebnim, a u predloženom obliku nedovoljno definiranim, – članak 3. Uredbe – predložena izmjena točke 7. stavka 1. članka 4. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom je nejasna obzirom da nije definirano koje se sve odredbe moraju uključiti u Odluke JLS-a obzirom da se radi o poslovanju komunalnih društava kao davatelja javne usluge, − predložen dodatak stavku 5. članka 4. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom je u suprotnosti s dosadašnjim tekstom stavka 5. koji kao ograničenje visine ugovorne kazne propisuje da mora biti razmjerna troškovima uklanjanja posljedica ponašanja koje je u suprotnosti s odredbama odluke − predložena izmjena stavka 6. članka 4. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom nije definirana u cijelosti obzirom da nije definirano tko i na koji način određuje primjerenost veličine i drugih svojstava spremnika te da li korisnik može utjecati na isto, – članak 9. Uredbe - predlaže se promjena načina obračuna poticajne naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada obzirom je trenutno referentna prijavljena količina otpada tijekom 2015. godine, tijekom koje davatelj usluge nije imao obvezu utvrđivanja količine otpada vaganjem, prijavljene količine za 2015. godinu ne odgovaraju stvarnim količinama. U prilog navedenom govori i činjenica da se količine otpada za Grad Lepoglavu za 2016., 2017. i 2018. godinu približno iste, a za oko 1/3 više od procijenjene količine iz 2015. godine. Ističe se i da Grad Lepoglava ima odložene količine otpada po stanovniku manje u odnosu na državni prosjek te se provode sve propisane aktivnosti u svrhu smanjenja količina miješanog komunalnog otpada te povećanja primarnog odvajanja otpada uz proaktivan pristup projektima i aktivnostima. Unatoč velikom broju provedenih aktivnosti nismo u mogućnosti dostići procijenjene količine iz 2015. godine obzirom da nisu realne. Obzirom na navedeno, postojeći način obračuna poticajne naknade predstavlja isključivo kažnjavanje ne uzimajući u obzir postojeće stanje te veliki napredak. Uzevši u obzir sve navedeno, predlaže se obračun poticajne naknade uzevši u obzir smanjenje količine po broju stanovnika u odnosu na državni prosjek. – Članak 10. Uredbe – predlaže se povećanje roka za usklađivanje odluka JLS s izmjenama Uredbe obzirom na postupak koji prethodi izmjenama odluka jedinica lokalne samouprave, kao i povećanje roka Davatelju usluge za usklađenje sa cjenikom obzirom na propisani postupak koji prethodi promjeni cijene. | Djelomično prihvaćen | Odredba o kategorijama korisnika će se doraditi, te je utemeljena na odredbama Zakona. Članak 30.stavak 7. Zakona i članak 4. stavak 1. Uredbe precizno propisuju što se određuje Odlukom. Uredbom je ugovorna kazna definirana kao iznos određen Odlukom koji je korisnik dužan platiti u slučaju kada je postupio protivno ugovoru. Odredba o ugovornoj kazni će se doraditi. Odredba o primjerenosti spremnika će se doraditi. Primjerenost potrebama korisnika i određivanje veličine i bitnih svojstava spremnika različiti su pojmovi. JLS Odlukom unaprijed na svom području određuje veličine i bitna svojstva spremnika… dok se unutar Odlukom zadanih veličina spremnika korisniku izjavom predlaže veličina spremnika primjerena njegovim potrebama. Upravo predložene izmjene rješavaju pitanje neadekvatnosti važećeg načina obračuna poticajne naknade. Mišljenja smo da je 60 dana primjereni rok. |
5 | Emilio Jauk | UREDBU | Želim naglasiti da se ovom Uredbom radi na tome da se pošteni građani R.Hrvatske čim više opljačkaju umjesto da se rasterete njihovi kučni proračuni. Ljudi su očekivali da će po ZOGO-u Čl.33 , ako proizvedu 30 litara otpada na tjedan platit 30 litara a ne 120.litara plus nezakonita OMJU koliko se sada naplačuje tjedno. Mnogi ti građani više ne žele odvajati otpad jer su prevareni te im se uzima novac u svrhu bogačenja zaposlenika komunalnih poduzeća i zaposlenika JLS-a, ( MONOPOLISTA ), odnosno punjenja proračuna JLS-a odnosno i državnog proračuna na teret poštenih ljudi ! U potpunosti podržavam ispod navedeno stajalište stajališta i prjedloge : Ovim Nacrtom Vlada RH, na prijedlog Ministarstva zaštite okoliša, ustraje u nakani provođenja odredbi Uredbe u cilju zadovoljavanja interesa monopolista na štetu korisnika usluga. Ministarstvo zna ili bi morali znati da su odredbe Uredbe kojim se utvrđuje OMJU, ugovorne kazne, način utvrđivanja OMJU prema vrstama korisnika bez ovlaštenja iz ZOGO, odnosno bez utemeljenja u članku 29. stavak 10. Zakona kojim nije uređeno da Vlada RH može donositi odredbe koje nisu sukladne odredbama Zakonu i Ustavu RH. Neopravdano povećanje cijena „potezom pera“ za > 50%; donošenje obvezne minimalno javne usluge – čitaj: PAUŠAL; „lutanje“ davatelja usluga u nakani određivanja kriterija za izračun OMJU bez jasno utvrđenih odredbi o kojoj se uistinu usluzi radi, a koji je rezultirao da paušal čini 80 - 90% ukupne javne cijene, odgovorno je Ministarstvo zaštite okoliša. Ministarstvu bi moralo biti jasno da paušal (OMJU) nije usluga ni prema Općem poreznom zakonu. Naime, USLUGA mora biti iskazana sa konkretnim trgovačkim nazivom, količinom i cijenom, a obračun usluga mora biti dokaziv i obrazloživ prema odredbi čl.9. Zakona o zaštiti potrošača. Odredbe Uredbe kojom se utvrđuju obvezu OMJU i ugovorene kazne (?) - plaćanja bez rada suprotne su odredbama članka 30. i 33. ZOGO. Rezultanta primjene Uredbe, pa i ovih izmjena i dopuna (ako se vlast ogluši o oportunim stavovima organiziranih potrošača) je: - obavljanje usluga suprotno principu „očišćivač plaća, - nestimulativno odvajanje potencijalno korisnog otpada, posebice korisnika višestambenih zgrada i vlasnike nekretnina iz gusto naseljenih manjih mjesta, - neostvarenje plana smanjenja MKO, - potencijalne kazne EU zbog neostvarenje plana smanjenja MKO. UREDBA O IZMJENAMA I DOPUNAMA UREDBE O GOSPODARENJU KOMUNALNIM OTPADOM OPĆENITO 1. Uredbom se izgubilo načelo Europske unije „onečiščivać“ plaća koje je bilo navedeno u postojećem Zakonu o održivom gospodarenju otpadom. To je bilo pravedno i pošteno jer je potrošač trebao platiti samo kada ima otpad, ali nažalost to nije odgovaralo trgovcima davateljima usluge jer nisu mogli naplatiti nešto, a da nisu obavili uslugu 2. Izmišljena je minimalna cijena cijena javne usluge (MCJU) za koju nisu uopće navedeni kriteriji u Uredbi, a sama riječ minimalna je u suprotnosti sa samom sobom jer je ta minimalna cijena u konačnici 80% računa. To je fiksni trošak i uopće se ne stimulira razdvajanje otpada. 3. Zalagali smo se i zalažemo se da svi troškovi i po ljeti i po zimi uđu u jedinicu mjere (litra ili kilogrami) i kada trgovac puno radi više će i zaraditi kao i do sada jer će prema načelu „onečiščivać“ plaća dobiti i veći prihod koji će rasporediti tijekom cijele godine. Ne moraju sve potrošiti u ljetnim mjescima kada su više zaradili posebno u turističkim mjestima. 4. Uredba je uvela jedan nepošten odnos prema vlasnicima nekretnina koje se povremeno koriste jer oni plaćaju minimalnu cijenu javne usluge koja iznosi 80% računa tijekom cijele godine, a ne naplaćuje im se kada imaju otpad. To je nepošteno i nepravedno, ali je korisno za davatelje usluge i lokalnu zajednicu kada se trgovačka društva bogate bez rada. Da je tome tako vidi se paradoks da je odvoz otpada jeftiniji od fiksnog troška ili minimalne cijene javne usluge. Napominjemo, potrošači žele platiti, ali kada im se otpad i odvozi. U dosta turističkih područja u vremenu od listopada pa do travnja slijedeće godine nema vlasnika nekretnina, ali im se uredno naplaćuje novac za nerad. 5. Zakonom i Uredbom je predviđeno da davatelji usluge moraju voditi evidenciju o preuzetom otpadu. Zašto se od potrošača traži da dokazuje da ne koristi svoju nekretninu potroškom struje ili vode? Nigdje nije definirano koliko mjesečno smije potrošiti struje ili vode, a da se ne smatra da osoba stanuje u nekretnini? Neki potrošači imaju uključene hladnjake tijekom cijele godine, imaju automatske šprce za svoje travnjake ili im susjedi zalijevaju travnjak? 6. Zašto se prvenstveno od davatelja usluge ne traži da dokaže da je za potrošača obavio određeni posao odnosno preuzeo određenu količinu otpada što je isto predviđeno u Uredbi, ali i Zakonu o održivom gospodarenju otpadom. Zato jer kada nema potošača nema otpada i ne smije se naplaćivati, ali ovako je jednostavnije i diskriminirajuće za potrošače. Samo potrošač mora dokazivati da nije imao otpad. 7. Uredba diskriminira potrošače prema davateljima usluge. Za potrošače je uvedena ugovorena kazna, ako nešto krivo naprave, ali ako davatelji usluge ne odrade svoj posao za koji su plaćeni nema nikakve kazne. 8. Nadalje prijedlog kažnjavanja provodi komunalno redarstvo lokalne zajednice kojem je u interesu kao cijeloj lokalnoj zajednici da potrošači budu kažnjeni, ali im nije u interesu da se kažnjavaju davatelji usluge jer su dio lokalne zajednice i na kraju krajeva i ako budu kažnjeni to plaća potrošač 9. Uvodi se kolektivna kazna za sve korisnike spremnika u zgradi. Svi su krivi pa neka dokazuju da nisu. Jedino potrošači u ovom društvu moraju dokazivati da su nevini što je i u suprotnosti s načelom (presumpcijom) nevinosti. Svi su nevini dok im se pred sudom ne dokaže krivnja osim potrošača. Tko će u ovakvim slučajevima određivati što je za kažnjavanje, koliko će vrijediti jedna krivo ostavljena boca u spremniku ili komad kartonske ambalaže? Hoćemo li i za to imati nekakv pravilnik? Za sada to izgleda po načelu „kadija te tuži (komunalni redar) , kadija te sudi (komunalno redarstvo)“. Da li će to biti poziv na punjenje lokalnih proračuna? 10. Većina spremnika je na ulici i kako riješiti da stanarima koji koriste te spremnike netko ne ubacuje otpad u iste posebno otpad koji tu ne smije biti. Što s otpadom koji netko od prolaznika ostavi u blizini zgrade, hoće li stanari zgrade biti za to krivi? Da li će se stanari zgrade morati svađati s prolaznicima koji ostavljaju otpad u njihove spremnike , hoće li policija dolaziti na pozive, komunalno redarstvo reagirati na prijave ili ćemo mi stanari po sistemu kolektivne krivnje sve morati platiti? 11. Uredba uopće ne predviđa ako netko razdvaja otpad, smanjuje količinu mješanog komunalnog otpada da ga se nagradi na primjer s 10% smanjenim računom. Ako govorimo o smanjenoj količini ukupnog otpada onda će i u konačnici i Republika Hrvatska bolje proći i neće treba plaćati Europskoj uniji kazne. 12. Od potrošača se traži da dostave svoj OIB što je suprotno Zakonu o OIB-u i Pravilniku o OIB-u čl.38. „Obveznik broja obvezan je u obavljanju svoje djelatnosti koristiti osobni identifikacijski broj na računima, potvrdama i sličnim ispravama.“ Fizičke osobe nemaju djelatnost! 13. I s OIB-om se diskriminira potrošače jer ga prema navedenom oni nisu dužni dati trgovcu već tijelima državne vlasti. Zašto onda od potrošača OIB ne traže trgovci u robnim kućama kada kupuju hranu, u restoranima kada potrošači piju kavu? Svi znamo da se OIB koristi samo u svrhu kako bi potrošače laganije tužili ako slučajno ne bi nešto platitli. Svuda u Uredbi treba izbaciti OIB. Objašnjenje da je samo OIB jedinstven i jedini za vođenje evidencije nije korektno jer i do sada su davatelji usluge vodili evidencije po svojim oznakama i nije smjelo biti dvije osobe s istim brojem evidencije kao što smo imali prilike vidjeti da su obavijesti i kazne bile poslane potrošačima prema OIB-u , a oni uopće nisu bili „krivi“. 14. Također bi Uredbom trebalo zabraniti tiskanje OIB-a na ručinama potrošača fizičkih osoba jer za to nema nikakvog opravdanja. U bazi trgovca se nalazi OIB i on ga zna, a potrošaču također OIB ne treba jer ga on isto zna, ali ako se potrošač ponaša ekološki i svoje računa na kojima je OIB odlaže u za to predviđene spremnike kriminalci se mogu dočepati istoga i zloupotrijebiti ga. To se nedavno i pokazalo kada su zastupnici u Saboru imali probleme. Nažalost Agencija za zaštitu osobnih podataka smatra da OIB treba pisati na računima fizičkih osoba pravdajući to Zakonom o računima, PDV-u što je Ministarstvo financija demantiralo http://www.huzp.hr/wp-content/uploads/2015/03/azop17120oib-racuni.pdf , http://www.huzp.hr/wp-content/uploads/2015/03/azop171001oib-racuni.pdf , http://www.huzp.hr/wp-content/uploads/2015/03/azop171001oib-racuni.pdf Ante Tičić 26.06.2019 12:46 3 0 Ministarstvo zaštite okoliša i energetike nudi Vladi RH usvajanje odredbe Uredbe da bi se stekla „pravna pretpostavka“ provedbe zamisli o obračunu OMJU temeljem nepoznatih kriterija. Ne samo to nego i bez pravne osnove iz Zakona o održivom gospodarenju otpadom. Naime, na temelju odredbe članka 3.stavka 1.točke 15., i odredbe članka 18.stavak 1., ne postoje jasni i nedvosmisleni kriteriji koji utvrđuju koji su to usluge, kvantifirano u jednici mjere i količini koja obuhvaća konkretne troškove koji se obračunavaju pod minimalnom javnom uslugom. Drugim riječima, koji su to troškovi kojima se pokrivaju minimalni troškovi javne usluge, ako prema donesenih cjenika OMJU čini između 80 do 90 %, kod nekih davatelja usluga i znatno više od 90%. Konkretno, na koji se sve način osigurava svrha obavljanja javne usluge, kako se osigurava načelo „onečišćivač plaća“, i kako se konkretno mjeri sigurnost, redovitost i kvaliteta javne usluge. Mislim da gospoda iz Ministarstva zaštite okoliša (iz domena monopolista) misle da su potršači bedaci – ovce za šišanje, te da im se može naplaćivati nešto a da isti nemaju nikakve obveze da potrošaču dokažu ispravnost zaračunatih troškova. Samo insistiranje na primjeni članka 9. Zakona o zaštiti potrošača, smatram svaki račun je upitan jer temeljem Uredbe pa i ovih izmijena i dopuna davatelj ne može odgovoriti na pitanje o ispravnosti izračuna stavki iz računa, naravno osim iznosa za izračun usluge prema volumenu posude i broja pražnjenja za sretnike koji imaju tu mogućnost. Veliki dio korisnika usluga nema ni tu mogućnost: vlasnici posebnih dijelova stambenih zgrada i vlasnici nekretnina u gusto naseljenim gradovima i manjih mjesta jer sustav ne poštuje princip „onečišćivač plaća“, a to su svi ono koji „koriste“ zajednički spremnik, i kojima se zaračunava „usluga“ i onda kada se nekretnine ne koristi . Ovi potonji, ne samo da će plaćati isti iznos iz mjeseca u mjesec nego će plaćati i onda kada se (zbog godišnjeg odmora, putovanja, bolesti i sl.) nekretnina ne koristi. Kada se uzme u obzir koliko korisnika živi u stambenim zgradama možemo zaključiti da pored iznesenog tim korisnicima sustav ne osigurava uvjete stimulativnog odvajanja potencijalno korisnog otpada na pragu zajedničke nekretnine. Da ne spominjem mogućnost naplate štete na zajedničkom spremniku koji se nalazi na javnoj površini i bez mogućnosti i oblaštenja spriječavanja otuđenja, požara, oštećenja i slično tuđe stvari. Na kraju, smatram da su ove izmjene i dopune rezultat ostvarenja pravne pretpostavke naplate usluga putem paušala pod nazivom OMJU i zadovoljavanje zahtjeva monopolista – davatelja javnih usluga. Rezultat takvog sustava dobiti čemo ozakonjenje provedbenog propisa bez ovlaštenja iz Zakona, nestimulativni sustav odvajanja potencijalno korisnog otpada, odnosno neostvarenje plana smanjenja miješanog komunalnog otpada od ukupno proizvedenog otpada, i očekivane financijske kazne EK po iskustvu Italije, Poljske, .....Sukladno Zakonu o pučkom pravobranitelju (NN 76/12), upućujemo Vam mišljenje na Nacrt Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom (dalje: Nacrt) koji je u javnom savjetovanju do 17. srpnja 2019. Mišljenje se temelji na uočenom u pritužbama građana i na informacijama udruga za zaštitu potrošača, a tiče se cijene javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, odnosno obvezne minimalne javne usluge (OMJU) i njezine podnormiranosti. Zakon o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13, 73/17 i 14/19, dalje Zakon), sukladno načelu onečišćivač plaća, propisuje kako je korisnik javne usluge dužan snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge. No propisuje i da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge na način koji osigurava primjenu ne samo načela onečišćivač plaća, nego i ekonomsko održivo poslovanje, sigurnost, redovitost te kvalitetu pružanja usluge. Istodobno, Zakon ne propisuje ništa o OMJU, već se ona prvi put spominje u aktu niže pravne snage, odnosno u Uredbi o gospodarenju komunalnim otpadom (NN 50/17), pri čemu ju se definira kao dio javne usluge koju je potrebno osigurati kako bi sustav mogao ispuniti svoju svrhu poštujući načelo onečišćivač plaća te ekonomski održivo poslovanje, sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja javne usluge, no bez bližeg pojašnjenja na što se točno odnosni i/ili kojim se kriterijima određuje. Prema podatcima udruga za zaštitu potrošača, cijena OMJU u prosjeku iznosi 75% ukupne cijene za javnu uslugu prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada (u Sinju 47,68%, Crikvenici 83,02%, Hvaru 79,82%, Krku 64,33%, Osijeku 71,76%, Pagu 92,65%, Puli 69,54%), pa ističu da se radi o nezakonitom paušalu, a zbog čega su udruge pokrenule postupak pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske. Dakle, osim što je upitna ovlast popisivanja OMJU samo Uredbom a ne i Zakonom, navedeni podaci ukazuju da bez propisivanja gornje granice cijene OMJU, ali i jasne definicije što se pod njom podrazumijeva, dolazi do neproporcionalnosti u strukturi cijene, pa proizlazi da građani više plaćaju funkcioniranje sustava no predani otpad, što je u suprotnosti s načelom onečišćivač plaća, nije u duhu Zakona, a o čemu bi pri ovim izmjenama i dopunama nadležno Ministarstvo trebalo voditi računa. Ukazujemo i na analizu o korupciji u upravljanju komunalnim uslugama iz 2017. godine Instituta za političku ekologiju dostupno na http://ipe.hr/aktivnosti/za-komunalne-usluge-cistih-ruku/ koja je pokazala da komunalna poduzeća često financiraju različite sportske, vjerske i druge lokane organizacije te tako troše novac građana premda je primarna zakonska obveza osiguranje provedbe javne usluge na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način. Iako su načela gospodarenja otpadom propisana Zakonom, koristimo prigodu istaknuti kako bi ih se, poglavito kada se radi o javnoj usluzi prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, trebalo nadopuniti načelom neprofitnosti jer se usluga ne obavlja radi stjecanja dobiti, već s dugoročnim ciljem zaštite okoliša. | Primljeno na znanje | Cijene nisu propisane ni Zakonom ni Uredbom, već se određuju Odlukom jedinice JLS te cjenikom davatelja javne usluge koji je na isti dužan ishoditi prethodnu suglasnost predstavničkog tijela JLS. OIB je nužan budući da postoji veći broj JLS u kojim na istoj adresi nekretnine postoji više osoba s istim imenom i prezimenom. Članak 6. Opće uredbe o zaštiti podataka propisuje da je obrada osobnih podataka(uključujući OIB) zakonita kada je obrada nužna: radi poštovanja pravnih obveza davatelja obrade; za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade. OMJU nije zasebna usluga već sastavnica obračuna cijene javne usluge. OMJU nije zasebna usluga već sastavnica obračuna cijene javne usluge. Sustav gospodarenja komunalnim otpadom samim postojanjem u propisanom obliku, stvara određene troškove koji u određenoj mjeri ne ovise o opsegu korištenja tog sustava, što je i razlog postojanja OMJU. Pitanje vlasnika nekretnina koje se povremeno koriste se namjerava riješiti ovom izmjenom Uredbe uvođenjem jedinstvene OMJU za kućanstva na nekom području pružanja usluge. Od korisnika usluge ni Uredbom ni Zakonom se ne traži dokazivanje ne korištenja već bi za isto trebala u većini okolnosti biti dostatna Izjava. Propisano je da davatelj javne usluge mora u Evidenciji imati dokaz izvršenja javne usluge. Prekršajne odredbe za davatelja javne usluge propisane su Zakonom. Iako zajedničko korištenje javne usluge uključuju u određenoj mjeri i solidarnu odgovornost za kršenje ugovora, moguće je tražiti od davatelja javne usluge da se ista koristi pojedinačno. Pitanje pojedinačnog korištenja javne usluge uređuje se ovisno o lokalnim okolnostima, Odlukom JLS, sukladno članku 4. stavku 1. točci 5. Uredbe. Cijene određuje davatelj javne usluge i JLS, a propisana je i obveza da izvršno tijelo JLS, prije davanja suglasnosti na cjenik, provjerit da je prijedlog cjenika sukladan Zakonu, Uredbi i Odluci i da su predložene cijene takve da potiču korisnika usluge da odvojeno predaje biorazgradivi komunalni otpad, reciklabilni komunalni otpad, glomazni otpad i problematični otpad od miješanog komunalnog otpada te da, kad je to primjenjivo, kompostira biootpad. Članak 33. stavak 2. Zakona propisuje da obračun cijene javne usluge mora biti u skladu sa Uredbom. Omjer OMJU i cijene po količini je pitanje za JLS koja je takve cijene propisala odnosno na koje je dala suglasnost Pitanje nekorištenja nekretnine u određenom razdoblju rješava se izmjenom Izjave. |
6 | Goran Ćoza | UREDBU | Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o otpadu (NN 60/08) izbačena je opcija naplate odvoza komunalnog otpada prema jedinici mjere četvornog metra korisne površine s rokom primjene od 01.01.2010. godine. Komunalci velikih gradova su se dobrim dijelom odlučili za broj članova kućanstva kao jedinicu mjere. Dugotrajnim terenskim popisivanjem članova kućanstva koje je trajalo po par godina komunalci su se uspjeli snaći i bez pomoći države formirati solidne baze podataka (puno bolje nego evidencije MUP-a) iako je sasvim prirodno da im ih državne institucije ustupe. Nakon toga donesen je Naputak o načinu izračuna naknade gospodarenja komunalnim otpadom koji je izbacio opciju broja članova kućanstva kao opciju jedinice mjere. Neozbiljni naputak nitko nije ozbiljno shvatio pa mu je odgođena primjena na godinu dana te je stupanjem ZOGO-a na snagu naposljetku stavljen izvan snage. ZOGO je propisao donošenje Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom u roku od godine dana. Uredba je donesena s tri godine zakašnjenja. Dakle, ministarstvu je trebalo 4 godine za dvadesetak stranica teksta kojim je propisana organizacija složenog sustava gospodarenja komunalnim otpadom na sasvim novi način u roku od samo godinu dana. Cijena obvezne minimalne javne usluge ili fiksni dio računa bi trebala biti preslika fiksnih troškova komunalnog društva. Fiksni troškovi su svi troškovi osim troškova zbrinjavanja-odlaganja otpada. Kod društava koji gospodare odlagalištima ti su troškovi manji u odnosu na ukupne troškove u usporedbi sa društvima koja samo prikupljaju otpad i odlažu ga na odlagališta ili centre kojima gospodare druge osobe. Svakoj inteligentnijoj osobi je jasno da se otpad u velikim gradovima ne može naplatiti po količini na način predviđen Uredbom. Dovoljno je baciti pogled s balkona zgrade ministarstva i to malo izvizualizirati. Gospodarenje komunalnim otpadom treba u cijelosti prepustiti JLS-ima bez pokušavanja nestručnog prenormiranja. | Nije prihvaćen | Uredba ne propisuje koje pojedinačne vrste troškova je potrebno financirati iz kojih pojedinačnih vrsta prihoda davatelja javne usluge. |
7 | HOK | UREDBU | Nacrtom navedene Uredbe uvodi se dodatna kategorizacija odnosno pod kategorije korisnika koji nisu kućanstva prema pojedinim djelatnostima iako je Zakonom o održivom gospodarenju otpadom (NN 73/17, 14/19) čl. 4. st 21. određeno: »miješani komunalni otpad« je otpad iz kućanstava i otpad iz trgovina, industrije i iz ustanova koji je po svojstvima i sastavu sličan otpadu iz kućanstava, iz kojeg posebnim postupkom nisu izdvojeni pojedini materijali (kao što je papir, staklo i dr.) te je u Katalogu otpada označen kao 20 03 01. Navedenom odredbom pod kategorizacije bitno se narušavaju odnosi na tržištu dovođenjem određene kategorije obrtnika u neravnopravni položaj. Ujedno iz pod kategorizacije izuzeta je kategorija trgovina, osim trgovine odjećom i obućom i drugom neprehrambenom robom. Pogotovo diskriminirajućom smatramo odredbu kojom se određuje da: Cijena obvezne minimalne javne usluge jednaka je za sve korisnike javne usluge razvrstane u kategoriju korisnika koji nije kućanstvo unutar iste potkategorije djelatnosti iz Priloga I. ove Uredbe. Ujedno napominjemo da su obrtnici uspješno uključeni u proces mjera gospodarenja otpadom te navedenu pod kategorizaciju smatramo nepotrebnom, a kao osnovu naknade predlažemo volumen predanog otpada. Mišljenja smo da ovakav prijedlog ima niz nedostataka te predlažemo produženje roka dostave prijedloga i provedbu neposredne rasprave sa zainteresiranim korisnicima. Sukladno navedenom ne vidimo osnovu za predloženu dodatnu kategorizaciju/pod kategorizaciju djelatnosti. | Djelomično prihvaćen | Uredba uvodi kategorije korisnika, međutim cijenu javne usluge određuje JLS te davatelj javne usluge nakon što je ishodio suglasnost na cjenik. Odredbe o kategorijama će se doraditi. Savjetovanje je trajalo propisanih 30 dana što je, po našem mišljenju, dostatno vremena za iznošenje prijedloga. |
