Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Općeg poreznog zakona

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 HGK PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OPĆEG POREZNOG ZAKONA Jedna članica HGK – Županijske komore Rijeka predlaže sljedeće rješenje: 1. Uvesti novčani prag u visini kojega jedan obrtnik smije raditi za jednog poduzetnika s istim stopama oporezivanja. Uvesti pravilo da je svaki paušalni obrtnik dužan na kraju godine predati popis faktura koje je naplatio. Ako se radi o istom klijentu (i povezanim poduzetnicima) prema kojemu paušalni obrtnik ima godišnji iznos veći od 85.000,00 kuna onda se paušalnom obrtniku zaračunava dodatni porez i/ili iznos za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, ali određeni iznos koji će biti prihvatljiv svima, npr. 12% koliko iznosi porez na dividendu. Na ovaj način riješili bi se sljedeći problemi: 1. Ne bi bilo dodatnog odljeva ljudi i novca iz države i proračuna 2. Na neprikrivene „paušaliste“ ne bi odrazile nikakve neželjene promjene. 3. Ne bi bilo pravne nesigurnosti oko tumačenja što je samostalni, a što nesamostalni rad te će se spriječiti odlazak mnogih tvrtki iz RH. 4. U jednoj mjeri bi se izjednačila tržišna utakmica jer bi „paušalisti“ bili donekle izjednačeni sa „stvarnim“ radnicima. 5. Uštedio bi se značajan novac i vrijeme na nepotrebnim inspekcijama, suđenjima i sl. 6. Teret dokazivanja bi pao na obrtnika „paušalista“ jer je poduzetniku ionako nemoguće znati za koliko klijenata njegov kooperant radi. Svaki obrtnik („paušalist“) zna radi li se o jednom klijentu i povezanim poduzećima ili ne. Također, riješio bi se i neravnopravan položaj obrtnika „paušalista“ koji rade s inozemnim poslodavcem i onih koji rade s lokalnim. Nadalje, predlaže riješiti pitanje smije li poduzetnik imati uz svoje poduzeće i paušalni obrt zbog pogodnosti oporezivanja na sljedeći način: donijeti jasnu odredbu po kojoj vlasnik poduzeća, kao niti odgovorna osoba ne smiju otvoriti obrt s paušalnim oporezivanjem ako se radi o istoj djelatnosti. U slučaju da je obrt već otvoren, podredno se predlaže odrediti prihvatljiv rok za njegovo zatvaranje. Primljeno na znanje Prijedlog će se razmotriti.
2 Marko Mataija PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OPĆEG POREZNOG ZAKONA Molim Ministarstvo da u nekom od podzakonskih akata jasno i nedvosmisleno definira kriterije po kojima će Porezna uprava raditi evaluacije toga predstavlja li rad putem paušalnog obrta samostalni ili nesamostalni rad. Hvala unaprijed! Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.
3 GRAD ZAGREB PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OPĆEG POREZNOG ZAKONA Predlaže se brisanje članka 144. OPZ-a jer izravno utječe i onemogućava ostvarivanje prava jedinica lokalne samouprave, na vlastite prihode kojima jedinica slobodno raspolaže u obavljanju poslova iz svog djelokruga, a koji moraju biti razmjerni njihovim ovlastima predviđenim Ustavom i zakonom, time su povrijeđene odredbe članka 131. stavka 1. i 2. Ustava RH. Zbog toga Grad Zagreb ne bi bio u mogućnosti izvršavati svoju zakonsku i ustavnu zadaću iz članka 129.a stavka 1. Ustava RH. Nadalje, sporna odredba ograničava Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu samoupravu, na što je Ustavni sud upozorio u svojim ranijim Odlukama, koje su se odnosile na pitanje obveze plaćanja komunalne naknade (U-I-3019/2018 i U-I-3337/2018, od 30 rujna 2018., U-I-4637/2014, od 11. srpnja 2017. godine, U-I-3760/2015 i dr., U-I-125/2016, U-I-1955/2016, od 10. rujna 2017. godine, U-I-4637/2014, U-I-5903/2014, U-I-126/2016, U-I-964/2016, U-I-1956/2016, od 11. srpnja 2017. godine. Zadire u pravo lokalne samouprave i područne (regionalne) samouprave na vlastite prihode s osnova javnih davanja, koji im pripadaju temeljem Zakona o komunalnom gospodarstvu (ZKG), bez iznimke u odnosu na tijela državne uprave i koji se prisilno naplaćuju po OPZ-u, a ova odredba to onemogućava. Jedinica lokalne samouprave planira svoje prihode u proračunu s osnova javnih davanja, a zbog sporne odredbe OPZ-a ostaje uskraćena u prisilnoj naplati prihoda i onemogućena u izvršenju obveza. Dakle, i u situaciji kada obveznik plaćanja – tijelo državne uprave nije uopće osporavalo svoju obvezu plaćanja komunalne naknade i/ili komunalnog doprinosa, ili je neuspješno osporavalo i rješenje je postalo izvršno, jedinica lokalne samouprave nije u mogućnosti prisilno naplatiti svoje potraživanje. Time se čini neprimjenjivom i bezvrijednom i odredba članka 133. Zakona o općem upravnom postupku, da se rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava nakon što postane izvršno. ZKG propisuje obvezu plaćanja za sve obveznike (pa i Republiku Hrvatsku, kako je odlučio i USRH) i pravo jedinice lokalne samouprave na predmetne prihode, a članak 144. OPZ –a sprječava prisilnu naplatu. Nadalje, spornom odredbom zakonodavna vlast grubo krši načelo jednakosti, uvodeći za određene kategorije obveznika, tijela državne uprave, posebne pogodnosti. Nije jasno iz kojeg razloga zakonodavac zabranjuje ovrhu i time ovim zakonom oslobađa obveze plaćanja javnih davanja propisanih ZKG samo određene obveznike (tijela državne uprave i sud), iako je njihovu nespornu obveza plaćanja temeljem ZKG i takvom ocijenio i Ustavni sud u svojim navedenim odlukama. Stavkom 2., učinjena je diskriminacija jedinica lokalne samouprave u odnosu na poreznog dužnika, jer je tada ovrha dopuštena i svoju tražbinu može prisilno naplatiti (st.2.: „Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tijelo državne uprave ili sud dužnik poreznog dužnika, ovrha je dopuštena“), što je protivno stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske i Ustavu Republike Hrvatske (članak 14. stavak 2.) da su svi pred zakonom jednaki. Odredba OPZ-a u suprotnosti je i s odredbama Ovršnog zakona. Ovršni zakon ima posebne odredbe o ovrsi na imovini pravnih osoba te propisuje slučajeve izuzimanje i ograničenja ovrhe nekretnine (člankom 241.) i ovrhu na pokretninama i pravima pravnih osoba (člankom 243.). No, niti jednom odredbom nije zabranjena ovrha na novčanim sredstvima države/tijela državne uprave, kao što je to slučaj u članku 144. OPZ-a. Tako je člankom 244. Ovršnog zakona propisana mogućnost ovrhe na svim sredstvima na računu pravne osobe, na računu države, pa tako i na računima tijela držane uprave, osim u slučaju iznimke propisane stavkom 2. istog članka, dok ju OPZ-a ne dopušta. Zbog ove odredbe, jedinice lokalne samouprave ne mogu realizirati svoje ustavno i zakonsko pravo na komunalni doprinos i komunalnu naknadu, kao novčanih javnih davanje koja se plaćaju za građenje i održavanje komunalne infrastrukture. (članak 76. st. 2 i čl. 92. stavak 1. ZKG). Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-3760/15, od 10. rujna 2017. godine, Ustavni sud izričito navodi „kako bi oslobađanjem Republike Hrvatske od plaćanja komunalne naknade bilo povrijeđeno pravo jedinica lokalne samouprave na ostvarivanje vlastitih prihoda kojima slobodno raspolažu u obavljanju poslova iz svog djelokruga. Također, Ustavni sud je u svojoj odluci zauzeo stav da bi oslobađanjem Republike Hrvatske od obveze plaćanja predmetne naknade, kao nositelja vlasničkih prava i ovlaštenja, Republika Hrvatska bila stavljena u znatno povoljniji položaj u odnosu na ostale vlasnike nekretnina.“ Stajalište Ustavnog suda u Odluci broj: U-I-3019/2018 i U-I-3337/2018, od 30. rujna 2018., da „Zakoni koji su mjerodavni za pravno područje lokalne i područne (regionalne) samouprave, s time i za pitanje komunalne naknade, ZKG i ZFJLPS, ne propisuju nikakvo oslobođenje od plaćanja komunalne naknade za Republiku Hrvatsku (izuzev pod uvjetima propisanima u članku 23. ZKG-a, koji vrijede za sve obveznike komunalne naknade). Stoga je (i) Republika Hrvatska, kao vlasnica određenih vrsta nekretnina na koje se plaća komunalna naknada, obveznica plaćanja te naknade, a može biti oslobođena od plaćanja samo kada (i ako) takvu odluku donese predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, sve u skladu sa sadržajem i smislom članka 22. i 23. ZKG-a, odnosno članka 29. ZFJLPS-a, a u svjetlu članka 131. Ustava.“ Smatramo da ovakvo stajalište vrijedi i za tijela državne uprave, odnosno da se OPZ-om ne bi smjela onemogućiti prisilna naplata na novčanim sredstvima tijela državne uprave i time ih na neki način zapravo osloboditi od obveze plaćanja komunalnog doprinosa i naknade. Naime, neka tijela državne uprave u praksi uskraćuju plaćanje komunalne naknade jedinicama lokalne samouprave, znajući i pozivajući se u ovršnom i sudskom postupku na članak 144. OPZ-a, iako mjerodavni zakoni (ZKG, ZFJLPS) propisuju suprotno. Zbog toga su jedinice lokalne samouprave prikraćene za iznose prihoda od komunalne naknade, time i ograničene odnosno onemogućene u obavljanju poslova iz samoupravnog djelokruga koji se financiraju iz komunalne naknade. Time su povrijeđene odredbe članka 135. stavka 1. Ustava RH, a nositelji vlasničkog prava i njihovi korisnici neće pridonositi općem dobru, kako je to propisano člankom 48. st. 2. Ustava RH. Nesporno je da je osporavani članak OPZ-a protivan članku 4. stavku 1., članku 14. stavku 1., članku 48. stavku 2., članku 51., članku 133. stavku 1., članku 137., članku 138. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske, članku 4. stavku 4. i 6., članku 9. stavku 1., 2. i 6. Europske povelje o lokalnoj samoupravi. Ovakvim onemogućavanjem ovrhe se direktno utječe na financijsku samostalnost jedinica lokalne i područne samouprave i smanjuju sredstva potrebna za njihov djelokrug i decentralizirane funkcije. Novčani prihodi jedinica lokalne samouprave su njihova imovina, a komunalni doprinos je strogo namjenska kategorija prihoda, koju su jedinice lokalne samouprave dužne koristiti za građenje i održavanje objekata i uređaja komunalne infrastrukture. Slijedom navedenog zbog navedene osporavane odredbe članka 144. OPZ-a, JLS odnosno njihovima proračunima, prijeti nastanak teške i nenadoknadive štete. Primljeno na znanje Prijedlog će se razmotriti za potrebe daljnjih izmjena i dopuna Općeg poreznog zakona.
4 Američka gospodarska komora u Hrvatskoj PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OPĆEG POREZNOG ZAKONA Administrativne mjere za olakšanje poslovanja poduzetnika i Porezne uprave Česte su pritužbe poduzetnika na visoku razinu birokratiziranosti, tj. na velik broj administrativnih zahtjeva kojima trebaju udovoljiti u ispunjavanju svojih poreznih i povezanih obveza. Predlaže se daljnje rasterećenje zasnovano na digitalizaciji i automatizaciji cjelokupnog sustava (modernizacija informatičkog sustava Porezne uprave), koje bi doprinijelo povećavanju transparentnosti, jednakom tretmanu te pojednostavljivanju procesa, a bilo bi i ekološki prihvatljivije („poslovanje bez papira“). Velik broj obrazaca ne doprinosi lakšem poslovanju. Također, obrasce treba pojednostaviti. Poteškoću predstavlja, na primjer, veliki broj šifri koje se koriste u JOPPD obrascima, velik broj podataka u prijavi PDV-a (npr. PDV obrazac Velike Britanije ima 5-7 polja, a hrvatski više od 20 polja), obrazac RPO (prijava u registar poreznih obveznika) i slično. Poželjno je i drugačije uređenje izdavanja mišljenja Središnjeg ureda Porezne uprave poreznim obveznicima, izvan sustava obvezujućih mišljenja izdanih u za to predviđenom posebnom postupku. Ilustrativni primjer je upit postavljen 6. kolovoza, na koji je odgovor dobiven krajem godine. Usporedbe radi, u Velikoj Britaniji je isti poduzetnik dobio odgovor u roku od nekoliko dana. Važno je provesti mjere usmjerene na poboljšanje investicijskog okruženja kroz pojeftinjenje i pojednostavljivanje poslovanja. Primljeno na znanje Prijedlog se prima na znanje. U Zakonu o izmjenama i dopunama Općeg poreznog zakona 106/118 značajno su dopunjene odredbe upravo u dijelu digitalizacije i automatizacije cjelokupnog sustava, naročito digitalizacije poslovanja poreznih tijela, „poslovanja bez papira“ te arhiviranja dokumenata za porezne potrebe.
5 Američka gospodarska komora u Hrvatskoj PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OPĆEG POREZNOG ZAKONA Izdavanje potvrda Porezne uprave o nepostojanju poreznog duga hitno i na temelju zatečenog stanja Ishođenje potvrda o stanju poreznog duga olakšano je dobrim funkcioniranjem sustava e-Porezna, što AmCham pozdravlja. Međutim, točnost podatka o stanju poreznog duga usprkos tom sustavu ovisi o pravodobnom unosu podataka, što obavlja Porezna uprava. Važno je dalje raditi na povećanju učinkovitosti u tom smislu. Radi daljnjeg olakšanja sudjelovanja poduzetnika u javnim natječajima, za što im je redovito potrebna potvrda o tome da nemaju porezne dugove, predlaže se da se nepostojanjem poreznog duga smatraju i dugovi do određenog razumnog iznosa, npr. do 1.000 kn. To se u sustavu lako može postići na način da se dugovi ispod tog određenog iznosa u ispisu stanja poreznog duga uopće ne prikazuju, kao da poreznog duga nema. Primljeno na znanje Primljeno na znanje. Porezna uprava omogućuje 24 sata svih 7 dana u tjednu uvid u podatke koji se za poreznog obveznika vode u Poreznoj upravi. Stoga porezni obveznik može pravovremeno reagirati na svaki podatak te pravovremeno otkloniti nepotrebno odnosno reagirati na uočenu nelogičnost.
6 Američka gospodarska komora u Hrvatskoj PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OPĆEG POREZNOG ZAKONA Uvođenje mogućnosti dobrovoljnog prijavljivanja neprijavljene porezne obveze Opći porezni zakon i drugi porezni propisi koji se odnose na utvrđivanje, obračun i prijave pojedinih vrsta poreza propisuju kazne za porezne prekršaje i obračun zateznih kamata na zakašnjelo plaćanje obveza. Prema odredbama Općeg poreznog zakona, kamate se obračunavaju od dospijeća pojedine porezne obveze, a dospijeće pojedine vrste poreza utvrđuje se posebnim zakonima. U pravilu se dospijeće porezne obveze utvrđuje od dana kada je porezna obveza nastala. U poreznim sustavima nekih članica Europske unije uveden je institut „dobrovoljnog prijavljivanja neprijavljene porezne obveze“. Njegova je svrha poticanje poreznih obveznika da dobrovoljno, prije nego što Porezna uprava utvrdi neprijavljenu poreznu obvezu postupkom nadzora u okviru rokova propisanih za zastaru, prijave neprijavljenu poreznu obvezu. Zauzvrat Porezna uprava, ovisno o visini neprijavljene porezne obveze i utvrđenim okolnostima uslijed kojih je došlo do neprijavljivanja na vrijeme (s namjerom utaje ili bez namjere utaje), smanjuje prekršajnu kaznu i kamate u postocima ovisno o okolnostima koje su specifično definirane. Uvođenje predložene mjere dovelo bi do stvaranja pozitivnog okruženja u odnosima između poreznih obveznika i poreznih tijela te služilo kao poticaj poreznim obveznicima da dobrovoljno pristupe Poreznoj upravi i prijave poreznu obvezu koja nije prijavljena na vrijeme, a da istovremeno budu svjesni materijalnih posljedica takvog čina, koje bi trebale biti manje u odnosu na slučaj kad Porezna uprava sama utvrdi obvezu postupkom nadzora. Primljeno na znanje Primljeno na znanje. Uobičajeno je dobrovoljno prijavljivanje neprijavljene porezne obveze jednokratna mjera koja se mora propisati u posebnom poreznom propisu, a nije trajno rješenje koje bi se trebalo propisati Općim poreznim zakonom.
7 Američka gospodarska komora u Hrvatskoj PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OPĆEG POREZNOG ZAKONA Nastanak obaveze plaćanja tek po okončanju upravnog spora Prema sadašnjoj zakonskoj regulativi redoslijed aktivnosti i obaveza je sljedeći: • Porezni nadzor obavlja Porezna uprava ili (npr. u slučaju Posebnog poreza na motorna vozila) Carinska uprava; • Po završenom nadzoru donosi se zapisnik pa porezno rješenje, na koje pravni subjekt ima pravo žalbe Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak; • U slučaju da drugostupanjsko tijelo potvrdi odluku, pravni subjekt ima pravo pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom, ali to ne odgađa naplatu rješenjem utvrđene porezne obveze. Na ovaj način Porezna uprava ima mogućnost pravnom subjektu nanijeti teško nadoknadivu štetu u vrlo kratkom vremenu, npr. dovesti ga u nelikvidnost ili stečaj, dok pravni subjekt ovisi o agilnosti upravnog suda, na kojem sporovi traju, u pravilu, više godina. Primljeno na znanje Prijedlog se prima na znanje. Porezni obveznik nije dužan odmah podmiriti utvrđenu poreznu obvezu, već se ona odgađa do trenutka kada se na rješenje više ne može uložiti žalba. Također treba napomenuti da se i u tijeku sudskog postupka može tražiti odgoda plaćanja porezne obveze..
