Izvješće o provedenom savjetovanju - Nacrt prijedloga Zakona o strancima

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Centar za mirovne studije PRIJEDLOG ZAKONA O STRANCIMA Predlažemo zadržati trenutno zakonsko rješenje o dopuštenosti žalbe o kojoj odlučuje Povjerenstvo za žalbe koje imenuje Vlada Republike Hrvatske kao pravni lijek prve instance, a zatim dostupnost upravnog postupka po rješenju o žalbi, naročito u sljedećim odredbama: čl.7. st. 6, čl. 8. st.5., čl. 9. st. 3., čl. 10. st. 3., čl. 11. st. 2., čl. 48. st. 5., čl. 50. st. 3., čl. 56. st. 3., čl. 60. st.2., čl. 62. st. 4., čl. 85. st. 3., čl. 91. st. 2., čl. 104. st. 11., čl. 105. st. 3., čl. 106. st. 5., čl. 107. st. 5., čl. 117. st. 11., čl. 118. st. 3., čl. 120. st. 4., čl. 121. st. 2., čl. 123. st. 6., čl. 132. st. 4., čl. 133. st. 6., čl. 134. st. 4., čl. 140. st. 4., čl. 143. st. 2., čl. 152. st. 2., čl. 155. st. 4., čl. 157. st. 3., čl. 158. st. 4., čl. 170. st. 3., čl. 187. st. 2., čl. 188. st. 5., čl. 193. st. 1., čl. 194. st.4., čl. 213. st. 4., čl. 216. st.3. Treba se mijenjati na način da se riječi "nije dopuštena žalba" brišu i zamijene riječima "dopuštena je žalba o kojoj odlučuje Povjerenstvo za žalbe koje imenuje Vlada Republike Hrvatske". Riječi "ali se može pokrenuti upravni spor" se brišu i dodaje se rečenica: "Protiv rješenja o žalbi može se pokrenuti upravni spor". Obrazloženje: Ustavnopravni poredak Republike Hrvatske čl. 18. jamči pravo na pravni lijek koje može biti samo iznimno isključeno u slučajevima određenima zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita. Nije jasno zašto bi ovo rješenje bilo iznimka niti koja je osnova takve odluke. Dapače, žalba protiv rješenja način je da se zakonitost i osnovanost utvrdi u najbržem postupku, te se time ne samo omogući pristup pravdi, već i rastereti pravosudni sustav i smanji broj dugotrajnih upravnih sporova. Nije prihvaćen Tijekom predhodnih izmjena Zakona o strancima, Ministarstvo uprave upozorilo je da protiv rješenja policijskih uprava odnosno policijskih postaja kao ustrojstvenih jedinica Ministarstva unutarnjih poslova, žalbu ne može rješavati Ministarstvo u sjedištu. Nastavno na prethodno, Ministarstvo uprave je također upozorilo da se Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske ne može smatrati javnopravnim tijelom u smislu odredbe članka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine”, broj 47/09). Slijedom navedenog, Povjerenstvo za žalbe ne može zamijeniti drugostupanjsko tijelo nadležno za rješavanje žalbi, te je bilo potrebno odredbu uskladiti s odredbom članka 12. Zakona o općem upravnom, kojom je propisano pravo stranke na pravni lijek, na način da stranka može pokrenuti upravi spor sukladno Zakonu o upravnim sporovima.
2 Savez samostalnih sindikata Hrvatske PRIJEDLOG ZAKONA O STRANCIMA Savez samostalnih sindikata Hrvatska (SSSH) smatra da Prijedlog Zakona o strancima u dijelu koji se odnosi na rad državljana trećih zemalja nije dostatno uređen u odnosu na iskustva koja već imamo, kao i u odnosu na slovenski model koji je proklamiran kao poželjan. To ostavlja uređenje novog modela na pola puta, što nije dobro za nacionalno tržište rada, a nama je neprihvatljivo. Uz to, oko samog zakonskog prijedloga nije postignuta dovoljna razina suglasja između različitih dionika. Još jednom ističemo kako je SSSH-u zamjena godišnjega kvotnog modela tzv. slovenskim modelom prihvatljiva samo uz prijenos svih „osigurača“ zaštite kako domaćih tako i stranih radnika na nacionalnom tržištu rada te uz uspostavu odgovarajućeg sustava nadzora (nadzor nad primjenom proširenih kolektivnih ugovora), ali odbija svaki pokušaj deregulacije. Model u kojem je moguće zaposliti stranca, iako postoji nezaposlena osoba koja zadovoljava uvjete, jest deregulacija. Smatramo, međutim, da je model moguće popraviti, i u tu svrhu dostavljamo konkretne prijedloge po pojedinim člancima. Također ističemo kako je za učinkovitu provedbu ovoga modela nužno osigurati preduvjete: HZZ doista mora posredovati između nezaposlenih radnika-tražitelja posla i poslodavaca-tražitelja radnika; tijela državne uprave, javne ustanove i institucije moraju se međusobno povezati i promptno razmjenjivati informacije (primjerice, podatke o poslodavcima kojima je odobreno zapošljavanje stranaca trebalo bi pratiti, analizirati i prosljeđivati); tijela državne uprave, javne ustanove i institucije nužno je kapacitirati (brojčano i edukativno te ih opremiti) i dr. Primljeno na znanje Predloženi koncept zapošljavanja stranaca jamči prioritetnu zaštitu domaće radne snage i poslodavac ne može dobiti pozitivno mišljenje HZZ-a ako je test tržišta rada pokazao da u evidenciji ima raspoložive odgovarajuće radne snage za koju se mora provesti postupak posredovanja.Osim toga, ne treba zanemariti niti uvjete koje mora zadovoljiti poslodavac kao dodatnu zaštitu i kontrolu za zapošljavanje stranaca.
3 Hrvatski pravni centar PRIJEDLOG ZAKONA O STRANCIMA U cijelom tesktu Prijedloga Zakona o strancima potrebno je riječi „maloljetnik bez pratnje“ zamijeniti riječima „dijete bez pratnje“ radi usklađivanja s Konvencijom o pravima djeteta. Nije prihvaćen Pojam „maloljetnik“ je usklađen s Direktivom o povratku 2008/115/EZ koja je navedena u članku 1. prijedloga Zakona u popisu akata europske pravne stečevine koji se prenose u Zakon o strancima
4 Hrvatska udruga turizma PRIJEDLOG ZAKONA O STRANCIMA Opći komentar s ključnim prijedlozima i primjedbama: Iz perspektive poslodavaca u turizmu u okviru ovoga zakona najvažnije je pitanje reguliranja uvjeta zapošljavanja i boravka stranaca temeljem rada. S obzirom na nedostatke potrebne radne snage na hrvatskom tržištu rada i posljedični rast udjela stranih radnika, izrada novog Zakona je od velikog interesa poslodavaca te će njegovo donošenje imati značajne posljedice na uvjete poslovanja i konkurentnost našeg gospodarstva. Stoga je potrebno urediti takav sustav zapošljavanja stranaca koji će biti brži, jednostavniji i efikasniji u odnosu na aktualni kvotni model te koji će biti konkurentniji u odnosu na zemlje u okruženju. Ključni problem predloženog novog modela je i dalje zahtjevna, dugotrajna procedura i postavljanje novih ograničenja te dodatnih (pa i opetovanih) uvjeta poslodavcima, a mnogi od predviđenih uvjeta su nesvrsishodni i nepotrebni te ne postoje načini kako se isti mogu provjeriti. Predviđeni načini kontrole kroz proceduru zapošljavanja stranaca su najviše orijentirani na prethodnu provjeru poslodavca da bi uopće mogli predati zahtjev za zapošljavanje stranca i preduvjete koji nisu te ne bi trebali biti područje kontrole ovoga zakona. Pored pojednostavljenja procedure i smanjenja uvjeta za poslodavce u turizmu važno je postupak testiranja tržišta rada učiniti efikasnim i operativno provedivim u što kraćem roku. Test tržišta rada ne može se temeljiti na stanju evidencije nezaposlenih osoba, već na realnoj dostupnosti/zapošljivosti potrebne radne snage u Hrvatskoj i u skladu s kretanjima na sve dinamičnijem tržištu rada u sektoru turizma. Primljeno na znanje Predložene odredbe o zapošljavanju stranaca jamče prioritetnu zaštitu domaće radne snage, ali uvažavaju i potrebe poslodavaca. Temeljem procjene stanja na tržištu rada, predviđeno je donošenje odluke o deficitarnim zanimanjima za koja neće biti potrebno provoditi test tržišta rada, a što će znatno olakšati i ubrzati proceduru zapošljavanja stranaca. Također, mišljenja smo da uvjeti koje mora ispunjavati poslodavac za zapošljavanje stranaca predstavljaju minimalnu garanciju urednog poslovanja poslodavca u RH.
5 Hrvatski zavod za javno zdravstvo PRIJEDLOG ZAKONA O STRANCIMA U člancima koji se odnose na opasnost po ili zaštitu javnog zdravlja (čl. 10, 27, 32, 40, 59….), nije jasno definirana nadležnost za utvrđivanje opasnosti po javno zdravlje. Nisu propisani ili navedeni postupci ili kriteriji, odnosno odgovorne ustanove i načini utvrđivanja opasnosti kojima pojedinac ugrožava javno zdravlje. Stoga predlažemo da se zakonskom odredbom predvidi izrada obvezujućeg postupnika kojim bi se točnije odredile opasnosti za javno zdravlje čiju prisutnost treba isključiti prije ishođenja odgovarajućeg dokumenta za ulaz stranaca u Republiku Hrvatsku. Nije prihvaćen Člankom 2. stavkom 1. točkom 22. je propisano da je opasnost za javno zdravlje svaka zarazna bolest s epidemijskim potencijalom koja, sukladno propisima Republike Hrvatske i mjerodavnim dokumentima Svjetske zdravstvene organizacije, zahtijeva poduzimanje određenih protuepidemijskih mjera i aktivnosti u svrhu njezina sprječavanja i suzbijanja među stanovništvom Republike Hrvatske. Iz citirane odredbe proizlazi da se u slučaju pojave zaraznih bolesti poduzimaju mjere sukladno propisima Republike Hrvatske, te se odbija prijedlog za dodatnom razradnom citiranog prijedloga.
6 Ured pučke pravobraniteljice PRIJEDLOG ZAKONA O STRANCIMA Vezano uz e-savjetovanje oko Nacrta, u dijelu koji se tiče rada i zapošljavanja stranaca, dajemo sljedeće mišljenje: Predlažemo zadržati postojeće zakonsko rješenje sadržano u ZOS-u, na način da je protiv rješenja policijskih uprava i policijskih postaja MUP-a o izdavanju dozvole za boravak i rad, te protiv rješenja o prestanku dozvole za boravak i rad stranaca, uključivo rješenju o izdavanju EU plave karte i prestanku važenja EU plave karte, moguće izjaviti žalbu o kojoj kao drugostupanjsko tijelo odlučuje Povjerenstvo MUP-a, a nakon toga moguće je pokrenuti upravni spor. Naime, Nacrt prijedloga Zakona o strancima (u daljnjem tekstu: Nacrt) predlaže da rješenja „donosi Ministarstvo putem policijske uprave odnosno policijske postaje“, protiv kojih se ne može izjaviti žalba nego pokrenuti upravni spor. Ukoliko bi se predloženo usvojilo, postupci bi trajali puno dulje nego do sada, nepotrebno bi se opteretili upravni sudovi, što bi sve za posljedicu imalo nezadovoljstvo poslodavaca i stranaca, jer bi se zapošljavanje stranaca znatno otežalo, a sve bi se nepovoljno odrazilo na tržište radne snage na kojemu je zbog nedostatka domaće radne snage, posebno za vrijeme trajanja sezone, nužno osigurati zapošljavanje stranaca. Nadalje, predlaže se važna uloga Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, međutim ona neće biti moguća bez dodatnog zapošljavanja te educiranja službenika HZZ-a, pa se ne možemo složiti s ocjenom predlagatelja da za provedbu Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske. Dodatno zapošljavanje, ali i educiranje smatramo potrebnim i u odnosu na policijske službenike. Također, člankom 2. stavkom 2. postojećeg ZOS-a propisano je da se osobe koje imaju utvrđen status Hrvata bez hrvatskog državljanstva ne smatraju državljanima treće zemlje, u smislu ovoga Zakona te ostvaruju status i prava sukladno posebnom propisu o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske. Predloženi Nacrt ne sadrži ovu odredbu, što smatramo pogrešnim. Naime, Izvorišnim osnovama Ustava Republika Hrvatska ustanovljuje se i kao nacionalna država hrvatskoga naroda. Sukladno navedenom, pripadnik hrvatskog naroda ne bi trebao biti stranac u svojoj nacionalnoj državi, kako to proizlazi iz Nacrta Ukoliko postoje razlozi zbog kojih se odredba članka 2. stavka 2. ZOS-a nije praktično provodila, smatramo da se ulaganjem dodatnog angažmana i učinkovitom koordinacijom rada nadležnih tijela u pronalaženju načina provedbe te zakonske norme u praksi može ostvariti propisano, a ne da se rješenje pronalazi u izostavljanju postojeće norme iz Nacrta. Stoga, smatramo nužnim zadržavanje navedene norme i u novom ZOS-u. Djelomično prihvaćen Tijekom predhodnih izmjena Zakona o strancima, Ministarstvo uprave upozorilo je da protiv rješenja policijskih uprava odnosno policijskih postaja kao ustrojstvenih jedinica Ministarstva unutarnjih poslova, žalbu ne može rješavati Ministarstvo u sjedištu. Nastavno na prethodno, Ministarstvo uprave je također upozorilo da se Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske ne može smatrati javnopravnim tijelom u smislu odredbe članka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine”, broj 47/09). Slijedom navedenog, Povjerenstvo za žalbe ne može zamijeniti drugostupanjsko tijelo nadležno za rješavanje žalbi, te je bilo potrebno odredbu uskladiti s odredbom članka 12. Zakona o općem upravnom, kojom je propisano pravo stranke na pravni lijek, na način da stranka može pokrenuti upravi spor sukladno Zakonu o upravnim sporovima. S obzirom da se na Nacrtu prijedloga zakona radi već duže vrijeme, službenici HZZ-a upoznati su s aktivnostima koje ih očekuju te su isti pripremljeni i educirani. Osim toga, ovim Nacrtom prijedloga zakona predlaže se provedba testa tržišta rada koji uključuje posredovanje pri zapošljavanju, a kako je isto primarna djelatnost HZZ-a, smatramo da nema potrebe za dodatnim zapošljavanjem. U Prijedlog Zakona se dodaje novi stavak 2. koji glasi: Osobe koje imaju utvrđen status Hrvata bez hrvatskog državljanstva ne smatraju se strancima u smislu ovoga Zakona te ostvaruju status i prava sukladno posebnom propisu o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske.
7 Nezavisni hrvatski sindikati PRIJEDLOG ZAKONA O STRANCIMA Rad državljana trećih država do sada se provodio kroz tzv. kvotni sustav. Godinama je najprijepornije pitanje visina kvota u određenim djelatnostima, jer je ista, u pravilu, bila svojevrsna lista želja hrvatskih poslodavaca, a ne stvarnog nedostatka domaće radne snage. Odljev domaće radne snage posljednjih godina stvorio je, očekivano, problem za mnoge djelatnosti, ponajprije ugostiteljstvo i turizam, zbog pojačanih potreba u vrijeme turističke sezone, što je dovelo do dramatičnih poziva poslodavaca za novim povećanjem već ionako visokog broja kvota za uvoz strane radne snage, čemu je hrvatska Vlada, opet očekivano, spremno udovoljila. Turistička sezona naoko je spašena, ali problem ni izbliza nije riješen. S jedne strane nije riješen zato što stožerna grana hrvatskog gospodarstva ne može u tolikoj mjeri ovisiti o uvoznoj radnoj snazi (a niti hrvatsko gospodarstvo toliko ovisiti o toj grani), dok s druge strane nije riješen zato jer bazen domaće radne snage biva sustavno zaobiđen i nadomješten stranom radnom snagom, čime se stvaraju novi problemi. Kvotni sustav, prema prijedlogu izmjena Zakona o strancima, zamjenjuje se novim sustavom koji, naoko, nudi strožu kontrolu, postavlja određene uvjete pred poslodavce i daje prednost domaćoj radnoj snazi, no jasno je kako i on ima svoje manjkavosti. Mišljenja smo kako test tržišta rada, kao novina u sustavu zapošljavanja stranca, predstavlja najslabiju kariku cijelog sustava. Naime, test tržišta rada ima za cilj nedostajuću radnu snagu crpsti prije svega iz nezaposlenih domaćih radnika, kroz posredovanje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i uparivanje poslodavca i radnika, no upravo u dijelu uparivanja vidimo slabost. Poslodavac i radnik moraju naći zajednički jezik i ako ga ne pronađu (primjerice u visini plaće), poslodavac je slobodan zatražiti izdavanje dozvole za rad stranca. Postupak uparivanja može biti proveden na formalnoj razini i ispunjavanjem te forme poslodavac je u velikoj mjeri zadovoljio zakonske uvjete i sebi otvorio prostor za zapošljavanje stranca. Za konačni uspjeh potrebno je ispuniti propisane kriterije za dobivanje pozitivnog mišljenja HZZ-a, no to će ipak biti manji problem za njih. Jer jedini cilj velike većine poslodavaca koji žele stranu radnu snagu je zadržati niske plaće na takvim radnim mjestima, time privući jeftiniju radnu snagu i ostvariti veći profit. Stjecanje profita samo po sebi nije problem, već logičan i legitiman interes kapitala, no kada postane svrha sam sebi stvara velike probleme u sustavu, koje država svojim politikama mora zauzdati. Divlji kapitalizam kojem je Hrvatska izložena posljednja gotovo tri desetljeća stvorio je okružje u kojem je utrka poslodavaca u uvjetima rada i plaćama išla prema dolje i u konačnici dovela do odljeva stanovništva iz Hrvatske. Kada je nedostatak radne snage ozbiljno zaprijetio gospodarstvu, logično je bilo očekivati da su poslodavci naučili lekciju te da će poraditi na poboljšanju uvjeta rada (među kojima i većom ponudom stalnih poslova, odnosno ugovora o radu na neodređeno vrijeme) i povećanju plaća. Određeni pomaci jesu ostvareni, no apsolutno nedovoljno da bi moglo privući većinu nezaposlene domaće radne snage, ali ni zadržati već zaposlene radnike na nesigurnim poslovima i plaćama koje nisu dovoljne za život domaćem radniku pa, tko može, napušta Hrvatsku i odlazi raditi u inozemstvo. Poslodavci, međutim, dobro znaju da uvijek postoji netko tko je spreman raditi za manje, na kraju tako su postupali u međusobnoj konkurenciji domaćih radnika prethodnih desetljeća, i zato niti ne pokušavaju podizati plaće, nego traže uvoz strane radne snage vršeći snažan pritisak na Vladu RH. Dopuštanjem uvoza stranih radnika Vlada olakšava položaj poslodavaca pri tome znatno otežavajući uvjete domaće nezaposlene i zaposlene radne snage. Naime, sve dok se uvozom omogućava dolazak nezaposlenih i slabo plaćenih radnika iz zemalja u kojim je cijena rada znatno niža nego u Hrvatskoj poslodavac nema razloga nuditi veće plaće na takvim radnim mjestima, čime bi ona postala zanimljiva i domaćem radniku. Upravo suprotno, cijena rada može ostati niska, dopuštanjem uvoza će se uvijek naći netko tko je spreman za takvu cijenu raditi, a domaći radnik ionako ima otvorena vrata prema zapadu. Jedan problem riješen, mnogi drugi stvoreni, no tko za to mari. To će ionako biti problem nekoga u budućnosti. A kada i taj strani radnik zbog razdvojenosti poželi dovesti svoju obitelj u Hrvatsku i nastaviti živjeti u Hrvatskoj, noseći se sa svim troškovima života u Hrvatskoj, tek tada će shvatiti da njegova plaća stvarno nije dovoljna za život, pa će i on krenuti put zapada, putem kojim su odlazili i još uvijek odlaze njegovi hrvatski kolege. Pitanje je samo što će tada poslodavci. Hoće li prestajati s radom? Hoće li to tada imati više ikakvog utjecaja ili je već sada kasno? Treba li Hrvatskoj poslodavac koji radniku za obavljeni rad nije u mogućnosti osigurati plaću od koje se može živjeti? Zbog svega navedenoga, Nezavisni hrvatski sindikati nisu u mogućnosti prihvatiti predložene izmjene Zakona o strancima. Primljeno na znanje HZZ kao javna ustanova, čija je temeljna zadaća posredovanje pri zapošljavanju, provodi posredovanje u cilju zapošljavanja domaćih radnika te nije prihvatljivo mišljenje da će HZZ postupak posredovanja provoditi samo na formalnoj razini te da isto predstavlja najslabiju kariku cijelog sustava. Također, uvjeti koje mora ispunjavati poslodavac za zapošljavanje stranaca nisu zanemarivi i predstavljaju garanciju urednog poslovanja poslodavca u RH. Zaključno, mišljenja smo da predloženi koncept zapošljavanja stranaca jamči prioritetnu zaštitu domaće radne snage te pojačanu kontrolu rada stranaca u RH. Osim toga, po prvi puta za zapošljavanje stranaca poslodavac mora ispuniti određene uvjete koji, kako je već prethodno navedeno, nisu zanemarivi i predstavljaju odlike urednog poslodavca.
8 HGK PRIJEDLOG ZAKONA O STRANCIMA U nastavku iznosimo izdvojeno mišljenje članice iz Udruženja poljoprivrede HGK: berači plodova, kao sezonski radnici vezani su isključivo uz sezonski rad do 90 dana, što je u slučaju plasteničke/stakleničke proizvodnje ili u slučaju proizvodnje gljiva prekratko dopušteno trajanje rada. Također, uvoz radne snage iz inozemstva, posebice iz daljih zemalja, na rok od 90 dana je preskup, uz sve pripadajuće troškove (viza/putni troškovi/radna dozvola na 6 mj.). Udruga proizvođača agruma i povrća ističe kako je u vrijeme berbe, naročito mandarina, potreban veći broj radnika berača plodova. Kako se radi o proizvođačima koji nemaju potrebu u kontinuitetu imati radnike berače, već samo povremeno, Udruga smatra kako je potrebno pronaći način zapošljavanja radnika stranaca koji žive u susjednim zemljama i koji imaju želju doći raditi (berača plodova, pomoćnih voćara i sl.) na bazi dnevne migracije. Nije prihvaćen Sukladno Prijedlogu zakona, dozvola za boravak i rad za sezonske poslove se može izdati s rokom važenja do 90 dana ili do 6 mjeseci. Za sezonske radnike do 90 dana u poljoprivredi, poslodavac ne mora imati mišljenje HZZ-a, a državljanin treće zemlje je izuzet u tom slučaju i od obveze ishodovanja biometrijske dozvole za boravak. Stoga smo mišljenja da je rok od 90 dana za sezonski rad u poljoprivredi primjeren, a ne postoje zakonske prepreke da se ishodi dozvola za boravak i rad do 6 mjeseci.
9 jasmina pasarić PRIJEDLOG ZAKONA O STRANCIMA UVIJETI ZA ODOBRENJE DOZLOVE ZA BORAVAK I RAD , Ovim Zakonom ćete uništiti nas male gospodarstvenike a osobno se bavimo djelatnošću cestovnog prijevoza robe. Opće je poznato da hrvatskih vozača nema jer su svi otišli raditi u inozemstvo te je prvi uvijet da bismo dobili pozitivno mišljenje Zavoda za zapošljavanje imati 1/3 hrvatskih radnika . Pitam vas kako da imamo 1/3 hrvatskih radnika ako hrvatskih vozača nema a radi se o poduzeću od ukupno 10zaposlenih od kojih su direktor, mehaničar i računovođa jedini koji ispunjavaju uvijete- domaći s ugovorom na neodređeno. Te na temelju te 1/3 možemo zaposliti samo 1 stranca . Pa prvi bi mi voljeli imati hrvatskog vozača ali ih nema . Znači jedina nam je mogućnost zatvoriti firmu i otiči raditi u njemačku. Evo ovako vam izgleda vas zakon u praksi . Zakon pogoduje isključivo velikim gigantima koji se ne bave prijevozom a s time da je i u graditeljstvu isti problem. Male firme onemogućujete da uvezu stranu radnu snagu a velike neprofitabilene potićete. Nije fer i jako sam razočarana jer trenutno imam 7 vozača iz trećih zemalja za koje neću moći produljiti dozvolu po ovom novom zakonu. Djelomično prihvaćen Uvažavajući mišljenje svih socijalnih partnera koji su sudjelovali u izradi odredbi o radu Prijedloga Zakona o strancima, odnos zaposlenih hrvatskih državljanja ili državljanja EGP-a naspram broja zaposlenih državljana trećih zemalja je smanjen na omjer ¼.
10 Osnovna škola Kreativan razvoj PRIJEDLOG ZAKONA O STRANCIMA PRIJEDLOG IZMJENA ZAKONA O STRANCIMA 1. U Zakonu o strancima (»Narodne novine«, br. 130/11, 74/13, 69/17, 46/18, dalje u tekstu: „Zakon“) naslov iznad članka 62. mijenja se i glasi: »Privremeni boravak u svrhu osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja«. Članak 62. mijenja se i glasi: »(1) Privremeni boravak u svrhu osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja odobrit će se državljaninu treće zemlje koji uz uvjete iz članka 54. ovoga Zakona, ispunjava i sljedeće uvjete: 1. nije stariji od 18 godina života ukoliko upisuje zadnju godinu srednjoškolskog obrazovanja, 2. upisan je u osnovnoškolsku ili srednjoškolsku ustanovu, 3. sudjeluje u priznatom, državnom ili regionalnom obrazovnom programu u kontekstu programa razmjene učenika koje je odobrilo ministarstvo nadležno za poslove znanosti i obrazovanja ili u obrazovnom projektu koji vodi obrazovna ustanova sukladno posebnom propisu, 4. priloži suglasnost roditelja ili zakonskog zastupnika za planirani boravak u svrhu osnovnoškolskog ili srednjoškolskog obrazovanja u Republici Hrvatskoj, 5. obrazovna ustanova ili organizacija koja provodi program razmjene učenika prihvaća odgovornost za državljanina treće zemlje tijekom boravka u Republici Hrvatskoj, osobito glede troškova školovanja i 6. da će državljanin treće zemlje tijekom boravka imati osiguran smještaj u obitelji, u prostoru za smještaj unutar obrazovne ustanove ili, ako je predviđeno posebnim propisima, u drugom odabranom prostoru koji je u skladu s pravilima programa razmjene učenika ili obrazovnog projekta u kojem državljanin treće zemlje sudjeluje. (2) Odobrenje za privremeni boravak u svrhu osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja izdaje se s rokom važenja do godine dana. (3) Ministar nadležan za unutarnje poslove pravilnikom će propisati tehničke uvjete izdavanja dozvole boravka učenicima. (4) Ministar nadležan za obrazovanje, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za unutarnje poslove, donijet će pravilnik o načinu utvrđivanja tehničkih uvjeta za primjeren smještaj učenika te dokumentaciju koju je potrebno priložiti zahtjevu iz ovoga članka.«. 2. Članak 76. stavak 1. toč. 8. mijenja se i glasi: »8. profesionalnim športašima ili športskim djelatnicima koji rade u Republici Hrvatskoj, i profesionalnim športašima koji dolaze na određeno razdoblje«. Članak 76. stavak 1. toč. 14. mijenja se i glasi: »14. profesorima – izvornim govornicima stranih jezika, lektorima, učiteljima i drugim nastavnicima koji izvode nastavu na hrvatskim visokim učilištima ili registriranim međunarodnim osnovnim ili srednjim školama i školama stranih jezika«. Nije prihvaćen Sukladno odredbama Zakona o strancima, maloljetna djeca državljani treće zemlje reguliraju svoj boravak temeljem spajanja obitelji s roditeljima ili zakonskim skrbnikom u Republici Hrvatskoj, te temeljem takvog odobrenog boravka pohađaju osnovnu školu odnosno srednju školu. Nadalje, Prijedlogom zakona navedena svrha (srednjoškolsko obrazovanje) isključivo se odnosi na kategoriju maloljetnih osoba, državljanina treće zemlje koji nemaju reguliran status u Republici Hrvatskoj, a dolazi iz trećih zemalja radi sudjelovanja u programima razmjene učenika. Navedeni članak 72. je usklađen s Direktivom EU 2016/801 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjene učenika ili obrazovnih projekata i obavljanja poslova au pair (SL L 132, 21. 5. 2016.) te je propisano da će se privremeni boravak u svrhu srednjoškolskog obrazovanja odobrit državljaninu treće zemlje koji uz uvjete iz članka 59. ovoga Zakona, ispunjava i sljedeće uvjete: 1. nije stariji od 18 godina života ukoliko upisuje zadnju godinu obrazovanja 2. upisan je u srednjoškolsku ustanovu 3. sudjeluje u priznatom državnom ili regionalnom obrazovnom programu razmjene učenika koje je odobrilo ministarstvo nadležno za poslove obrazovanja ili u obrazovnom projektu koji vodi obrazovna ustanova 4. priloži suglasnost roditelja ili zakonskog zastupnika za planirani boravak u svrhu srednjoškolskog obrazovanja u Republici Hrvatskoj 5. obrazovna ustanova ili organizacija koja provodi program razmjene učenika prihvaća odgovornost za državljanina treće zemlje tijekom boravka u Republici Hrvatskoj, osobito glede troškova školovanja i 6. da će državljanin treće zemlje tijekom boravka imati osiguran smještaj u obitelji, u prostoru za smještaj unutar obrazovne ustanove ili, ako je predviđeno posebnim propisima, u drugom odabranom prostoru koji je u skladu s pravilima programa razmjene učenika ili obrazovnog projekta u kojem državljanin treće zemlje sudjeluje. Prijedlogom Zakona je propisano da će se privremeni boravak u svrhu srednjoškolskog obrazovanja odobriti i državljaninu treće zemlje koji ima suglasnost nadležnog ministarstva za poslove obrazovanja, stoga dodatno reguliranje srednjoškolskog obrazovanja ne smatramo potrebnim. Ne prihvaća se niti prijedlog za profesionalne sportaše budući da je člankom 110. stavkom 1. točkom 7. izričito propisano da bez prilaganja mišljenja područne službe odnosno ureda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 97. ovoga Zakona, a na zahtjev državljanina treće zemlje, Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, može izdati dozvolu za boravak i rad profesionalnim športašima ili športskim djelatnicima. Ne prihvaće se primjedba i na proširenje točke 13. članka 110. profesorima – izvornim govornicima stranih jezika, lektorima i drugim nastavnicima koji izvode nastavu na hrvatskim visokim učilištima ili registriranim školama stranih jezika. Naime, ako se radi o zapošljavanju visokokvalificiranog kadra u srednjim školama kao profesorima izvornim govornicima, isti mogu regulirati svoj status EU Plave karte, odnosno dozvole za boravak i rad putem pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
11 palamida I. OPĆE ODREDBE, Članak 1. Strani državljanin, ukoliko ima dostatna sredstva na računu na nekoj banci sa koje ide normalna naplata i korištenje sredstava, te je pokriven zdravstvenim osiguranjem normalno je da boravi u RH koliko želi, Ta sredstva nikako ne smiju biti od pranja novca,ili nekim drugim nezakonitim radnjama i/ili djelima sukladno zakonu o spriječavanju kriminala. Državljani koji u RH ulaze privremeno zbog potreba posla,spriječavanja štete ili nastanka štete ili gubitka dužni su prijaviti gdje i kod koga idu i razlog. Poslodavac ih ima primiti, prijaviti i osigurati ili podmiriti troškove, kao i naknade obavezne prema državi u roku od 30 dana. Ukoliko to ne napravi, poslodavac nema više pravo na prihvat dodatnih djelatnika iz pograničnog područja. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
12 Udruga proizvođača agruma i povrća 'NERETVANSKA MLADEŽ' I. OPĆE ODREDBE, Članak 1. U vrijeme berbe, naročito mandarina, potreban je veći broj radnika berača plodova. Kako se kod nas radi o proizvođačima kojima nije potrebno u kontinuitetu imati radnike berače, nego povremeno, smatramo da je potrebno iznaći način zapošljavanja radnika stranaca (berača plodova, pomoćnih voćara i sl.) na bazi dnevne migracije. Dakle radi se o radnicima koji žive u BIH, relativno blizu nas i koji imaju želju doći raditi, a poslodavci ih nemaju gdje ili ne mogu prijaviti njihov boravak u RH. To su radnici koji bi ujutro dolazili, radili tijekom dana i navečer se vraćali kućama. Ukoliko je potrebno, za ovakve radnike poslodavac može napraviti i ugovor, dostaviti ga graničnoj policiji, ili takvi radnici isti ugovor mogu nositi sa sobom i predočiti ga na graničnom prijelazu. Molimo da se problematika nedostatka radne snage i mogućnost privremenog - dnevnog ulaska i izlaska iz RH, riješi ovim prijedlogom Zakona o strancima. Nije prihvaćen Dozvola za boravak i rad za sezonskog radnika izdaju se na vremensko razdoblje do 90 dana odnosno do 6 mjeseci. Za sezonske radnike je prediviđena iznimka na način da nisu u obvezi, ako im je izdana dozvolu za boravaki i rad do 90 dana ishoditi biometrijsku dozvolu boravka sukladno članku 168. stavku 2. Prijedloga Zakona.
13 Pravobranitelj za djecu RH I. OPĆE ODREDBE, Članak 2. Odredbom članka 2. propisuje se značenje pojedinih pojmova u Zakonu o strancima. Predlažemo dopunu ovog članka na način da se zakonski tekst terminološki uskladi s Konvencijom o pravima djeteta, odnosno da se definira pojam djeteta u skladu s konvencijskom definicijom te da se u cijelom tekstu Prijedloga zakona umjesto pojma „maloljetnik“ koristi pojam „dijete“. Odredbom članka 1. Konvencije o pravima djeteta propisano je: „U smislu ove Konvencije, dijete je svako ljudsko biće mlađe od 18 godina, osim ako se prema zakonu primjenjivom na dijete punoljetnost ne stječe ranije.“ Nije prihvaćen Pojam „maloljetnik“ je usklađen s Direktivom o povratku 2008/115/EZ koja je navedena u članku 1. Prijedloga Zakona, u popisu akata europske pravne stečevine koji se prenose u Zakon o strancima.
14 PGP Sisak I. OPĆE ODREDBE, Članak 2. U Čl. 2.st.1.toč.3., predlažemo izbrisati „je osoba bez državljanstva“ jer isto nema smisla obzirom da osobe bez državljanstva ne može biti državljanin treće zemlje. U Čl.2.st.1.toč.8., Predlažemo izbrisati „putna isprava za osobe bez državljanstva“ jer članak se odnosi na putne isprave za državljane trećih zemalja, a osoba bez državljanstva ne može pripadati ovoj kategoriji. Predlažemo u zasebnom članku staviti definiciju putne isprave za osobe bez državljanstva. Nije prihvaćen Sukladno EU acquisu, osoba bez državljanstva se također smatra državljaninom treće zemlje. Sukladno prethodnom odgovoru, obzirom se osobe bez državljanstva smatraju državljanima treće zemlje ne prihvaća se primjedba.
15 Centar za mirovne studije I. OPĆE ODREDBE, Članak 5. Iza stavka 2. treba slijediti stavak koji propisuje da Ministar donosi Pravilnik kojim detaljno navodi koji podaci mogu spadati u kategoriju podataka čije otkrivanje bi moglo ugroziti interese nacionalne sigurnosti, način postupanja i obrazac kojim će se točno kategorizirati razlozi u individualnom slučaju. Obrazloženje: Na nužnost balansiranja tih prava i interesa upozorava i UNHCR pozivajući se na načela međunarodnog prava. Pri tome se predviđa da dok aktivnosti počinjene u interesu nacionalne sigurnosti eventualno mogu, zbog osjetljivosti predmeta i potencijalnih implikacija na sigurnost zajednice, opravdati manje zaštitne mehanizme za pojedince. Pod zaštitom načela pravičnosti podrazumijeva se pravo na saslušanje, pravo na efikasni pravni lijek i pravo na obrazloženje odluke. Ukoliko ta prava nije moguće zaštititi u punom opsegu, predviđaju se kompenzacijske tehnike, poput upotrebe posebnih certificiranih zastupnika, nezaštićenih sažetaka ili popisa sve dokumentacije u zaštićenom spisu i sl. Dužnost je zakonodavca razmotriti i implementirati neku od opcija. Zbog toga uskrata podataka čije bi otkrivanje moglo ugroziti interese nacionalne sigurnosti mora biti objektivno opravdana i mora se smatrati krajnjom mjerom. Osim gore navedenih načina osiguranja, najmanja moguća mjera koju je država dužna omogućiti jest propisati indikatore za kvalifikaciju takvih podataka, čija kategorija mora biti jasno detaljizirana u rješenju. Kako bi se to postiglo, kategorije, potkategorije i metoda klasifikacije mora biti jasno specificirana u pravnim propisima. Nije prihvaćen Prijedlogom Zakona o strancima – člankom 5. propisuje se provođenje sigurnosne provjere za državljanina treće zemlje i pridržavanje pozitivnih propisa u Republici Hrvatskoj, na način da sigurnosnu provjeru za državljanina treće zemlje u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti provodi Sigurnosno-obavještajna agencija sukladno propisu kojim se uređuje provođenje sigurnosnih provjera. Također, u odluci kojom se iz razloga nacionalne sigurnosti odbija ili prestaje boravak državljaninu treće zemlje te kojom se državljanin treće zemlje protjeruje, navest će se zakonska odredba te oni podaci čije otkrivanje ne bi moglo ugroziti interese nacionalne sigurnosti.