8 | Ured pučke pravobraniteljice | UREDBU | Sukladno Zakonu o pučkom pravobranitelju (NN 76/12), upućujemo Vam mišljenje na Nacrt Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom (dalje: Nacrt) koji je u javnom savjetovanju do 17. srpnja 2019. Mišljenje se temelji na uočenom u pritužbama građana i na informacijama udruga za zaštitu potrošača, a tiče se cijene javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, odnosno obvezne minimalne javne usluge (OMJU) i njezine podnormiranosti. Zakon o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13, 73/17 i 14/19, dalje Zakon), sukladno načelu onečišćivač plaća, propisuje kako je korisnik javne usluge dužan snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge. No propisuje i da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge na način koji osigurava primjenu ne samo načela onečišćivač plaća, nego i ekonomsko održivo poslovanje, sigurnost, redovitost te kvalitetu pružanja usluge. Istodobno, Zakon ne propisuje ništa o OMJU, već se ona prvi put spominje u aktu niže pravne snage, odnosno u Uredbi o gospodarenju komunalnim otpadom (NN 50/17), pri čemu ju se definira kao dio javne usluge koju je potrebno osigurati kako bi sustav mogao ispuniti svoju svrhu poštujući načelo onečišćivač plaća te ekonomski održivo poslovanje, sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja javne usluge, no bez bližeg pojašnjenja na što se točno odnosni i/ili kojim se kriterijima određuje. Prema podatcima udruga za zaštitu potrošača, cijena OMJU u prosjeku iznosi 75% ukupne cijene za javnu uslugu prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada (u Sinju 47,68%, Crikvenici 83,02%, Hvaru 79,82%, Krku 64,33%, Osijeku 71,76%, Pagu 92,65%, Puli 69,54%), pa ističu da se radi o nezakonitom paušalu, a zbog čega su udruge pokrenule postupak pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske. Dakle, osim što je upitna ovlast popisivanja OMJU samo Uredbom a ne i Zakonom, navedeni podaci ukazuju da bez propisivanja gornje granice cijene OMJU, ali i jasne definicije što se pod njom podrazumijeva, dolazi do neproporcionalnosti u strukturi cijene, pa proizlazi da građani više plaćaju funkcioniranje sustava no predani otpad, što je u suprotnosti s načelom onečišćivač plaća, nije u duhu Zakona, a o čemu bi pri ovim izmjenama i dopunama nadležno Ministarstvo trebalo voditi računa. Ukazujemo i na analizu o korupciji u upravljanju komunalnim uslugama iz 2017. godine Instituta za političku ekologiju dostupno na http://ipe.hr/aktivnosti/za-komunalne-usluge-cistih-ruku/ koja je pokazala da komunalna poduzeća često financiraju različite sportske, vjerske i druge lokane organizacije te tako troše novac građana premda je primarna zakonska obveza osiguranje provedbe javne usluge na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način. Iako su načela gospodarenja otpadom propisana Zakonom, koristimo prigodu istaknuti kako bi ih se, poglavito kada se radi o javnoj usluzi prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, trebalo nadopuniti načelom neprofitnosti jer se usluga ne obavlja radi stjecanja dobiti, već s dugoročnim ciljem zaštite okoliša. | Nije prihvaćen | Članak 33. stavak 2. Zakona propisuje da obračun javne usluge mora biti u skladu s Uredbom. Uredbom Je OMJU propisana kao sastavni dio cijene javne usluge i ne predstavlja zasebnu uslugu. Odlukom način izračuna i određivanja cijene omju-a određuje predstavničko tijelo jedinice dok cijenu javne usluge određuje, sukladno Zakonu davatelj javne usluge, nakon što je ishodio suglasnost na cjenik od izvršnog tijela JLS-a. Dodatno, Zakonom i Uredbom propisana je obveza davatelja javne usluge da predstavničkom tijelu JLS podnese godišnje izvješće o radu koji uključuje ukupni godišnji prihod i trošak javne usluge i usluge povezane s javnom uslugom. Dopuna javne usluge „načelom neprofitnosti“ ne može biti predmet ovih izmjena Uredbe već Zakona. |
9 | Udruženje obrtnika Zadar | UREDBU | Predmetna uredba je već prilikom prvog donošenja izazvala brojne promjene u načinu obračuna i naplate cijene minimalne javne usluge odvoza komunalnog otpada. Budući su pružatelji predmetne javne usluge morali uskladiti svoje cjenike sa predmetnom uredbom, isto je posljedično dovelo do višestrukog povećanja mjesečnih računa poslovnih subjekata, osobito onih najmanjih, koji u najvećem broju slučajeva imaju status obrtnika. Primjera radi, na zadarskom području su se Udruženju obrtnika Zadar javljali članovi – obrtnici kojima su mjesečni iznosi računa porasli u postocima i preko 500%. Suvišno je napominjati kako je prednje navedeno povećanje opterećujuće utjecalo na poslovanje obrtnika. Također, bitno je za spomenuti kako se u samom pružanju usluge odvoza komunalnog otpada nisu promijenili uvjeti pružanja usluge, niti povećao broj odvoza, već je donošenjem novog cjenika utemeljenom na predmetnoj uredbi promijenjena raspodjela fiksnog financijskog proračuna pružatelja javne usluge, na način da su smanjeni iznosi cijene odvoza velikim gospodarskim subjektima, naravno nauštrb malih, kojima su računi višestruko povećani, što je u potpunoj suprotnosti načelu „think small first“. U nacrtu prijedloga Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom se predloženim izmjenama još u manjoj mjeri poštuje zakonsko načelo „onečišćivač plaća“, budući se predlaže uvođenje jedinstvene cijene minimalne javne usluge odvoza komunalnog otpada, kako za korisnike kućanstva, neovisno o broju članova i površini stambenog prostora, a tako i za gospodarske subjekte koji su podijeljeni u nekoliko potkategorija u koje su grupirani po djelatnostima, opet neovisno o količini proizvedenog otpada, veličini gospodarskog subjekta, površini poslovnog prostora, broju zaposlenih ili nekom drugom kriteriju koji utječe na količinu proizvedenog komunalnog otpada. | Nije prihvaćen | Cijene javne usluge se ne uređuje Uredbom već Odlukom JLS i cjenikom davatelja javne usluge. |
10 | PARK d.o.o. Buzet | UREDBU | Zakonodavac donošenjem temeljnog Zakona određuje okvire, a zatim brojne važne i ključne odredbe i elemente sustava propisuje podzakonskim aktima - u ovom slučaju Uredbom Vlade na koju Predstavničko tijelo RH ne može redovitom procedurom utjecati. Podzakonski regulatorni akti su često prenormirani, u pravilu bez uvažavanja specifičnosti sredine, uvjeta pojedinih JLS-a, te različitih nivoa rezultata koje su pojedine sredine ostvarile svojim dosadašnjim angažmanom i projektima. Mišljenja smo da je potrebno propisivati ciljeve, no ne i puteve kojima se do tih ciljeva treba stići, te kažnjavati nedostizanje ciljeva. Osim toga, nije odgovorno prema JLS koje moraju donositi Odluke, temeljem kojih davatelji usluge u kratkom roku moraju definiraju cijene, na način da nisu prethodno upoznati sa svim važnim elementima sustava, odnosno mogućim troškovima i ev. financiranjima funkcioniranja dijela sustava od strane Fonda. Naime, postupanjem prema odredbama važeće Uredbe, a temeljem egzaktnih podataka s terena o količinama otpada i troškovima, donesene su Odluke i pripadajući cjenici, No, uz instrument omogućavanja slobodnog izbora spremnika došlo se od situacije da je u pravilu više od 80% kućanstava odabralo najmanje moguće spremnike, što je mnoge davatelje usluga dovelo u negativne rezultate poslovanja. Predlažemo stupanje na snagu Uredbe tek po donošenju Općih uvjeta ugovaranja s Fondom ili sl. dokumenta za buduće Ugovore s davateljima javnih usluga po čl. 18. st. 2. i 3. Uredbe. Primjena važeće Uredbe, iskustveno govoreći (naglašavamo da je brojne JLS-e nisu implementirane , ili je pak primjenjuju s višegodišnjim odgodama sukladno Odlukama zbog čega se ne možemo oteti dojmu diskriminacije ), dovela je do određenih nesrazmjernosti između ciljanog benefita sustava s jedne strane (odgovorno postupanje s otpadom, povećanje stope odvojeno prikupljenog otpada, zadovoljstva korisnika pravilnijom naplatom usluge), te troškova sustava i rezultata s druge strane. Nesporno je da se količina miješanog komunalnog otpada smanjila, no ne samo zbog povećanja stope izdvajanja-što je pozitivno, nego i zbog nepravilnih i nezakonitih postupanja s otpadom (bacanje u okoliš, odlaganje miješanog komunalnog otpada u spremnike za reciklažu, ili pored spremnika, paljenje otpada, bacanje u spremnike na/uz cestovna odmorišta, u ulične košarice, spremnike na grobljima, pa i odvoz miješanog komunalnog otpada izvan naše JLs, čak i izvan državnih granica ( u našem slučaju u susjednu Sloveniju, te odlaganje u otvorene, lako dostupne 1100-litarske spremnike uz prometnice u tom dijelu Slovenije, što u našoj JLS više nije moguće). Ovakva postupanja dovode do degradacije sustava i rezultiraju time da brojna (i višečlana) domaćinstva zbog naplate po količini uopće više ne predaju miješani komunalni otpad pod izgovorima reciklaže i sl., dok istima pripadaju sve usluge davatelja usluge kao i urednim korisnicima– tjedni obilasci zbog prikupljanja miješanog komunalnog otpada, reciklabilnog otpada, besplatni komposteri, kućni setovi za reciklažu, odvoz glomaznog otpada na obračunskom mjestu, korištenje reciklažnog dvorišta.. ). Ne možemo se opravdavati činjenicom da je JLS sredstvima Proračuna obvezna snositi troškove zbrinjavanja otpada odloženog u okoliš ili na javnim površinama. Stoga smatramo da je nužno propisati minimalno obvezatno korištenje usluge, odnosno obračun iste bez obzira na korištenje (npr. jednom mjesečno), sukladno primjeru vodeće Ljubljane (npr. u cjeniku je propisan broj obračuna za predaju miješanog komunalnog otpada u zajedničke spremnike s otpadomjerima zapremine 30 litara–ne manji od 6 mjesečno, i sl.), a kako bi se neodgovorna postupanja smanjila. | Primljeno na znanje | Smatramo da su upravo doradom načina obračuna poticajne naknade ispravljene nelogičnosti postojećeg sustava kako bi se postigli ciljevi koje pojedina JLS treba dostići. Obračun koji uključuje plaćanje OMJU u svakom obračunskom razdoblju, neovisno o korištenju javne usluge, je već propisan člankom 20. Uredbe |
11 | Grad Mursko Središće | UREDBU | IV. POTICAJNA NAKNADA ZA SMANJENJE KOLIČINE MIJEŠANOG KOMUNALNOG OTPADA Varijanta I U 2015. godini odloženo je na nivou RH 1.262.844 t MKO uz 4.154,000 stanovnika što daje uz umanjenje od 20% za 2017.godinu 243,00 kg otpada po stanovniku što je polazna osnova za izračun količine otpada. Za svaku JLS se godišnja količina dobije množenjem broja stanovnika i dozvoljenog prosjeka po stanovniku što i proizlazi iz Ustava RH da su svi građani jednaki. JLS koje to prekorače a raspon je po HAOP-u po stanovniku od 140 -490 kg. Izračun po stanovniku se vidi iz alineje (7) članka 24. Članak 24. (1) Iznos poticajne naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada Fond obračunava do kraja tekuće kalendarske godine za prethodnu kalendarsku godinu prema izrazu: N = J × m pri čemu je: N – iznos poticajne naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada izražen u kunama J – jedinična naknada za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada, izražena u kunama po toni m – masa prikupljenog miješanog komunalnog otpada koja prekoračuje dopuštenu količinu određenu graničnom količinom miješanog komunalnog otpada u kalendarskoj godini, izražena u tonama. (2) Jedinična naknada za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada iznosi: – za 2017. godinu 100,00 kuna po toni – za 2018. godinu 100,00 kuna po toni – za 2019. godinu 150,00 kuna po toni – za 2020. godinu 150,00 kuna po toni – za 2021. godinu 200,00 kuna po toni – za 2022. godinu 200,00 kuna po toni. (3) Agencija Ministarstvo izrađuje za kalendarsku godinu izvješće o prekoračenoj količini MKO u RH i Rješenja za JLS.. (4) Izvješće iz stavka 3. ovoga članka dostavlja se Fondu do 30. studenoga tekuće godine za prethodnu godinu i objavljuje se na mrežnim stranicama Agencije Ministarstva. (5) Izvješće iz stavka 3. ovoga članka sadrži tablicu sa sljedećim podacima: 1. jedinica lokalne samouprave 2. masa sakupljenog miješanog komunalnog otpada na području jedinice lokalne samouprave, sukladno podacima iz očevidnika o nastanku i tijeku otpada davatelja javne usluge, izražena u tonama 3. granična količina miješanog komunalnog otpada za RH 4. prekoračena količina miješanog komunalnog otpada, izražena u tonama. (6) Prekoračena količina miješanog komunalnog otpada je razlika mase sakupljenog miješanog komunalnog otpada na području jedinice lokalne samouprave i granične količine miješanog komunalnog otpada. (7) Granična količina miješanog komunalnog otpada jedinice lokalne samouprave: – za 2017. godinu iznosi 80% od ukupno proizvedene količine miješanog komunalnog otpada u 2015. godini nastalog na području Republike Hrvatske dijeljeno sa brojem stanovnika RH i iznosi 243,00 kg/stan. – za 2018. godinu iznosi 74% od ukupno proizvedene količine miješanog komunalnog otpada u 2015. godini nastalog na području RH i zznosi 224,96 kg/stan. – za 2019. godinu iznosi 66% od ukupno proizvedene količine miješanog komunalnog otpada u 2015. godini nastalog na području RH i iznosi 200,64 kg/stan. – za 2020. godinu iznosi 58% od ukupno proizvedene količine miješanog komunalnog otpada u 2015. godini nastalog na području RH i iznosi 176,32 kg/stan. – za 2021. godinu iznosi 54% od ukupno proizvedene količine miješanog komunalnog otpada u 2015. godini nastalog na području RH i iznosi 164,10 kg/stan. – za 2022. godinu iznosi 50% od ukupno proizvedene količine miješanog komunalnog otpada u 2015. godini nastalog na području RH i 152,00 kg/stan.. (8) Proizvedena količina miješanog komunalnog otpada u 2015. godini iz stavka 7. ovoga članka je objavljena u dokumentu »Podaci o proizvedenim količinama miješanog komunalnog otpada po jedinicama lokalne samouprave za 2015. godinu« na mrežnim stranicama Agencije Ministarstva. (9) Iznimno od stavka 1. ovoga članka iznos poticajne naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada za jedinicu lokalne samouprave iznosi nula kuna ako je stopa odvojenog sakupljanja komunalnog otpada JLS: - za 2018. godinu 36 % ili više u 2018. godini - za 2019. godinu 44 % ili više u 2019. godini - za 2020. godinu 52 % ili više u 2020. godini - za 2021. godinu 56 % ili više u 2021. godini - za 2022. godinu 60 % ili više u 2022. godini. (10) Stopa odvojenog sakupljanja komunalnog otpada za jedinicu lokalne samouprave izračunava se prema izrazu: ST =00 × m OS / (m OS + m MKO ) pri čemu je : ST – stopa odvojenog sakupljanja komunalnog otpada jedinice lokalne samouprave izražena u % m OS – masa otpada, u tonama, prikupljenog u sklopu javne usluge i usluge povezane s javnom uslugom na području jedinice lokalne samouprave slijedećih odvojeno sakupljenih frakcija propisanih posebnim propisom koji uređuje katalog otpada: - sve vrste komunalnog otpada iz podgrupe 15 01 (ambalaža, uključujući odvojeno skupljenu ambalažu iz komunalnog otpada) - sve vrste komunalnog otpada iz podgrupe 20 01 osim otpada koji se karakterizira ključnim brojem 20 01 99 (komunalni otpad, osim „ostali sastojci koji nisu specificirani na drugi način”) - otpad koji se karakterizira ključnim brojem 20 02 01 i 20 03 02 (biorazgradivi otpad, otpad s tržnica) m MKO – masa miješanog komunalnog otpada, u tonama, prikupljenog u sklopu javne usluge na području jedinice lokalne samouprave. (11) Stopa odvojenog sakupljanja komunalnog otpada jedinice lokalne samouprave objavljuje se na mrežnim stranicama Ministarstva. (12) Za rurarna područja koja kompostiraju za vlastite potrebe gdje je u uslugu sakupljanja bio otpada osim papira i kartona uključeno po Izjavama manje od 10% korisnika priznati 30% selekcije za biootpad što se dodaje ukoličine iz alineje (9) ovog članka. IV. POTICAJNA NAKNADA ZA SMANJENJE KOLIČINE MIJEŠANOG KOMUNALNOG OTPADA Varijanta 2. Osnova za izračun je dozvoljeno odlaganje otpada na nivou RH za 2017. godinu i iznosi 800,000 t ( članak 25 Zakona o održivom gospodarenju otpadom) što dijeljeno sa brojem stanovnika u RH od 4.154,000 daje odlaganje MKO od 192,58 kg/stan. Za svaku JLS se dobiva dozvoljena godišnja količina MKO množenjem broja stanovnika u JLS i količine otpada po stanovniku JLS za svaku godinu. Izračun se vidi u alineji (7) članka 24. Članak 24. (1) Iznos poticajne naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada Fond obračunava do kraja tekuće kalendarske godine za prethodnu kalendarsku godinu prema izrazu: N = J × m pri čemu je: N – iznos poticajne naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada izražen u kunama J – jedinična naknada za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada, izražena u kunama po toni m – masa prikupljenog miješanog komunalnog otpada koja prekoračuje dopuštenu količinu određenu graničnom količinom miješanog komunalnog otpada u kalendarskoj godini, izražena u tonama. (2) Jedinična naknada za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada iznosi: – za 2017. godinu 100,00 kuna po toni – za 2018. godinu 100,00 kuna po toni – za 2019. godinu 150,00 kuna po toni – za 2020. godinu 150,00 kuna po toni – za 2021. godinu 200,00 kuna po toni – za 2022. godinu 200,00 kuna po toni. (3) Agencija Ministarstvo izrađuje za kalendarsku godinu izvješće o prekoračenoj količini miješanog komunalnog otpada u odnosu na graničnu količinu MKO U RH i rješenja za JLS. (4) Izvješće iz stavka 3. ovoga članka dostavlja se Fondu do 30. studenoga tekuće godine za prethodnu godinu i objavljuje se na mrežnim stranicama Agencije Ministarstva. (5) Izvješće iz stavka 3. ovoga članka sadrži tablicu sa sljedećim podacima: 1. jedinica lokalne samouprave 2. masa sakupljenog miješanog komunalnog otpada na području jedinice lokalne samouprave, sukladno podacima iz očevidnika o nastanku i tijeku otpada davatelja javne usluge, izražena u tonama 3. granična količina miješanog komunalnog otpada za RH 4. prekoračena količina miješanog komunalnog otpada, izražena u tonama. (6) Prekoračena količina miješanog komunalnog otpada je razlika mase sakupljenog miješanog komunalnog otpada na području jedinice lokalne samouprave i granične količine miješanog komunalnog otpada za RH. (7) Granična količina miješanog komunalnog otpada jedinice lokalne samouprave: – za 2017. godinu iznosi prosječna količina po stanovniku od 192,58 kg/stan. puta broj stanovnika u JLS. – za 2018. godinu iznosi 90% od količine za odlaganje u 2017. godini što iznosi 173,33 kg/stan. – za 2019. godinu iznosi 80% od količine za odlaganje MKO u 2017. godini što iznosi 154,06 kg/stan. – za 2020. godinu iznosi 70% od količine za odlaganje MKO u 2017. godini što iznosi 134,80 kg/stan. – za 2021. godinu iznosi 60% od količine za odlaganje MKO u 2017. godini što iznosi 115,55 kg/stan. – za 2022. godinu iznosi 50% od količine za odlaganje MKO u 2017. godini što iznosi 96,29 kg/stan.. (8) Količina MKO za odlaganje u 2017. godini iz stavka 7. ovoga članka je objavljena u članku 25 Zakona o održivom gospodarenju otpadom. (9) Iznimno od stavka 1. ovoga članka iznos poticajne naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada za jedinicu lokalne samouprave iznosi nula kuna ako je stopa odvojenog sakupljanja komunalnog otpada u jedinici lokalne samouprave: - za 2018. godinu 36 % ili više u 2018. godini - za 2019. godinu 44 % ili više u 2019. godini - za 2020. godinu 52 % ili više u 2020. godini - za 2021. godinu 56 % ili više u 2021. godini - za 2022. godinu 60 % ili više u 2022. godini. (10) Stopa odvojenog sakupljanja komunalnog otpada za jedinicu lokalne samouprave izračunava se prema izrazu: ST =00 × m OS / (m OS + m MKO ) pri čemu je : ST – stopa odvojenog sakupljanja komunalnog otpada jedinice lokalne samouprave izražena u % m OS – masa otpada, u tonama, prikupljenog u sklopu javne usluge i usluge povezane s javnom uslugom na području jedinice lokalne samouprave slijedećih odvojeno sakupljenih frakcija propisanih posebnim propisom koji uređuje katalog otpada: - sve vrste komunalnog otpada iz podgrupe 15 01 (ambalaža, uključujući odvojeno skupljenu ambalažu iz komunalnog otpada) - sve vrste komunalnog otpada iz podgrupe 20 01 osim otpada koji se karakterizira ključnim brojem 20 01 99 (komunalni otpad, osim „ostali sastojci koji nisu specificirani na drugi način”) - otpad koji se karakterizira ključnim brojem 20 02 01 i 20 03 02 (biorazgradivi otpad, otpad s tržnica) m MKO – masa miješanog komunalnog otpada, u tonama, prikupljenog u sklopu javne usluge na području jedinice lokalne samouprave. (11) Stopa odvojenog sakupljanja komunalnog otpada jedinice lokalne samouprave objavljuje se na mrežnim stranicama Ministarstva. (12) Za rurarna područja koja kompostiraju za vlastite potrebe gdje je u uslugu sakupljanja bio otpada ( osim papira i kartona) uključeno po Izjavama manje od 10% korisnika priznati kao selekciju 30% selekcije za biootpad što se dodaje u količine iz alineje (9) ovog članka. | Nije prihvaćen | Prijedlog ne smatramo trenutno provedivim Ruralna područja nisu definirana, a veliki dio javne usluge i usluge povezane s javnom uslugom odnosi se na naselja |
12 | DAVOR KOLENO | UREDBU | Molim Vas da u Uredbi točno definirate da za izračun fiksne usluge smeća se uzima spremnik koji je potrošać stvarno zadužio, a ne da komunalna tvrtka određuje neki svoj izračun koji nije točan. Naime, ja imam apartman u Pirovcu u stambenoj zgradi. Mi smo vlasnici apartmana, nas 34 zadužili smo kontenjer od 1100 L, što ispada 30 L po osobi, te sam to i naveo u Izjavi koju smo morali predati komunalnom poduzeću. Međutim komunalno poduzeće u Pirovcu, čiji je vlasnik Općina Pirovac zanemaruje stvarno zaduženje spremnika, već me svaki mjesec bilo po zimi kada voze 1 mjesečno ili preko ljeta 4 puta mjesečno zadužuju spremnikom od 522 L mjesečno umjesto kada voze po zimi jednom da me zadužuju spremnikom od 30 L, a preko ljeta 120 L kada voze 4 puta jer sam ja zadužio 30 L spremnik. Zbog toga plaćam fiksni dio smeća 72 kn svaki mjesec umjesto 15, 20 kn. Slijedom navedenog, kako bi se sprečili zlouporabe Općina i Gradova navedite u Uredbi da za izračun fiksnog djela smeća uzima se u izračun spremnik koji je potrošać svarno zadužio, a ne neke njihove izračune koji su suprotne spremniku koji je potrošać zadužio. | Nije prihvaćen | Prijedlogom izmjene Uredbe propisuje se da se Odlukom JLS utvrđuje cijena OMJU, a ne način obračuna, upravo u svrhu i jednoobraznog postupanja i pojednostavljenja obračuna cijene javne usluge. Pitanje plaćanja javne usluge za razdoblje kad se javna usluga ne koristi, a korisnik inače koristi zajednički spremnik rješava se izmjenom Izjave temeljem članka 14. stavka 10. važeće Uredbe. |
13 | VINKO KARDUM | UREDBU | VINKO KARDUM, ZADAR U primjeni važeće Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom primjetio sam analizirajući mnoge Odluke gradskih i općinskih vlasti, a sukladno tome i primjenu istih Odluka od strane koncesionara, odnosno javnih komunalnih poduzeća diljem RH veoma različito postupanje i primjenu iste.Bitno je za istaknuti da ne egzistira načelo ''jedinstva prakse'', niti ustavna kategorija ''jednakosti pred zakonom''.Držim da je članak 30. stavak 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ili nedorečen i nejasan ili je duboko nepravedan.Nije sporno da je korisnik usluge iz stavka 4. ovoga članka dužan : ''1. koristiti javne usluge iz stavka 1. ovoga članka na način sukladan ovom Zakonu i propisnima donesenim na temelju ovoga Zakona, te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju ovoga Zakona'', kad je u pitanju vlasnik nekretnine ili vlasnik posebnog dijela nekretnine . Nije nedvojbeno jasno po istom članku Zakona ( slijedom toga i Uredbe ) kakav tretman ima jedini vlasnik nekretnine koja je etažirana i koja se automatizmom sastoji od više posebnih djelova nekretnine.Dali je takav vlasnik posebnih djelova nekretnine ( jedna te ista osoba ) obavezan plaćati n-terostruko OMJU?Ako jest onda je to duboko nepravedno, a ako nije onda bi to trebalo jasno razlučiti.Navodim istinski primjer:vlasnik višeapartmanske zgrade koja služi samo za iznajmljivanje turistima u srpnju i kolovozu plaćao je davatelju usluge tokom cijele godine jedan minimalni spremnik od 80 l, te dodatno jedan spremnik od 240 l samo za srpanj i kolovoz.Sve ostale mjesece u godini ne proizvodi nikakav otpad.Sada isto javno poduzeće nameće obavezu plaćanja tokom cijele godine OMJU 13 puta više, odnosno podiglo je obavezu plaćanja 1300%.Kažu to je iz razloga što je zgrada etažirana.Ispada da je isti vlasnik još dobro i prošao, jer mu nisu uračunali garaže i parkirna mjesta, koji su po jedinoj definiciji Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima također posebni djelovi nekretnine, a isti su također etažirani.Dakle moglo je poskupljenje biti umjesto 1300% čak i 1700%, 2000%, 3000% i tako redom, samo zato što je vlasnik zgradu etažirao, a razina usluge davatelja usluge je ostala ista.To je bolno nepravedno i neprihvatljivo, i to unatoč Zakonom istaknutom načelu ''onečišćivač plaća'', kao i Uredbom i pojmovnikom definiranoj OMJU, uz obaveznu primjenu načela ''onečišćivač plaća''.Ako tomu nije tako, ako se krivo primjenjuje isti članak 30. stavak 5. Zakona, i derogira obavezno načelo ''onečišćivač plaća'' definirano kroz pojam OMJU Uredbe onda bi to kroz Izmjenu i dopunu Uredbe trebalo jasno razlučiti.Drugim rječima da onaj koji je do jučer plaćao OMJU za kuću, ne postaje njenim postupkom etažiranja n-terostruki obaveznik (koliko posebnih djelova nekretnine, toliko i OMJU) pramda je sam jedini vlasnik svih posebnih djelova nekretnine.U isto vrijeme vlasnik druge susjedne zgrade, koja je u svemu identična, i koji za razliku od naprijed navedenog vlasnika etažirane zgrade, cijelu godinu i živi u istoj te proizvodi kućni otpad cijelu godinu i dalje će plaćati samo jednu OMJU, dakle 13 ( trinaest) puta manje, a sve iz razloga što istu nije etažirao.Nije li to ekstra dohodak za davatelja usluge, odnosno nije li to svojevrsni porez ili ''harač'' na etažiranje. S poštovanjem, Vinko Kardum. | Primljeno na znanje | Prijedlogom izmjene Uredbe propisuje se da se Odlukom JLS utvrđuje cijena OMJU, a ne način obračuna, upravo u svrhu i jednoobraznog postupanja i pojednostavljenja obračuna cijene javne usluge. Pitanje plaćanja javne usluge za razdoblje kad se javna usluga ne koristi, a korisnik inače koristi zajednički spremnik rješava se izmjenom Izjave temeljem članka 14. stavka 10. važeće Uredbe. |
14 | Karol Jurišić | UREDBU | Ja član Hrvatskih suverenista bih rekao sam za da se cjenik komunalnog otpada izračuna po razvrstanoj (recikliranoj) količini otpada, da se uvede kažnjavanje nerazvrstanje otpada (skuplje), razvrstavanje otpada treba se nagraditi naravno - da se ubrza postupak povećanja odvajanja sakupljanja komunalnog otpada u jedinici lokalne samouprave da uvede kante (za sve vrste otpada) u domaćinstvu da se naprave zeleni otoci unutar svakog domaćinstva, javnih ustanova i ostalih subjekata S poštovanjem Član Hrvatskih suverenista Karol Jurišić | Primljeno na znanje | Navedeno se provodi Odlukom JLS te suglasnošću izvršnog tijela JLS na cjenik davatelja javne usluge sukladno čl.19. stavku 3. Uredbe kojim je propisano da je izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno, prije nego je dana suglasnost na prijedlog cjenika odnosno prijedlog izmjene cjenika, provjeriti da je prijedlog cjenika sukladan Zakonu, ovoj Uredbi i Odluci i da su predložene cijene takve da potiču korisnika usluge da odvojeno predaje biorazgradivi komunalni otpad, reciklabilni komunalni otpad, glomazni otpad i problematični otpad od miješanog komunalnog otpada te da, kad je to primjenjivo, kompostira biootpad. Odredbe o kaznama su predmet Zakona, a ne Uredbe. |