8 Američka gospodarska komora u Hrvatskoj PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OPĆEG POREZNOG ZAKONA Strogo odvajanje rada prve i druge razine poreznih vlasti Porezna uprava, koja donosi porezna rješenja, i žalbeno tijelo, tj. Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, trebali bi biti i stvarno, a ne samo formalno strogo odijeljeni. Nužno je ostvariti dodatni napredak na području dostizanja viših razina stručnosti i iskustva stručnjaka drugostupanjskog tijela. Trenutačno žalbeno tijelo često samo potvrđuje prvostupanjska porezna rješenja. U takvim okolnostima, žalbe protiv prvostupanjskih odluka nemaju mnogo smisla i često samo produljuju proces. Nužna je i specijalizacija upravnih sudaca za financijsko (u prvom redu porezno) pravo. U pravilu, suci koji se bave vrlo širokim spektrom upravnih sporova iz različitih pravnih područja odlučuju i o visoko sofisticiranim financijskim i poreznim slučajevima, a presude, u pravilu, imaju značajne financijske posljedice. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
9 Američka gospodarska komora u Hrvatskoj PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OPĆEG POREZNOG ZAKONA Porezne vlasti kao partneri poslovne zajednice Članovi AmCham-a informiraju o učestalom dojmu da su porezni inspektori u nadzoru usmjereni na traženje pogrešaka s ciljem kažnjavanja poduzetnika. Inspektori i Porezna uprava trebali bi se pozicionirati kao savjetnici gospodarstva. U slučaju kad je očito da pogreška nije napravljena namjerno, dovoljno je i mnogo korisnije uputiti upozorenje s planom ispravljanja pogreške. U nezanemarivom broju slučajeva porezni inspektori pronađu pogrešku u poslovnim knjigama te izgrade slučaj za kažnjavanje kompanija ostavljajući im samo mogućnost višegodišnjeg žalbenog postupka i potom sudskog spora. Takvo ponašanje poreznih vlasti direktno utječe na poslovno i investicijsko okruženje u zemlji. U skladu s najboljim praksama poreznih vlasti u razvijenim zemljama u slučajevima kad poduzetnici dobrovoljno obavještavaju porezne vlasti o prethodnom pogrešnom izračunu poreza ili drugim pogreškama u svom postupanju, hrvatska Porezna uprava trebala bi uvažiti inicijativu i otvorenost poduzetnika, ublažiti eventualne štetne posljedice (dodatne obveze i prekršajne kazne) te surađivati s poduzetnikom na rješavanju problema. Bitno je držati se načela proporcionalnosti. OPG-ovi ili mala poduzeća često nemaju stalno zaposlenog računovođu i nije opravdano pred njih staviti ista očekivanja i zahtjeve kao i za veća poduzeća sa službom za računovodstvo. Primjeri iz prakse pokazuju neujednačeno postupanje poreznih referenata, koji često imaju zahtjeve kojima nije moguće udovoljiti u zadanim rokovima. AmCham poziva na veću aktivnost Porezne uprave u preventivnom djelovanju, umjesto nametanja dodatnih poreznih obveza i prekršajnih kazni za minorne propuste (npr. nepodnošenje praznog PDV obrasca) Primljeno na znanje Prijedlog se prima na znanje. Prema Povelji o suradnji porezne uprave i poreznih obveznika – Kodeksu - porezni obveznici mogu očekivati da će ih Porezna uprava smatrati poštenima, jer vjeruje da velika većina poreznih obveznika ispunjava svoje porezne obveze, Porezna uprava pretpostavlja da porezni obveznici govore istinu, osim ako ima jasan razlog da smatra drugačije. Porezna uprava očekuje da:porezni obveznici ispune svoje porezne obveze u zakonom propisanim rokovima, da su porezni obveznici iskreni i otvoreni u komunikaciji s Poreznom upravom,da će porezni obveznik dati točnu i potpunu informaciju kada se to zatraži u skladu sa zakonom, te da će porezni obveznik obavijestiti Poreznu upravu bez odgađanja kada dođe do promjene koja je važna za njegov porezni položaj.
10 Američka gospodarska komora u Hrvatskoj PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OPĆEG POREZNOG ZAKONA Bolja regulativa Česte izmjene i dopune poreznih propisa jedna su od ključnih karakteristika hrvatskog poreznog sustava. Učestale, nepredvidive i nestandardizirane izmjene poreznog sustava, bez obzira na sadržaj, nisu dobre za gospodarstvo. Najave Ministarstva financija kako poreznih izmjena u tekućoj godini neće biti ukoliko nisu dogovorene u prethodnoj godini, kao i praksu planiranja poreznih propisa u posljednjih godinu dana, AmCham vidi kao pozitivan pomak, ali je bitno to načelo održati i u budućnosti. Primljeno na znanje Primljeno na znanje. Izmjene se tiču primarno promjena u EU zakonodavstvu koje su nužne i moraju se sveobuhvatno provoditi, tako da česte izmjene poreznih propisa nisu samo osobitost hrvatskog poreznog sustava, nego svih DČ EU.
11 Labin d.o.o. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OPĆEG POREZNOG ZAKONA Zašto se ide u zabrane paušala? Naime , nama programer želi slobodu i ne želi se vezivati. Smjernice EU odnose se na velike tvrtke koje odbacuju radnike i ucjenjuju ih. Mi smo mikropoduzetnici i nemamo baš velike mogućnosti i prostora za manevar. Osim toga firme nema nikakvu pogodnost ako čovjek želi u paušal. A vi ste napravili velike razlike u poreznom opterećenju. Tu je uzrok problema. Prihvaćen Ovim izmjenama i dopunama OPZ-a se ne zabranjuje paušalni obrt, nego se konkretiziraju primjeri korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona. Paušalno oporezivanje najnižim propisanim stopama namijenjeno je kao takvo malim poreznim obveznicima koji samostalno posluju na tržištu i snose odgovornost za takvo poslovanje, te nije namijenjeno za općenito nesamostalni rad.
12 RENATO HORVAT PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OPĆEG POREZNOG ZAKONA Poštovani, Moj doprinos za koji smatram u savjetovanju,da je trebao biti Vaš.ovo su uvjeti rada ugostitelja.sve ostalo nije. Poštovani, Za ovo se zalažite ne za kozmetiku.moj objavljeni komentar na esavjetovanju. „x) pripremanje i usluživanje jela u ugostiteljskim objektima.“... obrtnik sam,ugostitelj,4 zaposlena,28 godina.najavom svake inspekcije na popisu su ugostitelji uvijek.puno je pitanja i nedoumica.kontroliraju se samo registrirane djelatnosti.neregistrirane ne. smanjenje stope na 13% ovim zakonom samo na dio usluge pripremanja hrane je nikakva bitna olakšica,obzirom da neugostiteljski objekti pružaju istu uslugu.to su trgovački lanci.to liči na olakšice od početka ove godine kada su ugostiteljima ili obrtnicima ukinuta tri doprinosa.tada sa šest doprinosa davanja su iznosila 1900 kuna za vlasnika.ukidanjem ili olakšicama sada imamo samo tri doprinosa koji iznose 1970 kuna davanja.dakle nikakve olakšice nisu stečene ukidanjem tri doprinosa pošto su preostala tri porasla davanja. smanjnjem stope na 13% na ovakav način ne pogoduje se ugostiteljima u radu sa pripremom hrane ili u nebitnom dijelu.čitam svakakve komentare da su ili nisu cijene išle dolje ili nisu prije nekoliko godina smanjenom stopom,istina je ovakva.ako je kava u zagrebu bila 15 kuna.možda je i trebala pojeftiniti.ako je bila 8 kuna teško da je mogla pojeftiniti.to se nebulozne priče laika i neukih u ovom poslu.istina ide dalje..nije bilo poskupljenja usluga.istina ide dalje...konkretno ja sam pokrenuo investicije koje zahtjeva moj posao ,širiti poslovanje,poveći broj zaposlenih...nakon vraćanja na pdv 25% sve je stalo i vratilo se unazad.inspekcijski nadzori su naravno za podržati ,na ovaj način zasigurno ne.to ne postoji nigdje u EU.zakone je teško ili nemoguće zadovoljiti.prisiljeni su mnogi krivotvoriti poslovanje.kažu blago njemu on je na ulazu u trgovinski centar.sve je puno.radi dva djelatnika kao i u kvartovskom kafiću.dkale nije točno da stopa od 13 posto nije donijela dobrobiti.upravo suprotno DA.pokrenula je investicije,zakonski se poslovalo.ova najavljena stopa ne jedan minimalan dio neće donijeti baš nikakvu olašicu ugostiteljima.koji su širokog raspona.od malih i puno većih.dok trgovački lanci prodaju isto što i ugostitelji.to se zove nelojalna konkurencija.ugostitelji su uvijek na udaru.ne zato što muljaju nego zato što rade sa gotovinom.naravno ne generalno. kada bi stopa bila 13% na proizvode sve osim na žestoka pića kao i prije ima mjesta za investicije koje su stale-u mom slučaju.stopa pdva je narasla cca za plaću radnika.što govori da jedan radnik manje u poslu.puniti državni buđet je naravno ispravno.no na ovaj način to nevjerujem da će biti slučaj.vani je porezni sustav kontrole puno drugačiji i konkretniji.za što se zalažem.no treba dati uvjete za rad prije svega.kako u ugostiteljstvu tako i u drugim segmentima.ništa se ne postiže ovakvim kontrolama.dokaz su podatci koji su objavljeni na službenim stranicama inspektorata.statistika je pokazala da se više reda i pdva ubere sa boljim uvjetima rada.nito generalno ne želi raditi u sivoj zoni.na ovaj način je vrlo teško poslovati.ugostitelji su mnogima kamen spoticanja,no ne sagledavaju se u realnom svjetlu.je neželim biti bogat.samo živjeti.ova zakonska olakšica mi tome nećže pridonijeti.investicijom koja je stala država bi ubraala više pdva nego ovom mjerom kao olakšicom i razumijevanjem da će ta djelatnost smanjiti sivu zonu.ovakvom ne.realna stopa pdva za ugostitelje kao i u EU je 13% obzirom na stope pdva u nabavi,većinom 13%,to su mogućnosti za poslovanje,investicije,povećanje plaća,bolje uvjete za radnike i poslodavce,kontrolu nabavljača,tada se zalažem za rigorozne konntrole ugostitelja koji ne poštuju te mjere.ova mjera to nije.ništa se promijeniti neće.rigorozne mjere drastično.a ne ovakve kontrole koje ne daju rezultate nikakve osim punjenje buđeta represivnim mjerama,i nerazumnimm mjerama,zakonima.ugostitelji nisu opterećeni samo pdvom od 25%,puno drugih davanja koje druge djelatnosti nemaju.ako ste soboslikar davanja su tri puta manja za vlasnika.jako dobro mi je poznata situacija u ugostiteljstvu.većinom se radi godinu dvije,promjeni ime na papiru i slično.ja snosim posljedice takvih mogućnosti i manipulacija.dizanje poreza toj djelatnosti opterećenom sa više davanja nego druge djelatnosti nije način.nadalje,u ugostiteljstbvu za razliku od drugih djelatnosti je potrebno stalno ulagati u inventar,aparate-nema tu skidanja pdva(odbitka bitnog u obrtu) i slično.i svega toga proizlazi da ova mjera nikako nije pogodila bit niti pridonijela bitno ničemu.pdv od 13% na sve osim na žestoka pića bi bila korisna i bitna mjera. primjer je ugostiteljstvo u njemačkoj.sasvim drugačiji poreezni sustav.oktoberfest.vlasnik zakupi prostor-paušalno plaća pdv,zaposli djelatnika.zaduži ga za određenu količini recimo pive za cca eura.nema potrebe za imspekcijama niti ih ima.oktoberfest i njemaču kao uređenu državu sa pozitivnim priljevom davanja netreba ni spominjati.kod nas se sve svodi na čekanje iza čoška da li je izdan račun ili ne.a što se dešava kada ode inspekcija.ništa.sada su bili.nema ih.ne kuca se više.nikako da država shvati da ako je stopa 13% raširebna na širi raspon artikala nema ni malo potrebe za manipulacijama koje će ćini mi se ostati kao i do sada.ja se zalažem za sustav od 13% iz tih razloga i primjera izvana na sve artikle u ugostiteljstvu koje je opterećeno davanjima vipše nego druge djelaztnosti-za one koji netnaju-uz 13 % za sve artikle osim žestokih pića koje bih oporezovao u nebo,zalažem se i za još rigoroznije kontrole nego sada.tako barem rade van Hrvatske.i puno bolje stoje države i buđeti nego ovdje. jedino u Hrvatskoj imate prilikom plaće radnicima plačanje prvo pdv stope što znači da je plača oporezovana prvo stopom pdva od 25%,tek onda ostaje isplatiti plaću(pošto se pdv plaća na promet)naravno tu su i ostala davanja za radnika,vlasnika itd.to dovodi do toga da su davanja na plaću do 70%.to je u redu..sa 25% nije.da radnik koji radi dobije najamnje svojim radom.nije u redu.smanjenjem stope na 13% ,odbicima na tom nivou pdva to se korigira u smislu radnika bolji uvjeti ali i isplativih investicija.mogao bih do pr3ekosutra o poreznoj politici koja ne pridonosi ekonomiji nego državnom buđet i opet je u deficitu.dok u njemačkoj nije.a nitko im ne visi iza čoška i gleda da li je izado račuin ili ne.danas se to radi tehnologijom ne represijom inspektorata.naravno ne optužujem inspektorat u nikakvom smislu.oni obavljaju svoju zakonsku zadaću.zakon je loš kao i ovaj o smanjenju pdva koji zvoni na sva zvona pdv 13%-na ništa.većina objekata od toga koristi imati bitne neće.pdv na sve osim žestoka pića i rigoroznije mjere.to svakako nosi osjetno i odmah na bolje.ovo ne.spomoiinje se izračun smanjenja tri doprinosa i koliko je država "izgubil" time a ne spominje se paraleleno koliko je dobila povećanjem ostala trri doprinosa. moj komentar,u smislu poreznog zakona nzenam kojeg kruga.ako želite korist i državi i građanima onda je stopa kao i u EU 13%(iako najveća)kod nas je ona realna.ostalo sve ništa ne mijenja.apsolutno ništa. moj iskreni,otvoreni prijedlog.nadam se- vrijeme je odavno prošlo kada je sve stalo- ili ide unazad.to bi bio korak naprijed.svakako.unatoč komentarima koji ne poznaju temu. Dakle pdv 13 % na sve artikle osim žestoka pića.rigorozne kontrole.ne punjenje buđeta sa represivnim mjerama nego rigoroznim uz uvjete poslovanja,tada kroz investicije i zapošljavanje ovako to moguće nije u ovom segmentu. Nadzorom-bez prigovora na rad djelatnika određenog nadzora-rade svoj posao zakonski i ljubazno na nivou,sa objašnjenjem itd.nalazim se u poslovnom prostoru,vlasnik sam,ne radim.ali sam vlasnik iu đepa mi je uzet novac i to je bilo dovoljno za mišljenje da je to novac od prometa,uz naravno strašno rigorozne mjere.što naravno ne stoji.napomena molim-nemam prigovor na rad nadzora.za svaku pohvalu.no čitajući zakon-on je represivan. Sve ste riješili pdvom 13% na širi raspon artikala uz rigorozne mjere nadzora za koje se zalažem za one koji ne poštuju tada uvjete koji su u redu za naše područje.zbog tkavih i ja trpim represivni aparat koji je teško ili nemoguće zadovoljiti.stajanjem iza čoška gledajući da li je izdan račun ili ne,da li je neki papirić o stanju pologa potpisan i pravilan,i u đepu moram imati papirić o stanju u đepu.... i discipliniranjem građana nikako smisla nema.bio sam vani.poreznui sustav vrlo jednostavan za razliku od našeg.i učinkovitiji. Sa poštovanjem da ćete uzeti u obzir moje razmatranje Horvat Renato Primljeno na znanje Ovim izmjenama i dopunama OPZ-a se ne propisuju stope pdv-a, nego se iste propisuju Zakonom o porezu na dodanu vrijednost.
13 Auto SL 91 d.o.o. Pula OCJENA  STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA TREBA UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, b) Pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom Ne bismo se mogli složiti sa obrazloženjem iz kojeg proizlazi kako predlagatelj izjednačava mogućnosti dva različita postupanja poreznih obveznika 1.- postupanje u svrhu izbjegavanje plaćanja poreza (utaja, porezna evazija ili najteža prekršajna i moguća kaznena djela u gospodarskoj aktivnosti koja mogu obavljati registrirani ili još gore neregistrirani / skriveni porezni obveznici (namjera) 2. - aktivnosti u svrhu smanjenja porezne obveze unutar okvira uočenih nedostataka u važečem OPZ i drugim propisima (mogućnost neupućenosti, neznanja, omaške, izostanak ili pogrešno primljen porezni savjet) "...a sve skupa radi izbjegavanja plaćanja poreza ili smanjenja porezne obveze."... Slijedom navedenoga postupak nadzora, utvrđivanja činjeničnog stanja , te utvrđivanje konačne porezne obveze, prekršajne i druge kazne nije niti može biti istovjetan. Prioritetno, žurno ili trenutno postupanje porezne uprave, državnog inspektorata i drugih nadležnih tijela svakako je pod ad.1 Hvala na pažnji. Primljeno na znanje Ovim izmjenama i dopunama OPZ-a se konkretiziraju primjeri korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona. Temeljem preporuka Europske komisije od 06. prosinca 2012.god., koje su implementirale i druge države članice EU u svoje porezno pravno uređenje, ovim izmjenama i dopunama OPZ-a propisuju se odredbe kojima se sprječava korištenje poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, kad je vidljivo da takvi aranžmani ne proizlaze iz ekonomskih načela poslovanja poreznog obveznika.
14 Denis Peloza OCJENA  STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA TREBA UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, b) Pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom Nepotpuno, nejasno, bez potrebne analize i procjene učinaka donose se neučinkoviti porezni propisi i u praksi teško primijenjiva pravila koje svatko tumači na svoj način i navedeno rezultira ovdje opravdanom raspravom. Dakle, prijedlog zakona treba na doradu. Ključne razlike između Ugovora o radu sa zaposlenicima prema radnom HR ili EU zakonodavstvu u odnosu na razne druge oblike obavljanja rada ili usluga kao što su ugovori o djelu, ugovori o autorskim djelima, paušalni obrti i razni drugi ima jedno ključno obilježje, a to je nesamostalost ili samostalnost u radu, a posljedično i sve oblike odgovornosti za izvršenje nekoga rada ili djela. Nadalje , ključna razlika se nalazi u pitanju da li se radi o outsourcingu za stalne / redovne potrebe naručitelja ili pojedinačnom projektnom radu izvršenom od strane davatelja rada/usluge prema jednom od mogućih pravno poreznih statusa. Obzirom na drastično različito propisani opterećujući porezni tretman rada ili usluge sa istim ili sličinim obilježjima na neki način rezultira nekakvom "umjetnom" čestom i nelojalnom konkuretnšću. Posljedica je trenutna nejednakost i značajna razlika u neto novčanom primitku zbog manje oporezivih prihoda, razlike u korištenju zdravstvenih i socijalnih prava/usluga (npr. odnos smanjenih uplata u odnosu na ista prava po osnovi zdravstenog osiguranja), a dugoročno zbog manje raspoloživog mirovinskog fonda i ostvarenje mirovinskih prava. Očekivana moguća posljedica je već najavljeno moguće zadiranje u povećanje naknade dopunskog osiguranja. Nižim opterećenjem nesamostalnog rada i samostalnog rada preko povremenih Ugovora o djelu smanjio bi se porezni jaz/razlike između pojedinih modela i time bi nastao manji interes za promjenama oblika rada prema poreznim pogodnostima. U ovom slučaju to su pojavni oblici ili anomalije u smislu nekakvih mini poreznih oaza unutar prenormiranog poreznog sustava isprepletenog raznim izuzećima. Obrazloženje sa pojmovima svrhovitosti ili neprihvatljivosti pojedinih slučaja ne znači kako je porezni obveznik automatizmom učinio djela izbjegavanja plaćanja poreza ili smanjenja porezne obveze što bi trebala biti dvije potpuno različite okolnosti situacije. Prvo djelo je porezna evazija nastala svjesno, sa namjerom i vjerovatno predstavlja lako dokazivi teški prekršaj , a drugo djelo sa ciljem smanjenja porezne obveze zbog nedostataka u do sada važećem OPZ-u, bez jasnih kriterija i zabrana mora biti dokazivo kako bi se uopće pristupilo obračunu i naplati razlike do stvarno nastale porezne obveze prema stvarno primjenjivim poreznim stopama, a da se istovremeno ne ograniče ili naruše prava poduzetničke slobode ugovaranja poslova prema uvjetima slobodnog tržišta. Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak. Porezni propisi ne propisuju organizacijske oblike u kojima će neki porezni obveznik poslovati, već isključivo porezni tretman poslovanja. Paušalno oporezivanje najnižim propisanim stopama namijenjeno je kao takvo malim poreznim obveznicima koji samostalno posluju na tržištu i snose odgovornost za takvo poslovanje, te nije namijenjeno za općenito nesamostalni rad.
