Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje s javnošću za Prijedlog pravilnika o uvjetima, kriterijima i načinu dodjele potpore u okviru mjere II.10. „Akvakultura koja osigurava usluge zaštite okoliša“

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Jasnica Bakšić PRAVILNIK IHOR PARK D.D. Ihtiološko-ornitološki park za prirodni uzgoj slatkovodne ribe Crna Mlaka 9 10450 Jasttrebarsko OIB: 54241009856 Jastrebarsko, 11.11.2019. Urudžbeni broj: 51/2019 REPUBLIKA HRVATSKA MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE UPRAVA RIBARSTVA Ulica grada Vukovara 78 10000 ZAGREB PREDMET: PRIMJEDBE I PRIJEDLOZI u postupku e-savjetovanja Pravilnika o uvjetima, kriterijima i načinu dodjele državne potpore okviru mjere II.10. "Akvakultura koja osigurava usluge zaštite okoliša" I Načelne primjedbe na prijedlog Pravilnika: 1. Pogrešan je nomotehnički pristup izradi predmetnog pravilnika. Sam naziv predmetnog pravilnika sadrži u sebi proturječnosti i nejasnoće koje će unijeti posvemašnju "zbrku" u njegovu tumačenju i u njegovoj primjeni u praksi na pojedini konkretan slučaj. 2. U predmetnom prijelogu predmetnog Pravilanika nisu definirani niti pojmovi "državne potpore" niti "naknade štete" koju je štetnik (pa i država) obvezan naknaditi oštećenom, a posebice, nisu jasno određeni kriteriji niti slučajevi u kojima se daje državna potpora. Po općim načelima našeg pravnog poretka, država može davati potpore i za nastalu štetu u onim slučajevima kada šteta nije prouzročena protupravnom radnjom i kad država nije kriva za nastalu štetu i kad istu nije dužna popraviti. Međutim, postoje slučajevi kad štetna radnja nije protupravna ali država mora ipak popraviti nastalu štetu ex lege. To je slučaju kad štetna radnja nije protupravna i kad se štite oba interesa: - interes štetnika da se njegova radnja ne smatra protupravnom, - interes oštećenika tako da mu štetnik treba popraviti štetu. Notorno je da se potpora daje vrlo često i u slučevima kada šteta nije niti nastala u smislu mjerodvnih odredbi materijalnog prava. Dakle, logično i laički se može zaključiti: da je davanje potpore dobrovoljno, a da je naknada štete obvezatna. U vezi s netom navedenim, predmetni Pravilnik primjenjivao bi se samo na slučajeve potpore za štete koje država nije obvezna popraviti ! 3. U hrvatskom jeziku pod pojmom riječi potpora, razumjevamo: podržavanje i/ili pomaganje čijeg rada i/ili djelovanja u gospodarstvu, umjetnosti, kulturi, iznošenju i promicanju naprednih ideja i sl. Pružanje ili davanje potpore pojmovno nije definirano niti normirano kogentnim (sistemskim) niti obvezujućim pravnim normamama u pravnom sustavu Republike Hrvatske, jer se davanje potpore ne temelji na prisilnim propisima. Davatelj potpore sam odlučuje i određuje hoće li i kada će dati potporu, određuje kriterije po kojim će pružiti potporu, određuje subjekte koji mogu ostvariti potporu,određuje iznose i/ili vrijednosti određene potpore i sl. 4. Šteta i naknada štete normirana je obvezujućim normama u pravnom sustavu Republike Hrvatske, od samoga pojma "šteta" do općih i posebnih pretpostavki koje se trebaju ispuniti za nastanak obveznopravnog odnosa za naknadu štete. Mjerodavnom odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima dana je definicija štete i istom je propisano: šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Odgovornost za štetu nastaje tek onda kad se ispune sve opće i posebne pretpostavke određene objektivnim pravom. A) opće pretpostavke: 1. subjekti (štetnik i oštećenik), 2. štetna radnja, 3. nastala šteta, 4. uzročna veza između štetne radnje i nastale štete, 5. protupravnost radnje kojom je prouzročena nastala šteta. B) posebne pretpostavke: 1. krivnja štetnika, 2. povećana opsanost itd. 5. Kod izrade prijedloga predmetnog Pravilnika predlagatelj je imao u vidu samo odredbe Zakona o akvakulturi (narodne novine 130/2017 i 111/18) a nije imao u vidu odredbe sistemskih zakona koje normiraju odnose, prava i obveze svih