Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Ažuriranom Prijedlogu plana zakonodavnih aktivnosti Ministarstva zdravstva za 2020. godinu

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora OBRAZAC PRIJEDLOGA PLANA ZAKONODAVNIH AKTIVNOSTI ZA 2020. GODINU U ime Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora/ vjerojatno još uvijek više poznatih po imenu – defektolog) zaposlenih u zdravstvu želimo predložiti da se u Prijedlog plana zakonodavnih aktivnosti za 2020. godinu uvrste i izmjene i dopune Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 100/18) (PUP). Prijedlog za upućivanje u proceduru: I. tromjesečje Naime, tražimo da se u stavak 2 članka 155. uvrste i edukacijski rehabilitatori kao zdravstveni radnici. Stavci 1 i 2 istog članka definiraju zdravstvene radnike kao osobe koje imaju obrazovanje zdravstvenog usmjerenja te imaju odobrenje za izvođenje pojedinog nastavnog plana i programa koji je razvrstan u obrazovni sektor u području zdravstva. Zdravstvenim radnicima tako se smatraju i logopedi, biolozi u zdravstvu, klinički psiholozi, nutricionisti, kojima je samo dio programa obrazovanja zdravstvenog usmjerenja. Smatramo da se izbacivanjem edukacijskih rehabilitatora/defektologa iz ove klasifikacije vrši izravna diskriminacija kako nas stručnjaka, tako i naših korisnika. Pod brojem 1., edukacijski rehabilitatori, poput navednih zanimanja iz stavka 2 članka 155. također imaju dio programa obrazovanja zdravstvenog usmjerenja. To je moguće vidjeti usporedbom nastavnih planova i programa. Nadalje, edukacijski rehabilitatori/defektolozi već su prije bili smatrani zdravstvenim radnicima u vrijeme kada je Ministarstvo zdravstva bilo pod nazivom Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Činjenica je da edukacijski rehabilitatori djeluju i u sustavu socijalne skrbi, ali isto tako i odgoja i obrazovanja, kao i rada, te se ne bi trebao zbog njihove prisutnosti u većem broju sustava zanemariti njihov položaj u zdravstvu. Dapače, s obzirom na važnost rane intervencije, uloga u zdravstvu bi trebala biti ključna za pravovremenu dijagnostiku i uključivanje u tretmane s obzirom da većini osoba s invaliditetom uzrok njihovih teškoća ima medicinsku osnovu, ili kod njih postoje rizični čimbenici medicinske prirode. Ako ćemo se vratiti na stavak 1 članka 155., osim obrazovanja zdravstvenog usmjerenja vidljivo je da se defincija odnosi na osobe koje neposredno u opisu svog zanimanja pružaju zdravstvenu zaštitu stanovništva. Prema Planu i Programu mjera zdravstvene zaštite (NN 30/02, 53/04, 62/05) strateški i osnovni ciljevi provedbe Plana i Programa obuhvaćaju povećanje razine zdravlja stanovništva (s posebnim naglaskom na populacijske skupine pod povećanim rizikom), smanjenje pobola, smrtnosti i invalidnosti od bolesti, ozljeda i stanja na koja se može djelovati preventivnim mjerama i učinkovitom zdravstvenom zaštitom, povećanje broja godina života bez bolesti i/ili invalidnosti i osiguravanje najviše moguće razine fizičkog i psihičkog zdravlja uz brigu za poboljšanje kvalitete života očuvanjem zdravlja i funkcionalnog kapaciteta. Edukacijski rehabilitator je stručnjak koji je završio diplomski studij edukacijske rehabilitacije/defektologije te stekao kompetencije za provođenje preventivnih postupaka, dijagnostike, terapiju, rehabilitaciju, edukaciju, savjetovanje i istraživanje koje se odnosi na osobe s invaliditetom svih vrsta u okviru kompetencija koje su opisane programom obrazovanje. Ovim se može zaključiti da edukacijski rehabilitaor ima kompetencije za provođenje velikog broja tih istih mjera zdravstvene zaštite. Usluge koje pružaju obuhvaćaju i primarnu i sekundarnu razinu zdravstvene zaštite, a djeca s razvojni teškoćama i odrasle osobe s invaliditetom su izravno diskriminirani jer ne postoji šifra edukacijsko-rehabilitacijske/defektološke djelatnosti. Zbog toga izostaje pravovremeno upućivanje, dijagnostika i uključivanje u pripadajuće tretmane, a same korisnike ostavlja u administrativnom kaosu s obzirom da njihovi liječnici ne mogu osloviti uputnice za ovu vrstu usluga. U različitim strateškim dokumentima Ministarstvo zdravstva navodi da će raditi na unaprjeđenju vlastitih kapaciteta za preoblikovanje kako bi se odgovorilo na nove zdravstvene izazove i potrebe stanovništva. S obzirom da se ti novi izazovi i potrebe velikim dijelom odnose i na povećanje broja osoba s invaliditetom, vjerujemo da svojim kompetencijama doprinose djelotvornom i racionalnom provođenju mjera zaštite i unapređenju zdravlja te liječenju i rehabilitaciji bolesnika, te želimo to raditi na ravnopravnoj i nediskriminirajućoj razini. Objašnjenje a) na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, visokoškolske kvalifikacije stječu tri profila edukacijsko-rehabilitacijskih stručnjaka: logopedi, socijalni pedagozi i edukacijski rehabilitatori. b) među kompetencijama koje stječu magistri edukacijske rehabilitacije, a imaju ih i svi profili stručnjaka koji se prema čl. 1 Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti (NN 124/11) smatraju edukacijskim rehabilitatorima ističemo „...znanja i sposobnosti planiranja i evaluacije programa u području bazične perceptivno-motoričke stimulacije, perceptivno-motoričkog razvoja, rehabilitacije igrom, poticanja senzorne integracije, peripatologije, primijenjene analize ponašanja, strukturiranih programa s vizualnom podrškom, sustave potpomognute komunikacije... metode kreativne art/ekspresivne terapije, metode komplementarne terapije, kao i široki spektar drugih rehabilitacijskih postupaka u području rehabilitacijske medicine, psihosocijalne onkologije, rehabilitacijske