15 Alen Stojanović OCJENA  STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA TREBA UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, b) Pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom Smatram da ovaj opis nesamostalnog rada nije dovoljno precizan. Prema iščitanom proizlazi da je nesamostalni rad onaj gdje: - postoji subordinacija radnika, - radnik radi osobno i za plaću, - radnik radi po uputama, - radnik radi pod nadzorom poslodavca, - radnik radi u prostoru poslodavca, - radnik radi u određenom radnom vremenu Ovdje ima više problematičnih stavki. Svaki radnik na svijetu radi u odredjenom radnom vremenu, ne mogu smisliti slučaj gdje će inspektor radno vrijeme protumačiti kao neodredjeno. Uostalom, radno vrijeme je potrebno unjeti u Interni akt tvrtke. Radnik radi po uputama i pod nadzorom poslodavca - ovo je takodjer pre opširno. Upute i nadzor su u naravi većine poslova/djelatnosti i jednostavno je jako teško da se to neće pojavljivati i kod poduzetnika koji djelatnost obavljaju samostalno. Primjerice, ukoliko tvrtka ABC angažira servisera klima uredjaja da im preseli unutarnju jedinicu sa jednog zida na drugi, i pritom nadzire da li taj serviser posao radi savjesno - da li to znači da je serviser klima uredjaja u prekršaju s obzirom da radi sa tudjim opremom (klima je u vlasništvu tvrtke ABC), u tudjem radnom prostoru (u prostoru tvrtke ABC), prema tudjim uputama i pod nadzorom. Ukratko, ovime se dovodi u neravnopravni položaj i moguću diskriminaciju uslužnih djelatnosti koje se obavljaju kod naručitelja - na terenu. Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.U odnosu na komentar da se stvara diskriminacija uslužnih djelatnosti koje se obavljanju kod naručitelja na terenu, isto nije usmjereno na terenski rad servisera, već promjene organizacijskih oblika čiji je cilj korištenje niže porezne stope. .
16 Ana Dujmović OCJENA  STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA TREBA UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, b) Pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom Recimo da je nesamostalni rad pojašnjen u ovoj ocjeni stanja: - subordinacija radnika, - radnik radi osobno i za plaću, - radnik radi po uputama, - radnik radi pod nadzorom poslodavca, - radnik radi u prostoru poslodavca, - radnik radi u određenom radnom vremenu JAKO JE VAŽNO definirati moraju li svi uvjeti biti kumulativno ispunjeni, samo neki ili samo određeni? Djelomično prihvaćen Kriteriji nesamostalnog rada obuhvaćaju kriterije s osnove odnosa stranaka, kontrole ponašanja i financijske kontrole u tom odnosu i niti jedno obilježje samo za sebe nije odlučujuće, već u svakom konkretnom slučaju svi kriteriji zajedno uzimaju se u obzir i niti jedan zasebno nije odlučujući. Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.
17 Vesna Varšava OCJENA  STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA TREBA UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, b) Pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom Obzirom da je naslov pod b) Pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom, nije jasno što je pod a) ? Primljeno na znanje Pod a) je Ocjena stanja, što i proizlazi iz naslova točke II „Ocjena stanja i osnovna pitanja koja treba urediti zakonom te posljedice koje će donošenjem zakona proisteći.“ Pod b) je navedeno „Pitanja koja se trebaju urediti ovim zakonom“.
18 Grad Knin PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OPĆEG POREZNOG ZAKONA, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Predlažemo ukidanje članka 144. OPZ-a, zbog razloga koje u nastavku obrazlažemo: Članak 144. OPZ-a izravno utječe i onemogućava ostvarivanje prava jedinica lokalne samouprave, na vlastite prihode kojima Grad slobodno raspolaže u obavljanju poslova iz svog djelokruga, a koji moraju biti razmjerni njihovim ovlastima predviđenim Ustavom i zakonom, time su povrijeđene odredbe članka 131. stavka 1. i 2. Ustava RH. Zbog toga Grad nije u mogućnosti izvršavati svoju zakonsku i ustavnu zadaću iz članka 129.a stavka 1. Ustava RH. Nadalje, sporna odredba ograničava Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu, na što je Ustavni sud upozorio u svojim ranijim Odlukama, pri čemu ovdje spominjemo one koje su se odnosile na pitanje obveze plaćanja komunalne naknade (U-I-3019/2018 i U-I-3337/2018, od 30 rujna 2018., U-I-4637/2014, od 11. srpnja 2017. godine, U-I-3760/2015 i dr., U-I-125/2016, U-I-1955/2016, od 10. rujna 2017. godine, U-I-4637/2014, U-I-5903/2014, U-I-126/2016, U-I-964/2016, U-I-1956/2016, od 11. srpnja 2017. godine. Iako je člankom 78. i 95. ZKG ovlašteno samo predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave za donošenje odluke o oslobađanju plaćanja komunalne naknade i komunalnog doprinosa, ovim člankom se suprotno ovim odredbama i stavu Ustavnoga suda, ipak tijela državne uprave oslobađaju obveze plaćanja u ovršnom postupku, čime je povrijeđeno ustavno jamstvo prava građana na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Sporna odredba narušava načelo vladavine prava i pravne sigurnosti, s obzirom da zakonodavna vlast odredbom članka 144. OPZ-a grubo zadire u pravo lokalne samouprave na vlastite prihode s osnova komunalne naknade, koji mu nedvojbeno pripadaju temeljem odredaba ZKG, bez iznimke u odnosu na tijela državne uprave i koji se prisilno naplaćuju po OPZ-u, a ova odredba to onemogućava. Temeljem ZKG i drugih odgovarajućih propisa, jedinica lokalne samouprave planira svoje prihode u proračunu s osnova javnih davanja, donosi program gradnje i održavanja komunalne infrastrukture, da bi na koncu zbog sporne odredbe OPZ-a ostala uskraćena u naplati prihoda i onemogućena u izvršenju obveza. Dakle, i u situaciji kada obveznik plaćanja – tijelo državne uprave nije uopće osporavalo svoju obvezu plaćanja komunalne naknade ili je neuspješno osporavalo i rješenje je postalo izvršno, jedinica lokalne samouprave nije u mogućnosti prisilno naplatiti svoj, zakonom i aktima propisan prihod s osnova komunalne naknade. Time se čini neprimjenjivom i bezvrijednom i odredba članka 133. Zakona o općem upravnom postupku, da se rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava nakon što postane izvršno. Ukratko, ZKG propisuje obvezu plaćanja za sve obveznike (pa i RH, kako je odlučio i USRH) i pravo jedinice lokalne samouprave na predmetne prihode, a članak 144. OPZ –a sprječava naplatu. Nadalje, spornom odredbom zakonodavna vlast grubo krši načelo jednakosti, uvodeći za određene kategorije obveznika – tijela državne uprave posebne pogodnosti. Postavlja se pitanje s kojim pravom zakonodavac zabranjuje ovrhu i time ovim zakonom oslobađa obveze samo pojedinog obveznika plaćanja, pa i za nespornu obvezu plaćanja komunalne naknade, temeljem ZKG i koju je kao takvu ocijenio Ustavni sud u svojim navedenim odlukama. Koja je zapravo svrha takvih odredaba i odluka Ustavnog suda RH, kada je zbog ove osporavane odredbe OPZ-a onemogućena prisilna naplata komunalne naknade, a uostalom i drugih javnih davanja (npr. naknade za uređenje voda, koju jedinica lokalne samouprave uz naknadu naplaćuje za Hrvatske vode, i za koju Zakon o financiranju vodnoga gospodarstva također ne propisuje oslobađanja za tijela državne uprave), zbog čega u konačnici jedinice lokalne samouprave, opet ostaju bez svojih prihoda. Istim člankom, stavkom 2., učinjena je diskriminacija jedinica lokalne samouprave u odnosu na poreznog dužnika, jer je tada ovrha dopuštena i svoju tražbinu može prisilno naplatiti (st.2.: „Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tijelo državne uprave ili sud dužnik poreznog dužnika, ovrha je dopuštena“), što je protivno stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske i Ustavu Republike Hrvatske (članak 14. stavak 2.) da su svi pred zakonom jednaki. O kakvoj životnoj i pravnoj nelogičnosti i nesuglasju propisa o istoj stvari, prisilnoj naplati potraživanja i javnih davanja i pravnoj nesigurnosti i neizvjesnosti je riječ, dokaz su odredbe pojedinih zakona navedene u nastavku. Ovršnim zakonom, člankom 244. („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17), propisano je da se „(1) ovrha radi ostvarenja novčane tražbine prema pravnoj osobi može provesti na svim sredstvima na njezinim računima kod banke, a i na kunskoj vrijednosti deviznih sredstava koja ona ima na deviznom računu. (2) Ovrha na novčanim sredstvima na računu države, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave kod banaka te na kunskoj vrijednosti deviznih sredstava koje te osobe imaju na deviznom računu, ne može se odrediti ako su ta sredstva nužna za obavljanje osnovnih zadaća tih pravnih osoba………. (5) Nakon provjera iz stavka 4. ovoga članka sud će rješenjem odrediti iznose do kojih se u određenim razmacima može provoditi ovrha radi naplate tražbine ovrhovoditelja.“ Dale, Ovršnim zakonom je propisana mogućnost ovrhe na svim sredstvima na računu pravne osobe, na računu države, pa tako i tijela držane uprave, osim u slučaju propisane iznimke, a OPZ-om je zabranjena (nije dopuštena). Kada je u pitanju imovina tijela državne uprave (konkretno Ministarstva obrane), važno je istaknuti da je člankom 4. stavkom 6. Ovršnog zakona propisano da predmet ovrhe ne mogu biti objekti, oružje i oprema namijenjeni obrani. Tu su još i oprema i objekti namijenjeni radu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravosudnih tijela. Smatramo nedopustivim i neprihvatljivim, jednim zakonom omogućiti, a drugim zabraniti predmetnu ovrhu, što uzrokuje pravnu koliziju i konfuziju. Nadalje, Ovršni zakon ima posebne odredbe o ovrsi na imovini pravnih osoba te propisuje slučajeve izuzimanje i ograničenja ovrhe nekretnine (člankom 241.) i ovrhu na pokretninama i pravima pravnih osoba (člankom 243.). Ni jednom odredbom nije zabranjena ovrha na novčanim sredstvima države/tijela državne uprave, kao što je to slučaj u članku 144. OPZ-a. Stoga, zbog ove odredbe, jedinice lokalne samouprave ne mogu realizirati svoje ustavno i zakonsko pravo na komunalnu naknadu, kao “novčano javno davanje koje se plaća za održavanje komunalne infrastrukture” (članak 92. stavak 1. ZKG). Propisivanje ovakve zabrane ovrhe i doslovnog shvaćanja, tumačenja i primjene ovoga članka OPZ-a od strane tijela državne uprave i pojedinih sudova je kontradiktorno, nelogično, neživotno i protivno stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske i Ustavu Republike Hrvatske da su svi pred zakonom jednaki. Ovom odredbom se na određeni način pruža pravna pomoć Republici Hrvatskoj za uskratu plaćanja komunalne naknade jedinicama lokalne samouprave, što je protivno shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3760/15, od 10. rujna 2017. godine. Smatramo da su tijela državne uprave protuustavno stavljena u povlašteni položaj u odnosu na sve druge nositelje vlasničkih prava, koji imaju obvezu plaćati komunalnu naknadu, a istodobno se jedinicama lokalne samouprave oduzima veliki dio zakonom zajamčenih prihoda. Nadalje, usporedbe radi, Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18), člankom 13., stavkom 4. propisano je da će Agencija provesti ovrhu na računu državnog proračuna Republike Hrvatske i kada je ovrha određena protiv proračunskog korisnika državnog proračuna kada se na temelju propisa kojim se uređuje proračun račun državnog proračuna smatra računom proračunskog korisnika.“ Istina, ovrha komunalne naknade ne provodi se temeljem ovoga zakona, ali i taj propis ne ograničava i ne zabranjuje ovrhu na novčanim sredstvima RH i tijela državne uprave, odnosno proračunskih korisnika. Također, ovrha drugih novčanih davanja, npr. zakupnine za poslovni prostor u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, koji koriste tijela državne uprave, moguća je temeljem ovoga zakona, što dodatno potvrđuje neustavnost članka 144. OPZ-a, njegovu nelogičnost i nepravednost, pa i nejednakost samih tih tijela u obvezama, ovisno po kojem zakonu se plaćaju i ovršavaju njihove novčane obveze. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-3760/15, od 10. rujna 2017. godine, Ustavni sud izričito navodi „kako bi oslobađanjem Republike Hrvatske od plaćanja komunalne naknade bilo povrijeđeno pravo jedinica lokalne samouprave na ostvarivanje vlastitih prihoda kojima slobodno raspolažu u obavljanju poslova iz svog djelokruga. Također, Ustavni sud je u svojoj odluci zauzeo stav da bi oslobađanjem Republike Hrvatske od obveze plaćanja predmetne naknade, kao nositelja vlasničkih prava i ovlaštenja, Republika Hrvatska bila stavljena u znatno povoljniji položaj u odnosu na ostale vlasnike nekretnina.“ Stajalište Ustavnog suda u Odluci broj: U-I-3019/2018 i U-I-3337/2018, od 30. rujna 2018., da „Zakoni koji su mjerodavni za pravno područje lokalne i područne (regionalne) samouprave, s time i za pitanje komunalne naknade, ZKG i ZFJLPS, ne propisuju nikakvo oslobođenje od plaćanja komunalne naknade za Republiku Hrvatsku (izuzev pod uvjetima propisanima u članku 23. ZKG-a, koji vrijede za sve obveznike komunalne naknade). Stoga je (i) Republika Hrvatska, kao vlasnica određenih vrsta nekretnina na koje se plaća komunalna naknada, obveznica plaćanja te naknade, a može biti oslobođena od plaćanja samo kada (i ako) takvu odluku donese predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, sve u skladu sa sadržajem i smislom članka 22. i 23. ZKG-a, odnosno članka 29. ZFJLPS-a, a u svjetlu članka 131. Ustava.“ Smatramo da ovakvo stajalište vrijedi i za tijela državne uprave, odnosno da se OPZ-om ne bi smjela onemogućiti prisilna naplata ovrhom na novčanim sredstvima tijela državne uprave i time ih na ovaj način osloboditi od obveze plaćanja komunalne naknade. Na koncu, zbog osporavane odredbe i njenog doslovnog tumačenja od strane pojedinih sudova (zapravo ju samo citiraju kao mjerodavnu), odredbe ZKG i drugih propisa i akata jedinica lokalne samouprave, kao i odluka Ustavnog suda RH, „mrtvo su slovo na papiru.“ Naime, neka tijela državne uprave u praksi uskraćuju plaćanje komunalne naknade jedinicama lokalne samouprave, znajući i pozivajući se u ovršnom i sudskom postupku na članak 144. OPZ-a, iako mjerodavni zakoni (ZKG, ZFJLPS) propisuju suprotno. Zbog toga su jedinice lokalne samouprave prikraćene za iznose prihoda od komunalne naknade, time i ograničene odnosno onemogućene u obavljanju poslova iz samoupravnog djelokruga koji se financiraju iz komunalne naknade. Time su povrijeđene odredbe članka 135. stavka 1. Ustava RH, a nositelji vlasničkog prava i njihovi korisnici neće pridonositi općem dobru, kako je to propisano člankom 48. st. 2. Ustava RH. Zbog primjene u praksi osporavane odredbe članka 144. OPZ-a, JLS odnosno njihovima proračunima, prijeti nastanak teške i nenadoknadive štete. Stoga ova zakonska odredba i njena opstojnost u pravnom poretku nema razumnog i objektivnog opravdanja te predlažemo i molimo njeno brisanje iz Općeg poreznog zakona. Primljeno na znanje Prijedlog će se razmotriti za potrebe daljnjih izmjena i dopuna Općeg poreznog zakona
19 Udruga gradova u RH PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OPĆEG POREZNOG ZAKONA, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Članak 144. redefinirati u cilju omogućavanja prisilne naplate poreza i javnih davanja na novčanim sredstvima kojima raspolažu tijela državne uprave. Primljeno na znanje Prijedlog će se razmotriti za potrebe daljnjih izmjena i dopuna Općeg poreznog zakona.
20 Udruga gradova u RH PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OPĆEG POREZNOG ZAKONA, OPĆEG POREZNOG ZAKONA U čl.8.st.5.t.7. OPZ riječi "ustrojstvene jedinice Ministarstva financija" zamijeniti riječima "porezna tijela" kako bi se u postupku otvarivanja prava i obveza poreznih obveznika omogućilo stjecanje poreznih i drugih pogodnosti samo obveznicima koji su podmirili obveze prema proračunu. Primljeno na znanje Prijedlog će se razmotriti za potrebe daljnjih izmjena i dopuna Općeg poreznog zakona.