subjekata koji su vezani ili su u "doticaju" s proizvodnjom slatkovodne ribe na šaranskim ribnjacima, pravom vlasništva, posjeda, zaštite i spriječavanja nastanka štete, prava na naknadu zbog ograničenja itd. Prijedlog predmetnog pravilnika odstupa i od načela i odredbi Uredbi EU i EZ koje se odnose na akvakultutru i na kojima se temelji Zakon o akvakulturi, jer u nijednoj odredbi tih Uredbi država se ne "oslobađa" odgovornosti za štetu u slučajevima kada je istu obvezna popraviti ex lege. 6) Notorno je da je većina ribnjaka u vlasništvu države Republike Hrvatske i da je na svim ribnjacima u njenom vlasništvu dozvoljen lov i da RH ostvaruje znatnu korist od zakupa prava lova na lovištima u njenom vlasništvu, a s tim u vezi, propisi se predlažu, donose i tumače na način koji pogoduje RH i korisnicima ribnjaka u njenom vlasništvu, u ostvarivanju financijske koristi (ostvarenjem prihoda od koncesija) ili ograničenjima prava na ribnjacima koji nisu u njenom vlasništvu ili neravnomjernim poticajima koje "distribuira" ne sagledavajući ograničenja koje je nametnula pojedinim ribnajcima i time ih dovela u neravnopravan i podređen položaj u privređivanju. Navedeno se odnosi prvenstveno na ribnjake na kojima je kogentnim normama našeg prava zabranjeno poduzimanje radnji u pravcu spriječavanja nastanka štete i zaštite od ribojedih životinja i na kojima je zabranjen lov, naročito ako je područje pod zaštitom konvencijskog prava (Ramsarska konvencija). 7. U izradi konačnog prijedloga predmetnog Pravilnika predlagatelj treba nomotehnički odredbe Pravilnika formulirati imajući u vidu: - odredbe članaka 3., 16. 48., 50. ,51. i 52. st. 2. Ustava RH, - odredbe članka 32. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.n. br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14), - odredbe članaka 8., 1045. st. 1. i 4. te čl. 146. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 80/13), - odredbe članaka 169. i i 204. Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine 80/13 i 15/18), - odredbi članka 5. Zakona o lovstvu (Narodne novine 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16, 67/16 i 62/17) 8. Predlagatelj predmetnog Pravilnika, kod nomotehničkih izričaja, uz navedene propise RH, treba imati u vidu i konvencijsko pravo koje je inkorporirano u pravni poredak Republike Hrvatske, naročito u slučajevima kada je kogentnim propisima na ribnjacima ograničeno pravo vlasništva zabranom lova i zabranom poduzimanja zaštitnih mjera u cilju sprječavanja ribojedih ptica i drugih životinja da se prekomjerno hrane ribom na ribnjacima. 9) Ustav Republike Hrvatske u odredbi članka 48. jamči pravo vlasništva, dok je odredbom članka 50. Ustava propisano da je zakonom moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti (stavak 1.), odnosno da se poduzetnička sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi(stavak 2.) Članak 16. stavak 2. Ustava glasi: "Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju". Članak 48. stavak 1. Ustava glasi: "Jamči se pravo vlasništva". Članak 52. stavak 2. Ustava glasi:"Zakonom se određuje način na koji dobra od interesa za Republiku Hrvatsku mogu upotrebljavati i iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici, te naknada za ograničenja kojima su podvrgnuti". Člankom 5. stavak 2. Zakona o lovstvu propisano je: "(2) Vlasniku zemljišta bez prava lova određuje se naknada za ograničenja kojima je podvrgnut u ostvarivanju prava lova drugih osoba, u skladu s ovim Zakonom" 10) Po članku 33. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ako je vlasnik neke svoje stvari podvrgnut ograničenjima radi zaštite prirode, koja od njega u odnosu na druge vlasnike zahtjeva težu žrtvu, ima pravo na naknadu kao za izvlaštenje. 11) Po odredbama čl. 8., 1045. st.1. i 4. i 1046. zakona o obveznim odnosima, svatko je dužan suzdržati se od postupaka kojim se može drugom uzrokovati šteta, onaj tko drugome uzrokuje štetu dužan je nadoknaditi je te da se za štetu bez obzira na krivnju odgovara u slučajevima predviđenim zakonom. Dakle, kad država kogentnim propisima nametne ograničenja, onda ona ex lege odgovora za nastalu štetu koja nastane uslijed ograničenja, bez obzira što nema krivnje. 