tehnologije“ čime smatramo da imaju kompetencije i za rad u zdravstvenim ustanovama. c) dio nastavnika koji sudjeluju u izvedbi preddiplomskog studijskog programa Rehabilitacije i diplomskog studija Edukacijske rehabilitacije (u području oštećenja vida, motoričkih poremećaja, kroničnih bolesti i sofrologije, odnosno Inkluzivne edukacije i rehabilitacije) po svom su temeljnom obrazovanju liječnici, dio kojih je u naslovna nastavna zvanja biran u području društvenih znanosti, polju edukacijsko-rehabilitacijskih znanosti. d) edukacijski rehabilitatori na popisu su reguliranih profesija, a na Statut Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora dana je suglasnost tadašnjeg ministra zdravstva i socijalne skrbi (2011.godine). Nažalost, do danas, primjena dijagnostičko - terapijskih postupaka i dalje otežava položaj korisnika, ponajprije djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom čime su im narušena Ustavna prava i prava zagarantirana Standardnim pravilima UN-a o izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom te Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom UN. Istovremeno ishodi učenja i kompetencije stečene sveučilišnom naobrazbom na Fakultetu na kojem su se više od 50 godina provodili znanstveni projekti iz područja prava svih navedenih skupina (djece i mladih s razvojnim teškoćama i odraslih osoba s invaliditetom ), objavljeni znanstveni radovi, priručnici i programi rada, nejednako se vrednuju i ugrožena su autonomna prava sveučilišno obrazovanih stručnjaka - magistara rehabilitacijske edukacije i magistara socijalne pedagogije u usporedbi s trećim stručnjakom s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta - logopedima. Ovo posljednje svakako može postati predmetom diskriminacije zaposlenih u sustavu zdravstva te apeliramo da se u aktualnom Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti s konačnim prijedlogom Zakona uvrste u jednako pravni položaj s ostalim radnicima zaposlenim u sustavu zdravstva i magistri edukacijske rehabilitacije kao i magistri socijalne pedagogije. U uvjerenju da je naš prijedlog vrijedan doprinos Ustavnoj osnovi za donošenje ovoga zakona te da ćete na tragu najsuvremenijih trendova pristupa zdravstvenoj zaštiti djece s teškoćama u razvoju i odraslih osoba s invaliditetom uvažiti naše prijedloge za HKER, doc. dr.sc.Ljiljana Pintarić Mlinar, predsjednica Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
2 INES DELZOTTO OBRAZAC PRIJEDLOGA PLANA ZAKONODAVNIH AKTIVNOSTI ZA 2020. GODINU Poštovani, kao edukacijski rehabilitator, osjećam se pozvano primijetiti da ovim aktom nisu uvažene naše stručne kompetencije te se ne priznavajući status rehabilitatora kao ravnopravnih zdravstvenih djelatnika, vrši diskriminacija struke. Edukacijski rehabilitator je krucijalan član procesa rehabilitacije osoba sa invaliditetom a nezamjenjivu ulogu ima i u preveniranju sekundarnih stanja. Imajući na umu da smo tijekom studiranja uvelike stjecali kompetencije iz područja zdravstva, jednako kao i naši kolege logopedi, apsolutno je nedopustivo ne prepoznati edukacijskog rehabilitatora kao zdravstvenog djelatnika. Naime, edukacijski rehabilitator vrši dijagnostiku, određuje i provodi program rehabilitacije te time direktno utječe na zdravlje pojedinca na jedinstven način te je kao takav u potpunosti nezamijenjiv stručnjak čiju ulogu ne mogu preuzeti stručnjaci drugih profila. Dijagnostika i rehabilitacija pokrivaju područja fine i grube motorike, vida i sluha, psihološkog i emocionalnog razvoja, komunikacije, pažnje i koncentracije, pozicioniranja, senzorne integracije (...) a leže na dubokom i ozbiljnom poznavanju medicinskih stanja, od genetičkih do sekundarno stečenih. Nadalje, edukacijski rehabilitator u zdravstvu mora biti prepoznat kao onaj koji vrši dijagnostiku, probir i rehabilitaciju pacijenata koji su potrebni rehabilitacije putem asistivne tehnologije te jedini posjeduje apsolutno sve potrebne kompetencije za ovo područje ( pomagala za potpomognutu komunikaciju, pomagala za kontrolu okoline, pomagala za provođenje vještina samozbrinjavanja, pomagala za kontrolu okoline i mobilnost, pomagala za pozicioniranje pri uporabi instrumentarija asistivne tehnologije, pomagala kod oštećenja vida i sluha itd.). Također, stručnjaci naših profila u inozemstvu, cijenjeni su članovi zdravstvene obitelji te vas stoga ljubazno molim da uvažite naš prijedlog i prepoznate edukacijskog rehabilitatora kao zdravstvenog djelatnika. S poštovanjem, Ines Delzotto, mag.rehab.educ. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
3 Hrvatsko društvo za biomedicinsko inženjerstvo i medicinsku fiziku OBRAZAC PRIJEDLOGA PLANA ZAKONODAVNIH AKTIVNOSTI ZA 2020. GODINU Sekcija za kliničko inženjerstvo PRIJEDLOG Uvrstiti 1) Zakon o djelatnosti biomedicinskog inženjerstva i 2) Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (zdravstvo) u plan zakonodavnih aktivnosti Ministarstva zdravstva za 2020. godinu. OBRAZLOŽENJE Biomedicinsko inženjerstvo je inženjerstvo u biologiji i medicini, a kao takvo je krovni pojam svekolikog inženjerstva i u hrvatskoj biomedicini i zdravstvu. Kliničko inženjerstvo je pak biomedicinsko inženjerstvo u kliničkom okružju. Biomedicinsko inženjerstvo nije samo dio suvremene medicine, već suvremena medicina ponajviše i napreduje upravo temeljem i pomoću biomedicinskog inženjerstva, pričem je kliničko inženjerstvo u zdravstvenim ustanovama jedna od glavnih djelatnosti koja zahtijeva specijaliste biomedicinskog inženjerstva [Službeni list Europske unije (2015.)]