21 Doc. dr. sc. Stjepan Gadžo OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Prema mojoj ocjeni, predloženi čl. 12.a valja podvesti kritici s više aspekata, a posebno: 1) iz perspektive predviđenih učinaka na pravnu (ne)sigurnost poreznih obveznika; 2) s aspekta interakcije ovog članka s drugim, povezanim porezno-pravnim pravilima te 3) u nomotehničkom smislu. Ad. 1) Većina prethodnih komentara upućenih u okviru ovog e-savjetovanja adresirala je upravo problem potencijalne erozije pravne sigurnosti poreznih obveznika koji proizlazi iz čl. 12.a OPZ-a, što svakako valja povezati i s deklariranim ciljevima četvrtog kruga porezne reforme (smanjenje ukupnog poreznog opterećenja, jednostavan i socijalno pravedniji porezni sustav, administrativna rasterećenja te veća pravna sigurnost za porezne obveznike). Iako treba naglasiti da svako novo pravilo dovodi do određenog stupnja pravne nesigurnosti, iz jednostavnog razloga što se način njegove primjene može kristalizirati tek kroz relevantnu administrativnu i sudsku praksu, moram se složiti sa stavovima većine sudionika javne rasprave da predmetna norma doista nije u suglasju s ovim temeljnim načelom vladavine prava. Naime, predloženi naslov članka („Korištenje poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona“) te odredba čl. 12.a, st. 1. navode na zaključak da se radi o uvođenju novog protuevazijskog pravila (engl. anti-avoidance rule) u hrvatski porezni sustav s načelno širokim poljem primjene. Dapače, početni dio norme upućuje da se radi o tzv. općem protuevazijskom pravilu (engl. general anti-avoidance rule ili GAAR), koje je moguće primijeniti na čitav dijapazon porezno-pravnih odnosa. Tek drugi dio norme navodi slučajeve u kojima se pretpostavlja porezna zlouporaba („smatrat će se (…) osobito u slučaju kada“), što uključuje i u javnosti često spominjani slučaj tzv. fiktivnog samozapošljavanja. Činjenica da zakonopisac izričito u čl. 12.a. navodi tri situacije u kojima će se pravilo osobito primjenjivati ne zatvara prostor da se novo pravilo primjenjuje i na čitav niz drugih slučajeva, što će postati relevantnim u onom trenutku kad porezna tijela uoče kakva druga postupanja poreznih obveznika s obilježjima zlouporabe. Time se ujedno i stvara značajni stupanj pravne nesigurnosti, a napose imajući u vid nomotehnički manjkav izričaj čl. 12.a, st. 1. (vidi: dolje u ovom komentaru). Većina komentara u ovom e-savjetovanju opravdano spominje da izostaju jasni kriteriji temeljem kojih će se razlikovati nesamostalni rad od samostalne djelatnosti i/ili drugih oblika poduzimanja gospodarskih aktivnosti. Pozive nadležnim tijelima za preciziranje ovih kriterija načelno podržavam, s time da pritom vrijedi imati na umu da se s ovim problemima suočavaju i brojne druge europske države te ubuduće u zakonskom ili podzakonskom normiranju svakako treba koristiti dobre komparativne prakse (vidi npr. kriterije propisane u pravu Ujedinjenog Kraljevstva). Ad. 2.) Posebno je problematičan odnos čl. 12.a s nizom drugih, već postojećih poreznih pravila. Ako je, kako je gore istaknuto, cilj zakonopisca doista i bio uvođenje novog „GAAR-a“ u hrvatski porezni sustav, logično je da isto pravilo bude uneseno u OPZ kao sistemski zakon u području poreza. Međutim, pritom ne treba zaboraviti da u našem poreznom sustavu već imamo vrlo široku normu čl. 11., st. 1. OPZ-a/16 – načelo gospodarskog pristupa (engl. substance over form), koje u drugim državama ispunjava upravo protuevazijsku funkciju. Potencijalni konflikt između ova dva pravila (čl. 11., st. 1. i čl. 12.a, st. 1.) nije zanemariv s obzirom na različitost njihovih sastavnih elemenata. Nadalje, u RH već postoji jedan „mini-GAAR“ koji se primjenjuje u odnosu na obveznike poreza na dobit: riječ je o čl. 5.a Zakona o porezu na dobit (tzv. doktrina neautentičnih aranžmana). Sukladno lex specialis načelu, čl. 5.a ZPDob trebao bi imati prednost u odnosu na pravila OPZ-a, pa tako i predloženi čl. 12.a. S druge strane, zakonopisac očigledno smatra da se čl. 12.a OPZ-a može primijeniti i na ovu kategoriju poreznih obveznika, kad navodi osobite slučajeve zloporabe (npr. povezana društva i promjene organizacijskih oblika). Već iz ovih primjera vidljivo je u kojoj mjeri čl. 12.a uvodi dodatni nivo složenosti pravnog okvira, opet suprotno deklariranom cilju pojednostavljenja hrvatskog poreznog sustava. Na ovom mjestu vrijedi istaknuti i da će RH uskoro početi primjenjivati i odredbe tzv. Multilateralnog poreznog ugovora (engl. MLI), koji također sadrži „mini-GAAR“ – tzv. principal purpose test (PPT). PPT pravilo umnogome je slično domaćim protuevazijskim pravilima, pa i predloženom čl. 12.a OPZ-a, s obzirom da počiva na tome da porezni obveznik ne bi smio strukturirati određenu transakciju s glavnim ciljem umanjenja porezne obveze. S druge strane, izričaj PPT pravila odstupa od hrvatskih domaćih rješenja te zakonodavac mora ponuditi jasan odgovor kako će sva ova različita pravila primjenjivati u praksi. Kako je već navedeno ranije, multiplicitet novih protuevazijskih pravila izaziva dodatne dvojbe s aspekta pravne sigurnosti. Ako je jedan od glavnih ciljeva novog čl. 12.a bio „napasti“ slučajeve fiktivnog ili prikrivenog samozapošljavanja (njem. Scheinsselbständigkeit), smatram da novo normiranje uopće nije bilo ni potrebno. To posebno imajući u vidu već postojeći čl. 12. OPZ-a, tj. pravilo o prividnim pravnim poslovima. Drugim riječima, porezna su tijela mogla utvrditi prividnu samostalnost poreznog obveznika, tj. prikriveni radni odnos, pozivajući se i na ovo pravilo OPZ-a. Isto valja povezati i s već navedenim čl. 11. OPZ-a, tj. načelom gospodarskog pristupa, odnosno prevage (ekonomskog) sadržaja nad (pravnom) formom. U tom smislu, činjenica da porezni obveznici „koriste organizacijske oblike“ nije prepreka poreznim tijelima da utvrde novu poreznu obvezu. Ad. 3) U nomotehničkom smislu postoji niz problema s predloženim rješenjem. Prvo, potpuno je nejasno kako porezni obveznik može „koristiti porezni sustav“?! Naime, iz prirode porezno-pravnog odnosa proizlazi da su porezni obveznici dužni ispunjavati svoje zakonom propisane obveze prema državi kao poreznom vjerovniku. Puno s(p)retnije rješenje bi bilo, ako je već namjera zakonopisca uvesti opće protuevazijsko pravilo (GAAR), koristiti formulaciju poput npr.: „Porezni obveznik koji zlorabi porezne propise na način da (…)“. Ovo stoga što je zlouporaba propisa pravni koncept poznat u hrvatskom pravnom sustavu, a nije nepoznat ni u posebnom području poreznog prava, pa ni u samom OPZ-u (vidi posebno: čl. 30. OPZ-a/2016). Drugo, termin „organizacijski oblici“ nije definiran niti u drugim zakonima (npr. Zakon o trgovačkim društvima, Zakon o obrtu) te je, opet u svrhu što veće pravne sigurnosti, potrebno barem jasno definirati na što se točno misli. Treće, vrlo je dvojbeno određenje „organizacijski oblici koji su oporezivi najnižim poreznim stopama“. Misli li se na nominalnu (zakonsku) poreznu stopu ili na stvarno (efektivno) porezno opterećenje? U formalno-pravnom smislu čak i tzv. paušalisti plaćaju porez po stopi od 12%, s time da im je, dakako, osnovica utvrđena u paušalnom iznosu. Ista se nominalna stopa primjenjuje i u nizu slučajeva u okviru poreza na dohodak (npr. predujam na pojedine oblike dohotka od kapitala), ali i u okviru poreza na dobit (tzv. niža stopa poreza na dobit). Pravo poreznih obveznika da plate najmanji mogući iznos poreza, u okviru onog što je zakonom dopušteno, inače se ne smatra nikakvom zlouporabom ni s aspekta prava Europske unije, što je potvrđeno i u višegodišnjoj praksi Suda EU-a. Četvrto, problematičan je i dio norme koji navodi „(…) koji nisu bili namijenjeni za određenu skupinu poreznih obveznika“. Kako primjenjivati ovaj kriterij i o čemu to ovisi? Npr. u odnosu na „paušaliste“: iz kojeg relevantnog pravnog izvora proizlazi da IT stručnjaci ne bi mogli obavljati djelatnost u okviru obrta te plaćati paušalni porez na dohodak? U pravnoj je doktrini poznato kako je namjeru zakondavca uvijek veoma teško utvrditi te isto u praksi izaziva brojne prijepore, svakako ne pridonoseći već više puta spomenutoj pravnoj sigurnosti. Vrijedi upozoriti da ovaj element (namjera zakonodavca) nije sadržana u čl. 5.a ZPDob. Peto, u nomotehničkom smislu vrijedi razmisliti i o korištenju termina „aranžman“, koji može obuhvatiti i situacije koje se očito želi regulirati novim čl. 12.a OPZ-a. Naime, isti se termin već koristi u čl. 5.a ZPDob, a naći će svoje mjesto i u novoj verziji Zakona o administrativnoj suradnji u području poreza (vidi: implementacija tzv. Direktive DAC6). Slijedom navedenog, ako je već potrebno uvesti pravilo slično prvom dijelu čl. 12.a OPZ-a, onda se sljedeća formulacija čini puno preciznijom: „Poreznom obvezniku koji zlorabi porezne propise na način da se koristi neautentičnim aranžmanima, čiji je glavni cilj umanjivanje porezne obveze ili korištenje poreznih pogodnosti, porezna će se obveza obračunati kao da tih aranžmana nije bilo“. Isto otvara prostor da se u nastavku članka posebno navedu slučajevi „osobitih“ zlouporaba. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
22 MARKO KOŠAK OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Smatram da se treba točno i jasno definirati što su obilježja nesamostalnog rada. Potrebno je definirati određeni broj uvjeta na temelju kojih poslodavac kao i posloprimac mogu znati da li su u prekršaju. Primjerice ako od 10 uvjeta je 4 zadovoljeno tada oni čine prekršaj. Uvjeti trebaju biti napisani razumljivo bez mogućnosti različitih interpretacija ovisno o inspektoru. Dodatno se treba uvesti mogućnost testiranja, odnosno provjere da li su određeni poslodavac i posloprimac u prekršaju. Na taj test se poslodavac i posloprimac dobrovoljno javljaju kako bi dobili odgovor od države odnosno nadležnog tijela da li je njihov poslovni odnos nesamostalni rad ili nije. Na taj način nema straha prilikom sklapanja poslova i svi sve znaju. To je bitna stvar, jer se strahovi i nesigurnosti zbog različitih interpretacija zakona time uklanjaju. Htio bi se nadovezati na određene osobe koje predlažu da se nesamostalni rad smatra ISKLJUČIVO i samo ako se "najmanje 80 posto svojih godišnjih prihoda ostvaruje od istog naručitelja". Nigdje u Europi, a ni šire ne postoji samo i isključivo jedna točka koja definira da li je nešto nesamostalni rad ili ne. Pošto imam obrt za edukacije htio bi dati primjer gdje ovakva vrsta prijedloga je vrlo vrlo opasna i unosi dodatnu nesigurnost u rad samog obrta. Nakon dvije godine poslovanja obrta gdje pretežito educiram fizičke osobe, pretpostavimo da u 3. godini mi se javi određena pravna osoba koja je zainteresirana da dobar dio njezinih zaposlenika dođe kod mene na edukaciju. Ja to prihvatim i naravno zbog toga imam veće prihode koji svi dolaze od te iste pravne osobe. Zbog velikog obima posla, sa tom pravnom osobom, u tom razdoblju ne mogu prihvatiti druge fizičke osobe na tečaj jer sam jednostavno ograničen sa resursima. Pretpostavimo da sam educirao to osoblje od siječnja do lipnja. Nakon tog razdoblja ja onda imam od lipnja do prosinca vremena da ostvarim što više prihoda od ostalih fizičkih osoba kako ne bi bio u prekršaju da mi 80% prihoda dolazi od jedne te iste osobe. To je suludo. Ja moram strepiti do kraja godine da uspijem ostvariti dovoljno ostalih prihoda kako ne bi bio u prekršaju. A najbolje od svega je što tržište je nepredvidljivo ja ne mogu znati da li ću u sljedećih šest mjeseci imati tri, osam, ili dvanaest polaznika. Djelomično prihvaćen Prikazani primjer bitnog obilježja nesamostalnog rada isključivo i samo ako se najmanje 80 posto godišnjih prihoda ostvaruje od istog naručitelja nije prijedlog nositelja Prijedloga Zakona. Kriteriji nesamostalnog rada obuhvaćaju kriterije s osnove odnosa stranaka, kontrole ponašanja i financijske kontrole u tom odnosu i niti jedno obilježje samo sa sebe nije odlučujuće, već u svakom konkretnom slučaju svi kriteriji zajedno uzimaju se u obzir i niti jedan zasebno nije odlučujući. Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.
23 Savez samostalnih sindikata Hrvatske OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Predlažemo dodavanje stavka koji bi se odnosio na čl.1. st.1.: Nesamostalnim radom smatra se i rad koji obavlja samozaposlena osoba, ako najmanje 80 posto svojih godišnjih prihoda ostvaruje od istog naručitelja.“ OBRAZLOŽENJE: Smatramo da bi za ostvarivanje svrhe predložene norme trebalo, pored utvrđivanja obilježja nesamostalnog rada, regulirati i situaciju u kojoj nije moguće nedvojbeno utvrditi da takva obilježja u konkretnoj situaciji postoje. Konkretno, između naručitelja i izvršitelja (poreznog obveznika) može postojati odnos ekonomske ovisnosti. Definiranje ekonomski ovisne osobe (upravo ovakvim kriterijima – pretežnim postotkom godišnjeg prihoda) trend je u europskom zakonodavstvu kakav je, primjerice, i slovenski Zakon o radu. Stoga smatramo da bi uz porezne propise, a u svrhu sprečavanja lažne samozaposlenosti i zaštite radnika u takvom odnosu, pojam ekonomski ovisne osobe, ali i samozaposlene osobe općenito, svakako trebalo urediti i Zakonom o radu, kada se bude pristupalo njegovim sustavnijim izmjenama. Dodatno, ovo je važno urediti na predloženi način i zbog sve veće pojave da poslodavci, a posebice u IC industriji, nagovaraju svoje radnike da prihvate sporazumni raskid ugovora o radu i da, kao samozaposlene osobe (paušalci), nastave obavljati poslove za poslodavca. Primljeno na znanje Primjer bitnog obilježja nesamostalnog rada isključivo i samo ako se najmanje 80 posto godišnjih prihoda ostvaruje od istog naručitelja nije prihvatljiv. Kriteriji nesamostalnog rada obuhvaćaju kriterije s osnove odnosa stranaka, kontrole ponašanja i financijske kontrole u tom odnosu i niti jedno obilježje samo sa sebe nije odlučujuće, već u svakom konkretnom slučaju svi kriteriji zajedno uzimaju se u obzir i niti jedan zasebno nije odlučujući. Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.
24 Mono d.o.o. OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Nacrt prijedloga zakona ne definira na precizan način kriterije (indikatore) za utvrđivanje nesamostalnog rada i na taj način ne bi pridonosi pravnoj sigurnosti poreznih obveznika. Zanimljivo da je u medijima objavljena najava novog prijedloga kriterija koji uvodi kontrolu ponašanja, financijsku kontrolu i odnos stranaka i prije završetka ovog savjetovanja (model američkog IRS-a). I taj prijedlog odgađa donošenje konkretnih, provedivih i kvantitativnih parametara za Pravilnik kojemu nije definiran rok donošenja, te ga ovdje niti ne možemo komentirati. Čak i ukoliko se formuliraju jasno i nedvosmisleno, ovi kriteriji neće samostalno spriječiti probleme u tretmanu nesamostalnog rada obrtnika paušalista za strane tvrtke, posebno prisutne u IT-u i sličnim sektorima. Gotovo se svi kriteriji mogu elegantno zaobići pažljivim odabirom ugovornih odredbi između poslodavaca i posloprimaca, ili još jednostavnije, zatajenjem postojanja ugovora koji definira "problematične" stavke koje potpadaju pod udar novih kriterija. Strane je poslodavce nemoguće kontrolirati po tom pitanju, i smatramo da će domaći poslodavci koje je postojeći zakon već stavio u potpuno neravnopravan položaj na ovaj način samo biti izloženi pojačanoj represiji i prisiljeni premještati poslovanje u inozemstvo. Smatramo da je osnovni problem postojećeg rješenja ogromna razlika u rasponu davanja po osnovi poreza i doprinosa za obrtnike paušaliste, "obične" obrtnike, te zaposlene u poduzećima i kad obavljaju isti posao. Svaki bi organizacijski oblik morao imati približno jednaka prava i obveze, bez ogromnog broja povlastica i izuzetaka koji se mijenjaju svako malo i na taj način unose zbrku i nesigurnost u poslovno okruženje. S razlikom u iznosima ukupnog troška plaće između paušalista i zaposlenih u poduzećima većom i od 70%, porezne se obveznike prvo motivira na korištenje najpogodnijih organizacijskih oblika koji potom bivaju stavljeni van zakona kad se vidi negativan efekt na proračun i ukupno okruženje. U razvijenim državama od kojih zakonodavac očito namjerava prepisati kriterije nema ni približno toliko izražene neravnopravnosti u poreznom tretmanu. U takvim uređenijim sustavima "organizacijske oblike koji su oporezivi najnižim propisanim poreznim stopama" koriste pojedinci koji žele poduzetnički izazov i slobodu sa pripadajućim benefitima i rizicima, a ne kao mehanizam za zaobilaženje ionako previsokog poreznog opterećenja rada. Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.Paušalno oporezivanje najnižim propisanim stopama namijenjeno je kao takvo malim poreznim obveznicima koji samostalno posluju na tržištu i snose odgovornost za takvo poslovanje, te nije namijenjeno za općenito nesamostalni rad.
25 HGK OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Udruženje računovođa HGK predlaže iz Nacrta prijedloga zakona brisati članak 12.a, a članak 12. Zakona dopuniti tako da glasi: „Članak 12. Ako se prividnim pravnim poslom prikriva neki drugi pravni posao, tada je osnova za utvrđivanje porezne obveze prikriveni pravni posao. Ovlašćuje se ministar financija da u roku od 60 dana od stupanja na snagu ovoga Zakona donese pravilnik o definiranju korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona.“. Udruženje smatra da Nacrt prijedloga zakona ne definira na zadovoljavajući način nesamostalan i samostalan rad kao ni indikatore povezanosti i na taj način ne bi pridonio pravnoj sigurnosti kod poreznih obveznika. Definiranje pravilnikom umjesto dodavanjem članka zakona omogućila bi se veća fleksibilnost zakonodavca u prilagođavanju smjernica i indikatora i lakše razumijevanje propisa. Podredno, predlaže se stavak 12.a st.1. izmijeniti na način da glasi: " (1) Porezni obveznik koji koristi porezni sustav na način da koristi organizacijske oblike koji su oporezivi najnižim propisanim poreznim stopama, a koji su suprotni odredbama posebnih propisa, smatrat će se da koristi porezne pogodnosti protivno svrsi zakona, osobito u slučaju kada: ... " Organizacijski oblici su definirani drugim propisima i Udruženje smatra kako nema potrebe uvoditi nove definicije u još jedan zakon. Ako u nekom propisu nije jasno definirano čemu služi pojedini oblik rada, potrebno je promijeniti taj propis, a tek onda ovim člankom utvrđivati posljedice. Nadalje, u članku 12a. st.2. definirano je da se utvrđeni doprinosi pripisuju se osnovi osiguranja poreznog obveznika/posloprimca što nije sporno, no predlaže se definirati i obveznika plaćanja utvrđene obveze. Djelomično prihvaćen Smatramo da je nužno posebno propisati odredbu koja će sadržavati opis ponašanja poreznih obveznika koje će se smatrati neprihvatljivim, odnosno tretirati kao korištenje poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, te posljedice koje će se u poreznom smislu u takvom slučaju dogoditi. Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.