15 | ANTE TIČIĆ | UREDBU | Ministarstvo zaštite okoliša i energetike nudi Vladi RH usvajanje odredbe Uredbe da bi se stekla „pravna pretpostavka“ provedbe zamisli o obračunu OMJU temeljem nepoznatih kriterija. Ne samo to nego i bez pravne osnove iz Zakona o održivom gospodarenju otpadom. Naime, na temelju odredbe članka 3.stavka 1.točke 15., i odredbe članka 18.stavak 1., ne postoje jasni i nedvosmisleni kriteriji koji utvrđuju koji su to usluge, kvantifirano u jednici mjere i količini koja obuhvaća konkretne troškove koji se obračunavaju pod minimalnom javnom uslugom. Drugim riječima, koji su to troškovi kojima se pokrivaju minimalni troškovi javne usluge, ako prema donesenih cjenika OMJU čini između 80 do 90 %, kod nekih davatelja usluga i znatno više od 90%. Konkretno, na koji se sve način osigurava svrha obavljanja javne usluge, kako se osigurava načelo „onečišćivač plaća“, i kako se konkretno mjeri sigurnost, redovitost i kvaliteta javne usluge. Mislim da gospoda iz Ministarstva zaštite okoliša (iz domena monopolista) misle da su potršači bedaci – ovce za šišanje, te da im se može naplaćivati nešto a da isti nemaju nikakve obveze da potrošaču dokažu ispravnost zaračunatih troškova. Samo insistiranje na primjeni članka 9. Zakona o zaštiti potrošača, smatram svaki račun je upitan jer temeljem Uredbe pa i ovih izmijena i dopuna davatelj ne može odgovoriti na pitanje o ispravnosti izračuna stavki iz računa, naravno osim iznosa za izračun usluge prema volumenu posude i broja pražnjenja za sretnike koji imaju tu mogućnost. Veliki dio korisnika usluga nema ni tu mogućnost: vlasnici posebnih dijelova stambenih zgrada i vlasnici nekretnina u gusto naseljenim gradovima i manjih mjesta jer sustav ne poštuje princip „onečišćivač plaća“, a to su svi ono koji „koriste“ zajednički spremnik, i kojima se zaračunava „usluga“ i onda kada se nekretnine ne koristi . Ovi potonji, ne samo da će plaćati isti iznos iz mjeseca u mjesec nego će plaćati i onda kada se (zbog godišnjeg odmora, putovanja, bolesti i sl.) nekretnina ne koristi. Kada se uzme u obzir koliko korisnika živi u stambenim zgradama možemo zaključiti da pored iznesenog tim korisnicima sustav ne osigurava uvjete stimulativnog odvajanja potencijalno korisnog otpada na pragu zajedničke nekretnine. Da ne spominjem mogućnost naplate štete na zajedničkom spremniku koji se nalazi na javnoj površini i bez mogućnosti i oblaštenja spriječavanja otuđenja, požara, oštećenja i slično tuđe stvari. Na kraju, smatram da su ove izmjene i dopune rezultat ostvarenja pravne pretpostavke naplate usluga putem paušala pod nazivom OMJU i zadovoljavanje zahtjeva monopolista – davatelja javnih usluga. Rezultat takvog sustava dobiti čemo ozakonjenje provedbenog propisa bez ovlaštenja iz Zakona, nestimulativni sustav odvajanja potencijalno korisnog otpada, odnosno neostvarenje plana smanjenja miješanog komunalnog otpada od ukupno proizvedenog otpada, i očekivane financijske kazne EK po iskustvu Italije, Poljske, ..... | Primljeno na znanje | Važeća Uredba propisuje da se Odlukom JLS propisuju odredbe o OMJU, te da se ista plaća u svim obračunskim razdobljima, a ovim prijedlogom izmjene Uredbe predlaže se da se Odlukom JLS uvede jedinstvena OMJU za kućanstva. Pitanje plaćanja javne usluge za razdoblje kad se javna usluga ne koristi, a korisnik inače koristi zajednički spremnik rješava se izmjenom Izjave temeljem članka 14. stavka 10. važeće Uredbe, a pitanje pojedinačnog korištenja javne usluge kao i dokaza o izvršenju javne usluge uređuje se Odlukom JLS. |
16 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | UREDBU | PRIJEDLOG HUZP-a UREDBA O IZMJENAMA I DOPUNAMA UREDBE O GOSPODARENJU KOMUNALNIM OTPADOM OPĆENITO 1. Uredbom se izgubilo načelo Europske unije „onečiščivać“ plaća koje je bilo navedeno u postojećem Zakonu o održivom gospodarenju otpadom. To je bilo pravedno i pošteno jer je potrošač trebao platiti samo kada ima otpad, ali nažalost to nije odgovaralo trgovcima davateljima usluge jer nisu mogli naplatiti nešto, a da nisu obavili uslugu 2. Izmišljena je minimalna cijena cijena javne usluge (MCJU) za koju nisu uopće navedeni kriteriji u Uredbi, a sama riječ minimalna je u suprotnosti sa samom sobom jer je ta minimalna cijena u konačnici 80% računa. To je fiksni trošak i uopće se ne stimulira razdvajanje otpada. 3. Zalagali smo se i zalažemo se da svi troškovi i po ljeti i po zimi uđu u jedinicu mjere (litra ili kilogrami) i kada trgovac puno radi više će i zaraditi kao i do sada jer će prema načelu „onečiščivać“ plaća dobiti i veći prihod koji će rasporediti tijekom cijele godine. Ne moraju sve potrošiti u ljetnim mjescima kada su više zaradili posebno u turističkim mjestima. 4. Uredba je uvela jedan nepošten odnos prema vlasnicima nekretnina koje se povremeno koriste jer oni plaćaju minimalnu cijenu javne usluge koja iznosi 80% računa tijekom cijele godine, a ne naplaćuje im se kada imaju otpad. To je nepošteno i nepravedno, ali je korisno za davatelje usluge i lokalnu zajednicu kada se trgovačka društva bogate bez rada. Da je tome tako vidi se paradoks da je odvoz otpada jeftiniji od fiksnog troška ili minimalne cijene javne usluge. Napominjemo, potrošači žele platiti, ali kada im se otpad i odvozi. U dosta turističkih područja u vremenu od listopada pa do travnja slijedeće godine nema vlasnika nekretnina, ali im se uredno naplaćuje novac za nerad. 5. Zakonom i Uredbom je predviđeno da davatelji usluge moraju voditi evidenciju o preuzetom otpadu. Zašto se od potrošača traži da dokazuje da ne koristi svoju nekretninu potroškom struje ili vode? Nigdje nije definirano koliko mjesečno smije potrošiti struje ili vode, a da se ne smatra da osoba stanuje u nekretnini? Neki potrošači imaju uključene hladnjake tijekom cijele godine, imaju automatske šprce za svoje travnjake ili im susjedi zalijevaju travnjak? 6. Zašto se prvenstveno od davatelja usluge ne traži da dokaže da je za potrošača obavio određeni posao odnosno preuzeo određenu količinu otpada što je isto predviđeno u Uredbi, ali i Zakonu o održivom gospodarenju otpadom. Zato jer kada nema potošača nema otpada i ne smije se naplaćivati, ali ovako je jednostavnije i diskriminirajuće za potrošače. Samo potrošač mora dokazivati da nije imao otpad. 7. Uredba diskriminira potrošače prema davateljima usluge. Za potrošače je uvedena ugovorena kazna, ako nešto krivo naprave, ali ako davatelji usluge ne odrade svoj posao za koji su plaćeni nema nikakve kazne. 8. Nadalje prijedlog kažnjavanja provodi komunalno redarstvo lokalne zajednice kojem je u interesu kao cijeloj lokalnoj zajednici da potrošači budu kažnjeni, ali im nije u interesu da se kažnjavaju davatelji usluge jer su dio lokalne zajednice i na kraju krajeva i ako budu kažnjeni to plaća potrošač 9. Uvodi se kolektivna kazna za sve korisnike spremnika u zgradi. Svi su krivi pa neka dokazuju da nisu. Jedino potrošači u ovom društvu moraju dokazivati da su nevini što je i u suprotnosti s načelom (presumpcijom) nevinosti. Svi su nevini dok im se pred sudom ne dokaže krivnja osim potrošača. Tko će u ovakvim slučajevima određivati što je za kažnjavanje, koliko će vrijediti jedna krivo ostavljena boca u spremniku ili komad kartonske ambalaže? Hoćemo li i za to imati nekakv pravilnik? Za sada to izgleda po načelu „kadija te tuži (komunalni redar) , kadija te sudi (komunalno redarstvo)“. Da li će to biti poziv na punjenje lokalnih proračuna? 10. Većina spremnika je na ulici i kako riješiti da stanarima koji koriste te spremnike netko ne ubacuje otpad u iste posebno otpad koji tu ne smije biti. Što s otpadom koji netko od prolaznika ostavi u blizini zgrade, hoće li stanari zgrade biti za to krivi? Da li će se stanari zgrade morati svađati s prolaznicima koji ostavljaju otpad u njihove spremnike , hoće li policija dolaziti na pozive, komunalno redarstvo reagirati na prijave ili ćemo mi stanari po sistemu kolektivne krivnje sve morati platiti? 11. Uredba uopće ne predviđa ako netko razdvaja otpad, smanjuje količinu mješanog komunalnog otpada da ga se nagradi na primjer s 10% smanjenim računom. Ako govorimo o smanjenoj količini ukupnog otpada onda će i u konačnici i Republika Hrvatska bolje proći i neće treba plaćati Europskoj uniji kazne. 12. Od potrošača se traži da dostave svoj OIB što je suprotno Zakonu o OIB-u i Pravilniku o OIB-u čl.38. „Obveznik broja obvezan je u obavljanju svoje djelatnosti koristiti osobni identifikacijski broj na računima, potvrdama i sličnim ispravama.“ Fizičke osobe nemaju djelatnost! 13. I s OIB-om se diskriminira potrošače jer ga prema navedenom oni nisu dužni dati trgovcu već tijelima državne vlasti. Zašto onda od potrošača OIB ne traže trgovci u robnim kućama kada kupuju hranu, u restoranima kada potrošači piju kavu? Svi znamo da se OIB koristi samo u svrhu kako bi potrošače laganije tužili ako slučajno ne bi nešto platitli. Svuda u Uredbi treba izbaciti OIB. Objašnjenje da je samo OIB jedinstven i jedini za vođenje evidencije nije korektno jer i do sada su davatelji usluge vodili evidencije po svojim oznakama i nije smjelo biti dvije osobe s istim brojem evidencije kao što smo imali prilike vidjeti da su obavijesti i kazne bile poslane potrošačima prema OIB-u , a oni uopće nisu bili „krivi“. 14. Također bi Uredbom trebalo zabraniti tiskanje OIB-a na ručinama potrošača fizičkih osoba jer za to nema nikakvog opravdanja. U bazi trgovca se nalazi OIB i on ga zna, a potrošaču također OIB ne treba jer ga on isto zna, ali ako se potrošač ponaša ekološki i svoje računa na kojima je OIB odlaže u za to predviđene spremnike kriminalci se mogu dočepati istoga i zloupotrijebiti ga. To se nedavno i pokazalo kada su zastupnici u Saboru imali probleme. Nažalost Agencija za zaštitu osobnih podataka smatra da OIB treba pisati na računima fizičkih osoba pravdajući to Zakonom o računima, PDV-u što je Ministarstvo financija demantiralo http://www.huzp.hr/wp-content/uploads/2015/03/azop17120oib-racuni.pdf , http://www.huzp.hr/wp-content/uploads/2015/03/azop171001oib-racuni.pdf , http://www.huzp.hr/wp-content/uploads/2015/03/azop171001oib-racuni.pdf | Primljeno na znanje | Odredbom čl. 30. st.7. Zakona i Članka 4. st.1. točka 7 Uredbe propisan je sadržaj Odluke kojom Predstavničko tijelo JLS-.a određuje način pružanja javne usluge na području JLS-a. Odredbe o načinu izračuna i određivanja cijene Odlukom je dužno propisati predstavničko tijelo. Obračun cijene javne usluge propisan je člankom 20. Uredbe, a OMJU je jedan element obračuna te cijene. Kako bi sustav pružanja javne usluge funkcionirao kvalitetno i kontinuirano i redovito nastaju troškovi u svim obračunskim razdobljima. Sukladno članku 33. stavku 1. Zakona davatelj usluge dužan je obračunati cijenu javne usluge na način da se osigura primjena načela onećišćivać plaća ali i ekonomski održivo poslovanje, sigurnost redovitost i kvalitetu pružanja usluge. Očitanje mjernih uređaja za potrošnju električne energije, plina, vode i dr. služe samo kao dopunski elementi koje se koristi kad je to neophodno, jer se utvrđivanje da se nekretnina trajno ne koristi može utvrditi i sam izjavom korisnika usluge. Sukladno članku 4. stavku 1. točci 6. Uredbe Odlukom JLS propisuju se odredbe o prihvatljivom dokazu izvršenja javne usluge za pojedinog korisnika usluge, a dokaz o izvršenju javne usluge je davatelj javne usluge dužan imati u evidenciji o preuzetom komunalnom otpadu Korištenje zajedničkog spremnika uključuje i, u određenoj mjeri, solidarnu odgovornost za plaćanje ugovorne kazne, međutim izmjena navedenog nije obuhvaćena ovom izmjenom Uredbe. Pitanje korištenja javne površine za prikupljanje otpada kao i uvjeti za pojedinačno korištenje javne usluge uređuju se, sukladno članku 4. Uredbe, Odlukom JLS. Uredba ne propisuje obvezu navođenja OIB-a na računu. |
17 | Udruga za zaštitu prava potrošača "Splitski potrošač" | UREDBU | Ovim Nacrtom Vlada RH, na prijedlog Ministarstva zaštite okoliša, ustraje u nakani provođenja odredbi Uredbe u cilju zadovoljavanja interesa monopolista na štetu korisnika usluga. Ministarstvo zna ili bi morali znati da su odredbe Uredbe kojim se utvrđuje OMJU, ugovorne kazne, način utvrđivanja OMJU prema vrstama korisnika bez ovlaštenja iz ZOGO, odnosno bez utemeljenja u članku 29. stavak 10. Zakona kojim nije uređeno da Vlada RH može donositi odredbe koje nisu sukladne odredbama Zakonu i Ustavu RH. Neopravdano povećanje cijena „potezom pera“ za > 50%; donošenje obvezne minimalno javne usluge – čitaj: PAUŠAL; „lutanje“ davatelja usluga u nakani određivanja kriterija za izračun OMJU bez jasno utvrđenih odredbi o kojoj se uistinu usluzi radi, a koji je rezultirao da paušal čini 80 - 90% ukupne javne cijene, odgovorno je Ministarstvo zaštite okoliša. Ministarstvu bi moralo biti jasno da paušal (OMJU) nije usluga ni prema Općem poreznom zakonu. Naime, USLUGA mora biti iskazana sa konkretnim trgovačkim nazivom, količinom i cijenom, a obračun usluga mora biti dokaziv i obrazloživ prema odredbi čl.9. Zakona o zaštiti potrošača. Odredbe Uredbe kojom se utvrđuju obvezu OMJU i ugovorene kazne (?) - plaćanja bez rada suprotne su odredbama članka 30. i 33. ZOGO. Rezultanta primjene Uredbe, pa i ovih izmjena i dopuna (ako se vlast ogluši o oportunim stavovima organiziranih potrošača) je: - obavljanje usluga suprotno principu „očišćivač plaća, - nestimulativno odvajanje potencijalno korisnog otpada, posebice korisnika višestambenih zgrada i vlasnike nekretnina iz gusto naseljenih manjih mjesta, - neostvarenje plana smanjenja MKO, - potencijalne kazne EU zbog neostvarenje plana smanjenja MKO. | Primljeno na znanje | Prijedlog uredbe ne priopisuje cijenu javne usluge, već se cijena OMJU određuje Odlukom JLS, a cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada određuje se cjenikom davatelja javne usluge na kojeg je isti dužan ishoditi suglasnost izvršnog tijela JLS. OMJU nije zasebna usluga već element obračuna cijene javne usluge |
18 | Tedo Vrbanec | UREDBU | Molim da se nekom točkom uredbe utvrdi obaveza da se mješoviti komunalni otpad i bio otpad obavezno odvoze najmanje jednom tjedno od 1.6. do 1.10. Obrazloženje: u Čakovcu (ČAKOM) odvoze otpad jednom tjedno, ali jedan tjedan mješoviti komunalni otpad, a drugi tjedan bio-otpad, tako da se jedna vrsta odvozi tek svaka dva tjedna. U ljetnim mjesecima stvara se nesnosan smrad, a iz bio otpada gmižu ličinke muha. Ne znam koliko je to opasno za zdravlje, pretpostavljam da jeste, ali smrad je kao nigdje u Hrvatskoj. Više puta sam se žalio na takvu rijetku odvožnju otpada, ali bez učinka. Bez obzira na to, računi za odvoz otpada su se udvostručili, iako potpuno razvrstavamo sve vrste otpada sigurno desetak godina bez ikakvih promjena. | Nije prihvaćen | Pitanje određivanja neugode uzrokovane mirisom otpada riješit će se, sukladno Zakonu, u posebnom propisu koji uređuje gospodarenje otpadom Dodatno, učestalost odvoza uređuje se odlukom JLS. |
19 | Ponikve eko otok Krk d.o.o. | UREDBU, Članak 2. | Ponikve eko otok Krk je stava da se prilog I izbaci iz teksta budući je nedovršen, ne nabraja sve djelatnosti koje postoje u privrednom sektoru. Već postoji Nacionalna klasifikacija djelatnosti te Ministarstvo ne treba posebno propisivati kategorije djelatnosti. | Djelomično prihvaćen | Prilog I će se doraditi. |
20 | Vesna Centa | UREDBU, Članak 2. | EKO-FLOR PLUS d.o.o. Nije jasno navedeno da li je u kategoriji korisnika koji nije kućanstvo cijenu obavezno formirati na način da se korisnici podijele u podkategorije kako je navedeno u Prilogu 1. | Primljeno na znanje | Da, no odredba će se doraditi |
21 | Goran Ćoza | UREDBU, Članak 2. | Sve prepustiti JLS-ima. Ukidanje članka! | Nije prihvaćen | Zakon propisuje nadležnosti za pojedine segmente sustava. |
22 | Udruženje obrtnika Zadar | UREDBU, Članak 2. | Predlaže se ukidanje ovog članka u cijelosti, zbog nejasne i nepravedne raspodjele korisnika. Smatramo kako se, radi realizacije načela gospodarenja otpadom „onečišćivač plaća“, koji je propisan Zakon o održivom gospodarenju otpadom, cijena obvezne minimalne javne usluge (COMJU) odvoza miješanog komunalnog otpada treba formirati isključivo srazmjerno količini predanog i evidentiranog komunalnog otpada u određenom obračunskom razdoblju, sukladno veličini primjerenog spremnika za otpad. Ovakva paušalna podjela korisnika javne usluge na kućanstva i „ne-kućanstva“ koja su dalje podijeljena u potkategorije dovesti će do nepravedne raspodjele i neravnomjerne naplate usluge odvoza komunalnog otpada među korisnicima, budući postoje različite veličine, kako kućanstava, tako i gospodarskih subjekata, koji sukladno svojoj različitoj veličini, broju članova/radnika/korisnika, proizvode i različite količine otpada, a samim time u različitom obimu koriste resurse koji se financiraju iz financijskih sredstava prikupljenim naplatom predmetne usluge. | Nije prihvaćen | OMJU nije povezana ni s količinom otpada ni s veličinom spremnika. Cijenu OMJU danas, a i prema ovom prijedlogu Uredbe određuje predstavničko tijelo JLS. Razlike u količinama otpada u obračunu cijene javne usluge očituju se kroz element cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalno otpada kako je to i propisano člankom 20. Uredbe. |
23 | OPĆINA STARIGRAD | UREDBU, Članak 2. | Predlažemo u novom članku 3.a stavak 3. izmijeniti tako da glasi: „ (3) Korisnik iz stavka 1. podtočke 2. ovoga članka korisnik je javne usluge koji nije razvrstan u kategoriju korisnika kućanstvo, a koji nekretninu koristi u svrhu obavljanja djelatnosti.“. Smatramo da je ova izmjena potrebna zato što Prilog I. nije konačni popis djelatnosti koje se pojavljuju na terenu, svrstavanje nije posve logično te nije pravedno. | Djelomično prihvaćen | Prilog I će se doraditi |
24 | Udruga gradova u RH | UREDBU, Članak 2. | Članak 2 Predlažemo brisati članak 2. kako je predložen. Sada važeća Uredba problematiku izračuna OMJU prepustila je jedinicama lokalne samouprave, smatramo da bi tako trebalo i ostati kako bi se problemi na terenu mogli uspješnije rješavati. Gradnja sustava održivoga gospodarenja otpadom nipošto nije brz i jednostavan posao, koji se jednoznačno može izvesti u svim krajevima Republike Hrvatske jer ni problemi s kojima se JLS kao nositelji suočavaju nisu jednaki. Specifičnost je naše države da na relativno malome području ima potpuno različita područja i izazove uspostave sustava. Različiti su problemi u velikim gradovima od onih u depopuliranoj Lici, Gorskom Kotaru ili Slavoniji. Turistički krajevi imaju ogromne sezonske oscilacije i problem otežane gradnje sustava jer oni moraju zadovoljavati vršno sezonsko opterećenje, a van sezone za potrebe domicilnog stanovništva predimenzionirani sustav samo izaziva povećane troškove. Definicija OMJU iz sada važećeg teksta Uredbe jasno ukazuje da je plaćaju svi korisnici javne usluge cijele godine, te da je jedini izuzetak nekretnina koja se uopće ne koristi. Ekonomski gledano, iz OMJU se pokrivaju troškovi korištenja reciklažnog i mobilnog reciklažnog dvorišta u okviru javne usluge, prijevoza i obrade glomaznog otpada u okviru javne usluge, sakupljanja i obrade biootpada, odvojenog sakupljanja reciklabilnog otpada itd. Detaljnim propisivanjem kategorija na nivou države dolazimo do nekoliko nelogičnosti: 1. što sa miješanim komunalnim otpadom koji potječe od u tabeli nespomenutih djelatnosti, kako kategorizirati subjekte koji se nespomenutim djelatnostima bave, 2. što sa stambenim objektima u kojima ljudi žive, ali i iznajmljuju ih turistima - kako ih uopće kategorizirati, 3. veliki i mali korisnici javne usluge iz neke kategorije / potkategorije plaćaju jednak OMJU, što je izrazito nepravedno prema malim korisnicima. | Djelomično prihvaćen | Izmjena načina određivanja OMJU predložena je upravo kako bi se ubuduće izbjegle poteškoće koje su nastale u određenom broju JLS u svezi obračuna iste. Uredba ne propisuje koje pojedinačne vrste troškova je potrebno financirati iz kojih pojedinačnih vrsta prihoda davatelja javne usluge. Prilog I će se doraditi. OMJU plaćaju svi u određenoj kategoriji jednako, te možebitna „nepravda“ ne nastaje iz navedene odredbe Uredbe već može nastati iz cijene koju određuje JLS. |
25 | UDRUŽENJE OBRTNIKA PULA | UREDBU, Članak 2. | Kategoriziranje korisnika radi utvrđivanje različite jedinične cijene za istu vrstu usluge protivno je odredbama ZOGO-a. Cijena može biti određena samo prema količini miješanog komunalnog otpada, a nije bitno tko ga i iz koje djelatnosti stvara. To je uvijek ista kategorija otpada. Platežna moć korisnika ne može biti opravdani kriterij za različite cijene. | Nije prihvaćen | Jedinična cijena za količinu predanog otpada ne razlikuje se za kategoriju kućanstvo i kategoriju koja nije kućanstvo. |
26 | 1. MAJ d.o.o. Labin | UREDBU, Članak 2. | Iz članka 3.a nejasno je kako se kategoriziraju korisnici nekretnine (stambenog objekta) koji na istom obračunskom mjestu na kojem iznajmljuju nekretninu (stambeni objekt) imaju i prebivalište. | Primljeno na znanje | OMJU nije povezana ni s količinom otpada ni s veličinom spremnika. Razlike u količinama otpada u obračunu cijene javne usluge očituju se kroz element cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalno otpada kako je to i propisano člankom 20. Uredbe. |
27 | USLUGA d.o.o. | UREDBU, Članak 2. | U točci 2. članka 3a kao primjer povremenog korištenja nekretnine u svrhu stanovanja, navode se vlasnici nekretnina za odmor, a u Prilogu I. Popis potkategorija korisnika koji nisu kućanstva prema djelatnostima, pod točkom V. navodi se „Smještajni objekti - fizičke osobe: korisnici koji pružaju smještaj u objektu iznajmljivanjem (soba/apartmana/kuće za odmor i sl.)“, može se stvoriti krivi dojam da se nekretnine koje se koriste za odmor i iznajmljuju se, ne spadaju u djelatnost odnosno u kategoriju koja nije kućanstvo. Predlažemo da se u točci 2. članka 3a kao primjer povremenog korištenja nekretnine u svrhu stanovanja, navede “(npr. vlasnici stanova, obiteljskih kuća, nekretnina za odmor, ako pobrojane služe osobnim potrebama”) U točci 2. članka 3.a navedeno je da se „Korisnik iz stavka 1. podtočke 1. ovog članka…“, pošto podtočka nije označena brojem jedan, predlažemo umjesto podtočka navesti alineja. | Primljeno na znanje | Iznajmljivanje nekretnine za odmor spada, u smislu odredbi Uredbe, u obavljanje djelatnost, a kako bi se izbjegle nejasnoće odredba će se doraditi. |
28 | HGK | UREDBU, Članak 2. | Grupacija održavanja čistoće Udruženja komunalnoga gospodarstva HGK predlaže u novom članku 3.a stavak 3. izmijeniti tako da glasi: „ (3) Korisnik iz stavka 1. podtočke 2. ovoga članka korisnik je javne usluge koji nije razvrstan u kategoriju korisnika kućanstvo, a koji nekretninu koristi u svrhu obavljanja djelatnosti.“. Grupacija smatra da je ova izmjena potrebna zato što Prilog I. nije konačni popis djelatnosti koje se pojavljuju na terenu, svrstavanje nije posve logično te nije pravedno. | Djelomično prihvaćen | Prilog I će se doraditi. |