. Biomedicinski inženjeri su zdravstveni radnici [Zakon o zdravstvenoj zaštiti (2018.), Nacionalna klasifikacija zanimanja (2010.)], a djelatnosti svih hrvatskih zdravstvenih radnika moraju biti regulirane zdravstvenim strukovnim zakonima. Biomedicinski inženjeri su stručnjaci 7. i 8. razine sveučilišnog obrazovanja iz područja prirodnih, tehničkih, biotehničkih i interdisciplinarnih znanost djelatni već desetljećima u području hrvatske biomedicine i zdravstva, kao klinički stručnjaci u najrazličitijim granama kliničke medicine te u poljima javnog zdravstva i zdravstvene zaštite, veterinarske medicine, dentalne medicine i farmacije, izravno i aktivno sudjelujući u prevencijskim, dijagnostičkim, terapijskim, rehabilitacijskim i palijacijskim postupcima. Zdravstvene i informacijsko-komunikacijske tehnologije sastavni su dio svake suvremene zdravstvene usluge, a upravo je biomedicinsko inženjerstvo imanentno svakoj fazi životnog ciklusa tih i takvih tehnologija, a osobito medicinskih uređaja. Kao posljedica zakonske nereguliranosti djelatnosti biomedicinskog inženjerstva i nedovoljne zastupljenosti biomedicinskog inženjerstva u zdravstvenom sustavu, u Hrvatskoj se, osim suboptimalnog procjenjivanja, uvođenja i rabljenja zdravstvenih tehnologija u javnom i privatnom sektoru, trenutno godišnje evidentira 50-ak tisuća slučajeva morbiditeta zbog vanjskih uzroka tj. slučajeva bolničkog pobola u stacionarnom dijelu bolnica [Hrvatski zavod za javno zdravstvo (2018.)]. Nadalje, medicinska pogreška je samo u SAD-u treći najčešći uzrok smrti , odnosno uzrok 1 od 10 smrti [British Medical Journal (2016.)]. Uz to, postoje na tisuće stručnih i znanstvenih radova u kojima se spominje pojam medicinska pogreška uz pojmove zdravstvena tehnologija ili medicinski uređaj [PubMed itd. (2019.)]. Nedvojbeno je stoga kako su zdravstvene tehnologije, ključne suvremene sastavnice dobrobiti bolesnika, ujedno i značajne odrednice neodgovarajuće dijagnostike, terapije ili rehabilitacije te narušavanja zdravlja i gubitaka života bolesnika kroz neočekivane i neželjene događaje. U izravnoj vezi sa životima i zdravljem ljudi tako, primjerice, već postoji hrvatska regulativa o osiguranju i kontroli kvalitete i sigurnosti medicinskih uređaja i postupaka koji rabe ionizirajuće zračenje, ili pak regulativa o osiguranju i kontroli kvalitete i sigurnosti vozila i prometa na cestama, ali ne postoji regulativa o trajnom osiguranju i kontroli kvalitete i sigurnosti uporabe velike većine medicinskih uređaja (primjerice, anestezioloških, kirurških ili ultrazvučnih uređaja, elektrokardiografa, defibrilatora, dijalizatora, inkubatora, respiratora, infuzora, i mnogih drugih važnih medicinskih proizvoda). Osim nužnog unaprjeđenja zakonskog mjeriteljstva u zdravstvu, zakonski valja propisati kako bolnice i neovisni ovlašteni stručni tehnički servisi moraju zapošljavati biomedicinske inženjere, kako klinički bolnički centri i kliničke bolnice moraju ustrojavati i odjele biomedicinskog inženjerstva te kako mora postojati specijalizacija iz biomedicinskog inženjerstva, analogno drugim zdravstvenim radnicima iste visokoškolske razine obrazovanja. Istovremeno se rad biomedicinskih inženjera mora vrednovati jednako radu drugih visokoobrazovanih i specijalistički obrazovanih zdravstvenih radnika u javnim službama, slijedom hrvatskog kvalifikacijskog okvira i složenosti njihovih poslova. Samo na gore predloženi bi se način postigla sigurnost, sljedivost, učinkovitost, djelotvornost te menadžment, osiguranje i kontrola kvalitete zdravstvenih tehnologija i zdravstvene zaštite pučanstva primjerene 21. stoljeću te na najveću moguću dobrobit bolesnika i njihovih obitelji, bolničkog osoblja, kliničkih ustanova, zdravstvenog sustava i hrvatskog društva u cjelini. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
4 nelica šimleša OBRAZAC PRIJEDLOGA PLANA ZAKONODAVNIH AKTIVNOSTI ZA 2020. GODINU Poštovani u ime edukacijskih rehabilitatora zaposlenih u zdravstvu želim predložiti da se u Prijedlog plana zakonodavnih aktivnosti za 2020. godinu uvrste i izmjene i dopune Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 100/18) (PUP).Prijedlog za upućivanje u proceduru: I. tromjesečje Naime, tražimo da se u stavak 2 članka 155. uvrste i edukacijski rehabilitatori/defektolozi kao zdravstveni radnici. Stavci 1 i 2 istog članka definiraju zdravstvene radnike kao osobe koje imaju obrazovanje zdravstvenog usmjerenja te imaju odobrenje za izvođenje pojedinog nastavnog plana i programa koji je razvrstan u obrazovni sektor u području zdravstva. Zdravstvenim radnicima tako se smatraju i logopedi, biolozi u zdravstvu, klinički psiholozi, nutricionisti, kojima je samo dio programa obrazovanja zdravstvenog usmjerenja. S obzirom da se s logopedima možemo najbolje usporediti imajući na umu činjenicu da obrazovanje stječemo na istom fakultetu, naglasili bismo da osim fakulteta dijelimo i isti program osnovnih medicinskih predmeta s neznatnim razlikama. Smatramo da se izbacivanjem edukacijskih rehabilitatora/defektologa iz ove klasifikacije vrši izravna diskriminacija kako nas stručnjaka, tako i naših korisnika. Edukacijski rehabilitator samostalno obavlja dijagnostiku u području edukacijske rehabilitacije. Određuje vrstu tretmana i provodi ga.Edukacijski rehabilitator obavlja suportivni i savjetodavni rad s obitelji i vrši edukaciju za rad kod kuće; izdaje nalaz i mišljenje o funkcioniranju na nivou grube i fine motorike; spoznaje i razumijevanja, komunikacije, socijalizacije, igre, sposobnosti usmjeravanja pažnje, perceptivno-motoričkih sposobnosti, razvojnih odstupanja i dr.; Edukacijski rehabilitator sudjeluje u radu tima, vodi svu propisanu med. dok., izdaje nalaz i mišljenje. Korisnike