26 HOK OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. U članku 1. predlažemo dopuniti članak 12.a i detaljnije samim Zakonom urediti kriterije temeljem kojih će se ocjenjivat da posao ima obilježja nesamostalnog rada predviđenog stavkom 1. točkom 1. ovoga članka te u stavku 2. definirati vrstu odgovornosti koja je propisana i za poslodavca i za radnika. obrazloženje: Obzirom da predloženi članak 12a. OPZ-a i dalje ne daje jasne smjernice za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada trebalo bi jasno definirati koja su to obilježja/indikatori nesamostalnog rada te koje uvjete treba ispuniti da bi se nešto smatralo nesamostalnim radom, odnosno samostalnim radom. Jedino tako bi svatko mogao samostalno prosuditi je li u prekršaju. Jasno definirani kriteriji doprinose pravnoj sigurnosti te ne ostavljaju mogućnost proizvoljne interpretacije zakona ni od strane poduzetnika niti od strane osoba u nadzoru. Kod poreznih obveznika koji učestalo mijenjaju organizacijski oblik te onih koji koriste povezana društva s isključivom svrhom korištenja niže porezne stope, dodati precizno na što se točno misli – primjerice “da pri tome obavljaju istu djelatnost, često s istom opremom, na istoj adresi i slično, kako bi pojedinci mogli uskladiti svoje poslovne odluke u skladu s propisom, bez nedoumica. Prividnost pravnog posla može proisteći i iz fiktivnosti samog poreznog obveznika (sjedište) ili iz fiktivnosti poslovne dokumentacije. Ugovor o kupoprodaji koji zapravo simulira ugovor o zajmu, ugovor o prodaji udjela u trgovačkim društvima koji zapravo prikriva kupoprodaju nekretnine ili sl.; fakturiranje najma stambenih prostora ili brodova kojima se nastoji prikriti izuzimanje navedenog ili prikazati pravo na korištenje troška amortizacije i svih ostalih troškova temeljem odredbi čl. 12. Zakona o porezu na dobit itd. Ukazujemo i na to da je stavkom 2. članka 12.a predviđena odgovornost i poslodavca i radnika čime norma stvara osnovu za dvostruko oporezivanje, što nikako nije u skladu s ustavnim načelima poreznog sustava koji treba biti utemeljen na načelima jednakosti i pravednosti. Stoga bi, ako se već usvoji dopuna novim člankom 12.a, trebalo propisati supsidijarnu ili u krajnjem slučaju solidarnu odgovornost, ali nikako ne dvostruku. Hrvatska obrtnička komora se protivi općem napadu na paušalno oporezivanje. Napominjemo da je čl. 12. OPZa i do sada bio na snazi i korišten od strane poreznog tijela u nadzoru te smatramo da ne postoji potreba za uvođenjem nekog novog pravila o izbjegavanju plaćanja poreza. Nedovoljno precizna i jasna nova odredba neće unaprijediti kontrolu, ali bi mogla stvoriti nove nejasnoće i nedosljednosti u provedbi. Nije jasno što je to "određena skupina poreznih obveznika" kao ni koji je organizacijski oblik kojoj od skupina namijenjen. Ukoliko se već želi propisati neko detaljnije pravilo, smatramo da je isto potrebno omogućiti na način da se Pravilnikom propiše kriterije za provedbu ovog članka, što onda treba Zakonom propisati. Opći porezni zakon ne bi smio raditi diskriminaciju u pogledu bilo kojeg načina registracije poslovanja. Zakonodavac ovdje nije uzeo u obzir rizik kojeg vlasnik obrta ili j.d.o.o. ili d.o.o. preuzima u slučaju kada se odvoji od bivšeg poslodavca u vidu gubitka prava iz radnog odnosa (plaćeni godišnji odmor, podmirenje putnih troškova, otpremnina u slučaju otkaza, neoporezivi primici radnika, troškovi nabavke opreme, troškovi održavanja poslovnog prostora, troškovi obrazovanja …) te smatramo da se ponuđeni kriteriji kose sa već postavljenim kriterijima iz Zakona o radu. Predviđene promjene dodatno potvrđuju potrebu da zakoni budu jednostavni i da se teži izbjegavanju višestrukog, a time i pretjeranog normiranja. Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.
27 GANESA d.o.o. OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Pošto se korištenje poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona iz članak 12.a odnosi na prividni poravni posao koje je definiran člankom 12. zakona novi članak 12.a je potpuno nepotreban već samo treba u postojećem članku 12. dodati novi stavak 2. koji bi glasio: Ministar financija će Pravilnikom propisati kriterije te provedbu ovog članka. Smatram da bi djelomično definiranje člankom 12.a i dodatno Pravilnikom dovelo do nerazumljivosti propisa u cijelosti. Definicije u predviđenom članku 12.a su nepotpune i zbunjujuće i kao takve nepotrebne pošto je za razumijevanje propisa praktičnije da je sve propisano na jednom mjestu, a to je u ovom slučaju Pravilnik. Nije prihvaćen Cilj ovih izmjena i dopuna OPZ-a je konkretizirati o kojim slučajevima upotrebe poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona se radi te zakonskom normom propisati i da se ovakvo ponašanje smatra poreznom pogodnosti. Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.
28 Antonija Rozalija Kalember OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Predlažem drugačiji tekst za početak novog članka 12.a: " (1) Porezni obveznik koji koristi porezni sustav na način da koristi organizacijske oblike koji su oporezivi najnižim propisanim poreznim stopama, a koji su suprotni odredbama posebnih propisa, smatrat će se da koristi porezne pogodnosti protivno svrsi zakona, osobito u slučaju kada: ... " Organizacijski oblici su definirani drugim zakonima i smatram da nema potrebe uvoditi nove definicije u još jedan zakon. Ako u nekom zakonu nije jasno definirano čemu služi pojedini oblik rada, treba promijeniti taj zakon, a tek onda ovim člankom utvrđivati posljedice. Tekst " .. koji nisu bili namijenjeni .. " ne bi trebao biti dio nijednog zakona. Npr. osim u Pitanjima koja se trebaju urediti ovim zakonom, nigdje ne pronalazim koja su obilježja nesamostalnog rada. Nekad su bila pobrojana u Pravilniku o porezu na dohodak, no danas toga nema. Slažem se s ranijim komentarima, treba jasno dati do znanja što je dozvoljeno, a što ne. Djelomično prihvaćen Cilj ovih izmjena i dopuna OPZ-a je konkretizirati o kojim slučajevima upotrebe poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona se radi te zakonskom normom pokazati da se ovakvo ponašanje smatra poreznom pogodnosti. Ovakva rješenja koriste i druge države članice EU te ih primjenjuju na aranžmane kojima se koriste porezne pogodnosti protivno svrsi zakona. Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.
29 GORDANA JANKOVIĆ BESEDNIK OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Jasno definirati samostalni i nesamostalni rad , dati jasne upute i indikatore.Europske zemlje primjenjuju razne modele, sa jasno definiranim kriterijima koji ne podlježu subjektivnom tumačenju i volji poreznika. Naslov članka 12.a " korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona " daje mogućnost da svaki poreznik za sebe tumači što je suprotno svrsi zakona. Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.
30 MATKO ĐIPALO OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Molim da se jasno i nedvosmisleno definiraju obilježja nesamostalnog rada, te koliko tih kriterija treba biti zadovoljeno da bi se zaključilo da je u pitanju nesamostalni rad. Npr. u Srbiji se planira uvesti "Test samostalnosti" koji sadrži devet kriterija - ako je pola i više kriterija zadovoljeno radi se o nesamostalnome radu => https://startit.rs/objavljen-test-samostalnosti-po-kojim-kriterijumima-ce-se-utvrdivati-da-li-preduzetnik-nezavisan/ Ukoliko ne bude jasnog i nedvosmislenog definiranja kriterija to će dovesti do pravne nesigurnosti. A treba uzeti u obzir da paušalci odgovaraju vlastitom imovinom i stoga će tražiti nove načine poslovanja koji će biti pravno sigurniji i koji će se odvijati izvan prostora RH. Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.
31 Vlatko Goljevački OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Također zamolio bih da se promotre slični zakoni u razvijenijim državama (ima ih na izbor...) o tome kako se klasificiraju prikriveno zaposleni obrtnici. Naime, NITI U JEDNOJ zapadnoj državi nije propisan broj klijenata s kojim obrtnik mora poslovati. Obrtnik može poslovati sa samo jednim klijenom deset godina i to ne mora biti prikriveni odnos, već postoje drugi faktori koji ga određuju (slobodno vrijeme, mjesto rada, fiksni iznos naplate, dodatni ugovori koji označavaju slobodne dane/bolovanje). Dovoljno je pogledati Njemačke ili Američke zakone po tom pitanju. Primljeno na znanje Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.
32 Gordan Horbec OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Poštovani problem radite Vi svojim raznim "izuzećima" od zakona. Zašto recimo arhitekti ne mogu biti paušalni obrt već isključivo samostalna djelatnost i onda plaćati više doprinose nego "paušalci"? Zašto sve djelatnosti ne mogu biti paušalno oporezive? Zašto konstantno radite razdor na tržištu i izuzećima radite privilegije jednima i štetu drugima? Porezne zakone i zakon o doprinosima treba ponovno napisati da budu jednostavni i pravedni. Ljudima bi trebalo biti svejedno koji će "pravni oblik" uzeti sa stanovišta poreza. Trebate definitivno SMANJITI ogromna davanja na plaće a prva zadaća Ministarstva financija je smanjenje TROŠKOVA države ali u apsolutnom iznosu. Ne može država svake godine trošiti sve više i više a ljudi u državi je sve manje i manje. Osnove ekonomije. Moj prijedlog je da paušalni obrt ostane i da se ukinu bilo kakva ograničenja tko smije a tko ne smije biti "paušalista", zatim treba smanjiti davanja na plaće i limitirati maksimalnu osnovicu koja se plaća za zdravstveno osiguranje (za mirovinsko već postoji). Zatim treba promijeniti mali milijun mogućih osnovica i izuzeća te obrtnici po jednoj stopi, direktori po drugoj, paušalni po četvrtoj minimalac po petoj, neplaćeni rad po šestoj i tako do milijun. Definirajte jedinstvenu minimalnu stopu za SVE vrste rada. Neka to bude 3750 kn bruto (sadašnji minimalac) i da direktori/paušalisti/svi ostali plaćaju ISTO. Onda ljudi neće varati i snalaziti se pokretanjem paušalnog obrta ili OPG-a kako bi izbjegli veća davanja na plaću u firmi. Prestanite raditi toliko velike razlike između pojedinih skupina i birati favorite i gubitnike. I slažem se da paušalni obrtnik ne može raditi puno radno vrijeme za jednog poslodavca duže od x mjeseci (koji bi se definirali zakonom) niti za POVEZANE tvrtke istog poslodavca. Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.
33 Ana Berić OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Točka 1. - potrebno je objaviti smjernice - liste indikatora putem kojih bi porezni obveznici sami mogli ustanoviti radi li se o samostalnom ili nesamostalnom radu u određenom slučaju, pogotovo jer Zakon o radu ne definira precizno karakteristike nesamostalnog rada već se one iščitavaju iz članka 7. Zakona o radu. Bez objave istih otvara se mogućnost različite interpretacije zakonskih propisa inspektora u nadzoru i dozvoljava arbitrarno odlučivanje u pojedinim slučajevima. Točka 2. - potrebno je detaljnije precizirati što je dozvoljeno, a što nije. Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.. Člankom 12.a stavkom  1 točkom 2 ovih izmjena i dopuna OPZ-a propisan je slučaj kada poduzetnik organizacijski oblik u kojem posluje učestalo mijenja, odnosno za svaki ugovoreni posao koristi jedan organizacijski oblik koji zatim zamjenjuje drugim, a koji je oporeziv nižim poreznim stopama ili izbjegava ispunjavanje drugih poreznih obveza, npr mijenjanje organizacijskih oblika radi izbjegavanja ulaska u sustav pdv-a. smatramo da je već sam izričaj točke 2. vrlo određen.
34 Labin d.o.o. OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Definitivno 1. Treba omogućiti (kad se već koristi pojam namjere) istu mogućnost koju imamo kad poslujemo van Hrvatske, da zatražimo procjenu nadležnih i da sami ocjene u kojem smo modelu, jer odgovori na neka pitanja nisu jednoznačni. Nesigurnost samo znači seljenje biznisa van Hrvatske. Ionako je većinski vlasnik tvrtke Estonac. 2. Pitanje visoke razlike u poreznom opterećenu koje mora za "krajnjeg korisnika" biti što sličnije ili pak isto. Nelogičan je raspon poreznog opterećenja koji ide od 10% do 50% i to za fizičku osobu KOJA OBAVLJA ISTI posao. Primljeno na znanje Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.
35 Nela Dunato OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. "Nesamostalni rad" je potrebno detaljno definirati da prije sklapanja posla bude jasno radi li se o legalnom ili ilegalnom odnosu tvrtke i nezavisnog poduzetnika. Porezna uprava Sjedinjenih Američkih Država (IRS) ima 20 kriterija za procjenu je li osoba koja izvršava posao zaposlenik ili nezavisni poduzetnik. U nastavku navodim ovih 20 kriterija koji vam mogu poslužiti kao referenca za kreiranje vlastitih, preuzetih iz dokumenta https://www.oregon.gov/ODA/shared/Documents/Publications/NaturalResources/20FactorTestforIndependentContractors.pdf (u mom slobodnom prijevodu uz pomoć Google Translate aplikacije). "IRS test često se naziva „test prava na kontrolu“, jer je svaki faktor dizajniran za procjenu tko kontrolira kako se posao obavlja. Prema IRS-ovim pravilima i općenito pravnoj doktrini, neovisni poduzetnici kontroliraju način i načine postizanja ugovorenih usluga, proizvoda ili rezultata. Što više tvrtka kontrolira kako, kada, gdje i tko obavlja posao, veća je vjerojatnost da su radnici zaposlenici, a ne neovisni poduzetnici. Radnik ne mora ispuniti svih 20 kriterija da bi se kvalificirao kao zaposlenik ili neovisni poduzetnik, a niti jedan faktor nije presudan u određivanju statusa radnika. Pojedinačne okolnosti svakog slučaja određuju težinu koju IRS dodjeljuje različitim faktorima. NAPOMENA: Poslodavci nesigurni u vezi s klasificiranjem radnika mogu zatražiti određivanje IRS-a podnošenjem obrasca SS-8, „Određivanje radnog statusa zaposlenika u svrhu saveznog poreza na rad i poreza na dohodak.“ Međutim, neki porezni stručnjaci upozoravaju da IRS obično klasificira radnike kao zaposlenike kad god njihov status nije jasan. Uz to, poslodavci koji zahtijevaju određivanje IRS-a gube određene zaštite protiv odgovornosti za pogrešno klasificiranje. 20 čimbenika koji se koriste za ocjenu prava na kontrolu i valjanosti klasifikacija neovisnih izvođača uključuje: - Razina podučavanja. Ako tvrtka usmjerava kada, gdje i kako se obavlja posao, ova kontrola ukazuje na mogući radni odnos. - Količina obuke. Zatražiti da radnici prođu obuku koja se pruža u poduzeću sugerira radni odnos jer tvrtka usmjerava načine na koji se posao obavlja. - Stupanj poslovne integracije. Radnici čije su usluge integrirane u poslovanje ili značajno utječu na poslovni uspjeh vjerojatno će se smatrati zaposlenima. - Opseg osobnih usluga. Tvrtke koje inzistiraju na određenoj osobi koja obavlja posao iziskuju stupanj kontrole koji sugerira radni odnos. Suprotno tome, neovisni izvođači radova obično slobodno dodjeljuju posao bilo kome. - Kontrola pomoćnika. Ako tvrtka angažira, nadzire i plaća pomoćnike radnika, ova kontrola ukazuje na mogući radni odnos. Ako radnik zadržava kontrolu nad zapošljavanjem, nadzorom i plaćanjem pomagača, ovaj aranžman sugerira neovisan odnos s izvođačem. - Kontinuitet odnosa. Stalni odnos između poduzeća i radnika ukazuje na mogući radni odnos. Međutim, neovisni aranžman izvođača može uključivati stalni odnos za više uzastopnih projekata. - Fleksibilnost rasporeda. Ljudi čiji su radni sati ili dani diktirani od strane tvrtke mogu se kvalificirati kao zaposlenici. - Zahtjevi za puno radno vrijeme. Rad s punim radnim vremenom omogućuje tvrtki kontrolu nad većinom vremena osobe, što podržava radni odnos. - Potreba za uslugama na licu mjesta. Zahtijevajući da netko radi u prostorijama tvrtke - posebno ako se posao može obavljati drugdje - ukazuje na mogući radni odnos. - Slijed rada. Ako tvrtka zahtijeva da se posao obavlja određenim redoslijedom, ova kontrola sugerira radni odnos. - Zahtjevi za izvješćima. Ako radnik redovito mora davati pismena ili usmena izvješća o statusu projekta, ovaj aranžman ukazuje na mogući radni odnos. - Način plaćanja. Svakodnevna, tjedna ili mjesečna plaćanja karakteristični su za odnose prema zaposlenima, osim ako plaćanja jednostavno nisu prikladan način distribucije paušalnog iznosa. Plaćanje provizije ili završetka projekta više je karakteristično za neovisne odnose s izvođačem. - Plaćanje poslovnih ili putnih troškova. Neovisni poduzetnici obično snose troškove putovanja ili poslovnih troškova, a većina ih određuje naknadu dovoljno visoko da pokrije te troškove. Izravna nadoknada putnih i drugih poslovnih troškova tvrtke sugerira radni odnos. - Pružanje alata i materijala. Radnici koji većinu posla obavljaju koristeći opremu, alate i materijale koje pruža tvrtka, vjerovatnije će se smatrati zaposlenima. Posao u velikoj mjeri pomoću neovisno dobivenih potrepština ili alata podržava neovisni status izvođača. - Ulaganje u objekte. Nezavisni poduzetnici obično ulažu u i održavaju vlastite radne prostore. Suprotno tome, većina zaposlenika oslanja se na svoje poslodavce da osiguraju radne prostorije. - Ostvarenje dobiti ili gubitka. Radnici koji primaju unaprijed određenu zaradu i imaju malo šanse da svojim radom ostvare značajan profit ili gubitak, u pravilu su zaposlenici. - Rad za više tvrtki. Ljudi koji istovremeno pružaju usluge za nekoliko nepovezanih tvrtki vjerojatno će se kvalificirati kao neovisni izvođači. - Dostupnost za javnost. Ako radnik redovito pruža usluge dostupne široj javnosti, to podržava neovisno određivanje izvođača. - Kontrola otkaza. Jednostrano pravo tvrtke na otpuštanje radnika sugerira radni odnos. Suprotno tome, sposobnost tvrtke da raskine neovisne odnose s dobavljačem općenito ovisi o uvjetima ugovora. - Pravo na raskid. Većina zaposlenika jednostrano može bez odgovornosti prekinuti posao u tvrtki. Nezavisni poduzetnici ne mogu prekinuti usluge bez odgovornosti, osim ako to dopuštaju njihovi ugovori." Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak. Napominjemo da će tekst Pravilnika biti objavljen na eSavjetovanju i raspoloživ za komentare i eventualne dorade
36 Irena Đuranović OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. S obzirom da ste sami ustanovili ovu "anomaliju" u poslovanju poduzetnika JASNO DEFINIRAJTE KRITERIJE da poduzetnik zna da je u prekršaju (NESAMOSTALN RAD vs..SAMOSTALAN RAD, MIJENJANJE ORGANIZACIJSKOG OBLIKA..). S obzirom da su nam svi Zakoni vrlo nejasno napisani, pa ovisimo o tumačenjima Inspektora na terenu . Neka ove DOPUNE bude jasno napisane u Zakonu . Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.