29 | DRAŽEN ANIČIĆ | UREDBU, Članak 2. | Novo dodani članak 3.a u cijelosti je suprotan ZOGO-u te se mora ukinuti. 1. ZOGO ne poznaje nikakvo razvrstavanje korisnika javne usluge u kategorije kako bi se pojedinoj kategoriji korisnika odlukom JLS mogla propisati različita cijena usluge, pa ni različita cijena minimalne javne usluge (mjesečni paušal) ‒ nego izričito propisuje da se cijena određuje SAMO srazmjerno količini predanog otpada koji se mora evidentirati. Tako ZOGO-a propisuje: U članku 33, stavak 2 da je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge ... razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju ... U članku 33, stavak 4 da je davatelj usluge dužan u cijenu javne usluge ... uključiti sljedeće troškove: troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove propisane uredbom iz članka 29. stavka 10. Zakona. U članku 33., stavak 3 da je davatelj usluge dužan je voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine (kaznena odredba za nevođenje evidencije navedena je u članku 171(1) točka 5. U članku 171, stavak 1, točke 2. i 3. da će se novčanom kaznom kazniti za prekršaj davatelj usluge ako ne obračunava troškove za obavljanje javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada sukladno načelu »onečišćivač plaća«, razmjerno količini predanog otpada. U izmjenama i dopunama ZOGO-a (NN 14/19) propisan je novi tekst članka 30. st.(9) koji glasi: Kriterij obračuna količine otpada iz stavka 7. točke 1. ovoga članka je masa predanog otpada u obračunskom razdoblju ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju. 2. U predmetu KLASA 040-01/18-01/07 od 11.3.2019., prije samo četiri mjeseca, Ministarstvo (MZOE) je o kategorizaciji korisnika zauzelo ovakvo stajalište koje je potpisao ministar Čorić i uputio ga Vladi RH: "Korisnik javne usluge ... isključivo je određen vlasništvom nekretnine ... te su u smislu Zakona svi vlasnici nekretnina ... izjednačeni u obvezi snošenja troškova gospodarenja komunalnim otpadom, odnosno ne razlikuju se brojem kvadrata, brojem kreveta ili brojem članova kućanstva. .... Propisivanjem različitih cijena obvezne minimalne javne usluge za različite "kategorije korisnika" te korisnike se ne potiče da odvojeno predaju otpad, a što je svrha koju je potrebno postići obveznom minimalnom javnom uslugom." Neobično je da se sada u prijedlogu izmjena i dopuna Uredbe predlaže potpuno suprotno rješenje. 3. Kako prema ZOGO-u i Uredbi SVI troškovi poslovanja davatelja javne usluge moraju biti uključeni u cijenu usluge kako bi sustav funkcionirao financijski održivo, jedino na zakonu osnovano rješenje jest da i cijena minimalne javne usluge bude izražena jediničnom cijenom tj. kuna/litra predanog miješanog komunalnog otpada (MKO). Tako određena cijena na zakonit će način oživotvoriti načelo „onečišćivač plaća“ i stimulirati korisnike na odvajanje reciklabilnog otpada. Elementarna je matematička operacija podijeliti sve stalne i varijabilne troškove s godišnjom količinom prikupljenoga/predanoga MKO i dobiti jediničnu cijenu (kuna/litra) javne usluge. Koliki se udio u toj cijeni odnosi na pokrivanje stalnih a koliki na pokrivanje varijabilnih troškova korisnika u krajnjoj liniji ne zanima. Svako razvrstavanje korisnika usluga na kategorije i podkategorije postaje suvišno, sustav je u cijelosti za sve pravedan jer obračun ovisi samo o količini predanoga miješanog komunalnog otpada. Takav način izračuna cijene javne usluge detaljno je bio prikazan u članku 7. Naputka o načinu izračuna naknade gospodarenja komunalnim otpadom (NN 129/11). Iako Naputak više nije na snazi, postupak izračuna cijene javne usluge zasnovan na volumenu predanoga otpada u cijelosti odgovara odredbama ZOGO-a Ako cijena minimalne javne usluge koja se naplaćuje kao paušal iznosi 80-90 % ukupnog troška za pojedinog korisnika (što je aktualno stanje u cijeloj državi), onda je zakonsko načelo „onečišćivač plaća“ u cijelosti izigrano, a korisnik uopće nije stimuliran za odvajanje reciklabilnog otpada. Potpuno je proizvoljno stajalište da iz ZOGO-a i Uredbe proizlazi da se troškovi nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i drugi troškovi smiju naplaćivati od korisnika tijekom cijele godine u vidu mjesečnog paušala a ne srazmjerno količini predanoga MKO. Prema Zakonu o obveznim odnosima prodaja roba i davanje usluge u svemu su izjednačeni. Što bi rekao predlagač ovog propisa kad bi na ulazu u Konzum/Spar/Lidl/Plodine, prije nego što bi išta kupio, kao kupac prvo morao platiti paušalno određenu „ulaznicu“ kojom će trgovac pokriti svoje stalne troškove poslovanja, a tek potom imao pristup izloženoj robi? Zakonom o zaštiti potrošača (NN 41/14) u članku 5. propisano je da se u cijenu robe/usluge ugrađuju svi troškovi poslovanja i utvrđuje cijena za jedinicu mjere: »Cijena za jedinicu mjere« je konačna cijena u kunama, za jedan kilogram, jednu litru, jedan metar, jedan četvorni metar ili jedan kubni metar proizvoda ili neka druga jedinica količine koja se općenito ili uobičajeno koristi kod prodaje proizvoda na području Republike Hrvatske, a koja uključuje porez na dodanu vrijednost. 4. Predloženom izmjenom Uredbe neki bi se korisnici stavili u neravnopravan položaj u odnosu na druge jer bi isti iznos obvezne minimalne javne usluge (mjesečni paušal) plaćalo samačko kućanstvo i kućanstvno s deset osoba, kao i oni koji uslugu koriste povremeno i oni koji ju koriste cijelu godinu, iako je očito da svaki od njih proizvodi bitno različite količine MKO. Prema PRILOGU I. isti bi mjesečni paušal plaćala škola s 40 i 400 djece, bolnica i dom za starije osobe s 20 i 200 kreveta, a znatno veći paušal hoteli i to neovisno o broju kreveta. Isti bi paušal plaćao restoran koji postuje cijelu godinu i konoba koja radi tri mjeseca godišnje. Pa ne proizvodi miješani komunalni otpad „djelatnost“ vlasnika nekretnine nego broj osoba koji u njoj radi ili živi! A to se mjeri količinom predanoga MKO-a koji se evidentira u obračunskom razdoblju. 5. Propisivanje obvezne minimalne javne usluge koja ZOGO-om nije propisana protivno je člancima 3 i 5 Ustava RH. Time su povrijeđena načela socijalne pravde i vladavine prava kao najviših vrednota ustavnog poretka RH. Istodobno se krši i odredba jednakosti svih pred zakonom. 6. Propisivanje obvezne minimalne javne usluge tipični je slučaj stjecanja bez osnove: želi se naplatiti usluga koja nije pružena (isporučena). To je obvezivanje korisnika usluge na plaćanje neduga (condictio indebiti), a za davatelja usluge stjecanje s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila (condictio causa dana, causa non secuta). Stoga je propisivanje takve obveze suprotno članku 1111. Zakona o obveznim odnosima. Nedopustivo je da si obvezom plaćanja paušala od korisnika davatelj usluge osigurava stalni prihod bez rada. 7. Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi Usoz-3/16 (Narodne novine 108/16 od 23. studenog 2016.) ovako je presudio vezano na naplaćivanje javne usluge prikupljanja komunalnog otpada koja nije pružena: „Budući da ZAKON (ZOGO) naprijed navedenim odredbama osigurava primjenu načela »onečišćivač plaća«, pri čemu ne propisuje mogućnost naplate usluge koja stvarno nije pružena, a troškove tzv. »hladnog pogona« koji se odnose na troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove propisane uredbom iz članka 29. stavka 10. tog Zakona, davatelj usluge je dužan uračunati u cijenu javne usluge, sud je ukinuo odredbe ... kojima je bilo omogućeno naplaćivanje usluge mimo načela »onečišćivač plaća“. Ustavni sud je u svojoj Odluci broj: U-III-6143/2016 od 22. ožujka 2017. odlučujući o ustavnoj tužbi jedinice lokalne samouprave na navedenu presudu Visokog upravnog suda RH u točki 21. zaključio: Ustavni sud smatra pravilnim stajalište Visokog upravnog suda prema kojemu ZOGO ne propisuje mogućnost naplate usluge koja stvarno nije pružena. 8. U ZOGO-u ne postoji nikakva naznaka mogućnosti razvrstavanja korisnika na fizičke i pravne osobe kako je to navedeno u članku 3.a i PRILOGU I. pa to nije dopušteno načiniti ni u Uredbi koja je provedbeni propis. Pravno stajalište o tome zauzeo je već ranije Ustavni sud RH. Primjerice: ‒ Odlučujući o ustavnoj odredbi po kojoj propis mora biti suglasan sa zakonom u Odluci Ustavnog suda U-II-6253/2013 od 4.11.2014. (NN 136/14), u točki 11. navedeno je: Donošenje propisa za provedbu zakona oblik je normativne djelatnosti tijela državne uprave, budući da im zakoni izrijekom omogućavaju donošenje propisa podzakonske prirode (pravilnika, naredbi, naputaka). Ova normativna funkcija ograničena je sljedećim: propisi koje donose moraju imati isključivo provedbeni karakter jer se njima osigurava provedba zakona i drugih propisa. Za njihovo donošenje tijelo državne uprave mora biti izrijekom zakonom ovlašteno i mogu se donositi samo u granicama dane ovlasti (stajalište Ustavnog suda iz rješenja broj: U-I-38/2000 od 15. studenoga 2000.). ... Stoga provedbeni propis samo razrađuje zakonske odredbe te se njegov donositelj mora kretati u okviru ovlaštenja koja su mu zakonom dana.“ ‒ U Odluci Ustavnoga suda RH U-II/755/2011 od 14.2.2012. (NN 22/12) navedeno je: Kada je predmet ustavnosudske ocjene drugi propis, koji se u pravilu donosi radi provedbe zakona, on mora biti u skladu sa zakonom na temelju kojega je donesen, a potom i s Ustavom. Kada se članak 3.a u cijelosti ukine nepotrebne postaju odredbe članka 4, stavak 1, točka 7 članka 4, novih stavaka 8 i 9 članka 14, stavka 2, nove točke 3 članka 14, novih stavaka 11 i 12 članka 17, stavka 1, točke 1, nove podtočke 2 Prilog I. u cijelosti | Nije prihvaćen | Članak 33. stavak 2. Zakona propisuje da obračun javne usluge mora biti u skladu s Uredbom, te se obračun uređuje Uredbom, a OMJU je sastavnica obračuna cijene javne usluge i nije zasebna usluga. Sukladno članku 33. stavku 1. Zakona, davatelj usluge dužan je obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. Zakona na način kojim se osigurava primjena načela »onečišćivač plaća«, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge sukladno odredbama ovoga Zakona, Uredbe i odluke iz članka 30. stavka 7. ovoga Zakona. Mišljenje Ministarstva se daje na temelju tada važećih propisa i odnosi se na pojedinačnu specifičnu situaciju, a ne na opći slučaj (JLS nije mogla određivati kategorije korisnika, a niti po ovom prijedlogu izmjene Uredbe to nije dano u ovlast JLS) |
30 | SONJA POLONIJO | UREDBU, Članak 2. | Dodavanje ovog članka smatram potpuno nepotrebnim, jer u osnovi dovodi do pretjeranog kompliciranja u nastojanju da se što preciznije uredi materija. Tabela s djelatnostima iz Priloga I. teži jednoznačnom uređenju problematike naplate OMJU na cijelom području Republike Hrvatske bez obzira što je specifičnost naše države da na relativno malome području ima potpuno različita područja (veliki gradovi, depopulirana Lika, Gorski Kotar, turistički krajevi s ogromnim sezonskim oscilacijama u kojima se sustavi moraju graditi na način da zadovoljavaju vršno sezonsko opterećenje, a van sezone predimenzionirani sustav samo izaziva povećane troškove itd.). Definicija OMJU iz sada važećeg teksta Uredbe jasno ukazuje da je plaćaju svi korisnici javne usluge cijele godine, te da je jedini izuzetak nekretnina koja se uopće ne koristi. Ekonomski gledano, iz OMJU se pokrivaju troškovi korištenja reciklažnog i mobilnog reciklažnog dvorišta u okviru javne usluge, prijevoza i obrade glomaznog otpada u okviru javne usluge, sakupljanja i obrade biootpada, odvojenog sakupljanja reciklabilnog otpada itd. Detaljnim propisivanjem kategorija na nivou države dolazimo do 2 nelogičnosti: 1. što sa miješanim komunalnim otpadom koji potječe od u tabeli nespomenutih djelatnosti, 2. što sa stambenim objektima u kojima ljudi žive, ali i iznajmljuju ih turistima - kako ih uopće kategorizirati. Važeća Uredba problematiku izračuna OMJU prepustila je jedinicama lokalne samouprave, smatram da bi tako trebalo i ostati kako bi se problemi mogli uspješnije rješavati na terenu. | Djelomično prihvaćen | Uredba ne propisuje koje pojedinačne vrste troškova je potrebno financirati iz kojih pojedinačnih vrsta prihoda davatelja javne usluge. Obveza plaćanja OMJU u svim obračunskim razdobljima propisana je važećom Uredbom i navedeno se ovim prijedlogom ne mijenja. Uočeni nedostaci u Prilogu I će se doraditi da obuhvate sve djelatnosti, kao i odredbe o obračunskom mjestu i kategorizaciji |
31 | GKP Komunalac d.o.o. | UREDBU, Članak 2. | Uskladiti s člankom 191. Zakona o socijalnoj skrbi: „Ustanove socijalne skrbi i druge pravne osobe odnosno obrtnici koji pružaju socijalne usluge te fizičke osobe koje profesionalno obavljaju djelatnost socijalne skrbi izjednačene su s kućanstvima u plaćanju cijene po povlaštenim uvjetima za korištenja vodoopskrbe i odvodnje i drugih komunalnih usluga te za plaćanje naknade za RTV pristojbu“. | Djelomično prihvaćen | Uredbom se ne propisuju povlašteni uvjeti korištenja javne usluge |
32 | ANTE TIČIĆ | UREDBU, Članak 2. | Prijedlog: Brisati članak 2. Nacrta prijedloga. Obrazloženje: Osim što je razvrstavanje korisnika iz prijedloga članka 2. Nacrta suprotno odredbi članka 30. stavak 5. Zakona razvrstavanje nije jasno za vlasnike nekretnina koji žive u svojim nekretninama, a dio te nekretnine iznajmljuju drugim osobama. Jesu li oni kućanstvo ili nisu. Odgovor na pitanje dali su iznajmljivači kućanstvo daje Ministarstvo turizma od 7.11.2017.godine na isti upit konstatira: smještaj u sobi, apartmanu i kući za odmor najviše deset soba, odnosno 20 kreveta smatraju se ugostiteljske usluge …. koje pružaju iznajmljivači dakle fizičke osobe-građani, u stambenim objektima, a ne u objektima poslovne namijene.” Ocjenjujem da je se nudi članak 2. Nacrta iz razloga da bi se našlo pravno utemeljenje (bez ovlaštenja iz Zakona) za naplatu povećanih usluga prema kategorijama djelatnosti gdje su pored pravnih osoba bez ovlaštenja iz zakona (miješaju i kruške i jabuke) na način da su u grupaciju pravnih osoba dodani i fizičke osobe - točkom V. Potkategorije, bez kriterija o načinu utvrđivanja koeficijenata opterećenja koji su očito prepušteni davateljima usluga. | Djelomično prihvaćen | Uredbom se ne uređuje namjena objekta, niti je predviđeno uvođenja „koeficijenata opterećenja“ jer se navedeno realizira kroz obračun cijene za količinu predanog miješanog komunalnog otpada. Nadalje, članak 33. stavak 2. Zakona propisuje da obračun javne usluge mora biti u skladu s Uredbom, te se obračun uređuje Uredbom, a OMJU je sastavnica obračuna cijene javne usluge i nije zasebna usluga Odredba o obračunskom mjestu će se doraditi |
33 | Udruga za zaštitu prava potrošača "Splitski potrošač" | UREDBU, Članak 2. | Predlažemo brisati članak 2. budući kategorije korisnika iz prijedloga nemaju utemeljenje u Zakonu, a niti je u skladu sa odredbom Direktive 2008/98/EZ Europskog parčamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008., kojom je utvrđeno da je proizvođač otpada svaka OSOBA čijom aktivnošću nastaje otpad .... Uostalom Uredba nema ovlaštenje da razvrstava korisnike suprotno odredbi čl.30.st.5. ZOGO. | Nije prihvaćen | Članak 33. stavak 2. Zakona propisuje da obračun javne usluge mora biti u skladu s Uredbom, te se obračun uređuje Uredbom, a OMJU je sastavnica obračuna cijene javne usluge i nije zasebna usluga. Korisnik usluge je određen člankom 30. stavkom 5. Zakona, a kategorije se odnose na korisnike usluge kako su određeni Zakonom |
34 | LOPAR VRUTAK D.O.O. | UREDBU, Članak 3. | Članak 3. stavak 5... "a najviše do iznosa ukupne godišnje cijene javne usluge korisnika" Ako korisnik ne odlaže otpad u spremnik za MKO na propisani način kako izračunati ukupnu godišnju cijenu javne usluge korisnika?? Ćlanak 3. stavak 6. Standardna veličina i druga bitna svojstva spremnika.... Na temelju kojeg kriterija ponuditi veličinu spremnika? Članak 3. stavak 8. i 9. Izjednačavanje CMJU za sve korisnike kategorije kućanstvo i kategorije koje nije kućanstvo u istoj podkategoriji (npr. KAMP) nije pravično i narušava se temeljno načelo "onečišćivač plaća." Posljedica ovog stavka uredbe je da obiteljski npr. KAMP s kapacitetom od 50 smještajnih jedinica i KAMP s 5000 smještajnih jedinica plaćaju istu cijenu CMJU i tako se drastično narušava načelo onečišćivač plaća, jer trošak zbrinjavanja odvojeno prikupljenih vrsta otpada nekoliko puta prekoračuje vrijednost zbrinjavanja mješanog komunalnog otpada iako ga predajemo županijskom centru. | Djelomično prihvaćen | Odredba o ugovornoj kazni će se doraditi. Davatelj javne usluge je dužan odrediti koji će spremnik ponuditi korisniku u prijedlogu Izjave, a kriteriji za odabir tog prijedloga nisu propisani. OMJU nije povezana ni s količinom otpada ni s veličinom spremnika. Razlike u količinama otpada u obračunu cijene javne usluge očituju se kroz element cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalno otpada kako je to i propisano člankom 20. Uredbe. Neprimjerenost može nastati kad su omjeri cijena OMJU i cijena u cjeniku davatelja javne usluge neadekvatni, no navedeno je u nadležnosti JLS. |
35 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | UREDBU, Članak 3. | Smatramo da je potrebno propisati gornju granicu cijene OMJU, budući se na dosadašnji način omogućilo JLS da propisuju cijenu OMJU u visini od 80-90% cijene javne usluge. Naime, ukoliko građani direktno mogu utjecati samo na 10-20% cijene javne usluge, isto ne predstavlja motivirajući faktor koji bi potaknuo veće i kvalitetnije razvrstavanje otpada, odnosno predaju manje količine miješanog komunalnog otpada od strane građana, što je u suprotnosti s načelom „Onečišćivač plaća“. Također, potrebno je uvesti smanjenje cijene za korisnike koji kompostiraju vlastiti biootpad, što je moguće kroz smanjenje cijene OMJU za te korisnike. | Nije prihvaćen | JLS određuju cijenu javne usluge, a izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave je dužno, prije nego je dana suglasnost na prijedlog cjenika odnosno prijedlog izmjene cjenika, provjeriti da je prijedlog cjenika sukladan Zakonu, ovoj Uredbi i Odluci i da su predložene cijene takve da potiču korisnika usluge da odvojeno predaje biorazgradivi komunalni otpad, reciklabilni komunalni otpad, glomazni otpad i problematični otpad od miješanog komunalnog otpada te da, kad je to primjenjivo, kompostira biootpad, kako je to i propisano člankom 19. stavkom 3. Uredbe. |
36 | Usluga Poreč d.o.o. | UREDBU, Članak 3. | stavak 8: U slučaju primjene cijene obvezne minimalne javne usluge jedinstvene za sve korisnike kućanstvo - proizlazi da će kućanstvo sa 1 ili dva člana imati istu cijenu CMJU za minimalni spremnik kao i višečlano kućanstvo, što iste dovodi u znatno nepovoljniji položaj. Predlaže se da osnovu za izračun cijene minimalne javne usluge za kategoriju kućanstvo čini litra otpada, te da ista bude jednaka svim korisnicima iz kategorije kućanstvo. Isto će biti pravednije, budući će se cijena minimalne javne usluge razlikovati ovisno o volumenu spremnika. | Nije prihvaćen | OMJU nije povezana ni s količinom otpada ni s veličinom spremnika. Razlike u količinama otpada u obračunu cijene javne usluge očituju se kroz element cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalno otpada kako je to i propisano člankom 20. Uredbe. |
37 | Usluga Poreč d.o.o. | UREDBU, Članak 3. | U članku 4. stavku 1. točka 7: Nejasno da li JLS u Odluci mora definirati točan iznos u kunama ili samo način i model izračuna. | Prihvaćen | Odredba će se doraditi |
38 | Ponikve eko otok Krk d.o.o. | UREDBU, Članak 3. | Stava smo da izjednačavanje cijene obvezne minimalne javne usluge za sve korisnike kategorije kućanstvo ili privreda nije pravično i narušava temeljno načelo „onečišćivač plaća“ Obrazloženje: cijena javne usluge sastoji se iz: a) Cijene javne usluge za količinu predanog MKO b) Cijene obvezne minimalne javne usluge c) Ugovorne kazne Varijabilni dio cijene pokriva troškove zbrinjavanja MKO i taj dio je srazmjeran količini predanog miješanog komunalnog otpada budući postoji obveza mjerenja količine predanog MKO. Iz navedenog proizlazi da sve ostale troškove (troškovi odvojenog prikupljanja otpada, rada reciklažnog dvorišta, sortiranja, kompostiranja, skupljanja glomaznog otpada,...) a koje je davatelj usluge dužan osigurati, mora pokriti obvezna minimalna javna usluga. Stava smo da zbog gore navedenih razloga obvezna minimalna javna usluga ne može biti ista za sve korisnike unutar neke kategorije, već mora biti različita ovisno o potencijalu stvaranja otpada odnosno opterećenja na komunalni sustav koji je davatelj usluge dužan osigurati. propisivanjem iste visine paušala narušava se načelo onečišćivač plaća. Nije ispravno tumačiti da će se razlika ostvariti na varijabilnom djelu jer on bilježi samo MKO. Tekst postojeće Uredbe dozvoljava jedinicama lokalne samouprave da samostalno na svom području odrede kriterije za obračun obvezne minimalne javne usluge, čime Uredba uvažava lokalne različitosti i specifičnosti. Nadalje, komunalna društva su već počela primjenjivati cjenike na temelju Uredbe, ulažu se napori u izgradnju reciklažnih dvorišta i povećanje udjela odvojenog prikupljanja otpada, te smo stava da se taj dio ne treba mjenjati. Stava smo da se navedeni stavci 6, 8 i 9 članka 3. članci brišu u cjelosti. | Nije prihvaćen | Uredba ne propisuje koje pojedinačne vrste troškova je potrebno financirati iz kojih pojedinačnih vrsta prihoda davatelja javne usluge. Upravo uvažavajući argument specifičnosti svake JLS u važeću Uredbu ugrađena je odredba da se Odlukom JLS uređuju odredbe o cijeni OMJU, međutim nakon skoro dvije godine primjene jasno je da u brojnim JLS navedeno rješenje nije dobro provedeno, a prijedlogom izmjene navedeno se nastoji unaprijediti uvođenjem jednoobraznog jednostavnog način obračuna OMJU. |
39 | Zagrebački holding d.o.o. | UREDBU, Članak 3. | U članku 4. stavak 5. na kraju teksta dodati rečenicu: Navedeno ograničenje se ne odnosi na ugovorne kazne koje se izriču pojedinom korisniku temeljem ponovljenog postupka suprotnog ugovoru. Obrazloženje: smisao ove odredbe koju predlaže Ministarstvo je da se zaštite korisnici od ugovornih kazni koje po svom iznosu premašuju troškove sanacije istih. Istodobno, ova odredba ne bi smjela omogućiti korisnicima usluge da zloupotrebljavaju sustav te da steknu korist od nepridržavanja ugovornih obveza. Iz navedenog razloga predlaže se da se ista primjenjuje samo kod prvog prekršaja po istoj osnovi kako se ne bi stimuliralo namjerno ne pridržavanje propisa. Istodobno, smatra se da je ograničenje koje se veže za ukupnu cijenu usluge problematično jer će iznosi biti varijabilni tako da će teško biti točno odrediti koji je to godišnji iznos (osim ako se neće uzimati prošlogodišnji iznos, ali bi to onda trebalo precizirati u Uredbi). | Djelomično prihvaćen | Odredba o ugovornoj kazni će se doraditi. |
40 | Vesna Centa | UREDBU, Članak 3. | EKO-FLOR PLUS d.o.o Potrebno jasnije definirati koji su kriteriji za odlučivanje o proimjerenosti potrebe. na ovaj način korisnici mogu proizvoljno odlučivati o volumenu spremnika koji žele koristiti, a isto u praksi nije provedivo niti za JLS niti za davatelje javne usluge. Potrebno jasnije definirati da li se odredba o jedinstvenoj cijeni odnosi na sve korisnike u kategoriji kućanstvo bez obzira koji spremnik imaju zadužen. U cilju poticanja smanjenja otpada potrebno Uredbom omogućiti davanje određenih popusta na cijenu minimalne javne usluge korisnicima koji se odluče na kućno kompostiranje biootpada. | Prihvaćen | Odredba o primjerenosti spremnika će se doraditi. Važeća Uredba omogućuje korisnicima da odlučuju o spremniku kojeg žele koristiti ( od spremnika koji odgovaraju standardnim veličinama i drugim bitnim svojstvima spremnika za sakupljanje otpada kako su određena Odlukom JLS) i navedeno se ovim prijedlogom ne mijenja. Člankom 19. stavkom 3. Uredbe propisano je da izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave je dužno, prije nego je dana suglasnost na prijedlog cjenika odnosno prijedlog izmjene cjenika, provjeriti da je prijedlog cjenika sukladan Zakonu, ovoj Uredbi i Odluci i da su predložene cijene takve da potiču korisnika usluge da odvojeno predaje biorazgradivi komunalni otpad, reciklabilni komunalni otpad, glomazni otpad i problematični otpad od miješanog komunalnog otpada te da, kad je to primjenjivo, kompostira biootpad. |
41 | Udruženje obrtnika Zadar | UREDBU, Članak 3. | Uvođenje jedinstvene cijene obvezne minimalne javne usluge za sve korisnike javne usluge razvrstane u kategoriju korisnika kućanstvo, kao i za sve korisnike javne usluge razvrstane u kategoriju korisnika koji nije kućanstvo unutar iste potkategorije djelatnosti iz Priloga I. ove Uredbe potpuno je nelogično, nerazmjerno i nepravedno, te smatramo da bi COMJU trebala pratiti volumene spremnika koji je korisnik Izjavama izabrao sukladno svojim potrebama. Realizacija ove odredbe proizvela bi nove negativne financijske posljedice i bespotrebno opteretila poslovanje onih najmanjih gospodarskih subjekata koji ujedno proizvode i najmanje količine otpada te relativno malo opterećuju komunalni sustav, dok bi kod većih došlo do rasterećenja i smanjenja mjesečnih iznosa za odvoz komunalnog otpada. Primjera radi, istu cijenu odvoza komunalnog otpada trebali bi plaćati kućanstvo u kojem živi jedna osoba, kao i višečlana kućanstva, iako je notorna činjenica da veći broj osoba proizvodi veću količinu otpada. Nadalje, što se tiče gospodarskih subjekata, ili kako ih uredba nespretno naziva „korisnik koji nije kućanstvo“, isti su tablično podijeljeni u Prilogu I. u potkategorije kojima bi pružatelji usluga trebali propisati različite cijene usluge odvoza komunalnog otpada, sukladno „odokativno“ utvrđenim karakteristikama proizvodnje komunalnog otpada po pojedinoj kategoriji. Budući među gospodarskim subjektima imamo široku lepezu korisnika, od onih malih koji nemaju zaposlenih, do velikih subjekata sa nekoliko stotina zaposlenih, a samim time i različitim količinama proizvedenog otpada, u potpunosti je nelogično da i „mali“ i „veliki“ gospodarski subjekti koji pripadaju u istu kategoriju plaćaju jednake iznose odvoza komunalnog otpada. Po toj logici, primjerice u potkategoriju VI. spadaju i turistička naselja i hosteli, pa bi smještajni objekti sa nekoliko stotina smještajnih jedinica, kao i mali hostel sa nekoliko soba, trebali plaćati jednaku cijenu odvoza komunalnog otpada, iako je evidentno da su količine proizvedenog i predanog otpada između takvih različitih korisnika u potpunom nesrazmjeru. | Nije prihvaćen | OMJU nije povezana ni s količinom otpada ni s veličinom spremnika. Razlike u količinama otpada u obračunu cijene javne usluge očituju se kroz element cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalno otpada kako je to i propisano člankom 20. Uredbe. Dodatno, cijene se ne određuju Uredbom već Odlukom JLS i cjenikom davatelja javne usluge. |
42 | KD Čistoća d.o.o. Rijeka | UREDBU, Članak 3. | U stavku 8. predlaže se na kraj, umjesto točke dodati: „ , s obzirom na zapreminu i količinu spremnika korisnika.“ Predlaže se da stavak 9 glasi: „Cijena obvezne minimalne javne usluge jednaka je za sve korisnike javne usluge razvrstane u kategoriju korisnika koji nije kućanstvo unutar iste potkategorije djelatnosti, s obzirom na zapreminu i količinu spremnika korisnika“ | Nije prihvaćen | OMJU nije povezana ni s količinom otpada ni s veličinom spremnika. Razlike u količinama otpada u obračunu cijene javne usluge očituju se kroz element cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalno otpada kako je to i propisano člankom 20. Uredbe. |
43 | ČISTOĆA d.o.o. ZADAR | UREDBU, Članak 3. | U stavku (8) smatramo da je jednaka COMJU za sve korisnike iste kategorije / potkategorije krajnje nepravedna prema malim korisnicima. Na ovaj način će samačka kućanstva s jednim članom kućanstva plaćati jednaku COMJU kao i kućanstva sa više članova. Ovo nije pravedno već i zbog toga što će veliki daleko više koristiti "besplatno" reciklažno dvorište, usluge odvoza glomaznog otpada, skupljanje reciklabilnog otpada itd. od malih, koji će onda solidarno snositi troškove koje su u većem obimu stvorili veliki ili veći korisnici. Važeća Uredba problematiku izračuna COMJU prepustila je jedinicama lokalne samouprave, smatramo da bi tako trebalo i ostati kako bi se problemi mogli uspješnije rješavati na terenu. Također u stavku (9) Prilog I. nije konačni popis djelatnosti koje se pojavljuju na terenu, svrstavanje nije posve logično te nije pravedno i treba ga izbaciti. Slijedom Priloga I. svi poslovni korisnici razvrstani su u VII potkategorija. Dakle, svi poslovni korisnici u pojedinoj potkategoriji trebali bi imati istu cijenu obvezne minimalne javne usluge bez obzira na veličinu, npr. turističko naselje sa 200 smještajnih jedinica i hostel sa 5 smještajnih jedinica plaćao bi istu cijenu obvezne minimalne javne usluge što je potpuno neprihvatljivo. Važeća Uredba problematiku izračuna COMJU prepustila je jedinicama lokalne samouprave, smatramo da bi tako trebalo i ostati kako bi se problemi mogli uspješnije rješavati na terenu. | Djelomično prihvaćen | OMJU nije povezana ni s količinom otpada ni s veličinom spremnika. Razlike u količinama otpada u obračunu cijene javne usluge očituju se kroz element cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalno otpada kako je to i propisano člankom 20. Uredbe. Dodatno, cijene se ne određuju Uredbom već Odlukom JLS i cjenikom davatelja javne usluge. Prilog I će se doraditi. Upravo uvažavajući argument specifičnosti svake JLS u važeću Uredbu ugrađena je odredba da se Odlukom JLS uređuju odredbe o cijeni OMJU, međutim nakon skoro dvije godine primjene jasno je da u brojnim JLS navedeno rješenje nije dobro provedeno, a prijedlogom izmjene navedeno se nastoji unaprijediti uvođenjem jednoobraznog jednostavnog način obračuna OMJU. |