na edukacijsko rehabilitacijsku procjenu najčešće upućuju neuropedijatar, pedijatar, obiteljski liječnik, pedopsihijatar, psiholog, logoped, pedagog, učitelj, odgajatelj, CSS ili samoinicijativno roditelji djeteta zbog uočenih odstupanja u razvoju koje ih brine. Radi se o djeci s faktorima rizika za neurološki razvoj, usporenim psihomotornim razvojem, teškoćama s održavanjem pažnje, teškoćama učenja,komunikacijskim teškoćama, adaptacijskim teškoćama, djeci neprimjereno poticanoj u socijalnom razvoju, osobama s kromosomskim aberacijama, metaboličkim bolestima, oštećenjima vida, s motoričkim poremećajima i kroničnim bolestima, poremećajima iz autističnog spektra, poremećajima senzoričke integracije i sl. Upućuju se verbalna i neverbalna djeca te djeca s višestrukim teškoćama. Iz ovoga se može vidjeti da se radi o velikoj dobnoj raznolikosti djece, odraslih osoba i velikoj raznolikosti u pogledu razloga upućivanja korisnika na procjenu i tretman. Naš rad usmjeren je na preveniranje težih oštećenja kod korisnika i poticanje cjelokupnog psihomotornog razvoja u ranoj dobi, a radimo s većinom istom populacijom kao i kolege zdravstveni djelatnici, sudjelujemo u radu tima, radimo ranu intervenciju i radimo rehabilitaciju i habilitaciju osoba svih dobi (stečenih i razvojnih invaliditeta). Poboljšavanjem razine funkcioniranja osobe direktno utječemo svojim radom na kvalitetu života, samostalnost i neovisnost što posljedično povećava funkcionalni kapacitet i doprinosi cjelokupnoj zajednici. S poštovanjem mr.sc.Nelica Šimleša dipl.defektolog Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
5 IVONA ABRAMOVIĆ OBRAZAC PRIJEDLOGA PLANA ZAKONODAVNIH AKTIVNOSTI ZA 2020. GODINU Poštovani, ovim putem u svoje osobno ime i u ime edukacijskih rehabilitatora/defektologa zaposlenih u zdravstvu želim predložiti da se u Prijedlog plana zakonodavnih aktivnosti za 2020. godinu uvrste i izmjene i dopune Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 100/18) (PUP). Prijedlog za upućivanje u proceduru: I. tromjesečje Naime, tražimo da se u stavak 2 članka 155. uvrste i edukacijski rehabilitatori/defektolozi kao zdravstveni radnici. Stavci 1 i 2 istog članka definiraju zdravstvene radnike kao osobe koje imaju obrazovanje zdravstvenog usmjerenja te imaju odobrenje za izvođenje pojedinog nastavnog plana i programa koji je razvrstan u obrazovni sektor u području zdravstva. Zdravstvenim radnicima tako se smatraju i logopedi, biolozi u zdravstvu, klinički psiholozi, nutricionisti, kojima je samo dio programa obrazovanja zdravstvenog usmjerenja. S obzirom da se s logopedima možemo najbolje usporediti imajući na umu činjenicu da obrazovanje stječemo na istom fakultetu, naglasili bismo da osim fakulteta dijelimo i isti program osnovnih medicinskih predmeta s neznatnim razlikama. Smatramo da se izbacivanjem edukacijskih rehabilitatora/defektologa iz ove klasifikacije vrši izravna diskriminacija kako nas stručnjaka, tako i naših korisnika. Pod brojem 1., edukacijski rehabilitatori, poput navedenih zanimanja iz stavka 2 članka 155. također imaju dio programa obrazovanja zdravstvenog usmjerenja. To je moguće vidjeti usporedbom nastavnih planova i programa. Nadalje, edukacijski rehabilitatori/defektolozi već su prije bili smatrani zdravstvenim radnicima u vrijeme kada je Ministarstvo zdravstva bilo pod nazivom Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Činjenica je da edukacijski rehabilitatori djeluju i u sustavu socijalne skrbi, ali isto tako i odgoja i obrazovanja, kao i rada, te se ne bi trebao zbog njihove prisutnosti u većem broju sustava zanemariti njihov položaj u zdravstvu. Dapače, s obzirom na važnost rane intervencije, uloga u zdravstvu bi trebala biti ključna za pravovremenu dijagnostiku i uključivanje u tretmane s obzirom da većini osoba s invaliditetom uzrok njihovih teškoća ima medicinsku osnovu, ili kod njih postoje rizični čimbenici medicinske prirode. Ako ćemo se vratiti na stavak 1 članka 155., osim obrazovanja zdravstvenog usmjerenja vidljivo je da se definicija odnosi na osobe koje neposredno u opisu svog zanimanja pružaju zdravstvenu zaštitu stanovništva. Prema Planu i Programu mjera zdravstvene zaštite (NN 30/02, 53/04, 62/05) strateški i osnovni ciljevi provedbe Plana i Programa obuhvaćaju povećanje razine zdravlja stanovništva (s posebnim naglaskom na populacijske skupine pod povećanim rizikom), smanjenje pobola, smrtnosti i invalidnosti od bolesti, ozljeda i stanja na koja se može djelovati preventivnim mjerama i učinkovitom zdravstvenom zaštitom, povećanje broja godina života bez bolesti i/ili invalidnosti i osiguravanje najviše moguće razine fizičkog i psihičkog zdravlja uz brigu za poboljšanje kvalitete života očuvanjem zdravlja i funkcionalnog kapaciteta. Edukacijski rehabilitator je stručnjak koji je završio diplomski studij edukacijske rehabilitacije/defektologije i kao takav jedini ima pravo provoditi prevenciju, dijagnostiku, terapiju, rehabilitaciju, edukaciju, savjetovanje i istraživanje koje se odnosi na osobe s invaliditetom svih vrsta u okviru kompetencija koje su opisane programom obrazovanja. Samim time posjedujemo kompetencije za provođenje velikog broja tih istih mjera zdravstvene zaštite. Upoznati smo i s člankom 31. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 100/18) koji kaže da mjere zdravstvene zaštite mogu obavljati i zdravstveni suradnici koji nemaju obrazovanje zdravstvenog usmjerenja, ali vjerujemo da svojim znanjima i kompetencijama nadilazimo ulogu suradnika nego da se možemo smatrati ravnopravnim članovima u interdisciplinarnim i multidisciplinarnim timovima. Usluge koje pružamo obuhvaćaju i primarnu i sekundarnu razinu zdravstvene zaštite, a naši korisnici su izravno diskriminirani jer ne postoji šifra edukacijsko-rehabilitacijske/defektološke djelatnosti. Zbog toga izostaje pravovremeno upućivanje, dijagnostika i uključivanje u pripadajuće tretmane, a same korisnike ostavlja u administrativnom kaosu s obzirom da njihovi liječnici ne mogu osloviti uputnice za ovu vrstu usluga. Samo Ministarstvo zdravstva navodi da će raditi na unaprjeđenju vlastitih kapaciteta za preoblikovanje kako bi se odgovorilo na nove zdravstvene izazove i potrebe stanovništva. S obzirom da se ti novi izazovi i potrebe velikim dijelom odnose i na povećanje broja osoba s invaliditetom u društvu, vjerujemo da svojim kompetencijama doprinosimo djelotvornom i racionalnom provođenju mjera zaštite i unapređenju zdravlja te liječenju i rehabilitaciji bolesnika, te želimo to raditi na ravnopravnoj i nediskriminirajućoj razini. S poštovanjem, Ivona Glavaš, mag. rehab. educ. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
6 Hrvatsko društvo biologa u zdravstvu OBRAZAC PRIJEDLOGA PLANA ZAKONODAVNIH AKTIVNOSTI ZA 2020. GODINU Poštovani, ovim putem u ime biologa u zdravstvu Hrvatsko društvo biologa u zdravstvu izražava nezadovoljstvo i zahtijeva da se u Prijedlog plana zakonodavnih aktivnosti Ministarstva zdravstva za 2020. godinu uvrsti i donošenje Zakona kojim će se regulirati položaj biologa u zdravstvu (Zakon o djelatnosti biologa u zdravstvu). Zakon o zdravstvenoj zaštiti (NN 100/18) stupio je na snagu 1.01.2019. godine te je u članku 155. st. 2. propisano da se zdravstvenim radnicima smatraju biolozi u zdravstvu ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u procesu dijagnostike i liječenja, čime je reguliran status biologa kao zdravstvenih radnika. S obzirom na status biologa u zdravstvu kao zdravstvenih radnika nužno je da se djelatnost biologa u zdravstvu pravno regulira donošenjem posebnog zakona. Zakon bi predstavljao pravni temelj između ostalog za propisivanje ustrojstva, nadležnosti i načina rada komore, kao strukovne organizacije zdravstvenih radnika, a sve sukladno čl. 243. Zakona o zdravstvenoj zaštiti koji propisuje da se ustrojstvo, nadležnost i način rada komore uređuje posebnim zakonom. Bez donošenja zakona kojim bi se reguliralo ustrojstvo, nadležnost i način rada komore, nema niti preduvjeta za reguliranje statusa biologa u zdravstvu kao zdravstvenih radnika koji se sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti obavezno učlanjuju u komore. Pri tome želimo napomenuti kako su sukladno Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15, 131/17) svi biolozi u zdravstvu visokoobrazovani radnici koji se obrazuju na diplomskom sveučilišnom studiju, koji završetkom obrazovanja stječu status magistar, magistra u skladu s posebnim zakonom. Ističemo kako upravo zbog našeg visokog obrazovanja u posebnom području znanstvene djelatnosti, trebamo imati reguliran status kroz poseban zakon i posebnu komoru na jednak način kako je reguliran status drugih visokoobrazovanih radnika kroz posebne zakone i komore u zdravstvu (primjerice Zakon o psihološkoj djelatnosti (NN 47/03) - Hrvatska psihološka komora, Zakon o medicinsko- biokemijskoj djelatnosti (NN 121/03 i 117/08)- Hrvatska komora medicinskih biokemičara, Zakon o liječništvu (NN 121/03 i 117/08)- Hrvatska liječnička komora). Također, u članku 205. st. 3. propisano je da biolozi mogu izvršavati zdravstveno- inspekcijski nadzor, odnosno poslove zdravstvenog inspektora za nadzor kvalitete i sigurnosti medicinskih pripravaka ljudskog podrijetla namijenjenih liječenju (ljudski organi za presađivanje, tkivni presadci, stanice i krvni pripravci). Članak 166. propisuje da se na prava i dužnosti zdravstvenih radnika te druga pitanja koja nisu utvrđena Zakonom o zdravstvenoj zaštiti primjenjuju odredbe posebnih zakona o profesijama u zdravstvu. Također, u brojnim odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti propisane su aktivnosti nadležnih stručnih komora koje imaju, između ostalog, ulogu u izdavanju, obnavljanju i oduzimanju odobrenja za samostalan rad zdravstvenih radnika, u postupku priznavanja inozemne stručne kvalifikacije te obavezu učlanjivanja u stručne komore, što se sve provodi sukladno posebnom zakonu vezanom uz regulaciju dotične profesije. Osim iz gore navedenog, pravna osnovanost i opravdanost zahtjeva za uvrštavanjem Zakona o djelatnosti biologa u zdravstvu u Plan zakonodavnih aktivnosti za 2020. godinu proizlazi i iz odredbe članka 260. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojim je propisana obveza zdravstvenih ustanova da usklade svoj rad i poslovanje s odredbama navedenog zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu predmetnog zakona, a koji je stupio na snagu 01. siječnja 2019. godine. Ujedno napominjemo kako smo odmah po stupanju na snagu Zakona o zdravstvenoj zaštiti obavijestili nadležno Ministarstvo zdravstva o potrebi donošenja posebnog zakona kojim će se regulirati naš status, i izrazili spremnost da sudjelujemo u radu radne skupine koja bi radila na pripremi nacrta zakona, jer smatramo da svojim iskustvom i stručnošću možemo doprinijeti donošenju kvalitetne zakonske regulative. Na naš prijedlog Ministarstvo nam je odgovorilo dopisom od 11. travnja 2019. Klasa: 023-03/19-01/96, Ur.broj: 534-02-1-1/2-19-3 u kojem je navedeno da će Ministarstvo zdravstva uzeti u obzir sve naše prijedloge u postupku donošenja posebnog zakona, ali kako sukladno Planu normativnih aktivnosti Vlade Republike Hrvatske, predmetni zakon nije predviđen za donošenje u 2019. godini. Navedeno obrazloženje smo razumjeli i prihvatili jer je Zakon o zdravstvenoj zaštiti stupio na snagu 01.01.2019. godine, a Vlada Republike Hrvatske je Plan normativnih aktivnosti donijela 10.01.2019. godine. Međutim, ne možemo razumjeti i prihvatiti da u Prijedlogu plana zakonodavnih aktivnosti u području zdravstva za 2020. godinu, dakle 9 mjeseci nakon stupanja na snagu Zakona o zdravstvenoj zaštiti, odnosno gotovo godinu dana nakon njegova donošenja (31.10.2018. godine) nije predviđeno reguliranje našeg statusa kroz poseban zakon. Napominjemo da smo posljednji put 24. svibnja 2019. godine poslali nadležnom Ministarstvu zdravstva ponovnu zamolbu da nas se uvrsti u Prijedlog zakonodavnih aktivnosti za 2020. godinu. S poštovanjem, Hrvatsko društvo biologa u zdravstvu Predsjednica izv.prof.dr.sc. Feodora Stipoljev, mag.biol.mol. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
7 Kruno Topolski OBRAZAC PRIJEDLOGA PLANA ZAKONODAVNIH AKTIVNOSTI ZA 2020. GODINU Poštovani, molim Vas da se u plan zakonodavnih aktivnosti Ministarstva zdravstva za 2020. godinu uvrsti izmjena i dopuna Zakona o fizioterapeutskoj djelatnosti. Problem koji zahtjeva izradu, odnosno promjenu Zakona o fizioterapeutskoj djelatnosti, krije se u činjenici da je Zakonom potrebno utvrditi i definirati profesije magistara i diplomiranih fizioterapeuta sukladno visokoškolskim obrazovnim standardima kvalifikacija. Potreba za izmjenom, odnosno dopunom prijedloga Zakona o fizioterapeutskoj djelatnosti, jest radi kontinuiranog razvoja fizioterapeutske profesije. Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci 2012. godine upisao je prve studente diplomskog sveučilišnog studija Fizioterapija prema dopusnici Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Isto tako, Zdravstveno veleučilište u Zagrebu je prema dopusnici Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa još 2006. godine dobilo odobrenje za provođenje specijalističkog diplomskog stručnog studija Fizioterapija. Tako je prošlo više od 10 godina od kako se fizioterapeuti razvijaju i unaprijeđuju svoje kompetencije na diplomskim studijima. Prilikom prijave studijskih programa, visokoškolske ustanove su morale priložiti detaljne razloge, odnosno potrebu za otvaranjem diplomskih studija. Stoga, smatram da ne moram detaljnije objašnjavati razloge radi kojih bi nas naš Zakon o fizioterapeutskoj djelatnosti trebao/morao prepoznati kao visoko obrazovane zdravstvene djelatnike. Definiranjem prava i odgovornosti magistara i diplomiranih fizioterapeuta omogućila bi se bolja skrb za pacijente, čime bi se, u konačnici, naš zdravstveni sustav unaprijedio. Zaista nam je vrijeme da se uskladi visokoškolsko obrazovanje i zdravstveni sustav u kojemu mi se paradoksalno nakon završetka diplomskog studija ne priznaju stečene kompetencije magistra fizioterapije. Vjerujem da svi magistri/diplomirani fizioterapeuti zaslužuju poštovanje i priznanje kvalifikacije prema kojoj su se školovali. Žalosti me činjenica da nas se kontinuirano ignorira i to posebice od strane Ministarstva koje bi trebalo brinuti o zadovoljstvu svojih djelatnika, a posebice nas mladih koji želimo raditi, dodatno se usavršavati i sukladno kvalifikaciji biti prepoznati u sustavu zdravstva. S poštovanjem, Kruno Topolski, mag. physioth Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
8 Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora OBRAZAC PRIJEDLOGA PLANA ZAKONODAVNIH AKTIVNOSTI ZA 2020. GODINU, PRIJEDLOG PLANA ZAKONODAVNIH AKTIVNOSTI MINISTARSTVA ZDRAVSTVA ZA 2020. GODINU U ime Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora/ vjerojatno još uvijek više poznatih po imenu – defektolog) zaposlenih u zdravstvu želimo predložiti da se u Prijedlog plana zakonodavnih aktivnosti za 2020. godinu uvrste i izmjene i dopune Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 100/18) (PUP). Prijedlog za upućivanje u proceduru: I. tromjesečje Naime, tražimo da se u stavak 2 članka 155. uvrste i edukacijski rehabilitatori kao zdravstveni radnici. Stavci 1 i 2 istog članka definiraju zdravstvene radnike kao osobe koje imaju obrazovanje zdravstvenog usmjerenja te imaju odobrenje za izvođenje pojedinog nastavnog plana i programa koji je razvrstan u obrazovni sektor u području zdravstva. Zdravstvenim radnicima tako se smatraju i logopedi, biolozi u zdravstvu, klinički psiholozi, nutricionisti, kojima je samo dio programa obrazovanja zdravstvenog usmjerenja. Smatramo da se izbacivanjem edukacijskih rehabilitatora/defektologa iz ove klasifikacije vrši izravna diskriminacija kako nas stručnjaka, tako i naših korisnika. Pod brojem 1., edukacijski rehabilitatori, poput navednih zanimanja iz stavka 2 članka 155. također imaju dio programa obrazovanja zdravstvenog usmjerenja. To je moguće vidjeti usporedbom nastavnih planova i programa. Nadalje, edukacijski rehabilitatori/defektolozi već su prije bili smatrani zdravstvenim radnicima u vrijeme kada je Ministarstvo zdravstva bilo pod nazivom Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Činjenica je da edukacijski rehabilitatori djeluju i u sustavu socijalne skrbi, ali isto tako i odgoja i obrazovanja, kao i rada, te se ne bi trebao zbog njihove prisutnosti u većem broju sustava zanemariti njihov položaj u zdravstvu. Dapače, s obzirom na važnost rane intervencije, uloga u zdravstvu bi trebala biti ključna za pravovremenu dijagnostiku i uključivanje u tretmane s obzirom da većini osoba s invaliditetom uzrok njihovih teškoća ima medicinsku osnovu, ili kod njih postoje rizični čimbenici medicinske prirode. Ako ćemo se vratiti na stavak 1 članka 155., osim obrazovanja zdravstvenog usmjerenja vidljivo je da se defincija odnosi