16 Centar za mirovne studije I. OPĆE ODREDBE, Članak 5. Članak 5. stavak 2. Prijedloga Zakona o strancima treba mijenjati na način da se taksativno navedu kategorije podataka koji će se smatrati “podacima čije otkrivanje ne bi moglo ugroziti interese nacionalne sigurnosti”. Obrazloženje: Nemogućnost stranca da sazna razloge zbog kojih ga RH proglašava sigurnosnom prijetnjom, stavlja osobu u neravnopravan položaj da se brani od iznesenih optužbi. To otvara mogućnosti za arbitrarnost pri ocjeni predstavlja li netko prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Ustavni sud RH još 1996. godine u svojoj odluci broj U-I-248/94 (Narodne novine, broj 103/96.) ukida dio odredbi članka 209. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 53/91.) u dijelu u kojem je propisivao mogućnost da se razlozi ne moraju navesti u rješenju kada je to u javnom interesu zakonom ili uredbom izričito predviđeno. Prema ocjeni Ustavnog suda obrazloženje određenog rješenja učvršćuje načelo zakonitosti te djeluje protiv eventualne samovolje ili proizvoljnosti. Također je odlukom Ustavnog suda broj U-I-206/92 i dr. od 8. prosinca 1993. (Narodne novine, broj 113/93.) ukinuta odredba članka 26. stavka 3. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj 23/91. i 28/92.) kojom je bilo propisano da u obrazloženju rješenja o odbijanju zahtjeva za stjecanje državljanstva ne moraju biti navedeni razlozi za odbijanje zahtjeva. Već u toj odluci Ustavni sud je utvrdio da provodeći ustavna jamstva na žalbu i kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti upravni sud tijekom upravnog spora nije u mogućnosti obaviti svoju dužnost ukoliko rješenje ne sadrži valjano obrazloženje, budući da se putem obrazloženja utvrđuje jesu li se upravna tijela rukovodila načelom ustavnosti i zakonitosti. Dakle, već je u toj odluci Ustavni sud upozorio na okolnost da se učinkovitost izjavljivanja žalbe ne može očekivati u slučaju kada rješenje ne sadrži obrazloženje u svezi s bitnim razlozima odbijanja zahtjeva, a također je upozorio i na odredbu međunarodnih ugovora kojima je takva praksa protivna. Načelo pravičnosti u opisanim postupcima jamči se i relevantnim EU pravnim instrumentima (primjerice, čl. 23. Direktive 2013/32/EU) te se razrađuje sudskom praksom sudova EU i Europskog suda za ljudska prava. Ti sudovi u predmetima u kojima se javljaju tajni podaci zahtijevaju balansiranje prava na zaštitu nacionalne sigurnosti i prava na pravičnost postupanja. Na nužnost balansiranja tih prava i interesa upozorava i UNHCR pozivajući se na načela međunarodnog prava. Pri tome se predviđa da dok aktivnosti počinjene u interesu nacionalne sigurnosti eventualno mogu, zbog osjetljivosti predmeta i potencijalnih implikacija na sigurnost zajednice, opravdati manje zaštitne mehanizme za pojedince. Pod zaštitom načela pravičnosti podrazumijeva se pravo na saslušanje, pravo na efikasni pravni lijek i pravo na obrazloženje odluke. Ukoliko ta prava nije moguće zaštititi u punom opsegu, predviđaju se kompenzacijske tehnike, poput upotrebe posebnih certificiranih zastupnika, nezaštićenih sažetaka ili popisa sve dokumentacije u zaštićenom spisu i sl. Dužnost je zakonodavca razmotriti i implementirati neku od opcija. Zbog toga uskrata podataka čije bi otkrivanje moglo ugroziti interese nacionalne sigurnosti mora biti objektivno opravdana i mora se smatrati krajnjom mjerom. Osim gore navedenih načina osiguranja, najmanja moguća mjera koju je država dužna omogućiti jest propisati indikatore za kvalifikaciju takvih podataka, čija kategorija mora biti jasno detaljizirana u rješenju. Kako bi se to postiglo, kategorije, potkategorije i metoda klasifikacije mora biti jasno specificirana u pravnim propisima. Nije prihvaćen Prijedlogom Zakona o strancima – člankom 5. propisuje se provođenje sigurnosne provjere za državljanina treće zemlje i pridržavanje pozitivnih propisa u Republici Hrvatskoj, kao i da će se u odluci kojom se iz razloga nacionalne sigurnosti odbija ili prestaje boravak državljaninu treće zemlje te kojom se državljanin treće zemlje protjeruju, navesti zakonska odredba te oni podaci čije otkrivanje ne bi moglo ugroziti interese nacionalne sigurnosti. Sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku, stranka će biti upozorena na razloge tijekom saslušanja, odluka će biti obrazložena te ima pravo na pravni lijek. Osim toga sukladno članku 12. stavku 1. Direktive o povratku 2008/115/EZ u odluci o povratku ne moraju se navesti informacije o razlozima određivanja mjere ako pojedinačno nacionalno pravo predviđa ograničavanje prava na dobivanje informacija, posebice u cilju zaštite nacionalne sigurnosti, u cilju obrane zemlje, u cilju zaštite javne sigurnosti ili u cilju prevencije, istraživanja, utvrđivanja i gonjenja kaznenog djela.
17 Centar za mirovne studije I. OPĆE ODREDBE, Članak 5. Ovim propisom načelo pravičnosti se u potpunosti zanemaruje te se apsolutna zaštita nudi zaštićenim podacima, suprotno međunarodnom pravu, smjernicama UNHCR-a, EU i europskom pravu i praksi te praksi domaćih visokih sudova. Primljeno na znanje Vidjeti obrazloženje pod 16.
18 Hrvatski pravni centar I. OPĆE ODREDBE, Članak 5. U članku 5. stavku 2. riječi: “U odluci kojom se iz razloga nacionalne sigurnosti odbija ili prestaje boravak državljaninu treće zemlje te kojom se državljanin treće zemlje protjeruju” zamjenjuju se riječima: “U odlukama koje se donose, prema odredbama ovoga Zakona, na temelju prethodne sigurnosne provjere u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti”. Obrazloženje: Navođenje zakonske odredbe i podataka čije otkrivanje ne bi moglo ugroziti interese nacionalne sigurnosti trebalo bi se primijeniti ne samo u slučaju odbijanja ili prestanka boravka državljaninu treće zemlje te protjerivanja već i u svim ostalim slučajevima u kojima se, prema odredbama ovoga Zakona, odlučuje na temelju prethodne sigurnosne provjere u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti. Osobito iz razloga što se članak 5. nalazi u glavi I. Opće odredbe. Prihvaćen Prihvaća se
19 palamida PRIJEDLOG ZAKONA O STRANCIMA, II. PUTNE ISPRAVE ZA DRŽAVLJANE TREĆIH ZEMALJA Ako strana osoba ima dostatna sredstva za život i pokriveno zdravstveno osiguranje osoba bi trebala biti primljena koliko želi. Ista osoba je dužna dati iskaz gdje i kod koga boravi i koja je svrha boravka. Osoba koja je umješana u trgovinu ljudima i narkoticima te pranju novca za ista kriminalna nedjela ne može dobiti boravak u RH. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
20 Centar za mirovne studije II. PUTNE ISPRAVE ZA DRŽAVLJANE TREĆIH ZEMALJA, Članak 7. Članak 7. stavak 6. treba se mijenjati na način da se riječi "nije dopuštena žalba" brišu i zamijene riječima "dopuštena je žalba o kojoj odlučuje Povjerenstvo za žalbe koje imenuje Vlada Republike Hrvatske". Riječi "ali se može pokrenuti upravni spor" se brišu i dodaje se rečenica: "Protiv rješenja o žalbi može se pokrenuti upravni spor". Obrazloženje: Ustavnopravni poredak Republike Hrvatske čl. 18. jamči pravo na pravni lijek koje može biti samo iznimno isključeno u slučajevima određenima zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita. Nije jasno zašto bi ovo rješenje bilo iznimka niti koja je osnova takve odluke. Dapače, žalba protiv rješenja način je da se zakonitost i osnovanost utvrdi u najbržem postupku, te se time ne samo omogući pristup pravdi, već i rastereti pravosudni sustav i smanji broj dugotrajnih upravnih sporova. Nije prihvaćen Tijekom predhodnih izmjena Zakona o strancima, Ministarstvo uprave upozorilo je da protiv rješenja policijskih uprava odnosno policijskih postaja kao ustrojstvenih jedinica Ministarstva unutarnjih poslova, žalbu ne može rješavati Ministarstvo u sjedištu. Nastavno na prethodno, Ministarstvo uprave je također upozorilo da se Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske ne može smatrati javnopravnim tijelom u smislu odredbe članka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine”, broj 47/09). Slijedom navedenog, Povjerenstvo za žalbe ne može zamijeniti drugostupanjsko tijelo nadležno za rješavanje žalbi, te je bilo potrebno odredbu uskladiti s odredbom članka 12. Zakona o općem upravnom, kojom je propisano pravo stranke na pravni lijek, na način da stranka može pokrenuti upravi spor sukladno Zakonu o upravnim sporovima.
21 Hrvatski pravni centar II. PUTNE ISPRAVE ZA DRŽAVLJANE TREĆIH ZEMALJA, Članak 8. U članku 8. dodati novi stavak 6. koji će glasiti: „Iznimno, putna isprava iz stavka 1. ovoga članka može se izdati i državljaninu treće zemlje koji ima odobren privremeni boravak zbog spajanja obitelji s osobom koja ima status azila ili supsidijarne zaštite sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita, ako nije u mogućnosti pribaviti stranu putnu ispravu“. Obrazloženje: U članku 8. bi trebalo predvidjeti i iznimne situacije osoba koje preko instituta spajanja obitelji reguliraju privremeni boravak, u svrhu spajanja s osobom koja ima status azila ili supsidijarne zaštite sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita, s obzirom da osobe s odobrenom međunarodnom zaštitom ne bi trebale kontaktirati zemlje podrijetla, pa sukladno tome u slučaju kada članovi uže obitelji kontkatiraju zemlje podrijetla i/ili njihove ambasade u drugim državama, izlažu opasnosti osobu s kojom su se spojile. Stoga, s obzirom da se u praksi već pojavljuju problemi vezani za produžavanje putnih isprava osoba koje se spajaju s gore opisanim osobama, zbog nemogućnosti kontaktiranja zemalja podrijetla i/ili nadležnih ambasada, smatramo da bi se uvođenjem ovako formuliranog stavka omogućilo takvim osobama pravo na putnu ispravu. Nije prihvaćen Člankom 66. Prijedloga Zakona je propisano da član uže obitelji državljanina treće zemlje kojem je odobren azil ili supsidijarna zaštita sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita, za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji ne mora pružiti dokaz o valjanoj stranoj putnoj ispravi i dokaz o osiguranim sredstvima za uzdržavanje. Nadalje, stavkom 2. članka 66. propisano je da članu uže obitelji koji u postupku odobrenja privremenog boravka ne može pružiti dokaz o postojanju određenog obiteljskog odnosa s državljaninom treće zemlje kojem je odobrena zaštita sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita, mogu uzeti u obzir i drugi dokazi o postojanju takvog odnosa, koji se procjenjuje sukladno propisu kojim se uređuje opći upravni postupak.
22 Pravobranitelj za djecu RH II. PUTNE ISPRAVE ZA DRŽAVLJANE TREĆIH ZEMALJA, Članak 11. Odredbu članka 11. smatramo nužnim dopuniti na način da se od oduzimanja putne isprave za državljanina treće zemlje predvidi iznimka u korist djece kad se radi o slučajevima iz članka 10. stavka 1. točke 3. Prijedloga zakona. Nije prihvaćen Člankom 10. stavkom 1. točkom 3. propisuje se odbijanje izdavanja putne isprave ako se radi o državljaninu treće zemlje koji nije regulirao svoju dospjelu imovinsko-pravnu obvezu za koju postoji ovšni naslov, te je razvidno da se navedena odredba niti ne može poduzeti prema maloljetnom osobom.
23 HGK III. VIZE                                                           , Članak 12. Izdvojeno je mišljenje članice iz industijskog sektora kako su nejasne odredbe koje reguliraju međusobni odnos trajanja: viza općenito (čl. 12.), kratkotrajne vize (čl. 15.) i dugotrajne vize (čl. 35.). Djelomično prihvaćen Napominje se kako je naziv članka 12. „Viza za kratkotrajni boravak “. Tako članci 12. do 34. uređuju vizu za kratkotrajni boravak, dotično zrakoplovno-tranzitnu (A) i kratkotrajnu vizu (C) pa i mogući rok njihove valjanosti, u člancima 14. i 15. Dugotrajna viza (viza D) uređena je člancima 35. do 43. Međutim, radi jasnoće i preciznijega izričaja, u odredbama članaka 12., 15., 17. – 19., 21., 23., 24., 26. – 32., i 34. Nacrta prijedloga, koje se odnose na vizu za kratkotrajni boravak i/ili kratkotrajnu vizu, bit će adresirano u odredbama. Dodatno, ističemo kako su odredbe vezane uz vizu za kratkotrajni boravak usklađene s viznom pravnom strečevinom EU-e (Zakonik o vizama), a viza za dugotrajni boravak u nadležnosti je nacionalnoga zakonodavstva.
24 Agencija za mobilnost i programe Europske unije III. VIZE                                                           , Članak 22. Komentar na čl. 22 Zakona Poštovani, Članak 22. stavak 1. i 3. kažu sljedeće: Prikupljanje biometrijskih podataka Članak 22. (1) Državljanin treće zemlje koji prvi put podnosi zahtjev za izdavanje kratkotrajne vize mora se osobno javiti u diplomatsku misiju odnosno konzularni ured Republike Hrvatske radi uzimanja biometrijskih podataka: 1. fotografije skenirane ili snimljene u trenutku podnošenja zahtjeva u skladu s pravilnikom kojim se uređuje izdavanje viza i 2. otisaka 10 prstiju koji se uzimaju s ravno položenih prstiju i digitalno pohranjuju, u skladu s uredbom kojom se uređuje HVIS. 3. Ako su otisci prstiju državljanina treće zemlje, iz stavka 1. ovoga članka, prvi put uneseni u HVIS prije manje od 59 mjeseci od datuma novog zahtjeva, kopiraju se u sljedeći zahtjev, osim ako postoji opravdana sumnja u identitet podnositelja. Ako se u trenutku podnošenja zahtjeva ne može odmah potvrditi da su otisci prstiju uzeti u razdoblju manjem od 59 mjeseci od datuma novog zahtjeva, državljanin treće zemlje može zahtijevati njihovo uzimanje. Vezano uz prethodno navedene članke može se zaključiti da se državljanin treće zemlje samo prilikom prvog podnošenja zahtjeva za izdavanje vize osobno javlja u diplomatsku misiju odnosno konzularni ured Republike Hrvatske radi uzimanja biometrijskih podataka no postavlja se pitanje da li se takav državljanin i svaki sljedeći put osobno javlja diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu u slučaju da želi podnijeti ponovni zahtjev za izdavanje vize. Dodatno, stavak 3. spominje rok od 59 mjeseci u okviru kojih se, ako se ponovno podnosi zahtjev izdavanje vize, otisci prstiju kopiraju u novi zahtjev te se nameće zaključak da osoban dolazak državljanina treće zemlje u diplomatsku misiju odnosno konzularni ured Republike Hrvatske nije potreban, ako se zahtjev za izdavanje vize opet podnese u okviru navedenih 59 mjeseci. Iz navedenih razloga smatramo da je navedeni članak potrebno dodatno razjasniti ili u Zakonu ili kojem drugom podzakonskom aktu. Zahvaljujemo. Srdačno, Agencija za mobilnost i programe Europske unije Prihvaćen Napominjemo kako su odredbe ovoga članka potpuno usklađene s viznom pravnom stečevinom EU-e, tj. člankom 13. Zakonika o vizama, koji će Republika Hrvatska izravno primjenjivati od dana ulaska u Schengenski prostor. Propisano je obvezno osobno javljanje podnositelja zahtjeva za vizu u diplomatsku misiju/konzularni ured prigodom prvoga podnošenja zahtjeva za vizu, a u slučajevima naknadnih podnošenja zahtjeva (u razdoblju od 59 mjeseci nakon prvoga) od podnositelja se može (ali ne mora) zatražiti osobno pojavljivanje. Takvi će se slučajevi razraditi u podzakonskom aktu kojim se uređuje izdavanje viza.
25 Pravobranitelj za djecu RH III. VIZE                                                           , Članak 30. U odredbi članka 30. potrebno je predvidjeti iznimku za dijete i za osobu koja skrbi o djetetu koja je hrvatski državljanin ili koja u Republici Hrvatskoj ima reguliran boravak (veza članak 32. stavak 5.), a kako bi se osiguralo da se dijete ne odvaja od svojih roditelja protiv njihove volje. Nije prihvaćen Odredbe su potpuno usklađene s viznom pravnom stečevinom EU-e, tj. sa Zakonika o vizama koji će Republika Hrvatska izravno primjenjivati od dana ulaska u Schengenski prostor. Držimo kako je zaštita djeteta dovoljno osigurana odredbom članka 32. stavka 5. Nacrta prijedloga.
26 Pravobranitelj za djecu RH III. VIZE                                                           , Članak 31. U odredbi članka 31. u stavku 8. koji predviđa slučajeve odbijanja produljenja roka valjanosti vize i/ili trajanja boravka smatramo potrebnim predvidjeti iznimku za slučaj kada se viza i/ili trajanje boravka odnosi na dijete i na osobu koja skrbi o djetetu koja je hrvatski državljanin ili koja u Republici Hrvatskoj ima reguliran boravak. Nije prihvaćen Odredbe su potpuno usklađene s člankom 33. Zakonika o vizama koji će Republika Hrvatska izravno primjenjivati od dana ulaska u Schengenski prostor. Držimo kako je zaštita djeteta dovoljno osigurana odredbom članka 31. stavka 4. Nacrta prijedloga.
27 Agencija za mobilnost i programe Europske unije III. VIZE                                                           , Članak 35. Komentar na čl. 35 Zakona Poštovani, Članak 35. Zakona propisuje uvođenje nove vrste vize za boravak na području Republike Hrvatske, odnosno dugotrajne vize koja je: odobrenje za boravak na području Republike Hrvatske do 30 dana, ako je državljaninu treće zemlje odobren privremeni boravak u svrhe iz članka 57. ovoga Zakona, odnosno izdana dozvola za boravak i rad i ako mu je za ulazak u Republiku Hrvatsku potrebna kratkotrajna viza. Nadalje, stavak 4. kaže sljedeće: Početak valjanosti dugotrajne vize počinje teći s rokom važenja odobrenog privremenog boravka odnosno izdane dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj. Naime, nije sasvim jasna svrha dugotrajne vize koja bi se izdavala nakon odobrenja privremenog boravka odnosno izdane dozvole za boravak i rad. Ovakva odredba nameće zaključak da državljani trećih zemalja podnose zahtjev za odobrenje privremenog boravka ili zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad u diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu pa potom zahtjev za izdavanje dugotrajne vize, što je u suprotnosti s današnjim slijedom postupaka u kojima državljani trećih zemalja prvo podnose zahtjev za izdavanje vize pa onda tek zahtjeve za odobrenje privremenog boravka i za izdavanje dozvole za boravak i rad. Vezano uz ovaj članak postavlja se pitanje što s onim kategorijama državljana trećih zemalja (primjerice istraživača) koji zahtjev za odobrenje privremenog boravka mogu podnijeti i u Republici Hrvatskoj, a potrebna im je prethodno izdana viza za ulazak u Republiku Hrvatsku. Iz svega navedenog smatramo da navedene odredbe Zakona o dugotrajnoj vizi nisu dovoljno jasne te ih je potrebno dodatno razjasniti. Zahvaljujemo. Srdačno, Agencija za mobilnost i programe Europske unije Nije prihvaćen Držimo kako je odredba članka 35. dovoljno jasna. Odnosi se isključivo na one državljane trećih zemalja kojima je već odobren privremeni boravak ili izdana dozvola za boravak i rad, a koji se nalaze izvan Hrvatske i za ulazak u Hrvatsku potrebna im je viza. Dakle, riječ je o onim državljanima trećih zemalja koji ne mogu podnijeti zahtjev za odobrenje privremenoga boravka u Republici Hrvatskoj. Isto je postupanje propisano i važećim Zakonom o strancima. Razlika je u tome što sada državljanin treće zemlje (koji treba vizu) – kad mu je odobren privremeni boravak ili izdana dozvola za boravak i rad - podnosi zahtjev za kratkotrajnu vizu (C) da bi mogao doputovati u Hrvatsku i podnijeti zahtjev za izdavanje biometrijske dozvole. Međutim, izdavanje kratkotrajne vize u takvim slučajevima protivno je viznoj pravnoj stečevini EU-e, na što je Republika Hrvatska bila upozorena tijekom schengenske evaluacije. Ujedno je zatraženo da se taj nedostatak otkloni. Državljani trećih zemalja kojima je potrebna viza podnose zahtjev za odobrenjem privremenoga boravka ili izdavanje dozvole za boravak i rad u diplomatskoj misiji/konzularnome uredu Republike Hrvatske. No, i dalje ostaje iznimka, predviđena u članku 58. Nacrta prijedloga, prema kojoj određene kategorije tih državljana trećih zemalja mogu podnijeti zahtjev i u nadležnoj policijskoj upravi/postaji.
28 Pravobranitelj za djecu RH IV. ULAZAK I IZLAZAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 48. Odredbom članka 48. propisuje se donošenje rješenja o odobrenju ulaska u RH državljaninu treće zemlje ako to zahtijevaju ozbiljni humanitarni razlozi, međunarodne obveze ili interes Republike Hrvatske te se propisuje da nije dopuštena žalba protiv rješenja o odobrenju ulaska, ali se može pokrenuti upravni spor. Predlažemo u ovom članku predvidjeti iznimku ove odredbe u odnosu na djecu. Djeca, a posebice djeca bez pratnje kao ranjiva skupina, zahtijevaju posebnu zaštitu te su tijela javne vlasti u obvezi postupati u skladu s njihovim najboljim interesom. S obzirom da izvršnost odluke kojom se državljaninu treće zemlje odobrava ulazak u Republiku Hrvatsku može direktno utjecati na realizaciju najboljih interesa djece, držimo da je u odnosu na njih potrebno predvidjeti iznimku te omogućiti djeci pravo na žalbu koja odgađa izvršenje odluke. Nije prihvaćen Članak 6. stavak 5. podstavak c) Zakonika o schengenskim granicama koji propisuje mogućnost odobrenja ulaska na temelju posebnih okolnosti, ne predviđa mogućnost ovakve iznimke. Također, odobrenje ulaska strancima koji ne ispunjavaju uvjete za ulazak je samo po sebi iznimka, jer se radi o osobama koji još nisu niti ušle u RH i ne ispunjavaju uvjete za ulazak. Nije u skladu s ciljem Zakonika o schengenskim granicama propisivanje iznimke od iznimke.
29 Ured pučke pravobraniteljice IV. ULAZAK I IZLAZAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 49. Člankom 49. stavkom 1. Nacrta propisano je da Vlada RH može odlukom odrediti da državljani pojedinih država mogu ulaziti i izlaziti iz Republike Hrvatske i s valjanom osobnom iskaznicom, odnosno drugom ispravom kojom se dokazuje identitet i državljanstvo, ako ispunjavaju uvjete iz članka 48. stavka 1. ZOS-a. Međutim, odredbom članka 48. stavka 1. Nacrta nisu propisani uvjeti koje moraju ispunjavati državljani trećih zemalja, nego iznimke od pravila za državljane tih zemalja koji ne ispunjavaju uvjete za ulazak propisane Zakonikom o schengenskim granicama. Slijedom navedenog, predlažemo preformulirati odredbu članka 49. stavka 1. Nacrta. Prihvaćen Radi se po pozivanju na pogrešni članak, te je članak 49. stavak 1. izmjenjen na način da se poziva na ispunjavanje uvjeta iz članak 47. prijedloga Zakona.
30 Centar za mirovne studije IV. ULAZAK I IZLAZAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 50. U članku 50. u stavku 1. treba dodati riječi "uz saslušanje državljanina treće zemlje". Stavak 2. istog članka treba brisati. Nije prihvaćen Zakonik o schengenskim granicama propisuje posebni upravni postupak za državljane trećih zemalja koji se ne nalaze na teritoriju Republike Hrvatske a pristupili su graničnoj kontroli na graničom prijelazu u namjeri ulaska u Republiku Hrvatskoj. Npr. u slučaju odbijanja ulaska rješenje o odbijanju ulaska izdaje se na propisanom obrascu, rješenje ne odgađa izvršenje.
31 Centar za mirovne studije IV. ULAZAK I IZLAZAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 50. Iza stavka 2. članka 50. Prijedloga Zakona o strancima treba dodati stavak koji glasi: “Rješenje iz stavka 1. ovog članka ne može se donijeti ukoliko je stranac izrazio namjeru traženja azila.” Obrazloženje: Potrebno je institut odbijanja ulaska državljana treće zemlje uskladiti s Zakonikom o schengenskim granicama. Naime, članak 14. st. 1. Zakonika o schengenskim granicama predviđa da se primjenom odredbi o odbijanju ulaska ne smije dovesti u pitanje primjena posebnih odredbi o pravu na azil i na međunarodnu zaštitu ili na izdavanje viza za dugotrajni boravak. Smatramo da je izuzetno bitno da je ova iznimka jasno propisana Zakonom o strancima kako osobe, za koje međunarodno izbjegličko i humanitarno pravo te EU pravo propisuje dužnost razmatranja njihovih zahtjeva za međunarodnu zaštitu te druge oblike zaštite, ne bi bile uskraćene mogućnosti zatražiti takvu zaštitu. Bez takvog jamstva, zaštita od refoulementa postaje neefikasna. Nije prihvaćen Članak 14. stavak 1. Zakonika o schengenskim granicama nije potrebno ugrađivati u Zakon o strancima, jer se uredbe EU izravno primjenjujuje i ne smiju se ugrađivati u nacionalno zakonodavstvo država članica EU, osim ako se radi o odredbi koju je potrebno dodatno razrađivati propisom Osim toga, člankom 33. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti je propisano da državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva može izraziti namjeru prilikom obavljanja granične kontrole na graničnom prijelazu.
32 Centar za mirovne studije IV. ULAZAK I IZLAZAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 50. Članak 50. stavak 1. Prijedloga Zakona o strancima treba mijenjati tako da se između riječi “donosi” i riječi “rješenje” umetne riječ “obrazloženo”. Obrazloženje: Čl. 14. st. 2. Zakonika o schengenskim granicama propisuje da odluka kojom se odbija ulazak mora biti obrazložena uz precizno navođenje razloga odbijanja. Nije prihvaćen Zakonik o schengenskim granicama propisuje posebni upravni postupak za državljane trećih zemalja koji se ne nalaze na teritoriju Republike Hrvatske a pristupili su graničnoj kontroli na graničom prijelazu u namjeri ulaska u Republiku Hrvatskoj. Tako se u slučaju odbijanja ulaska rješenje o odbijanju ulaska izdaje na propisanom obrascu, koji sadrži rubriku obrazloženje.
33 Hrvatski pravni centar IV. ULAZAK I IZLAZAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 50. U članku 50. na kraju stavka 4. dodati novu rečenicu: „Zadržavanje stranca na graničnom prijelazu do 8 dana moguće je samo ako su osigurani prikladni uvjeti smještaja.“ Obrazloženje: Odredba članka 50. stavka 4. otvara pitanje gdje će boraviti stranac koji čeka 8 dana na odlazak s graničnog prijelaza to jest jesu li osigurani uvjeti za boravak ljudi na graničnim prijelazima. Prema saznanjima Hrvatskog pravnog centra adekvatni uvjeti smještaja ne postoje na svim graničnim prijelazima, primjerice u zračnim lukama, pa predlažemo izmjenu navedenog članka. Nije prihvaćen Tehnički uvjeti za boravak na graničnom prijelazu državljana trećih zemalja kojima je odbijen ulazak propisani su Pravilnikom o postupanju prema državljanima trećih zemalja (NN 60/2018). Ukoliko na zračnoj luci nisu ispunjeni tehnički uvjeti, državljanin treće zemlje kojem je odbijen ulazak ne može boraviti u zračnoj luci 8 dana.
34 Hrvatski pravni centar IV. ULAZAK I IZLAZAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 50. U članku 50. u stavku 1. briše se točka na kraju rečenice i dodaju se riječi "uz saslušanje državljanina treće zemlje". Briše se stavak 2. “Rješenje iz stavka 1. ovog članka donosi se bez saslušanja državljanina treće zemlje, osim ako se radi o maloljetniku bez pratnje.“ Obrazloženje: U članku 50. stavku 1. nije predviđeno provođenje saslušanja državljana treće zemlje, što u slučajevima u kojima državljanin treće zemlje želi zatražiti međunarodnu zaštitu, može onemogućiti pristup sustavu azila. Kada se radi o osobama koje trebaju zaštitu, mogućnost pristupa sustavu azila direktno je povezana s mogućnošću ulaska na teritorij države, kako bi osoba onda mogla i izraziti namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu. S obzirom na načelo utvrđivanja materijalne istine u upravnom postupku potrebno je utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari (članak 8. Zakona o općem upravnom postupku NN 47/09). Stoga, saslušanje državljana treće zemlje omogućava utvrđivanje pravog stanja stvari i time osigurava ostvarivanje prava na pristup sustavu azila. Nije prihvaćen Zakonik o schengenskim granicama propisuje posebni upravni postupak za državljane trećih zemalja koji se ne nalaze na teritoriju Republike Hrvatske a pristupili su graničnoj kontroli na graničom prijelazu u namjeri ulaska u Republiku Hrvatskoj. Npr. u slučaju odbijanja ulaska rješenje o odbijanju ulaska izdaje se na propisanom obrascu, rješenje ne odgađa izvršenje.
35 Pravobranitelj za djecu RH IV. ULAZAK I IZLAZAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 50. Odredbom članka 50. propisuje se donošenje rješenja o odbijanju ulaska u RH državljaninu treće zemlje koji ne ispunjava uvjete za ulazak propisane Zakonikom o schengenskim granicama te se propisuje da nije dopuštena žalba protiv rješenja o odbijanju ulaska, ali se može pokrenuti upravni spor. Predlažemo u ovom članku predvidjeti iznimku ove odredbe u odnosu na djecu kako bi se djeci omogućilo pravo na žalbu koja odgađa izvršenje odluke. Primjećujemo da se kroz više odredbi Prijedloga zakona propisuje nemogućnost podnošenja žalbe uz mogućnost pokretanja upravnog spora. Smatramo potrebnim predvidjeti iznimku u takvim odredbama u odnosu na djecu zbog razloga zaštite najboljeg djetetova interesa i u takvim slučajevima omogućiti djeci pravo na žalbu uz odgodu izvršenja odluke. Nije prihvaćen Nije u skladu sa Zakonikom o schengenskim granicama propisivati ovakvu mogućnost budući da se radi o strancima koji ne ispunjavaju uvjete za ulazak i još nisu niti ušli u RH.
36 PGP Sisak IV. ULAZAK I IZLAZAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 50. U čl. 50.st.2., predlažemo dodati nadopunu stavka na način da se rješenje mora donijeti uz saslušanje državljanina treće zemlje, davanjem izjave na zapisnik. Nije prihvaćen Zakonik o schengenskim granicama propisuje posebni upravni postupak za državljane trećih zemalja koji se ne nalaze na teritoriju Republike Hrvatske a pristupili su graničnoj kontroli na graničom prijelazu u namjeri ulaska u Republiku Hrvatskoj. Npr. u slučaju odbijanja ulaska rješenje o odbijanju ulaska izdaje se na propisanom obrascu, rješenje ne odgađa izvršenje.
37 Centar za mirovne studije IV. ULAZAK I IZLAZAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 52. Članak 52. treba nadopuniti na način da se nedvosmisleno odredi kako tranzit unutar državnog teritorija ne ulazi u navedene obveze, s obzirom na to da prijevoznici nemaju ovlasti tražiti putnike dokumente za unutar granične relacije. Dodatno, zahtijevanje putnih isprava od stranih putnika u takvoj situaciji nužno bi se temeljilo na rasnoj, etničkoj ili vjerskoj profilaciji putnika, što predstavlja diskriminatornu praksu. Nije prihvaćen Odredbe Zakona o strancima o odgovornosti prijevoznika su u potpunosti usklađene s Direktivom o odgovornosti prijevoznika (Direktiva Vijeća 2001/51/EZ od 28. lipnja 2001, kojom se dopunjuju odredbe članka 26. Konvencije o primjeni Sporazuma iz Schengena od 14. lipnja 1985.).
38 HGK IV. ULAZAK I IZLAZAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 52. U nastavku iznosimo izdvojeno mišljenje članice iz Županijske komore Sisak: prijevoznici nemaju javne ovlasti i ne mogu od putnika zahtijevati predočenje osobnih dokumenata i putnih isprava prilikom ulaska u autobus na način da su im putnici takve isprave dužni predočiti. Vozno osoblje može zatražiti od putnika na uvid navedene isprave, no ukoliko ih putnik ne želi predočiti prijevoznik nije u mogućnosti utvrditi ima li isti valjane osobne dokumente. Radnici prijevozničkih poduzeća nisu osposobljeni za procjenjivanje valjanosti osobnih dokumenata i putnih isprava, a nemaju niti odgovarajuću softversku podršku i uvid u evidencije koju imaju državni službenici (djelatnici MUP-a i carinske uprave). Također, vozno osoblje nije u mogućnosti utvrditi je li određeni putnik kojega prevozi državljanin treće države ili države članice EU. Nije prihvaćen Vidi odgovor pod 37
39 Autotrans d.d. IV. ULAZAK I IZLAZAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 52. Predlažemo da se odredbe članka 52. prijedloga Zakona o strancima u cijelosti brišu. Vozno osoblje prijevoznika nema javne ovlasti niti može od putnika zahtijevati predočenje osobnih dokumenata i putnih isprava prilikom ulaska u autobus, niti su im putnici iste dužni predočiti. Kontrola putnih isprava od strane privatnih zaposlenika, a ne javnih službenika, ne može biti u istom opsegu i intenzitetu kao kod graničnih kontrola. Isto tako, naše vozno osoblje nije, niti može biti, adekvatno educirano za provjeru vjerodostojnosti i valjanosti putnih isprava. Prijevoznici bi na ovakav način morali provoditi ocjene i donositi mjere koje su po svojoj naravi u nadležnosti graničnih ili policijskih tijela, bez obzira što nisu dovoljno stručni niti raspolažu sredstvima za provođenje istih. Eventualno moguća odgovornost prijevoznika može opstati samo ukoliko se dokaže da isti u okviru svoje djelatnosti namjerno pomaže državljanima trećih zemalja da nezakonito uđu na državno područje. Nije prihvaćen Vidi odgovor pod 37
40 Ured pučke pravobraniteljice IV. ULAZAK I IZLAZAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 52. Prema odredbi članka 52. stavka 2. Nacrta, ako je državljaninu treće zemlje odbijen ulazak, prijevoznik koji ga je dovezao dužan ga je bez odgađanja i na svoj trošak odvesti s graničnog prijelaza ili iz Republike Hrvatske, a ukoliko to nije moguće, prijevoznik je dužan na vlastiti trošak pronaći drugi način prijevoza ili ako drugi način prijevoza nije odmah moguć, preuzeti troškove koji nastanu prilikom boravka i povratka državljanina treće zemlje. Predmetna odredba upućuje na to da prijevoznici snose apsolutnu odgovornost za prijevoz državljanina treće zemlje kojemu je odbijen ulazak u RH. Pri tome nije razvidno na koji način bi npr. vozači zaposleni u privatnim tvrtkama mogli utvrditi da li putnici iz trećih zemalja imaju valjane putne isprave, imajući u vidu da isti nemaju policijske ovlasti legitimiranja putnika. Stoga, predmetnu odredbu predlažemo brisati. Nije prihvaćen Vidi odgovor pod 37
41 ČAZMATRANS - NOVA d.o.o. IV. ULAZAK I IZLAZAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 52. Prijevoznici nisu poduzeća s javnim ovlastima niti vozno osoblje ima javne ovlasti u smislu da može od putnika zahtijevati predočenje osobnih dokumenata i putnih isprava prilikom ulaska u autobus i da su im putnici takve isprave dužni predočiti. Vozno osoblje može zatražiti od putnika na uvid navedene isprave, no ukoliko ih putnik ne želi predočiti prijevoznik nije u mogućnosti utvrditi da li isti ima valjane osobne dokumente. Radnici prijevozničkih poduzeća nisu niti osposobljeni za procjenjivanje valjanosti osobnih dokumenata i putnih isprava, a nemaju niti odgovarajuću softversku podršku i uvid u evidencije koju imaju državni službenici (djelatnici MUP-a i Carine). Vozno osoblje nije u mogućnosti utvrditi da li je neki putnik kojeg prevozi državljanin treće države ili države članice EU osim ako se od njih očekuje da to procjene po fizičkom izgledu. Iz gore navedenih razloga tražimo izmjenu ovog članka. Nije prihvaćen Vidi odgovor pod 37
42 Autotransport Karlovac d.d. IV. ULAZAK I IZLAZAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 52. Prijevoznici nisu poduzeća s javnim ovlastima niti vozno osoblje ima javne ovlasti u smislu da može od putnika zahtijevati predočenje osobnih dokumenata i putnih isprava prilikom ulaska u autobus i da su im putnici takve isprave dužni predočiti. Vozno osoblje može zatražiti od putnika na uvid navedene isprave, no ukoliko ih putnik ne želi predočiti prijevoznik nije u mogućnosti utvrditi da li isti ima valjane osobne dokumente. Radnici prijevozničkih poduzeća nisu niti osposobljeni za procjenjivanje valjanosti osobnih dokumenata i putnih isprava, a nemaju niti odgovarajuću softversku podršku i uvid u evidencije koju imaju državni službenici (djelatnici MUP-a i Carine). Vozno osoblje nije u mogućnosti utvrditi da li je neki putnik kojeg prevozi državljanin treće države ili države članice EU osim ako se od njih očekuje da to procjene po fizičkom izgledu. Iz gore navedenih razloga tražimo izmjenu ovog članka. Nije prihvaćen Vidi odgovor pod 37
43 AUTOTRANSPORT D.D. IV. ULAZAK I IZLAZAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 52. Prijevoznici nisu poduzeća s javnim ovlastima niti vozno osoblje ima javne ovlasti u smislu da može od putnika zahtijevati predočenje osobnih dokumenata i putnih isprava prilikom ulaska u autobus i da su im putnici takve isprave dužni predočiti. Vozno osoblje može zatražiti od putnika na uvid navedene isprave, no ukoliko ih putnik ne želi predočiti prijevoznik nije u mogućnosti utvrditi da li isti ima valjane osobne dokumente. Radnici prijevozničkih poduzeća nisu niti osposobljeni za procjenjivanje valjanosti osobnih dokumenata i putnih isprava, a nemaju niti odgovarajuću softversku podršku i uvid u evidencije koju imaju državni službenici (djelatnici MUP-a i Carine). Vozno osoblje nije u mogućnosti utvrditi da li je neki putnik kojeg prevozi državljanin treće države ili države članice EU osim ako se od njih očekuje da to procjene po fizičkom izgledu. Iz gore navedenih razloga tražimo izmjenu ovog članka. Nije prihvaćen Vidi odgovor pod 37
44 Čazmatrans d.o.o. IV. ULAZAK I IZLAZAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 52. Prijevoznici nisu poduzeća s javnim ovlastima niti vozno osoblje ima javne ovlasti u smislu da može od putnika zahtijevati predočenje osobnih dokumenata i putnih isprava prilikom ulaska u autobus i da su im putnici takve isprave dužni predočiti. Vozno osoblje može zatražiti od putnika na uvid navedene isprave, no ukoliko ih putnik ne želi predočiti prijevoznik nije u mogućnosti utvrditi da li isti ima valjane osobne dokumente. Radnici prijevozničkih poduzeća nisu niti osposobljeni za procjenjivanje valjanosti osobnih dokumenata i putnih isprava, a nemaju niti odgovarajuću softversku podršku i uvid u evidencije koju imaju državni službenici (djelatnici MUP-a i Carine). Vozno osoblje nije u mogućnosti utvrditi da li je neki putnik kojeg prevozi državljanin treće države ili države članice EU osim ako se od njih očekuje da to procjene po fizičkom izgledu. Iz gore navedenih razloga tražimo izmjenu ovog članka. Nije prihvaćen Vidi odgovor pod 37
45 Čazmatrans Vukovar d.o.o. IV. ULAZAK I IZLAZAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 52. Prijevoznici nisu poduzeća s javnim ovlastima niti vozno osoblje ima javne ovlasti u smislu da može od putnika zahtijevati predočenje osobnih dokumenata i putnih isprava prilikom ulaska u autobus i da su im putnici takve isprave dužni predočiti. Vozno osoblje može zatražiti od putnika na uvid navedene isprave, no ukoliko ih putnik ne želi predočiti prijevoznik nije u mogućnosti utvrditi da li isti ima valjane osobne dokumente. Radnici prijevozničkih poduzeća nisu niti osposobljeni za procjenjivanje valjanosti osobnih dokumenata i putnih isprava, a nemaju niti odgovarajuću softversku podršku i uvid u evidencije koju imaju državni službenici (djelatnici MUP-a i Carine). Vozno osoblje nije u mogućnosti utvrditi da li je neki putnik kojeg prevozi državljanin treće države ili države članice EU osim ako se od njih očekuje da to procjene po fizičkom izgledu. Iz gore navedenih razloga tražimo izmjenu ovog članka. Nije prihvaćen Vidi odgovor pod 37
46 ČAZMATRANS DALMACIJA PUTNIČKA AGENCIJA D.O.O. IV. ULAZAK I IZLAZAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 52. Prijevoznici nisu poduzeća s javnim ovlastima niti vozno osoblje ima javne ovlasti u smislu da može od putnika zahtijevati predočenje osobnih dokumenata i putnih isprava prilikom ulaska u autobus i da su im putnici takve isprave dužni predočiti. Vozno osoblje može zatražiti od putnika na uvid navedene isprave, no ukoliko ih putnik ne želi predočiti prijevoznik nije u mogućnosti utvrditi da li isti ima valjane osobne dokumente. Radnici prijevozničkih poduzeća nisu niti osposobljeni za procjenjivanje valjanosti osobnih dokumenata i putnih isprava, a nemaju niti odgovarajuću softversku podršku i uvid u evidencije koju imaju državni službenici (djelatnici MUP-a i Carine). Vozno osoblje nije u mogućnosti utvrditi da li je neki putnik kojeg prevozi državljanin treće države ili države članice EU osim ako se od njih očekuje da to procjene po fizičkom izgledu. Iz gore navedenih razloga tražimo izmjenu ovog članka. Nije prihvaćen Vidi odgovor pod 37
47 Čazmatrans Promet d.o.o. IV. ULAZAK I IZLAZAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 52. Prijevoznici nisu poduzeća s javnim ovlastima niti vozno osoblje ima javne ovlasti u smislu da može od putnika zahtijevati predočenje osobnih dokumenata i putnih isprava prilikom ulaska u autobus i da su im putnici takve isprave dužni predočiti. Vozno osoblje može zatražiti od putnika na uvid navedene isprave, no ukoliko ih putnik ne želi predočiti prijevoznik nije u mogućnosti utvrditi da li isti ima valjane osobne dokumente. Radnici prijevozničkih poduzeća nisu niti osposobljeni za procjenjivanje valjanosti osobnih dokumenata i putnih isprava, a nemaju niti odgovarajuću softversku podršku i uvid u evidencije koju imaju državni službenici (djelatnici MUP-a i Carine). Vozno osoblje nije u mogućnosti utvrditi da li je neki putnik kojeg prevozi državljanin treće države ili države članice EU osim ako se od njih očekuje da to procjene po fizičkom izgledu. Iz gore navedenih razloga tražimo izmjenu ovog članka. Nije prihvaćen Vidi odgovor pod 37
48 Centar za mirovne studije IV. ULAZAK I IZLAZAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 53. Članak 53. stavak 2. crtica 3. treba se mijenjati na način da se iza riječi “osiguranje povratka” dodaje točka i rečenica: “Pomaganjem iz humanitarnih razloga smatra se pomaganje koje ne rezultira nikakvom materijalnom i financijskom koristi za pomagača, nego je vođeno moralnim i humanitarnim principom u situacijama nužne pomoći za zaštitu života ili integriteta osobe koja nezakonito prelazi granicu ili nezakonito boravi na teritoriju Republike Hrvatske.” Obrazloženje: Nužno je klasificirati, definirati i jasno odvojiti krijumčarenje od pomaganja iz humanitarnih razloga. Kako se osiguralo izbjegavanje kriminalizacije aktivnosti iz Čl. 53. st. 3. koje su usmjerene ka pomaganju osobi ili osobama u nevolji bez ikakvog osobnog interesa, nužno je u iznimkama u prijedlogu jasno definirati što Zakon smatra pomaganjem iz humanitarnih razloga. Nije prihvaćen Isključenje od odgovornosti za prekršaj pomaganja iz humanitarnih razloga već je sadržano u članku 53. Zakona o strancima na odgovarajući način koji omogućuje građanima da pomognu državljaninu treće zemlja vođeni moralnim i humanim principima, a koja odredba onemogućuje zlouporabe kojima je stvarni cilj omogućavanje nezakonite migracije i sprječavanje povratka. Također, navedene odredba je potpuno u skladu s preporukama Agencije za temeljna prava.