44 | 6. MAJ d.o.o. | UREDBU, Članak 3. | Prijedlog: BRIŠE SE STAVAK 9.. Na našem području imamo autokamp kapaciteta 12 ljudi i autokamp kapaciteta 9.000 ljudi. Fiksni troškovi koje generiraju spomenuti subjekti, a ulaze u cijenu minimalne javne usluge, su neusporedivi. Postoje u svakoj poslovnoj djelatnosti toliko različitih problematika i specifičnih situacija, da je nemoguće to regulirati nikakvom uredbom. Npr. mala trgovina rukotvorina u centru od 4 m2 , ako mora plaćati istu cijenu minimalne javne usluge kao „Arena centar“ , ta ista CMJU bi za trgovinu rukotvorina iznosila više 1000 x od ukupnog prometa te iste trgovine. Ovo odredbe je „van svake pameti“ jer ne može se uspoređivati utjecaj poslovnog subjekta na CMJU samo na osnovu djelatnosti. Ako zakonodavac ustraje na ovakvom propisu, svi mali poduzetnici i obiteljske poslovne djelatnosti će zatvorit, jer će velika većina plaćati cijenu otpada veću nego što su im ukupni prihodi. | Nije prihvaćen | OMJU nije povezana ni s količinom otpada ni s veličinom spremnika. Razlike u količinama otpada u obračunu cijene javne usluge očituju se kroz element cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalno otpada kako je to i propisano člankom 20. Uredbe. Dodatno, cijene se ne određuju Uredbom već Odlukom JLS i cjenikom davatelja javne usluge. Neprimjerenost može nastati kad su omjeri cijena OMJU i cijena u cjeniku davatelja javne usluge neadekvatni, no navedeno je u nadležnosti JLS. |
45 | OPĆINA STARIGRAD | UREDBU, Članak 3. | Smatramo da nije korektno utvrditi jedinstvenu cijenu obvezne minimalne javne usluge za sve korisnike iz kategorije kućanstva iz razloga što je nepravedno da kućanstvo s 1 članom plaća jednaku cijenu održavanja sustava kao kućanstvo s više članova. Predlažemo osigurati mogućnost da se kategorija kućanstva podijeli u više podkategorija. Također u stavku 9. jednaka cijena za sve korisnike javne usluge iz potkategorije djelatnosti iz priloga I. ove Uredbe problematična je jer ne spadaju sve djelatnosti u iste razrede veličine, postoji razlika između poslovnih objekata npr. veliki marketi ili restorani s više zaposlenih i koji stvaraju veće količine otpada i malih obrta s jednim zaposlenim koji stvaraju malo ili uopće ne stvaraju otpad. Treba uvesti više podkategorija. | Nije prihvaćen | OMJU nije povezana ni s brojem članova kućanstva ni s količinom otpada. Razlike u količinama otpada u obračunu cijene javne usluge očituju se kroz element cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalno otpada kako je to i propisano člankom 20. Uredbe. Dodatno, cijene se ne određuju Uredbom već Odlukom JLS i cjenikom davatelja javne usluge. |
46 | PARK d.o.o. Buzet | UREDBU, Članak 3. | U svezi izmjena st. 5. kojem se dodaje ograničenje iznosa ugovorne kazne najviše do iznosa ukupne godišnje cijene javne usluge, nejasno je što s korisnicima koji ne plaćaju cijenu (jer ne koriste nekretninu), odnosno plaćaju samo cijenu OMJU, budući da po obrazloženjima ne produciraju mješani komunalni, te ne odlažu biorazgradivi komunalni otpad u spremnike? Mišljenja smo da iznos ugovorne kazne treba biti propisan točnim iznosom i transparentan prema svim korisnicima, te da za isto postupanje koje je u suprotnosti sa regulativom, slijedi svima jednaka, odrediva kazna. | Primljeno na znanje | Članak 4. stavak 1. točka 10. i stavak 5. važeće Uredbe propisuju da se Odlukom JLS uređuje ugovorna kazna te da odredbe o ugovornoj kazni sadrže popis postupaka čijim izvršenjem korisnik usluge postupa protivno Ugovoru, s pripadajućom cijenom i načinom utvrđivanja nužnih činjenica za obračun ugovorne kazne. Iznos ugovorne kazne određen za pojedino postupanje mora biti razmjeran troškovima uklanjanja posljedica takvog postupanja. |
47 | PARK d.o.o. Buzet | UREDBU, Članak 3. | Čl. 3. koji navodi da se mijenja čl. 4. uredbe na način da se iza stavka 7. dodaje stavak 8. i 9. , te stavak 8. propisuje jedinstvenu cijenu obvezne minimalne javne usluge za sve korisnike iz kategorije kućanstva – smatramo nepravednim u situaciji kada zbrinjavanje ambalažnog otpada ima veću cijenu i od od zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada (obrade u centru za gospodarenje otpadom) , a kojeg u pravilu višečlano domaćinstvo producira više od domaćinstava s manjim brojem članova. Prema tome, cijena minimalne javne usluge u pravilu bi trebala pratiti broj članova kućanstava, iz razloga što zbrinjavanje ambalažnog otpada značajno opterećuje sustav (u Istarskoj županiji, trenutno -više od obrade miješanog komunalnog otpada u ŽCGO Kaštijun, primjerice – zbrinjavanje ambalažnog stakla davatelji javne usluge trebaju trenutno platiti i do 800 kn/toni, plastične i metalne ambalaže i više). Ev. argument kako je ova primjedba neprimjenjiva jer će Fond sukladno čl. 18. st.2. i 3. financirati troškove obrade i sakupljanja reciklabilnog ambalažnog otpada ne bi nas mogao zadovoljiti, niti se na isti možemo osloniti, budući je takav stavak i do sada stajao u Uredbi. Ukoliko 2020. godine, prema prijedlogu, dođe do financiranja Fonda sklapanjem ugovora sa davateljima javnih usluga, tada smo mišljenja da postoji mogućnost da će uvjeti u pogledu vrste i čistoće ambalažnog otpada kojima davatelj usluge mora udovoljit, producirati još veće troškove. Stavak 9. propisuje da je cijena minimalne javne usluge za korisnike u kategoriji koja nije kućanstvo, jednaka za sve korisnike unutar strogo propisane podkategorije djelatnosti u Prilogu I. Mišljenja smo da nije potrebno propisivati nikakve podkategorije, već da cijena obvezne minimalne javne usluge prati volumene spremnika koji je korisnik Izjavama izabrao prema svojim potrebama. Naime, nije pravedno, niti slijedi temeljno zakonsko načelo -onečiščivač plaća da- primjerice proizvodni pogon koji zapošljava stotine ljudi u tri smjene i producira znatne količine komunalnog otpada, te time značajno opterećuje sustav, plaća jednaku obveznu cijenu minimalne javne usluge kao i ured, javni bilježnik, muzej, galerija, itd…koji produciraju minimalne količine otpada? Slično je i u ostalim podkategorijama – škole (male, velike – sve jednako?), kao i vjerski objekti, učilišta…, zatim -neko prenočišćte i autokamp sa tisućama turista u istoj podkategoriji? Bez obzira na namjere Predlagatelja da se davateljima usluga unificira i olakša provođenje propisa, u cilju ekonomski održivog poslovanja i održivosti sustava općenito, ovakve odredbe dovesti će do značajnog povećanja cijena korisnicima koji produciraju male količine otpada i relativno malo opterećuju sustav. Minoriziranje cijene OMJU u odnosu na cijenu tzv.. varijabilnog dijela (sukladno količinama proizvedenog otpada) , prema dosadašnjem iskustvu rezultirati će povećanju stope nezakonitog postupanja s otpadom, a što je prethodno objašnjeno u općoj primjedbi. | Primljeno na znanje | OMJU nije povezana ni s brojem članova kućanstva ni s količinom otpada. Razlike u količinama otpada u obračunu cijene javne usluge očituju se kroz element cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalno otpada kako je to i propisano člankom 20. Uredbe. Dodatno, cijene se ne određuju Uredbom već Odlukom JLS i cjenikom davatelja javne usluge. |
48 | GRAD ZAGREB | UREDBU, Članak 3. | U navedenom članku kojim se mijenja članak 4. stavak 1. točka 7. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom (Narodne novine, broj: 50/2017-dalje u tekstu: Uredbe broj: 50/2017), predlaže se da se u Uredbi propišu kriteriji, način izračuna i određivanja cijene obvezne minimalne javne usluge za korisnike javne usluge razvrstane u kategoriju korisnika kućanstvo i kategoriju korisnika koji nisu kućanstvo. Obrazloženje: Naime, imajući u vidu da su u Prilogu I. Uredbe detaljno razvrstani korisnici usluge koji nisu kućanstvo u pojedine kategorije od I. do IV., mišljenja smo i predlažemo da se u samoj Uredbi propiše formula po kojoj bi se izračunavala i određivala cijena obvezne minimalne javne usluge za korisnike javne usluge razvrstane u kategoriju korisnika kućanstvo i kategoriju korisnika koji nisu kućanstvo prema kategorijama iz Priloga I. Uredbe, slično kao što su člankom 20. stavcima 5. i 6. Uredbe broj: 50/2017 propisane formule za obračun cijene javne usluge kada je Odlukom jedinice lokalne samouprave kao kriterij količine otpada odabran volumen spremnika, odnosno masa predanog otpada, a iz razloga ujednačenoga propisivanja u pojedinim Odlukama jedinica lokalne samouprave. U istom članku, a kojim se u stavku 5. iza riječi: „takvog postupanja“, dodaje zarez i riječi:„ a najviše do iznosa ukupne godišnje cijene javne usluge korisnika“, ističe se kako će Odlukama o javnoj usluzi pojedinih Jedinica lokalne samouprave biti nemoguće propisati iznose ugovorne kazne koji bi bili najviši do iznosa ukupne godišnje cijene javne usluge korisnika. Obrazloženje Naime, imajući u vidu da sama odredba članka 4. stavka 5. Uredbe broj: 50/2017 propisuje pored ostaloga da odredbe Odluke o javnoj usluzi pojedinih jedinica lokalne samouprave moraju sadržavati iznos ugovorne kazne, nejasno je na koji način će se odrediti najviši iznos ukupne godišnje cijene javne usluge korisnika s obzirom da svi korisnici javne usluge neće imati istu cijenu za pruženu javnu uslugu ( kako zbog kriterija količine proizvedenog otpada, tako i zbog cijene obvezne minimalne javne usluge sukladno kategorijama propisanim Uredbom), te je nemoguće za sve korisnike usluga odrediti najviši iznos ukupne godišnje cijene javne usluge korisnika. U istom članku, u stavku 6. Uredbe, kojim se propisuje „(6) Standardna veličina i druga bitna svojstva spremnika za sakupljanje otpada mora se odrediti na način da spremnik bude primjeren potrebi pojedinog korisnika javne usluge. Primjerenost potrebe ne može se ocjenjivati na temelju površine ili obujma nekretnine iz članka 30. stavka 5. Zakona.“, nejasno je zbog čega ukoliko se Uredbom propisuje na koji način se ne može ocjenjivati primjerenost potrebe, zbog čega se Uredbom afirmativno ne propiše temeljem kojih kriterija se može i treba ocjenjivati primjerenost potrebe. Obrazloženje Navedeno se predlaže propisati predmetnom Uredbom poradi jasnoće same norme te radi ujednačenog propisivanja u svim Odlukama jedinica lokalne samouprave. Naime, propisati samo negativnom odredbom na koji način se ne može ocjenjivati primjerenost potrebe, bez da se propiše koji su to kriteriji prema kojima bi se trebalo ocjenjivati primjerenost potrebe pojedinog korisnika za standardne veličine i druga bitna svojstva spremnika, ostavlja nedorečenu i nejasnu odredbu. | Djelomično prihvaćen | Prema prijedlogu Uredbe Odlukom JLS se treba odrediti iznos cijene u kunama Odredba o ugovornoj kazni će se doraditi. Odredba o primjerenosti spremnika će se doraditi. |
49 | Anton Karabaić | UREDBU, Članak 3. | Članak 3. Izmjena stavka 6. nije promašena kako to komentira Udruga gradova RH, jer korisnik kod davatelja javne usluge "Ponikve eko otok Krk d.o.o. nije mogao birati sebi primjereni spremnik, već je spremnik dodjeljen od davatelja usluge na temelju površine nekrtnine. | Primljeno na znanje | Odabir i izmjena spremnika se vrši Izjavom iz članka 14. Uredbe. |
50 | Anton Karabaić | UREDBU, Članak 3. | Lijepo molim da se Uredbom uvede kazna i za Davatelje usluga jer mnogi nisu uveli evidenciju o preuzetom MKO i BKO a Urebom su evidenciju trebali uvesti još 01.11.2018. Konkretno "Ponikve eko otok Krk d.o.o. redovito mi naplačuje 2 pražnjenja mjesečno spremnik od 120 l kojeg su odredili na temelju površine nekretnine a u stvarnosti su mi dali spremnik od 30 l za MKO a Biootpad kompostiram sam u svome vrtu. Od 09.mjeseca 2018. - 06.mjeseca 2019 nisu odvezli ni gram MKO ali u dostavljenom mjesečnom računu stoji obračun za 2 pražnjenja. Zar ovakvo poslovanje ne zaslužuje kaznu? Stoga molim budite jasni i precizni u svemu kako monopolisti nebi mogli tumačiti Zakon i Uredbu po svome kako njima odgovara. | Nije prihvaćen | Zakon propisuje prekršajne odredbe za davatelja javne usluge. |
51 | Udruga gradova u RH | UREDBU, Članak 3. | Članak 3. Sukladno predloženom brisanju stavka 2, predlažemo brisanje i članka 3. Standardna veličina i druga bitna svojstva spremnika prvenstveno su tehnička kategorija koja proizlazi iz tehničkih karakteristika sustava. Dakle, pražnjenje spremnika za otpad na "češlju" kamiona zahtijeva određene tehničke karakteristike spremnika (npr. visina, način prihvata i sl.) kako bi se ova operacija uopće mogla izvesti. Sukladno opremi kojom raspolaže, JLS određuje tehnički standard i spektar spremnika koji se na njenom području koriste (60, 80, 120, 240, 1100 litara ili nešto drugo - npr. poluukopani spremnici s mjeračem volumena ili bez njega). U okviru gore navedenog standarda kojeg JLS propisuje Odlukom, korisnik svojim očitovanjem na Izjavu koju je dobio od davatelja javne usluge bira opciju koju smatra sebi primjerenom, tako da je izmjena stavka 6. potpuno promašena - korisnik i ovako sam sebi bira spremnik koji želi. Da li davatelj javne usluge koristi bilo kakve potkriterije za "izračun" volumena koji predlaže ili ne, i ovako je krajnje nebitno jer korisnik bira primjerenu veličinu spremnika, odnosno njegov odabir je za davatelja javne usluge obvezatan (čl.14.st.7. važeće Uredbe). Iz razloga izbjegavanja nepotrebnih troškova usluge trebalo bi propisati da korisnik ima pravo jedne zamjene spremnika za spremnik drugog volumena u tijeku jedne kalendarske godine (ovako je moguće da korisnik nebrojeno mnogo puta traži promjenu volumena, odnosno zamjenu spremnika, te tako povećava troškove svim drugim korisnicima jer se trošak spremnika nalazi u cijeni javne usluge). Nadalje, jednaki OMJU za sve korisnike iste kategorije / potkategorije krajnje je nepravedan prema malim korisnicima: na ovaj način će mala domaćinstva s jednim apartmanom kojega iznajmljuju plaćati jednaki OMJU kao i veliki iznajmljivači sa npr. 6 apartmana - ovo nije pravedno već i zbog toga što će veliki daleko više koristiti "besplatno" reciklažno dvorište od malih, koji će onda solidarno snositi troškove koje su uglavnom uzrokovali veliki korisnici. Ne bi li bilo poštenije da korisnici OMJU plaćaju npr. sukladno volumenu spremnika (kojeg su, konačno, sami izabrali), a po jediničnoj cijeni (kn/litri) koja bi bila jednaka za sve kategorije korisnika? Ili na neki drugi način, kako je JLS predvidjela sukladno svojim ovlastima iz važeće Uredbe? | Djelomično prihvaćen | Odredbe o ugovornoj kazni i odredbe o primjerenosti spremnika će se doraditi. Uvođenje ograničenja na jednu zamjenu spremnika godišnje nije predmet ovih izmjena. OMJU nije povezana ni s brojem članova kućanstva ni s količinom otpada. Razlike u količinama otpada u obračunu cijene javne usluge očituju se kroz element cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalno otpada kako je to i propisano člankom 20. Uredbe. Dodatno, cijene se ne određuju Uredbom već Odlukom JLS i cjenikom davatelja javne usluge. |
52 | KOMUNALNI SERVIS d.o.o. | UREDBU, Članak 3. | U članku 4. stavak 1. točka 7. nejasno je mora li JLS u Odluci definirati točan iznos u kunama ili samo način i model izračuna. Iz članka 4. stavak 8. proizlazi da će kućanstvo sa 1 ili dva člana imati istu cijenu CMJU za minimalni spremnik kao i višečlano kućanstvo, što iste dovodi u znatno nepovoljniji položaj. Predlaže se definiranje odgovarajućih potkategorija kako je definirano i za kategoriju korisnika koji nisu kućanstva – prilog 1 Uredbe. Članak 4. stavak 9. ne definira određene korisnike koji nisu kućanstvo i koji imaju različit kapacitet ovisno o broju ležajeva ili o broju stolova kao npr. kuće za odmor kapaciteta od 3 do 4 osoba, od 5 do 12 osoba i od 13 i više osoba te caffe barovi kapaciteta od 1 do 9 stolova i od 10 i više stolova. Prilog 1. Uredbe stavlja u nepovoljni položaj korisnike koji nisu kućanstva sa različitim kapacitetima. Predlaže se proširenje broja potkategorija iz priloga 1. Uredbe. | Djelomično prihvaćen | Odredbe o OMJU će se doraditi OMJU nije povezana ni s brojem članova kućanstva ni s količinom otpada. Razlike u količinama otpada u obračunu cijene javne usluge očituju se kroz element cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalno otpada kako je to i propisano člankom 20. Uredbe. Odredbe iz Priloga I će se doraditi. |
53 | UDRUŽENJE OBRTNIKA PULA | UREDBU, Članak 3. | Stavak 8. i 9. potpuno su nejasni (što se vidi i iz komentara) i protivna zakonskim odredbama, jer cijena (pa i minimalne usluge) mora biti u svezi s količinom otpada. Ista kategorija korisnika može imati bitno različite količine otpada. Osim toga, cijena usluge ne smije ovisiti o kategoriji korisnika i njegovoj platežnoj moći, nego samo o količini predanog otpada (u litrama, kg..). | Nije prihvaćen | OMJU nije povezana ni s brojem članova kućanstva ni s količinom otpada. Razlike u količinama otpada u obračunu cijene javne usluge očituju se kroz element cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalno otpada kako je to i propisano člankom 20. Uredbe. Dodatno, cijene se ne određuju Uredbom već Odlukom JLS i cjenikom davatelja javne usluge. |
54 | 1. MAJ d.o.o. Labin | UREDBU, Članak 3. | Kod stavka 8. CMJU bi se trebao određivati ovisno o broju članova kućanstva jer su osobe te koje proizvode otpad čime više ili manje opterećuju sustav. Nepravedno je da kućanstvo sa jednim članom plaća istu CMJU kao i kućanstvo sa npr. 5 članova. Gospodarenje otpadom temelji se na određenim načelima. Jedno od načela koje propisuje ZOGO je i načelo "onečišćivač plaća". Izjednačavanjem CMJU došlo bi do velikog porasta cijene za samačko ili dvočlano kućanstvo, čime ih se dovodi u nepovoljan položaj. Predlažemo da se unutar kategorije kućanstvo definiraju potkategorije ovisno o broju članova kućanstva. | Nije prihvaćen | OMJU nije povezana ni s brojem članova kućanstva ni s količinom otpada. Razlike u količinama otpada u obračunu cijene javne usluge očituju se kroz element cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalno otpada kako je to i propisano člankom 20. Uredbe. Dodatno, cijene se ne određuju Uredbom već Odlukom JLS i cjenikom davatelja javne usluge. |
55 | GRAD ROVINJ-ROVIGNO | UREDBU, Članak 3. | Utjecaj primjene jedinstvene cijene obvezne minimalne javne usluge za sve korisnike javne usluge razvrstane u kategoriju korisnika kućanstvo Predlaže se da se u članku 3. Nacrta Izmjena i dopuna Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom briše predloženi novi stavak 8. prema kojem bi cijena obvezne minimalne javne usluge bila jedinstvena na području pružanja javne usluge za sve korisnike javne usluge razvrstane u kategoriju korisnika kućanstvo. Nadalje predlaže se da se ugradi novi članak, ukoliko je potrebno, na način da litra, koja je osnova za izračun cijene obvezne minimalne javne usluge, bude po cijeni jednaka svim korisnicima javne usluge iz kategorije kućanstva. Iz navedenog proizlazi da se cijene obvezne minimalne javne usluge razlikuju prema odgovarajućem volumenu spremnika. | Nije prihvaćen | OMJU nije povezana s količinom otpada. Razlike u količinama otpada u obračunu cijene javne usluge očituju se kroz element cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalno otpada kako je to i propisano člankom 20. Uredbe. Dodatno, cijene se ne određuju Uredbom već Odlukom JLS i cjenikom davatelja javne usluge. |
56 | Grad Zadar | UREDBU, Članak 3. | U stavku 9. koji glasi: (9) Cijena obvezne minimalne javne usluge jednaka je za sve korisnike javne usluge razvrstane u kategoriju korisnika koji nije kućanstvo unutar iste potkategorije djelatnosti iz Priloga I. ove Uredbe.“, predlaže se upotpuniti stavak na način kojim će se omogućiti da se potkategorije djelatnosti iz Priloga I. podijele na dodatne podkategorije iz razloga što je nepravedno da poslovni subjekti svih veličina (a posredno i različitih količina otpada) plaćaju istu cijenu održavanja sustava. Također, nije jasno odnosi li se jedinstvenost cijene na područje pružanja javne usluge ili na sva područja na kojima davatelj usluga pruža uslugu. | Nije prihvaćen | OMJU nije povezana ni s brojem članova kućanstva ni s količinom otpada. Razlike u količinama otpada u obračunu cijene javne usluge očituju se kroz element cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalno otpada kako je to i propisano člankom 20. Uredbe. Dodatno, cijene se ne određuju Uredbom već Odlukom JLS i cjenikom davatelja javne usluge. Zakon propisuje da se područje pružanja usluge određuje Odlukom JLS |
57 | Grad Zadar | UREDBU, Članak 3. | Vezano uz stavak 8. koji glasi: (8) Cijena obvezne minimalne javne usluge jedinstvena je na području pružanja javne usluge za sve korisnike javne usluge razvrstane u kategoriju korisnika kućanstvo; predlaže se definirati pojam područja pružanja javne usluge u smislu odnosi li se isti na područje JLS-a ili na cjelokupno područje na kojem davatelj usluge pruža uslugu. | Nije prihvaćen | Područje pružanja usluge se određuje Odlukom JLS sukladno članku 30. stavku 7. točki 5. Zakona |
58 | Grad Zadar | UREDBU, Članak 3. | U stavku 6 predlažemo brisati drugu rečenicu: Primjerenost potrebe ne može se ocjenjivati na temelju površine ili obujma nekretnine iz članka 30. stavka 5. Zakona.“. | Djelomično prihvaćen | Odredbe o primjerenosti spremnika će se doraditi. |
59 | USLUGA d.o.o. | UREDBU, Članak 3. | Predlažemo da se dopuna točke 5.članka 4. „ a najviše do iznosa ukupne godišnje cijene javne usluge korisnika.“ briše te da glasi "Odredbe o ugovornoj kazni sadrže popis postupaka čijim izvršenjem korisnik usluge postupa protivno Ugovoru, s pripadajućom cijenom i načinom utvrđivanja nužnih činjenica za obračun ugovorne kazne. Iznos ugovorne kazne određen za pojedino postupanje mora biti razmjeran troškovima uklanjanja posljedica takvog postupanja" s obzirom na to da nije jasno tko nadoknađuje razliku iznosa nastalu troškovima uklanjanja posljedica postupanja protivno Ugovoru, a koja nadvisuju ukupnu godišnju cijenu javne usluge. U stavku 6. "Standardna veličina i druga bitna svojstva spremnika za sakupljanje otpada mora se odrediti na način da spremnik bude primjeren potrebi pojedinog korisnika javne usluge. Primjerenost potrebe ne može se ocjenjivati na temelju površine ili obujma nekretnine iz članka 30. stavka 5. Zakona", smatramo da bi trebalo odrediti i propisati kako se primjerenost potrebe može ocjenjivati temelju primjerenosti potrebe članova kućanstva zbog povećavanja troškova odvoza odvojeno skupljenoga otpada. Drugim riječima ako je CMJU jedinstvena, primjerenost potrebe veličine spremnika prema članovima kućanstva može ublažiti posljedice nepropisnog odlaganja odnosno sustavnog odlaganja miješanog komunalnog otpada u zelene otoke zbog izbora neprimjerene veličine spremnika. Odredbom točke 8. članka 4. pretpostavlja se da domaćinstva s jednim članom i ona koja imaju npr. 8 ili više članova podjednako opterećuju sustav. Predlažemo da se CMJU za sva kućanstva definira po litri ugovorenoga spremnika, a prema kriteriju broja članova kućanstva. U stavku 9. jednaka cijena za sve korisnike javne usluge iz potkategorije djelatnosti iz priloga I. ove Uredbe problematična je jer ne spadaju sve djelatnosti u iste razrede veličine, naime postoji velika razlika između lokalne/kvartovske trgovine s prehrambenom robom ili pak super/hiper marketa ili kamenoklesarskog obrta s jednim zaposlenim i industrijske djelatnosti s proizvodnim pogonima koja zapošljava 50-100 ljudi. Predlažemo da se koeficijentom opterećenja broja zaposlenika ponište navedene razlike. | Djelomično prihvaćen | Odredbe o ugovornoj kazni i odredbe o primjerenosti spremnika će se doraditi. OMJU nije povezana ni s brojem članova kućanstva ni s količinom otpada. Razlike u količinama otpada u obračunu cijene javne usluge očituju se kroz element cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalno otpada kako je to i propisano člankom 20. Uredbe. Dodatno, cijene se ne određuju Uredbom već Odlukom JLS i cjenikom davatelja javne usluge. |
60 | HGK | UREDBU, Članak 3. | Grupacija održavanja čistoće ne slaže se s predloženom dopunom stavka 5. u članku 4. Uredbe jer se na ovaj način uvodi ograničenje. Nadalje, Grupacija predlaže stavak 8. dopuniti tako da glasi: „(8) Cijena obvezne minimalne javne usluge jedinstvena je na području pružanja javne usluge za sve korisnike javne usluge razvrstane u kategoriju korisnika kućanstvo, s obzirom na zapreminu i količinu spremnika korisnika.“ Također, Grupacija predlaže stavak 9. dopuniti tako da glasi: „ (9) Cijena obvezne minimalne javne usluge jednaka je za sve korisnike javne usluge razvrstane u kategoriju korisnika koji nije kućanstvo unutar iste potkategorije djelatnosti, s obzirom na zapreminu i količinu spremnika korisnika.“. | Djelomično prihvaćen | Odredbe o ugovornoj će se doraditi. OMJU nije povezana ni s veličinom spremnika ni s količinom otpada. Razlike u količinama otpada u obračunu cijene javne usluge očituju se kroz element cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalno otpada kako je to i propisano člankom 20. Uredbe. |
61 | Grad Zadar | UREDBU, Članak 3. | Smatramo da nije korektno utvrditi jedinstvenu cijenu obvezne minimalne javne usluge za sve korisnike iz kategorije kućanstva iz razloga što je nepravedno da kućanstvo s 1 članom plaća jednaku cijenu održavanja sustava kao kućanstvo s više članova. Predlažemo osigurati mogućnost da se kategorija kućanstva podijeli u više podkategorija. | Nije prihvaćen | OMJU nije povezana ni s brojem članova kućanstva ni s količinom otpada. Razlike u količinama otpada u obračunu cijene javne usluge očituju se kroz element cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalno otpada kako je to i propisano člankom 20. Uredbe. Dodatno, cijene se ne određuju Uredbom već Odlukom JLS i cjenikom davatelja javne usluge. |
62 | Eko.-Adria d.o.o. | UREDBU, Članak 3. | Prijedlog: (9)Cijena obvezne minimalne javne usluge za korisnike javne usluge razvrstane u kategoriju korisnika koji nije kućanstvo određuje se temeljem volumena ugovorenog spremnika za miješani komunalni otpad i faktora opterećenja sustava koji mora biti jednak za korisnike javne usluge unutar iste potkategorije djelatnosti iz priloga I. ove Uredbe. | Nije prihvaćen | OMJU nije povezana s količinom otpada. Razlike u količinama otpada u obračunu cijene javne usluge očituju se kroz element cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalno otpada kako je to i propisano člankom 20. Uredbe. Dodatno, cijene se ne određuju Uredbom već Odlukom JLS i cjenikom davatelja javne usluge. |
63 | Eko.-Adria d.o.o. | UREDBU, Članak 3. | prijedlog: (6)Davatelj javne usluge predlaže vrstu/volumen spremnika, a Korisnik javne usluge, primjereno svojim potrebama, odabire volumen spremnika. Iznimno, ova se odredba ne odnosi na Korisnike javne usluge koji koriste spremnike s otpadomjerom. | Nije prihvaćen | Propisima koji uređuju gospodarenje komunalnim otpadom nije propisan, a nije danas ni općepoznat pojam „otpadomjer“, stoga bi za korištenje navedenog trebalo dostaviti opširniji prijedlog s jasnim objašnjenjem „otpadomjer“-a. |