na osobe koje neposredno u opisu svog zanimanja pružaju zdravstvenu zaštitu stanovništva. Prema Planu i Programu mjera zdravstvene zaštite (NN 30/02, 53/04, 62/05) strateški i osnovni ciljevi provedbe Plana i Programa obuhvaćaju povećanje razine zdravlja stanovništva (s posebnim naglaskom na populacijske skupine pod povećanim rizikom), smanjenje pobola, smrtnosti i invalidnosti od bolesti, ozljeda i stanja na koja se može djelovati preventivnim mjerama i učinkovitom zdravstvenom zaštitom, povećanje broja godina života bez bolesti i/ili invalidnosti i osiguravanje najviše moguće razine fizičkog i psihičkog zdravlja uz brigu za poboljšanje kvalitete života očuvanjem zdravlja i funkcionalnog kapaciteta. Edukacijski rehabilitator je stručnjak koji je završio diplomski studij edukacijske rehabilitacije/defektologije te stekao kompetencije za provođenje preventivnih postupaka, dijagnostike, terapiju, rehabilitaciju, edukaciju, savjetovanje i istraživanje koje se odnosi na osobe s invaliditetom svih vrsta u okviru kompetencija koje su opisane programom obrazovanje. Ovim se može zaključiti da edukacijski rehabilitaor ima kompetencije za provođenje velikog broja tih istih mjera zdravstvene zaštite. Usluge koje pružaju obuhvaćaju i primarnu i sekundarnu razinu zdravstvene zaštite, a djeca s razvojni teškoćama i odrasle osobe s invaliditetom su izravno diskriminirani jer ne postoji šifra edukacijsko-rehabilitacijske/defektološke djelatnosti. Zbog toga izostaje pravovremeno upućivanje, dijagnostika i uključivanje u pripadajuće tretmane, a same korisnike ostavlja u administrativnom kaosu s obzirom da njihovi liječnici ne mogu osloviti uputnice za ovu vrstu usluga. U različitim strateškim dokumentima Ministarstvo zdravstva navodi da će raditi na unaprjeđenju vlastitih kapaciteta za preoblikovanje kako bi se odgovorilo na nove zdravstvene izazove i potrebe stanovništva. S obzirom da se ti novi izazovi i potrebe velikim dijelom odnose i na povećanje broja osoba s invaliditetom, vjerujemo da svojim kompetencijama doprinose djelotvornom i racionalnom provođenju mjera zaštite i unapređenju zdravlja te liječenju i rehabilitaciji bolesnika, te želimo to raditi na ravnopravnoj i nediskriminirajućoj razini. Objašnjenje a) na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, visokoškolske kvalifikacije stječu tri profila edukacijsko-rehabilitacijskih stručnjaka: logopedi, socijalni pedagozi i edukacijski rehabilitatori. b) među kompetencijama koje stječu magistri edukacijske rehabilitacije, a imaju ih i svi profili stručnjaka koji se prema čl. 1 Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti (NN 124/11) smatraju edukacijskim rehabilitatorima ističemo „...znanja i sposobnosti planiranja i evaluacije programa u području bazične perceptivno-motoričke stimulacije, perceptivno-motoričkog razvoja, rehabilitacije igrom, poticanja senzorne integracije, peripatologije, primijenjene analize ponašanja, strukturiranih programa s vizualnom podrškom, sustave potpomognute komunikacije... metode kreativne art/ekspresivne terapije, metode komplementarne terapije, kao i široki spektar drugih rehabilitacijskih postupaka u području rehabilitacijske medicine, psihosocijalne onkologije, rehabilitacijske tehnologije“ čime smatramo da imaju kompetencije i za rad u zdravstvenim ustanovama. c) dio nastavnika koji sudjeluju u izvedbi preddiplomskog studijskog programa Rehabilitacije i diplomskog studija Edukacijske rehabilitacije (u području oštećenja vida, motoričkih poremećaja, kroničnih bolesti i sofrologije, odnosno Inkluzivne edukacije i rehabilitacije) po svom su temeljnom obrazovanju liječnici, dio kojih je u naslovna nastavna zvanja biran u području društvenih znanosti, polju edukacijsko-rehabilitacijskih znanosti. d) edukacijski rehabilitatori na popisu su reguliranih profesija, a na Statut Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora dana je suglasnost tadašnjeg ministra zdravstva i socijalne skrbi (2011.godine). Nažalost, do danas, primjena dijagnostičko - terapijskih postupaka i dalje je otežana, položaj korisnika, ponajprije djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom diskriminirana su i time su im narušena Ustavna prava i prava zagarantirana Standardnim pravilima UN-a o izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom te Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom UN. Istovremeno ishodi učenja i kompetencije stečene sveučilišnom naobrazbom na Fakultetu na kojem su se više od 50 godina provodili znanstveni projekti iz područja prava svih navedenih skupina (djece i mladih s razvojnim teškoćama i odraslih osoba s invaliditetom ), objavljeni znanstveni radovi, priručnici i programi rada, nejednako se vrednuju i ugrožena su autonomna prava sveučilišno obrazovanih stručnjaka - magistara rehabilitacijske edukacije i magistara socijalne pedagogije kad se usporede s položajem logopeda u zdravstvu. Ovo posljednje svakako može postati predmetom diskriminacije zaposlenih u sustavu zdravstva te apeliramo da se u aktualnom Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti s konačnim prijedlogom Zakona uvrste u jednako pravni položaj s ostalim radnicima zaposlenim u sustavu zdravstva i magistri edukacijske rehabilitacije kao i magistri socijalne pedagogije. U uvjerenju da je naš prijedlog vrijedan doprinos Ustavnoj osnovi za donošenje ovoga zakona te da ćete na tragu najsuvremenijih trendova pristupa zdravstvenoj zaštiti djece s teškoćama u razvoju i odraslih osoba s invaliditetom uvažiti naše prijedloge za HKER, doc. dr.sc.Ljiljana Pintarić Mlinar, predsjednica Primljeno na znanje Primljeno na znanje..