49 Centar za mirovne studije IV. ULAZAK I IZLAZAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 53. U članku 53. stavku 2. crtica 2. nedovoljno jasno je određeno unutar kojih “posebnih propisa” je regulirano “pomaganje u nezakonitom prelasku državne granice radi spašavanja života, sprječavanja ozljeđivanja, pružanja hitne medicinske pomoći i pružanja humanitarne pomoći”, te treba ovu točku mijenjati na način da se narativno putem ovog Zakona isto specificira. Prihvaćen U članku 53. dodaje se stavak 3. koji glasi: „Posebnim propisima iz stavka 2. podstavka 2. ovoga članka smatraju se: Zakon o humanitarnoj pomoći (NN 102/15), Međunarodna konvencija o traganju i spašavanju na moru iz 1979., ICAO konvencije, Zakon o zračnom prometu (NN 69/09), Uredba o uvjetima i načinu obavljanja potrage i spašavanje zrakoplova (NN 129/11).
50 Centar za mirovne studije IV. ULAZAK I IZLAZAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 53. Ostaje nepoznato na koji je način osoba koja pomaže ovlaštena ili dužna utvrditi je li osoba kojoj pomaže „u nezakonitom prelasku državne granice, u tranzitu preko državnog područja ako je državljanin treće zemlje nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku te u nezakonitom boravku“. Imajući u vidu da civil nije ovlašten zatražiti osobne dokumente od drugog civila, ova je odredba pravno neutemeljena i činjenično neostvariva. Nije prihvaćen Članak 53. i članak 246. stavak 5. u potpunosti su usklađeni s Direktivom Vijeća 2002/90/EZ od 28. studenoga 2002. kojom se definira pomaganje neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka (SL L 328, 5. 12. 2002.) te Okvirnom odlukom Vijeća 2002/946/PUP od 28. studenoga 2002. o jačanju kaznenog okvira u cilju sprečavanja omogućivanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka (SL L 328, 5. 12. 2002.). Također, Direktiva o povratku 2008/115/EZ ne omogućava tzv. „sive zone“ i svaki državljanin treće zemlje kojem nije odobren ulazak, bez obzira na okolnosti ulaska, nezakonito boravi dok mu se odobri zakoniti boravak.
51 Centar za mirovne studije IV. ULAZAK I IZLAZAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 53. Članak 53. stavak 1. treba mijenjati na način da se brišu riječi „i pokušaj pomaganja“. Obrazloženje: Predviđeno kažnjavanje za pokušaj pomaganja predstavlja iznimno represivnu i neopravdanu mjeru. Vijeće je donošenjem Direktive 2002/90/EZ ciljalo "...borbu protiv nezakonite imigracije, nezakonitog zapošljavanja, trgovine ljudima i spolnog izrabljivanja djece" i sankcioniranje pokušaja u smislu iste se odnosi prvenstveno na ova gore navedena kaznena djela. Ona govori o preciznom definiranju povreda o kojima je riječ i slučajeva za izuzeće i poziva se na Okvirnu odluku Vijeća 2002/946/PUP u kojoj pak u članku 6. piše da se ona primjenjuje "bez utjecaja na zaštitu izbjeglica i tražitelja azila u skladu s međunarodnim pravom koje se odnosi na izbjeglice ili drugim međunarodnim instrumentima u području zaštite ljudskih prava, a posebno na poštovanje međunarodnih obveza od strane država članica u skladu s odredbama članaka 31. i 33. Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951., izmijenjene i dopunjene Protokolom iz New Yorka iz 1967." (2002/946/PUP). Navedeno upućuje na opasnost da se uskraćivanjem davanja statusa izbjeglice izbjegnu obveze na koje je RH obvezana pa se time automatski i omogućava kriminalizacija istih, podvođenjem pod "ilegalne migrante" na koje se ne primjenjuje međunarodna zaštita, a onda i na volontere, organizacija koje im pomažu i sl. Osim toga, tom odredbom stavlja se na teret osobama koje su voljne pomoći procjenu hoće li osoba uopće uspjeti preći granicu i ima li osnova za zatražiti međunarodnu zaštitu, što je predstavlja neopravdan teret procjene koju ti ljudi ne mogu i zakonski ne smiju vršiti. Nije prihvaćen Članak 53. i članak 246. stavak 5. su u potpunosti usklađeni s Direktivom Vijeća 2002/90/EZ od 28. studenoga 2002. kojom se definira pomaganje neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka (SL L 328, 5. 12. 2002.) te Okvirnom odlukom Vijeća 2002/946/PUP od 28. studenoga 2002.o jačanju kaznenog okvira u cilju sprečavanja omogućivanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka (SL L 328, 5. 12. 2002.). Također, Direktiva o povratku 2008/115/EZ ne omogućava tzv. „sive zone“ i svaki državljanin treće zemlje kojem nije odobren ulazak, bez obzira na okolnosti ulaska, nezakonito boravi dok mu se odobri zakoniti boravak.
52 Ured pučke pravobraniteljice IV. ULAZAK I IZLAZAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 53. Odredbom članka 53. Nacrta propisuje se zabrana pomaganja i pokušaja pomaganja državljaninu treće zemlje u nezakonitom prelasku državne granice, u tranzitu preko državnog područja ako je državljanin treće zemlje nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku te u nezakonitom boravku. U smislu iste odredbe ne smatra se pomaganjem, između ostalog, nezakoniti boravak iz humanitarnih razloga i bez namjere sprječavanja ili odgađanja poduzimanja mjera za osiguranje povratka. Mišljenja smo da je termin „nezakoniti“ boravak iz humanitarnih razloga protivan intenciji ZOS- a, budući da se, kada to nalažu ozbiljni humanitarni razlozi, ulazak i boravak na teritoriju RH može odobriti i državljanima trećih zemalja koji ne ispunjavaju uvjete propisane Zakonikom o schengenskim granicama. Naime, nameće se pitanje može li ulazak u RH biti nezakonit ukoliko državljanin treće zemlje bježi od npr. humanitarne katastrofe. Nije prihvaćen Članak 53. i članak 246. stavak 5. su u potpunosti usklađeni s Direktivom Vijeća 2002/90/EZ od 28. studenoga 2002. kojom se definira pomaganje neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka (SL L 328, 5. 12. 2002.) te Okvirnom odlukom Vijeća 2002/946/PUP od 28. studenoga 2002.o jačanju kaznenog okvira u cilju sprečavanja omogućivanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka (SL L 328, 5. 12. 2002.). Također, Direktiva o povratku 2008/115/EZ ne dozvoljava tzv. „sive zone“ i svaki državljanin treće zemlje kojem nije odobren ulazak, bez obzira na okolnosti ulaska, nezakonito boravi dok mu se odobri zakoniti boravak.
53 Pravobranitelj za djecu RH V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 55. Odredbom članka 55. propisuje se da je kratkotrajni boravak državljanina treće zemlje određen člankom 6. Zakonika o schengenskim granicama. Mišljenja smo da se u zakonskim odredbama ne bi trebalo pozivati na drugi propis, već da se u samom tekstu Prijedloga zakona treba precizirati vremensko trajanje kratkotrajnog boravka, koje bi bilo u skladu s međunarodnim dokumentima. Stoga odredbu predlažemo ispraviti. Nije prihvaćen Pojam kratkotrajnog boravka je utvrđen člankom 6. Zakonika o schengenskim granicama. Radi se o vrlo opsežnom i složenom članku, te ispuštanjem bilo koje pojedinosti iz navedenog članka, definicija kratkotrajnog boravka ne bi bila potpuna. Također, uredbe EU se u pravilu ne prenose u nacionalno zakonodavstvo, a pozivanje na drugi propis nije u suprotnosti s pravilima nomotehnike.
54 Pravobranitelj za djecu RH V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 56. U odnosu na predloženi članak 56. stavak 1. točku 3. kojom se propisuje otkaz kratkotrajnog boravka državljaninu treće zemlje koji ne posjeduje sredstva za uzdržavanje za vrijeme boravka u RH i za povratak u državu iz koje je došao ili za putovanje u treću zemlju, potrebno je predvidjeti iznimku za djecu i osobe koje o njima skrbe kako ne bi došlo do situacije odvajanja djeteta od roditelja protiv njihove volje. Naime, u slučaju primjene predložene odredbe postoji opasnost da bi moglo doći do grube diskriminacije djeteta u slučaju da se djetetu otkaže boravak uz roditelja koji zakonito boravi na području Republike Hrvatske (ili obrnuto) zbog nedostatka materijalnih sredstava. Posredno, takva odredba bi onu djecu i roditelje koji nemaju prihod i/ili su slabijeg imovinskog stanja stavljalo u diskriminirajući položaj u odnosu na djecu i roditelje koji takvih materijalnih problema nemaju, a sve u odnosu na mogućnosti izvršavanja prava i obveza koje proizlaze iz sadržaja roditeljske skrbi. Nije prihvaćen Člankom 6. Zakonika o schengenskim granicama je propisano da je jedan od osnovnih uvjeta za kratkotrajni boravak posjedovanje dovoljno sredstava za uzdržavanje, a otkaz boravka nije sankcija, nego odluka o statusu stranca koja se donosi zbog neispunjavanje osnovnih uvjeta za zakoniti boravak.
55 Ured pučke pravobraniteljice V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 57. Odredbom čl. 57. st. 4. Nacrta propisuje se da zahtjev za reguliranje privremenog boravka u druge svrhe državljanin treće zemlje može podnijeti nakon isteka roka od šest mjeseci od isteka važenja privremenog boravka koji je bio odobren u druge svrhe. Na ovaj se način dovodi do prekida kontinuiteta privremenog boravka koji je neophodan za odobravanje dugotrajnog boravišta ili stalnog boravka. U vezi dugotrajnog boravišta ZOS predviđa uvjet od neprekidno pet godina odobrenog privremenog boravka, a za stalni boravak državljaninu treće zemlje koji do dana podnošenja zahtjeva ima neprekidno tri godine odobren privremeni boravak, a u statusu izbjeglice je bio najmanje deset godina, što se dokazuje potvrdom tijela državne uprave nadležnog za stambeno zbrinjavanje. Ujedno je ova odredba suprotna s odredbom iz čl.62 st.1. gdje se propisuje da „zahtjev za produženje odobrenja privremenog boravka podnosi se najkasnije 60 dana prije isteka roka važećeg odobrenja za privremeni boravak, u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje“. Nije prihvaćen Privremeni boravak u druge svrhe državljninu treće zemlje se odobrava ako isti ne želi boraviti u neke od drugih propisanih svrha Prijedlogom Zakona, ali zbog nekih drugih razloga želi boraviti duže od 90 dana u Republici Hrvatskoj. Primjerice, kategorija osoba koja dolazi na ljetovanje, liječenje pohađanje tečaja itd. Kao dokaz za isto služi primjerice: ugovor o boravku u kampovima, dokaz o uplaćenom liječenju u Republici Hrvatskoj, ili plaćenom tečaju učenja hrvatskog jezika. Posebno ukazujemo da svaka država članica ima pravo sukladno nacionalnom zakonodavstvu propisivati svrhe boravka. Ograničenje u pogledu produženja takvog boravka je onemogućavanje zluoporabe instituta privremenog boravka odobrenog u druge svrhe. Dakle, izričito je propisano da se zahtjev za produženjem podnosi nakon 6 mjeseci od isteka važenja privremenog boravka koji je bio odobren u druge svrhe. Slijedom navedenog, isto nije u koliziji s odredbom članka 62. stavak 1. Prijedloga Zakona. Jednako tako napominjemo, da državljanin treće zemlje, nakon isteka privremenog boravka kao i tijekom njegovog važenja može sukladno odredbama Zakona o strancima, mijenjati svrhu svog boravka u Republici Hrvatskoj, ako ispunjava uvjete za odobrenje istog, sukladno uvjetima propisanim ovim Prijedlogom Zakona.
56 HGK V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 57. U nastavku iznosimo izdvojeno mišljenje članice iz Udruženja poljoprivrede HGK: predlaže se propisati kako je sezonskog radnika za rad do 90 dana, državljanina treće zemlje, poslodavac obvezan prijaviti samo nadležnoj policijskoj upravi ili, po uzoru na turistički sektor, razviti aplikaciju sličnu „eVisitor-u“ putem koje bi poslodavci mogli prijaviti sezonske radnike. Nije prihvaćen Državljanin treće zemlje koji dolazi u Republiku Hrvatsku kao sezonski radnik mora imati uredno izdanu dozvolu za boravak i rad u skladu s Direktivom 2014/36/EU, te su dužni prijaviti svoje boravište, a sustav e-visitor se odnosi isključivo na prijavu kratkotrajnog boravka. Međutim ukazujemo da je Prijedlogom Zakona člankom 169. navedena kategorija osoba kojoj je odobrena dozvola za boravak i rad do 90 dana izuzeta ishođenja izrade biometrijske dozvole boravka.
57 Ivan Zidarević V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 57. Držim da bi članak 57. stavak 6. (životnom partnerstvo) trebalo spojiti sa stavkom 1. (spajanje obitelji). Organski Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola (NN 92/14, 98/19) u članku 2. navodi sledeće: "Životno partnerstvo je zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola sklopljena pred nadležnim tijelom u skladu s odredbama ovoga Zakona." Kao stranac u Republici Hrvatskoj, sa odobrenim privremenim boravkom na osnovu spajanja obitelji, sklopljenim životnim partnerstvom, smatram da se odvajanjem stavka 1. i stavka 6. dovodi u diskriminaciju sve one koji jesu u obiteljskoj zajednici osoba istog pola ali po ovome ne bivaju pod kategorijom spajanja obitelji. Na ovaj način krše se i Zakon o ravnopravnosti spolova te Zakon o suzbijanju diskriminacije. U presudi Schalk i Kopf protiv Austrije (2010.) ESLJP je prvi put priznao da stabilne veze kohabitacije istospolnih parova potpadaju pod pojam ”obiteljskog života” u smislu članka 8. Konvencije. To je otvorilo mogućnost da se sudskim pravorijekom utvrdi kako su istospolni parovi diskriminirani po spolu u svom pravu na poštovanje osobnog i obiteljskog života (članak 14. u vezi s člankom 8. Konvencije). Nije prihvaćen Privremeni boravak u svrhu životnog partnerstva uz ispunjenja uvjeta za boravak (izuzev dokazivanja sredstava za uzdržavanje) može se odobriti državljaninu treće zemlje koji je u životnom ili neformalnom životnom partnerstvu s hrvatskim državljaninom, državljaninom treće zemlje koji ima odobreno dugotrajno boravište, stalni ili privremeni boravak ili kojem je odobren azil ili supsidijarna zaštita sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita. U svezi ostvarivanja obiteljskog prava koji proizlaze iz odobrenog privremenog boravka u svrhu životnog partnerstva napominjemo, da se na njih primjenjuju članci 69. i 71. Prijedloga Zakona; odnosno imaju pravo ako ispunjavaju uvjete na autonomni boravak kao pravo na rad bez potrebe ishođenja dozvole za boravak i rad odnosno potvrde o prijavi rada, na obrazovanje, usavršavanje, samozapopšljavanje. Sliljedom navedenog, ne dolazi do kršenja Zakona o ravnopravnosti spolova kao i Zakona o diskrimanicji.
58 Ivan Zidarević V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 58. Članak 58. u stavak 3., tački 1., treba dodati tačku 2. Organski Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola (NN 92/14, 98/19) u članku 2. navodi sledeće: "Životno partnerstvo je zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola sklopljena pred nadležnim tijelom u skladu s odredbama ovoga Zakona." Kao stranac u Republici Hrvatskoj, sa odobrenim privremenim boravkom na osnovu spajanja obitelji, sklopljenim životnim partnerstvom, smatram da se odvajanjem tačke 1. ("je član uže obitelji hrvatskog državljanina") i tačke 2. ("je životni ili neformalni životni partner hrvatskog državljanina") dovodi u diskriminaciju sve one koji jesu u obiteljskoj zajednici osoba istog pola ali po ovome ne bivaju pod kategorijom uže obitelji hrvatskog državljanina. Na ovaj način krše se i Zakon o ravnopravnosti spolova te Zakon o suzbijanju diskriminacije. U presudi Schalk i Kopf protiv Austrije (2010.) ESLJP je prvi put priznao da stabilne veze kohabitacije istospolnih parova potpadaju pod pojam ”obiteljskog života” u smislu članka 8. Konvencije. To je otvorilo mogućnost da se sudskim pravorijekom utvrdi kako su istospolni parovi diskriminirani po spolu u svom pravu na poštovanje osobnog i obiteljskog života (članak 14. u vezi s člankom 8. Konvencije). Napominjem, na mojoj osobnoj iskaznici za strance piše da sam Član obitelji hrvatskog državljanina! Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
59 Centar za mirovne studije V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 59. Članak 59. treba se nadopuniti stavkom koji propisuje: "Osoba koja ispunjava uvjete iz članka 79. ovog Zakona ne treba ispunjavati uvjete iz točaka 2., 3., 4. i 5. stavka 1. ovog članka." Obrazloženje: Osoba koja zahtijeva odobrenje privremenog boravka iz humanitarnih razloga u većini slučajeva je onemogućena pribaviti potvrdu o nekažnjavanju iz matične države, te nerijetko nema valjanu putnu ispravu, sredstva za uzdržavanje, zdravstveno osiguranje - upravo iz razloga zbog kojih zahtijeva privremeni boravak iz humanitarnih razloga. Nije prihvaćen Državljani trećih zemalja koji podnose zahtjev za odobrenje privremnog boravaka iz humanitarnih razloga ne moraju prilagati dokaz o osiguranim sredstvima za uzdržavanje. Nadalje člankom 61. propisano je da državljaninu treće zemlje koji nema valjanu stranu putnu ispravu, a zahtjev za privremeni boravak podnese u Republici Hrvatskoj, izdaje se rješenje o odobrenju privremenog boravka. Dakle, uvjerenje o nekažnjavanju je jedini dokaz koje osobe moraju priložiti u postupku odobrenja privremenog boravka iz humanitarnog razloga. Posebno naglašavamo da je člankom 86. Prijedloga Zakona propisano da državljanin treće zemlje kojem je odobren privremeni boravak iz humanitarnih razloga sukladno odredbi članka 79. ovoga Zakona, ima pravo rada bez dozvole za boravak i rad odnosno potvrde o prijavi rada, pravo na pohađanje tečaja, strukovnih izobrazbi, obrazovanje i studiranje. Ukazujemo da ne traženje gore navedenih dokaza državljanina trećih zemalja koji žele regulirati privremeni boravak iz humanitarnih razloga nije zbog toga što se isključivo radi o “humanitarnim slučajevima” već zahtjev za reguliranjem privremenog boravka mogu podnijeti ako su taksativno navedeni u članku 79. Prijedloga zakona, što automatski ne aludira da se radi o “socijalnim slučajevima” primjerice; povrat stana kao povratnik, ili osobe koje su bile u statusu izbjeglice itd.
60 Pravobranitelj za djecu RH V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 59. Odredbom članka 59. stavka 1. točkama 2., 3., 4. i 5. propisuju se kao uvjeti za odobrenje privremenog boravka: valjana strana putna isprava, sredstva za uzdržavanje, zdravstveno osiguranje i uvjerenje o nekažnjavanju iz matične države ili države u kojoj je državljanin treće zemlje boravio duže od godine dana prije dolaska u RH. Smatramo potrebnim predvidjeti iznimku na način da se odredbe članka 59. stavka 1. točaka 2., 3., 4. i 5. ne primjenjuju u situacijama kad se dijete državljanin treće zemlje pridružuje članu obitelji. Nije prihvaćen Člankom 59. stavak 1. Prijedloga zakona odnosi se na sve kategorije državljana trećih zemalja, a maloljetna osoba je obuhvaćena zahjevom roditelja ili zakonskog skrbnika.
61 Ured pučke pravobraniteljice V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 59. Odredbom članka 59. Nacrta uvodi se dodatni kriterij za odobrenje privremenog boravka, a koji se ne predviđa za dugotrajno boravište i stalni boravak. Naime, u čl. 59. st.1. t.5. državljaninu treće zemlje odobrit će se privremeni boravak ako priloži uvjerenje o nekažnjavanju iz matične države i/ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku uz zahtjev za odobrenje prvog privremenog boravka, osim ako je upućeni radnik. U prethodnom ZOS nema ovog kriterija te se njime državljanima trećih zemalja može otežati podnošenje zahtjeva za odobrenje privremenog boravka. Imajući u vidu institut međunarodne pravne pomoći treba se uvesti mogućnost pribavljanja uvjerenja o nekažnjavanju od strane nadležnog tijela kada zbog opravdanih razloga osoba to ne može sama osigurati. Ujedno predlažemo da se u čl. 59. doda „ Državljanin treće zemlje iznimno ne mora dostaviti valjanu stranu putnu ispravu ako je ne može pribaviti u diplomatsko-konzularnom predstavništvu strane države u Republici Hrvatskoj, a njegov identitet je moguće nedvojbeno utvrditi na drugi način“. Ovo se već previđa u čl. 65. ZOS-a koji se odnosi na reguliranje privremenog boravka za člana uže obitelji hrvatskog državljanstva, međutim radi načela jednakosti predlažemo da se ova iznimka koristi u svim situacijama i kada je moguće nedvojbeno utvrđivanje identiteta. Nije prihvaćen Kao uvjet za odobrenje privremenog boravka bio je propisan uvjet da se prilaže i uvjerenje o nekažnjavanju, koje se ponovno uvodi iz razloga provjere osoba kod prvog ulaska u Republiku Hrvatsku. Kako je dosadašnja praksa ukazala na potrebnu dodatnu provjeru osoba koje namjeravaju regulirati status u Republici Hrvatskoj, a i pravnom stečevinom Europske unije dozvoljeno je da države članice mogu sukladno nacionalnom zakonodavstu, zatražiti od državljanina treće zemlje uvjerenje/dokaz o nekažnjavanju. Ne prihvaća se prijedlog da se iznimka od neprilaganja valjane putne isprave izuzev državljana trećih zemalja članova uže obitelji hrvatskih državljana proširi na druge kategorije stranaca. Naime, radi se o pravu nacionalne države da omogući članovima uže obitelji hrvatskih državljana da mogu regulirati privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji pod povoljinijim uvjetima.
62 PGP Sisak V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 59. U čl.59., predlažemo dodati novu odredbu, iza st.4., koja se odnosi na osobe bez državljanstva, a u kojoj bi stajalo da osobe bez državljanstva ne moraju udovoljiti uvjetima iz st.1. toč. 2.,3.,4. i 5., bez obzira na svrhu privremenog boravka. Ova kategorija osoba ne može udovoljavati spomenutim uvjetima zbog uzajamno povezanih okolnosti koje se odnose na pravni status osobe bez državljanstva općenito. Također, predlažemo dodati novi stavak koji će glasiti „državljanin treće zemlje koji nije član uže obitelji hrvatskog državljanina ili u srodstvu s hrvatskim državljaninom (naravno uključujući boravak iz humanitarnih raloga) iznimno ne mora dostaviti valjanu stranu putnu ispravu ako je ne može pribaviti u diplomatsko-konzularnom predstavništvu strane države u Republici Hrvatskoj, a njegov identitet je moguće nedvojbeno utvrditi na drugi način. I ovim prijedlogom Zakona nastavlja se problematika državljana trećih zemalja koji nisu članovi uže obitelji hrvatskog državljanina. Naime, PGP Sisak već godinama zagovara ovu izmjenu na način da se gore navedeni članak proširi i na osobe koje nisu u srodstvu s hrvatskim državljaninom. Razlog tome je sljedeći, u našoj praksi bilježimo predmete u kojima je ova okolnost prepreka za odobrenje boravka. Posebno ističemo predmete osoba s područja Kosova i Albanije koje nisu u srodstvu s članom obitelji hrvatskog državljana, a ne mogu pribaviti putne isprave zbog nemogućnosti dokazivanja identiteta iako su državljani države porijekla. Time su dovedeni u začarani pravni limb iz kojeg nema izlaza. Unazad godinu dana ova kategorija osoba jedan je od najvažnijih zagovaračkih aktivnosti PGP-a Sisak u uskoj suradnji s Uredom pučke pravobraniteljice. Nije prihvaćen Iz dosadašnje prakse osobe bez državljanstva svoj status i reguliraju kroz privremni boravak iz humanitarnih razloga, te ne trebaju dokazivati posjedovanje putne isprave, dokaz o sredstvima i dokaz o zdravstvenom osiguranju. Kao uvjet za odobrenje privremenog boravka bio je propisan uvjet da se prilaže i uvjerejenje o nekažnjavanju, koje se ponovno uvodi iz razloga provjere osoba kod prvog ulaska u Republiku Hrvatsku. Napominjemo da se ovim Zakonom ne regulira međunarodna pravna pomoć kao i međunarodna zaštita, te se isto ne može podvesti pod odredbe Zakona o strancima. Također, članak 66. stavak 1. propisuje da član uže obitelji državljanina treće zemlje kojem je odobren azil ili supsidijarna zaštita sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita, za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji ne mora pružiti dokaz o valjanoj stranoj putnoj ispravi i dokaz o osiguranim sredstvima za uzdržavanje. Nadalje, članu uže obitelji iz stavka 1. ovoga članka koji u postupku odobrenja privremenog boravka ne može pružiti dokaz o postojanju određenog obiteljskog odnosa s državljaninom treće zemlje kojem je odobrena zaštita sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita, mogu se uzeti u obzir i drugi dokazi o postojanju takvog odnosa, koji se procjenjuje sukladno propisu kojim se uređuje opći upravni postupak. Ne prihvaća se prijedlog da se iznimka od neprilaganja valjane putne isprave izuzev državljana trećih zemalja članova uže obitelji hrvatskih državljana proširi na druge kategorije stranaca. Naime, radi se o pravu države da omogući članovima uže obitelji hrvatskih državljana da mogu regulirati privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji pod povoljnijim nacionalnim uvjetima.
63 Agencija za mobilnost i programe Europske unije V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 59. Komentar na čl. 59. Zakona Poštovani, članak 59. stavak 1. Zakona kaže da će se državljaninu treće države odobriti privremeni boravak ako, između ostalih propisanih dokaza, priloži i uvjerenje o nekažnjavanju iz matične države i/ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku uz zahtjev za odobrenje prvog privremenog boravka, osim ako je upućeni radnik. S obzirom da je u Republici Hrvatskoj službeni jezik hrvatski, a navedeni dokument će biti na stranom jeziku, postavlja se pitanje moraju li državljani trećih zemlje dodatno platiti prijevod navedenog dokumenta na hrvatski jezik ili ne. U svakom slučaju takvu obvezu treba jasno naznačiti ili u Zakonu ili nekom drugom podzakonskom aktu s obzirom da do sada takva obveza nije jasno naznačena niti u jednom zakonskom ili podzakonskom aktu, a obveza prijevoda stranih dokumenata na hrvatski jezik i dalje postoji ali nije navedena u zakonskim ili podzakonskim aktima. Zahvaljujemo. Srdačno, Agencija za mobilnost i programe Europske unije Djelomično prihvaćen Prijedlog se odnosi na materiju podzakonskog akta, gdje se propisuje da dokumenti moraju biti prevedeni na hrvatski jezik.
64 Pravobranitelj za djecu RH V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 60. Odredbom članka 60. propisuje se da nije dopuštena žalba protiv rješenja o zahtjevu za odobrenje privremenog boravka, ali se može pokrenuti upravni spor. Predlažemo u ovom članku predvidjeti iznimku ove odredbe u odnosu na djecu. Djeca, a posebice djeca bez pratnje kao ranjiva skupina, zahtijevaju posebnu zaštitu te su tijela javne vlasti u obvezi postupati u skladu s njihovim najboljim interesom. S obzirom da izvršnost odluke o zahtjevu za odobrenje privremenog boravka može direktno utjecati na realizaciju najboljih interesa djece, držimo da je u odnosu na njih potrebno predvidjeti iznimku te omogućiti djeci pravo na žalbu koja odgađa izvršenje odluke. Nije prihvaćen Tijekom predhodnih izmjena Zakona o strancima, Ministarstvo uprave upozorilo je da protiv rješenja policijskih uprava odnosno policijskih postaja kao ustrojstvenih jedinica Ministarstva unutarnjih poslova, žalbu ne može rješavati Ministarstvo u sjedištu. Nastavno na prethodno, Ministarstvo uprave je također upozorilo da se Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske ne može smatrati javnopravnim tijelom u smislu odredbe članka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine”, broj 47/09). Slijedom navedenog, Povjerenstvo za žalbe ne može zamijeniti drugostupanjsko tijelo nadležno za rješavanje žalbi, te je bilo potrebno odredbu uskladiti s odredbom članka 12. Zakona o općem upravnom, kojom je propisano pravo stranke na pravni lijek, na način da stranka može pokrenuti upravi spor sukladno Zakonu o upravnim sporovima.
65 Ured pučke pravobraniteljice V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 60. Člankom 60. stavkom 2. Nacrta predlaže se odredba prema kojoj protiv rješenja o odobravanju privremenog boravka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. Prema postojećoj odredbi članka 50. stavka 2. ZOS-a, protiv odluke glede podnesenog zahtjeva za odobrenje privremenog boravka može se izjaviti žalba o kojoj odlučuje Povjerenstvo. Iako Nacrt člankom 58. stavkom 4. predviđa da državljanin treće zemlje koji u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji podnese zahtjev za odobrenje privremenog boravka prije isteka kratkotrajnog boravka može ostati u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu, što isto propisuje i odredba postojećeg ZOS-a u članku 48. stavku 4., nedvojbeno se radi o umanjenju postojećeg prava uzevši u obzir predloženu odredbu članka 60. stavka 2. Nacrta. Naime, izvršnost rješenja u tom slučaju nastupa dostavom rješenja stranci, što znači da nakon primitka rješenja podnositelj zahtjeva, unatoč pokretanju upravnog spora, nema mogućnosti ostati u RH. Prema aktualnom ZOS-u, podnositelj zahtjeva ima pravo ostati u RH sve dok Povjerenstvo ne odluči o žalbi. Nema obrazloženja zašto se ne predviđa mogućnost žalbe kao pravnog lijeka. Predloženom alternativom, odnosno da podnositelj zahtjeva unatoč pokrenutom upravnom sporu mora napustiti RH, nameće se pitanje i mogućnosti sudjelovanja podnositelja zahtjeva/podnositelja upravne tužbe u sudskom sporu (pristup sudu). Stoga, smatramo da je potrebno zadržati postojeću razinu prava za podnositelja zahtjeva glede ostanka u RH do okončanja postupka u svezi podnijetog pravnog lijeka. Nije prihvaćen Tijekom predhodnih izmjena Zakona o strancima, Ministarstvo uprave upozorilo je da protiv rješenja policijskih uprava odnosno policijskih postaja kao ustrojstvenih jedinica Ministarstva unutarnjih poslova, žalbu ne može rješavati Ministarstvo u sjedištu. Nastavno na prethodno, Ministarstvo uprave je također upozorilo da se Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske ne može smatrati javnopravnim tijelom u smislu odredbe članka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine”, broj 47/09). Slijedom navedenog, Povjerenstvo za žalbe ne može zamijeniti drugostupanjsko tijelo nadležno za rješavanje žalbi, te je bilo potrebno odredbu uskladiti s odredbom članka 12. Zakona o općem upravnom, kojom je propisano pravo stranke na pravni lijek, na način da stranka može pokrenuti upravi spor sukladno Zakonu o upravnim sporovima.
66 Agencija za mobilnost i programe Europske unije V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 60. Komentar na čl. 60 Zakona Poštovani, Članak 60. sadržava dva stavka o odlučivanju o zahtjevu za odobrenje privremenog boravka no nigdje se ne spominje rok u okviru kojeg bi se odobrenje privremenog boravka moglo donijeti. S obzirom da je takav rok prijašnjih godina iznosio 30 dana , a danas je kojih 60 dana, smatramo da bi zbog razloga pravne sigurnosti trebalo jasno naznačiti rok u okviru kojeg bi se takvo odobrenje moglo donijeti. Zahvaljujemo. Srdačno, Agencija za mobilnost i programe Europske unije Nije prihvaćen Za rokove o odlučivanju o zahtjevu o privremenom boravku primjenjuju se rokovi sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku.
67 Pravobranitelj za djecu RH V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 61. U odredbi članka 61. stavka 2. kojom je predviđeno da rok važenja putne isprave mora biti najmanje 3 mjeseca duži od razdoblja valjanosti privremenog boravka, potrebno je propisati iznimku za slučajeve kada se odobrenje daje djetetu te osobi koja o djetetu skrbi u slučajevima kada se boravak traži u svrhu spajanja obitelji, jer slučajevi iz prakse pokazuju da uslijed primjene ove odredbe dolazi do razdvajanja obitelji, što je protivno Konvenciji o pravima djeteta. U odredbama članka 61. stavaka 5. i 6. smatramo potrebnim produžiti rokove važenja odobrenog privremenog boravka kada je državljanin treće zemlje s kojim se traži spajanje obitelji dijete ili osoba koja o djetetu skrbi na stalnom boravku ili hrvatski državljanin. Nije prihvaćen U praksi ne dolazi do razdvajanja obitelji niti razdvajanja maloljetnog djeteta od roditelja ili zakonskog skrbnika budući da maloljetno dijete niti ne može samostalno podnijeti zahtjev za odobrenjem boravka sukladno odredbama Zakona o strancima. Ukazujemo da je člankom 61. Prijedloga Zakona, propisano da se odobrenje za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji izdaje s rokom važenja do godine dana odnosno do isteka roka važenja odobrenja privremenog boravka državljanina treće zemlje s kojim se traži spajanje obitelji. Državljaninu treće zemlje člana obitelji koji je prethodno imao odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji u trajanju od godine dana, produženje privremenog boravka u istu svrhu može se odobriti s rokom važenja do dvije godine odnosno do isteka roka važenja odobrenja privremenog boravka državljanina treće zemlje s kojim se traži spajanje obitelji. Iznimno od gore navedenog odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji s hrvatskim državljaninom ili životnog partnerstva s hrvatskim državljaninom izdaje se s rokom važenja do dvije godine.
68 Ured pučke pravobraniteljice V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 61. Odredbom čl. 61. st. 5. Nacrta se navodi „Odobrenje za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji izdaje se s rokom važenja do godine dana odnosno do isteka roka važenja odobrenja privremenog boravka državljanina treće zemlje s kojim se traži spajanje obitelji.“ Istovremeno u čl.23. st. 6. Zakona o državljanima država članica Europskog gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji se propisuje „Boravišna iskaznica za člana obitelji državljanina Unije izdaje se s rokom važenja od pet godina odnosno kraćim ako državljanin države članice EGP-a namjerava boraviti u Republici Hrvatskoj kraće od pet godina“. Imajući u vidu Zakon o državljanima država članica Europskog gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji, možemo zaključiti da će se na različiti način uređivati pitanje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji s hrvatskim državljaninom (prema ZOS) i privremenog boravka za člana obitelji državljanina Unije (prema Zakonu o državljanima država članica Europskog gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji) te je upitno zbog čega predlagač sužava period kada je u pitanju privremeni boravak člana obitelji hrvatskog državljanina imajući u vidu da smo dio EGP-a. Nije prihvaćen Donošenjem novog Zakona o državljanima država članica Europskog gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji, “Narodne novine” 66/19, više se ne primjenjuje Glava X. Zakona o strancima. Prijedlogom Zakona propisano je da se odobrenje za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji izdaje s rokom važenja do godine dana odnosno do isteka roka važenja odobrenja privremenog boravka državljanina treće zemlje s kojim se traži spajanje obitelji. Nadalje, propisano je da se državljaninu treće zemlje koji je prethodno imao odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji u trajanju od godine dana, produženje privremenog boravka u istu svrhu može odobriti s rokom važenja do dvije godine odnosno do isteka roka važenja odobrenja privremenog boravka državljanina treće zemlje s kojim se traži spajanje obitelji. Iznimno od gore navedenog odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji s hrvatskim državljaninom ili životnog partnerstva s hrvatskim državljaninom izdaje se s rokom važenja do dvije godine.