12) Članak 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda propisuje: "Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava". Dakle, polazeći od navedenih odredaba Ustava Republike Hrvatske, odredaba cit. zakona te odredbe članka 1. Protokola 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, čije su odredbe, sukladno odredbi članka 140. Ustava Republike Hrvatske, postale sastavni dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, stupanjem na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99.-pročišćeni tekst i 8/99.-ispravak.) od dana 5. studenoga 1997. godine, u predmetnom Pravilniku nomotehnički treba diferencirano formulirati: slučajeve državne potpore koju država daje za štete od raznih vrsta ptica i ostalih životinja na šaranskim ribnjacima; - slučajeve državne potpore koju država daje proizvođačima riba i kada nisu pretrpjeli štetu u smislu odredbi ZOO-a, - slučajeve kada država ex lege ogovara za štetu koja je nastala poduzimanjem dopuštenih radnji (nema protupravnosti) ali postoji obveza na njenoj strani da štetu popravi. To sve zbog toga, što davanjem potpore država ne popravlja štetu u smislu odredbi ZOO-a. Potpora se ne mora dati a šteta se mora naknaditi. U tom smislu treba tumačiti i odredbe Zakona o akvakulturi i odredbe Uredbi EU i EZ, na koje se uvodnim odredbama sam zakon poziva. 13) Ratio legis (lat.: smisao zakona) treba utvrditi zbog njegova tumačenja, jer se propis mora tumačiti tako, da se kao pravo značenje uzme ono s pomoću kojega se najbolje ostvaruje njegov cilj. Ratio legis je važan kod primjene analogije, kada se u određenim slučajevima traži identičan razlog donošenja pravne norme. Ratio legis predmetnog Pravilnika, pa i Zakona o akvakulturi, je da se vlasniku ribnjaka ponogne u proizvodnji i saniranju štete koju pretrpi bez krivnje države, a nije u tome da se dodjelom državne potpore država "oslobodi" dužnosti naknade štete koju proizvođač ribe pretrpi zbog ograničenja kojima je podvrgnut kogentnim propisima, i da ga na taj način "izjednači" s drugim vlasnicima ribnjaka koji nemaju ograničenja. Dakle, ratio legis predmetnog Pravilnika treba biti ravnoteža u pravima, obvezama i ekonomskim koristima vlasnika ribnjaka a ne stvaranje neravnoteže i podređenosti među njima. 14) Pogrešnim shvaćanjem smisla i cilja normiranja državne potpore za štete i obveze države ex lege za naknadu štete, iznjedrio bi se suprotan cilj od onoga koji se želi postići primjenom Zakona o akvakulturi. II Konkretne primjedbe i prijedlozi 1. U normativnom sadržaju predmetnog PRAVILNIKA nigdje nema niti riječi o ribnjacima (površinama) koje temeljem Zakona imaju drastična ograničenja i zabrane sprečavanja šteta od svih vrsta grabežljivaca i drugih organizama koji čine štetu na ribljoj hrani. "Cilj upravljanja površinom pdodručja Natura 2000 je održati ili poboljšati povoljno stanje očuvanosti ciljnih vrsta i staništa određenog područja. Često je to moguće bez potpisianja bitnih ograničenja, kroz provođenje mjera očuvanja od strane ljudi u suživotu sprirodm dijele svoj živtoni prostor s ugroženim vrstama i staništima. Većinu aktivnosti i zahvata u Natura području moguće je provesti uz mjere ublažavanja mogućih negativnih utjecaja." 2. Temeljem takvih Zakonskih odredaba zaštite, zabrane i ograničenja, vrlo je teško skoro nemoguće ostvariti proizvodnju od 1000 kg/ha za razliku od nezaštićenih proizvodnih površina. Sukladno tome,neprihvatljivo je za zaštićene površine (rezervate) odrediti skalu proizvodnje 500-1000 kg/ha. Uostalom, proizvodnja od 1.000 kg/ha nije sukladna ekstenzivnom načinu uzgoja što preporuča Zakon o zaštiti prirode. 