64 | Grad Karlovac | UREDBU, Članak 3. | U članku 5. stavku 1. točki 1. potrebno usuglasiti sa člankom 35. stavkom 1. točkom 2. Zakona o održivom gospodarenju otpadom -ispred riječi "te spremnika postavljenog na javnoj površini" ubaciti riječi "kada je to prikladno". Predlažemo da u članku 8. stavku 4. podstavak (alineja) 2. glasi:" - lokacije spremnika za odvojeno sakupljanje komunalnog otpada na javnoj površini i" | Djelomično prihvaćen | Radi se o različitim obvezama, međutim nije propisan broj spremnika koji moraju biti postavljeni na javnoj površini već se pitanje korištenja javne površine za prikupljanje otpada uređuje odlukom JLS. članak 8. stavak 4. Uredbe će se izmijeniti sukladno prijedlogu |
65 | Grad Karlovac | UREDBU, Članak 3. | U članku 4. stavku 1. točki 9. zbog ujednačavanja terminologije prema izmjenama Uredbe trebalo bi riječi "pravne osobe ili fizičke osobe-obrtnici" zamjeniti riječima "korisnik javne usluge koji nije kućanstvo". U članku 4. stavku 5. dvojbeno je na koji način će se odrediti, propisivati najviši iznos ugovorne kazne budući da se propisuje "najviše do iznosa ukupne godišnje cijene javne usluge korisnika". Obrazloženje: Ukupna godišnja cijena varira od korisnika do korisnika (samačko kućanstvo ili kućanstvo s većim brojem članova), varira po godinama, dakle od kojeg korisnika i koje kategorije korisnika će ukupna godišnja cijena javne usluge biti mjerodavna za određivanje najvišeg iznosa ugovorne kazne. Na takav način bi se ugovorna kazna mogla odrediti samo u postotnom ili razmjernom dijelu (npr.30% ukupne godišnje cijene), a ne u apsolutnom iznosu. | Djelomično prihvaćen | Razmotriti će se predložena zamjena riječi. Odredbe o ugovornoj kazni će se doraditi. |
66 | GKP PRE-KOM d.o.o. | UREDBU, Članak 3. | Članak 3 stavak 8. Treba jasno definirati što znači jedinstvena cijena MJU na području JLS-a odnosno pružanja javne usluge. Dali to znači da se ona može definirati za litru prema volumenu ugovorenog spremnika ili to znači da se to mora definirati po kućanstvu, što nije dobro. Ako se definira da je ista CMJU po kućanstvu onda će se desiti da npr. samačka i dvočlana domaćinstva budu diskriminirana npr. 1 član sa 60 litara i 10 članova sa 240 litara plaćati će istu CMJU što nije korektno Mislimo da to treba definirati da se CMJU definira po litri ugovorenog spremnika za sva kućanstva time će se poštivati načelo onečistač plaća (npr korisnici sa manjim spremnicima manje opterećuju fiksni dio sustava , manje vreća, manje rada u sortirnici i kompostani i sl.). Smatramo da treba dodati da se korisniku moraju ponuditi izbor barem dva primjerena spremnika (mi nudimo izbor tri primjerena spremnika). | Djelomično prihvaćen | OMJU se određuje Odlukom JLS u kunama. Odredbe o OMJU će se doraditi OMJU nije povezana s količinom otpada. Razlike u količinama otpada u obračunu cijene javne usluge očituju se kroz element cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalno otpada kako je to i propisano člankom 20. Uredbe. |
67 | SONJA POLONIJO | UREDBU, Članak 3. | Standardna veličina i druga bitna svojstva spremnika prvenstveno su tehnička kategorija koja proizlazi iz tehničkih karakteristika sustava. Dakle, pražnjenje spremnika za otpad na "češlju" kamiona zahtijeva određene tehničke karakteristike spremnika (npr. visina, način prihvata i sl.) kako bi se ova operacija uopće mogla izvesti. Sukladno opremi kojom raspolaže, JLS određuje tehnički standard i spektar spremnika koji se na njenom području koriste (60, 80, 120, 240, 1100 litara ili nešto drugo - npr. poluukopani spremnici s mjeračem volumena ili bez njega). U okviru gore navedenog standarda kojeg JLS propisuje Odlukom, korisnik svojim očitovanjem na Izjavu koju je dobio od davatelja javne usluge bira opciju koju smatra sebi primjerenom, tako da je izmjena stavka 6. potpuno promašena - korisnik i ovako sam sebi bira spremnik koji želi. Da li davatelj javne usluge koristi bilo kakve potkriterije za "izračun" volumena koji predlaže ili ne, i ovako je krajnje nebitno jer korisnik bira, odnosno njegov odabir je za davatelja javne usluge obvezatan (čl.14.st.7. važeće Uredbe). Iz razloga izbjegavanja nepotrebnih troškova usluge trebalo bi propisati da korisnik ima pravo jedne zamjene spremnika za spremnik drugog volumena u tijeku jedne kalendarske godine (ovako je moguće da korisnik nebrojeno mnogo puta traži promjenu volumena spremnika, te tako povećava troškove svim drugim korisnicima). Nadalje, jednaki OMJU za sve korisnike iste kategorije / potkategorije krajnje je nepravedan prema malim korisnicima: na ovaj način će mala domaćinstva s jednim apartmanom kojega iznajmljuju plaćati jednaki OMJU kao i veliki iznajmljivači sa npr. 6 apartmana - ovo nije pravedno već i zbog toga što će veliki daleko više koristiti "besplatno" reciklažno dvorište od malih, koji će onda solidarno snositi troškove koje su uglavnom uzrokovali veliki korisnici. | Nije prihvaćen | Prijedlog da se korisniku usluge propiše pravo jedne besplatne izmjene spremnika godišnje naknadno će se razmotriti. Uvođenje ograničenja na jednu zamjenu spremnika godišnje nije predmet ovih izmjena. OMJU nije povezana s količinom otpada. Razlike u količinama otpada u obračunu cijene javne usluge očituju se kroz element cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalno otpada kako je to i propisano člankom 20. Uredbe. |
68 | GKP Komunalac d.o.o. | UREDBU, Članak 3. | Prema prijedlogu stavka 6. nedefinirana je primjerena potreba, te je isto teško provedivo, a stvarat će nesporazume i različita tumačenja . Predlaže se da se definiraju standardne veličine spremnika (npr. za kućanstva 80, 120, 240, 360 i 1.100 litara) i da se korisniku omogući izbor između najmanje dvije zapremine spremnika, uz mogućnost besplatne promjene jednom godišnje . Kao što je propisana minimalni broj odvoza, tako bi za stalne korisnike trebalo propisati minimalni broj predaja miješanog komunalnog otpada (npr. jednom mjesečno). U stavcima 8. i 9. potrebno je preciznije odrediti istu cijenu minimalne javne usluge (da li će to biti po litri ili kilogramu otpada, po korisniku - prodajnom mjestu ili zapremini posude). Za korisnike koji nisu kućanstva postoje razlike u vrsti i veličini spremnika (posude, kontejneri i press kontejneri), a što ima veći utjecaj na cijenu minimalne javne usluge za razliku od potkategorije djelatnosti. | Djelomično prihvaćen | Odredba o primjerenosti spremnika će se doraditi. Uvođenje ograničenja na jednu zamjenu spremnika godišnje nije predmet ovih izmjena. Propisana je OMJU te nema potrebe propisivati obvezni broj predaja MKO Odredba o OMJU i obračunskom mjestu će se doraditi |
69 | ANTE TIČIĆ | UREDBU, Članak 3. | Predlažem brisati članak 3.Nacrta u cijelosti. Obrazloženje: Uredba kao provedbeni propis nema ovlaštenje iz članka 29. stavka 10. Zakona da određuje odredbe o načinu izračuna i određivanja OMJU za sve korisnike usluga. Konkretno, Uredba iz odredbe članka 29.stavak 10. Zakona ima ovlaštenje za definiranje: - načina gospodarenja komunalnim otpadom u vezi obveza propisanih člankom 28. i 29., - granične količine miješanog komunalnog otpada za određena razdoblja i - način obračuna poticajne naknade za smanjenje količine miješanog kom.otpada. Dakle, navedenom odredbom Zakona nije dano ovlaštenje da Uredba donosi propise o obveznoj minimalno javnoj usluzi i ugovornim kaznama. Predlažemo da se druga rečenica stavak 6. iza riječi “obujma nekretnine,” dopuni riječima: broj članova kućanstva, broj kreveta i sl., te brisati riječi: “iz članka 30.stavka 5. Zakona”. Obrazloženje: Veličinu spremnika određuje korisnik usluga prema stvarnim potrebama. U svakom slučaju potreba za veličinu spremnika uvjetovana je dali korisnik usluga selektira i predaje sav potencijalno koristan otpad i/ili proizvodi humus od biorazgradivog otpada. Pored toga, zbog čega davatelji usluga izražavaju nepovjerenje prema korisnicima, korisnik ima pravo i mogućnost nabaviti, dobiti na revers ili kupiti drugi spremnik koji se također može i treba kodirati. Odredba članka 30.stavka 5. Zakona ne utvrđuje kriterije za određivanje standarnu veličinu i druga bitna svojstva spremnika. | Djelomično prihvaćen | Članak 33. stavak 2. Zakona propisuje da obračun cijene javne usluge mora biti u skladu sa Uredbom. Odredba o primjerenosti spremnika će se doraditi. Sadržaj Uredbe je propisan s više stavaka Zakona, a članak 29. stavak 10. Zakona propisuje da se uredbom uređuje način gospodarenja komunalnim otpadom |
70 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | UREDBU, Članak 3. | Članak 13. dodati stavak 3.točka 1. (1)Nekretnina koja se povremeno koristi je nekretnina koju kao takvu prijavljuje vlasnik, a davatelj usluge evidentira svako pražnjenje posude na temelju čega ispostavlja račun. (2)Vlasnik nekretnine iz stavka 1.ovog članka obavezno ugovara povremeno korištenje usluge u vidu mjesečnog plaćanja za vrijeme koje će koristiti tijekom tekuće godine svoju nekretninu Obrazloženje; Na ovakav način bi se postigla pravednija naplata odvoza otpada jer vlasnici nekretnina koje se povremeno koriste negdje imaju prijavljeno prebivalište gdje inače plaćaju odvoz otpada sa svim pristojbama i nije pošteno da plaćaju na dva mjesta. Zato treba staviti u Uredbu mogućnost plaćanja odvoza otpada kada potrošač povremeno koristi nekretninu. To se može unaprijed dogovoriti na primjer da vlasnik nekretnine koji u njoj boravi u prosjeku 3 mjeseca plati za 3 mjeseca odnosno ako boravi 6 mjeseci za 6 mjeseci jer potrošači žele platiti ali ne žele plaćati nečiji nerad. | Nije prihvaćen | Navedeno je propisano i uređuje se u sklopu Ugovora o korištenju javne usluge – Izjavom o načinu korištenja javne usluge Obveza plaćanja OMJU u svim obračunskim razdobljima propisana je važećom Uredbom i navedeno se ovim prijedlogom ne mijenja. |
71 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | UREDBU, Članak 3. | Članak 13. Nekretnina koja se trajno ne koristi je nekretnina za koju je utvrđeno da se ne koristi na temelju očitovanja vlasnika nekretnine dokaza o prikupljenom otpadu od strane davatelja usluge Obrazloženje: Davatelj usluge je dužan i plaćen za to da vodi evidenciju opreuzetom otpadu od potrošača, pa onda i tom evidencijom mora dokazati da je otpad preuzeo. | Nije prihvaćen | Navedeno je već propisano člankom 17. stavkom 1. točkama 6. i 7. Uredbe. |
72 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | UREDBU, Članak 3. | Članak 11 (2) Davatelj javne usluge je dužan na zahtjev korisnika usluge osigurati preuzimanje glomaznog otpada od korisnika usluge na obračunskom mjestu korisnika usluge, pri čemu je korisnik usluge dužan platiti cijenu prijevoza tog otpada do reciklažnog dvorišta ako se uslugom koristi više od jednom godišnje | Nije prihvaćen | Nije jasno što se predlaže. |
73 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | UREDBU, Članak 3. | Članak 7. stavak 5. 5. zajedno s ostalim korisnicima usluge na istom obračunskom mjestu odgovarati za obveze nastale zajedničkim korištenjem spremnika sukladno Zakonu, ovoj Uredbi i Odluci osim ugovorene kazne. Obrazloženje Ne smije se primjenjivati načelo kolektivne krivnje jer toga nije bilo niti u socijalizmu, pa svako ne bi trebalo biti niti u demokratskoj Republici Hrvatskloj | Nije prihvaćen | Korištenje zajedničkog spremnika uključuje i, u određenoj mjeri, solidarnu odgovornost za plaćanje ugovorne kazne, međutim izmjena navedenog nije obuhvaćena ovom izmjenom Uredbe. Dodatno, moguće je tražiti od davatelja javne usluge zasebni spremnik. Solidarna odgovornost za ugovornu kaznu korisnika koji koriste zajednički spremnik je propisana samo u slučaju da se ne može utvrditi odgovornosti pojedinog korisnika. Predmetna odredba nije predmet ove izmjene Uredbe. |
74 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | UREDBU, Članak 3. | U stavku 5. iza riječi: „takvog postupanja“ dodaje se zarez i riječi: „ a najviše do iznosa ukupne polugodišnje cijene javne usluge korisnika.“. Obrazloženje Dosta trgovaca davatelja usluge su stavili minimalnu cijenu javne usluge oko 60 pa i 80 kuna. Tako bi potrošači po pravilu kolektivne krivnje trebali plaćati veliki novac, a nije riješeno ako se radi o skupnom spremniku da li svi potrošači trebaju platiti kaznu ili samo onaj tko je ostavio nerazvrtan otpad. Tko će utvrđivati i kako tko je ostavio takvu vrstu otpada. Toga nije bilo niti u socijalizmu | Djelomično prihvaćen | Odredbe o ugovornoj kazni će se doraditi. Solidarna odgovornost za ugovornu kaznu korisnika koji koriste zajednički spremnik je propisana samo u slučaju da se ne može utvrditi odgovornosti pojedinog korisnika. Predmetna odredba nije predmet ove izmjene Uredbe. |
75 | Udruga za zaštitu prava potrošača "Splitski potrošač" | UREDBU, Članak 3. | Sukladno prijedlogu na čl.2. Nacrta određivanje OMJU po kategorijama, pored toga što smatramo da odredba o OMJU nije suglasna sa ZOGO, tako definirana (?) usluga predstavlja diskriminaciju korisnika. Uz uvjet da MKO i BKO ima približno isti sastav otpada nepošteno da istu kategoriju otpada građani plaćaju uz koeficijent opterećenja 1,0 a pravne osobe 2 do >10 puta skuplje - smeće je smeće. Ne samo što je diskriminatorno nego je nepotrebno nametanje troškova gospodarstvu bez ikakvog osnova i realno prihvatljivih kriterija. S druge strane, postavlja se pitanje zakonitosti prava utvrđivanja koeficijenata opterećenja koje bez utemeljenja u Zakonu koriste davatelji usluga svojim općim propisima. Stavak 5. Uredbe predlažemo brisati iz razloga što: (1) ugovorna kazna ne može biti sastavni dio cijene, naprosto kazna ma kako se zvala nije usluga, i (2) Ako postoji potreba za utvrđivanje kazne za nepropisno obavljanje preuzetih obveza davatelja i korisnika javne usluge ugovorena kazna može biti sastavni dio općih uvjeta davatelja usluga, a ne dio cjenika, sukladno odredbi čl. 350. Zakona o obveznim odnosima. Stavak 8. Nacrta, iza riječi: „korisnika javne usluge“ predlažemo brisanje riječi: „razvrstane u kategorijama korisnika kućanstvo“, Stavak 9. Nacrta, predlažemo brisati. | Nije prihvaćen | Članak 33. stavak 2. Zakona propisuje da obračun cijene javne usluge mora biti u skladu sa Uredbom. „Koeficijent opterećenja“ nije sastavni dio propisanog obračuna cijene javne usluge, već su predložene podkategorije korisnika. „Ugovorna kazna“ je propisani element obračuna cijene javne usluge. Nadalje, ugovornu kaznu propisuje JLS Odlukom, a ne davatelj javne usluge cjenikom. Sadržaj Uredbe je propisan s više stavaka Zakona, a članak 29. stavak 10. Zakona propisuje da se uredbom uređuje način gospodarenja komunalnim otpadom Razlike u OMJU između kategorija postoje radi osiguranja održivosti sustava, a kategorije su uvedene radi specifičnosti kućanstva i gospodarstva. |
76 | Zagrebački holding d.o.o. | UREDBU, Članak 4. | 1. U članku 14. stavak 3. dodati rečenicu: Navedeno se ne odnosi na tocke:1, 2 i 4. iz prethodnog stavka koje korisnik usluge može mijenjati samo po posebnoj proceduri koju propisuje Davatelj usluge. Obrazloženje: matični podaci korisnika (ime i prezime, OIB, adresa i sl.) mogu se mijenjati samo po proceduri, i s dokumentima, koji su propisani posebnim procedurama koje određuje davatelj usluge kako ne bi došlo do zloupotrebe prava na očitovanje po točkama iz Izjave. 2. U Članku 14. stavak 6. umjesto brojke “8” staviti “30” Obrazloženje: u trenutku slanja izjava prema korisnicima usluga, za davatelje usluga s većim brojem korisnika, nije moguće cijeli postupak odraditi u roku od 8 dana. 3. U članku 14. stavci 11. i 12. mijenjaju se i glase: Korisnici usluga razvrstavaju se u kategoriju korisnika koji nisu kućanstvo ako obavljaju djelatnost iz Priloga 1. Svi ostali korisnici smatraju se korisnicima iz kućanstva. Obrazloženje: to što se na određenom obračunskom mjestu obavlja određena djelatnost ne znači da su svi korisnici na tom obračunskom mjestu korisnici koji nisu kućanstva. Moguće je npr. da su na istoj adresi obrtnik i stanovi. 4. U članku 14. iza stavka 3. dodati stavak 3.a. koji glasi: Korisnicima usluge, koji dijele mjesto primopredaje, davatelj usluge dostavlja zajedničku izjavu sa svim podacima iz stavka 2. ovog članka. Ukoliko neki od korisnika usluge ne želi potpisati zajedničku izjavu tada o istome mora obavijestiti davatelja usluge kako bi mu se omogućilo pojedinačno korištenje javne usluge. Obrazloženje: U višestambenim objektima (neboderi i sl.) nije moguće pojedinačno pristupiti korisnicima usluga slanjem pojedinačnih izjava jer bi to stvorilo kaos na mjestima primopredaje istih. Oni moraju zajednički nastupati prema davatelju usluga, a samo iznimno i pod posebnim uvjetima (cijena usluge) korisnici bi trebali koristiti pojedinačno pružanje usluge. | Djelomično prihvaćen | Dodatno propisivanje posebne procedure izmjene navedenih podataka nije predmet ovih izmjena Uredbe. Ne, pitanje slanja Izjave većem broju korisnika je moguće riješiti korištenjem informatičkih rješenja. Odredbe o obračunskom mjestu će se doraditi. Korisnik je određen Zakonom, plaća individualni račun i ima individualni ugovor s davateljem javne usluge, te smo mišljenja da ako se može poslati račun može se poslati i Izjava. |
77 | KD Čistoća d.o.o. Rijeka | UREDBU, Članak 4. | Navedene stavke (11) i (12) nije potrebno dodavati, jer su isti sadržani u članku 2. Izmjena – dodanom članku 3a | Nije prihvaćen | Pogrešna interpretacija |
78 | Udruženje obrtnika Zadar | UREDBU, Članak 4. | Predlaže se brisanje navedenog članka, uz prethodno navedeno obrazloženje pod čl. 2 i čl. 3. | Nije prihvaćen | Pogrešna interpretacija |
79 | PARK d.o.o. Buzet | UREDBU, Članak 4. | Da li dodavanje nove točke 3. u obrazac Izjave (kategorija korisnika javne usluge na obračunskom mjestu) znači ponovno slanje Izjave (preporučeno s povratnicama - inače je teško dokaziv primitak Izjave) i ogromni troškovi davatelju usluge, a koji su nedavno učinjeni? | Primljeno na znanje | Radi se o novom elementu ugovora kojeg treba ugovoriti, a može se postupiti sukladno članku 14. stavku 9. Uredbe. |
80 | GRAD ZAGREB | UREDBU, Članak 4. | U stavku 11., zbog navedenog normativnog određenja same odredbe, ostalo je nejasno i nedorečeno u koju će kategoriju spadati korisnici usluge koji su doista kategorija korisnika kućanstvo, ako se na njihovom obračunskom mjestu obavlja djelatnost. Obrazloženje Imajući u vidu da je prema članku 3. stavku 13. Uredbe broj: 50/17, obračunsko mjesto adresa nekretnine, postavlja se pitanje što ako u nekretnini na istoj adresi žive obiteljska kućanstva koja ne obavljaju djelatnost i ako u toj istoj nekretnini na istoj adresi imamo korisnike usluge iz Priloga I. Uredbe, primjerice odvjetničke urede, frizere, kafiće itd. Stavak 12. se ponavlja, te se stoga predlaže njegovo brisanje. Obrazloženje Navedenom odredbom je ponovljeno ono što je propisano u članku 2. Uredbe a kojim je dodan članak 3.a. stavak 2., te smo mišljenja da je ista odredba u članku 4. nepotrebna te se njome ništa novo ne propisuje ili pojašnjava. | Djelomično prihvaćen | Odredbe o kategorijama korisnika će se doraditi. |
81 | Udruga gradova u RH | UREDBU, Članak 4. | Članak 4. Predlaže se brisanje članka. Svi davatelji javne usluge bi, nakon usvajanja ovog teksta, trebali svim svojim korisnicima dostaviti nove Izjave kako bi se isti izjasnili o vlastitoj "kategorizaciji". Ovo bez prave potrebe multiplicira trošak koji je već jednom napravljen. Dodatno, ima mnogo korisnika koji već godinu i pol izbjegavaju primitak Izjave i očitovanje na njen sadržaj, jer im takvo izbjegavanje omogućuje nepošteno, ali besplatno korištenje javne usluge. Također, mnogo ih je koji javnu uslugu koriste besplatno na način da nekretninu nakon smrti vlasnika nisu u zemljišnim knjigama prenijeli na svoje ime. Ovakvi problemi se, na žalost, ne rješavaju niti ovim izmjenama, a generiraju se novi problemi. | Nije prihvaćen | Radi se o novom elementu ugovora kojeg treba ugovoriti, a može se postupiti sukladno članku 14. stavku 9. Uredbe. Prijenos vlasništva nakon smrti korisnika nije pitanje koje se uređuje ovom Uredbom. |
82 | 1. MAJ d.o.o. Labin | UREDBU, Članak 4. | Dodavanje t. 3. u st. 2. značilo bi da će se svim korisnicima ponovno slati izjave čime se stvara dodatni trošak davatelju usluge, u našem slučaju taj bi trošak iznosio više od 200.000,00 kn. Smatramo kako je ponovno slanje izjava nepotrebno. | Primljeno na znanje | Radi se o novom elementu ugovora kojeg treba ugovoriti, a može se postupiti sukladno članku 14. stavku 9. Uredbe. |
83 | HGK | UREDBU, Članak 4. | Grupacije održavanja čistoće predlaže u članak 4. ugraditi i izmjenu stavka 4. u članku 14. kako bi se ovim izmjenama i dopunama obuhvatila i izmjena najmanje učestalosti odvoza biootpada iz biorgazgradivog komunalnog otpada. Dakle, predlaže se članak 4. dopuniti novim stavkom koji glasi: „U članku 14. u stavku 4. alineja 1. mijenja se i glasi: -najmanje jednom u dva tjedna za biootpad iz biorazgradivog komunalnog otpada.“ | Nije prihvaćen | Predloženo nije predmet ovih izmjena |
84 | Grad Karlovac | UREDBU, Članak 4. | U članku 14. stavku 11. predlažemo brisati riječi: "na obračunskom mjestu", odnosno pitanje je da li su stavci 11. i 12. uopće i potrebni obzirom da su kategorije korisnika definirane u novopredloženom članku 3a. Obrazloženje: Česte su situacije da na istom obračunskom mjestu (adresa nekretnine) postoje korisnici i kategorije kućanstvo i kategorije koje nije kućanstvo (npr. obitelj i poslovni prostor - obrt). Na način koji je sad predložen u izmjenama Uredbe značilo bi da se ispostavlja jedan račun i to samo korisnika koji nije kućanstvo što je nepravedno i stavlja u nepovoljan položaj korisnika koji pripada kategoriji kućanstva a nalazi se na istom obračunskom mjestu. Na istom obračunskom mjestu moguće je imati veći broj korisnika različitih kategorija/podkategorija. | Djelomično prihvaćen | Odredbe o kategorijama korisnika će se doraditi. |
85 | SONJA POLONIJO | UREDBU, Članak 4. | Predlaže se brisanje članka. Svi davatelji javne usluge bi, nakon usvajanja ovog teksta, trebali svim svojim korisnicima dostaviti nove Izjave kako bi se isti izjasnili o vlastitoj "kategorizaciji". Ovo bez prave potrebe multiplicira trošak koji je već jednom napravljen. Dodatno, ima mnogo korisnika koji već godinu i pol izbjegavaju primitak Izjave i očitovanje na njen sadržaj, jer im takvo izbjegavanje omogućuje besplatno korištenje javne usluge. Također, mnogo ih je koji javnu uslugu koriste besplatno na način da nekretninu nakon smrti vlasnika nisu u zemljišnim knjigama prenijeli na svoje ime. Ovakvi problemi se, na žalost, ne rješavaju niti ovim izmjenama, a generiraju se novi problemi. | Nije prihvaćen | Radi se o novom elementu ugovora kojeg treba ugovoriti, a može se postupiti sukladno članku 14. stavku 9. Uredbe. |
86 | ANTE TIČIĆ | UREDBU, Članak 4. | Predlaže se brisanje članka 4. Nacrta u cijelosti. Obrazloženje uz članak 2. Nacrta | Nije prihvaćen | Odredbe o kategorijama korisnika će se doraditi. |
87 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | UREDBU, Članak 4. | Članak 15.stavak 1. točka 3. (3) Davatelj javne usluge dužan je dostavitri korisniku usluge akte iz stavka 2. ovoga članka prije sklapanja i izmjene i/ili dopune Ugovora i na zahtjev korisnika usluge. Obrazloženje: U stavku 2 se navodi da bitne sastojke Ugovora čine Odluka, Izjava i cjenik javne usluge pa ako su bitne treba ih dostaviti potrošaču.Gdje bi potrošač trebao imati uvid možda preko interneta kojeg nema? | Primljeno na znanje | Mišljenja smo da je Internet svakako opcija. Informiranje je već propisano člankom 15 stavcima 4 i 5. Uredbe. |
88 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | UREDBU, Članak 4. | Članak 15.stavak 1. točka 1. (1) Ugovor o korištenju javne usluge smatra se sklopljenim: 1. kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge potpisanu Izjavu i potpisan Ugovor | Primljeno na znanje | Nejasna primjedba |
89 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | UREDBU, Članak 4. | Članak 14.stavak 2. točka 2. Brisati OIB Obrazloženje Prema Pravilniku o OIB-u OIB su dužne davati samo pravne osobe u cilju poslovanja. Zašto bi mi potrošači nekom trgovcu morali dati OIB , a država to još nije uredila i stavila u funkciju | Nije prihvaćen | Obveza dostave podatka je propisana Uredbom. OIB je nužan budući da postoji veći broj JLS u kojim na istoj adresi nekretnine postoji više osoba s istim imenom i prezimenom. Članak 6. Opće uredbe o zaštiti podataka propisuje da je obrada osobnih podataka(uključujući OIB) zakonita kada je obrada nužna: radi poštovanja pravnih obveza davatelja obrade; za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade. |
90 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | UREDBU, Članak 4. | Članak 14.stavak 1. (1) Korisnik usluge dužan je dostaviti davatelju javne usluge Izjavu i potpisan ugovor Obrazloženje Izjava nije pravni akt na temelju kojeg bi se obavljao pravni posao to je ugovor kao pravni akt između minimalno dvije strane u postupku , a svaka strana može davati određene prijedloge. | Nije prihvaćen | Izjava je uz Odluku i cjenik sastavni bitni dio ugovora. Davatelj javne usluge je sukladno Zakonu i Uredbi dužan pružati uslugu, a korisnik je dužan istu i koristiti, a člankom 15. je propisano kada se ugovor smatra sklopljenim. |
91 | Udruga za zaštitu prava potrošača "Splitski potrošač" | UREDBU, Članak 4. | Predlažemo brisanje članka 4. Nacrta sukladno obrazloženju članka 2. Nacrta | Nije prihvaćen | Odredbe o kategorizaciji će se doraditi. |
92 | Zagrebački holding d.o.o. | UREDBU, Članak 5. | U članku 17. stavak 1. točka 4. izbaciti rijeci “i biorazgradivog komunalnog otpada”. Obrazloženje: u ovom trenutku nije ekonomski racionalno da davatelji usluga povećavaju troškove na razvoj sustava evidencija primopredaja otpada koji nije direktno vezan s naplatom usluge. | Nije prihvaćen | Obveza je propisana 2017. stoga bi sustav evidencije danas trebao biti razvijen i u uporabi. |
93 | Udruženje obrtnika Zadar | UREDBU, Članak 5. | Predlaže se brisanje navedenog članka, uz prethodno navedeno obrazloženje uz čl. 2. i čl. 3. | Nije prihvaćen | Odredbe o kategorizaciji će se doraditi. |
94 | ANTE TIČIĆ | UREDBU, Članak 5. | Predlaže se brisanje članka 5. Nacrta u cijelosti. Obrazloženje uz članak 2. Nacrta | Nije prihvaćen | Odredbe o kategorizaciji će se doraditi. |