37 JAN ŽIVKOVIĆ OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Slažem se s mišljenjem IPHR, koji smatra da bi trebalo: Jasno napisati koja su obilježja nesamostalnog rada te koliko uvjeta treba biti zadovoljeno da bi se nešto smatralo nesamostalnim radom (npr. bilo koji od uvjeta ili 2 od X ili kumulativno svi). Kod obveznika koji učestalo mijenjaju organizacijski oblik te onih koji koriste povezana društva s isključivom svrhom korištenje niže porezne stope dodati preciznije na što se misli – “pri tome obavljajući istu djelatnost, na istoj adresi, često s istom opremom i sl.” Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak. Potrebno je uzimajući u obzir sve kriterije i podkriterije (indikatore) utvrditi da li se radi o samostalnom ili nesamostalnom radu.
38 Porobija & Špoljarić d.o.o. OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. S obzirom da je ovdje navedeno dosta komentara na pojedine stavke, mi ćemo se osvrnuti na pitanja koja još nisu postavljena u tijeku ove javne rasprave. Umjesto da se pojednostavi porezni sustav i smanji broj iznimaka, poreznih stopa, rupa u zakonima – odlučilo se „napasti“ sve one koji znaju komplicirana i besmislena pravila okrenuti u svoju korist. Dakle, korištenje LEGALNIH načina smanjenja porezne obveze se sada pokušava proglasiti selektivno ilegalnom. Što se tiče raščlambe stavaka podstavaka: Stavak 1. 1. Ovo se daleko lakše da riješiti općim smanjenjem poreznih i drugih davanja. Najbolji primjer je razdoblje u kojem je PDV u ugostiteljstvu bio 13% - a u tom sektoru se naplatilo više PDV-a nego nakon što je stopa ponovno dignuta na 25%. Osim toga, postavlja se jasno pitanje – ako dvije strane ugovore određeni okvir za zakoniti poslovni odnos, i taj poslovni odnos je obostrano odgovarajući – zašto bi država imala pravo intervenirati u pitanje koje se nje tiče isključivo na osnovi „a gdje sam tu ja?“. Dakle, problem države je u ovom slučaju da je dala neku mogućnost, ta mogućnost se koristi, ali sada državu smeta kako se koristi jer nisu izvorno htjeli da se baš tako koristi, nego drugačije. 2. Ova odredba toliko duboko zadire u slobodu kretanja kapitala i općenito u slobodu tržišta da je to opasno. Ovim stavkom se praktički proglašava nezakonitim postojanje više oblika poslovanja radi odabira porezno najpovoljnijeg oblika za obavljanje pojedinog posla. Dapače, točno to i piše u odredbi – da je protivno zakonu mijenjati organizacijski oblik za poslovanje ako je ovaj drugi oporeziv nižom poreznom stopom??? Dakle, porezni obveznik MORA plaćati najviši mogući porez na određeni posao odnosno transakciju, u protivnome će se tumačiti da postupa protivno svrsi zakona. Konkretno, cilj odredbe je kazniti onog poduzetnika koji npr. istovremeno ima obrt i d.o.o., pa neke poslove obavlja preko obrta, a neke preko d.o.o. jer je odlučio iskoristiti mogućnosti koje mu pruža zakon. Opasno, nedemokratski i gotovo sigurno protuustavno. 3. Ovo je toliko apstraktna odredba da ispada da će se u praksi samo postojanje povezanih društava smatrati suspektnim, a ako je kojim slučajem to iskorišteno na način da nije plaćen maksimalni mogući iznos poreza – tada će to biti i ilegalno. Osim toga, ta odredba je toliko nedorečena da izgleda kao da joj je cilj selektivna primjena. Što ako poduzetnik ne koristi povezana društva „isključivo“ za smanjenje porezne obveze, nego npr. 60%? Da li je to onda OK? Ili će postojati neki (diskrecijski određeni) prag nakon kojeg se smatra da se povezana društva koriste „protivno svrsi zakona“? Stavak 2. Na koji način odgovara i poslodavac i posloprimac? Za što? Da li solidarno? Da li svaki za određeni dio obveze? Ovo je odredba koja tehnički omogućuje poreznom tijelu da kazni sve i da od svih naplati sve mu se čini prigodnim. Vrlo je vjerojatno da će se pritisak vršiti na „posloprimca“ jer je jasno da će netko kome ovisi egzistencija o tim primanjima puno lakše popustiti i prihvatiti odluku poreznog tijela nego da ide u dugotrajnu i neizvjesnu borbu u hrvatskom poreznopravnom i pravosudnom sustavu.. Postavlja se pitanje i što nakon toga? Da li će onda „posloprimac“ od svog „poslodavca“ tražiti povrat nekog iznosa? Što ako „poslodavac“ odluči i dalje voditi postupak protiv poreznog tijela, uvjeren da nije dužan odgovarati za bilo što, a „posloprimac“ je „priznao nedjelo“ i platio? Što ako „poslodavac“ uspije i dokaže da poslovni odnos nije „protivan svrsi zakona“? Stavak 3. Ovim stavkom se kažnjava osoba „koja je pokrenula korištenje poreznih pogodnosti“? Što to znači? Tko će i kako utvrditi tko je pokrenuo to korištenje? Da li će se raditi forenzika i analizirati tko je koga prvi nazvao telefonom? Tko je poslao kome email ili SMS? Što ako je u pola posla došlo do promjene odgovorne osobe u pravnoj osobi? Kako se uopće razgraničava jedan slučaj korištenja poreznih pogodnosti od drugog, pa da se može utvrditi tko je "pokretač"? Primljeno na znanje Ovim izmjenama i dopunama OPZ-a propisuju se odredbe kojima se sprječava korištenje poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, kad je vidljivo da takvi aranžmani ne proizlaze iz ekonomskih načela poslovanja poreznog obveznika. Ovakve modele i mjere koriste i druge države članice EU te ih primjenjuju na aranžmane kojima se koriste porezne pogodnosti protivno svrsi zakona. Uz već postojeće odredbe koje su na raspolaganju, a radi se o korištenju prava poreznog tijela da uzme u obzir sadržaj prije forme, ovim člankom se isto detaljnjije određuje i propisuje o kojim se slučajevima radi. Dakle, kada forma za potrebe oporezivanja ne odgovara pravom sadržaju tog odnosa, onda porezno tijelo može takav odnos tretirati kao oporeziv, te zanemariti formalni odnos. Prema stavku 2. čl. 12.a ovih izmjena i dopuna OPZ-a odgovara porezni obveznik, a isplatitelj primitka odgovara kao jamac platac. U stavku 4. čl. 12.a ovih izmjena i dopuna OPZ-a navedena odredba će se nadopuniti na način da će odgovarati fizička osoba koja stvarno upravlja svim povezanim društvima, a povezana društva će odgovarati za porezne obveze kao jamci platci.
39 Vjekoslav Getto OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Poštovani, Očitujem se na prijedlog odredbe čl. 12.a Dopune općeg poreznog zakona, a koji se tiče regulacije tzv. prikrivenog zapošljavanja, i to kako slijedi: Prvenstveno, sam tekst zakona je neprihvatljiv budući da ne regulira precizno i dovoljno jasno područje tzv. prikrivenog zapošljavanja. No, prvenstveno je potrebno sagledati navedenu odredbu čl. 12.a u nomotehničkom smislu: „Porezni obveznik koji koristi porezni sustav na način da koristi organizacijske oblike koji su oporezivi najnižim propisanim poreznim stopama, a koji nisu bili namijenjeni za određenu skupinu poreznih obveznika, smatrat će se da koristi porezne pogodnosti protivno svrsi zakona, osobito u slučaju kada:...“ U navedenom stavku se čak dva puta koristi izraz koristiti koji bi se u pravnome smislu definirao kao uporaba određene stvari s pravom ubiranja plodova, koji pripada uopseg prava vlasništva. Iz navedenog je jasno da navedeni zakon, koji ne sadrži u svome tekstu autentično tumačenje toga pojma, aludira na to da bi netko mogao koristiti porezni sustav i koristiti organizacijske oblike, što je krajnje nelogično i pravno nemoguće. Naime, sam izraz korisnik podrazumijeva nekakvu korist od uporabe određene stvari dok „korisnik porezne obveze“ nema nikakve koristi od svoje obveze, već upravo suprotno, samo obvezu. Navedeno se odnosi i na „korištenje organizacijskih oblika“, naime, ljudi ne koriste organizacijske oblike, oni se u njih udružuju i to u obliku društva kapitala (gdje udružuju kapital) i društva osoba (gdje se osobe udružuju) da bi postigle određeni zakonom dopušteni cilj – stjecanje dobiti putem gospodarske djelatnosti. Iz navedenog proizlazi da autor navedene odredbe ne poznaje pravne institute koji su se još prije 2.000 godina iskristalizirali u pravnoj znanosti te im pridodaje značenje koje oni sami po sebi nemaju, kako bi stvorio iluziju da od poreznog sustava obveznici imaju nekakvu korist. Nadalje, formulacija „koji nisu bili namijenjeni za određenu skupinu poreznih obveznika“ se koristi u svršenom prošlom obliku te stoga nije jasno na koji način ti organizacijski oblici koji su se „koristili“ nisu bili namijenjeni za određenu skupinu poreznih obveznika. Naime, niti jednim člankom niti jednoga zakona nije bila propisana zabrana „korištenja“ odnosno udruživanja u određene organizacijske oblike koji nisu bili namijenjeni za određenu skupinu poreznih obveznika, stoga je navedena formulacija, uz to što je promašena u vremenskom obliku, također i nejasna. Nadalje, st. 1. u toč. 1. do 3. Navodi, primjera radi, situacije kada će se „osobito“ presumirati da je „korisnik poreznog sustava“ „koristio organizacijske oblike“ protivno svrsi zakona, a koji nisu bili namijenjeni za određenu skupinu poreznih obveznika. Prva osobita presumpcija je navedena u st.1. toč.1. i glasi (a osobito kada:) „poslodavac za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada ugovara s poreznim obveznikom druge načine za obavljanje posla ili koristi organizacijske oblike koji su oporezivi nižim poreznim stopama“ U oko upada formulacija „posao koji ima obilježja nesamostalnog rada“. Međutim, nesamostalni rad nije niti jednim zakonom definiran, a u pravnoj znanosti se smatra svakim radom koji osoba obavlja za tuđi, a ne svoj račun, odnosno svaki rad koji osoba obavlja kao zaposlenik neke osobe (pravne ili fizičke) te za to prima i plaču.Stoga, jedino „obilježje nesamostalnog rada“ bi moglo biti to da netko prima plaču, u prikrivenom obliku, od svoga poslodavca a da time koristi određene organizacijske oblike koji su oporezivi nižim poreznim stopama. Stoga svaki paušalni obrt, koji ima ikakva druga primanja osim od svoga „prikrivenog poslodavca“, pa makar i u najneznatnijem postotku, ne bi potpadao pod tu kategoriju. Potrebno bi bilo odrediti točan omjer primanja koja određeni obrt ili drugi organizacijski oblik smije primati od drugog organizacijskog oblika, te istovremeno propisati obvezu svih obrtnika da dostave na reviziju sva svoja primanja i osnove istih, i to svim budućim društvima za koje planiraju obavljati svoje prijavljene djelatnosti, kako bi se mogao ustanoviti točan iznos za koji bi navedeni obrtnik ili „korisnik“ drugog organizacijskog oblika mogao obavljati a da se ne bi presumiralo da se radi o prikrivenom zapošljavanju. Također stvara se problematika koja bi onemogućila pojedine obrtnike da uopće sklapaju pravne poslove sa drugim organizacijskim oblicima, ukoliko oni ne bi mogli sa sigurnošću utvrditi koliko bi iznos koji primaju utjecao na omjer dosadašnjih primanja i posebno glede budućih trenutno neizvjesnih poslova (npr. Javni natječaji, koncesije itd.). Sukladno navedenom, navedena odredba faktički kažnjava obrtnike u manjim sredinama, koji većinu primanja ostvaruju poslovanjem sa samo par organizacijskih oblika, budući da stvara neizvjesnost u slučaju da jedan od tih organizacijskih oblika „propadne“ odnosno proglasi stečaj ili na drugi način bude likvidiran, a oni ne budu u mogućnosti nadomjestiti poslove koji su, bez njihove krivice, otpali. Nadalje, st. 2. Navodi „poduzetnik organizacijski oblik u kojem posluje učestalo mijenja, odnosno za svaki ugovoreni posao koristi jedan organizacijski oblik koji zatim zamjenjuje drugim, a koji je oporeziv nižim poreznim stopama. „Pojam poduzeća danas se često pogrešno koristi kao istoznačnica za pravnu osobu odnosno trgovačko društvo. Poduzeće je zapravo sredstvo za djelovanje trgovačkog društva, to jest, ono na neki način „pripada“ trgovačkom društvu. Napuštanjem društvenog vlasništva i donošenjem Zakona o trgovačkim društvima 1993. godine, ono je prestalo biti pravna osoba i uveden je taj, bitno drugačiji pojam poduzeća. ... Prema člancima u kojima Zakon o trgovačkim društvima spominje izraz poduzeće (članak 23. stavak 1., članak 30. stavak 2., članak 55. stavak 1, članak 56. stavak1., itd.), može se zaključiti da je u Zakonu usvojen koncept po kojem je poduzeće sredstvo za djelovanje trgovačkog društva, da ono „pripada“ trgovačkom društvu ili trgovcu pojedincu. Svako poduzeće mora imati nositelja, a svakome nositelju pridodano je poduzeće.Nositelj poduzeća može biti bilo koja pravna ili fizička osoba, iako Zakon o trgovačkim društvima spominje samo trgovačko društvo i trgovca pojedinca. Poduzeće, dakle, nije trgovačko društvo, nema pravnu osobnost, nije stvar, nego čini imovinsku i radnu cjelinu odnosno trajniji gospodarski pothvat koji pripada nositelju poduzeća.“ (Izvor: http://www.iusinfo.hr/DailyContent/Topical.aspx?id=19205) Iz gore prenesenog teksta vidimo da je pojam poduzeća drastično promijenjen, pa je prije bio poduzetnik netko tko je imao poduzeće, u smislu pravne osobe odnosno trgovačkog društva (vlasnik društva koji i upravlja poslovima društva). Sukladno tome, poduzeće nema „poduzetnika“ nego svoga nositelja, osobu koja je ovlaštena raspolagati tim poduzećem. Poduzetnikom se ne može smatrati, niti u laičkom smislu, niti vlasnik društva niti „direktor“ odnosno član uprave društva, već se taj izraz, javlja isključivo kao pravni arhaizam bivše države, koji mi iz nekog razloga odbijamo prestati koristiti. Dakle poduzetnik bi bila bilo koja fizička osoba koja je poduzetna, koja nešto poduzima, dok je nositelj poduzeća onaj koji njime ima pravo raspolagati. Stoga je nejasan smisao navedenog stavka koji koristeći takvu arhaičnu terminologiju isključivo s ciljem da što više proširi broj subjekata na koje će se navedena odredba primjenjivati. Nastavno, formulacija „poduzetnik organizacijski oblik u kojem posluje učestalo mijenja“, predstavlja potpuno novi problem. Naime, riječ mijenja ima iduća značenja 1.davati kome jedno, a uzimati drugo, 2. umjesto jednoga uzimati drugo ili drugoga 3. činiti drugačijim u odnosu na sadržaj, oblik, vanjštinu, jačinu 4. činiti drugačijim u odnosu na sadržaj, oblik, vanjštinu, jačinu. Stoga je nejasno odnosi li se to mijenjanje i na tzv. trampanje organizacijskim oblicima (ma što god to moglo sve značiti), na statusne promjene društva pripajanjem i spajanjem, na usporednim nasumičnim korištenjem vise organizacijskih oblika odjednom ili samo na likvidiranje jednog društva i upisivanje novog u registar. „...odnosno za svaki ugovoreni posao koristi jedan organizacijski oblik koji zatim zamjenjuje drugim, a koji je oporeziv nižim poreznim stopama“ – i dalje je nejasno sto se misli pod mijenja. Također nejasno je što ako nije za svaki ugovoreni posao to radio, već od 100 poslova 99... Sve to zajedno upućuje na protivnost navedene odredbe s najvišom od najviših vrednota propisanih čl. 3. Ustava RH – Vladavina prava. Naime vladavina prava u sebi sadržava široku lepezu zahtjeva. Prvenstveno, mora postojati sustav pravila koji je unaprijed donesen jer pojedinci moraju unaprijed znati koja su pravila napisana kako bi mogli uskladiti svoje ponašanje s njima te mora biti generalan, koherentan, objektivno moguć, mora se jednako odnositi na sve članove društva. Zaključno, navedena odredba deplasirano koristi zastarjelu pravnu terminologiju, nomotehnički je netočna, nejasna i neodređena jer nije napisana na način kako bi pojedinci mogli uskladiti svoje ponašanje u skladu s njom. Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak. Temeljem preporuka Europske komisije od 06. prosinca 2012.god., koje su implementirale i druge države članica EU u svoje porezno pravno uređenje, ovim izmjenama i dopunama OPZ-a propisuju se odredbe kojima se sprječava korištenje poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, kad je vidljivo da takvi aranžmani ne proizlaze iz ekonomskih načela poslovanja poreznog obveznika.