3. Potpuno je promašen i nelogičan sam naslov PRAVILNIKA jer ovdje se ne radi o nikakvim potporama već se radi o NAKNADI ŠTETA I OGRANIČENJA u ciklusu uzgoja slatkovodne ribe. Primjer: Ako netko drugome prouzroči štetu onda mu je temeljem pozitivnih Zakonskih odredbi dužan tu štetu naknaditi. Naknada štete nikako se ne može nazvati POTPORAMA ili KOMPENZACIJOM. Potporom bi se mogli nazvati iznosi sredstava koje bi Država dodjeljivala kao potporu za način proizvodnje koji pogoduje prvenstveno razvoju bioraznolikosti i staništima ptica i drugih organizama i ostalom iz sfere zaštite prirode. Primjer: Ekološki pašnjaci-dodjeljuje se potpora po 1ha za održavanje površina, ali koje štete imaju pašnjaci? To je POTPORA. 4. Nigdje nisu navedeni različiti uvjeti poslovanja. Primjer: U rezervatu je zabranjeno: uznemiravanje, plašenje, rastjerivanje i ubijanje svih štetnika, dok na normalnim ribnjacima te zabrane nema, a na njima se odvija i legalni lov na lovne kategorije ptica. Pravilnik ne akceptira tu različitost u poslovanju. 5. Pravilnik ne određuje što je to površina u ha - ukupna površina po povlastici za uzgoj ili nešto drugo, jer u ciklusu proizvodnje ribe površine su u različitom stanju (punjenje, pražnjenje i sl.) uvjetovano ciklusom uzgoja. Dopuštenje Ministarstva Zaštite okoliša i energetike prpoisuju da minimalno 20 ha na ribnjaku moraju biti neproizvodne površine. Obzirom da obračun površina nije nigdje egzaktno određen prilikom kontrole može doći, najblaže rečeno, do nesporazuma. Prilog I Pravnilnika u točki 3. određuje površinu područja Natura 2000. Ako je na pojedinim ribnjacima dopušten lov na ptice močvarice na površinama uzgajališta korisnika koje nisu Natura 2000 (npr. točka 3.3. >20<40 ukupne površine ribnjaka), dakle 60% površina uzgajališta (ribnjaka) nije u Naturi 2000 i na tom prostoru je dozvoljen lov na ptice močvarice, tko će i kako provoditi kontrolu? Svi koji imaju pravo lova, koliko je meni poznato, svi ribnjaci u RH, osim ribnjaka Crna Mlaka imaju prvo na lov ptica močvarica (sastavni je dio ugovor o zakupu)tvrditi će da se lov odvija samo na površinama van Nature 2000. Kako će se pojedine preletnice, gnjezdarice ili zimovalica definirati da li su na dijelu ribnjaka koji je pod Naturom 2000 ili će se izjašnjavati da su van tog područja i da je na njih dozvoljen lov??? (možda da nabave rotirke na glavu, u crvenoj boji: gnjezdarica i ima slobodan prolaz kroz nezaštićeni dio ribnjaka, jer ide u svoje gnjezdo na području Nature 2000, narančasta: zimovalica – samo preleće nezaštićeno područje jer ide na zimovanje u područje Nature 2000, gnejzdarica : žuta boja i ona gnjezdi na području Nature 2000, ali eto slučajno preleće ili se došla hraniti na nezaštićene površine ribnjaka koje nisu u Naturi 2000, ali ne smije joj nitko ništa, jer joj je adresa na dijelu ribnjaka kojeje u Naturi 2000. I onda napr. Ptica koja ima na glavi zelenu rotirku: ja sam slobodna za lov i raspalite po meni. 6. Potpuno je neprihvatljiva odredba Prilog II. Izračun potpore za dodatne troškove i/ili izgubljene prihode Još veću nejasnoću i nerazumijevanje čini Prilog II. o odrednici: Izračun potpore: C = uzgojna površina nije definirano što je sa nakanadom za površine na kojima se temeljem Odobrenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike ne može proizvoditi, već te površine moraju ostati neproizvodne. Najnelogičnija i najdiskriminirajuća je odrednica iz Prilog II da "izračunati iznos potpore ne može prijeći iznos od 20% godišnjeg prihoda korisnika ostvarenog u posljednjoj financijskoj godini..." Nije definiran pojam prihoda, niti je isti razvidan iz javno dostupnih Godišnjih financijskih izvještaja, jer u prihod ulazi sve, pa i prihod od lova na ptice močarice, za društva koja imaju koncesije za lov. Na površinama ribnjanjaka koje su npr. ornitološki rezervati, Ramsarsko mjesto ili dr. u odobrenju (uvjetima) strogo je zabranjenjo poduzimanje bilo kakvih radnji na sprečavanju ili umanjenju šteta: uznemiravanje, plašenje, rastjerivanje i ubijanje svih vrsta štetnika, u blizini i na lokacijama evidentiranih aktivnih nastambi