69 PGP Sisak V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 61. U čl. 61., predlažemo dodati iza st.4., novi stavak koji će glasiti: „Osoba bez državljanstva nije dužna priložiti valjanu stranu putnu ispravu.“ Nije prihvaćen Ističemo da je člankom 2. u pojmovniku Prijedloga Zakona, u smislu ovoga Zakona, propisano da se pod pojmom državljanin treće zemlja smatra i osoba bez državljanstva.
70 Udruga proizvođača agruma i povrća 'NERETVANSKA MLADEŽ' V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 61. U vrijeme berbe, naročito mandarina, potreban je veći broj radnika berača plodova. Kako se kod nas radi o proizvođačima kojima nije potrebno u kontinuitetu imati radnike berače, nego povremeno, smatramo da je potrebno iznaći način zapošljavanja radnika stranaca (berača plodova, pomoćnih voćara i sl.) na bazi dnevne migracije. Dakle radi se o radnicima koji žive u BIH, relativno blizu nas i koji imaju želju doći raditi, a poslodavci ih nemaju gdje ili ne mogu prijaviti njihov boravak u RH. To su radnici koji bi ujutro dolazili, radili tijekom dana i navečer se vraćali kućama. Ukoliko je potrebno, za ovakve radnike poslodavac može napraviti i ugovor, dostaviti ga graničnoj policiji, ili takvi radnici isti ugovor mogu nositi sa sobom i predočiti ga na graničnom prijelazu. Predlažemo, uvođenje termina dnevnog boravka ili slično isključivo za rad stranaca. Nije prihvaćen Dozvola za boravak i rad za sezonskog radnika izdaju se na vremensko razdoblje do 90 dana odnosno do 6 mjeseci. Za sezonske radnike je predviđena iznimka na način da nisu u obvezi, ako im je izdana dozvolu za boravaki i rad do 90 dana ishoditi biometrijsku dozvolu boravka sukladno članku 168. stavku 2. Prijedloga Zakona.
71 Centar za mirovne studije V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 62. U članku 62. stavku 1. treba između riječi „boravišta“ i „državljanina treće zemlje“ dodati riječi „ ili sjedištu poslodavca ili mjestu rada državljanina treće zemlje“. Obrazloženje: Članak koji u trenutno važećem Zakonu o strancima regulira podnošenje zahtjeva za produženje privremenog boravka olakšava njegovo podnošenje onim osobama koje imaju različito mjesto boravišta i rada. Smatramo da bi predložena promjena nepotrebno otežala pristup pojedincima. Nije prihvaćen Zahtjev za produženje odobrenja privremenog boravka (dozvole za boravak i rad) podnosi se najkasnije 60 dana prije isteka roka važećeg odobrenja za privremeni boravak, u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje. Na predloženi način se omogućava da zahtjev za produženjem rješava policijska uprava odnosno policijska postaja gdje državljanin treće zemlje radi odnosno ima prijavljeno boravište.
72 Pravobranitelj za djecu RH V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 62. Odredbom članka 62. propisuje se da nije dopuštena žalba protiv rješenja o zahtjevu za produženje odobrenja privremenog boravka, ali se može pokrenuti upravni spor. Predlažemo u ovom članku predvidjeti iznimku ove odredbe u odnosu na djecu. Djeca, a posebice djeca bez pratnje kao ranjiva skupina, zahtijevaju posebnu zaštitu te su tijela javne vlasti u obvezi postupati u skladu s njihovim najboljim interesom. S obzirom da izvršnost odluke o zahtjevu za produženje odobrenja privremenog boravka može direktno utjecati na realizaciju najboljih interesa djece, držimo da je u odnosu na njih potrebno predvidjeti iznimku te omogućiti djeci pravo na žalbu koja odgađa izvršenje odluke. Nije prihvaćen Tijekom predhodnih izmjena Zakona o strancima, Ministarstvo uprave upozorilo je da protiv rješenja policijskih uprava odnosno policijskih postaja kao ustrojstvenih jedinica Ministarstva unutarnjih poslova, žalbu ne može rješavati Ministarstvo u sjedištu. Nastavno na prethodno, Ministarstvo uprave je također upozorilo da se Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske ne može smatrati javnopravnim tijelom u smislu odredbe članka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine”, broj 47/09). Slijedom navedenog, Povjerenstvo za žalbe ne može zamijeniti drugostupanjsko tijelo nadležno za rješavanje žalbi, te je bilo potrebno odredbu uskladiti s odredbom članka 12. Zakona o općem upravnom, kojom je propisano pravo stranke na pravni lijek, na način da stranka može pokrenuti upravi spor sukladno Zakonu o upravnim sporovima. Osim toga, sukladno članku 47. Zakona o upravnim sporovima sud može na prijedlog stranke ako je to nužno kako bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta izdati privremenu mjeru, čime smatramo da je otklonjena opasnost za nanošenje štete naboljeg interesa djeteta.
73 Ured pučke pravobraniteljice V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 62. Člankom 62. stavkom 4. Nacrta predlaže se odredba prema kojoj protiv rješenja glede zahtjeva za produženje privremenog boravka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. Prema postojećem ZOS-u, protiv odluke glede podnesenog zahtjeva za produženje/odobrenje privremenog boravka može se izjaviti žalba o kojoj odlučuje Povjerenstvo. Iako Nacrt člankom 62. stavkom 4. predviđa da državljanin treće zemlje koji u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji podnese zahtjev za produženje privremenog boravka može ostati u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu, što isto propisuje i odredba postojećeg ZOS-a u članku 53. stavku 2., nedvojbeno se radi o umanjenju postojećeg prava uzevši u obzir predloženu odredbu članka 62. stavka 4. Nacrta. Naime, izvršnost rješenja u tom slučaju nastupa dostavom rješenja stranci, što znači da nakon primitka rješenja podnositelj zahtjeva, unatoč pokretanju upravnog spora, nema mogućnosti ostati u RH. Prema aktualnom ZOS-u, podnositelj zahtjeva ima pravo ostati u RH sve dok Povjerenstvo ne odluči o žalbi. Nema obrazloženja zašto se ne predviđa mogućnost žalbe kao pravnog lijeka. Predloženom alternativom, odnosno da podnositelj zahtjeva unatoč pokrenutom upravnom sporu mora napustiti RH, nameće se pitanje i mogućnosti sudjelovanja podnositelja zahtjeva/podnositelja upravne tužbe u sudskom sporu (pristup sudu). Također, valja cijeniti da se radi o državljanima trećih država koji produžuju boravak u RH, dakle koji već imaju svoju povijest boravka u RH tijekom kojeg su zasnovali različite veze u RH (dom, prijatelji,…). Stoga, ukoliko se ne omogućava pravo žalbe već pokretanja upravnog spora, onda je potrebno propisati da podnositelj zahtjeva ima pravo ostati u RH do pravomoćnosti rješenja, ili predvidjeti mogućnost kao u Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti da tužba podnesena upravnom sudu odgađa izvršenje rješenja ili da tužba može sadržavati zahtjev za odgodnim učinkom. Nije prihvaćen Tijekom predhodnih izmjena Zakona o strancima, Ministarstvo uprave upozorilo je da protiv rješenja policijskih uprava odnosno policijskih postaja kao ustrojstvenih jedinica Ministarstva unutarnjih poslova, žalbu ne može rješavati Ministarstvo u sjedištu. Nastavno na prethodno, Ministarstvo uprave je također upozorilo da se Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske ne može smatrati javnopravnim tijelom u smislu odredbe članka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine”, broj 47/09). Slijedom navedenog, Povjerenstvo za žalbe ne može zamijeniti drugostupanjsko tijelo nadležno za rješavanje žalbi, te je bilo potrebno odredbu uskladiti s odredbom članka 12. Zakona o općem upravnom, kojom je propisano pravo stranke na pravni lijek, na način da stranka može pokrenuti upravi spor sukladno Zakonu o upravnim sporovima. Osim toga, sukladno članku 47. Zakona o upravnim sporovima sud može na prijedlog stranke ako je to nužno kako bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta izdati privremenu mjeru, čime smatramo da je otklonjena opasnost za nanošenje štete naboljeg interesa djeteta.
74 Pravobranitelj za djecu RH V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 63. Odredbom članka 63. stavka 5. se propisuje odobravanje privremenog boravka „maloljetnom djetetu do 16 godina“ ako oba roditelja borave u RH na temelju odobrenih dozvola za boravak i rad ili jedan roditelj ima dozvolu za boravak i rad te isključivu skrb nad djetetom, i to iznimno od stavka 2. prema kojem se privremeni boravak može odobriti članu obitelji državljanina treće zemlje koji u RH boravi na temelju važeće dozvole za boravak i rad ako je taj državljanin treće zemlje s kojim se traži spajanje obitelji imao najmanje godinu dana odobren privremeni boravak. Ovdje napominjemo da je nepotrebno navođenje riječi „maloljetnom“ ispred riječi „djetetu“ budući da se u RH punoljetnost stječe s 18 godina kada se u smislu važećih propisa osoba više ne smatra djetetom, već punoljetnom odraslom osobom, pa bi bilo dovoljno navesti riječ „djetetu“. Nadalje, nejasno je zašto se ovdje određuje granica od 16 godina. Ne vidimo zapreke da se odredba ovog stavka, ako stručni nositelj izrade propisa ostane pri ovakvoj odredbi, odnosi i na djecu nakon 16., a do navršene 18. godine. S obzirom na navedeno, trebalo bi brisati riječi „do 16 godina“. U stavku 5. podstavku 2. smatramo potrebnim terminologiju uskladiti s Obiteljskim zakonom, odnosno ispraviti riječi „isključivu skrb“ u skladu s terminologijom Obiteljskog zakona. Neovisno o naprijed navedenom, u odnosu na odredbu članka 63. kojom se propisuje kome se može odobriti privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji, smatramo nužnim predvidjeti mogućnost spajanja obitelji i u situacijama kada nisu ispunjeni opći uvjeti, ali je to spajanje u najboljem interesu djeteta, imajući u vidu članak 3. stavak 5. Direktive Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji koji glasi: „Ova Direktiva ne utječe na mogućnost država članica za usvajanje ili održavanje povoljnijih odredbi.“ Takav prijedlog temeljimo na odredbi članka 3. stavcima 1. i 2. Konvencije o pravima djeteta, koji glase: 1. U svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost. 2. Države stranke se obvezuju da će odgovarajućim zakonodavnim i upravnim mjerama osigurati takvu zaštitu i skrb djeteta kakva mu je prijeko potrebna za njegovu dobrobit. Zato u članku 63. predlažemo dodavanje sljedećeg stavka: „Iznimno, privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji odobrit će se državljaninu treće zemlje i kada nije ispunjen koji od općih uvjeta, u situaciji kada je spajanje obitelji u najboljem interesu djeteta.“ Prihvaćen Brisan stavak 5. u članku 63. Prijedloga Zakona. Prijedlogom Zakona propisani su i druge svrhe odobrenja privremenog boravka koje bi se mogle primijeniti na prijedlog koji se odnosi na reguliranje privremenog boravka djece kada je to u najboljem interesu djeteta.
75 Ured pučke pravobraniteljice V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 63. Odredbom čl. 63. st. 5. Nacrta utvrđeno je da će, iznimno privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji odobrit maloljetnom djetetu do 16 godina ako: - oba roditelja borave u Republici Hrvatskoj na temelju odobrenih dozvola za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona ili - jedan od roditelja ima dozvolu za boravak i rad na temelju članka 97. ovoga Zakona te ima isključivu skrb nad maloljetnim djetetom. Ovdje ukazujemo na Konvenciju o pravima djeteta prema kojoj dijete označava svaka osoba mlađa od 18 godina, osim ako se zakonom koji se primjenjuje na dijete granica punoljetnosti ne odredi ranije. Stoga predlažemo da se ZOS uskladi s navedenom Konvencijom. Prihvaćen Brisan stavak 5. članka 63. Prijedloga Zakona.
76 Hrvatski pravni centar V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 64. U članku 64. stavku 5. izbrisati riječi: „ ili ne žive u stvarnom bračnom ili izvanbračnom odnosu.“. Obrazloženje: Brisanje gore navedenih riječi potrebno je iz razloga što se takva predložena formulacija može tumačiti na način da bračni drugovi iz brakova koji su sklopljeni nakon odlaska osobe s odobrenom međunarodnom zaštitom neće imati pravo da se spoje kao članovi uže obitelji te ovakva formulacija postavljena u sadašnjem vremenu onemogućava ispunjavanje, s obzirom da osobe koje se spajaju ne mogu živjeti u stvarnom ili izvanbračnom odnosu sa svojim bračnim drugim, jer se nalaze u drugoj zemlji. Nije prihvaćen Predložena formulacija je usklađena s Rezolucijom Vijeća 97/C 382/01 od 4. prosinca 1997. o mjerama koje se trebaju prihvatiti kako bi se suzbili brakovi iz računa (SL C 382, 16. 12. 1997.). Nadalje, Prijedlogom Zakona propisano je da član uže obitelji državljanina treće zemlje kojem je odobren azil ili supsidijarna zaštita sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita, za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji ne mora pružiti dokaz o valjanoj stranoj putnoj ispravi i dokaz o osiguranim sredstvima za uzdržavanje te da u postupku odobrenja privremenog boravka ne može pružiti dokaz o postojanju određenog obiteljskog odnosa s državljaninom treće zemlje kojem je odobrena zaštita sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita, mogu se uzeti u obzir i drugi dokazi o postojanju takvog odnosa, koji se procjenjuje sukladno propisu kojim se uređuje opći upravni postupak.
77 Ivan Zidarević V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 64. Članak 64. treba dopuniti i stavkom u kojoj će se navesti i životni partner. Organski Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola (NN 92/14, 98/19) u članku 2. navodi sledeće: "Životno partnerstvo je zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola sklopljena pred nadležnim tijelom u skladu s odredbama ovoga Zakona." U presudi Schalk i Kopf protiv Austrije (2010.) ESLJP je prvi put priznao da stabilne veze kohabitacije istospolnih parova potpadaju pod pojam ”obiteljskog života” u smislu članka 8. Konvencije. To je otvorilo mogućnost da se sudskim pravorijekom utvrdi kako su istospolni parovi diskriminirani po spolu u svom pravu na poštovanje osobnog i obiteljskog života (članak 14. u vezi s člankom 8. Konvencije). Kao stranac u Republici Hrvatskoj, sa odobrenim privremenim boravkom na osnovu spajanja obitelji, sklopljenim životnim partnerstvom, ja de facto jesam uža obitelj mog životnog partnera, hrvatskog državljanina. Ukoliko se sporni članak ne dopuni, izvršiće se diskriminacija prema obiteljskom statusu što je protivno Zakonu o životnom partnerstvu osoba istog spola, Zakonu o suzbijanju diskriminacije ali i Zakonu o ravnopravnosti spolova. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
78 Hrvatski pravni centar V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 66. U članku 66. stavku 1. na kraju rečenice dodati „ ..., kao niti dokaz o zdravstvenom osiguranju“. Obrazloženje: Dosadašnjim zakonom je bilo predviđeno da član uže obitelji državljanina treće zemlje kojem je odobren azil ili supsidijarna zaštita sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita, za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji ne mora pružiti dokaz o zdravstvenom osiguranju, stoga smatramo da nema razloga za dodatanim uvođenjem potrebe za ispunjavanjem ovog uvjeta, s obzirom da je sam postupak spajanja obitelji izuzetno otežan osobama koje dolaze iz ratom zahvaćenih zemalja, a to su najčešće takve osobe. Nije prihvaćen Budući da sve kategorija državljana trećih zemalja koji žele regulirati privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji moraju pružiti dokaz o zdravstvenom osiguranju (putno zdravstveno osiguranje koje se prizaje) mišljenja smo da ne postoji razlog izuzimanja navedene kategorije osoba za prilaganjem dokaza o zdravstvenom osiguranju.
79 Pravobranitelj za djecu RH V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 67. Odredbu članka 67. potrebno je izmijeniti na način kojim bi se postiglo da dijete strani državljanin slijedi status svojih roditelja. Nije prihvaćen Prijedlogom Zakona članka 67. propisano je da je roditelj ili skrbnik djeteta rođenog na području Republike Hrvatske dužan do navršenih tri mjeseca života djeteta podnijeti zahtjev za odobrenje privremenog boravka za dijete. Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka ne prilaže se valjana putna isprava djeteta ni dokaz o zdravstvenom osiguranju. Privremeni boravak iz stavka 1. ovoga članka može se odobriti na vrijeme na koje je odobren privremeni boravak jednom roditelju ili skrbniku djeteta, odnosno do godine dana ako je jedan od roditelja ili skrbnik državljanin treće zemlje na dugotrajnom boravištu odnosno stalnom boravku. Dakle, dijete slijedi pravni status roditelja ili zakonskog skrbnika.
80 Pravobranitelj za djecu RH V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 69. U odredbi članka 69. smatramo potrebnim predvidjeti zaštitu osobama koje su za vrijeme maloljetnosti stekle pravo na privremeni boravak neovisno o duljini njegova trajanja. Nije prihvaćen Državljaninu treće zemlje koji je imao odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji u neprekidnom trajanju od tri godine, kao bračni, izvanbračni, životni ili neformalni životni partner kao i djetetu koje je postalo punoljetno, može se odobriti autonomni boravak ako ispunjava uvjete iz članka 59. stavka 1. točaka 2., 3., 4., 6. i 7. ovoga Zakona. Dakle, dana je mogućnost za daljnjim reguliranjem statusa u Republici Hrvatskoj, osobi koja je za vrijeme privremenog boravka postala punoljetna.
81 PGP Sisak V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 69. U čl. 69.st.1., predlažemo izmijeniti st.1., na način da glasi: „Državljaninu treće zemlje koji je imao odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji u neprekidnom trajanju od tri godine, kao bračni, izvanbračni, životni ili neformalni životni partner kao i djetetu koje je postalo punoljetno, može se odobriti autonomni boravak ako ispunjava relevantne uvjete iz članka 59.“ U čl. 69.st.2., predlažemo izmijeniti st.2., na način da glasi: „Iznimno, državljaninu treće zemlje iz stavka 1. ovoga članka, može se odobriti autonomni boravak ako ispunjava relevantne uvjete iz članka 59. ovoga Zakona i ako ima odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili u svrhu životnog partnerstva u neprekidnom trajanju od tri godine u slučaju da je osoba na temelju koje mu je odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji umrla.“ Obrazloženje: Ovo uzimajući u obzir da je zakonodavac usvojio izmjene čl. 59. kako je to predložio PGP Sisak u ovim komentarima. Ovo smatramo važnim jer ako osobi prestaje privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ista treba ostvariti boravak prema uvjetima koji su relevantni za nju. Nije prihvaćen Državljanin treće zemlje koji više nije ovisan o osobi (sponzoru) uz ispunjenje uvjeta iz članka 59. može zatražiti autonomni boravak, bez obzira kada mu prestaje važiti privremeni boravak koji je odobren u svrhu spajanja obitelji.
82 Centar za mirovne studije V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 72. U članku 72. stavku 4. iza riječi „roditelja“ treba dodati „ili skrbnika“. Obrazloženje: Sukladno načelu nediskriminacije, nema zapreke da prava roditelja i skrbnika u ovom kontekstu ne budu izjednačena. Nije prihvaćen U članku 72. stavku 4. iza riječi “roditelja” dodaje se riječi “zakonskog skrbnika”
83 Pravobranitelj za djecu RH V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 72. Odredbu članka 72. stavka 1. potrebno je preurediti na način da se duljina privremenog boravka uskladi s duljinom predviđenog školovanja. Nije prihvaćen Člankom 61 stavkom 1. Prijedloga Zakona propisano je da se odobrenje za privremeni boravak izdaje na rok važenja do godine dana. Znači da državljanin treće zemlje prilikom popunjavanja propisanog Obrasca za odobrenje privremenog boravka u svrhu srednjoškolskog obrazovanja sam navodi vremensko razoblje za koje traži boravak u Republici Hrvatskoj, koje ne može biti dulje od godine dana.
84 Pravobranitelj za djecu RH V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 79. U odredbi članka 79. stavka 1. točke 2. smatramo nužnim podići razinu zaštite djece žrtava kažnjivih radnji te omogućiti zaštitu u slučajevima kada su ona, primjerice, žrtve nasilničkog ponašanja roditelja ili drugih kažnjivih radnji počinjenih na njihovu štetu. Nije prihvaćen Navedena odredba je usklađena s Direktivom Vijeća 2004/81/EZ od 29. travnja 2004. o odobrenju boravka državljanima trećih zemalja koji su žrtve trgovine ljudima ili im je pružena pomoć da ilegalno imigriraju, a surađuju s nadležnim tijelima (SL L 261, 6. 8. 2004.), a u stavku 1. članka 80. Prijedloga Zakona je decidirano propisano da je Ministarstvo dužno ako se radi o maloljetnoj žrtvi trgovanja ljudima surađivati s ministarstvom nadležnim za socijalnu skrb. Člankom 81. je razrađen program pomoći i zaštite posebice ako se radi o maloljetniku koji je identificiran kao žrtva, a odredba članka 83. Prijedloga zakona se isključivo odnosi na postupanje s maloljetne žrtve trgovanja ljudima.
85 PGP Sisak V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 79. U čl. 79.st.1.toč.3., predlažemo brisati točku 3., podredno predlažemo u toč.3., riječ „Hrvatima“ izmijeniti u „pripadnicima hrvatskog naroda“ kao što je navedeno u čl. 156. U čl. 79. st.3., predlažemo da se primjena ovog stavka u dijelu “može se odobriti bez prilaganja strane putne isprave“ primjeni na sve kategorije osoba navedenih u čl. 79. Djelomično prihvaćen U članku 79. stavku 3. točki 3. riječ “Hrvatima” mijenja se i glasi: “pripadnicima hrvatskog naroda bez hrvatskog državljanstva”. Kategoriji osoba iz stavka 3. točke 3. omogućava se da pripadnicima hrvatskog državljanstva da ako imaju suglasnost tijela državne uprave nadležnog za odnose s Hrvatima izvan Republike Hrvatske, iznimno može odobriti privremeni boravak u humanitarne svrhe. Naime, člankom 10. Ustava Republike Hrvatske je propisano da Republike Hrvatska štiti prava i interese svojih državljana koji žive ili borave u inozemstvu i promiče njihove veze s domovinom. Dijelovima hrvatskog naroda u drugim državama jamči se osobita skrb i zaštita Republike Hrvatske.
86 Pravobranitelj za djecu RH V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 80. Odredba članka 80. stavka 4. predviđa da osoba gubi pravo na pomoć i zaštitu ako je iskaz temeljila na lažnim činjenicama, ako su prestale okolnosti radi kojih je ostvarila pravo na pomoć i zaštitu ili ako se ponaša suprotno pravilima utvrđenim programom pomoći i zaštite. Obveza je države pružiti djeci posebnu i dodatnu skrb i zaštitu te stoga smatramo važnim da se djetetu omogući pomoć i zaštita pa i kad postoje okolnosti navedene u stavku 4. ako se procjeni da je djetetu ta pomoć i zaštita potrebna i u skladu s najboljim interesom djeteta. Nije prihvaćen Navedena odredba je usklađena s Direktivom Vijeća 2004/81/EZ od 29. travnja 2004. o odobrenju boravka državljanima trećih zemalja koji su žrtve trgovine ljudima ili im je pružena pomoć da ilegalno imigriraju, a surađuju s nadležnim tijelima (SL L 261, 6. 8. 2004.), a u stavku 1. Članka 80. Prijedloga Zakona je decidirano propisano da je Ministarstvo dužno ako se radi o maloljetnoj žrtvi trgovalja ljudima surađivati s ministarstvom nadležnim za socijalnu skrb. Člankom 81. je razrađen program pomoći i zaštite posebice ako se radi o maloljetniku koji je identificiran kao žrtva, a odredba članka 83. Prijedloga zakona se isključivo odnosi na maloljetne žrtve trgovanja ljudima.
87 Pravobranitelj za djecu RH V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 85. Odredbom članka 85. stavka 3. propisuje se da protiv rješenja o ukidanju privremenog boravka iz humanitarnog razloga žrtvi trgovanja ljudima nije dopuštena žalba, nego se može pokrenuti upravni spor. Predlažemo u ovom članku predvidjeti iznimku ove odredbe u odnosu na djecu. Djeca, a posebice djeca bez pratnje kao ranjiva skupina, zahtijevaju posebnu zaštitu te su tijela javne vlasti u obvezi postupati u skladu s njihovim najboljim interesom. S obzirom da izvršnost odluke o ukidanju privremenog boravka iz humanitarnih razloga može direktno utjecati na realizaciju najboljih interesa djece, držimo da je u odnosu na njih potrebno predvidjeti iznimku te omogućiti djeci pravo na žalbu koja odgađa izvršenje odluke. Nije prihvaćen Tijekom predhodnih izmjena Zakona o strancima, Ministarstvo uprave upozorilo je da protiv rješenja policijskih uprava odnosno policijskih postaja kao ustrojstvenih jedinica Ministarstva unutarnjih poslova, žalbu ne može rješavati Ministarstvo u sjedištu. Nastavno na prethodno, Ministarstvo uprave je također upozorilo da se Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske ne može smatrati javnopravnim tijelom u smislu odredbe članka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine”, broj 47/09). Slijedom navedenog, Povjerenstvo za žalbe ne može zamijeniti drugostupanjsko tijelo nadležno za rješavanje žalbi, te je bilo potrebno odredbu uskladiti s odredbom članka 12. Zakona o općem upravnom, kojom je propisano pravo stranke na pravni lijek, na način da stranka može pokrenuti upravi spor sukladno Zakonu o upravnim sporovima. Osim toga, sukladno članku 47. Zakona o upravnim sporovima sud može na prijedlog stranke ako je to nužno kako bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta izdati privremenu mjeru, čime smatramo da je otklonjena opasnost za nanošenje štete naboljeg interesa djeteta.
88 Pravobranitelj za djecu RH V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 87. Odredbom članka 87. stavka 1. točke 3. propisuje se da će se ukinuti privremeni boravak ako državljanin treće zemlje u roku od 30 dana nakon odobrenja privremenog boravka ili izdavanja dugotrajne vize ne prijavi svoje boravište policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji. Smatramo nužnim predvidjeti zaštitu djeci u slučajevima koje predviđa odredba članka 87. stavka 1. točke 3. (nepoštivanje roka za prijavu boravišta), jer navedeni propust ne ovisi o djetetu (jer ono nema poslovnu sposobnost), već o postupanju osobe koja o djetetu skrbi. Također, u odnosu na odredbu stavka 4. kojom se propisuje da protiv rješenja o ukidanju privremenog boravka nije dopuštena žalba, nego se može pokrenuti upravni spor, predlažemo predvidjeti iznimku ove odredbe u odnosu na djecu. Djeca, a posebice djeca bez pratnje kao ranjiva skupina, zahtijevaju posebnu zaštitu te su tijela javne vlasti u obvezi postupati u skladu s njihovim najboljim interesom. S obzirom da izvršnost odluke o ukidanju privremenog boravka može direktno utjecati na realizaciju najboljih interesa djece, držimo da je u odnosu na njih potrebno predvidjeti iznimku te omogućiti djeci pravo na žalbu koja odgađa izvršenje odluke. Nije prihvaćen Odredba članka 87. se odnosi na obvezu državljanina treće zemlje da se obrati nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji radi prijave svog boravišta, te maloljetno dijete slijedi pravni status svog roditelja ili zakonskog skrbnika, koji prilikom prijave sebe je u obvezi izvršti prijavu boravišta i za maloljetno dijete. U odnosu na pravni lijek pogledati prethodno obrazloženje.
89 PGP Sisak V. BORAVAK DRŽAVLJANINA TREĆE ZEMLJE, Članak 87. U čl. 87.st.1., toč.5. i 6., predlažemo neophodnim nadodati u obje predmetne točke na kraju teksta sljedeći tekst: „,osim u iznimnim slučajevima (poput potrebe liječenja izvan granica RH, itd…).“ Obrazloženje: Prijeko je potrebno osigurati osobi stvarnu i učinkovitu vezu s Republikom Hrvatskom na način da se osigura kontinuitet boravka, no da se u isto vrijeme osobu ne ograničava u njezinoj slobodi kretanja, koja uključuje liječenje, posjete i njegovanje bolesnih članova obitelji i sl. Nije prihvaćen Člankom 87. Prijedloga Zakona je propisana iznimka; na način da stavak 5. propisuje da; Iznimno od stavka 1. točke 5. i 6. ovoga članka, državljaninu treće zemlje koji jednokratno do 90 dana iz opravdanih razloga izbiva iz Republike Hrvatske neće se ukinuti privremeni boravak, ako o odlasku iz Republike Hrvatske prethodno obavijesti nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju, a ako nakon odlaska iz Republike Hrvatske nastanu izvanredne okolnosti, državljanin treće zemlje je dužan u roku od 30 dana od nastanka tih okolnosti obavijestiti diplomatsku misiju odnosno konzularni ured Republike Hrvatske.
90 Savez samostalnih sindikata Hrvatske PRIJEDLOG ZAKONA O STRANCIMA, VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA Predlažemo uvesti odredbu o mogućnosti određivanja godišnje kvote suglasnosti, u konzultaciji sa socijalnim partnerima, po uzoru na slovenski Zakon o zapošljavanju i samo zapošljavanju stranaca: „(1) S obzirom na stanje i predviđena kretanja na tržištu rada, Vlada RH može godišnje odrediti kvotu suglasnosti za izdavanje dozvola za boravak i rad, s ciljem ograničavanja broja stranaca državljana trećih zemalja na tržištu rada. (2) Kvotu Vladi RH predlaže ministar nadležan za rad, uz prethodno dobivanje mišljenja Gospodarsko socijalnog vijeća, a ako ono ne djeluje, onda u postupku savjetovanja s reprezentativnim udrugama poslodavaca i sindikata više razine. (3) U slučaju međunarodnih natječaja, koje raspisuju državna tijela, Vlada RH može utvrditi da se suglasnost za pojedinačne dozvole izdaju van kvote odnosno bez provjere stanja na tržištu rada.“ OBRAZLOŽENJE: Smatramo da je nužno uvesti osigurač i kontrolu Vlade nad obujmom uvoza stranaca u slučaju promjene na tržištu rada, bez toga da je potrebno mijenjati model i zakon. Nije prihvaćen Nije prihvaćeno, iz razloga što se stanje i kretanje na tržištu rada već prati kroz provedbu testa tržišta rada.
91 Savez samostalnih sindikata Hrvatske PRIJEDLOG ZAKONA O STRANCIMA, VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA Savez samostalnih sindikata Hrvatska (SSSH) smatra da Prijedlog Zakona o strancima u dijelu koji se odnosi na rad državljana trećih zemalja nije dostatno uređen u odnosu na iskustva koja već imamo, kao i u odnosu na slovenski model koji je proklamiran kao poželjan. To ostavlja uređenje novog modela na pola puta, što nije dobro za nacionalno tržište rada, a nama je neprihvatljivo. Uz to, oko samog zakonskog prijedloga nije postignuta dovoljna razina suglasja između različitih dionika. Još jednom ističemo kako je SSSH-u zamjena godišnjega kvotnog modela tzv. slovenskim modelom prihvatljiva samo uz prijenos svih „osigurača“ zaštite kako domaćih tako i stranih radnika na nacionalnom tržištu rada te uz uspostavu odgovarajućeg sustava nadzora (nadzor nad primjenom proširenih kolektivnih ugovora), ali odbija svaki pokušaj deregulacije. Model u kojem je moguće zaposliti stranca, iako postoji nezaposlena osoba koja zadovoljava uvjete, jest deregulacija. Smatramo, međutim, da je model moguće popraviti, i u tu svrhu dostavljamo konkretne prijedloge po pojedinim člancima. Također ističemo kako je za učinkovitu provedbu ovoga modela nužno osigurati preduvjete: HZZ doista mora posredovati između nezaposlenih radnika-tražitelja posla i poslodavaca-tražitelja radnika; tijela državne uprave, javne ustanove i institucije moraju se međusobno povezati i promptno razmjenjivati informacije (primjerice, podatke o poslodavcima kojima je odobreno zapošljavanje stranaca trebalo bi pratiti, analizirati i prosljeđivati); tijela državne uprave, javne ustanove i institucije nužno je kapacitirati (brojčano i edukativno te ih opremiti) i dr. Primljeno na znanje Predloženi koncept zapošljavanja stranaca jamči prioritetnu zaštitu domaće radne snage i poslodavac ne može dobiti pozitivno mišljenje HZZ-a ako je test tržišta rada pokazao da u evidenciji ima raspoložive odgovarajuće radne snage za koju se mora provesti postupak posredovanja.Osim toga, ne treba zanemariti niti uvjete koje mora zadovoljiti poslodavac kao dodatnu zaštitu i kontrolu za zapošljavanje stranaca.
92 Ured pučke pravobraniteljice PRIJEDLOG ZAKONA O STRANCIMA, VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA Člancima 126. do 137. Nacrta, regulirano je pitanje izdavanje ''EU plave karte'' visokokvalificiranim osobama, državljanima trećih zemalja s ciljem zapošljavanja visokoobrazovane radne snage. Člankom 130. Nacrta propisani su uvjeti pod kojima nositelj ''EU plave karte'' može mijenjati poslodavce. Međutim, odredbama Nacrta, za nositelje ''EU plave karte'', nije predviđena provjera stanja u evidenciji nezaposlenih osoba i postupak posredovanja u cilju zapošljavanja radnika s nacionalnog tržišta rada pa je stoga vidljivo da su odredbe ZOS-a znatno restriktivnije u slučaju zapošljavanja državljana trećih zemalja sa nižim obrazovnim stupnjem. Naime, mišljenja smo da bi test tržišta rada trebalo primijeniti i za nositelje ''EU plave karte'' budući da u RH postoje zanimanja za koja se traži visoka stručna sprema odgovarajućeg usmjerenja, a koja nije deficitarna na tržištu rada, poput npr. zanimanja iz pojedinih područja društvenih znanosti. Nije prihvaćen Odredbe koje reguliraju izdavanje EU Plave karte usklađene su sa odredbama Direktive Vijeća 2009/50/EZ od 25. svibnja 2009. godine o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih država u svrhu zapošljavanja visokokvalificirane radne snage (SL L 155, 18. 6. 2009.) Budući da se radi o zapošljavanju visokokvalificirnoj radnoj snagi odnosno državljanima trećih zemalja, koji imaju zaključen ugovor o radu u kojem mora biti nazančena 1,5 bruto plaća, te kako dosadašnja praksa ukazuje na mali broj izdanih EU Plavih karti, prijedlog nije prihvaćen. Napominjemo, da niti do sada izdavanje EU Plave karte nije bio predviđen Odlukama Vlade Republike Hrvatske o godišnjoj kvoti dozvola za zapoljavnje stranaca.
93 HGK VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA , Članak 88. U odnosu na stavak 3. pojedine članice HGK predlažu šire odrediti poslove koje može obavljati državljanin treće zemlje, primjerice na način da može raditi u Republici Hrvatskoj na onim poslovima za koje mu je izdana dozvola za boravak i rad ili potvrda o prijavi rada, a u slučaju potrebe, i na svim drugim povezanim poslovima. Nije moguće garantirati stranom radniku da zbog procesa proizvodnje ili narudžbi kupaca neće biti potrebno da privremeno obavlja neke druge poslove koji su u skladu s njegovim znanjima i vještinama. Podredno, predlaže se brisati stavke 3. i 4. ovoga članka. Nije prihvaćen U postupku izdavanja dozovle za boravak i rad moraju biti poznati podaci kod kojeg poslodavca će državljanin treće zemlje raditi, odnosno na kojim poslovima će državljanin treće zemlje raditi, odnosno poslove koje su navedeni u ugovoru o radu koji se prilaže u postupku izdavanja mišljenja kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ili nadležne policijske uprave odnosno policijske postaje ako se radi o izdavanju dozvole za boravak i rad bez mišljenja (članak 110. Prijedloga Zakona).
94 Danijela Božić VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA , Članak 89. Kako bi se popunila pravna praznina predlažem usvajanje sljedeće odredbe preuzete iz Zakona o zapošljavanju, samozapošljavanju i radu stranaca Republike Slovenije: „Bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada mogu raditi državljani trećih zemalja ako u Republici Hrvatskoj ne ostvaruju dohodak i neposredno ne vrše prodaju ili pružaju usluge već samo sudjeluju na poslovnim sastancima, uspostavljaju poslovne kontakte, uključujući pregovore vezane uz pružanje usluga ili obavljanje djelatnosti, obavljaju radnje vezane uz pripremu za tržišnu prisutnost stranog poslodavca u Republici Hrvatskoj pod uvjetom da takve aktivnosti ne traju dulje od 90 dana unutar šest mjeseci, računajući od dana prvog ulaska državljana trećih zemalja u Republiku Hrvatsku.“ Nije prihvaćen Prijedlogom Zakona je propisano koje poslove državljani trećih zemalja mogu obavljati kraće vremensko razdoblje do 90 odnoso 30 dana temeljem potvrde o prijavi rada, bez obveze ishođenja dozvole za boravak i rad.
95 Agencija za mobilnost i programe Europske unije VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA , Članak 90. Komentar na čl. 90 Zakona Poštovani, Članak 90. kaže da zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad može podnijeti osobno državljanin treće zemlje sukladno članku 58. (Podnošenje zahtjeva za odobrenje privremenog boravka) ili poslodavac u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu namjeravanog boravka ili rada državljanina treće zemlje ili sjedištu poslodavca. S obzirom da ovaj članak upućuje na primjenu članka koji regulira podnošenje zahtjeva za odobrenje privremenog boravka smatramo da nema razloga da se ista analogija ne primijeni i na podnošenje zahtjeva za odobrenje privremenog boravka, odnosno da poslodavac državljanina treće zemlje isto tako može podnijeti zahtjev za odobrenje privremenog boravka kao i sam državljanin treće zemlje. Zahvaljujemo. Srdačno, Agencija za mobilnost i programe Europske unije Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
96 Ured pučke pravobraniteljice VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA , Članak 91. Prema odredbi članka 91. Nacrta, o zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad rješenjem odlučuje MUP putem policijske uprave, odnosno policijske postaje prema mjestu boravišta, odnosno namjeravanog boravka državljanina treće zemlje. Protiv toga rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. Imajući u vidu da državljani treće zemlje učestalo podnose zahtjeve za izdavanje dozvole za boravak i rad na sezonskim poslovima te da je u tom slučaju njihov radni i boravišni status potrebno žurno rješavati, razvidno je da su u slučaju mogućnosti podnošenja isključivo upravne tužbe, odnosno pokretanja upravnog spora kao elementa pravne zaštite praktično, zbog dugotrajnosti sudskih postupaka, onemogućeni u obavljanju navedenih poslova. Nije prihvaćen Tijekom predhodnih izmjena Zakona o strancima, Ministarstvo uprave upozorilo je da protiv rješenja policijskih uprava odnosno policijskih postaja kao ustrojstvenih jedinica Ministarstva unutarnjih poslova, žalbu ne može rješavati Ministarstvo u sjedištu. Nastavno na prethodno, Ministarstvo uprave je također upozorilo da se Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske ne može smatrati javnopravnim tijelom u smislu odredbe članka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine”, broj 47/09). Slijedom navedenog, Povjerenstvo za žalbe ne može zamijeniti drugostupanjsko tijelo nadležno za rješavanje žalbi, te je bilo potrebno odredbu uskladiti s odredbom članka 12. Zakona o općem upravnom, kojom je propisano pravo stranke na pravni lijek, na način da stranka može pokrenuti upravi spor sukladno Zakonu o upravnim sporovima.