40 Dario Perić OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Slažem se s mišljenjem IPHR, koji smatra da bi trebalo: Jasno napisati koja su obilježja nesamostalnog rada te koliko uvjeta treba biti zadovoljeno da bi se nešto smatralo nesamostalnim radom (npr. bilo koji od uvjeta ili 2 od X ili kumulativno svi) Kod obveznika koji učestalo mijenjaju organizacijski oblik te onih koji koriste povezana društva s isključivom svrhom korištenje niže porezne stope dodati preciznije na što se misli – “pri tome obavljajući istu djelatnost, na istoj adresi, često s istom opremom i sl.” Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak. Radnik ne mora ispunjavati sve kriterije i sve podkriterije koji će biti propisani, da bi se kvalificirao kao zaposlenik ili neovisni poduzetnik. Potrebno je uzimajući u obzir sve kriterije i podkriterije (indikatore) utvrditi da li se radi o samostalnom ili nesamostalnom radu.
41 Diana Vinčić OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Trebalo bi: Jasno napisati koja su obilježja nesamostalnog rada te koliko uvjeta treba biti zadovoljeno da bi se nešto smatralo nesamostalnim radom (npr. bilo koji od uvjeta ili 2 od X ili kumulativno svi) Kod obveznika koji učestalo mijenjaju organizacijski oblik te onih koji koriste povezana društva s isključivom svrhom korištenje niže porezne stope dodati preciznije na što se misli – “pri tome obavljajući istu djelatnost, na istoj adresi, često s istom opremom i sl.” Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak. Radnik ne mora ispunjavati sve kriterije i sve podkriterije koji će biti propisani da bi se kvalificirao kao zaposlenik ili neovisni poduzetnik, te niti jedan kriterij, kao niti njihovi podkriteriji nije presudan u određivanju statusa radnika. Potrebno je uzimajući u obzir sve kriterije i podkriterije (indikatore) utvrditi da li se radi o samostalnom ili nesamostalnom radu. Člankom 12.a stavkom  1. točkom 2. i 3. ovih izmjena i dopuna OPZ-a propisan je slučaj kada poduzetnik organizacijski oblik u kojem posluje učestalo mijenja, odnosno za svaki ugovoreni posao koristi jedan organizacijski oblik koji zatim zamjenjuje drugim, a koji je oporeziv nižim poreznim stopama ili izbjegava ispunjavanje drugih poreznih obveza, odnosno porezni obveznik koristi povezana društva s isključivom svrhom korištenja niže porezne stope radi izbjegavanja plaćanja poreza ili smanjenja porezne obveze.
42 Marko Bertolino OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Članak je napisan na način da će ljudi koji koriste paušalne obrte biti prepušteni na milost i nemilost slobodne procjene, bez jasne definicije obilježja. Jednako tako, bolje je ići uhvatiti ugostitelje koji svako malo otvaraju nove d.o.o. kako bi izbjegli plaćanje PDV-a, te na taj način značajno oštećuju državni proračun Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak. Člankom 12.a stavkom  1. točkama 2. i 3.ovih izmjena i dopuna OPZ-a propisan je slučaj kada poduzetnik organizacijski oblik u kojem posluje učestalo mijenja, odnosno za svaki ugovoreni posao koristi jedan organizacijski oblik koji zatim zamjenjuje drugim, a koji je oporeziv nižim poreznim stopama ili izbjegava ispunjavanje drugih poreznih obveza, odnosno poduzetnik koristi povezana društva s isključivom svrhom korištenja niže porezne stope radi izbjegavanja plaćanja poreza ili smanjenja porezne obveze.
43 INTUIT d.o.o. OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Molim da se jasno definiraju obilježja nesamostalnog rada, a kako bi se izbjeglo slobodno tumačenje poreznog inspektora kao i malverzacije od strane poduzetnika. Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.
44 Josip Bernat OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Iz prijedloga zakona nije mi jasno kada sam kao paušalni obrtnik u poreznom prekršaju jer nije striktno definirano što je "nesamostalan rad". Radim sa poslodavcem iz inozemstva i uredno uplačujem sve potrebne poreze i doprinose, a zakon ostavlja otvorena vrata da poreznik koji vrši nadzor sam odredi tko vrši "samostalan", a tko "nesamostalan rad" što je krivo i jedino može dovesti do nesigurnosti u institucije i državu. Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.
45 MARINA DRAGUN OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. U Članku 12.a(1) nije dovoljno jasno specificirano što je to "Nesamostalni rad", odnosno dopušta poreznom inspektoru kao i bilo kojem čitatelju zakona slobodnu interpretaciju što nesamostalni rad jest ili nije. Potreban je detaljan opis što određuje pojam "nesamostalan rad" kako bi se spriječile malverzacije koje trenutni prijedlog zakona dopušta. I paušalni obrtnik te osoba/tvrtka kojoj pruža usluge moraju točno znati što konstruira izraz "nesamostalni rad" u ovome kontekstu. Pogotovo jer često mi kao mali poduzetnici, paušalni obrtnici (pogotovo oni koji rade sami) nemamo resursa za više od jednog klijenta. Naročito kada nam se desi da pronađemo klijenta koji treba naše usluge na više mjeseci ili nekoliko godina za određeni projekt ili dio svog poslovanja. A mi kao odgovorni obrtnici ne želimo riskirati kvalitetu usluge i ne tražimo druge klijente dok se taj projekt ne dovrši. Na primjer: u mojem slučaju radi se o sveobuhvatnoj potpori klijentima kod izrade online edukacija - što, kada se radi ispočetka, traje zasigurno više od godine dana, često se napravi plan i za dvije do tri godine. Dakle, vrlo je bitno definirati: - što je nesamostalni rad - kako on izgleda, koliko traje - što ga opisuje/definira - koliko čimbenika iz definicije ga određuje - koji od čimbenika - ukoliko nisu prisutni - ga automatski izostavljaju/oslobađaju (npr. ako se ne provodi u prostorima poslodavca ili ako se ne provodi na opremi poslodavca) Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.. Radnik ne mora ispunjavati sve kriterije i sve podkriterije koji će biti propisani da bi se kvalificirao kao zaposlenik ili neovisni poduzetnik, te niti jedan kriterij, kao niti njihovi podkriteriji nije presudan u određivanju statusa radnika. Potrebno je uzimajući u obzir sve kriterije i podkriterije (indikatore) utvrditi da li se radi o samostalnom ili nesamostalnom radu.
46 LARRY TOMAC OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Molim vas da članak 12.a (1) preciznije definirate kako bi se jasno razlučilo tko je u prekršaju, a tko nije, odnosno da se zna koja su točno obilježja nesamostalnog rada. Ovako se svi paušalisti mogu kažnjavati, ovisno o tome kako tko interpretira zakon. Dakle: - Jasno definirajte koja su obilježja nesamostalnog rada te koliko uvjeta treba biti zadovoljeno da bi se nešto smatralo nesamostalnim radom (npr. bilo koji od uvjeta ili 2 od X ili kumulativno svi) - Kod obveznika koji učestalo mijenjaju organizacijski oblik te onih koji koriste povezana društva s isključivom svrhom korištenja niže porezne stope dodati preciznije na što se misli – “pri tome obavljajući istu djelatnost, na istoj adresi, često s istom opremom i sl.” Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak. Člankom 12.a stavkom  1. točkama 2. i 3. ovih izmjena i dopuna OPZ-a propisan je slučaj kada poduzetnik organizacijski oblik u kojem posluje učestalo mijenja, odnosno za svaki ugovoreni posao koristi jedan organizacijski oblik koji zatim zamjenjuje drugim, a koji je oporeziv nižim poreznim stopama ili izbjegava ispunjavanje drugih poreznih obveza, odnosno poduzetnik koristi povezana društva s isključivom svrhom korištenja niže porezne stope radi izbjegavanja plaćanja poreza ili smanjenja porezne obveze.
47 Daniela Stilin OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Molim vas da članak 12.a (1) preciznije definirate kako bi se jasno razlučilo tko je u prekršaju, a tko nije, odnosno da se zna koja su točno obilježja nesamostalnog rada. Ovako se svi paušalisti mogu kažnjavati, ovisno o tome kako tko interpretira zakon. Dakle: - Jasno definirajte koja su obilježja nesamostalnog rada te koliko uvjeta treba biti zadovoljeno da bi se nešto smatralo nesamostalnim radom (npr. bilo koji od uvjeta ili 2 od X ili kumulativno svi) - Kod obveznika koji učestalo mijenjaju organizacijski oblik te onih koji koriste povezana društva s isključivom svrhom korištenja niže porezne stope dodati preciznije na što se misli – “pri tome obavljajući istu djelatnost, na istoj adresi, često s istom opremom i sl.” Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak. Člankom 12.a stavkom  1. točkama 2. i 3. ovih izmjena i dopuna OPZ-a propisan je slučaj kada poduzetnik organizacijski oblik u kojem posluje učestalo mijenja, odnosno za svaki ugovoreni posao koristi jedan organizacijski oblik koji zatim zamjenjuje drugim, a koji je oporeziv nižim poreznim stopama ili izbjegava ispunjavanje drugih poreznih obveza, odnosno poduzetnik koristi povezana društva s isključivom svrhom korištenja niže porezne stope radi izbjegavanja plaćanja poreza ili smanjenja porezne obveze.
48 Nitoris, obrt za usluge fotografiranja, vl. Doris Fatur OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Tražim jasno i razumljivo napisan članak 12.a zakona o korištenju poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, kako bi bilo jasno i nedvosmisleno što nije dozvoljeno. a) Jasno napisati koja su obilježja nesamostalnog rada, te koliko uvjeta treba biti zadovoljeno da bi se nešto smatralo nesamostalnim radom (npr. bilo koji od uvjeta ili 2 od X ili kumulativno svi) b) Kod obveznika koji učestalo mijenjaju organizacijski oblik, te onih koji koriste povezana društva s isključivom svrhom korištenje niže porezne stope dodati preciznije na što se misli – „pri tome obavljajući istu djelatnost, na istoj adresi, često s istom opremom i sl.“ Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.
49 ALEKSANDAR PAVLOVIĆ OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Bitno je definirati koja su točna obilježja nesamostalnog rada kako bi se izbjegla različita tumačenja istoga na štetu poduzetnika, dodatno nedovoljno je definirano koja su obilježja učestalog mijenjanja organizacijskog oblika, što otvara vrata različitom tumačenju odredbe na terenu. Smatram da je potrebno jasno razgraničiti outsourcing u cilju racionalizacije troškova od prikrivenog nesamostalnog rada. Konkretan primjer: Održavanje IT opreme sukladno ugovoru na relaciji Obrtnik- Naručitelj u opsegu npr. 20 radnih sati mjesečno, na IT opremi Naručitelja koja je fizički povezana na lokaciji Naručitelja jednostavno predstavlja čisti outsourcing, no ako se ranije navedeno striktno ne razgraniči, postići će se suprotan učinak. Obrtnici u IT-u koji zarađuju ispod 85.000,00kn ili čak 115.000,00kn godišnje za koje se jasno vidi da se radi o vrijednosti manjoj od 170 radnih sati mjesečno će zbog neizvjesnosti zbog nedefiniranog zakona i neproporcionalno visokim potencijalnim sankcijama jednostavno morati zatvoriti svoje obrte i tražiti alternative. Dodatno, ne smijemo zaboraviti da je obrtnik za svoj rad odgovoran kompletnom svojom imovinom, što se ne smije izuzeti iz ove računice. Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka te će izmjenama i dopunama Pravilnika o provedbi OPZ-a biti detaljnije propisani elementi navedenih kriterija. Člankom 12.a stavkom  1 točkom 2 i 3 ovih izmjena i dopuna OPZ-a propisan je slučaj kada poduzetnik organizacijski oblik u kojem posluje učestalo mijenja, odnosno za svaki ugovoreni posao koristi jedan organizacijski oblik koji zatim zamjenjuje drugim, a koji je oporeziv nižim poreznim stopama ili izbjegava ispunjavanje drugih poreznih obveza, odnosno poduzetnik koristi povezana društva s isključivom svrhom korištenja niže porezne stope radi izbjegavanja plaćanja poreza ili smanjenja porezne obveze, npr mijenjanje organizacijskih oblika radi izbjegavanja ulaska u sustav pdv-a.
50 JM SAVJETOVANJE OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Iz članka 12.a stavka 1 nimalo nije jasno što su to obilježja nesamostalnog rada te je ostavljeno u potpunosti otvoreno na interpretaciju svakom pojedincu. Potrebno je točno specificirati što su to obilježja nesamostalnog rada tako da se točno zna da li je netko u prekršaju ili nije, te da se prostor za slobodnu interpretaciju eliminira. Pri tome je potrebno voditi računa da pravila budu korektna i poštena i u slučaju rada s domaćim i u slučaju rada sa stranim firmama. Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.
51 Alen Stojanović OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Iz članka 12.a (2) i (3) nije jasno da li će se odgovornost snositi samo za period od kada je ovaj zakon donesen, ili od trenutka kada inspektor procjeni da je subjekt počeo koristiti porezne pogodnosti protivno svrsi zakona (retroaktivno). Primjer: ako se poduzetnik svrsta u skupinu "prikriveno zaposlenih" subjekata, i ako na taj način radi od 1.1.2017. godine, da li će se teretiti za period 1.1.2017. - 31.12.2019.? Primljeno na znanje Ovim izmjenama i dopunama OPZ-a nije predviđeno retroaktivno važenje.
52 IRA VOLAREVIĆ OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Molim vas da članak 12.a (1) preciznije definirate kako bi se jasno razlučilo tko je u prekršaju, a tko nije, odnosno da se zna koja su točno obilježja nesamostalnog rada. Ovako se svi paušalisti mogu kažnjavati, ovisno o tome kako tko interpretira zakon. Dakle: - Jasno definirajte koja su obilježja nesamostalnog rada te koliko uvjeta treba biti zadovoljeno da bi se nešto smatralo nesamostalnim radom (npr. bilo koji od uvjeta ili 2 od X ili kumulativno svi) - Kod obveznika koji učestalo mijenjaju organizacijski oblik te onih koji koriste povezana društva s isključivom svrhom korištenja niže porezne stope dodati preciznije na što se misli – “pri tome obavljajući istu djelatnost, na istoj adresi, često s istom opremom i sl.” Primljeno na znanje Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak. Radnik ne mora ispunjavati sve kriterije i sve podkriterije koji će biti propisani, da bi se kvalificirao kao zaposlenik ili neovisni poduzetnik, te niti jedan kriterij, kao niti njihovi podkriteriji nije presudan u određivanju statusa radnika. Potrebno je uzimajući u obzir sve kriterije i podkriterije (indikatore) utvrditi da li se radi o samostalnom ili nesamostalnom radu. Člankom 12.a stavkom  1 točkama 2. i 3. ovih izmjena i dopuna OPZ-a propisan je slučaj kada poduzetnik organizacijski oblik u kojem posluje učestalo mijenja, odnosno za svaki ugovoreni posao koristi jedan organizacijski oblik koji zatim zamjenjuje drugim, a koji je oporeziv nižim poreznim stopama ili izbjegava ispunjavanje drugih poreznih obveza, odnosno poduzetnik koristi povezana društva s isključivom svrhom korištenja niže porezne stope radi izbjegavanja plaćanja poreza ili smanjenja porezne obveze.
53 Đuro Sambrailo OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. O točki 1. je sve rečeno. Točke 2. i 3. - ovako nejasnim i širokim definiranjem propisa stvorila bi se tolika pravna nesigurnost da se poduzetnikove aktivnosti mogu protumačiti kao korištenje poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona da se moglo slobodno zabraniti fizičkim osobama osnivanje više društava/obrta. Nije jasno da li bi više uopće postojala legalna opcija otvaranja paušalnog obrta uz otvoreno trgovačko društvo za neke izdvojene poslove, za koje je porezni segment obrta optimalniji u odnosu na TD. Primjerice, da li vlasnik firme u sustavu PDVa smije uz firmu otvoriti paušalni obrt kako bi svoje usluge bez PDVa ponudio malim poreznim obveznicima koji nisu u sustavu, smatra li se to legalnim poreznim planiranjem ili izbjegavanjem plaćanja poreza? Ili segmentiranje poduzetničkih aktivnosti na način da visokoprofitabilne djelatnosti obavlja putem obrta uz paušalno oporezivanje, a niže profitabilne djelatnosti na trgovačko društvo koje je u sustavu PDVa, smatra li se to legalnim poreznim planiranjem ili izbjegavanjem plaćanja poreza? Primljeno na znanje Člankom 12.a stavkom  1 točkama 2. i 3. ovih izmjena i dopuna OPZ-a propisan je slučaj kada poduzetnik organizacijski oblik u kojem posluje učestalo mijenja, odnosno za svaki ugovoreni posao koristi jedan organizacijski oblik koji zatim zamjenjuje drugim, a koji je oporeziv nižim poreznim stopama ili izbjegava ispunjavanje drugih poreznih obveza, odnosno poduzetnik koristi povezana društva s isključivom svrhom korištenja niže porezne stope radi izbjegavanja plaćanja poreza ili smanjenja porezne obveze.
54 Vlatko Goljevački OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Članak 12.a(1) ne govori apsolutno ništa, odnosno dopušta poreznom inspektoru slobodnu interpretaciju što nesamostalni rad jest ili nije. Potreban je detaljan opis što određuje pojam nesamostalan rad kako bi se spriječile bilo kakve malverzacije koje trenutni prijedlog zakona dopušta. I paušalni obrtnik te osoba/tvrtka kojoj pruža usluge moraju točno znati što konstruira izraz "nesamostalni rad" u ovome kontekstu. Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.
55 AUREL DELIĆ OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Članak 12.a (1) može biti bilo tko! Zašto nije točno definirano obilježje nesamostalnog rada, ovako se svi trpaju u isti koš i svi su krivi pa se poslije dokazuj da nisi. Definirajte točno uvjete! Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.
56 Dario Tišlar OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Molim Vas da članak 12.a(1) definirate detaljnije kako bi korištenje poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona bilo jasno i kako inspektori nebi mogli slobodno tumačiti zakon. Iz trenutne definicije nije moguće egzaktno utvrditi dali poduzetnik koristi porezne pogodnosti protivno svrsi zakona. Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.
57 Tin Fišter OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Članak 12.a (1) ne definira obilježja nesamostalnog rada. Molim jasno definirati koja su obilježja nesamostalnog rada, kako bi svatko mogao jasno utvrditi je li u prekršaju te da se ne ostavlja mogućnost proizvoljne interpretacije zakona. Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.
58 Ivan Šarac OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Članak 12.a (1) ne definira obilježja nesamostalnog rada, molim jasno definirati koja su obilježja nesamostalnog rada kako bi svatko mogao jasno utvrditi da li je u prekršaju te da se ne ostavlja mogućnost proizvoljne interpretacije zakona. Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.
59 Dalibor Matanovic OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Članak 12.a (1.) Nije jasno definirano što su to obilježja nesamostalnog rada. Prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.
60 Marko Kovačić OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Iz članka 12.a nije jasno kakvi su to poslovi s obilježjem samostalnog a kakvi sa nesamostalnog rada. Molim specifične indikatore koje treba zadovoljiti da se rad smatra nesamostalnim. Da li je to rad iz vlastitog prostora? Rad na vlastitim uređajima? Rad u proizvoljno radno vrijeme? Itd. Sve navedeno ili samo dio? Dalje, predlažem da se izbaci svaki spomen gdje se poziva na to da je zakon "namijenjen" za nešto. Tekst zakona je jedini važan dio te nema smisla da se on referencira na namjeru nekog trećeg teksta ili osobe, jer nitko ne zna što je namijenjeno, već treba jasno biti napisana namjea kao mjere (tekst) samog zakona. Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.