vidre nije dozvoljena upotreba teške mehanizacije te je dozvoljeno kretanje samo manjih skupina radnika, u blizini ptičjih kolonijaograničiti na nužni minimum kretanje ljudi i izvođenje radova, ograničenja u održavanju ribnjaka : zadržati postojeće tršćake, uklanjanje vegetacije košnjom, a ne paljenjem, uklanjanje plutajuće vegetacije, .... Pridržavanjem svih propisanih uvjeta, zabranom lova i zabranom poduzimanja zaštitnih mjera u cilju sprečavanja ribojednih ptica i drugih životinja da se prekomjerno hrane ribom i ribljom hranomi time pričinjavaju ozbiljnu štetuu proizvodnji – uzgoju, iznos šteta na proizvodnji ribe (koja je osnovna djelatnost ribnjaka) kreću se od 40-60% proizvodnje. Dakle, štete umanjuju prihod tvrtke za 40-60% godišnje, na tako umanjenje prihod, odnosno ostvareni prihod predviđena je isplata 20% na ime kompenzacije za sve štete. Primjer: Ako je planirani mogući prihod 1.000, štete ga umanjuju za prosječno 50%, dakle ostvareni prihod je 500 i na to je moguća isplata najviše (500 x 20% ) = 100. Dakle za pretrpljene štete od 500, ovim Pravilnikom predviđena je nadoknada (potpore, kompenzaicje ili kako god to zvali) od 100. Kada bi se shvaćalo da je naknada i isplata pretrpljene štete de facto POTPORA, onda bi bilo sasvim legitimno da se isplaćuje iznos koji jednostrano odredi Država. Definitivno, odredbe PRAVILNIKA su za posebno zaštićena područja (POSEBNI REZERVAT I RAMSARSKO MJESTO) neprimjerene i neprihvatljive. Za ova područja, prvenstveno je potrebno riješiti naknadu direktnih šteta koju pričinjavaju svi ihiofagni i drugi živi organizmi, a Zakonom i uvjetima je zabranjeno bilo kakva aktivnost za umanjenje šteta. Tek nakon tog rješenja, pravilnik o potporama bio bi prihvatljiv, jer potpore su potpore, a štete su štete. U primjeru POSEBNOG ORNITOLOŠKOG REZERVATA ovim PRAVILNIKOM direktno se krši pl. 49. USTAVA RH, a vezano na članak 52. USTAVA RH. Direktor: Jasnica Bakšić Nije prihvaćen Naziv Pravilnika je Pravilnik o uvjetima, kriterijima i načinu dodjele potpore okviru mjere II.10. "Akvakultura koja osigurava usluge zaštite okoliša", te se ovdje ne radi o dodjeli državne potpore odnosno naknadi za štete. Pravilnikom se utvrđuju uvjeti, kriteriji i način dodjele potpore u okviru Prioriteta Europske unije “Poticanje okolišno održive, resursno učinkovite, inovativne, konkurentne i na znanju utemeljene akvakulture“, mjere II.10. „Akvakultura koja osigurava usluge zaštite okoliša“, u okviru Operativnog programa za pomorstvo i ribarstvo Republike Hrvatske za programsko razdoblje 2014. – 2020. a u skladu s odredbama Uredbe (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EZ) br. 2328/2003, (EZ) br. 861/2006, (EZ) br. 1198/2006, (EZ) br. 791/2007 i Uredbe (EU) br. 1255/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L149, 20.05.2014.), Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (SL L347, 20.12.2013.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 1303/2013) te delegiranih i provedbenih propisa koji iz istih proizlaze. Predmet potpore su aktivnosti s ciljem razvoja akvakulture koja osigurava usluge zaštite okoliša te se potpora dodjeljuje uzgajalištima koja se nalaze na području ekološke mreže Natura 2000 i podložna su posebnim upravljačkim zahtjevima ekološke mreže Natura 2000 vezanima za ciljeve očuvanja i mjere očuvanja ciljnih vrsta ptica u skladu sa Direktivom Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore i Direktivom 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica. Korisnici potpore su ovlaštenici povlastice/nositelji dozvole za akvakulturu, a potpora se dodjeljuje u obliku godišnje kompenzacije za dodatne troškove i/ili izgubljeni prihod slijedom primjene upravljačkih zahtjeva ekološke mreže Natura 2000. Kako komentar dan na Pravilnik proizlazi iz pogrešne pretpostavke da se radi o pravnom aktu kojim se propisuje davanje državne potpore za naknadu štete na ribnjacima to nismo u mogućnosti prihvatiti iznesene primjedbe odnosno prijedloge.