97 HGK VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA , Članak 91. Članice HGK - Županijske komore Dubrovnik predlažu izmijeniti stavak 3. na način da glasi: „(3) Dozvola za boravak i rad izdaje se državljaninu treće zemlje na vrijeme koje je potrebno za obavljanje posla, odnosno vrijeme na koje je sklopljen ugovor o radu, a najduže na dvije godine.“, a s obzirom da Savezna Republika Njemačka najavljuje više od milijun potrebnih radnih mjesta te je otvorila granice radnicima trećih zemalja od ožujka 2020., što može izravno ugroziti uvoz radne snage u RH. Nadalje, predlažu izmijeniti stavak 5. tako da glasi: „(5) O zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona, policijska uprava odnosno policijska postaja dužna je odlučiti u roku od 7 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.“ Također, iznosimo izdvojeno mišljenje članice iz industrijskog sektora: predlaže se skratiti rok odluke o zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad s 10 na 5 dana. Obrazloženje: nepotrebno odugovlačenje u situaciji kada PP donosi odluku nakon što je udovoljeno članku 97., odnosno kada državljanin udovoljava uvjetima za privremeni boravak, a HZZ je donio pozitivno mišljenje. Prijedlog odredbe: “(5) O zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona, policijska uprava odnosno policijska postaja dužna je odlučiti u roku od 5 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.” Nije prihvaćen Propisivanjem novog modela zapošljavanja nadležna policijska uprava odnosno policijska postaja je dužna provjeriti sve uvjete koje se odnose na boravak državljanina treće zemlje u Republici Hrvatskoj, te s tog aspekta mišljenja smo da su propisani rokovi u redu. Napominjemo, da dio rada provjere se odnosi i na rad drugih nadležna tijela izvan Ministarstva unutranjih poslova, te smo mišljenja da je rok za izdavanje dozvole za boravak i rad u roku od 10 odnosno 5 dana primjeren.
98 Hrvatska udruga turizma VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA , Članak 93. Predlažemo u stavku 1. obrisati točke 1. – 6. Obrazloženje: Predlažemo brisati veći dio uvjeta zbog kojih MUP može odbiti zahtjev za izdavanje dozvole jer su predviđene obveze nepotrebne i/ili se ne mogu provjeriti te se ponavljaju kroz provjeru poslodavca od strane HZZ-a (potrebno provjeru uvjeta regulirati na jednom mjestu). Ovim člankom propisan je niz uvjeta pod kojima MUP može odbiti izdavanje dozvole za boravak i rad stranca. Svjesni smo namjera predlagatelja Zakona, koje podržavamo, a to je da se zaštiti domaće tržište rada, kao i intencije da se zaštite stranci od neprimjerenih uvjeta rada. Ipak ističemo kako su neki od navedenih uvjeta nesvrsishodni i smatramo kako za dio njih ne postoje načini provjere. U vezi točaka 1., 2., 4. i 6., uvjeti koji se provjeravaju od strane MUP-a su identični uvjetima koje, prema Prijedlogu Zakona, provjerava HZZ, prilikom postupka izdavanja mišljenja. Na ovaj način radi se dvostruka provjera istih uvjeta za što nema potrebe ni smisla. U vezi točke 3., ističemo kako ovakvo uvjetovanje nije u skladu sa slobodom pružanja usluga unutar Europske unije niti je jasno kako će se ova odredba provjeravati u praksi. U vezi točke 5., nije jasno kako će se ova odredba provoditi u praksi odnosno na temelju čega će se prethodno prosuđivati namjera poslodavca što je potpuno subjektivan pojam. Razumijemo da bi se isto eventualno moglo ustanoviti tek nakon odgovarajućih inspekcijskih nadzora, ali nikako prije toga. U vezi točke 6., ističemo kako je ova odredba preširoko formulirana. Nije uzeta u obzir mogućnost da poslodavac ili državljanin treće države vodi žalbeni postupak, jer smatraju da im je novčana kazna neosnovano izrečena ili da je previsoko određena. Nadalje, formulacija “krše propise iz područja radnog odnosa” je preširoka te se posebno kod velikih sustava s nekoliko tisuća zaposlenih mogu dogoditi i manji propusti u evidenciji radnog vremena ili s područja zaštite na radu i sl. zbog kojih poslodavac može biti kažnjen. Također, provjera poslodavca i usklađenosti njegovog poslovanja je predviđeno člankom 99. stavkom 1. točke 8. pa se ovime radi dvostruka provjera istog uvjeta, a što je nepotrebno trošenje resursa. Stoga, predlažemo brisanje odredbe, a alternativno predlažemo prihvatljiviju formulaciju odredbe koja bi glasila: “poslodavac ili državljanin treće zemlje nisu podmirili novčanu kaznu izrečenu pravomoćnom odlukom nadležnog tijela ili krše propise iz područja zapošljavanja stranaca”. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
99 Ured pučke pravobraniteljice VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA , Članak 93. Člankom 93. Nacrta, propisano je da MUP, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, može odbiti zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad ako je, između ostalog, glavna svrha osnivanja ili djelovanja poslodavca odnosno subjekta domaćina olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja. Mišljenja smo da je predmetna odredba pravno nejasna s obzirom da se može tumačiti na proizvoljan način. Naime, dvojbeno je na koji način se može utvrditi kršenje predmetne odredbe ukoliko pravni subjekt posluje u skladu s pozitivnim propisima RH te iste ne krši u pogledu radno-pravnih obveza poslodavca. Nije prihvaćen Navedena odredba je usklađena s člankom 20. stavkom 1. Direktivom (EU) 2016/801 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair
100 HOK VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA , Članak 94. Uz članak 94. Vezano uz nemogućnost podnošenja žalbe protiv rješenja policijske uprave o ukidanju dozvole te upravni spor kao jedinu mogućnost ukazujemo na to da takvo rješenje može u stvarnosti dovesti do dugotrajnijih postupaka, što gospodarstvu stvara dodatne teškoće, pa i troškove. Nije prihvaćen Tijekom predhodnih izmjena Zakona o strancima, Ministarstvo uprave upozorilo je da protiv rješenja policijskih uprava odnosno policijskih postaja kao ustrojstvenih jedinica Ministarstva unutarnjih poslova, žalbu ne može rješavati Ministarstvo u sjedištu. Nastavno na prethodno, Ministarstvo uprave je također upozorilo da se Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske ne može smatrati javnopravnim tijelom u smislu odredbe članka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine”, broj 47/09). Slijedom navedenog, Povjerenstvo za žalbe ne može zamijeniti drugostupanjsko tijelo nadležno za rješavanje žalbi, te je bilo potrebno odredbu uskladiti s odredbom članka 12. Zakona o općem upravnom, kojom je propisano pravo stranke na pravni lijek, na način da stranka može pokrenuti upravi spor sukladno Zakonu o upravnim sporovima.
101 Savez samostalnih sindikata Hrvatske VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA , Članak 97. Predlažemo termin (pozitivno) „mišljenje“ zamijeniti terminom „suglasnost“ u svim člancima. OBRAZLOŽENJE: Budući da se u čl. 99 izričito navode uvjeti pod kojima će se isti izdati, smatramo da se ovdje ipak radi o pravnom aktu suglasnosti ili potvrde/odobrenja, a ne mišljenja. (Mišljenja o čemu?). Također postavljamo pitanje žalbe poslodavca na uskraćivanje suglasnosti. Nadalje, smatramo da se radi i o nomotehnički i teleološki prikladnijem rješenju kako bi se zadržala i naglasila funkcija zaštite domaćeg tržišta rada: HZZ u ovom slučaju preuzima dio javnih ovlasti kontrole proširivanje ponude radne snage i zapošljavanja državljana trećih zemalja - zato je prikladnije da izdaje suglasnost, a ne da se „dozvole izdaju na temelju mišljenja.“ Kvotni sustav mora se zamijeniti modelom koji će u svim segmentima na jednak način, ako ne i bolje od kvonog sustava, pružati jamstva za zaštitu domaćeg tržišta rada. Nije prihvaćen U pogledu zamjene akta „mišljenja“ s aktom „suglasnost“ valja istaknuti da oba akta proizvode pravne učinke u okviru upravnog postupka koji će se voditi pred MUP-om. Izdavanje suglasnosti HZZ-a u upravnom postupku otežalo bi i oduljilo cjelokupan postupak izdavanja dozvole za boravak i rad. S obzirom da se prvotno vrši provjera u evidenciji nezaposlenih osoba, a potom posredovanje pri zapošljavanju, radi se o aktivnostima koje su redovne djelatnosti HZZ-a i u okviru istih HZZ može ispitati uvjete koji se traže za poslodavca. Jednako tako, izvan upravnog postupka, HZZ ispituje identične i slične uvjete kod dodjeljivanja potpora za zapošljavanje/samozapošljavanje u okviru mjera aktivne politike zapošljavanja. U slučaju uskraćivanja mišljenja, poslodavac može pokrenuti upravni spor sukladno članku 91. stavak 2. Prijedloga Zakona.
102 Hrvatska udruga turizma VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA , Članak 97. Predlažemo u stavku 3. nadopuniti odredbu na način da se nakon riječi u poljoprivredi doda riječi „ te ugostiteljstvu i turizmu“ čime će se omogućiti zapošljavanje sezonskih radnika i u turizmu i ugostiteljstvu bez obveze prilaganja mišljenja područne službe odnosno ureda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Obrazloženje: S obzirom na i nadalje izraženu sezonalnost poslovanja u turizmu, stanje na tržištu rada te sve veće nedostatke upravo sezonskih radnika, nužno je omogućiti predmetnu iznimku za sezonsko zapošljavanje stranaca u turizmu i ugostiteljstvu. Prihvaćen Odredba je dopunjena s navedenim djelatnostima.
103 Ured pučke pravobraniteljice VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA , Članak 97. Prema odredbi članka 97. Nacrta, MUP, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, može izdati dozvolu za boravak i rad državljaninu treće zemlje koji ispunjava uvjete iz članka 59. ZOS-a, a na temelju pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Mišljenje područne službe odnosno ureda HZZZ-a poslodavac je dužan priložiti uz zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad, a mišljenje nije dužan priložiti poslodavac koji namjerava zaposliti sezonskog radnika u poljoprivredi na području RH u trajanju do 90 dana tijekom kalendarske godine. Mišljenja smo da predmetnu iznimku treba proširiti i na pojedine druge grane poslovanja, poput ugostiteljsko-turističke djelatnosti, imajući u vidu da tijekom nekoliko posljednjih turističkih sezona RH nema dovoljno sezonskih radnika u okviru nacionalnog tržišta rada. Prihvaćen Odredba je dopunjena s navedenim djelatnostima.
104 HOK VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA , Članak 97. Uz članak 97. Predlažemo stavak 2. u članku 97. izmijeniti tako da glasi: „(2) Mišljenje područne službe odnosno ureda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz stavka 1. ovog članka nadležna policijska uprava odnosno policijska postaja pribavlja po službenoj dužnosti nakon zaprimanja zahtjeva za izdavanje ili za produženje dozvole za boravak i rad.“ Iza stavka 2. predlažemo dodati novi stavak 3. koji glasi: „(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, uz zahtjev za produženje dozvole za boravak i rad nije potrebno pribavljati mišljenje područne službe odnosno ureda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz stavka 1. ovoga članka, ako poslodavac i radnik i dalje udovoljavaju uvjetima i radnik radi na radnom mjestu za koje je sklopio ugovor o radu.“ Stavak 3. postaje stavak 4. Iza stavka 4. predlažemo dodati novi stavak 5. koji glasi: „(4) Zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad državljana treće zemlje te za izdavanje mišljenja područne službe odnosno ureda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u ime obrtnika ovlašteno je podnijeti udruženje obrtnika kojega je obrtnik kao poslodavac član.“ obrazloženje: Smatramo da postupak treba pojednostaviti te, sukladno Vladinom planu administrativnog rasterećenja gospodarstva, poslodavce rasteretiti obveza da jednom tijelu sami dostavljaju dokumente drugog tijela. Stoga i predlažemo da se podnosi samo jedan zahtjev MUP-u za izdavanje dozvole, dok bi MUP sve dokumente za koje je to moguće pribavljao po službenoj dužnosti. Kod produljenja radne dozvole predlažemo skraćenje postupka, tj. da se ne provodi ponovno isti dugotrajan postupak koji je predviđen za prvo traženje dozvole, ako stranac i nadalje radi na istom radnom mjestu i ispunjeni su uvjeti za njegovo zapošljavanje. Također predlažemo omogućiti udruženjima obrtnika da za obrtnika obavljaju potrebne administrativne radnje pribavljanja mišljenja HZZ-a i podnošenje zahtjeva za izdavanje dozvola, kako bi taj postupak obrtnicima dodatno pojednostavnili i olakšali. Nije prihvaćen Odredba je dopunjena s navedenim djelatnostima. S obzirom da je intencija ovih odredbi zapošljavanje domaće radne snage, za očekivati je da se poslodavac prvo obraća HZZ-u s namjerom zapošljavanja hrvatskog radnika. U suprotnom, poslodavac kada podnosi zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad MUP-u, tada već ima namjeru zapošljavanja stranca i pretpostavlja se da je ušao u angažman sa strancem. Stoga, provedba testa tržišta rada, nakon podnošenja zahtjeva pri MUP-u nema smisla, jer je poslodavac već predao zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad konkretnog stranca. Kako se dozvola za boravak i rad izdaje za konkretnog stranog radnika i za njegov rad kod konkretnog poslodavca, mišljenja smo da se udruženja obrtnika ne mogu ovlastiti za podnošenje zahtjeva za izdavanje dozvole, kao ni za pribavljanje mišljenja HZZ-a. Osim toga, u kategoriji poslodavaca nisu samo obrtnici te bi ostali poslodavci bili u nejednakom položaju. U odnosu na prijedlog da se test tržišta rada ne provodi u slučaju produženja dozvole za boravak i rad, isti je prihvaćen.
105 Hrvatska udruga turizma VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA , Članak 98. Predlažemo skratiti rok od 30 dana za provedbu testa tržišta rada te propisati: „Ukoliko u 8 dana nije došlo do dogovora razgovora za posao i/ili dogovora zapošljavanja upućene nezaposlene osobe – test tržišta rada je negativan. (dopuniti također da ukoliko je rezultat testa negativan isti kao takav vrijedi za iste potrebe zapošljavanja istoga poslodavca do 6 mjeseci). Obrazloženje: Važno je postupak testiranja tržišta rada učiniti efikasnim i operativno provedivim u što kraćem roku. Stoga predlažemo skratiti rok i test tržišta rada provesti temeljem odaziva nezaposlenih osoba na oglas za radno mjesto tj. temeljem stvarne reakcije u smjeru zapošljavanja, a ne temeljem stanja u evidenciji nezaposlenih osoba na HZZ-u. - U stavcima 2. i 5. se fokus postavlja na provjeru stanja u evidenciji nezaposlenih osoba što se može zaključiti iz formulacija kao što su: „obuhvaća provjeru stanja u evidenciji nezaposlenih osoba“ i „test tržišta rada pokazao da u evidenciji nezaposlenih osoba nema raspoloživih osoba“. Smatramo da nije relevantno samo stanje u evidenciji nezaposlenih osoba već reakcija nezaposlenih osoba i njihov odaziv za razgovor i dogovor zapošljavanja na slobodnim radnim mjestima. Upravo to bi trebalo biti u fokusu testa tržišta rada, a ne statistički podatak o broju nezaposlenih osoba u evidenciji. - U stavku 4. predlažemo smanjiti rok o slanju obavijesti o rezultatu testa tržišta rada s 30 na 8 dana. Naime, prema Prijedlogu Zakona, cijeli postupak izdavanja dozvole za boravak i rad može trajati 45 dana (5 dana provjera poslodavca od strane HZZ-a + 30 dana test tržišta rada + 10 dana izdavanje dozvole od strane MUP-a) radi čega ne možemo govoriti o sustavu koji je dovoljno brz za praćenje potreba poslovanja. Sustav da bi bio adekvatan potrebama zapošljavanja i kojem bi trebali težiti mora propisati postupak koji će trajati maksimalno 15 dana. Uzimajući u obzir dinamiku suvremenog načina poslovanja i elektroničko vođenje baza podataka i njihovo umrežavanje, brži način rada je svakako moguć i potreban. Nije prihvaćen U odnosu na rok od 30 dana u kojem je HZZ dužan obavijestiti poslodavca o rezultatu testa tržišta rada, valja napomenuti da je moguće, ovisno o konkretnom postupku posredovanja, da se isti provede i u kraćem roku. Također, ne treba zaboraviti da će se za deficitarna zanimanja donositi odluka i neće biti potrebno provoditi test tržišta rada. Nezaposlene osobe koje se vode u evidenciji HZZ-a trebaju biti aktivne i raspoložive za rad i ne mogu biti nezainteresirane za posao. Ukoliko se dogodi da nezaposlena osoba koja ispunjava zahtjeve poslodavca odbije zaposlenje, poslodavac će o tome obavijestiti HZZ te će ista biti brisana iz evidencije. Ako, pak, nezaposlena osoba ne može iz određenih osobnih ili drugih razloga raditi, procjenu tih razloga će izvršiti HZZ te ovisno o procjeni, uputiti odnosno ne uputiti osobu kod poslodavca. Navedeno će pokazati test tržišta rada.
106 HGK VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA , Članak 98. U odnosu na stavak 4. ovoga članka, članice HGK - Županijske komore Dubrovnik ističu kako je predloženi rok od 30 dana za izdavanje rješenja predug te predlažu izmijeniti predmetni stavak na način da glasi: „(4) O rezultatu testa tržišta rada područna služba odnosno ured Hrvatskog zavoda za zapošljavanje obavijestit će poslodavca najkasnije u roku od 7 dana od dana traženja poslodavca.“ Također, u nastavku iznosimo izdvojeno mišljenje članice iz industrijskog sektora: predlaže se skratiti rok iz stavka 4. ovog članka, odnosno rok u kojem HZZ obavještava poslodavca o rezultatu testa tržišta rada. Rok od 30 dana neprimjereno dug, posebno u slučaju kada je test pokazao da u evidenciji tržišta rada nema raspoloživih osoba koje ispunjavaju zahtjeve poslodavca. Predlaže se rok od maksimalno 10 dana, uz pretpostavku da HZZ ima dostupnu analizu stanja tržišta rada. Prijedlog odredbe: “(4) O rezultatu testa tržišta rada područna služba odnosno ured Hrvatskog zavoda za zapošljavanje obavijestit će poslodavca najkasnije u roku od 10 dana od dana traženja poslodavca.” Također, postavlja se pitanje primijenjuje li se isti sistem pribavljanja dozvole za rad koji obuhvaća provedbu testa tržišta rada i eventualno mišljenje HZZ-a i u slučaju trasferiranja radnika iz ovisnog društva u društvo majku. Nije prihvaćen Rok od 30 dana je krajnji rok, što znači da u konkretnom postupku posredovanja isti može biti i kraći. Također, ne treba zaboraviti da će se za deficitarna zanimanja donositi odluka i neće biti potrebno provoditi test tržišta rada. U svezi prijedloga premještaja unutar trgovačkih društava, prijedlog se ne prihvaća iz razloga jer je Prijedlogom zakona propisano izdavanje dozvole za boravak i rad bez mišljenja HZZ-a.
107 HOK VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA , Članak 98. Uz članak 98. Predlažemo da se u stavku 4. brojka „30“ zamijeni brojkom „15“. U stavku 5. predlažemo preciznije urediti propisani uvjet da se zahtjevi poslodavaca „ne mogu ispuniti migracijama nezaposlenih osoba u zemlji“. obrazloženje: Za poslodavca je zapošljavanje stranaca rješenje koje koristi tek nakon što nije uspio zaposliti domaće radnike. Nerijetko se radi o dugotrajnim pokušajima da se pronađe i zaposli radnika koji ne donose rezultata. U drugim situacijama radi se o uočenoj poslovnoj prilici koja u pravilu ne trpi odgađanje i da bi se iskoristila potrebno je djelovati brzo i u kratkom roku pronaći radnika. Stoga je rok od 30 dana za gospodarstvo neprihvatljivo dug jer znači nemogućnost redovitog poslovanja, a može dovesti i do gubitka poslova. Rok od 15 dana smatramo dovoljno dugim za obavljanje testa tržišta rada jer HZZ vodi dobre i ažurne evidencije, a poslodavcu ujedno nalaže da u isto tako kratkom roku obavi cijeli niz administrativnih obveza.“ Što se tiče uvjeta nemogućnosti zadovoljenja uvjeta migracijama u zemlji“ potrebno je jasno propisati što to točno znači da se ne mogu ispuniti, kako bi poslodavci znali što im je očekivati. Ukazujemo na problematičnost ovakvog kriterija jer može dovesti do apsurdne situacije u kojoj poslodavac neće moći zaposliti stranca ako bilo gdje u zemlji postoji evidentirana nezaposlena osoba koja se ne želi ili iz nekog osobnog razloga ne može preseliti kako bi radila u drugom mjestu različitom od svog prebivališta ili boravišta. Nije prihvaćen Radi se o postupku posredovanja pri zapošljavanju kojeg provodi HZZ te isti, sukladno Zakonu o tržištu rada, obuhvaća stručni odabir i profesionalnu selekciju nezaposlenih osoba prema njihovim osobnim i profesionalnim sposobnostima te utvrđenim zahtjevima poslodavaca. Ovisno o konkretnom postupku posredovanja moguće je da se isti provede i u kraćem roku. Rok od najviše 30 dana za obavijestiti poslodavca o postupku posredovanja je optimalan. Također, ne treba zaboraviti da će se za deficitarna zanimanja donositi odluka i neće biti potrebno provoditi test tržišta rada. U odnosu na uvjet koji propisuje “nemogućnost zadovoljenja uvjeta migracijama u zemlji”, ističemo da je odredba upravo propisana s namjerom da ako ima radnika u zemlji, ali ne na području rada poslodavca, isti može zatražiti mišljenje HZZ-a
108 EKO MEĐIMURJE d.d. Šenkovec VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA , Članak 98. Članak 98. stavak (4) potrebno je značajno smanjiti rok provođenja testa tržišta rada. Prijedlog je da navedeni članak glasi: (4) O rezultatu testa tržišta rada područna služba odnosno ured Hrvatskog zavoda za zapošljavanje obavijestit će poslodavca najkasnije u roku od 10 dana od dana traženja poslodavca. Nije prihvaćen Radi se o postupku posredovanja pri zapošljavanju kojeg provodi HZZ te isti, sukladno Zakonu o tržištu rada, obuhvaća stručni odabir i profesionalnu selekciju nezaposlenih osoba prema njihovim osobnim i profesionalnim sposobnostima te utvrđenim zahtjevima poslodavaca. Ovisno o konkretnom postupku posredovanja moguće je da se isti provede i u kraćem roku. Rok od najviše 30 dana za obavijestiti poslodavca o postupku posredovanja je optimalan. Također, ne treba zaboraviti da će se za deficitarna zanimanja donositi odluka i neće biti potrebno provoditi test tržišta rada
109 Savez samostalnih sindikata Hrvatske VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA , Članak 99. Iznosimo 12 prijedloga za izmjenu kako slijede: 1. pojam pozitivnog mišljenja zamijeniti s pojmom suglasnosti na način i iz razloga kako to navodimo u komentaru na čl. 97. 2. dodati ključni uvjet da u evidenciji nezaposlenih osoba nema odgovarajućeg tražitelja zaposlenja prema uvjetima poslodavca bez kojeg je sadržajno i nomotehnički nemoguže zamisliti model koji vrši funkciju zaštite hrvatskog tržišta rada 3. dodati ključni uvjet da državljanin treće zemlje ispunjava uvjete koje poslodavac traži (s obzirom na dokaze iz 8. st. točke 2. istog članka) 4. stavak 1. točku 1. dopuniti na način: „obavlja registriranu djelatnost u Republici Hrvatskoj u kojoj traži zapošljavanje državljanina treće zemlje.“ Temeljem predloženog rješenja čl.99. st.1., a s obzirom na to da je nedavnim izmjenama Zakona o sudskog registru potpuno nevjerojatno djelatnost izbačena kao podatak koji se upisuje, nego se samo evidentira, Hrvatski zavod za zapošljavanje, najplastičnije nema nikakvog načina osigurati da tvrtka koja obavlja djelatnost graditeljstva ne može uvesti masera/maserku i obrnuto! Tražimo da se uvjet definira na način da poslodavac mora obavljati djelatnost u kojoj traži zapošljavanje državljana treće zemlje, što bi se dokazivalo izvatkom iz evidencije. 5. zamijeniti stavak 1. točku 2. preciziranjem što se smatra obvezama po osnovi javnih davanja prema formulaciji iz čl. 252 Zakona o javnoj nabavi gdje stoji da to znači da „nema nepodmirenih poreznih obveza i obveza za mirovinsko i zdravstveno osiguranje.„ 6. u st. 1. točka 3. propisati da se uvjet od zaposlenog najmanje jednog radnika državljanina Republike Hrvatske odnosno državljanina države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije na neodređeno i puno radno vrijeme na području Republike Hrvatske odnosi samo na poslodavca – fizičku osobu, a da poslodavac – pravna osoba mora imati zaposlena 3 radnika državljanina Republike Hrvatske odnosno državljanina države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije na neodređeno i puno radno vrijeme na području Republike Hrvatske. 7. st.1. točku 7. dopuniti na način da se dodaju prekršajni i ovršni postupci zbog neisplata plaća budući da se radi o većini postupaka po osnovi neisplate plaće, naročito u područjima koja su najproblematičnija kao što je to npr. upućivanje u inozemstvo. 8. u st. 2. točka 2. trebalo eksplicitno naznačiti da se poslodavcem koji posluje sezonski smatra poslodavac koji posluje do 6 mjeseci godišnje. 9. iz st.8. točke 1. brisati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu budući da će zbog implementacije Direktive o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima taj institut ionako biti potrebno micati iz hrvatskog pravnog sustava. Ujedno, smatramo da je potrebno uvažiti činjenicu da prošireni kolektivni ugovor u graditeljstvu (koji bi se primjenjivao na strane radnike u građevini) u čl.7. propisuje obvezno potpisivanje ugovora o radu prije početka rada, te da pisana potvrda ne dolazi u obzir. 10. st. 8. točku 1. dodati „u skladu s Zakonom o radu i kolektivnim ugovorima koji obvezuju poslodavca“ Smatramo da je krucijalno osigurati da će radnici državljani trećih zemalja imati pravo na iste uvjete na koje imaju pravo i domaći radnici, te ukoliko kao država nismo u stanju jamčiti provjeru ove usklađenosti, onda nismo spremni za napuštanje sustava kvota. Zbog toga inzistiramo na uvođenju kontrole proširenih kolektivnih ugovora, pogotovo jer se oni odnose na dva sektora u kojima očekujemo najveći uvoz stranih radnika. 11. st.11 brisati i zamijeniti sljedećom formulacijom: „Područna služba odnosno ured Hrvatskog zavoda za zapošljavanje neće izdati suglasnost ako je broj zaposlenih zaposlenih i traženih radnika državljanina treće zemlje veći od ukupnog broja radnika koji su kod poslodavca zaposleni na neodređeno vrijeme“ uz propisivanje iznimke za poslodavce koji posluju sezonski. Alternativno, predlažemo da se suglasnost ne izdaje ovisno o broju zaposlenih radnika državljana Republike Hrvatske odnosno državljana države članice EHP-a ili Švicarske Konfederacije na način da broj ukupno zaposlenih i traženih radnika državljana trećih zemalja ne bude veći od: -1/3 kod poslodavaca koji zapošljava do 30 radnika -1/5 kod poslodavaca koji zapošljava od 10 do 50 radnika -1/7 kod poslodavaca koji zapošljava više od 50 radnika 12. predlažemo uvrštavanje dodatnog stavka sa sljedećim sadržajem: „Poslodavac koji je u posljednjih 6 mjeseci otkazao ugovor o radu iz poslovno uvjetovanih razloga ne može dobiti suglasnost za izdavanje dozvole za boravak i rad za rad državljanina treće zemlje na tim poslovima.“ Nije prihvaćen Razlozi za ne uvođenje termina: „suglasnost“, prethodno su navedeni. U odnosu na dodavanje nova 2 uvjeta koje mora ispunjavati poslodavac, mišljenja smo da predloženi uvjeti proizlaze iz čl. 98. st. 5. Nacrta prijedloga zakona. Naime, uvjet za izdavanje mišljenja je prethodna provedba testa tržišta rada, te će se u okviru provjere uvjeta koje mora ispunjavati poslodavac svakako provjeriti i uvjeti koji važe za stranca, a koje je poslodavac tražio u prijavi potrebe za radnikom. U odnosu na dopunu uvjeta “obavlja registriranu djelatnost u RH u kojoj traži zapošljavanje državljanina treće zemlje, mišljenja smo da je ključna odrednica zapošljavanje stranca pod uvjetom da u evidenciji nezaposlenih nema domaćeg radnika koji ispunjava uvjete poslodavca. Sve uvjete koje je poslodavac tražio za zapošljavanje domaćeg radnika, isti će morati dokazati kod zapošljavanja stranca. U odnosu na preciziranje javnih davanja, ističemo da su ista definirana odredbom čl. 2. Općeg poreznog zakona. Nadalje, mišljenja smo da je uvjet od najmanje jednog zaposlenog radnika prihvatljiv i za poslodavca- pravnu osobu. U odnosu na dodavanje prekršajnog postupka uz kazneni postupak neisplate plaće, mišljenja smo da predložena dopuna nije moguća iz razloga što neisplata plaće predstavlja kazneno djelo, a ne prekršaj. U odnosu na preciziranje da poslodavac posluje sezonski 6 mjeseci, ističemo da je isto definirano Zakonom o obrtu te nema potrebe za preciziranjem U odnosu na brisanje potvrde o sklopljenom ugovoru o radu i dostavljanje samo ugovora o radu u skladu sa Zakonom o radu i kolektivnim ugovorom koji obvezuje poslodavca, ističemo da Direktiva o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima nije implementirana u hrvatsko zakonodavstvo te se predmetna odredba može uskladiti samo s važećim Zakonom o radu. Nadalje, izričito propisivanje da ugovor o radu mora biti u skladu s kolektivnim ugovorom koji obvezuje poslodavca, smatramo suvišnim, s obzirom da iz općeg propisa o radu jasno proizlazi da se kolektivni ugovor koji obvezuje poslodavca primjenjuje na sve radnike zaposlene kod poslodavca, bez obzira jesu li domaći ili strani. U odnosu na propisivanje dodatnog uvjeta za zapošljavanje stranaca prema kojem poslodavac ne smije u zadnjih 6 mjeseci otkazati ugovor o radu iz poslovno uvjetovanih razloga, smatramo da su propisani uvjeti koje mora ispunjavati poslodavac za zapošljavanje stranaca garancija da se radi o poslodavcu koji uredno posluje u RH.
110 Hrvatska udruga turizma VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA , Članak 99. Predlažemo u stavku 1. brisati većinu predviđenih uvjeta za izdavanje Mišljenja HZZ-a te umjesto predviđenih 8 ostaviti sljedeća 3 uvjeta: registracija djelatnosti u Republici Hrvatskoj, 1 zaposleni državljanin RH i nekažnjavanje za najteže prekršaje iz radnih odnosa (neisplata plaća i sl.) - Prijedlog 1: U stavku 1. brisati točku 2. Obrazloženje: Sam pojam „javna davanja“ mogao bi se jako široko tumačiti. U praksi postoje slučajevi kada poduzetnici imaju minimalne iznose duga za javna davanja, a koji znaju nastati zbog pogrešnog obračuna poreza, krivog knjiženja i sličnih propusta. U situaciji kada nema raspoloživih domaćih radnika smatramo nedopustivim razmjerno tome ograničiti pravo poduzetnika da zapošljava strance zbog duga koji primjerice poduzetnik osporava sporom. Također, potrebno je uzeti u obzir da ta dugovanja nisu nužno rezultat nebrige za podmirenje javnih davanja već da dugovi postoje jer poduzetnik nije bio plaćen od svojih klijenata i sl. - Prijedlog 2: U stavku 1., u točci 3. brisati „u zadnjih šest mjeseci“. Obrazloženje: Smatramo dovoljnim da barem jedan hrvatski državljanin bude zaposlen kod poslodavca koji zapošljava stranog radnika, te da bi ta obveza za 6 mjeseci prije podnošenja zahtjeva za zapošljavanje stranca mogla biti prepreka za nove poduzetnike. - Prijedlog 3: U stavku 1. brisati točku 4. Obrazloženje: Ovime se onemogućava poslovanje novoosnovanih poduzeća. Nadalje, s obzirom na veliku dinamiku poslovanja, promet prije nije osiguranje da će poslovni rezultati biti dobri i ubuduće te po nama iste nema smisla provjeravati. U vidu sigurnosti važnije je kontrolirati isplatu plaća tj. kontrolirati ispunjavanje obveza poslodavaca općenito tijekom rada stranaca. - Prijedlog 4: U stavku 1. točku 5. brisati ili alternativno razmotriti da se odobri zapošljavanje uz uvjet izlaska iz blokade. - Prijedlog 5: U stavku 1. brisati točke 7. i 8. ili spojiti točke 7. i 8. u jednu odredbu koja bi glasila: „poslodavac nije pravomoćno osuđen za najteže prekršaje i kaznena djela iz područja radnih odnosa“ Obrazloženje: Pozdravljamo svaku namjeru da se zaštiti lokalno tržište rada te da se onemogući zloupotreba sustava zapošljavanja stranih radnika. No, smatramo kako su predložene odredbe svakako preširoko postavljene te smo mišljenja kako je potrebno ograničiti njihov doseg. Poslodavci su često prekršajno kažnjeni radi administrativnih propusta ili prekršaja koji ne ugrožavaju prava i dostojanstvo radnika. Odnosno prekršaji su zapravo rezultat nesnalaženja u silnim zakonskim obvezama, a vrlo često nisu rezultat namjere nanošenja štete radniku. Također, ovime se izravno onemogućuje pribavljanje dozvola za srednja i velika poduzeća koja imaju veći broj radnika. Nije realno za očekivati da takvi poslodavci, koji zapošljavaju stotine zaposlenika, nemaju niti jedan prekršaj ili da se protiv njih ne vodi niti jedan prekršajni postupak, a često se radi o propustima manjeg značaja tj. o lakšim prekršajima. - Prijedlog 6: predlažemo izmijeniti stavak 6. na način da se obrišu riječi „i/ili od poslodavca“. Alternativno, propisati mogućnost traženja podataka od poslodavaca u iznimnim situacijama koje zahtijevaju dodatna objašnjenja. - Prijedlog 7: predlažemo dopuniti stavak 8. točku 1. na način da ista glasi: „1. pismo namjere ili odluku poslodavca o namjeri sklapanja ugovora o radu s određenim kandidatom, predugovor ili ugovor o radu, odnosno pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu“ Obrazloženje: Potrebno je proširiti popis dokumenata koje poslodavac može podnijeti radi veće fleksibilnosti i kako bi se moglo predvidjeti rješenja za različite situacije u postupku dovođenja i zapošljavanja državljanina treće zemlje, a svakako je važno predvidjeti predugovore o radu. - Prijedlog 8: Nadopuniti stavak. 8. točku 2. na način da ista glasi: „2. dokaz o stečenoj obrazovnoj kvalifikaciji i osposobljenosti odnosno radnom iskustvu državljanina treće zemlje (diploma, svjedodžba, radna knjižica, majstorski ispit ili uvjerenje o stručnom usavršavanju) ili potvrda poslodavca o radnom iskustvu da je kandidat prema procjeni poslodavca kvalificiran za obavljanje posla“. Obrazloženje: Iako su dokazi o stečenoj obrazovnoj kvalifikaciji i osposobljenosti odnosno radnom iskustvu državljanina treće zemlje navedeni u Pravilniku o statusu i radu državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj, smatramo jednostavnijim za adresate da se u Zakonu navede što se smatra relevantnim dokazom. Primjerice, ako poslodavac želi zaposliti konobara, koji nije konobar po zanimanju, ali je kroz radni vijek naučio i usavršio posao konobara te je procjena poslodavca da je sposoban obavljati taj posao, onda bi trebalo omogućiti zapošljavanje takvog radnika. Također, za određena zanimanja ne traže se kvalifikacije, kao što je slučaj s pomoćnim radnicima. U konačnici, potrebno je naglasiti kako je upravo najviše u interesu poslodavca da dobije radnika koji je obučen upravo za to zanimanje za koje ga zapošljava. - Prijedlog 9: Obrisati stavak 11. Obrazloženje: U svim situacijama kada se radi test tržišta rada nema nikakve potrebe ni smisla uvoditi ograničenje u obveznom udjelu broja domaćih radnika jer se hrvatskim radnicima uvijek daje prednost i ako ih nije moguće naći onda znači da se ne može postići 2/3 ili 50 % zaposlenih domaćih radnika. Primjerice, nije jasno što se događa kada se prijeđe dozvoljeni udio stranih radnika i kako bi se to pratilo. Ako nema raspoloživih radnika ovom uvjetu nije moguće udovoljiti te bi se zadržavanjem ove odredbe onemogućio daljnji razvoj poslovanja. Djelomično prihvaćen Predlažu se zadržati sljedeći uvjeti: 1. obavlja registriranu djelatnost u Republici Hrvatskoj 2. ima podmirene obveze po osnovi javnih davanja 3. u zadnjih 6 mjeseci, ima zaposlenog najmanje jednog radnika državljanina Republike Hrvatske odnosno državljanina države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije na neodređeno i puno radno vrijeme na području Republike Hrvatske 4. dokaže da se protiv njega ne vodi kazneni postupak neisplate plaće odnosno prekršajni ili kazneni postupak zbog najtežeg prekršaja ili kaznenog djela iz područja radnih odnosa i 5. nije pravomoćno osuđen zbog počinjenja kaznenog djela neisplate plaće odnosno nije pravomoćno osuđen za najteže prekršaje ili kaznena djela iz područja radnih odnosa. Što se tiče pojma „javnih davanja “, isti je definiran čl. 2. Općeg poreznog zakona i sukladno istom Porezna uprava izdaje odgovarajuću potvrdu. Radi stjecanja statusa „urednog poslodavca“ u smislu ovoga Zakona, mišljenja smo da je zapošljavanje jednog hrvatskog državljanina u zadnjih 6 mjeseci prije podnošenja zahtjeva HZZ-u prihvatljivo te predstavlja minimalnu garanciju urednog poslovanja poslodavca u RH. Uvjet koji se odnosi na blokadu računa je brisan. Odredbe su preformulirane na način da jedna točka odredbe obuhvaća vođenje kaznenog postupka zbog neisplate plače i kaznenog djela iz područja radnih odnosa te prekršajnog postupka zbog najtežih prekršaja iz područja radnih odnosa. Druga točka odredbe obuhvaća pravomoćnu osudu zbog počinjenja kaznenog djela neisplate plaće odnosno za najteže prekršaje ili kaznena djela iz područja radnih odnosa. Što se tiče pribavljanja dokaza po službenoj dužnosti, HZZ će pribaviti sve dokaze po službenoj dužnosti, osim uvjerenja da se protiv poslodavca ne vodi prekršajni/kazneni postupak. Uvjerenje da poslodavac nije pravomoćno osuđen za prekršaje ili kaznena djela iz područja radnih odnosa odnosno kazneno djelo neisplate plaće, HZZ će pribaviti po službenoj dužnosti od Ministarstva pravosuđa. U odnosu na mogućnost sklapanja predugovora o radu umjesto ugovora o radu, ističemo kako sklapanje predugovora o radu nije predviđeno propisima o radu. Međutim, Zakonom o radu omogućeno je sklapanje ugovora o radu u kojem se može predvidjeti odgoda početka rada, kao i druge okolnosti koje nisu poznate u trenutku sklapanja ugovora o radu. Takav ugovor o radu proizvest će pravni učinak tek kada se ishodi dozvola za boravak i rad stranca. Što se tiče dokaza o stečenoj obrazovnoj kvalifikaciji, ističemo da je odredba izmijenjena na način da je poslodavac dužan dostaviti dokaz o ispunjavanju zahtjeva traženih u testu tržišta rada. Navedeno znači da će poslodavac morati dokazati da strani radnik zadovoljava sve uvjete koje je tražio prilikom prijave potrebe za radnikom na HZZ-u. Uvažavajući mišljenje svih socijalnih partnera koji su sudjelovali u izradi odredbi o radu Prijedloga Zakona o strancima, odnos zaposlenih hrvatskih državljanja ili državljanja EGP-a naspram broja zaposlenih državljana trećih zemalja je smanjen na omjer ¼.