95 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | UREDBU, Članak 5. | Članak 17.stavak 1. točka 1 Brisati OIB za fizičke osobe | Nije prihvaćen | Obveza dostave podatka je propisana Uredbom. OIB je nužan budući da postoji veći broj JLS u kojim na istoj adresi nekretnine postoji više osoba s istim imenom i prezimenom. Članak 6. Opće uredbe o zaštiti podataka propisuje da je obrada osobnih podataka(uključujući OIB) zakonita kada je obrada nužna: radi poštovanja pravnih obveza davatelja obrade; za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade. |
96 | Udruga za zaštitu prava potrošača "Splitski potrošač" | UREDBU, Članak 5. | Određivanje kategorije korisnika nije sukladno odredbama ZOGO Obrazloženje iz članka 2. Nacrta | Nije prihvaćen | Članak 33. stavak 2. Zakona propisuje da obračun cijene javne usluge mora biti u skladu sa Uredbom, a kojom se propisuje obračun cijene javne usluge. |
97 | EKO-OZRA d.o.o. | UREDBU, Članak 6. | Potrebno je jasno i nedvosmisleno propisati što se podrazumjeva pod troškovima sakupljanja i obrade (oporabe i zbrinjavanja) reciklabilnog komunalnog otpada čiji tokovi se sastoje pretežito od otpadne ambalaže (sortiranje, čistoća ambalažnog materijala) | Primljeno na znanje | Pitanje će se riješiti zasebnim aktom (ugovorom) Fonda i davatelja javne usluge |
98 | Usluga Poreč d.o.o. | UREDBU, Članak 6. | stavak 2: Što podrazumijeva financira sve troškove – potrebno specificirati | Primljeno na znanje | Pitanje će se riješiti zasebnim aktom (ugovorom) Fonda i davatelja javne usluge |
99 | PARK d.o.o. Buzet | UREDBU, Članak 6. | Zakonodavac, na žalost, uz najbolju namjeru, nije stvorio preduvjete za poštenu naplatu sukladno zakonu, budući još uvijek nema burze otpada (koja je Zakonom propisana), a nije ni ispoštovan čl. 18. st. 2. važeće Uredbe prema kojemu je Fond dužan nadoknaditi troškove sakupljanja obrade i zbrinjavanja reciklabilnog otpada.. pretežito od otpadne ambalaže, a koju je davatelj usluge preuzeo od korisnika usluge. Reciklabilni otpad (čija cijena preuzimanja od strane ovlaštenih sakupljača neprestano raste, te primjerice trenutno za ambalažno staklo iznosi i 800 kn/toni, plastičnu i metalnu amabalažu i više, za razliku od prijašnjih godina kada se u pravilu preuzimanje ambalaže nije naplaćivalo ili se čak negdje ostvarivao prihod), pored troškova obrade MKO u Županijskim centrima za gospodarenje otpadom, predstavlja ogromni i sve veći teret za davatelje usluga. To je u suprotnosti s osnovnim postavkama sustava, gdje zbrinjavanje odvojeno prikupljenog korisnog otpada ne bi smjelo dodatno opterećivati davatelje usluga, jer se tada načelo „onečišćivač plaća“ ne može bazirati samo na produkciji miješanog komunalnog otpada, već i ukupnog otpada, budući da korisnik koji ukupno producira više otpada – više opterećuje sustav. Sada je situacija takva da proizvođači otpada s velikim udjelom odvojeno prikupljenog otpada, a manjim miješanog komunalnog, plaćaju jednaku naknadu kao i mali korisnik koji producira okvirno jednaku količinu miješanog komunalnog, ali gotovo ništa ambalažnog (primjerice – višečlana domaćinstva i jednočlana domaćinstva). Dakle, davatelj usluge mora platiti zbrinjavanje i miješanog i amabalažnog otpada, i trenutno je veća cijena zbrinjavanja otpadne amabalaže od obrade ostatnog mješanog komunalnog otpada u centru Kaštijun, što zasigurno nije bila pretpostavka sustava. Ovim prijedlogom, isti članak se mijenja na način da se dodaje stavak koji propisuje da će Fond odrediti uvjete sakupljanja i predaje, što izaziva opravdanu bojazan da će Fond propisati takve uvjete kojima mnogi davatelji usluge neće moći udovoljiti (sortiranje i čistoća ambalažnog otpada). Stoga se predlaže primarno donošenje Uvjeta ugovaranja/preuzimanja/financiranja i sl. a zatim stupanja na snagu Uredbe, u cilju poznavanja uvjeta poslovanja i s tim u vezi i troškova koji su preduvjeti za donošenje potrebnih akata davatelja javne usluge. | Primljeno na znanje | Pitanje će se riješiti zasebnim aktom (ugovorom) Fonda i davatelja javne usluge |
100 | 1. MAJ d.o.o. Labin | UREDBU, Članak 6. | U članku 18. stavak 1. brisana je točka 2. koja glasi: „prijevoza i obrade glomaznog otpada koji se prikuplja u okviru javne usluge sukladno članku 11. stavku 1. ove Uredbe”, pitanje je tko će platiti obvezu besplatnog odvoza i obrade krupnog otpada koja je nametnuta davatelju javne usluge. Kod st. 3. treba dodati rok u kojem će Fond sklopiti ugovor sa davateljem usluge, i to rok od 30 dana od dana stupanja na snagu ove Uredbe. Uredba je u čl. 18. st. 2. propisala da će troškove odvojenog sakupljanja i obrade reciklabilnog komunalnog otpada regulirati posebnim propisom koji nikad nije donesen čime se taj trošak "svalio" na davatelja usluge. Troškovi zbrinjavanja otpadne ambalaže premašuju 1.200,00 kn po toni što dodatno opterećuje davatelja usluge koji je računao na pokrivanje troška od strane Fonda. Za potrebe izračuna stvarnih troškova javne usluge bitno je da davatelj usluge unaprijed zna tko će i na koji način pokriti troškove odvojenog sakupljanja i obrade reciklabilnog komunalnog otpada. Također, Fond bi trebao biti dužan u roku od 30 dana isplatiti gore navedene troškove davatelju javne usluge. | Primljeno na znanje | Pitanje će se riješiti zasebnim aktom (ugovorom) Fonda i davatelja javne usluge |
101 | Udruga gradova u RH | UREDBU, Članak 6. | Članak 6. Stari stavak 2. odnosio se na to da trošak prijevoza i obrade glomaznog otpada koji se prikuplja u okviru javne usluge mora biti uključen u cijenu javne usluge. Da li njegova zamjena predloženim tekstom znači da ovaj trošak ne smije biti uključen u cijenu javne usluge? Tko će ga, onda, pokriti i iz kojih sredstava? | Nije prihvaćen | Nije razvidno na što se primjedba odnosi |
102 | KOMUNALNI SERVIS d.o.o. | UREDBU, Članak 6. | U članku 18. stavak 2. potrebno je specificirati tekst "financira sve troškove"jer je nejasno što podrazumijeva. | Primljeno na znanje | Pitanje će se riješiti zasebnim aktom (ugovorom) Fonda i davatelja javne usluge |
103 | USLUGA d.o.o. | UREDBU, Članak 6. | U članku 18. stavak 1. izbačena je točka 2. koja glasi: „prijevoza i obrade glomaznog otpada koji se prikuplja u okviru javne usluge sukladno članku 11. stavku 1. ove Uredbe”, postavlja se pitanje tko će platiti obvezu besplatnog odvoza glomaznog otpada koja je nametnute pružatelju javne usluge sukladno članku 11. Stavku 1. Uredbe. Predlažemo da se točka 2. u stavku 1. članka 18. ne briše. Stavak 2. članka 18. nije jasan, predlaže se jasnije određivanje u pogledu prihvatljive čistoće reciklabilnog otpada, prijevoza, načina financiranja i sl. | Nije prihvaćen | Nije razvidno na što se primjedba odnosi |
104 | Eko.-Adria d.o.o. | UREDBU, Članak 6. | U tekstu Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe negdje u tekstu piše Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost a negdje samo FOND - POTREBNO JE UJEDNAČITI NAZIVLJE | Prihvaćen | Prihvaćeno |
105 | GKP Komunalac d.o.o. | UREDBU, Članak 6. | Predlaže se jasnije određivanje u pogledu rokova, prihvatljive čistoće reciklabilnog otpada, vrste reciklabilnog otpada, načina i mjesta predaje reciklabilnog otpada, prijevoza reciklabilnog otpada i sl. | Primljeno na znanje | Pitanje će se riješiti zasebnim aktom (ugovorom) Fonda i davatelja javne usluge |
106 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | UREDBU, Članak 6. | Članak 19.dodaje se stavak 5. (5) Nadležno ministarstvo dužno je provjeriti i odobriti cjenik i pravne akte trgovačkog društva za naplatu odvoza komunalnog otpada Obrazloženje: Do sada su davatelji usluge dali navedenu izjavu koju nitko nije provjeravao, pa je na kraju ispalo da se naplaćuje nezakonito prema krevetima, broju ophoda pražnjenja, površini nekretnine idr. | Nije prihvaćen | Navedeno je Zakonom propisana ovlast izvršnog tijela JLS |
107 | LOPAR VRUTAK D.O.O. | UREDBU, Članak 7. | Cijena javne usluge ne može se računati na kriterija površine i obujma nekretnine...Potrebno je jednoznačno definirati na koji način se računa CMJU i na koji varijavilni dio cjene, što sve ulazi u izračun CMJU i na koji način se rasporedi na korisnike, te također jednoznačno napisati na koji način se računa cijena varijabilnog djela tj. cijena po litri predanog otpada odnosno kilogram predanog otpada. | Primljeno na znanje | Predloženo je da se Odlukom JLS utvrdi iznos u kunama za OMJU. |
108 | Usluga Poreč d.o.o. | UREDBU, Članak 7. | stavak 11: Potrebno specificirati točno što podrazumijeva „ sve elemente „ kako u praksi ne bi bilo različitih tumačenja. Navesti jasno i nedvojbeno, mora sadržavati: cijenu minimalne javne usluge, cijenu za količinu predanog otpada, ugovornu kazna, iznos naknade za gradnju građevina za gospodarenje komunalnim otpadom, PDV-e. Važeća uredba u članku 20. stavak 2. utvrđuje strukturu cijene javne usluge. | Prihvaćen | Odredba o računu će se doraditi |
109 | Vesna Centa | UREDBU, Članak 7. | EKO-FLOR PLUS d.o.o. Potrebno precizirati koji sve elementi moraju biti iskazani na računu, odnosno, da li na računu mora biti iskazana struktura cijene javne usluge i elementi na temelju kojih se ista obračunava (npr. veličina spremnika, broj podizanja, kategorija korisnika...). Potrebno definirati da li cijena Ugovorne kazne (obzirom je ista dio cijene javne usluge) mora biti iskazana na računu i kad ista iznosi 0,00 kn. | Prihvaćen | Svi elementi obračuna propisani su Uredbom. |
110 | Udruženje obrtnika Zadar | UREDBU, Članak 7. | Vezano za čl. 20 st.11., smatramo da bi bilo uputno da se prilikom određivanja elemenata računa za javnu uslugu pozove na odredbe propisa koji reguliraju obvezan sadržaj računa (Opći porezni zakon, Zakon o porezu na dodanu vrijednost, Pravilnik o porezu na dohodak i dr.) | Primljeno na znanje | Svi elementi obračuna propisani su Uredbom. |
111 | Udruga gradova u RH | UREDBU, Članak 7. | Članak 7. Potpuno je nejasno koji su to "svi elementi" koje na računu treba navesti. Ukoliko je to nešto više od stavki koje su propisane važećom Uredbom (OMJU, dio cijene za količinu preuzetog miješanog komunalnog otpada, ugovorna kazna, eventualna naknada za gradnju), ovdje bi ih taksativno trebalo navesti jer će u suprotnom doći do daljnjih nejasnoća u primjeni. | Primljeno na znanje | Svi elementi obračuna propisani su Uredbom. |
112 | KOMUNALNI SERVIS d.o.o. | UREDBU, Članak 7. | U članku 20. stavak 11. potrebno je specificirati točno što podrazumijeva „ sve elemente „ kako u praksi ne bi bilo različitih tumačenja. Smatramo da bi trebalo navesti jasno i nedvojbeno koje elemente mora sadržavati i to: cijenu minimalne javne usluge, cijenu za količinu predanog otpada, ugovornu kaznu, iznos naknade za gradnju građevina za gospodarenje komunalnim otpadom, PDV-e. Važeća uredba u članku 20. stavak 2. utvrđuje strukturu cijene javne usluge. | Prihvaćen | Svi elementi obračuna propisani su Uredbom. |
113 | USLUGA d.o.o. | UREDBU, Članak 7. | Nije jasno što se podrazumijeva pod „navođenjem (na računu) svih elemenata temeljem kojih je izvršen obračun cijene javne usluge“. | Prihvaćen | Svi elementi obračuna propisani su Uredbom. |
114 | HGK | UREDBU, Članak 7. | Grupacije održavanja čistoće predlaže brisati novi stavak 11. jer je suvišan s obzirom na činjenicu da je ova problematika propisana stavkom 2. istog članka, kao i Zakonom o porezu na dodanu vrijednost i Zakonom o zaštiti potrošača. | Nije prihvaćen | Svi elementi obračuna propisani su Uredbom. |
115 | Eko.-Adria d.o.o. | UREDBU, Članak 7. | Prijedlog: (10)Cijena obvezne minimalne javne usluge javne obračunava se na temelju ugovorenog volumena spremnika za Korisnike kućanstvo, a za Korisnika koji nije kućanstvo na temelju ugovorenog volumena spremnika i faktora opterećenja sustava | Nije prihvaćen | Namjera je uvesti jednostavniji i uniformni način određivanja OMJU za razliku od dosadašnjeg kojeg se uređivalo Odlukom JLS i na druge načine. |
116 | SONJA POLONIJO | UREDBU, Članak 7. | Potpuno je nejasno koji su to "svi elementi" koje na računu treba navesti. Ukoliko je to nešto više od stavki koje su propisane važećom Uredbom (OMJU, dio cijene za količinu preuzetog miješanog komunalnog otpada, ugovorna kazna, eventualna naknada za gradnju), ovdje bi ih taksativno trebalo navesti jer će u suprotnom doći do daljnjih nejasnoća u primjeni. | Prihvaćen | Svi elementi obračuna propisani su Uredbom. |
117 | ANTE TIČIĆ | UREDBU, Članak 7. | Predlažem dopunu teksta članka 20. stavka 10. Nacrta na način da se iza riječi „obujma nekretnine“ poslije zareza dodaju riječi: broj članova kućanstva, broj radnika pravnih osoba, broj kreveta fizičke ili pravne osobe“, te brisati riječi: „iz članka 30.stavka 5. Zakona“. Obrazloženje: Iako odredba članka 30.stavak 5.Zakona, uključivo i odredba članka 3.točke 5. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. ne daje pravo utvrđivanja kriterija, mišljenja sam da ima opravdanja da navedeni elementi budu sastavni dio Uredbe dali ovim člankom Nacrta ili dopunom članka 3. Uredbe, stvar je rasprave. Prijedlog dopune stavka 11.Prijedlog: Odredbe stavka 11. je prihvatljiva uz dopunu da se iza riječi: "komunalnim otpadom" dodaje zarez i riječi: "sukladno odredbi članka 63. Općeg poreznog zakona , i odredbe članka 9. Zakona o zaštiti potrošača. | Djelomično prihvaćen | Odredba o primjerenosti spremnika će se dodatno urediti. Svi elementi obračuna propisani su Uredbom. |
118 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | UREDBU, Članak 7. | Članak 20.stavak 9. Brisati u ovakvom obliku jer se uvodi kolektivna krivnja čega nijema u demokratskim društvima. Zašto da svi odgovaraju za nemar pojedinaca. | Nije prihvaćen | Korištenje zajedničkog spremnika uključuje i, u određenoj mjeri, solidarnu odgovornost za plaćanje ugovorne kazne, međutim izmjena navedenog nije obuhvaćena ovom izmjenom Uredbe. Solidarna odgovornost za ugovornu kaznu korisnika koji koriste zajednički spremnik je propisana samo u slučaju da se ne može utvrditi odgovornosti pojedinog korisnika. Predmetna odredba nije predmet ove izmjene Uredbe. |
119 | HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP | UREDBU, Članak 7. | Članak 20.stavak 2. (2) Strukturu cijene javne usluge čini cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada, po jedinici mjere (volumena –litre ili mase kilograma) Obrazloženje HUZP se zalaže da se svi troškovi poslovanja definiraju u jedinici mjere (fiksni i varijabilni na bazi godišnjeg poslovanja). Tako dolazimo do svrhe razdvajanja otpada po načelu onečiščivać plaća što je i načelo u Euopskoj uniji. Tako vjerojatno neće biti kao do sada cijena samog odvoza otpada po litri ili kilogramu 10 lipa već možda 50 ili 60 lipa što je i pravednija naplata bez fiksnog troška ili minimalne cijene javne usluge koja ispada maksimalna | Nije prihvaćen | Uredbom je uvedena OMJU te se za sad ne razmatra njezino ukidanje. |
120 | Udruga za zaštitu prava potrošača "Splitski potrošač" | UREDBU, Članak 7. | Predlažemo izmjenu i dopunu stavka 10.Nacrta na način da iza riječi: „na temelju kriterija“ brišu riječi: „površine i obujma nekretnine iz članka 30.stavka 5.Zakona“, te da se umjesto brisanih riječi uvrste riječi: površine ili volumena nekretnine, broja članova kućanstva, ili broja kreveta/postelja. Obrazloženje: Jedini kriterij utvrđen Zakonom je količina predanoga otpada sukladno odredbi članka 30. stavak 6. točka 3. i članak 33.stavak 2. ZOGO. Navedeni i dopunjeni kriteriji nisu proizvođači otpada ne samo sukladno ZOGO, nego i sukladno spomenuto odredbama Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19.studenoga 2008., uz obrazloženje članka 2. Nacrta. Kriteriji navedeni člankom 7.stavkom 10. Nacrta po nama dobro je da su utvrđeni, iako nisu ni trebali biti utvrđeni. Dio teksta iz stavka 10.Nacrta, riječi: „iz članka 30.stavka 5. Zakona“ odredba neosnovano navodi utemeljenje iz ZOGO iako ni jednom odredbom Zakon ne utvrđuje kriterije za obračun javne usluge, osim kriterije prema spomenutim odredbama članka 30. i 33.ZOGO. | Djelomično prihvaćen | Odredba o obračunu cijene javne usluge će se doraditi. |
121 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | UREDBU, Članak 9. | Smatramo kako su stavci 9., 10. i 11. dodani kako bi se nagradile JLS koje su postigle visoke postotke odvojeno sakupljenog komunalnog otpada te kako bi se potaknulo i ostale JLS na ulaganje napora u postizanju viših stopa odvajanja komunalnog otpada. Stoga smatramo da bi uvođenje ovakve nagrade za one JLS koje predaju miješani komunalni i biorazgradivi komunalni otpad u centre za gospodarenje otpadom, bilo protivnu smislu i svrsi uvođenja ovih izmjena te svih postojećih propisa koji uređuju materiju gospodarenja otpadom, kao i relevantnih direktiva EU. | Primljeno na znanje | Člankom 56. stavkom 1. propisano je da je jedinica lokalne samouprave dužna u dokumentima koje donose temeljem ovoga Zakona osigurati odvojeno prikupljanje biootpada s ciljem kompostiranja, digestije ili energetske oporabe biootpada. |
122 | Usluga Poreč d.o.o. | UREDBU, Članak 9. | stavak 9: Sukladno odobrenju Ministarstva zaštite okoliša i energetike, jedinice lokalne samouprave na području Istarske županije, a zbog izgrađenog centra za gospodarenje otpadom Kaštijun, mogu i vrše zajedničko sakupljanje miješanog komunalnog otpada i biootpada, što direktno utječe na nemogućnost postizanja odvojivih količina takve vrste otpada. S druge strane s obzirom da je prema Studiji Hrvatske agencije za okoliš i prirodu utvrđeno da se u miješanom komunalnom otpadu biootpad pojavljuje sa udjelom od 37,06 %, smatramo da bi se kod izračuna poticajne naknade trebalo isključiti biootpad u navedenom postotku iz ukupne količine sakupljenog miješanog komunalnog otpada. Predvidjeti izuzetak od primjene za područja Istarske županije. Također, predloženi članak 9, valja dopuniti u dijelu koji se odnosi na iznimke na način da je potrebno uzeti u obzir i nespornu okolnost utjecaja turizma na cjelokupni sustav gospodarenja otpadom. Naime, nesporno je da u ljetnim mjesecima za vrijeme trajanja turističke sezone količina otpada je značajnija od ostalog perioda godine, što direktno utječe na obvezu Društva na znatnija financijska ulaganja kako u opremu tako i u radnu snagu. Veća količina otpada direktno utječe na oporabu iste, kao i na dodatne napore JLS za odvojenim sakupljanjem otpada u odnosu referentnu 2015. godinu. Valja uzeti i obzir i činjenicu kontinuiranog porasta broj turista što podrazumijeva i veće količinu miješanog komunalnog otpada u odnosu na propisanu referentnu godinu. Također nesporan je i kontinuirani rast broja stanovnika koji direktno utječe na činjenicu povećanja količine otpada. Područja koja nisu obuhvaćena turizmom znatno lakše uspostavljaju sustav koji direktno utječe na smanjenje količine miješanog otpada. stavak10: Nejasno što podrazumijeva oznaka 00 ( nula broj ili omaška ) | Nije prihvaćen | Člankom 56. stavkom 1. propisano je da je jedinica lokalne samouprave dužna u dokumentima koje donose temeljem ovoga Zakona osigurati odvojeno prikupljanje biootpada s ciljem kompostiranja, digestije ili energetske oporabe biootpada. Razvoj sustava gospodarenja komunalnim otpadom u JLS trebao bi pratiti razvoj JLS, stoga su i JLS dodijeljene velike ovlasti u uređivanju sustava gospodarenja komunalnim otpadom Obveza je propisana za sve JLS, a uvođenjem iznimki derogirala bi se svrha članka Zakona. „00“ je omaška koju će se ispraviti, trebalo je stajati „100“ jer se radi o postotku. |
123 | Ponikve eko otok Krk d.o.o. | UREDBU, Članak 9. | Smatramo da podaci o odvojeno prikupljenom otpadu nisu dovoljno transparentni, te da u velikom broju slučajeva, kada je riječ o odvojenom skupljanju otpada, postoje situacije gdje se otpad odvoji u jednoj JLS a prijavljuje u drugoj JLS. To se naročito odnosi na velike trgovačke centre u manjim sredinama koje u povratnim turama voze ambalažu a sve prijavljuju na adresi sjedišta tvrtke. Na taj način direktno se utječe na postotak odvojeno prikupljenog otpada pojedine JLS. Stava smo da je potrebno uvesti naknadu za odlaganje MKO budući da se jedino na taj način pravedno opterećuju svi korisnici, te se izbjegava manipulacija podataka. Svi davatelji usluge imaju zakonsku obvezu upisivati svoje količine u ROO obrasce, i to prema vrsti otpada i načinu zbrinjavanja (postupci D ili R), što je već pripremljena podloga za obračun naknade za odlaganje. Poticajnu naknadu je potrebno ukinuti nakon što se uvede naknada za odlaganje otpada. | Nije prihvaćen | Člankom 9. prijedloga precizno je propisano što se uzima u obzir pri određivanju stope odvojenog sakupljanja otpada. Naknada za odlaganje otpada uvesti će se, sukladno Planu Vlade RH, uredbom koja se donosi temeljem članka 26. stavka 12. Zakona |
124 | KD Čistoća d.o.o. Rijeka | UREDBU, Članak 9. | Predlaže se iza stavka 11. dodati stavak 12. koji glasi: „Iznimno od stavka 1. ovog članka iznos poticajne naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada za jedinicu lokalne samouprave iznosi nula kuna ako se prikupljeni miješani komunalni otpad predaje na daljnje gospodarenje regionalnom Centru za gospodarenje otpadom.“ Obrazloženje: Centri za gospodarenje otpadom sastavni su dio Plana gospodarenja otpadom Republike Hrvatske, te jedna od sastavnica u cijelom sustavu. Poznato je da se otpad koji dolazi na CZGO dodatno sortira i odvajaju se korisne komponente, obrađuje i priprema za daljnju uporabu, a čak i mali preostali dio koji se odlaže nije nekoristan nego se od toga otpada proizvodi energija. Dakle, nikako ne možemo govoriti o nekorisnom otpadu i o deponiranju na klasičan način. Sukladno tome, niti naknada koja se naplaćuje JLS-ima sa čijeg područja se otpad predaje u CZGO ne može biti promatrana kao naknada za neučinkovitost sustava i nerad, kada je cijeli proces zaokružen sukladno Planu gospodarenja otpadom RH i ostalim pravnim aktima. | Nije prihvaćen | Poticajnom naknadom se potiče smanjenje stvaranja miješanog komunalnog otpada, a ne samo smanjenje odlaganja istoga za što je predviđena naknada iz članka 26. Zakona. |
125 | Udruga gradova u RH | UREDBU, Članak 9. | Članak 9. Poticajna naknada, tj. kazna za prekomjerno deponiranje kako je definirana važećom Uredbom ne potiče jedinice lokalne samouprave na dodatne napore za povećanje odvojeno sakupljenog otpada. Dapače, kažnjava i one najbolje među njima koji su već bazne 2015. godine ostvarili veliki napredak. Primjenom formule iz Uredbe kažnjene su i sve JLS koje po broju stanovnika rastu, jer im raste i količina miješanog komunalnog otpada u odnosu na baznu 2015. godinu. Ova izmjena samo djelomično rješava taj problem, jer će po njoj jednako biti kažnjene JLS koje nisu napravile ništa, kao i one koje su se u određenoj godini približile cilju i on im je izmakao za svega par posto. Stoga smatramo da bi poticajnu naknadu trebalo obračunavati i naplaćivati samo na one količine koje su trebale biti odvojeno sakupljene i sadržane u navedenim postocima traženog odvojeno sakupljenog, a umjesto toga su završile u miješanom komunalnom otpadu (kako su predlagali Udruga gradova u RH i Grupacija održavanja čistoće). Time bi, kako ne bi bilo potrebe korištenja podataka iz 2015. kao tzv. "bazne godine", bili riješeni problemi s pogrešno prikazanim količinama miješanog komunalnog otpada u pojedinim JLS 2015. godine (davatelji javnih usluga za više JLS pogrešno su prijavljivali količine, deponije nisu imale vage itd.). | Primljeno na znanje | Poticajnom naknadom se potiče smanjenje stvaranja miješanog komunalnog otpada, a ne samo smanjenje odlaganja istoga za što je predviđena naknada iz članka 26. Zakona. Odlagalište je bilo dužno određivati masu otpada uređajem umjerenim za određivanje mase od 2013. godine. |
126 | KOMUNALNI SERVIS d.o.o. | UREDBU, Članak 9. | Vezano za članak 24. stavak 9. navodimo slijedeće: Sukladno odobrenju Ministarstva zaštite okoliša i energetike, jedinice lokalne samouprave na području Istarske županije, a zbog izgrađenog centra za gospodarenje otpadom Kaštijun, mogu i vrše zajedničko sakupljanje miješanog komunalnog otpada i biootpada, što direktno utječe na nemogućnost postizanja odvojivih količina takve vrste otpada. S druge strane s obzirom da je prema Studiji „Unapređenje sustava za prikupljanje podataka o biootpadu i otpadu od hrane“ Hrvatske agencije za okoliš i prirodu utvrđeno da se u miješanom komunalnom otpadu (KB 20 03 01) i komunalnom otpadu koji nije specificiran na drugi način (KB 20 03 99), biootpad pojavljuje sa udjelom od 37,06 %, smatramo da bi kod izračuna poticajne naknade trebalo isključiti biootpad u navedenom postotku iz ukupne količine sakupljenog miješanog komunalnog otpada. Smatramo da bi trebalo predvidjeti izuzetak od primjene za područja Istarske županije. Nadalje smatramo da se treba izmijeniti stopa odvojenog sakupljanja komunalnog otpada na način da ta stopa bude niža od predloženih u onim jedinicama lokalne samouprave u kojima je razvijen turizam i u kojima je broj gostiju trostruko veći od domicilnog stanovništva a samim time potrebna su znatno veća financijska sredstva, ulaganje u opremu i povećanje zaposlenih. Jedinice lokalne samouprave u kojima nije razvijen turizam mogu znatno lakše utjecati na smanjenje MKO ,jer svako prikupljanje radi oporabe na tu količinu direktno i utječe. Time se jedinice lokalne samouprave u kojima je razvijen turizam i u kojima se svake godine u sezoni povećava broj gostiju, a time i količina otpada te koje su kontinuirano razvijale sustav odvojenog sakupljanja otada i prije 2015.g. stavljene u neravnopravan položaj u odnosu na jedinice lokalne samouprave u kojima turizam nije razvijen, bez obzira na napore koje ulažu na odvojeno sakupljanje otpada. Specifičnosti pojedinih jedinica lokalne samouprave ne mogu rješavati predloženom, jedinstvenom legislativom koja bi bila uspješna i pravedna (nediskriminirajuća) u različitim općinama i gradovima ( turistička mjesta, veliki gradovi i sl.) već se moraju uvažiti različitosti pojedinih sredina. Prihvaćanjem ovog prijedloga vrednovale bi se aktivnosti i rezultati u uspostavljanju odvojenog prikupljanja komunalnog otpada u razdoblju prije 2015.g. koja je određena kao referentna godina. Primjer: Podaci o broju noćenja Grad Rovinj-Rovigno Godina Broj noćenja Indeks % (+/-) 2015 3.261.789 2016 3.423.557 2017 3.820.985 2018 4.025.030 + 23,40 *Podaci preuzeti iz Statistike turističkih zajednica RH Također, potrebno je naglasiti da poticajna naknada, odnosno kazna za prekomjerno deponiranje definirana Uredbom o gospodarenju komunalnim otpadom ne potiče jedinice lokalne samouprave na dodatne napore za povećanje odvojeno sakupljenog otpada, već samo na smanjenje količine miješanog komunalnog otpada u odnosu na baznu 2015.godinu. Time se dovodi u velike probleme one jedinice lokalne samouprave koje su već u 2015.godini odvajale veliki udio potencijalno korisnog otpada (papir, plastika, staklo, metalni otpad, tekstil), jer imaju vrlo nisku osnovicu i ne mogu postići stope smanjenja propisane Uredbom. Grad Rovinj-Rovigno je krenuo sa odvojenim sakupljanjem otpada u 2009.godini. | Nije prihvaćen | Člankom 56. stavkom 1. propisano je da je jedinica lokalne samouprave dužna u dokumentima koje donose temeljem ovoga Zakona osigurati odvojeno prikupljanje biootpada s ciljem kompostiranja, digestije ili energetske oporabe biootpada. Razvoj sustava gospodarenja komunalnim otpadom u JLS trebao bi pratiti razvoj JLS, stoga su i JLS dodijeljene velike ovlasti u uređivanju sustava gospodarenja komunalnim otpadom Obveza je propisana za sve JLS, a uvođenjem iznimki derogirala bi se svrha članka Zakona. |