61 Josip Vinković OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Pa imalo dobar odvjetmik lako odbaci sve što se temelji na ovome. Ovo je smješno. Jasno napisati koja su obilježja nesamostalnog rada te koliko uvjeta treba biti zadovoljeno da bi se nešto smatralo nesamostalnim radom (npr. bilo koji od uvjeta ili 2 od X ili kumulativno svi). Prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.
62 SAŠA ILIŠEVIĆ OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Iz čl. 12a nije jasno koja su točna obilježja nesamostalnog rada, na što je upozorila i Inicijativa profesionalnih računovođa Hrvatske. Udruga traži uvođenje liste indikatora radi lakšeg razumijevanja promjena, kao i jasno i razumljivo napisan članak zakona o korištenju poreznih pogodnosti koje su protivne svrsi zakona, kako bi bilo jasno i nedvosmisleno što nije dozvoljeno. Potrebno je: 1. jasno napisati koja su obilježja nesamostalnog rada te koliko uvjeta treba biti zadovoljeno da bi se nešto smatralo nesamostalnim radom (npr. bilo koji od uvjeta ili 2 od X ili kumulativno svi) 2. od obveznika koji učestalo mijenjaju organizacijski oblik te onih koji koriste povezana društva s isključivom svrhom korištenje niže porezne stope dodati preciznije na što se misli – “pri tome obavljajući istu djelatnost, na istoj adresi, često s istom opremom i sl.” Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.
63 ROBERTO POSAVEC OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Molim da se jasno i nedvosmisleno definiraju koja su TOCNO obiljezja nesamostalnog rada, te da se istakne koliko tih kriterija se mora podudarati da bi posao bio proglasen takvim. Nemojte dozvoliti nejasnoce i presiroko tumacenje propisa. Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.
64 DOMAGOJ KULUNDŽIĆ OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Članak 12.a (1) nedovoljno dobro precizira karakteristike nesamostalnog rada, čime se ostavlja sloboda slobodnoj interpretaciji poreznog inspektora. Zakon bi morao jasno i jednoznačno definirati što se smatra nesamostalnim radom, gdje svaki porezni obveznik može jasno i transparentno zaključiti da li je u poreznom prekršaju ili ne. Prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.
65 GREGOR BORIS BANUŠIĆ OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. U opisu zakona i dalje nije jasno što je to točno nesamostalni rad. Treba jasno definirati kada je pojedinac u poreznom prekršaju, ovako je to slobodna interpretacija, od osobe do osobe... Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.
66 IVAN KUDELJNJAK OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Novi prijedlog zakona opet ne nudi jasnu definiciju koje su to pogodnosti protivne svrsi zakona. Potrebno je definirati listu indikatora koji će u nekom odnosu jednoznačno odrediti je li netko u poreznom prekršaju ili nije. Nadalje, ti indikatori svakako ne smiju biti trivijalni. Na primjer, indikator: Obrnik mora imati barem 1/3 primanja od drugih klijenata znači da klijent mora pratiti koliko obrtnik ima klijenata da ne bi bio u prekršaju? Neka kombinacija indikatora bi najbolje služila svrsi. Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.
67 Pero Perić OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Radim preko obrta te plaćam porez paušalno. Radim za stranu kompaniju od doma te svaki mjesec šaljem fakture za obavljeni posao te uredno plaćam propisane poreze. Iz navedenog nije mi jasno da li sam sada u prekršaju ili ne?? Ne kužim što znaš "koji nisu bili namijenjeni za određenu skupinu poreznih obveznika". Pa valjda je bilo zakonom definiramo tko smije otvoriti obrt a tko ne? Primljeno na znanje Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.
68 Mladen Percic OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Potrebno definirati listu indikatora kako bi svaki "paušalist" mogao sam sebe provjeriti ima li njegova poslovna aktivnost obilježja nesamostalnog rada, jer bez toga svaka ispostava PU, svaki inspektor može različito protumačiti status obveznika. Nevezano uz ovaj prijedlog zakona, molim zakonodavca da se porezna reforma odradi na način da se porezni sustav maksimalno pojednostavni, jer imam osjećaj da i dalje idemo u pretjeranu normiranost, iznimke...jer budimo realni, ovo sve nisu nikakve reforme, tek prilično neuspjeli pokušaji manjih promjena. Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.
69 Dražen Hudoletnjak OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Članak 12a (1) 1: Ostaje nejasno što je to točno nesamostalan rad. Po meni je potrebno to pobliže definirati bilo zakonom bilo pravilnikom. Ovako i dalje poduzetnici ne mogu sa sigurnošću reći da li se njihov poslovni odnos sa nekim subjektom može okarakterizirati kao nesamostalan rad ili ne. Primjećujem dalje ovo. Članak ide iz pozicije poslodavca koji ugovara s poreznim obveznikom druge načine za obavljanje posla ili koristi organizacijske oblike koji su oporezivi nižim poreznim stopama. Jasna mi je namjera zakonodavca da želi urediti i spriječiti zloupotrebu po pitanju izbjegavanja plaćanja poreza i doprinosa koji bi se davali u slučaju nesamostalnog rada (zaposlenja) kada je poslodavac poslovni subjekt registriran u Republici Hrvatskoj. No što u slučaju kada poduzetnik (obrtnik ili tvrtka) ima ugovor sa kompanijom van Republike Hrvatske za koju radi kao nezavisni kontraktor i po zakonima države u kojoj se ta tvrtka nalazi takav odnos se ne smatra nesamostalnim radom no po nekom od ovih gore indikatora (jednom do dva) bi se eventualno moglo proglasiti nesamostalan rad takvom kontraktoru? Pretpostavka je da ta strana tvrtka nema nikakvu namjeru otvarati podružnicu u RH nego posluje po modelu da ima nezavisne kontraktore svuda po svijetu. Što bi naš poduzetnik trebao napraviti u tom slučaju? On nije otvorio obrt ili tvrtku sa namjerom korištenja porezne pogodnosti protivno svrsi zakona nego je to otvorio zato što je to jedini način da legalno posluje sa tom stranom tvrtkom. Mislim da je potrebno dodati neke parametre koji bi takav odnos službeno legalizirali da se ne dogodi da inspektor na terenu proglasi nesamostalan rad iako on to nije po zakonima države iz koje tvrtka s kojom se posluje dolazi. Naravno, ovdje bi opet trebalo razlikovati da li je to stvarno ugovor sa tvrtkom koja tamo postoji domicilno ili je to tvrtka koja je povezana sa nekom tvrtkom u RH ili je migrirana iz RH nakon donošenja ovih promjena sa ciljem daljnjeg izigravanja zakona. Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak. Akcijskim planom o eroziji porezne osnovice i alokaciji profita (BEPS), koji je razvijen u kontekstu projekta OECDa, preko 130 zemalja i jurisdikcija surađuju na provedbi 15 mjera za borbu protiv izbjegavanja poreza, poboljšavaju usklađenost međunarodnih poreznih pravila i osiguravaju transparentnije porezno okruženje. BEPS akcijski plan, u kojem slučaju je OECD na međunarodnoj razini problematizirao pitanje izbjegavanja plaćanja poreza, uključuje harmonizirane odredbe protiv zlouporabe ugovora u postojeće ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. dakle, u prekograničnim odnosima primjenjivati će se Ugovori, te postoje mehanizmi koji će na ugovornoj razini osigurati pravilnu primjenu propisa.
70 Mihovil R OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Članak 12a (1) 3; da li bi se argumnet poput jeftinijeg poslovanje (zbog npr. pojednostavljenog knjigovodstva) smatrao validnim pošto nije argumentirano kako će e dokazivati da je isključiva namjera izbjegavanjaeplaćanja poreza ili smanjenja porezne obveze ? Nije prihvaćen Člankom 12.a, kao što je to i standard kod odredbi o izbjegavanju plaćanja poreza, propisuje se kao neprihvatljiva namjera da se izbjegava plaćanje poreza korištenjem niže porezne stope, a bez prave ekonomske svrhe postojanja takvih društava.
71 Vesna Varšava OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 1. Točka 1. - potrebno je objaviti smjernice - liste indikatora putem kojih bi porezni obveznici sami mogli ustanoviti radi li se o samostalnom ili nesamostalnom radu u određenom slučaju, pogotovo jer Zakon o radu ne definira precizno karakteristike nesamostalnog rada već se one iščitavaju iz članka 7. Zakona o radu. Bez objave istih otvara se mogućnost različite interpretacije zakonskih propisa inspektora u nadzoru i dozvoljava arbitrarno odlučivanje u pojedinim slučajevima. To je uobičajena praksa drugih zemalja poput SADa, Velike Britanije, Irske i sl., porezni obveznici tih zemalja se u pojedinom slučaju ako nisu sigurni mogu i obratiti poreznim tijelima koja donose konačni sud. Točka 2. - nejasno precizirano što je dozvoljeno, a što nije dozvoljeno. Primjerice, da li vlasnik firme u sustavu PDVa smije uz firmu otvoriti paušalni obrt kako bi svoje usluge bez PDVa ponudio malim poreznim obveznicima koji nisu u sustavu, smatra li se to legalnim poreznim planiranjem ili izbjegavanjem plaćanja poreza ? Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak. Vrlo je precizno propisano člankom 12.a stavkom  1. točkom 2. ovih izmjena i dopuna OPZ-a da poduzetnik organizacijski oblik u kojem posluje učestalo mijenja, odnosno za svaki ugovoreni posao koristi jedan organizacijski oblik koji zatim zamjenjuje drugim, a koji je oporeziv nižim poreznim stopama ili izbjegava ispunjavanje drugih poreznih obveza.
72 HOK OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 3. U članku 3. također predlažemo precizirati kriterije po kojima će se ocjenjivati ugovori, odnosno drugi poslovni odnosi. obrazloženje: Obzirom da predloženi članak 12a. OPZ-a i dalje ne daje jasne smjernice za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada trebalo bi jasno definirati koja su to obilježja/indikatori nesamostalnog rada te koje uvjete treba ispuniti da bi se nešto smatralo nesamostalnim radom, odnosno samostalnim radom. Jedino tako bi svatko mogao samostalno prosuditi je li u prekršaju. Jasno definirani kriteriji doprinose pravnoj sigurnosti te ne ostavljaju mogućnost proizvoljne interpretacije zakona ni od strane poduzetnika niti od strane osoba u nadzoru. Kod poreznih obveznika koji učestalo mijenjaju organizacijski oblik te onih koji koriste povezana društva s isključivom svrhom korištenja niže porezne stope, dodati precizno na što se točno misli – primjerice “da pri tome obavljaju istu djelatnost, često s istom opremom, na istoj adresi i slično, kako bi pojedinci mogli uskladiti svoje poslovne odluke u skladu s propisom, bez nedoumica. Prividnost pravnog posla može proisteći i iz fiktivnosti samog poreznog obveznika (sjedište) ili iz fiktivnosti poslovne dokumentacije. Ugovor o kupoprodaji koji zapravo simulira ugovor o zajmu, ugovor o prodaji udjela u trgovačkim društvima koji zapravo prikriva kupoprodaju nekretnine ili sl.; fakturiranje najma stambenih prostora ili brodova kojima se nastoji prikriti izuzimanje navedenog ili prikazati pravo na korištenje troška amortizacije i svih ostalih troškova temeljem odredbi čl. 12. Zakona o porezu na dobit itd. Ukazujemo i na to da je stavkom 2. članka 12.a predviđena odgovornost i poslodavca i radnika čime norma stvara osnovu za dvostruko oporezivanje, što nikako nije u skladu s ustavnim načelima poreznog sustava koji treba biti utemeljen na načelima jednakosti i pravednosti. Stoga bi, ako se već usvoji dopuna novim člankom 12.a, trebalo propisati supsidijarnu ili u krajnjem slučaju solidarnu odgovornost, ali nikako ne dvostruku. Hrvatska obrtnička komora se protivi općem napadu na paušalno oporezivanje. Napominjemo da je čl. 12. OPZa i do sada bio na snazi i korišten od strane poreznog tijela u nadzoru te smatramo da ne postoji potreba za uvođenjem nekog novog pravila o izbjegavanju plaćanja poreza. Nedovoljno precizna i jasna nova odredba neće unaprijediti kontrolu, ali bi mogla stvoriti nove nejasnoće i nedosljednosti u provedbi. Nije jasno što je to "određena skupina poreznih obveznika" kao ni koji je organizacijski oblik kojoj od skupina namijenjen. Ukoliko se već želi propisati neko detaljnije pravilo, smatramo da je isto potrebno omogućiti na način da se Pravilnikom propiše kriterije za provedbu ovog članka, što onda treba Zakonom propisati. Opći porezni zakon ne bi smio raditi diskriminaciju u pogledu bilo kojeg načina registracije poslovanja. Zakonodavac ovdje nije uzeo u obzir rizik kojeg vlasnik obrta ili j.d.o.o. ili d.o.o. preuzima u slučaju kada se odvoji od bivšeg poslodavca u vidu gubitka prava iz radnog odnosa (plaćeni godišnji odmor, podmirenje putnih troškova, otpremnina u slučaju otkaza, neoporezivi primici radnika, troškovi nabavke opreme, troškovi održavanja poslovnog prostora, troškovi obrazovanja …) te smatramo da se ponuđeni kriteriji kose sa već postavljenim kriterijima iz Zakona o radu. Predviđene promjene dodatno potvrđuju potrebu da zakoni budu jednostavni i da se teži izbjegavanju višestrukog, a time i pretjeranog normiranja. Djelomično prihvaćen Razlika između samostalnog i nesamostalnog rada biti će određena na temelju tri kriterija, a to su kontrola ponašanja, financijska kontrola i odnos stranaka što će se propisati Zakonom o porezu na dohodak, a detaljnije će biti propisani elementi navedenih kriterija u Pravilniku o porezu na dohodak.U odnosu na komentar da se radi o dvostrukom oporezivanju u slučaju kada se stavkom 2. Članka 12.a predviđa odgovornost i poslodavca i radnika, napominjemo da se institut jamstva ne može poistovjećivati sa dvostrukim oporezivanjem. Jamstvo se aktivira u točno propisanim slučajevima, a u ovom prijedlogu Zakona je samo ponovljeno ono što je već i od ranije propisano, da porezni obveznik odgovara za poreznu obvezu a isplatitelj primitka/poslodavac je jamac platac. Ujedno, uz napomene na „određene skupine poreznih obveznika“, ne radi se o procjeni obilježja stvane samostalnosti ili nesamostalnosti nekog odnosa. Paušalno oporezivanje najnižim propisanim stopama namijenjeno je kao takvo malim poreznim obveznicima koji samostalno posluju na tržištu i snose odgovornost za takvo poslovanje, te nije namijenjeno za općenito nesamostalni rad.
73 MARINA DRAGUN OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 4. Potrebno je definirati u kojem slučaju se gleda po "uobičajenom boravištu" u odnosnu na "prebivalište". Te svakako, što je to "uobičajeno boravište" Nije prihvaćen Prebivalište i uobičajeno boravište za porezne svrhe je propisano člankom 43 OPZ-a. Uobičajeno boravište u smislu OPZ-a ima porezni obveznik u onome mjestu u kojem se zadržava pod okolnostima na temelju kojih se može zaključiti da on u tome mjestu ili na tom području ne boravi samo privremeno. Uobičajenim boravištem smatra se stalan ili vremenski povezan boravak u trajanju od najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine. Za određivanje uobičajenog boravišta nisu važni kratkotrajni prekidi boravka koji ne traju dulje od jedne godine.
74 Josip Vinković OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 4. Što je uobičajeno boravište i koja je razlika uobičajenog, neuobičajenog i "običnog" boravišta? Nije prihvaćen Prebivalište i uobičajeno boravište za porezne svrhe je propisano člankom 43 OPZ-a.
75 Hrvoje Kusulja OPĆEG POREZNOG ZAKONA, Članak 4. Ovo "ILI" je ovdje jako opasno, također što je to "uobičajeno boravište"? Predlažem samo prebivalištu. Dodatno, što kada je van HR adresa, tko je nadležan? Nije prihvaćen Prebivalište i uobičajeno boravište za porezne svrhe je propisano člankom 43 OPZ-a.
76 DOMAGOJ KULUNDŽIĆ O B R A Z L O Ž E NJ E, Uz članak 1. Ukoliko određeni organizacijski oblik nije namjenjen određenoj skupini poreznih obveznika, ne bi trebao ni biti omogućen postupak uspostavljanja takvih oblika, toj skupini poreznih obveznika. Jasno definirati, objasniti i argumentirati koji organizacijski oblik je moguć za koju skupinu poreznih obveznika, bez diskriminacije. Vrlo jednostavno i transparentno rješenje. Primljeno na znanje Primljeno na znanje. Porezni propisi ne propisuju organizacijske oblike u kojima će neki porezni obveznik poslovati, već isključivo porezni tretman poslovanja.
77 MARINA DRAGUN O B R A Z L O Ž E NJ E, Uz članak 1. Treba točno definirati na koju se skupinu to odnosi Primljeno na znanje Obveznici poreza na dohodak kojima se dohodak može utvrđivati u paušalnom iznosu propisani su odredbama Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br. 115/16 i 106/18) i Pravilnikom o paušalnom oporezivanju samostalnih djelatnosti („Narodne novine“ br.  1/17). Cilj ovih izmjena i dopuna OPZ-a je konkretizirati o kojim slučajevima upotrebe poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona se radi te zakonskom normom pokazati da se ovakvo ponašanje smatra poreznom pogodnosti.
78 Alen Stojanović O B R A Z L O Ž E NJ E, Uz članak 1. Nije jasno što je to "odredjena skupina poreznih obveznika" kao ni koji je organizacijski oblik kojoj od skupina namjenjen. Primljeno na znanje Obveznici poreza na dohodak kojima se dohodak može utvrđivati u paušalnom iznosu propisani su odredbama Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br. 115/16 i 106/18) i Pravilnikom o paušalnom oporezivanju samostalnih djelatnosti („Narodne novine“ br.  1/17). Cilj ovih izmjena i dopuna OPZ-a je konkretizirati o kojim slučajevima upotrebe poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona se radi te zakonskom normom pokazati da se ovakvo ponašanje smatra poreznom pogodnosti.
79 Josip Vinković O B R A Z L O Ž E NJ E, Uz članak 1. Na koju se točno skupinu to odnosi? Primljeno na znanje Obveznici poreza na dohodak kojima se dohodak može utvrđivati u paušalnom iznosu propisani su odredbama Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br. 115/16 i 106/18) i Pravilnikom o paušalnom oporezivanju samostalnih djelatnosti („Narodne novine“ br.  1/17). Cilj ovih izmjena i dopuna OPZ-a je konkretizirati o kojim slučajevima upotrebe poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona se radi te zakonskom normom pokazati da se ovakvo ponašanje smatra poreznom pogodnosti.