111 HGK VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA , Članak 99. U odnosu na stavak 1. točku 4. članice Županijske komore Dubrovnik ističu kako su propisani najmanji iznosi prometa po mjesecu tijekom zimskih mjeseci u sektoru turizma ograničavajući faktor (primjerice, niti jedan ugostiteljski objekt na najisplativijem lokalitetu Hrvatske – Stradunu od siječnja do ožujka nema mjesečno toliko visok promet, a posebice na otocima ili u ruralnim područjima). Stavcima 3. i 4. potiče se sezonski rad u turizmu, dok djeluje nepovoljno na djelatnost turizma u ostatku godine. U odnosu na stavak 11., predlaže se povećati navedeni omjer u odnosu radnika RH i radnika trećih zemalja na ¼, s obzirom na već postojeći poremećaj u strukturi zaposlenika u RH koji je okrenut prema radu u inozemstvu te imajući u vidu otvaranje granica za građane BiH i Srbije prema Saveznoj Republici Njemačkoj koje tek slijedi. U nastavku iznosimo izdvojeno mišljenje članice iz Udruženja poljoprivrede HGK: stavak 1. točka 8. predlaže se preformulirati na način da glasi: „…ako nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz područja radnih odnosa“. Velikom broju poslodavaca otežao bi se ili onemogućio proces zapošljavanja stranaca kada bi samo pokretanje prekršajnog ili kaznenog postupka, kao i prekršajno kažnjavanje iz domene radnih odnosa predstavljalo zapreku za izdavanje pozitivnog mišljenja HZZ. Djelomično prihvaćen Uvjeti koji se odnose na promet po računu su brisani. Uvažavajući mišljenje svih socijalnih partnera koji su sudjelovali u izradi odredbi o radu Prijedloga Zakona o strancima, odnos zaposlenih hrvatskih državljanja ili državljanja EGP-a naspram broja zaposlenih državljana trećih zemalja je smanjen na omjer ¼. Odredbe su preformulirane na način da jedna točka odredbe obuhvaća vođenje kaznenog postupka zbog neisplate plače i kaznenog djela iz područja radnih odnosa te prekršajnog postupka zbog najtežih prekršaja iz područja radnih odnosa. Druga točka odredbe obuhvaća pravomoćnu osudu zbog počinjenja kaznenog djela neisplate plaće odnosno za najteže prekršaje ili kaznena djela iz područja radnih odnosa.
112 HOK VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA , Članak 99. Uz članak 99. Predlažemo drugu alineju u točki 4. stavka 1 izmijeniti tako da glasi: „- poslodavac – fizička osoba, ukupni primitak odnosno promet u najmanjem iznosu od 10.000,00 kn mjesečno“ Točke 7. i 8. stavka 1. predlažemo izmijeniti tako da glase: „7. da nije pravomoćno osuđen zbog počinjenja kaznenog djela neisplate plaće i 8. da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz područja radnih odnosa.“ Stavak 4. predlažemo izmijeniti tako da glasi: „Iznimno od odredbe stavka 1. točke 4. alineje 2. ovoga članka poslodavac – fizička osoba čiji obrt posluje sezonski mora imati primitak odnosno promet u najmanjem iznosu od 10.000,00 kuna mjesečno u prethodnoj sezoni.“ Zahvaljujemo na uvaženim primjedbama i dodanom stavku 5.. Stavak 6. predlažemo izmijeniti na način da se iza riječi „dužnosti“ stavi točka, a riječi „i/ili od poslodavca“ se brišu. Predlažemo dodati novi stavak 10. koji glasi: „Iznimno od odredbe stavka 8. točke 2. ovoga članka, dokaz o stečenoj obrazovnoj kvalifikaciji i osposobljenosti državljana treće zemlje nije potrebno dostavljati za zapošljavanje državljana treće zemlje na poslovima za koje se traže radnici bez kvalifikacije.“ Stavci 10. i 11. postaju stavci 11. i 12. Stavak 10., koji postaje stavak 11. predlažemo izmijeniti na način da glasi: „Rok važenja mišljenja iz stavka 1. ovoga članka je 90 dana od dana izdavanja, a može se produžiti ako poslodavac u tom roku nije našao radnika i o tome je obavijestio Zavod.“ obrazloženje: Uvjeti predviđeni ovim člankom su pretjerani, propisani su na način da ih se sve mora kumulativno ispuniti, a osim toga je za veliki dio propisana obveza dokazivanja od strane poslodavca. Polazeći od sličnog modela koji se primjenjuje u Sloveniji, napominjemo da su slovenskim zakonom uvjeti propisani alternativno i svedeni na najnužniju mjeru. Ukazujemo i na činjenicu da je problem nedostatka stručnih radnika prisutan u većini zemalja EU, pri čemu i Slovenija i Hrvatska teže zapošljavanju radnika iz istog kruga zemalja što bi ovako restriktivnom regulativom moglo Hrvatsku dovesti u znatno nepovoljniji položaj u odnosu na Sloveniju. Predviđeni financijski kriteriji ostvarenog prometa za obrtnike su previsoko propisani i za obrtnike izuzetno otežavajući. Stoga predlažemo propisati nešto niže iznose koji su realniji i pri tome predlažemo uzeti u obzir i sezonsko obavljanje obrta na način da je propisane uvjete realno moguće ispuniti. Što se tiče uvjeta da se ne vode postupci, predlažemo ih brisati jer samo vođenje postupka ne smije biti razlog da se zahtjev odbije. Naime, uvijek je moguće da netko zlonamjerno pokrene postupak protiv poslodavca, koji će ga spriječiti da zaposli strane radnike, a tek naknadno će se pokazati da temelja za postupak nije uopće niti bilo pa će obrtnik trpjeti štetu. Dodani stavak 5. kojim se propisuje da se fizička osoba kao poslodavac ubraja u kriterij od najmanje jedne zaposlene osobe izjednačava obrtnike kao poslodavce u mogućnosti zapošljavanja stranaca, što bi bez ove odredbe bilo dvojbeno. Zbog složenog postupka koji zahtjeva cijeli niz administrativnih radnji predlažemo sve provjere provoditi po službenoj dužnosti kako ne bi došlo do dodatnog opterećenja poslodavaca. Za poslove za koje su potrebni nekvalificirani radnici, dostavljanje dokaza o kvalifikaciji je previsoko postavljeni uvjet zapošljavanja. Produženje valjanosti suglasnosti skraćuje postupak izdavanja dozvole i rasterećuje Zavod i poslodavca ukoliko poslodavac ne nađe odgovarajućeg radnika u roku od 3 mjeseca. Djelomično prihvaćen Uvjet koji se odnosi na promet po računu je brisan. Odredbe su preformulirane na način da jedna točka odredbe obuhvaća vođenje kaznenog postupka zbog neisplate plače i kaznenog djela iz područja radnih odnosa te prekršajnog postupka zbog najtežih prekršaja iz područja radnih odnosa. Druga točka odredbe obuhvaća pravomoćnu osudu zbog počinjenja kaznenog djela neisplate plaće odnosno za najteže prekršaje ili kaznena djela iz područja radnih odnosa. Vođenje sudskih postupaka je dugotrajno i iziskuje određene troškove pa nije realno za očekivati da će biti zlonamjerno pokrenutih postupaka. Osim toga, praksa pokazuje da se radnici rijetko odlučuju na pokretanje parnica u području radnih odnosa. Također, u odnosu na vođenje prekršajnog postupka, odredba je izmijenjena na način da je obuhvaćeno samo vođenje postupaka zbog najtežih prekršaja iz područja radnih odnosa. Isto važi i u slučaju kada je poslodavac pravomoćno osuđen zbog prekršaja iz područja radnih odnosa. Što se tiče pribavljanja dokaza po službenoj dužnosti, HZZ će pribaviti sve dokaze po službenoj dužnosti, osim uvjerenja da se protiv poslodavca ne vodi prekršajni/kazneni postupak. Uvjerenje da poslodavac nije pravomoćno osuđen za prekršaje ili kaznena djela iz područja radnih odnosa odnosno kazneno djelo neisplate plaće, HZZ će pribaviti po službenoj dužnosti od Ministarstva pravosuđa. Što se tiče dokaza o stečenoj obrazovnoj kvalifikacija, ističemo da je odredba izmijenjena na način da je poslodavac dužan dostaviti dokaz o ispunjavanju zahtjeva traženih u testu tržišta rada. Navedeno znači da će poslodavac morati dokazati da strani radnik zadovoljava sve uvjete koje je tražio prilikom prijave potrebe za radnikom na HZZ-u. Rok od 90 dana odnosi se na važenje mišljenja HZZ-a i znači da je poslodavac dužan pokrenuti postupak izdavanja dozvole za boravak i rad tijekom važenja istog. U toj fazi je poslodavac već našao stranog radnika, jer se mišljenje HZZ-a izdaje za konkretnog radnika. Stoga smatramo da je rok važenja mišljenja prikladan za pokretanje postupka izdavanja dozvole za boravak i rad pred MUP-om.
113 HGK VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA , Članak 99. Članice HGK iz Udruženja putničkih agencija HGK smatraju kako se uvođenjem HZZ-a između poslodavca i MUP-a produžuje vrijeme za dobivanje dozvole. Članice su mišljenja kako će rok odgovora od 5 dana u kojemu je područna služba, odnosno ured HZZ-a na zahtjev poslodavca dužan izdati mišljenje, funkcionirati samo u idealnim uvjetima tj. kada poslodavac u mjesecu veljači podnese zahtjev za zapošljavanje stranca za narednu sezonu, no u svim kasnijim pokretanjima postupka, koja su vrlo česta zbog nedostatka radnika na tržištu, ova će procedura otežati zapošljavanje. Nije prihvaćen Nakon utvrđivanja uvjeta koje mora ispunjavati poslodavac, mišljenja smo da je rok od 5 dana za izdavanje mišljenja sasvim prikladan.
114 EKO MEĐIMURJE d.d. Šenkovec VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA , Članak 99. U Članku 99. stavak (1), točka 8. potrebno je definirati rok u kojem poslodavac nije počinio prekršaj iz područja radnih odnosa. Nelogično je da ukoliko je poslodavac počinio manji prekršaj prije X godina, da isti ne može dobiti pozitivno mišljenje. Stoga predlažem da navedena točka glasi: 8. se protiv njega ne vodi prekršajni ili kazneni postupak zbog prekršaja ili kaznenog djela iz područja radnih odnosa odnosno ako nije pravomoćno osuđen za prekršaje i kaznena djela iz područja radnih odnosa u zadnjih godinu dana. Nije prihvaćen Posebnim propisom propisano je kada nastupa rehabilitacija za pravomoćno osuđena kaznena djela odnosno prekršaje te nije prikladno ovim Zakonom određivati rok koji će anulirati posljedice pravomoćnosti za osuđena kaznena djela odnosno prekršaje.
115 Savez samostalnih sindikata Hrvatske VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA , Članak 101. Predlažemo brisanje st.2. OBRAZLOŽENJE: Budući da članak 1. istog stavka već govori o tome o tome na temelju čega će Upravno vijeće donositi odluku (stanje na nacionalnom, regionalnom i lokalnom tržžištu rada u pogledu broja i strukture nezaposlenih osoba, potrebe gospodarskih djelatnosti), smatramo da se radi o nomotehnički izlišnom i loše napisanom članku, a pogotovo jer je sadržaj točke 3. nejasan, i konzumiran točkom 2. istog članka. Nije prihvaćen S obzirom da Upravno vijeće donosi odluku o deficitarnim zanimanjima za koja se neće provoditi test tržišta rada, potrebno je propisati jasne kriterije za izuzeće. Stavak 2. propisuje jasne kriterije na temelju kojih se vrši procjena stanja na tržištu.
116 HGK VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA , Članak 101. U nastavku iznosimo izdvojeno mišljenje članice iz industrijskog sektora: u stavku 3. navodi se da će se odluka iz stavka 1. (o zanimanjima za koje poslodavac nije dužan zatražiti provedbu testa tržišta rada) objaviti na mrežnim stranicama HZZ-a, a nije detaljno regulirano kada će se objaviti, niti hoće li se kontinuirano u određenim periodima objavljivati ažurni podaci. Predlaže se detaljnije reguliranje objava HZZ-a na zakonodavnoj razini. Prihvaćen Propisana je odredba prema kojoj je Upravno vijeće HZZ-a dužno pratiti stanje i potrebe na tržištu rada i u skladu s tim, bez odgode, izvršiti izmjene i dopune Odluke o deficitarnim zanimanjima. Također, predviđen je rok za donošenje Odluke i to rok od 8 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
117 Hrvatska udruga turizma VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA , Članak 101. Predlažemo dodatnu razradu kriterija i načina definiranja liste deficitarnih zanimanja. Predlažemo propisati način donošenja predmetne odluke prema primjeru donošenja Odluke o kvotama te obavezno uz sudjelovanje predstavnika poslodavaca i socijalnih partnera. Također Odluku predlažemo donijeti krajem godine za iduću godinu uz mogućnost izmjena iste u slučaju većih promjena na tržištu rada. Obrazloženje: Ovom odredbom je predviđeno donošenje odluke o tzv. listi deficitarnih zanimanja za potrebe postupanja u situacijama kada za pojedine poslove postoji izražena deficitarnost i nema smisla/ni potrebe na svaki novi upit poslodavaca iznova testirati tržište rada i dostupnost radnika u Hrvatskoj. Smatramo da je pored broja i strukture nezaposlenih za procjenu deficitarnosti na tržištu rada potrebna i procjena HZZ-a o spremnosti nezaposlenih osoba za zasnivanje radnih odnosa na radnim mjestima za koja su kvalificirani kako bi se omogućilo njima primjereno zapošljavanje. Djelomično prihvaćen S obzirom da je HZZ javna ustanova čija je primarna djelatnost posredovanje pri zapošljavanju te raspolaže podacima o kretanjima na tržištu rada, mišljenja smo da upravo Upravno vijeće Zavoda treba biti nadležno tijelo za donošenje odluke o deficitarnim zanimanjima. Također, predviđen je rok za donošenje liste i to rok od 8 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Osim toga, predvidjet će se odredba prema kojoj je Upravno vijeće HZZ-a dužno pratiti stanje i potrebe na tržištu rada i u skladu s tim, bez odgode, izvršiti izmjene i dopune Odluke o deficitarnim zanimanjima.
118 HOK VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA , Članak 101. Uz članak 101. Predlažemo u stavku 1. članka 101. riječi „može donijeti odluku“ zamijeniti riječima „donijet će odluku“. U stavku 2. točki 1. predlažemo riječi „lokalnom i regionalnom“ zamijeniti riječima „lokalnom, regionalnom i nacionalnom,“. obrazloženje: Predložen postupak izdavanja dozvole za boravak i rad državljana treće zemlje vrlo je složen i dugotrajan, zahtjeva cijeli niz administrativnih radnji i dosta vremena, što za poslodavce u deficitarnim zanimanjima može ugroziti nastavak poslovanja. Propisivanje obveze Upravnom vijeću Hrvatskog zavoda za zapošljavanje na donošenje odluke o deficitarnim zanimanjima te izuzimanje ovih poslodavaca od provođenja testa tržišta rada rasteretit će poslodavce i doprinijet će većoj mogućnosti ispunjenja poslova i nastavka redovitog poslovanja. Prihvaćen Odredba je preformulirana.
119 Agencija za mobilnost i programe Europske unije VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA , Članak 101. Komentar na čl. 101 Zakona Poštovani, Članak 101. stavak 3. kaže da će se odluka o zanimanjima za koje poslodavac nije dužan zatražiti provedbu testa tržišta rada objaviti na mrežnim stranicama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje no nije jasno navedena u kojem periodu i koliko često će se takva odluka objaviti te smatramo da je navedeni stavak potrebno nadopuniti detaljnijim informacijama o navedenoj odluci. Zahvaljujemo. Srdačno, Agencija za mobilnost i programe Europske unije Prihvaćen Predvidjet će se odredba prema kojoj je Upravno vijeće HZZ-a dužno pratiti stanje i potrebe na tržištu rada i u skladu s tim, bez odgode, izvršiti izmjene i dopune Odluke o deficitarnim zanimanjima.
120 HGK VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA , Članak 104. U nastavku iznosimo prijedloge članice iz Udruženja poljoprivrede HGK: 1. Ključno je pojednostavniti postupak izdavanja dozvola za sezonski rad za državljane trećih zemalja. Trenutno se primjenjuje postupak za odobrenje stalnoga boravka. Takva procedura je veoma zahtjevna i za veće subjekte, dok je za male OPG-ove gotovo neizvediva; 2. Druge razvijene zemlje nemaju praksu ishođenja osobne iskaznice tijekom obavljanja sezonskih poslova boravka u zemlji domaćinu. I u RH turisti mogu boraviti do 3 mjeseca bez obveze prijave boravišta ili ishođenja osobne iskaznice; 3. Predlaže se ukidanje klasifikacije po radnim mjestima i uvođenje klasifikacije po stupnju naobrazbe koje pojedino radno mjesto zahtijeva (NKV, SSS , VSS ). Drugim riječima, u slučaju uvoza 20 NKV radnika, oni su ovlašteni raditi sve poslove koji ne zahtijevaju posebne vještine (branje, sortiranje, pakiranje, sadnju,..). Predlaže se dozvole izdavati minimalno na godinu dana s mogućnošću produženja uz manju naknadu umjesto ponovnog izdavanja nove dozvole. 4. Po uzoru na druge razvijene zemlje, potrebno je omogućiti državljanima trećih zemalja obavljanje sezonskih poslova u poljoprivredi do 6 mjeseci. Pritom, ukoliko radnik radi dulje od 90 dana kod istog poslodavca, mora biti zaposlen na određeno vrijeme. Inicijalni trošak takvog zapošljavanja u Austriji je cca 25,00 €. Nije prihvaćen Odredbe koje se odnose na izdavanje dozvole za boravaka i rad sezonskim radnicima – državljanima trećih zemalja su usklađene s Direktivom 2014/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika (SL L 94, 28. 3. 2014.). Prijedlogom Zakona člankom 168. stavkom 2. propisano je da dozvolu boravka (biometrijsku ispravu) nije dužan ishoditi državljanin treće zemlje kojem je izdana dozvola za boravak i rad za sezonski rad do 90 dana. U dijelu traženih kvalifikacija, u postupku provedbe testa tržišta rada, poslodvac će prilagati onaj dokaz koji je prilagao u postupku traženja mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Navedenom Direktivom dozvola za boravak i rad sezonskom radniku mora biti vremenski ograničena, za djelatnosti koje ovise o izmjeni godišnjih doba, te je tako propisano da sezonski rad može biti do 90 dana, najduže do 6 mjeseci godišnje.
121 Ured pučke pravobraniteljice VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA , Članak 105. Prema odredbi članka 105. stavka 1. Nacrta, zahtjev za odobrenje dozvole za boravak i rad za sezonski rad odbit će se, između ostalog, ako je priložena dokumentacija prijevarno stečena, prepravljena ili krivotvorena. Predlažemo brisati riječ „prepravljena“, s obzirom da je preinaka isprave dio sadržaja kaznenog djela krivotvorenje isprave iz članka 278. Kaznenog zakona. Nije prihvaćen Navedena odredba je usklađena s odredbom članka 9. Direktive 2014/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika (SL L 94, 28. 3. 2014.)
122 Ured pučke pravobraniteljice VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA , Članak 107. U skladu s odredbom članka 107. stavka 1. Nacrta, MUP će, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, ukinuti dozvolu za boravak i rad za sezonski rad ako, između ostalog, sezonski radnik radi za poslodavca za kojeg mu nije izdana dozvola za boravak i rad za sezonski rad. Mišljenja smo da u konkretnom slučaju treba propisati moguće iznimke s obzirom da poslodavac iz objektivnih razloga (npr. zbog bolesti) nije u mogućnosti obavljati poslove zbog kojih je sezonskom radniku izdana dozvola za boravak i rad te da bi se u tom slučaju trebalo omogućiti sezonskom radniku da zasnuje radni odnos na istim poslovima s drugim poslodavcem. Nije prihvaćen Člankom 88. Prijedloga Zakona stavkom 3. propisano je da državljanin treće zemlje može raditi u Republici Hrvatskoj samo na onim poslovima za koje mu je izdana dozvola za boravak i rad ili potvrda o prijavi rada i samo kod onog poslodavca za kojeg mu je izdana dozvola za boravak i rad ili potvrda o prijavi rada i s kojim je zasnovao radni odnos ako ovim Zakonom nije drugačije propisano. Nadalje, stavkom 4. je propisano da poslodavac može zaposliti državljanina treće zemlje samo na onim poslovima za koje mu je izdana dozvola za boravak i rad odnosno potvrda o prijavi rada ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.
123 Savez samostalnih sindikata Hrvatske VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA , Članak 110. Predlažemo brisanje točke 4. OBRAZLOŽENJE: Smatramo da nema opravdanja da visokokvalificirane osobe koje ispunjavaju uvjete za EU plavu kartu ne bi trebale biti izuzete od provođenja testa tržišta rada. Nije prihvaćen Odredbe koje reguliraju izdavanje EU Plave karte usklađene su sa odredbama Direktive Vijeća 2009/50/EZ od 25. svibnja 2009. godine o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih država u svrhu zapošljavanja visokokvalificirane radne snage (SL L 155, 18. 6. 2009.) Budući da se radi o zapošljavanju visokokvalificirnoj radnoj snagi odnosno državljanima trećih zemalja, koji imaju zaključen ugovor o radu u kojem mora biti nazančena 1,5 bruto plaća, te kako dosadašnja praksa ukazuje na mali broj izdanih EU Plavih karti, prijedlog se odbija. Napominjemo, da sada izdavanje EU Plave karte nije bilo utvrđeno niti Odlukama Vlade Republike Hrvatske o godišnjoj kvoti dozvla za zapoljavnje stranaca, te se nije prolazio test tržišta rada, već je državljanin treće zemlje prilagao dokaz o visokoškolskom izobrazdbi ili završenim preddiplomskom i diplomskom sveučilišnom studiju ili integriranom prediplomskom i diplomskom sveučilišnom studiju ili specijalističkom diplomskom stručnom studiju.
124 Savez samostalnih sindikata Hrvatske VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA , Članak 110. Predlažemo izmjenu i dopunu točke 26. na sljedeći način: državljaninu treće zemlje radi obavljanja poslova na plovilima unutarnje plovidbe i koji je upisan u popis posade. OBRAZLOŽENJE: Termin plovila definiran je Zakonom o plovidbi i lukama unutarnjih voda, kojim je u čl. 4, st. 1., pod toč. 5. definirano plovilo kao svaki objekt unutarnje plovidbe namijenjen za plovidbu, uključujući brodove, čamce, skele i plutajuća postrojenja. U Pomorskom zakoniku relevantan je termin brod odnosno plovni objekt. Kako bi se spriječila svaka mogućnost krive interpretacije odredbe, odnosno širokog tumačenja termina plovila koja bi mogla dovesti i do zapošljavanja državljana trećih zemalja – pomoraca u nacionalnoj plovidbi, smatramo da bi predloženu odredbu trebalo precizirati na način da se u tekstu zakona jasnije istakne da se radi o obavljanju poslova na plovilima isključivo unutarnje plovidbe. Nadalje, u iste svrhe ograničavanja nereguliranog zapošljavanja državljanina trećih zemalja u nacionalnoj plovidbi uslijed nemogućnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanja da provede test tržišta rada, predlažemo i izmjene i dopune Zakona o tržištu rada u čl.1, st. 2. kako slijedi: (2) Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na posredovanje pri zapošljavanju pomoraca u međunarodnoj plovidbi koje je uređeno posebnim propisima, osim ako su korisnici novčane naknade sukladno ovom Zakonu. Navedenim se čini distinkcija između nacionalne i međunarodne plovidbe, te se ostavlja mogućnost posredovanja HZZ-a za pomorce u nacionalnoj plovidbi a time i testa tržišta rada za iste prilikom pokušaja poslodavca zapošljavanja državljanina trećih zemalja u nacionalnoj plovidbi. Nije prihvaćen Sukladno Zakonu o tržištu rada HZZ ne može posredovati pri zapošljavanju pomoraca, jer je to u nadležnosti Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. Osim toga, odredbama Zakona o strancima propisano je da se isti ne primjenjuju na strance članove posade broda u međunarodnoj plovidbi hrvatske državne pripadnosti dok plovi izvan granica RH. Za strance članove posade broda u unutarnjoj plovidbi, važećim Zakonom propisano je da im se može odobriti dozvola za boravak i rad izvan godišnje kvote.
125 HOK VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA , Članak 110. Uz članak 110. U članku 110. točku 3. predlažemo izmijeniti tako da glasi: „državljaninu treće zemlje radi samozapošljavanja u trgovačkom društvu u kojem ima vlasnički udio najmanje 51% ili u obrtu u kojem ima vlasnički udio najmanje 51%“. obrazloženje: Zakonom o obrtu propisana je mogućnost zajedničkog obavljanja obrta od strane dvije ili više fizičkih osoba temeljem sklopljenog ugovora o ortaštvu, stoga predlažemo izjednačiti uvjete samozapošljavanja u obrtu i trgovačkom društvu. Nije prihvaćen Budući da se odredbe ovog Prijedloga Zakona u dijelu zapošljavanja državljana trećih zemalja u postupku izdavanja dozvole za boravak i rad primjeljuju kao lex specialis, prijedlog se odbija.
126 Danijela Božić VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA , Članak 113. Privlačenje i zadržavanje stranih poduzetnika bi trebalo biti u interesu Republike Hrvatske s obzirom da su u razvijenim državama mali i srednji poduzetnici pokretači ekonomije. Iz izvještaja Državnog zavoda za statistiku razvidno je da 90% trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj zapošljava do 10 radnika, a većina ih ima temeljni kapital do 20.000,00 kuna. Odredbe članka 113. vezane uz visinu temeljnog kapitala i zapošljavanje hrvatskih državljana s bruto plaćom koja iznosi najmanje visinu prosječne bruto isplaćene plaće u Republici Hrvatskoj u protekloj godini prema službeno objavljenom podatku tijela državne uprave nadležnog za statistiku bezrazložno otežavaju pokretanje poslovnih aktivnosti u Republici Hrvatskoj te odbijaju potencijalne male strane poduzetnike iz trećih zemalja. Nije prihvaćen Temeljni kapital je propisan samo u sluačjevima kada se traži izdavanje dozvole za boravak i rad bez mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavnje. Ukazujemo da je člankom 115. Prijedloga zakona razrađena odredba koja se odnosi na izdavanje dozvole za boravak i rad bez mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje koja s izričito odnosi na provođenje strateških investicijskih projekata. Za sve druge tvrtke ne postoji zapreka da se u svezi zapošljavanja obrate Hrvatskom zavodu za zapošljavanje koji provode test tržišta rada i daju mišljenje o opravdanosti zapošljavanja državljana trećih zemalja.
127 Danijela Božić VI. RAD DRŽAVLJANA TREĆIH ZEMALJA , Članak 139. U Zakonu o strancima koji je sada na snazi, prokuristi, ključno osoblje i članovi nadzornog odbora trgovačkog društva koji obavljaju poslove za trgovačko društvo, a nisu u radnom odnosu, mogu obavljati poslove koje iziskuje njihova funkcija ako ishode potvrdu o prijavi rada. To isto važi i za pružatelje revizorskih i konzultantskih usluga. U ovom prijedlogu Zakona o strancima gore navedene kategorije državljana trećih zemalja se uopće ne spominju iako se u praksi često susrećemo s njima, čime nastupa pravna praznina. Mislim da bi se ovaj prijedlog Zakona o strancima trebao izmijeniti na način da navede da ove kategorije državljana trećih zemalja ne trebaju ishoditi potvrdu o prijavi rada/dozvolu za boravak i rad za pružanje svojih usluga odnosno obavljanje rada koji iziskuje njihova funkcija ili da uvrsti ove kategorije državljana trećih zemalja u članak 139. kao državljana trećih zemalja koje mogu raditi u Republici Hrvatskoj na temelju potvrde o prijavi rada. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
128 Pravobranitelj za djecu RH VII. DUGOTRAJNO BORAVIŠTE I STALNI BORAVAK, Članak 150. Odredbom članka 150. propisuje se trajanje boravka za dugotrajno boravište. Smatramo nužnim uskladiti i izjednačiti boravišni status djece s boravišnim statusom roditelja, a što je od neizmjerne važnosti za zaštitu prava i dobrobiti djece. Kao argument za takvo stajalište vidimo i odredbe Konvencije o pravima djeteta prema kojima će države stranke osigurati da se dijete ne odvaja od svojih roditelja protiv njihove volje, osim u slučajevima kad nadležne vlasti pod sudbenim nadzorom odluče, u skladu s važećim zakonima i postupcima, da je takvo odvajanje prijeko potrebno u najboljem interesu djeteta, kao i o odredbu prema kojoj se zahtjev djeteta ili njegovih roditelja za ulaskom u državu stranku ili odlaskom iz države stranke radi obiteljskog sjedinjenja, mora razmatrati pozitivno, humano i žurno. Neprimjereno je i posve nelogično da dijete čiji su roditelji stekli dugotrajno boravište ne može isti takav boravak dobiti samo zbog administrativnih prepreka jer, primjerice, nije imalo neprekidno pet godina odobren privremeni boravak, te takva odredba ide na štetu djeteta. Nije prihvaćen Napominjeno da je člankom 150. propisano da se dugotrajno boravište može odobriti državljaninu treće zemlje koji do dana podnošenja zahtjeva u Republici Hrvatskoj ima neprekidno pet godina odobren privremeni boravak, azil ili supsidijarnu zaštitu. Navedena odredba je usklađena s Direktivom Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenog 2003. godine o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravištem (SL L 16, 23. 1. 2004.) Sukladno nacionalnom zakonodavstvo (povoljnije od gore naveden Direktive) je propisano da se stalni boravak može odobriti između ostalih kategorija osoba navedenih u članku 156. stavku 1. točki 5: djetetu koje živi u Republici Hrvatskoj: - čiji jedan od roditelja u trenutku rođenja djeteta ima odobren stalni boravak ili dugotrajno boravište (uz suglasnost drugog roditelja) - čiji jedan roditelj, u trenutku rođenja djeteta, ima odobren stalni boravak ili dugotrajno boravište u Republici Hrvatskoj, a drugi je roditelj nepoznat, umro, proglašen umrlim, lišen roditeljske skrbi ili potpuno, odnosno djelomično lišen poslovne sposobnosti u odnosu na roditeljsku skrb. Slijedom gore navedenog, razvidno je da je propisana zakonska mogućnost da državljanin treće zemlje roditelj koji ima odobreno dugotrajno boravište ili stalni boravak u Republici Hrvatskoj, za dijete može dobiti stalni boravak u Republici Hrvatskoj sukladno citiranoj odredbi.
129 PGP Sisak VII. DUGOTRAJNO BORAVIŠTE I STALNI BORAVAK, Članak 150. U čl. 150.st.1., predlažemo smanjiti rok od pet godina na tri godine jer je riječ o dugotrajnom boravištu koje upućuje na činjenicu da je po snažnosti institut ispod instituta stalnog boravka. Nije prihvaćen Člankom 4. Direktive Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenog 2003. godine o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravištem (SL L 16, 23. 1. 2004.) stavkom 1. propisano je da države članice odobravaju status dugotrajnog boravišta državljanima treće zemlje koji zakonito i neprekinuto borave na njegovom teritoriju pet godina neposresredno prije podnošenja odgovarajućeg zahtjeva.
130 PGP Sisak VII. DUGOTRAJNO BORAVIŠTE I STALNI BORAVAK, Članak 153. U čl. 153., st.2., predlažemo izmjenu na način: “Osobe bez državljanstva i državljani trećih zemalja koji imaju odobren azil ili supsidijarnu zaštitu sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita, ne moraju ispunjavati uvjet iz stavka 1. točke 1., 2., 3., i 4. ovoga članka.“ Obrazloženje: Ova kategorija osoba ne može udovoljavati spomenutim uvjetima zbog uzajamno povezanih okolnosti koje se odnose na pravni status osobe bez državljanstva općenito. Dakle, osoba bez državljanstva ne može imati sredstva za uzdržavanje, zdravstveno osiguranje niti nužno poznavati hrvatski jezik i latinično pismo. Nije prihvaćen Prijedlogom Zakona u postupku odobrenja dugotrajnog boravišta je kao mjera integracije držaljana trećih zemalja, propisano da u postupku odobrenja dugotrajnog boravišta pruže dokaz o poznavanju hrvatskoj jezika latiničnog pisma, a sukladno članku 5. stavku 2. Direktive Direktive Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenog 2003. godine o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravištem (SL L 16, 23. 1. 2004.) propisano je da države članice mogu zahtijevati da državljani trećih država ispune uvjete integracije, sukladno nacionalnom zaknodavstvu.
131 Centar za mirovne studije VII. DUGOTRAJNO BORAVIŠTE I STALNI BORAVAK, Članak 154. Članak 154. stavak 3. treba mijenjati na način da se iza riječi “zemlje” dodaju riječi “osim ako su materijalne prilike državljanina treće države takve da bi plaćanje ispita moglo ugroziti uzdržavanje podnositelja zahtjeva i članova kućanstva.” Obrazloženje: Navedena iznimka osigurala bi poštivanje načela nediskriminacije te jednakost pristupa u ostvarivanju zakonom zajamčenim pravima neovisno o financijskim mogućnostima. Nije prihvaćen Dugotrajno boravište odobrit će se državljaninu treće zemlje koji uz pet godina zakonitog boravka ima valjanu stranu putnu ispravu, sredstva za uzdržavanje, zdravstveno osiguranje i dokaz o poznavanju hrvatskog jezika i latiničnog pisma te ne predstavlja opasnost za javni poredak ili nacionalnu sigurnost. Kako je jedan od uvjeta da osoba ima dokaz o sredstvima za uzdržavanje već u postupku odobrenja dugotrajnog broavišta, mišljenja smo da ne stoji tvrdnja da je ovim Prijedlogm Zakona potrebito propisivati subvencioniranje programa učenja hrvatskoj jezika i latiničnog pisma.
132 Centar za mirovne studije VII. DUGOTRAJNO BORAVIŠTE I STALNI BORAVAK, Članak 154. Ističe kako je za zahtijevanje poznavanja hrvatskog jezika važno osigurati tečajeve istog. Potrebno je ovim Zakonom propisati obvezu provedbe sveobuhvatnog programa učenja subvencioniran od strane države, što će omogućiti jednakost pristupa bez diskriminacije i neovisno o financijskim mogućnostima. Nije prihvaćen Dugotrajno boravište odobrit će se državljaninu treće zemlje koji uz pet godina zakonitog boravka ima valjanu stranu putnu ispravu, sredstva za uzdržavanje, zdravstveno osiguranje i dokaz o poznavanju hrvatskog jezika i latiničnog pisma te ne predstavlja opasnost za javni poredak ili nacionalnu sigurnost. Kako je jedan od uvjeta da osoba ima dokaz o sredstvima za uzdržavanje već u postupku odobrenja dugotrajnog boravišta, mišljenja smo da ne stoji tvrdnja da je ovim Prijedlogm Zakona potrebito propisivati subvencioniranje programa učenja hrvatskoj jezika i latiničnog pisma.
133 Pravobranitelj za djecu RH VII. DUGOTRAJNO BORAVIŠTE I STALNI BORAVAK, Članak 155. Odredbom članka 155. stavka 4. propisano je da protiv rješenja o ukidanju dugotrajnog boravišta nije dopuštena žalba, nego se može pokrenuti upravni spor. Predlažemo u ovom članku predvidjeti iznimku ove odredbe u odnosu na djecu. Djeca zahtijevaju posebnu zaštitu te su tijela javne vlasti u obvezi postupati u skladu s njihovim najboljim interesom. S obzirom da izvršnost odluke o ukidanju dugotrajnog boravišta može direktno utjecati na realizaciju najboljih interesa djece, držimo da je u odnosu na njih potrebno predvidjeti iznimku te omogućiti djeci pravo na žalbu koja odgađa izvršenje odluke. Nije prihvaćen Suklano odredbama Prijedloga Zakona maloljetna djeca su obuhvaćena zahtjevom podnositeljem za odobrenje dugotrajnog boravište, te pokretanje upravnog spora ne utječe na daljnji boravak državljana trećih zemalja koji već moraju boraviti u zakonitom boravku da bi ispunjavali uvjete za odobrenje dugotrajnog boravišta. Tijekom predhodnih izmjena Zakona o strancima, Ministarstvo uprave upozorilo da se Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske ne može smatrati javnopravnim tijelom u smislu odredbe članka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine”, broj 47/09). Slijedom navedenog, Povjerenstvo za žalbe ne može zamijeniti drugostupanjsko tijelo nadležno za rješavanje žalbi, te je bilo potrebno odredbu uskladiti s odredbom članka 12. Zakona o općem upravnom, kojom je propisano pravo stranke na pravni lijek, na način da stranka može pokrenuti upravi spor sukladno Zakonu o upravnim sporovima.