127 | 1. MAJ d.o.o. Labin | UREDBU, Članak 9. | Kod određivanja poticajne naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada potrebno je ugraditi odredbu kojom se osnovica za izračun poticajne naknade umanjuje za dio koji se odnosi na biorazgradivi otpad u onim JLS u kojima se miješani komunalni otpad i biorazgradivi komunalni otpad zajedno predaje u ŽCGO Kaštijun. ŽCGO Kaštijun ima tehnologiju razvrstavanja otpada te je potrebno priznati količine koje se naknadno na mjestu obrade izdvoje iz ukupne količine predanog otpada. Prema tome kod izračunavanja poticajne naknade trebalo bi isključiti sav otpad koji se obradom izdvoji u ŽCGO Kaštijun. Kod čl. 9. st. 9. predlažemo da se u obzir uzmu razlike pojedinih JLS s obzirom da je u pojedinim JLS značajan utjecaj turizma čime dolazi do povećanih količina proizvedenog MKO te se time stvara i potreba za većim ulaganjima u opremu, sredstva i sl. | Nije prihvaćen | Člankom 56. stavkom 1. propisano je da je jedinica lokalne samouprave dužna u dokumentima koje donose temeljem ovoga Zakona osigurati odvojeno prikupljanje biootpada s ciljem kompostiranja, digestije ili energetske oporabe biootpada. Razvoj sustava gospodarenja komunalnim otpadom u JLS trebao bi pratiti razvoj JLS, stoga su i JLS dodijeljene velike ovlasti u uređivanju sustava gospodarenja komunalnim otpadom Obveza je propisana za sve JLS, a uvođenjem iznimki derogirala bi se svrha članka Zakona. |
128 | GRAD ROVINJ-ROVIGNO | UREDBU, Članak 9. | Utjecaj turizma na izračun poticajne naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada Nadalje, predlaže se izmjena stopa odvojenog sakupljanja komunalnog otpada koje su navedene u članku 9. stavak 9. Nacrta Izmjena i dopuna Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom, na način da ta stopa bude niža od predloženih u onim jedinicama lokalne samouprave u kojima je razvijen turizam i u kojima je broj gostiju trostruko veći od domicilnog stanovništva a samim time potrebna su znatno veća financijska sredstva, ulaganje u opremu i povećanje zaposlenih. Jedinice lokalne samouprave u kojima nije razvijen turizam mogu znatno lakše utjecati na smanjenje MKO ,jer svako prikupljanje radi oporabe na tu količinu direktno i utječe. Time se jedinice lokalne samouprave u kojima je razvijen turizam i u kojima se svake godine u sezoni povećava broj gostiju, a time i količina otpada te koje su kontinuirano razvijale sustav odvojenog sakupljanja otada i prije 2015.g. stavljene u neravnopravan položaj u odnosu na jedinice lokalne samouprave u kojima turizam nije razvijen, bez obzira na napore koje ulažu na odvojeno sakupljanje otpada. Specifičnosti pojedinih jedinica lokalne samouprave ne mogu rješavati predloženom, jedinstvenom legislativom koja bi bila uspješna i pravedna (nediskriminirajuća) u različitim općinama i gradovima ( turistička mjesta, veliki gradovi i sl.) već se moraju uvažiti različitosti pojedinih sredina. Prihvaćanjem ovog prijedloga vrednovale bi se aktivnosti i rezultati u uspostavljanju odvojenog prikupljanja komunalnog otpada u razdoblju prije 2015.g. koja je određena kao referentna godina. Tabela br. 1. Podaci o broju noćenja Grad Rovinj-Rovigno Godina Broj noćenja Indeks % (+/-) 2015 3.261.789 2016 3.423.557 2017 3.820.985 2018 4.025.030 + 23,40 *Podaci preuzeti iz Statistike turističkih zajednica RH Također, potrebno je naglasiti da poticajna naknada, odnosno kazna za prekomjereno deponiranje definirana Uredbom o gospodarenju komunalnim otpadom ne potiče jedinice lokalne samouprave na dodatne napore za povećanje odvojeno sakupljenog otpada, već samo na smanjenje količine miješanog komunalnog otpada u odnosu na baznu 2015.godinu. Time se dovodi u velike probleme one jedinice lokalne samouprave koje su već u 2015.godini odvajale veliki udio potencijalno korisnog otpada (papir, plastika, staklo, metalni otpad, tekstil), jer imaju vrlo nisku osnovicu i ne mogu postići stope smanjenja propisane Uredbom. Grad Rovinj-Rovigno je krenuo sa odvojenim sakupljanjem otpada u 2009.godini. | Nije prihvaćen | Razvoj sustava gospodarenja komunalnim otpadom u JLS trebao bi pratiti razvoj JLS, stoga su i JLS dodijeljene velike ovlasti u uređivanju sustava gospodarenja komunalnim otpadom Obveza je propisana za sve JLS, a uvođenjem iznimki derogirala bi se svrha članka Zakona. |
129 | GRAD ROVINJ-ROVIGNO | UREDBU, Članak 9. | Utjecaj odobrenog zajedničkog prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada na poticajnu naknadu za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada Predlaže se da se u članku 9. stavak 9. Nacrta Izmjena i dopuna Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom, a koji određuje poticajnu naknadu za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada, ugradi odredba kojom se osnovica za izračun poticajne naknade umanji, i to za dio koji se odnosi na biorazgradivi otpad u onim jedinicama lokalne samouprave u kojima se miješani komunalni otpad i biorazgradivi komunalni otpad zajedno predaje u Županijski centar za gospodarenje otpadom Kaštijun. Naime, izgradnjom Županijskog centra za gospodarenje otpadom Kaštijun, određen je koncept gospodarenja otpadom, odnosno zajedničkog prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada. U Županijskom centru za gospodarenje otpadom Kaštijun, zajedno se predaje miješani komunalni otpad i biorazgradivi komunalni otpad, obzirom da nisu planirana i izgrađena postrojenja za obradu odvojeno prikupljenog biootpada. Jedinice lokalne samouprave dužne su uspostaviti nove sustave gospodarenja biootpadom koji podrazumijevaju odvojeno prikupljanje s ciljem kompostiranja, digestije ili energetske oporabe do 2023. g.. Do uspostave tog sustava sukladno važećoj Direktivi (2008/98/EZ) o otpadu, osigurava se obrada biootpada koji nije odvojen, na način kojim se zadovoljava visoka razina zaštite okoliša u centru za gospodarenje otpadom Kaštijun. Obzirom na pristup sukladno studiji „Unapređenje sustava za prikupljanje podataka o biootpadu i otpadu od hrane“, izrađenoj od HAOP-a (Hrvatske agencije za okoliš i prirodu), 12/2018 prema kojem se u miješanom komunalnom otpadu (KB 20 03 01) i komunalnom otpadu koji nije specificiran na drugi način (KB 20 03 99), biootpad pojavljuje s udjelom od 37,06%, ukupnu količinu MKO koja bi trebala predstavljati temelj za obračun poticajne naknade, trebalo bi na odgovarajući način umanjiti. Prema tome kod izračuna poticajne naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada trebalo bi isključiti biorazgradivi otpad u količini od 37,06% od ukupne količine miješanog komunalnog otpada. U vezi s navedenim, potrebno je da se u Uredbi izričito navede da se iz mase otpada izdvoji biootpad s udjelom od 37,06%. | Nije prihvaćen | Razvoj sustava gospodarenja komunalnim otpadom u JLS trebao bi pratiti razvoj JLS, stoga su i JLS dodijeljene velike ovlasti u uređivanju sustava gospodarenja komunalnim otpadom Obveza je propisana za sve JLS, a uvođenjem iznimki derogirala bi se svrha članka Zakona. |
130 | HGK | UREDBU, Članak 9. | 1. Grupacija održavanja čistoće predlaže potpuni zaokret u obračunu poticajne naknade odnosno njezino ukidanje. Predlaže se uvođenje naknade za odlaganje miješanog komunalnog otpada. 2. U slučaju da je stručnom nositelju prijedlog iz točke 1. neprihvatljiv, Grupacija predlaže podredno rješenje, odnosno da se pri obračunu poticajne naknade uzme u obzir postignuti postotak odvojeno prikupljenog otpada za svaku JLS u odnosu na prikupljeni i odloženi miješani komunalni otpad te da se uzimanjem u obzir oba podatka obračunava poticajna naknada. 3. U slučaju da su stručnom nositelju neprihvatljiva oba navedena prijedloga, Grupacija predlaže izmijeniti stavak 9. tako da glasi: „(9) Iznimno od stavka 1. ovoga članka iznos poticajne naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada za jedinicu lokalne samouprave iznosi nula kuna ako je stopa odvojenog sakupljanja komunalnog otpada u jedinici lokalne samouprave: - za 2018. godinu 30 % ili više u 2018. godini - za 2019. godinu 40 % ili više u 2019. godini - za 2020. godinu 50 % ili više u 2020. godini - za 2021. godinu 55 % ili više u 2021. godini - za 2022. godinu 60 % ili više u 2022. godini pri čemu treba uvažiti postignutu stopu odvojenog sakupljanja otpada te poticajnu naknadu naplatiti s obzirom na razliku ostvarenih količina odvojeno prikupljenog otpada i ovim stavkom zadanih stopa odvojeno prikupljenog otpada. “ Ovakva izmjena stavka 9. vuče za sobom izmjenu važećega stavka 7. na sljedeći način: „(7) Granična količina miješanog komunalnog otpada jedinice lokalne samouprave: - za 2018. godinu 30 % ili više u 2018. godini - za 2019. godinu 40 % ili više u 2019. godini - za 2020. godinu 50 % ili više u 2020. godini - za 2021. godinu 55 % ili više u 2021. godini - za 2022. godinu 60 % ili više u 2022. godini“ Grupacija naglašava da bi ovakva izmjena stavka 9. zahtijevala brisanje stavka 8. Također, predlaže se u novom stavku 10. alineju koja glasi: - „otpad koji se karakterizira ključnim brojem 20 02 01 i 20 03 02“ dopuniti ključnim brojem 20 03 07 koji ne ide na postupak D1. | Nije prihvaćen | Poticajna naknada je propisana Zakonom i uvedena je 2017. godine. Naknada za odlaganje komunalnog otpada još nije uvedena i ima druge obveznike i drugu svrhu u odnosu na poticajnu naknadu, međutim uvođenje naknade za odlaganje predviđeno je za prosinac 2019. sukladno Nacionalnom programu reformi 2019. godine. |
131 | GRAD ROVINJ-ROVIGNO | UREDBU, Članak 9. | 1. Grad Rovinj-Rovigno vrši točno evidentiranje preuzetog otpada te je svake godine davao točne podatke kako za građane tako i za turizam koji stvara velike količine otpada. Međutim, velik broj JLS nije kroz to vrijeme vršio točno evidentiranje otpada već je podatke davao prema vlastitim procjenama pa je došlo do apsurdne situacije po kojoj ispada da Grad Rovinj-Rovigno, koji spada među predvodnike u zaštiti okoliša u RH, među rijetkima koji ne smanjuju već povećavaju količine otpada! 2. U Gradu Rovinju-Rovigno iz godine u godinu dolazi do velikog fizičkog povećanja broja gostiju u sezoni što neminovno dovodi i do veće količine otpada. Smatramo da turizam ne može s jedne strane biti strateška grana od koje živi cijela država, a s druge strane zbog tog istog turizma kažnjavati uspješne JLS koje su svojim radom i upornošću dovele do fizičkog povećanja broja gostiju! Zato držimo nužnim da se izmijeni pristup i propisi u načinu obračuna naknade tj. da se ne gleda samo povećanje količine otpada, nego koji broj stanovnika + koji broj gostiju je doveo do povećanja te količine! Naime, jedna JLS koja nema razvijen turizam i iz koje se stanovnici iseljavaju normalno da će zbog toga imati smanjenje otpada bez da su išta same poduzele po tom pitanju, a one JLS u kojima se svake godine povećava broj gostiju imat će, usprkos svim mjerama koje poduzima, povećanje količine otpada pa ispada da je poticajna naknada zapravo kazna za uspješnost u turizmu onih JLS koji rade više i bolje! Zato držimo nužnim promijeniti kriterij obračuna na način da se smanjenje/povećanje miješanog komunalnog otpada računa prema kg otpada po svakom stanovniku i svakom gostu unutar određenog perioda, a ne na ovakav način kojim su realno kažnjene turistički uspješne JLS! 3. Gradovi i općine u Istri zajednički su, sukladno propisima RH, izgradili ŽCGO Kaštijun koji ima tehnologiju koja vrši razdvajanje bio otpada te smatramo da svim JLS koje otpad predaju u ŽCGO treba utvrđene količine umanjiti barem 20% jer se taj otpad naknadno na mjestu obrade izdvaja iz ukupne količine predanog otpada! 4. Zaključno, predlažemo da se stavak 9. u čl.9.Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe izmijeni na način: - za 2018. godinu 30 % ili više u 2018. godini - za 2019. godinu 35 % ili više u 2019. godini - za 2020. godinu 40 % ili više u 2020. godini - za 2021. godinu 45 % ili više u 2021. godini - za 2022. godinu 50 % ili više u 2022. godini. a također tražimo da se u Uredbu uvrste i dodatni kriteriji (uzimanje u izračun povećanje količina otpada zbog povećanog broja turista iz sezone u sezonu + umanjenje predanih količina na ime selektiranog otpada u ŽCGO Kaštijun) koje smo naveli u t.2 i t.3. GRAD ROVINJ-ROVIGNO | Nije prihvaćen | Razvoj sustava gospodarenja komunalnim otpadom u JLS trebao bi pratiti razvoj JLS, stoga su i JLS dodijeljene velike ovlasti u uređivanju sustava gospodarenja komunalnim otpadom Obveza je propisana za sve JLS, a uvođenjem iznimki derogirala bi se svrha članka Zakona. |
132 | SONJA POLONIJO | UREDBU, Članak 9. | Poticajna naknada, tj. kazna za prekomjerno deponiranje kako je definirana važećom Uredbom ne potiče jedinice lokalne samouprave na dodatne napore za povećanje odvojeno sakupljenog otpada. Dapače, kažnjava i one najbolje među njima koji su već bazne 2015. godine ostvarili veliki napredak. Primjenom formule iz Uredbe kažnjene su i sve JLS koje po broju stanovnika rastu, jer im raste i količina miješanog komunalnog otpada u odnosu na baznu 2015. godinu. Ova izmjena samo djelomično rješava taj problem, jer će po njoj jednako biti kažnjene JLS koje nisu napravile ništa, kao i one koje su se u određenoj godini približile cilju i on im je izmakao za svega par posto. Stoga smatram da bi poticajnu naknadu trebalo obračunavati i naplaćivati samo na one količine koje su trebale biti odvojeno sakupljene i sadržane u navedenim postocima traženog odvojeno sakupljenog, a umjesto toga su završile u miješanom komunalnom otpadu (kako su predlagali Udruga gradova u RH i Grupacija održavanja čistoće). Time bi, kako ne bi bilo potrebe korištenja podataka iz 2015. kao tzv. "bazne godine", bili riješeni problemi s pogrešno prikazanim količinama miješanog komunalnog otpada u pojedinim JLS 2015. godine (davatelji javnih usluga za više JLS pogrešno su prijavljivali količine, neke deponije nisu imale vage itd.). | Primljeno na znanje | Prijedlog izmjene članka nije dovoljno jasan. |
133 | Eko.-Adria d.o.o. | UREDBU, PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE | Nije jasno da li se briše članak 25., mijenja članak 26. i dodaju kao novi članci iz prijedloga pod 10. i 11. | Primljeno na znanje | Članak 25. i 26. Uredbe se ne mijenjaju, a članak 10. Prijedloga Uredbe je prijelazna i završna odredba tog propisa. |
134 | Vesna Centa | PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 10. | EKO-FLOR PLUS d.o.o. Predlažemo produžiti rok za uskladu cjenika na minilanlo 6 mjeseci jer nije za očekivati da će JLS donijeti odluku o prihvaćanju cjenika u tako kratkom roku. | Nije prihvaćen | Smatramo da su propisani rokovi provedivi. |
135 | PARK d.o.o. Buzet | PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 10. | Predlaže se duži rok za usklađenje Odluka, i to minimalno 90 dana, zbog potreba za kvalitetnim elaboriranjem, savjetovanjem sa zainteresiranom javnošću, te razmatranjima i donošenjem na predstavničkim tijelima JLS -osnivača davatelja javne usluge. | Nije prihvaćen | Smatramo da su propisani rokovi provedivi. |
136 | GRAD ZAGREB | PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 10. | U stavku 1. predlaže se odrediti duži rok za usklađenje Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada s ovom Uredbom. Obrazloženje Imajući u vidu da se o izmjenama Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada mora provesti savjetovanje sa zainteresiranom javnošću u skladu sa Zakonom o pravu na pristupu informacijama, mišljenja smo kako je potrebno odrediti duži rok u kojem je predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave dužno uskladiti navedenu Odluku s ovom Uredbom. | Nije prihvaćen | Smatramo da su propisani rokovi provedivi. |
137 | KOMUNALNI SERVIS d.o.o. | PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 10. | Vezano za članak 10. stavak 2. ovog Nacrta, smatramo da je rok od 30 dana kratak za provedbu Zakonom propisane procedure. Stoga se predlaže rok od 60 dana. | Nije prihvaćen | Smatramo da su propisani rokovi provedivi. |
138 | USLUGA d.o.o. | PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 10. | Kako bi uskladile odluku jedinicama lokalne samouprave potrebno je vrijeme za pripremiti izmjenu odluke, koja mora nakon toga biti na savjetovanju sa zainteresiranom javnošću 30 dana, a potrebno je odraditi i komunikaciju sa Vijećem za zaštitu potrošača te nakon svega i održati sjednice predstavničkih tijela za usvajanje iste. Za sve navedeno nije dovoljan rok od 60 dana. Predlažemo da rok za usklađenje odluka s izmjenama Uredbe bude najmanje 90 dana. | Nije prihvaćen | Smatramo da su propisani rokovi provedivi. |
139 | Grad Karlovac | PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 10. | Predlažemo da rrok za usklađenje odluka s izmjenama Uredbe bude 90 dana. Obrazloženje: JLS- ovima je potrebno vrijeme za pripremiti vrijeme za izmjenu odluke, izmjena odluke mora (radi se o javnoj usluzi od interesa za građane) biti na savjetovanju sa zainteresiranom javnošću 30 dana, potrebno je odraditi i komunikaciju sa vijećem za zaštitu potrošača javnih usluga, potrebno sazvati, pripremiti i održati sjednice predstavničkih tijela (rokovi za sazive sjednica, pripremu i dostavu materijala propisani poslovnikom predstavničkog tijela). Za sve navedeno nije prihvatljiv rok od 60 dana. | Nije prihvaćen | Smatramo da su propisani rokovi provedivi. |
140 | PARK d.o.o. Buzet | PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 11. | Predlaže se stupanje na snagu Uredbe danom donošenja Općih uvjeta ugovaranja Fonda sa davetljima javnih usluga ili drugog odgovarajućeg dokumenta, u svezi financiranja troškova sakupljanja i obrade (oporabe i zbrinjavanja) reciklabilnog komunalnog otpada čiji tokovi se sastoje od otpadne ambalaže, a kojeg je davatelj javne usluge preuzeo od korisnika javne usluge, sukladno čl. 18.st.2. i 3. Uredbe. Smatramo da je poznavanje uvjeta poslovanja preduvjet za kvalitetno donošenje propisanih akata i odgovornog postupanja prema korisnicima usluga. | Nije prihvaćen | Donošenje i izmjena cjenika i Odluke JLS propisani su Zakonom. |
141 | EKO-OZRA d.o.o. | PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, PRILOG I.POPIS POTKATEGORIJA KORISNIKA KOJI NISU KUĆANSTVA PREMA DJELATNOSTIMA | predlaže se brisati prilog I | Nije prihvaćen | Tekst priloga I će se doraditi |
142 | Goran Ćoza | PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, PRILOG I.POPIS POTKATEGORIJA KORISNIKA KOJI NISU KUĆANSTVA PREMA DJELATNOSTIMA | A gdje ide npr. krojač? Sve brisati! | Nije prihvaćen | Tekst priloga I će se doraditi |
143 | Udruženje obrtnika Zadar | PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, PRILOG I.POPIS POTKATEGORIJA KORISNIKA KOJI NISU KUĆANSTVA PREMA DJELATNOSTIMA | Predlaže se brisanje Priloga I u cijelosti. Kao što je već prethodno više puta navedeno i obrazloženo uz čl. 2. i čl. 3., svrstavanje svih korisnika koji nisu kućanstvo u podkategorije, ne vodeći računa o količini stvarno proizvedenog i predanog otpada u obračunskom razdoblju, dovodi do odokativnog određivanja COMJU po kategorijama koje evidentno proizvode različite količine komunalnog otpada, a trebale bi po predloženom modelu plaćati jednaku cijenu. | Nije prihvaćen | Tekst priloga I će se doraditi |
144 | 6. MAJ d.o.o. | PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, PRILOG I.POPIS POTKATEGORIJA KORISNIKA KOJI NISU KUĆANSTVA PREMA DJELATNOSTIMA | Prijedlog: BRIŠE SE PRILOG I. Na našem području imamo autokamp kapaciteta 12 ljudi i autokamp kapaciteta 9.000 ljudi. Fiksni troškovi koje generiraju spomenuti subjekti, a ulaze u cijenu minimalne javne usluge, su neusporedivi. Postoje u svakoj poslovnoj djelatnosti toliko različitih problematika i specifičnih situacija, da je nemoguće to regulirati nikakvom uredbom. Npr. mala trgovina rukotvorina u centru od 4 m2 , ako mora plaćati istu cijenu minimalne javne usluge kao „Arena centar“ , ta ista CMJU bi za trgovinu rukotvorina iznosila više 1000 x od ukupnog prometa te iste trgovine. Ovo odredbe je „van svake pameti“ jer ne može se uspoređivati utjecaj poslovnog subjekta na CMJU samo na osnovu djelatnosti. Ako zakonodavac ustraje na ovakvom propisu, svi mali poduzetnici i obiteljske poslovne djelatnosti će zatvorit, jer će velika većina plaćati cijenu otpada veću nego što su im ukupni prihodi. | Nije prihvaćen | Tekst priloga I će se doraditi |
145 | 1. MAJ d.o.o. Labin | PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, PRILOG I.POPIS POTKATEGORIJA KORISNIKA KOJI NISU KUĆANSTVA PREMA DJELATNOSTIMA | Kod potkategorije I. istu CMJU ne bi smjela plaćati škola sa npr. 500 učenika i škola sa 20 učenika (isto se odnosi i na vrtiće, domove za starije osobe i sl.).U potkategoriji III. svrstani su npr. restorani i caffe barovi. Neprihvatljivo je da je CMJU jednak za npr. ove dvije kategorije objekata kad znamo da restoran ovisno o kapacitetu proizvede puno više otpada od caffe bara. Kod potkategorije V. Smještajni objekti-fizičke osobe: korisnici koji pružaju smještaj u objektu iznajmljivanjem (sobe, app, kuće za odmor i sl.) nepravedno je da korisnik s jednim app plaća istu cijenu CMJU kao i onaj korisnik koji iznajmljuje 5 app jer isti opterećuje sustav stvaranjem većih količina otpada, usluge besplatnog odlaganja otpada korištenjem RD-a... Predlažemo da se kod potkategorije V. klasificiraju i ležajevi. Također nije pravedno da kod potkategorije VI. pravne osobe koje imaju vilu plaćaju isti CMJU kao i npr. kampovi, autokampovi, turistička naselja). Smatramo kako bi trebalo bolje razraditi potkategorije i djelatnosti unutar potkategorija. | Nije prihvaćen | Tekst priloga I će se doraditi |
146 | Eko.-Adria d.o.o. | PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, PRILOG I.POPIS POTKATEGORIJA KORISNIKA KOJI NISU KUĆANSTVA PREMA DJELATNOSTIMA | Prijedlog: Iz podgrupe III brisati: caffe bar i isti dodati u podgrupu IV Dodati novu podgrupu za trgovački centri, trgovine prehrambenom robom, benzinske postaje ( u njima se u velikom broju priprema hrana) i sl i podklasificirati ih prema površini: do 100 m2, od 101 do 500 m2, više od 500m2 V. - kasificirati od 1-4 ležajeva, od 5-10 ležajeva, 10-15 ležajeva i od 16 i više ležajeva VII - suha marina - izbaciti jer u njoj nema komunalnog otpada kao u marini i suhe marine svrstati u potkategoriju I. | Nije prihvaćen | Tekst priloga I će se doraditi |
147 | ANTE TIČIĆ | PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, PRILOG I.POPIS POTKATEGORIJA KORISNIKA KOJI NISU KUĆANSTVA PREMA DJELATNOSTIMA | Predlažem brisanje Prilog I. Popis potkategorija korisnika koji nisu kućanstva prema djelatnosti Obrazloženje. Primjenom odredbe članka 30. stavak 5. i članak 33.stavak 2. Zakona ne postoje ni zakonske i društvene opravdanosti utvrđivati diferencijaciju korisnika usluga prema djelatnosti, posebice ne bez realno prihvatljivih kriterija. Naime, postavlja se pitanje tko je i na temelju čega definirao potkategorije, posebice uz uvjet da svaka djelatnost odvaja potencijalno koristan otpad a predaje miješani komunalni otpad kojeg plaća prema količini predanog otpada i broja preuzimanja. U takvoj situaciji potpuno je nebitno o kojoj se djelatnosti radi. Promatrano količinu mješanog komunalnog otpada, recimo za hotel i druge djelatnosti ili fizička osoba koja se ne bavi usluga iznajmljivanja može imati veču količinu predanog mješanog kom.otpada od recimo hotela ili neke druge djelatnosti uz uvjet da hotel biološki otpad iz kuhinje kopostira, plastiku, staklo, metal i ostali koristan otpad predaje davatelju usluga. Isto vrijedi i za potkategoriju pod V. budući korisnici usluge smještaja u pravilu ne spremaju hranu, a njihovi gosti povremeno kupuju i koriste u pravilu piće u staklenim ili plastičnim bocama, papir koji se selektira i predaje davatelju usluga. Iz ovog se postavlja pitanje opravdanosti određivanja potkategorija, a poznato je da za određivanje potkategorija Uredba, odluka JLS ni davatelj usluga nema ovlaštenje iz Zakona. Jasno mi je da je ovim Nacrtom prijedloga „osigurana“ naplata do 10 puta veću cijenu usluga po izmišljenim koeficijentima za pravne osobe, valja konstatirati da je suprotna i stavom Ministarstva zaštite okoliša koji glasi: „...sukladno članku 33. stavku 2. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, br. 94/13) davatelj usluge dužan je korisniku usluge obračunati cijenu javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika. Slijedom navedenog, registrirani krevet koji se iznajmljuje nije Zakonom utemeljen kriterij za obračun cijene javne usluge....“, potpisuje: : Ivana Husnjak [mailto:Ivana.Husnjak@mzoip.hr] day, June 7, 2017. Dali ovim Nacrtom Ministarstva mijenjaju stavove: “kako vitar puše”. | Nije prihvaćen | Tekst priloga I će se doraditi |
148 | Udruga za zaštitu prava potrošača "Splitski potrošač" | PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, PRILOG I.POPIS POTKATEGORIJA KORISNIKA KOJI NISU KUĆANSTVA PREMA DJELATNOSTIMA | Podkategorije prema djelatnosti nisu sukladni odredbama ZOGO. Uz uvjet da se ekonomski stimulativno odvaja - selektirano predaje davatelju uslugu MKO, podgrupe su "utvrđene" bez prihvatljivih kriterija obračuna. Uostalom, utvrđivanje korisnika po djelatnosti daje za pravo davateljima usluga da "odokativno" bez utemljenja u Zakonu određuje "koeficijente opterećenja" cijena usluge mora se obračunavati prema odredbi članka 33. st.2. ZOGO. | Nije prihvaćen | Tekst priloga I će se doraditi |