134 Ured pučke pravobraniteljice VII. DUGOTRAJNO BORAVIŠTE I STALNI BORAVAK, Članak 156. U odredbi čl. 156. st.1. 5. Nacrta uređuje se odobravanje stalnog boravka djetetu koji živi u RH : - čiji jedan od roditelja u trenutku rođenja djeteta ima odobren stalni boravak ili dugotrajno boravište (uz suglasnost drugog roditelja); - čiji jedan roditelj, u trenutku rođenja djeteta, ima odobren stalni boravak ili dugotrajno boravište u Republici Hrvatskoj, a drugi je roditelj nepoznat, umro, proglašen umrlim, lišen roditeljske skrbi ili potpuno, odnosno djelomično lišen poslovne sposobnosti u odnosu na roditeljsku skrb. Međutim, u praksi je bilo situacija da su u međuvremenu roditelji dobili stalni boravak, a djeca nisu mogla jer su u trenutku rođenja njihovi roditelji imali privremeni boravak. U tom slučaju roditelji koji su već dobili stalni boravak ne mogu zatražiti isto i za svoju maloljetnu djecu nego moraju čekati zakonski rok od 5 godina. Predlažemo da se ova odredba promjeni te se uredi da stalni boravak može dobiti i dijete koje živi u RH, a čiji roditelj ima odobreni stalni boravak (izbrisati u trenutku rođenja). Nije prihvaćen Odredbom članka 156. propisani su uvjeti za stjecanje stalnog boravka pod povoljnijim uvjetima za razliku od stjecanja dugotrajnog boravišta. Odredbe koje Prijedlogom Zakona reguliraju dugotrajno boravište su usklađene s odredbama Direktive Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenog 2003. godine o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravištem (SL L 16, 23. 1. 2004.) Intencija je da u trenutku rođenja djeteta jedan od roditelja ima odobreno dugotrajno boravište ili stalni boravak u Republici Hrvatskoj. Maljeljetne osobe mogu se spajati s roditeljem putem instituta privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji do ispunjenja uvjeta za odobrenje dugotrajnog boravišta. Ukazujemo na članak 67. kojim je propisano da roditelj ili skrbnik djeteta rođenog na području Republike Hrvatske dužan je do navršenih tri mjeseca života djeteta podnijeti zahtjev za odobrenje privremenog boravka za dijete. Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka ne prilaže se valjana putna isprava djeteta ni dokaz o zdravstvenom osiguranju. Privremeni boravak iz stavka 1. ovoga članka može se odobriti na vrijeme na koje je odobren privremeni boravak jednom roditelju ili skrbniku djeteta, odnosno do godine dana ako je jedan od roditelja ili skrbnik državljanin treće zemlje na dugotrajnom boravištu odnosno stalnom boravku.
135 Pravobranitelj za djecu RH VII. DUGOTRAJNO BORAVIŠTE I STALNI BORAVAK, Članak 156. Odredba članka 156. stavka 1. točke 5. predviđa slučajeve u kojima će se stalni boravak odobriti djetetu koje živi u RH. Smatramo nužnim boravišni status djeteta uskladiti s boravišnim statusom roditelja u trenutku podnošenja zahtjeva, a ne kao mjerodavan uzimati njihov status u trenutku rođenja djeteta, tako da se riječi „u trenutku rođenja djeteta“ zamijene riječima „u trenutku podnošenja zahtjeva“ kako ne bi dolazilo do toga da roditelj i dijete imaju različit boravišni status. Nije prihvaćen Odredbom članka 156. propisani su uvjeti za stjecanje stalnog boravka pod povoljnijim uvjetima za razliku od stjecanja dugotrajnog boravišta. Odredbe koje Prijedlogom Zakona reguliraju dugotrajno boravište su usklađene s odredbama Direktive Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenog 2003. godine o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravištem (SL L 16, 23. 1. 2004.) Intencija je da u trenutku rođenja djeteta jedan od roditelja ima odobreno dugotrajno boravište ili stalni boravak u Republici Hrvatskoj. Maljeljetne osobe mogu se spajati s roditeljem putem instituta privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji do ispunjenja uvjeta za odobrenje dugotrajnog boravišta. Ukazujemo na članak 67. kojim je propisano da roditelj ili skrbnik djeteta rođenog na području Republike Hrvatske dužan je do navršenih tri mjeseca života djeteta podnijeti zahtjev za odobrenje privremenog boravka za dijete. Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka ne prilaže se valjana putna isprava djeteta ni dokaz o zdravstvenom osiguranju. Privremeni boravak iz stavka 1. ovoga članka može se odobriti na vrijeme na koje je odobren privremeni boravak jednom roditelju ili skrbniku djeteta, odnosno do godine dana ako je jedan od roditelja ili skrbnik državljanin treće zemlje na dugotrajnom boravištu odnosno stalnom boravku.
136 PGP Sisak VII. DUGOTRAJNO BORAVIŠTE I STALNI BORAVAK, Članak 156. Pozdravljamo smanjenje broja godina za stalni boravak. Predlažemo da se čl. 156.st.1.toč.3. i 4. izmijene i na sljedeći način: Toč.3. treba glasiti: “državljaninu treće zemlje koji do dana podnošenja zahtjeva ima neprekidno tri godine odobren privremeni boravak ili je u statusu izbjeglice bio najmanje deset godina, što se dokazuje potvrdom tijela državne uprave nadležnog za stambeno zbrinjavanje. Toč.4., treba glasiti:„ državljaninu treće zemlje koji je imao prebivalište u Republici Hrvatskoj na dan 8. listopada 1991. godine ili je korisnik programa povratka ili obnove ili stambenog zbrinjavanja, što se dokazuje potvrdom tijela državne uprave nadležnog za stambeno zbrinjavanje i za kojeg je utvrđeno da se vratio s namjerom da trajno živi u Republici Hrvatskoj. Obrazloženje: Kao još jedan važan dio zagovaračkih aktivnosti na koji PGP Sisak upućuje godinama jest činjenica da kumulativno ispunjenje pretpostavki za ostvarivanje prava na stalni boravak je vrlo teško zadovoljiti. Iz prakse PGP-a Sisak bilježimo predmet u kojem stranka iz razloga što nije korisnica obnove ili stambenog zbrinjavanja, a imala je prebivalište u RH na dan 8.10.1991., ne može već dugi niz godina ostvariti pravo na stalni boravak. Nadalje, slučaj izbjeglice iz BIH kojem je RH dala u najam kuću u državnom vlasništvu kao oblik stambenog zbrinjavanja, ima kontinuitet privremenih boravaka u RH no ne može ostvariti pravo na stalni boravak jer mu do punih 10 godina izbjegličkog statusa nedostaje svega nekoliko mjeseci. Nadalje, smatramo da treba dozvoliti kontinuitet boravka. Gore navedeno je u skladu s uvjetima za odobravanje privremenog boravka što mora tako i biti, jer u suprotnom se postavlja svrsishodnost odobravanja privremenog boravka po jednim uvjetima, a stalnog po drugim. Mišljenja smo da Republici Hrvatskoj je u interesu da ove kategorije osoba ostanu živjeti, a to ne mogu na privremenom boravku do kraja života. U st.1. predlažemo dodati toč.7., koja bi glasila: osobi bez državljanstva koja do dana podnošenja zahtjeva ima neprekidno četiri godine odobren privremeni boravak. Obrazloženje: Konvencija o pravnom položaju osobe bez državljanstva iz 1954. propisuje u Članku 32. PRIROĐENJE Države ugovornice će koliko god je to moguće olakšati asimilaciju i prirođenje osoba bez državljanstva. Uložit će veliki napor kako bi ubrzale postupak dodjeljivanja državljanstva i maksimalno snizile naknade i troškove tog postupka. Smatramo da je neophodno omogućiti kontinuitet boravka za osobe bez državljanstva, a koji omogućuje prirođenje, jer omogućavanje samo privremenog boravka ili dugotrajnog boravišta nije trajno rješenje te samim time nema smisla. Nije prihvaćen Budući da je odredbom članka 156. Prijedloga Zakona olakšano stjecanje stalnog boravka, mišljenja smo da su kriteriji za kategorije osoba iz stavka 1. točke 3. i 4. minimalni uvjeti koje državljanin treće zemlje mora zadovoljiti da bi ostavario stalni boravak. Ističemo da navedena kategorija stranaca može regulirati statust privremenog boravak iz humanitarnih razloga, također pod povoljniji uvjetima, odnosno da državljanin treće zemlje kojem je odobren privremeni boravak iz humanitarnih razloga sukladno odredbi članka 79. Prijedloga Zakona, ima pravo rada bez dozvole za boravak i rad odnosno potvrde o prijavi rada, pravo na pohađanje tečaja, strukovnih izobrazbi, obrazovanje i studiranje, ako i ne ispunjava uvjete za stalni boravak, nakon 5 godina te ispunjavanja ostalih uvjeta može ostvariti dugotrajno boravište čime im je omogućeno rješavanje trajnijeg statusa u Republici Hrvatskoj. Budući da je odredbom članka 156. Prijedloga Zakona olakšano stjecanje stalnog boravka, mišljenja smo da su kriteriji za kategorije osoba iz stavka 1. točke 3. i 4. minimalni uvjeti koje državljanin treće zemlje mora zadovoljiti da bi ostavario stalni boravak. Ističemo da navedena kategorija stranaca može regulirati statust privremenog boravak iz humanitarnih razloga, također pod povoljniji uvjetima, odnosno da državljanin treće zemlje kojem je odobren privremeni boravak iz humanitarnih razloga sukladno odredbi članka 79. Prijedloga Zakona, ima pravo rada bez dozvole za boravak i rad odnosno potvrde o prijavi rada, pravo na pohađanje tečaja, strukovnih izobrazbi, obrazovanje i studiranje, ako i ne ispunjava uvjete za stalni boravak, nakon 5 godina te ispunjavanja ostalih uvjeta može ostvariti dugotrajno boravište čime im je omogućeno rješavanje trajnijeg statusa u Republici Hrvatskoj. Privremeni boravak iz humanitarnih razloga odobrit će se državljaninu treće zemlje u sljedećim slučajevima iz ozbiljnih opravdanih razloga humanitarne prirode, te smatramo da nema potrebe za proširivanjem navedene kategorije osoba koje se mogu podvesti pod odredbu za reguliranje privremenog boravka iz humanitarnih razloga, uključujući i osobe bez državljanstva. Ističemo da državljanin treće zemlje kojem je odobren privremeni boravak iz humanitarnih razloga sukladno odredbi članka 79. Prijedloga Zakona, ima pravo rada bez dozvole za boravak i rad odnosno potvrde o prijavi rada, pravo na pohađanje tečaja, strukovnih izobrazbi, obrazovanje i studiranje. Osobama bez državljanstva koje imaju neprekidno 5 godina boravka te ispunjavaju ostale uvjete odobrit će se dugotrajno boravište Međutim, obzirom na obrazloženje jasno je da se navedena primjedba odnosi na materiju stjecanja hrvatskog državljanstva a ne Nacrta prijedloga Zakona o strancima.
137 Ivan Zidarević VII. DUGOTRAJNO BORAVIŠTE I STALNI BORAVAK, Članak 156. Kako u prethodnim člancima PZ nije navedeno da su pod pojmom uže obitelji i životni partneri, članak 156. je bez životnih partnera. Držim da je neophodno navesti i životne partnere, da imaju pravo na stalni boravak ako ispune neophodne zahteve, kao i bračni drugovi. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
138 Pravobranitelj za djecu RH VII. DUGOTRAJNO BORAVIŠTE I STALNI BORAVAK, Članak 157. Odredbom članka 157. stavka 3. propisano je da protiv rješenja Ministarstva o zahtjevu za odobrenje stalnog boravka nije dopuštena žalba, nego se može pokrenuti upravni spor. Predlažemo u ovom članku predvidjeti iznimku ove odredbe u odnosu na djecu. Djeca, a posebno djeca bez pratnje, zahtijevaju posebnu zaštitu te su tijela javne vlasti u obvezi postupati u skladu s njihovim najboljim interesom. S obzirom da izvršnost odluke o zahtjevu za odobrenje stalnog boravka može direktno utjecati na realizaciju najboljih interesa djece, držimo da je u odnosu na njih potrebno predvidjeti iznimku te omogućiti djeci pravo na žalbu koja odgađa izvršenje odluke. Nije prihvaćen Rješenje o odobrenju stalnog boravka sukladno odredbi članka 157. donosi Ministarstvo u sjedištu, te protiv rješenja nije dopuštena žalba, već se može pokrenuti upravni spor. Budući da su maloljetna djeca obuhvaćena zahtjevom roditelja ili zakonskog skbnika, u slučaju odbijanja stalnog boravka i pokretanja upravnog spora, navedena kategorija osoba ima pravo boraviti u Republici Hrvatskoj temeljem odobrenog privremenog boravka. Ponovno ističemo, da je Ministarstvo uprave upozorilo da se Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske ne može smatrati javnopravnim tijelom u smislu odredbe članka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine”, broj 47/09). Slijedom navedenog, Povjerenstvo za žalbe ne može zamijeniti drugostupanjsko tijelo nadležno za rješavanje žalbi, te je bilo potrebno odredbu uskladiti s odredbom članka 12. Zakona o općem upravnom, kojom je propisano pravo stranke na pravni lijek, na način da stranka može pokrenuti upravi spor sukladno Zakonu o upravnim sporovima.
139 PGP Sisak VII. DUGOTRAJNO BORAVIŠTE I STALNI BORAVAK, Članak 157. U predmetnom članku izostavljeni su uvjeti za odobrenje stalnog boravka. Nije prihvaćen Propisani su uvjeti u članku 157. (4) Stalni boravak odobrit će se državljaninu treće zemlje iz članka 156. stavka 1. ovoga Zakona ako ima valjanu stranu putnu ispravu i ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.
140 Ured pučke pravobraniteljice VII. DUGOTRAJNO BORAVIŠTE I STALNI BORAVAK, Članak 158. U svezi članka 158. Nacrta valja naglasiti da je člankom 9. Direktive Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenoga 2003. o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem (u daljnjem tekstu: Direktiva), pod naslovom Ukidanje ili gubitak statusa, propisano kada osobe s dugotrajnim boravištem nemaju pravo zadržati taj status: - izbivanje sa područja EGP-a u razdoblju od 12 uzastopnih mjeseci (sukladno članku 9. stavku 1. toč. 3. Direktive), - odobrenje stalnog boravka u drugoj državi EGP-a (sukladno članku 9. stavku 4. podstavku 1. Direktive), - izbivanje sa državnog područja Republike Hrvatske duže od šest godina (sukladno članku 9. stavku 4. podstavku 2. Direktive). Člankom 13. Direktive, pod naslovom Povoljnije nacionalne odredbe, propisano je da države članice mogu izdati boravišne dozvole sa stalnim ili neograničenim rokom važenja pod uvjetima koji su povoljniji od onih utvrđenih Direktivom. Takve boravišne dozvole ne daju pravo boravišta u drugim državama članicama kako je predviđeno poglavljem III Direktive. Odredbom predviđenom člankom 158. Nacrta došlo bi do stvaranja situacije koju Direktiva ne predviđa. Direktiva, temeljem članka 13. koji dopušta primjenu povoljnijih nacionalnih odredbi, očito se dijelom odnosi i na državljane trećih zemalja koji će stalni boravak regulirati sukladno članku 156. stavak 1. ZOS-a. U vezi prestanka stalnog boravka Direktiva ne predviđa, pa niti dopušta, stavljanje tih osoba u nepovoljniji položaj u odnosu na državljane trećih zemlja s odobrenim dugotrajnim boravištem. Direktivom dozvoljava samo jednu nepovoljnost za državljane trećih zemalja koji su stalni boravak regulirali temeljem povoljnijih nacionalnih odredbi, a to je da im se ne daje pravo boravišta u drugim državama članicama kako je predviđeno njenim poglavljem III. U tom smislu ističemo da niti predložena odredba članka 158. stavka 1. točke 2. Nacrta koja predviđa ukidanje stalnog boravka državljaninu treće zemlje ako se iselio iz Republike Hrvatske ili neprekidno boravio u inozemstvu duže od godinu dana nije u skladu s Direktivom. Pojam „iseljenje“ nije definiran Pojmovnikom ZOS-a pa ostaje mogućnost arbitrarnog postupanja i neodgovarajućeg tumačenja odredbe, što je neprihvatljivo. Jednako tako, dio odredbe koji glasi „neprekidno boravio u inozemstvu duže od godinu dana“ očito podrazumijeva boravak izvan Republike Hrvatske čak i ako se radilo o boravku u državi EGP- a, što je također u suprotnosti s Direktivom. Stoga, smatramo potrebnim odredbu o uvjetima za ukidanje stalnog boravka državljanima trećih zemalja (kojima je stalni boravak odobren pod povoljnijim uvjetima, kao što i predviđa članak 13. Direktive), izjednačiti s odredbom članka 155. stavak 1. ZOS-a kojom se predviđa ukidanje dugotrajnog boravišta. Nije prihvaćen Direktiva 2003/109 regulira postupak stjecanja statusa ''osobe s dugotrajnim boravištem'' kao i uvjete pod kojima se taj status može ukinuti. ''Osoba s dugotrajnim boravištem” je državljanin treće zemlje koji je taj status stekao ispunjenjem uvjeta kako je predviđeno člancima 4. do 7. navedene Direktive (zakoniti i neprekinuti boravak na njezinu državnom području 5 godina, dokaz da imaju za sebe i članove obitelji koji o njima ovise sigurne i redovite izvore sredstava za uzdržavanje, kao i zdravstveno osiguranje, da ne predstavljaju opasnost za javni poredak i nacionalnu sigurnost, te da podnesu zahtjev za stjecanje statusa osobe s dugotrajnim boravištem kojem moraju priložiti naprijed navedene dokaze). Državljanima trećih država koji su stekli stalni boravak sukladno Direktivi 2003/109 u iskaznice dozvola boravka upisuju se riječi: „osoba s dugotrajnim boravištem – EU”. Člankom 13. Direktiva dozvoljava državama članicama da mogu izdati dozvole boravka sa stalnim ili neograničenim rokom važenja pod uvjetima koji su povoljniji od onih utvrđenih tom Direktivom. Međutim, dozvole boravka koje se izdaju državljanima trećeih zemalja koji su stekli odobrenja stalnog boravka po nacionalnim propisima (povoljniji uvjeti od uvjeta koje propisuje Direktiva 2003/109) ne daju pravo slobode kretanja u drugim državama članica Europske Unije. Slijedom gore navedenog, člankom 156. Prijedloga Zakona propisani su povoljniji - nacionalni uvjeti (ne traži se zakoniti boravak od 5 godina, ni sredstva za uzdržavanje ni zdravstveno osiguranje) pod kojima određene kategorija državljana trećih zemalja mogu steći stalni boravak, međutim to nisu ''osobe s dugotrajnim boravištem'' kako je određeno Direktivom 2003/109, kojima se isključivo upisuju riječi: „osoba s dugotrajnim boravištem – EU”. Slijedom navedenog, na strance iz članka 156. Prijedloga Zakona ne primjenjuju se odredbe o prestanku statusa ''osobe s dugotrajnim boravištem'' kako je određeno Direktivom, već odredbe nacionalnog prava. Stoga se ne prihvaća primjedba da se i na državljan trećih zemalja koji su stekli stalni boravak po nacionalnim propisima moraju primjenjivati uvjeti za prestanak stalnog boravka iz Direktive 2003/109 kao što su: - izbivanje s područja EGP-a u razdoblju od 12 uzastopnih mjeseci - odobrenje stalnog boravka u drugoj državi članici EGP-a. Iz navedenog je vidljivo da su navedeni uvjeti prestanka stalnog boravka direktno povezani s pravom ''osoba s dugotrajnim boravištem'' da borave na području druge države članice, na što stranci iz članka 156. Prijedloga Zakona nemaju pravo, pa se ni te odredbe o prestanku stalnog boravka na njih ne mogu primjenjivati. Na strance koji su stekli stalni boravak po nacionalnim propisima i nadalje će se primjenjivati odredba članka 158. Prijedloga Zakona. Ističe se da uvjet ''iseljenja'' za prestanak stalnog boravka koji se navodi u članku 99. ZOS-a nije po Direktivi 2003/109, međutim navedeni članak 99. ZOS-a odnosit će se samo na strance koji su stekli stalni boravak po nacionalnim propisima.
141 Pravobranitelj za djecu RH VII. DUGOTRAJNO BORAVIŠTE I STALNI BORAVAK, Članak 158. Odredbom članka 158. stavka 4. propisuje se da protiv rješenja o ukidanju stalnog boravka nije dopuštena žalba, nego se može pokrenuti upravni spor. Predlažemo u ovom članku predvidjeti iznimku ove odredbe u odnosu na djecu. Djeca, a posebno djeca bez pratnje, zahtijevaju posebnu zaštitu te su tijela javne vlasti u obvezi postupati u skladu s njihovim najboljim interesom. S obzirom da izvršnost odluke o ukidanju stalnog boravka može direktno utjecati na realizaciju najboljih interesa djece, držimo da je u odnosu na njih potrebno predvidjeti iznimku te omogućiti djeci pravo na žalbu koja odgađa izvršenje odluke. Nije prihvaćen Suklano odredbama Prijedloga Zakona maloljetna djeca su obuhvaćena zahtjevom podnositeljem za odobrenje stalnog boravka, te pokretanje upravnog spora ne utječe na daljnji boravak državljana trećih zemalja koji već moraju boraviti u zakonitom boravku da bi ispunjavali uvjete za odobrenje stalnog boravka. Rješenje o odobrenju stalnog boravka sukladno odredbi članka 157. donosi Ministarstvo u sjedištu, te protiv rješenja nije dopuštena žalba, već se može pokrenuti upravni spor. Budući da maloljetna djeca su obuhvaćena zahtjevom roditelja ili zakonskog skbnika, u slučaju odbijanja stalnog boravka i pokretanja upravnog spora, navedena kategorija osoba ima pravo boraviti u Republici Hrvatskoj temeljem odobrenog privremenog boravka. Ponovno ističemo, da je Ministarstvo uprave upozorilo da se Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske ne može smatrati javnopravnim tijelom u smislu odredbe članka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine”, broj 47/09). Slijedom navedenog, Povjerenstvo za žalbe ne može zamijeniti drugostupanjsko tijelo nadležno za rješavanje žalbi, te je bilo potrebno odredbu uskladiti s odredbom članka 12. Zakona o općem upravnom, kojom je propisano pravo stranke na pravni lijek, na način da stranka može pokrenuti upravi spor sukladno Zakonu o upravnim sporovima.
142 Centar za mirovne studije VIII. BORAVAK I RAD DRŽAVLJANA TREĆIH DRŽAVA KOJI IMAJU ODOBRENO DUGOTRAJNO BORAVIŠTE U DRUGOJ DRŽAVI ČLANICI EGP-a I ČLANOVA NJIHOVIH OBITELJI, Članak 162. Iza članka 162. stavka 7. treba dodati novi stavak u kojem će stajati: „Državljanin treće zemlje iz članka 184. ovoga Zakona i član njegove obitelji zahtjev za odobrenje privremenog boravka mogu podnijeti i u diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske u državi članici EGP-a u kojoj imaju odobren boravak.“ Obrazloženje: Ovom odredbom trenutno važećeg Zakona o strancima regulira podnošenje zahtjeva za odobrenje privremenog boravka olakšava njegovo podnošenje. Smatramo da bi predložena promjena nepotrebno otežala pristup pojedincima u specifičnim situacijama. Nije prihvaćen Člankom 15. stavkom 1. Direktiva Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenog 2003. godine o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravištem (SL L 16, 23. 1. 2004.) propisano je da se najkasnije tri mjeseca nakon ulaska na teritorij države članice osoba koja ima stalni boravak podnosi zahtjev za odobrenje privremenog boravka nadležnim tijelima, a člankom 16. koji se odnosi na članove obitelji za podnošenje zahtjeva primjenjuje se gore navedena odredba članka 15. stavka 1.
143 Centar za mirovne studije VIII. BORAVAK I RAD DRŽAVLJANA TREĆIH DRŽAVA KOJI IMAJU ODOBRENO DUGOTRAJNO BORAVIŠTE U DRUGOJ DRŽAVI ČLANICI EGP-a I ČLANOVA NJIHOVIH OBITELJI, Članak 162. Iza članka 162. stavka 2. Prijedloga Zakona o strancima treba dodati novi stavak u kojem će stajati: „Na člana obitelji iz stavka 1. ovoga članka državljanina treće zemlje kojem je odobrena međunarodna zaštita ne odnose se uvjeti iz točaka 1. i 4. stavka 2. ovog članka.“ Obrazloženje: Osobe kojima je odobrena međunarodna zaštita imaju pravo na spajanje obitelji. Članovi obitelji osobe kojoj je odobrena međunarodna zaštita vrlo često ne mogu zadovoljiti uvjet iz čl. 162. st.2. toč. 1. i 4., odnosno nemaju valjanu putnu ispravu i/ili sredstva za uzdržavanje zbog toga što se nerijetko nalaze u zemljama u kojima zbog političkog ili ratnog stanja ne mogu pribaviti isprave niti privređivati. Nadalje, neki od njih borave u izbjegličkim kampovima izvan države porijekla, a vlastima država porijekla se ne mogu obratiti zbog opasnosti od proganjanja. U tim slučajevima RH bi im prvo trebala odobriti privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji te nakon toga sama izdati putnu ispravu za potrebe dolaska i ulaska u RH. Nije prihvaćen Navedena odredba je usklađena s Direktivom Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenog 2003. godine o statusu državljana trećih država s dugotrajnim boravištem (SL L 16, 23. 1. 2004.) i isključivo se odnosi na odobrenje privremenog boravka članovima obitelji u svrhu spajanja obitelji ako državljanin treće zemlje ima već odobreno dugotrajno boravište u drugoj državi članici EGP-a.
144 HGK X. PRIJAVA BORAVKA, Članak 177. U nastavku iznosimo izdvojeno mišljenje naše članice: članica iz Udruženja marina HGK ističe kako ne može biti u saznanju kada državljanin treće zemlje dolazi na svoje plovilo jer je ulaz na koncesijsko područje luke posebne namjene – luke nautičkog turizma članice slobodan za sve posjetitelje i ne prati se. Ulaz i izlaz vozila mogući su, kao i na svako i sa svakog parkirališta, pomoću kartice za parkiranje s automata koji otvara rampu. Također, ulaz i izlaz za pješake te taxi vozila potpuno su slobodni. Gosti ne prijavljuju članici dolazak na plovilo, a područje članice preveliko je za individualno praćenje svakog pojedinog broda. S obzirom na navedeno, članica nije u mogućnosti primijetiti, niti ima ugovoreno nadziranje osoba koje dolaze i odlaze s plovila, a sukladno Pomorskom zakonu nije niti u obvezi osigurati ovu vrstu nadzora. Također, ne postoji web-servis koji je na raspolaganju za marine. Stoga, članica iz Udruženja marina HGK predlaže obvezu prijave prebaciti na stranog državljanina treće zemlje te omogućiti on-line prijavu – u duhu promjena Zakona o boravišnoj pristojbi i on-line prijave boravišne pristojbe, kao i on-line plaćanja naknade za sigurnost plovidbe. Nije prihvaćen Koncesionar luke nautičkog turizma bi trebao ima nadzor nad praćenjem osoba koje borave u luci.
145 Ured pučke pravobraniteljice X. PRIJAVA BORAVKA, Članak 178. Prema odredbi članka 178. stavka 2. Nacrta, državljanin treće zemlje na dugotrajnom boravištu ili stalnom boravku dužan je prijaviti prebivalište, boravište i adresu stanovanja te promjenu prebivališta, boravišta i adrese stanovanja u roku od osam dana od dana promjene. Citiranu odredbu članka 178. Nacrta predlažemo uskladiti s odredbom članka 4. stavka 1. Zakona o prebivalištu, prema kojoj se prijava prebivališta i boravišta podnosi u roku od 15 dana od dana nastanjenja u mjestu i na adresi prebivališta, odnosno od dana dolaska u mjesto i na adresu boravišta. Prihvaćen U članku 178. stavku 2. riječi “osam” zamijenjuju se brojem “15”.
146 Hrvatski pravni centar XI. MJERE ZA OSIGURANJE POVRATKA, Članak 181. U članku 181. stavku 4. iza riječi “kretanja” dodaje se zarez (,) i riječi “prava na traženje međunarodne zaštite sukladno propisu kojim se uređuje postupak odobrenja međunarodne zaštite.” U članku 181. stavku 6. brišu se riječi “iz stavka 3. podstavka 1. ovoga članka” s obzirom da stavak 3. nema podstavka, te shodno tome precizirati na koju kategoriju državljana treće zemlje se odnosi Pravilnik. Obrazloženje: Člankom 181. stavkom 3. propisuju se kategorije državljana trećih zemalja na koje se mjere za osiguranje povratka ne primjenjuju, što proizlazi iz mogućnosti dane državama članicama člankom 2. Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom, a u skladu s člankom 14. je Uredbom (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama). Prijedlogom članka 181. stavka 3. od mjera za osiguranje povratka izuzeti su državljani trećih zemalja, između ostalih i oni koji su zatečeni na granici s trećom zemljom prilikom ili neposredno nakon nezakonitog ulaska, pri čemu se u stavku 6. referira na Pravilnik o postupanju prema državljanima trećih zemalja. Međutim navedeni Pravilnik daje širu definiciju obuhvaćajući njime i osobe koje su dovedene u dubinu teritorija. U članku 33. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja navedeno je da se smatra da je državljanin treće zemlje zatečen na granici s trećom zemljom prilikom ili neposredno nakon nezakonitog ulaska ako je zatečen na području graničnog sektora u smislu propisa kojim se određuju područni sektori ili ako je zatečen u prijevoznom sredstvu kojim je, iz graničnog sektora bez zaustavljanja, dovezen u dubinu državnog teritorija. Predloženim Nacrtom otvara se prostor za postupanje koje nije u skladu niti sa Direktivom 2008/115/EZ, niti s Uredbom (EU) 2016/399. Definicija iz Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja koja kao zaticanje na granici s trećom zemljom navodi i situaciju kada je osoba “iz graničnog sektora bez zaustavljanja, dovezena u dubinu državnog teritorija” u suprotnosti je člankom 2. stavkom 2. točkom a) Direktive 2008/115/EZ kojim se propisuje izuzimanje od mjera za osiguranje povratka, između ostalog državljana trećih zemalja zadržanih na vanjskoj granici države članice. Pri tome treba naglasiti da Uredba (EU) 2016/399 u članku 2. točki 2. definira “vanjske granice” kao kopnene granice država članica, uključujući granice na rijekama i jezerima, granice na moru i njihove zračne, riječne, pomorske i luke na jezerima, ako se ne radi o unutarnjim granicama. S obzirom na gore navedeno treba jasno u prijedlogu članka 181. razgraničiti postupanje na samoj vanjskoj granici, od onih koja se provode za osobe koje su nezakonite prešle vanjsku granicu i ušle na teritorij RH i to na način da se prema svima provede individulan postupak uz odgovarajuća postupovna jamstva (pristup prevoditelju i odgovarajućoj pravnoj pomoći) i donošenjem odgovarajućih individualnih odluka. Pritom treba imati na umu da Direktiva 2008/115/EZ, kao i Uredba (EU) 2016/399 primjenu izbjegličkog prava i pravne stečevine iz područja azila, te primjenu instituta non refoulement ne dovode u pitanje što se također predlaže jasno naznačiti u članku 181. Djelomično prihvaćen Članak 181. stavak 4. Prijedloga Zakona o strancima je u potpunosti usklađen s člankom 4. Stavkom 4. Direktive o povratku 2008/115/EZ. Primjedba u vezi članka 181. stavka 6. se usvaja.
147 Pravobranitelj za djecu RH XI. MJERE ZA OSIGURANJE POVRATKA, Članak 185. Odredbom članka 185. propisuju se iznimke od obveze donošenja rješenja o povratku te u stavku 2. propisuje mogućnost određivanja prekida postupka donošenja rješenja o povratku ako je državljanin treće zemlje koji nezakonito boravi podnio zahtjev za odobrenje privremenog boravka. S obzirom da je člankom 6. stavkom 5. Direktive2008/115/EZ zastajanje s postupkom propisano kao obveza, a ne kao mogućnost, predlažemo izmijeniti odredbu stavka 2. predloženog članka 185. na način da ista glasi: „(2) Ako je državljanin treće zemlje koji nezakonito boravi podnio zahtjev za odobrenje privremenog boravka, a radi se o djetetu ili osobi koja o djetetu skrbi, zastat će se s donošenjem rješenja o povratku.“ Nije prihvaćen Člankom 6. stavkom 5. Direktive o povratku je propisano da ako se u vezi državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi provodi postupak produljenja dozvole boravka, država članica će razmotriti mogućnost zastajanja s donošenjem odluke o povratku.
148 Hrvatski pravni centar XI. MJERE ZA OSIGURANJE POVRATKA, Članak 186. U članku 186. u stavku 5. brišu se riječi „podstavka 1.“. Obrazloženje: Članak 186. stavak 5. prijedloga zakona glasi „Odredba stavka 4. ovoga članka ne odnosi se na državljanina treće zemlje iz članka 181. stavka 3. podstavka 1. ovoga Zakona.“ Članak 181. stavak 3. nema podstavaka. Prihvaćen U članku 186. stavku 5. brišu se riječi “podstavka 1”.
149 Pravobranitelj za djecu RH XI. MJERE ZA OSIGURANJE POVRATKA, Članak 186. Odredbom članka 186. propisuje se donošenje rješenja o povratku. Smatramo da bi nadležnost i postupak u kojem se odlučuje o povratku djeteta bez pratnje trebalo jasnije propisati na način da to bude poseban ispitni postupak, u kojem će se uzeti izjava djeteta, njegovog skrbnika te sagledati mišljenje centra za socijalnu skrb te provesti druge nužne radnje, a sve kako bi se na taj način utvrdio najbolji interes djeteta u svakom konkretnom slučaju. Time bi se osigurala zaštita djeteta sukladno odredbi članka 10. Direktive 2008/115/EZ, prema kojoj se „prije izdavanja odluke o vraćanju u pogledu maloljetnika bez pratnje, dodjeljuje pomoć odgovarajućih tijela koja nisu tijela koja izvršavaju prisilno vraćanje, uzimajući u obzir najbolji interes djeteta“, te se „prije udaljavanja maloljetnika bez pratnje s državnog područja države članice, tijela te države članice uvjeravaju da će on ili ona biti vraćeni članu njegove ili njezine obitelji, imenovanom skrbniku ili odgovarajućoj prihvatnoj ustanovi u državi povratka“. Također Preporuka Europske Komisije оd 7.3.2017. o učinkovitijoj provedbi vraćanja u okviru Direktive 2008/115/ naglašava da je važno osigurati da se odluke o pravnom statusu maloljetnika bez pratnje uvijek temelje na pojedinačnoj procjeni njihovih najboljih interesa; pri toj bi se procjeni sustavno trebalo uzimati u obzir je li vraćanje maloljetnika bez pratnje u zemlju podrijetla i spajanje s njegovom obitelji u njegovu najboljem interesu te osigurati da procjenu najboljeg interesa djeteta sustavno provode nadležna tijela na temelju multidisciplinarnog pristupa, da maloljetnik bez pratnje bude saslušan i da je u to na primjeren način uključen skrbnik. Nije prihvaćen Odredbe prijedloga Zakona o strancima o donošenju rješenja o povratku je u potpunosti usklađen s Direktivom o povratku. Posebna pravila u vezi donošenja rješenja o povratku za maloljetnike bez pratnje uređene su Vladinim Protokolom o djeci bez pratnje.
150 Pravobranitelj za djecu RH XI. MJERE ZA OSIGURANJE POVRATKA, Članak 188. Odredbom članka 188. propisuje se da ukupno trajanje roka za dragovoljni odlazak iz članka 184. i članka 188. ne može biti dulje od jedne godine. Predlažemo dopuniti odredbu predloženog članka 188. stavka 1. na način da se predvidi iznimka kada se rješenje o povratku odnosi na djecu ili osobe koje o njima skrbe te da se uvaže specifične okolnosti pojedinog slučaja neovisno o proteku godine dana: „(1) U opravdanim slučajevima rok za dragovoljni odlazak može se produljiti rješenjem, s tim da ukupno trajanje roka za dragovoljni odlazak iz članka 184. i ovoga članka ne može biti dulje od jedne godine. Iznimno, kada se rješenje o povratku odnosi na djecu ili osobe koje o njima skrbe, rok za povratak može biti i dulji od godine dana, pri čemu se u obzir uzimaju posebne okolnosti pojedinačnog slučaja, primjerice, zdravstveni razlozi, dužina boravka, postojanje obiteljskih i društvenih veza, realizacija prava i obveza djece učenika.“ Obrazloženje: Prijedlog je usklađen s odredbom članka 7. stavka 2. Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom, od 16. prosinca 2008. koji glasi:„Ako je to potrebno, države članice produljuju vrijeme za dobrovoljni odlazak za odgovarajuće razdoblje, uzimajući u obzir posebne okolnosti pojedinačnog slučaja, kao što su dužina boravka, djeca koja pohađaju školu i postojanje obiteljskih i društvenih veza.“ Prijedlog je usklađen i s odredbom članka 9. stavka 1. Konvencije o pravima djeteta koja glasi: „Države stranke će osigurati da se dijete ne odvaja od svojih roditelja protiv njihove volje, osim u slučajevima kad nadležne vlasti pod sudbenim nadzorom odluče, u skladu s važećim zakonima i postupcima, da je takvo odvajanje prijeko potrebno u najboljem interesu djeteta.“ Nije prihvaćen Člankom 30. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja (NN 60/2018) propisano je da će se prilikom odlučivanja o trajanju roka za dragovoljni odlazak, osobito uzeti u obzir vrijeme koje je državljanin treće zemlje boravio u Republici Hrvatskoj, okolnost da dijete pohađa školu, obiteljske i gospodarske okolnosti, te drugi razlozi zbog kojih državljanin treće zemlje nije mogao ili neće moći napustiti EGP. Jedini stvarni razlog zbog kojeg bi rok trebalo odmah odrediti ili uzastopno produljivati do najdulje jedne godine, je školovanje djece. Također, u slučaju potrebe za duljim ostankom u RH uvijek se može primijeniti institut privremene odgode prisilnog udaljenja, koji stvarno nema vremenskog ograničenja u mogućnosti primjene.
151 Ured pučke pravobraniteljice XI. MJERE ZA OSIGURANJE POVRATKA, Članak 189. Prema odredbi članka 189. stavka 1. Nacrta, državljanina treće zemlje može se protjerati, između ostalog, ako ponavlja činjenje prekršaja. Mišljenja smo da je navedena odredba neprecizna te predstavlja temelj za potencijalnu arbitrarnost u odlučivanju s obzirom da nije precizirano o kakvoj se vrsti prekršaja radi. Kao primjer ističemo da bi državljanin treće zemlje, proizvoljnim tumačenjem citirane odredbe, mogao biti protjeran iz RH zbog lakših prometnih prekršaja, pa stoga predlažemo istu odredbu brisati, posebice što je istim člankom, kao jedan od temelja za protjerivanje, propisano počinjenje prekršaja s elementima nasilja. Nije prihvaćen Člankom 182. stavkom 4. propisano je da se svaka odluka u vezi s povratkom donosi na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti. Razlog za protjerivanje može biti svaka ozbiljnija nezakonitost, a ponavljanje bilo koje nezakonitosti može predstavljati ozbiljniju nezakonitost. U svakom slučaju, procjena ozbiljnosti provodi se metodom individualne procjene.
152 Pravobranitelj za djecu RH XI. MJERE ZA OSIGURANJE POVRATKA, Članak 193. Odredbom članka 193. propisuje se donošenje rješenja o protjerivanju te je propušteno propisati poseban ispitni postupak kada se odlučuje o protjerivanju djeteta, ali i osobe koja o djetetu skrbi, a sve kako bi se kroz takav postupak utvrdio najbolji interes djeteta. Stoga smatramo potrebnim uvrstiti provođenje posebnog ispitnog postupka kad se odlučuje o protjerivanju djeteta i osobe koja skrbi za dijete. Nije prihvaćen Odredbe Prijedloga Zakona o strancima o donošenju rješenja o protjerivanju su u potpunosti usklađene s Direktivom o povratku. Posebna pravila u vezi donošenja rješenja o protjerivanju za maloljetnike bez pratnje uređene su Vladinim Protokolom o djeci bez pratnje
153 Hrvatski pravni centar XI. MJERE ZA OSIGURANJE POVRATKA, Članak 196. U članku 196. stavku 2. brišu se riječi „na zahtjev državljanina treće zemlje“ i dodaju se riječi „na jeziku koji državljanin treće zemlje razumije ili se opravdano može pretpostaviti da razumije.“ Obrazloženje: Mišljenja smo da bi sva rješenja u vezi s povratkom morala biti prevedena na jezik koji državljanin treće zemlje razumije ili se opravdano može pretpostaviti da razumije. Nije prihvaćen Članak 196. stavak 2. Prijedloga Zakona o strancima je usklađen s člankom 12. stavkom 2. Direktive o povratku 2008/115/EZ
154 Pravobranitelj za djecu RH XI. MJERE ZA OSIGURANJE POVRATKA, Članak 198. Odredbom članka 198. propisuju se opseg i uvjeti korištenja besplatne pravne pomoći. Držimo da je predložena odredba nepovoljna za djecu kao posebno ranjivu kategoriju. Neovisno o ograničenjima koje propisuju odredbe članka 15. stavaka 3. do 6. Direktive 2005/85/EZ, smatramo da je radi zaštite ljudskih prava djece, a posebice kada se postupci vode u odnosu na djecu ili prema osobama koje o djeci skrbe, pravnu pomoć nužno osigurati već u prvostupanjskom postupku, a ne tek u upravnom sporu. Uporište u tome vidimo u odredbi članka 13. stavka 1. Direktive 2008/115/EZ koja glasi: „1. Konkretni državljanin treće zemlje ima pravo na učinkovit pravni lijek žalbe ili preispitivanja odluke u vezi povratka, kako je navedeno u članku 12. stavku 1., pred nadležnim sudskim ili upravnim tijelom ili nadležnim tijelom koje je sastavljeno od članova koji su nepristrani i nezavisni.“ Za reguliranje besplatne pravne pomoći od presudnog je značaja Opći komentar br. 6 UN Odbora za prava djeteta u kojem se navodi da u slučajevima kada su djeca uključena u proceduru za dobijanje azila ili u administrativne ili sudske procese, pored osiguranog skrbnika, treba im se osigurati i pravni zastupnik, kao i preporuka br. 57. (d) Odbora za prava djeteta UN upućena Republici Hrvatskoj povodom Kombiniranog III. i IV. periodičnog izvješća Hrvatske (CRC/CHRV/CO/3-4) od 19. rujna 2014. godine. Stoga predlažemo da se u članku 198. predvidi dodavanje stavka koji bi glasio: „(2) Pravna pomoć za djecu strance obuhvaća: - opću pravnu informaciju i pravni savjet, - sastavljanje podnesaka pred upravnim tijelom koje vodi postupak, - zastupanje u upravnim postupcima, - pomoć u sastavljanju tužbe i - zastupanje pred upravnim sudom.“ Nije prihvaćen Maloljetnici bez pratnje su u potpunosti pravno zaštićeni, jer je osnovna funkcija rješenja o povratku koje se mora odmah donijeti, reguliranje pravnog statusa maloljetnika radi ostvarivanja njegovih prava (pravo na zdravstvenu zaštitu, pravo na školovanje itd.) dok međuresorno povjerenstvo ne donese odluku o njegovoj daljnjoj sudbini. Maloljetnici u pratnji ne smiju se razdvajati od svojih roditelja i slijede njihovu pravnu sudbinu. Također, EU acquis koji se odnosi na azil i migracije dozvoljava da besplatna pravna pomoć u postupku azila i migracija bude ograničena na postupak u povodu pravnog lijeka, a migranti imaju pravo angažirati pravnog zastupnika o svom trošku.
155 Hrvatski pravni centar XI. MJERE ZA OSIGURANJE POVRATKA, Članak 201. U članku 201. stavku 1. na kraju rečenice briše se točka i dodaju se riječi „osim ako prema posebnom propisu imaju obvezu čuvanja tajne“. Obrazloženje: Mišljenja smo da navedena odredba nije u skladu s člankom 13. stavkom 1. Zakona o odvjetništvu prema kojemu je odvjetnik dužan, sukladno zakonu, čuvati kao odvjetničku tajnu sve što mu je stranka povjerila ili što je u zastupanju stranke na drugi način saznao. U konkretnom primjeru smatramo da je Zakon o odvjetništvu lex specialis u odnosu na Zakon o strancima kao lex generalis te se njime ne može isključiti obveza čuvanja tajne. Nije prihvaćen Obveza čuvanja službene odnosno profesionalne tajne je već propisana drugim propisom.
156 Hrvatski pravni centar XI. MJERE ZA OSIGURANJE POVRATKA, Članak 207. U članku 207. stavku 2. na kraju teksta dodati riječi: „ sukladno Protokolu o postupanju prema djeci bez pratnje.“. Obrazloženje: Protokolom o postupanju prema djeci bez pratnje iz kolovoza 2018., predviđene su obveze svih relevantnih aktera kada sudjeluju u postupku udaljenja djeteta bez pratnje. S obzirom da iz ovako formulirane odredbe nije vidljivo tko će utvrditi i kako će utvrditi hoće li dijete u državi povratka biti predano članu obitelji, imenovanom skrbniku ili odgovarajućoj ustanovi za prihvat, potrebno je uputiti na dokument koji detaljnije regulira postupak prisilnog udaljenja djeteta bez pratnje. Nije prihvaćen Članak 207. stavak 2. prijedloga Zakona o strancima je usklađen s člankom 8. stavkom 6. Direktive o povratku 2008/115/EZ i nije potrebno pozivanje na Protokol o djeci bez pratnje.
157 Ured pučke pravobraniteljice XI. MJERE ZA OSIGURANJE POVRATKA, Članak 211. Odredbom članka 211. st.1. propisano je kako se državljanina treće zemlje može uhititi, privesti i zadržati najdulje 24 sata ako je potrebno donijeti rješenje o odbijanju ulaska, rješenje u vezi s povratkom ili izvršiti prisilno udaljenje, bez definiranja pojmova uhićenja, privođenja i zadržavanja. Kako ne bi došlo do miješanja tih pravnih instituta s onima predviđenim kaznenim ili prekršajnim pravom, predlažemo koristiti pojam zadržavanje sukladno Direktivi 2008/115/EZ. Također, odredbe iz st. 1. i st. 2. istog članka predviđaju mogućnost ograničavanja slobode kretanja bez sudske provjere u razdobljima koja su duljeg trajanja od onih predviđenim prekršajnim, pa čak i kaznenim postupovnim pravom, što je nedopustivo. Nije prihvaćen Mjere iz članka 211. Zakona o strancima razlikuju se od istoimenih mjera iz prekršajnog i kaznenog postupka, u dovoljnoj mjeri da ne bi trebalo doći do njihovog miješanja. Iako je njihov sadržaj identičan, a to je ograničenje slobode kretanja, njihov temelj, svrha i intenzitet su drugačiji. Ove mjere su propisane samo Zakonom o strancima, a njihova svrha je osiguranje vraćanja. Trajanje je prilagođeno svrsi, jer vraćanje u susjednu državu temeljem readmisijskog ugovora nije moguće izvršiti u roku od 24 sata, a smještaj u udaljene prihvatne centre za strance, imajući u vidu sve propisane formalnosti, nije svrsishodan ukoliko ograničenje slobode neće trajati barem 5 ili 6 dana. Tijekom schengenske evluacije u RH nije bilo prigovora na vrijeme trajanja inicijalnog policijskog zadržavanja iz Zakona o trncima. U Priručniku o povratku koji je donijela Europska komisija, u poglavlju 15.1. je navedeno da je inicijalno policijsko zadržavanje dopušteno i na vrijeme dulje od 48 sati.
158 Pravobranitelj za djecu RH XI. MJERE ZA OSIGURANJE POVRATKA, Članak 211. Odredbom članka 211. stavka 4. propisuje se da će se o zadržavanju maloljetnog državljanina treće zemlje bez pratnje obavijestiti centar za socijalnu skrb i diplomatska misija, odnosno konzularni ured države čiji je državljanin. Sukladno Općem komentaru br. 6 Odbora za prava djeteta UN u kojem se navodi da se diplomatsko-konzularno predstavništvo neće izvijestiti o zatjecanju djeteta bez pratnje ako postoji sumnja da je dijete u zemlji porijekla ili prebivališta izloženo progonu, riziku od vojnog regrutiranja i uključivanja u vojne sukobe ili kršenju osnovnih ljudskih prava, predlažemo izmijeniti predloženi stavak 4. na način da isti glasi: „4. O zadržavanju djeteta bez pratnje, državljanina treće zemlje ili bez državljanstva odmah će se obavijestiti centar za socijalnu skrb radi preuzimanja skrbi o djetetu.„ Nije prihvaćen Člankom 20. stavkom 4. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja, je propisano da se odredbe o izvješćivanju o uhićenju ne primjenjuju ako je državljanin treće zemlje izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu.
159 Centar za mirovne studije XI. MJERE ZA OSIGURANJE POVRATKA, Članak 212. Članak 212. stavak 1. Prijedloga Zakona o strancima treba mijenjati na način da se između riječi “centar” i riječi “ako” doda riječ “jedino”. Obrazloženje: U ustavnopravnom uređenju RH ograničavanje slobode jest krajnja mjera koja je kao takva propisana i u ovom Zakonu. No, obveza sagledavanja blažih mjera prije odluke o ograničavanju slobode mora jasnije proizlaziti iz navedenog članka. Ovo je važno zbog toga što se blaže mjere u praksi ne sagledavaju i ne određuju u svrhu prisilnog udaljenja i povratka već se određuje lišenje slobode. Dosad je, prema našim saznanjima, ova mjera bila korištena jedino 2016. kada se jedno krilo Prihvatilišta za tražitelje azila Porin koristilo za smještaj osoba koje su iregularno boravile u RH, a došle su putem organiziranog koridora u kojem su sudjelovale vlasti RH. Nije prihvaćen Članak 212. stavak 1. prijedloga Zakona o strancima je usklađen s člankom 15. stavkom 1. Direktive o povratku 2008/115/EZ
160 Centar za mirovne studije XI. MJERE ZA OSIGURANJE POVRATKA, Članak 213. U članku 213. stavak 5. nije jasno na što se odnosi izraz ‘financijske uplate i druga materijalna davanja’, te ukoliko se radi o raspodjeli financijskih sredstava kroz javne natječaje, to treba jasno proizlaziti. Nije prihvaćen Izraz je jasan i znači financijske isplate (npr. kupnja putne karte) i davanja u naravi (npr. podjela odjeće, higijenskog pribora)
161 Centar za mirovne studije XI. MJERE ZA OSIGURANJE POVRATKA, Članak 213. Članak 213. stavak 2. treba se mijenjati na način da glasi: “Rješenje o primjeni blažih mjera, donosi, po službenoj dužnosti, Ministarstvo unutarnjih poslova u suradnji s ministarstvom nadležnim za obavljanje poslova socijalne skrbi”. Obrazloženje: Pri odabiru blaže mjere nužno je sudjelovanje ministarstva nadležnog za obavljanje poslova socijalne skrbi, čija je ocjena adekvatnosti određene mjere važna za osiguranje da će ista polučiti željene rezultate, odnosno osigurati prisilno udaljenje i povratak. Također, time se od samog početka uključuje relevantno ministarstvo koje može osigurati stručne djelatnike u provedbi mjera, čime se također rasterećuje Ministarstvo unutarnjih poslova. Nije prihvaćen Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi uvijek sudjeluje u postupku povratka kada je to u skladu s propisima koji uređuju poslove socijalne skrbi odnosno na temelju Protokola o djeci bez pratnje
162 Centar za mirovne studije XI. MJERE ZA OSIGURANJE POVRATKA, Članak 213. Članak 213. stavak 1. točku 4. treba mijenjati na način da glasi: “javljanje u policijsku postaju prema mjestu boravljenja ili rada, u dogovoreno vrijeme”. Obrazloženje: Potrebno je jasno i nedvosmisleno odrediti nadležnu policijsku postaju, što bi se predloženom promjenom postiglo. Nije prihvaćen Mjesna nadležnost u upravnim postupcima je već određena Zakonom o općem upravnom postupku.
163 Centar za mirovne studije XI. MJERE ZA OSIGURANJE POVRATKA, Članak 213. Članak 213. stavak 1. treba mijenjati na način da se iza točke 4. dodaju sljedeće točke: “5. kućni pritvor, 6. smještaj u objekte otvorenog tipa gdje postoji stručno osoblje, 7. “kuće za povrat” uz individualno upravljanje slučajem”. Nije prihvaćen Člankom 7. stavkom 3. Direktive o povratku 2008/115/EZ propisane su četiri mjere za osiguranje povratka, koje su prenesene u članak 213. stavka 1. Zakona o strancima. Mjere koje se predlažu već su obuhvaćene mjerom zabrane napuštanja određene adrese smještaja.
164 Pravobranitelj za djecu RH XI. MJERE ZA OSIGURANJE POVRATKA, Članak 213. Odredbom članka 213. stavka 5. navodi se da u vezi s primjenom blažih mjera Ministarstvo može obavljati financijske isplate i druga materijalna davanja, sklapati sporazume s drugim državnim tijelima, međunarodnim organizacijama i organizacijama civilnog društva. Međutim, u članku 132. stavku 5. trenutno važećeg Zakona o strancima (NN 74/13, NN 69/17) (koji odgovara članku 213. stavku 5. Prijedloga zakona), navedeno je da u vezi s primjenom blažih mjera „Ministarstvo može osigurati smještaj i uzdržavanje“ dok je u Prijedlogu zakona ta odredba ispuštena. Smatramo važnim u članku 213. stavku 5. Prijedloga zakona dodati odredbu da „će Ministarstvo osigurati smještaj i uzdržavanje kao blažu mjeru u slučaju kada se radi o smještaju djeteta bez pratnje (koje nije smješteno u ustanovu socijalne skrbi) ili kada se smještaju obiteljima s djecom. Detaljnije o važnosti osiguranja alternativnog smještaja u odnosu na detenciju govorimo uz Prijedlog zakona, članak 221. Također napominjemo da Preporuka Europske Komisije (EU) 2017/2338 оd 16. studenoga 2017. za uspostavu zajedničkog „Priručnika o vraćanju” koji trebaju upotrebljavati nadležna tijela država članica pri izvršavanju zadaća povezanih s vraćanjem, osim zaštitnih mjera predviđenih člankom 17. Direktive o vraćanju, naglašava da se moraju poštovati i načela iz članka 15. te Direktive koja se primjenjuju na opća pravila zadržavanja, posebno da se zadržavanje mora provoditi samo kao krajnja mjera, da moraju biti dostupna učinkovita alternativna rješenja zadržavanju i da se mora izvršiti pojedinačna procjena svakog slučaja. U kontekstu zadržavanja maloljetnika i obitelji uvijek treba prvo voditi računa o najboljim interesima djeteta, a države članice potiču se da u sva pitanja povezana sa zadržavanjem uključe tijela za zaštitu djece te, ako postoje razlozi za zadržavanje, moraju se poduzeti svi koraci kako bi se osiguralo da su učinkovita alternativna rješenja zadržavanju maloljetnika (bez pratnje i s obitelji) dostupna i pristupačna. Nije prihvaćen MUP nije ministarstvo koje je nadležno za pružanje skrbi osobama te nije u mogućnosti osigurati smještaj i uzdržavanje za strance koji nisu smješteni u MUP-ove prihvatne centre za strance. Međutim, Međunarodna organizacija za migracije (IOM) provodi program potpomognutog dragovoljnog povratka i reintegracije (AVRR), u okviru kojeg se strancima koji se žele uključiti u program osigurava smještaj i uzdržavanje
165 Centar za mirovne studije XI. MJERE ZA OSIGURANJE POVRATKA, Članak 214. Članak 214. stavak 2. treba mijenjati na način da se riječi “ne posjeduje dovoljno financijskih sredstava” i “nema osiguran smještaj” brišu te da se stavak 3. briše. Obrazloženje: Priručnik o vraćanju (L 339/83), u kojem je u točki 1.6., a u skladu s Preporukom od 7.3.2017. godine gdje su detaljnije razrađeni kriteriji za određivanje rizika od izbjegavanja navodi sljedeće: „Sve odluke koje se donose na temelju Direktive o vraćanju moraju donositi ovisno o svakom pojedinom slučaju. Prethodno navedeni popis kriterija trebalo bi uzeti u obzir kao element u općoj procjeni pojedine situacije, ali on ne može biti isključiva osnova za uopćenu pretpostavku da postoji „opasnost od bijega”. Često će samo kombinacija nekoliko navedenih kriterija moći poslužiti kao osnova za opravdanu pretpostavku postojanja „opasnosti od bijega”. Uopćavanja (kao što je „nezakoniti ulazak = opasnost od bijega”) treba izbjegavati i potrebno je izvršiti pojedinačnu procjenu svakog pojedinog slučaja. Takvom se procjenom moraju uzeti u obzir svi važni čimbenici, uključujući dob i zdravstveno stanje predmetnih osoba, i u određenim slučajevima ona može dovesti do zaključka da nema opasnosti od bijega iako su ispunjeni jedan ili više kriterija utvrđenih u nacionalnom zakonodavstvu”. Nedostatak financijskih sredstava i smještaja po prirodi stvari ne predstavlja okolnost koja ukazuje na postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja. Nije jasno zbog čega bi ti razlozi a priori ukazivali na rizik od izbjegavanja, a zbog nepostojanja direktne veze između ovih razloga i svrhe koja se njima želi postići. Osim toga, oduzimanje slobode uvijek treba biti posljednja mjera, pa se postavlja pitanje a opravdanosti, nužnosti, razmjernosti takve mjere u gore navedenim okolnostima. Također, stavak je diskriminatoran po socioekonomskoj osnovi što je neustavno. Direktiva 2008/115/EZ jamči provođenje ove Direktive bez diskriminacije u odnosu na imovinsko stanje. Nadalje, za okolnosti navedene u prijedlogu stavka 3. članka 214. nikako se ne može jednoznačno utvrditi da ukazuju na rizik izbjegavanja. Tako izbjeglice i druge ugrožene skupine, poput žrtava trgovanja ljudima, često daju lažne podatke o vlastitom identitetu ili koriste krivotvorene isprave, a sve kako bi zaštitile svoj identitet ili korištenjem krivotvorenih isprava pobjegle iz zemalja u kojima postoji rizik od proganjanja ili se zaštitile od osoba koje ih zlostavljaju ili iskorištavaju. Bilo bi neopravdano takve osobe lišavati slobode. Uopće, propisivanje okolnosti koje nužno vode do pritvaranja nezakonito je u smislu čl. 5. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja propisuje da se lišavanje slobode može primijeniti samo kao krajnja mjera te se procjena postoje li uvjeti za lišavanje slobode mora individualizirati, a ne provoditi automatizmom. (vidi primjerice predmet O.M. protiv Mađarske, 9912/15, ESLJP 2016). Ova odredba suprotna je i čl. 15. Direktive Vijeća 2003/109/EZ koji također predviđa primjenu detencije kao krajnje mjere te ne navodi ove okolnosti kao one koje jednoznačno upućuju na rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a ili RH. Nije prihvaćen U Preporuci Europske komisije od 27.09.2017. godine kojom se donosi zajednički Priručnik o vraćanju, u poglavlju 1.6. “Rizik od izbjegavanja”, neposjedovanje financijskih sredstava i neosiguravanje smještaja su navedeni kao rizici koje države članice trebaju propisani svojim nacionalnim zakonodavstvima.
166 Ured pučke pravobraniteljice XI. MJERE ZA OSIGURANJE POVRATKA, Članak 214. Prema odredbi članka 214. Nacrta ograničenje slobode kretanja smještajem u centar može se propisati samo ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a, odnosno RH. Kao okolnosti koje mogu ukazivati na postojanje takvog rizika, između ostalog navode se neposjedovanje dovoljno financijskih sredstava i neosiguran smještaj. Time se neopravdano dovodi u nepovoljniji položaj strance slabijih imovnih prilika jer državljani trećih zemalja često napuštaju državu podrijetla iz ekonomskih razloga, ali prije svega zbog dugogodišnje izloženosti nesigurnosti, nemogućnosti rada i siromaštvu pa je ograničavanje njihove slobode kretanja iz razloga neposjedovanja financijskih sredstava, a time i osiguranog smještaja, neprihvatljivo. Osim toga, MUP, PU i PP kod primjene blažih mjera mogu osigurati smještaj i uzdržavanje, obavljati financijske isplate i druga materijalna davanja, a u tu svrhu mogu osnivati mjesta i centre za privremeni smještaj, pa time i puno ranije doprinijeti izbjegavanju navedenog rizika. Također, Direktiva 2008/115/EZ jamči provođenje postupaka bez diskriminacije u odnosu na imovinsko stanje. Osim toga, u st. 3. taksativno su nabrojene okolnosti za koje se smatra da ukazuju na rizik. Međutim, navedena Direktiva ne dopušta automatsko zaključivanje o postojanja razloga za smještaj, već se sve odluke moraju donositi temeljem pojedinačne procjene svakog slučaja, a sloboda kretanja može se ograničiti samo kada je to nužno, odnosno u situacijama u kojima je jasno da je to jedini način kojim se može osigurati priprema postupka vraćanja i obavljanje postupka udaljavanja. Europska komisija svojom preporukom br. 2017/2338 detaljnije razrađuje institut zadržavanja, pri čemu dopušta propisivanje oborivih pretpostavki o postojanju opasnosti od bijega, dakle onih koje stranac može pobijati, ali nikako onih koje jednoznačno i automatski dovode do zadržavanja. Prihvaćen U članku 214. stavku 2. brišu se riječi: – državljanin treće zemlje nema osiguran smještaj– državljanin treće zemlje ne posjeduje dovoljno financijskih sredstava
167 Hrvatski pravni centar XI. MJERE ZA OSIGURANJE POVRATKA, Članak 214. U članku 214. stavku 2. brišu se točke 2. „državljanin treće zemlje nema osiguran smještaj“ i 8. „državljanin treće zemlje ne posjeduje dovoljno financijskih sredstava“. Obrazloženje: Mišljenja smo da su navedene okolnosti koje mogu ukazivati na postojanje rizika od izbjegavanja napuštanja EGP-a diskriminatorne na osnovi imovnog stanja. Također, u recitalu 21 Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom jasno je navedno da bi države članice trebale implementirati odredbe Direktive bez diskriminacije u donosu na spol, rasu, boju, etničko ili društveno podrijetlo, genetske oznake, jezik, vjeroispovijed ili uvjerenja, političko ili drugo mišljenje, pripadnost nacionalnoj manjini, imovinsko stanje, rođenje, invalidnost, starost ili spolno usmjerenje. Prihvaćen U članku 214. stavku 2. brišu se riječi: – državljanin treće zemlje nema osiguran smještaj– državljanin treće zemlje ne posjeduje dovoljno financijskih sredstava
168 Hrvatski pravni centar XI. MJERE ZA OSIGURANJE POVRATKA, Članak 216. Na kraju stavka 9. članka 216. dodati rečenicu: „Ako nadležni upravni sud ne poštuje rokove iz stavaka 4., 5., 6. i 8. ovog članka, smatrat će se da državljaninu treće zemlje prestaje smještaj u centru.“ Obrazloženje: S obzirom da smještaj u centru zatvorenog tipa predstavlja ograničenje slobode kretanja kao temeljnog ljudskog prava zajamčenog međunarodnim, europskim i nacionalnim zakonodavstvom, nužno je odrediti posljedice propuštanja roka od strane upravnih sudova. Naime, prema saznanjima Hrvatskog pravnog centra u praksi su se događale situacije da upravni sudovi odlučuju po tužbama na ograničenje kretanja i nakon proteka više mjeseci pa su čak poznate situacije da sud nije odlučio tijekom cijelog smještaja državljana treće zemlje u centru, to jest do proteka vremena na koje je bilo određeno zadržavanje državljanina treće zemlje u centru ili do izvršenja prisilnog udaljenja državljana treće zemlje. Nije prihvaćen Člankom 220. prijedloga Zakona o strancima je propisano da će se državljanina treće zemlje, bez odgode, otpustiti iz centra, ako: – uvjeti za smještaj u centar iz članaka 212., 214. i 215. ovoga Zakona više nisu ispunjeni. Sukladno navedenom, istekom roka koji je određen rješenjem o smještaju stranca se mora otpustiti iz centra, neovisno o trajanju upravnog spora ili drugoj sudskoj kontroli zakonitosti smještaja.
169 Pravobranitelj za djecu RH XI. MJERE ZA OSIGURANJE POVRATKA, Članak 217. Odredbom članka 217. propisuje se ovlast za obavljanje pretrage državljanina treće zemlje u postupku prisilnog udaljenja i smještaja u centar, te uzimanje biometrijskih podataka i procjena starosne dobi radi utvrđivanja identiteta. Stavkom 8. predviđeno je da će se, u slučaju neopravdanog uskraćivanja suglasnosti iz stavka 5. (suglasnost maloljetnika i skrbnika), maloljetnik bez pratnje smatrati punoljetnim. Osim terminološke neusklađenosti s međunarodnim i nacionalnim propisima (maloljetnik → dijete; skrbnik → osoba koja skrbi o djetetu) zabrinjavajuća je smisao ove odredbe koja u određenim slučajevima, može dovesti do ugroze i povreda prava djece. Odbijanje podvrgavanju postupku procjene dobi ne bi smjelo dovesti do neposredne pretpostavke da je riječ o odrasloj osobi budući da odbijanje davanja suglasnosti može biti uvjetovano i drugim razlozima, a ne samo strahom da će se potvrditi da je riječ o odrasloj osobi. Dijete može biti zastrašeno zbog postupka kojeg ne razumije ili postupak može biti protivan djetetovim kulturološkim i tradicionalnim uvjerenjima. Nije prihvaćen EU acquis koji se odnosi na azil i migracije dozvoljava provođenje medicinskog ispitivanja u slučaju sumnje u starosnu dob, kao i presumpciju punoljetnosti u slučaju neopravdanog uskraćivanja suglasnosti od strane osobe koja je izjavila da je maloljetnik, u slučaju opravdane sumnje u izjavu.
170 Hrvatski pravni centar XI. MJERE ZA OSIGURANJE POVRATKA, Članak 221. U članku 221. stavku 2. riječi „ako prisilno udaljenje nije moguće osigurati na drugi način“ zamjenjuju se riječima „kao posljednja mjera“. Obrazloženje: U članku 221. stavku 2. potrebno je jasno propisati da se smještaj djeteta i obitelji u centrima za zadržavanje može primjenjivati samo kao posljednja mjera i na najkraće moguće vrijeme. Time bi se navedeni stavak 2. članka 221. u potpunosti uskladio sa stavkom 1. članka 17. Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom. Primjeniti nešto kao posljednju mjeru znači da je prethodno potrebno primijeniti blaže mjere predviđene zakonom. Nije prihvaćen Direktiva o povratku 2008/115/EZ dozvoljava ograničenje slobode kretanja maloljetnika, pod uvjetima propisanim Direktivom, a članak 221. Prijedloga Zakona o strancima je u potpunosti usklađen s člankom 17. Direktive o povratku.
171 Pravobranitelj za djecu RH XI. MJERE ZA OSIGURANJE POVRATKA, Članak 221. Odredbom članka 221. stavkom 2. propisuje se da se maloljetni državljanin treće zemlje bez pratnje i maloljetni državljanin treće zemlje u pratnji članova njegove obitelji mogu smjestiti u centar samo ako prisilno udaljenje nije moguće osigurati na drugi način i na najkraće potrebno vrijeme. Mišljenja smo da takvo lišavanje slobode djece bez pratnje i djece s obiteljima treba zakonski zabraniti i osigurati njegovo ukidanje u praksi te da je potrebno takvim ranjivim skupinama osigurati alternativni smještaj otvorenog tipa, a razlog detencije obitelji s djecom ne smije biti nepostojanje otvorenih centara. Smatramo da bi maloljetnike bez pratnje i djecu u pratnji obitelji ne bi trebalo smještati u Centar jer takav smještaj predstavlja lišenje slobode odnosno detenciju. Pritom podsjećamo na Zajednički opći komentar br. 4 (2017.) Odbora za zaštitu prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji i br. 23 (2017.) Odbora za prava djeteta o obvezama država u vezi s ljudskim pravima djece u kontekstu međunarodne migracije u zemljama podrijetla, tranzita, odredišta i povratka koji, u odjeljku „Pravo na slobodu“, navodi kako se djecu nikada ne smije zadržavati zbog razloga koji su povezani s njihovim migracijskim statusom ili migracijskim statusom njihovih roditelja, s obzirom na to da svako lišavanje slobode može imati posljedicu na fizičko i mentalno zdravlje djece i njihov razvoj te da države moraju donositi rješenja za ostvarivanje najboljeg interesa djeteta kojima se djeci omogućuje da ostanu s članovima svoje obitelji i/ili skrbnicima na mjestu koje nije detencija, nego smještaj u zajednici dok se rješava njihov migracijski status te prije povratka. Ujedno podsjećamo na presudu Europskog suda za ljudska prava Popov protiv Francuske u kojoj je Sud utvrdio kršenje članka 8. Konvencije (pravo na poštovanje osobnog i obiteljskog života) zbog dvotjednog smještaja na mjestu lišavanja slobode migrantskog para i njihovo dvoje djece s obzirom da navedena mjera, prema mišljenju Suda, nije bila proporcionalna cilju. Smještaj djece bez pratnje neophodno je realizirati u ustanovi socijalne skrbi te primjenjivati pravila smještaja djeteta odvojeno od odraslih osoba. Navedeno pravilo ima uporište u brojnim dokumentima kao što je Konvencija o pravima djeteta te Smjernice za alternativnu skrb o djeci u kojima se u čl. 141. ističe da djeca koja su bez pratnje ili odvojena, a koja se već nalaze u inozemstvu, u načelu trebaju uživati jednaku razinu zaštite i skrbi kao i lokalna djeca u dotičnoj državi. Smještaj djece bez pratnje u Centar podrazumijeva boravak djece u takvim ustanovama zajedno s odraslim osobama, a to znači izlaganje djeteta bez pratnje brojnim rizicima, na koje između ostalih upozorava i Lanzarote odbor u Specijalnom izvješću o zaštiti djece pogođene izbjegličkom krizom od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja. Djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi koja su hrvatski državljani, smještaju se u ustanove socijalne skrbi i udomiteljske obitelji. Bez odgovarajuće i mjerodavne sudske odluke ne provodi se ograničavanje ili oduzimanje slobode, što među ostalim, jamči i Ustav RH. Također, Konvencija o pravima djeteta u članku 22. navodi kako će se djetetu osigurati ista zaštita kao i svoj drugoj djeci kojoj je iz bilo kojeg razloga privremeno ili trajno uskraćena njihova obiteljska sredina. Nije prihvaćen Direktiva o povratku 2008/115/EZ dozvoljava ograničenje slobode kretanja maloljetnika, pod uvjetima propisanim Direktivom, a članak 221. prijedloga Zakona o strancima je u potpunosti usklađen s člankom 17. Direktive o povratku.
172 HGK KOJEG JE NEZAKONITO ZAPOŠLJAVAO, Članak 232. U nastavku iznosimo izdvojeno mišljenje članice iz Udruženja poljoprivrede HGK: predlaže se propisati da je porezno opterećenje obavljanja sezonskog rada do 90 dana za strance u potpunosti sadržano u vrijednosnom kuponu. Trenutno važeća cijena „markice“ od 23,74 kn (preko 3,15 €) je maksimalna održiva visina poreznih davanja. To znači da je potrebno ukinuti doprinose, porez i prirez za takvu vrstu rada. Takvu praksu ima većina zemalja EGP-a. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
173 HGK XV. PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 246. Predlaže se u cijelosti brisati odredbe ovoga članka (u vezi s komentarom na članak 52). Nije prihvaćen Odredbe prijedloga Zakona o strancima o odgovornosti prijevoznika su u potpunosti usklađene s Direktivom o odgovornosti prijevoznika (Direktiva Vijeća 2001/51/EZ od 28. lipnja 2001, kojom se dopunjuju odredbe članka 26. Konvencije o primjeni Sporazuma iz Schengena od 14. lipnja 1985.).
174 Autotrans d.d. XV. PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 246. Predlažemo da se odredbe članka 246. prijedloga Zakona o strancima u cijelosti brišu. Vozno osoblje prijevoznika nema javne ovlasti niti može od putnika zahtijevati predočenje osobnih dokumenata i putnih isprava prilikom ulaska u autobus, niti su im putnici iste dužni predočiti. Kontrola putnih isprava od strane privatnih zaposlenika, a ne javnih službenika, ne može biti u istom opsegu i intenzitetu kao kod graničnih kontrola. Isto tako, naše vozno osoblje nije, niti može biti, adekvatno educirano za provjeru vjerodostojnosti i valjanosti putnih isprava. Prijevoznici bi na ovakav način morali provoditi ocjene i donositi mjere koje su po svojoj naravi u nadležnosti graničnih ili policijskih tijela, bez obzira što nisu dovoljno stručni niti raspolažu sredstvima za provođenje istih. Eventualno moguća odgovornost prijevoznika može opstati samo ukoliko se dokaže da isti u okviru svoje djelatnosti namjerno pomaže državljanima trećih zemalja da nezakonito uđu na državno područje. Također, u članku 246. prijedloga Zakona, prekršajne odredbe pozivaju se na odredbe članka 51. koji članak se ne odnosi na obveze prijevoznika.“ Nije prihvaćen Odredbe prijedloga Zakona o strancima o odgovornosti prijevoznika su u potpunosti usklađene s Direktivom o odgovornosti prijevoznika (Direktiva Vijeća 2001/51/EZ od 28. lipnja 2001, kojom se dopunjuju odredbe članka 26. Konvencije o primjeni Sporazuma iz Schengena od 14. lipnja 1985.).
175 ČAZMATRANS - NOVA d.o.o. XV. PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 246. Članak 246. Tražimo da se odredba članka 246 prijedloga Zakona o strancima u cijelosti briše (u vezi sa komentarom na članak 52). Nije prihvaćen Odredbe prijedloga Zakona o strancima o odgovornosti prijevoznika su u potpunosti usklađene s Direktivom o odgovornosti prijevoznika (Direktiva Vijeća 2001/51/EZ od 28. lipnja 2001, kojom se dopunjuju odredbe članka 26. Konvencije o primjeni Sporazuma iz Schengena od 14. lipnja 1985.).
176 Autotransport Karlovac d.d. XV. PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 246. Tražimo da se odredba članka 246 prijedloga Zakona o strancima u cijelosti briše (u vezi sa komentarom na članak 52). Nije prihvaćen Odredbe prijedloga Zakona o strancima o odgovornosti prijevoznika su u potpunosti usklađene s Direktivom o odgovornosti prijevoznika (Direktiva Vijeća 2001/51/EZ od 28. lipnja 2001, kojom se dopunjuju odredbe članka 26. Konvencije o primjeni Sporazuma iz Schengena od 14. lipnja 1985.).
177 AUTOTRANSPORT D.D. XV. PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 246. Tražimo da se odredba članka 246 prijedloga Zakona o strancima u cijelosti briše (u vezi sa komentarom na članak 52). Nije prihvaćen Odredbe prijedloga Zakona o strancima o odgovornosti prijevoznika su u potpunosti usklađene s Direktivom o odgovornosti prijevoznika (Direktiva Vijeća 2001/51/EZ od 28. lipnja 2001, kojom se dopunjuju odredbe članka 26. Konvencije o primjeni Sporazuma iz Schengena od 14. lipnja 1985.).
178 Čazmatrans d.o.o. XV. PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 246. Tražimo da se odredba članka 246 prijedloga Zakona o strancima u cijelosti briše (u vezi sa komentarom na članak 52). Nije prihvaćen Odredbe prijedloga Zakona o strancima o odgovornosti prijevoznika su u potpunosti usklađene s Direktivom o odgovornosti prijevoznika (Direktiva Vijeća 2001/51/EZ od 28. lipnja 2001, kojom se dopunjuju odredbe članka 26. Konvencije o primjeni Sporazuma iz Schengena od 14. lipnja 1985.).
179 Čazmatrans Vukovar d.o.o. XV. PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 246. Tražimo da se odredba članka 246 prijedloga Zakona o strancima u cijelosti briše (u vezi sa komentarom na članak 52). Nije prihvaćen Odredbe prijedloga Zakona o strancima o odgovornosti prijevoznika su u potpunosti usklađene s Direktivom o odgovornosti prijevoznika (Direktiva Vijeća 2001/51/EZ od 28. lipnja 2001, kojom se dopunjuju odredbe članka 26. Konvencije o primjeni Sporazuma iz Schengena od 14. lipnja 1985.).
180 ČAZMATRANS DALMACIJA PUTNIČKA AGENCIJA D.O.O. XV. PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 246. Tražimo da se odredba članka 246 prijedloga Zakona o strancima u cijelosti briše (u vezi sa komentarom na članak 52). Nije prihvaćen Odredbe prijedloga Zakona o strancima o odgovornosti prijevoznika su u potpunosti usklađene s Direktivom o odgovornosti prijevoznika (Direktiva Vijeća 2001/51/EZ od 28. lipnja 2001, kojom se dopunjuju odredbe članka 26. Konvencije o primjeni Sporazuma iz Schengena od 14. lipnja 1985.).
181 Čazmatrans Promet d.o.o. XV. PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 246. Tražimo da se odredba članka 246 prijedloga Zakona o strancima u cijelosti briše (u vezi sa komentarom na članak 52). Nije prihvaćen Odredbe prijedloga Zakona o strancima o odgovornosti prijevoznika su u potpunosti usklađene s Direktivom o odgovornosti prijevoznika (Direktiva Vijeća 2001/51/EZ od 28. lipnja 2001, kojom se dopunjuju odredbe članka 26. Konvencije o primjeni Sporazuma iz Schengena od 14. lipnja 1985.).
182 Ured pučke pravobraniteljice XVII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 261. Vezano uz čl. 261. ZOS-a kojim se propisuje da Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama (osim čl. 22., 77, 124. i čl. 243. st.3. t.6. Zakona), predlažemo preispitati spomenuti prijedlog kako bi se u razdoblju od objave Zakona u Narodnim novinama pa do njegovog stupanja na snagu, ostavilo dovoljno vremena za zainteresiranu javnost, osobito poslodavce i strance, ali i službenike MUP-a, HZZ-a, službenika porezne uprave Ministarstva financija, HZMO-a, inspektora Državnog inspektorata, za upoznavanje s novim zakonskim rješenjima radi učinkovite provedbe novog zakona. Prihvaćen Prilikom propisivanja roka stupanja na snagu Zakona o strancima vodit će se računa o vremenu potrebnom za pripremu provedbe Zakona.