9 Hrvatsko društvo biologa u zdravstvu OBRAZAC PRIJEDLOGA PLANA ZAKONODAVNIH AKTIVNOSTI ZA 2020. GODINU, PRIJEDLOG PLANA ZAKONODAVNIH AKTIVNOSTI MINISTARSTVA ZDRAVSTVA ZA 2020. GODINU Poštovani, zahvaljujem na odgovoru Ministarstva zdravstva od 30. rujna 2019. godine u vezi reguliranja statusa biologa u zdravstvu. U odnosu na Vaš navod kako će prijedlozi u vezi reguliranja profesije biologa u zdravstvu biti razmotreni u sklopu izmjene Zakona o djelatnostima u zdravstvu (NN 87/09) ističem i molim da razmotrite slijedeće. Zakonom o djelatnostima u zdravstvu i to člankom 1. propisano je da se zakonom uređuje sadržaj i način djelovanja, standard obrazovanja, uvjeti za obavljanje djelatnosti, dužnosti, kontrola kvalitete i stručni nadzor nad sanitarnih inženjera, stručnih prvostupnika radiološke tehnologije, stručnih prvostupnika radne terapije i stručnih prvostupnika medicinsko-laboratorijske dijagnostike. Odredbe navedenog Zakona koje se odnose na sanitarne inženjere na odgovarajući način se primjenjuju i na sanitarne tehničare, stručne prvostupnike sanitarnog inženjerstva, sveučilišne prvostupnike sanitarnog inženjerstva, diplomirane sanitarne inženjere i magistre sanitarnog inženjerstva. Odredbe Zakona koje se odnose na stručne prvostupnike radiološke tehnologije na odgovarajući način se primjenjuju i na inženjere medicinske radiologije i dr. Iz navedenog propisa jasno je vidljivo da se radi o profesijama koje rade u zdravstvu, te za koje profesije se u najvećem dijelu ne traži sveučilišni, već završen stručni studij. S druge strane druge profesije poput psihologa u zdravstvu, medicinskih biokemičara, doktora medicine i drugih, kao visokoobrazovnih profesija regulirane su kroz posebne zakone. Sukladno Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15, 131/17) svi biolozi u zdravstvu su visokoobrazovani radnici koji se obrazuju na diplomskom sveučilišnom studiju, koji završetkom obrazovanja stječu status magistar, magistra u skladu s posebnim zakonom. Na potrebu jednakog statusa biologa kao i drugih visokoobrazovnih radnika ukazuje i odredba čl. 205. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 100/18) (u daljnjem tekstu: ZZZ) koja propisuje da poslove zdravstvenog inspektorata za nadzor kvalitete i sigurnosti medicinskih pripravaka ljudskog podrijetla namijenjenih liječenju (ljudski organi za presađivanje, tkivni presadci, stanice i krvni pripravci) može obavljati samo osoba koja je završila preddiplomski i diplomski sveučilišni studij medicine, dentalne medicine, farmacije, biologije ili molekularne biologije. Dakle, sam ZZZ u pogledu kompetencija glede zdravstvenog inspekcijskog nadzora izjednačava navedene profesije. Važno je napomenuti kako i iz Odluke Ustavnog suda Republike U-I-351/2016 (izvor: https://sljeme.usud.hr/usud/praksaw.nsf/7114c25caa361e3ac1257f340032f11e/c12570d30061ce54c1257f9b0039bc72/$FILE/U-I-351-2016%20.pdf, pristup na dan 29.10.2019.) proizlazi da postoje razlike između sveučilišnih i stručnih studija, s jasno naglašenom posebnošću sveučilišnih studija koji pripremaju i za znanstveni rad. Studij i završeno sveučilišno obrazovanje biologe priprema za znanstveni rad. Važno je istaknuti da najveći broj biologa u zdravstvu imaju završen poslijediplomski sveučilišni studij (magistri i doktori znanosti), a prema podacima iz prosinca 2017. godine 53 % biologa u zdravstvenom sustavu imaju znanstveno ili znanstveno- nastavno znanje. Stoga biolozi u zdravstvu smatraju da upravo zbog visokog obrazovanja u posebnom području znanstvene djelatnosti, trebaju imati reguliran status kroz poseban zakon i posebnu komoru na jednak način kako je reguliran status drugih visokoobrazovanih radnika kroz posebne zakone i komore u zdravstvu, a ne u sklopu Zakona o djelatnostima u zdravstvu. Na to između ostalog ukazuju i ovlasti koje su im dane u provođenje zdravstvenog inspekcijskog nadzora na jednak način kao i drugim visokoobrazovnim profesijama (čl. 205. ZZZ). Želim istaknuti kako je intencija europskih država u pitanju regulacije profesija vidljiva kroz europske organizacije (Europska organizacija za kliničku kemiju i laboratorijsku medicinu) koje djeluju na europskoj razini. Navedene organizacije ukazuju na potrebu harmonizacije laboratorijske medicine unutar Europske unije u skladu s Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija i Direktivom 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenog 2013. godine o izmjeni Direktive 2005/36/EZ i to na način da treba priznati jednaku specijalizaciju i znanstvenicima (biolozi, biokemičari i kemičari) i farmaceutima u području specijalizacije iz kliničke kemije i laboratorijske medicine (izvor: The EC4 European Syllabus for Post- Graduate Training in Clinical Chemistry and Laboratory Medicine: version 4-2012, izvor: https://www.eesc.europa.eu/sites/default/files/resources/docs/120-ec4_self_and_co-regulation_position_paper_20080120.pdf, pristup na dan 23.10.2019. godine). Prema tome, reguliranjem profesije biologa kao posebne profesije znanstvenika (koje i europske organizacije vrednuju i priznaju na jednak način) kroz poseban zakon i posebnu komoru doprinosi se ujednačavanju profesija na razini Europske unije. Člankom 73. Zakona o djelatnostima u zdravstvu osnovana je Hrvatska komora zdravstvenih radnika i to za profesije regulirane tim zakonom. Člankom 76. propisane su ovlasti komore, među kojima i izdavanje, obnavljanje i oduzimanje odobrenja za samostalan rad, kao i stručni nadzor nad radom članova. Kako je Hrvatska komora zdravstvenih radnika već osnovana i opći akti doneseni, a sukladno navedenom zakonu osnivači su Ministarstvo i Hrvatska sanitarna udruga, Hrvatsko društvo inženjera medicinske radiologije, Hrvatska udruga radnih terapeuta i Hrvatska udruga laboratorijske medicine, te bi biolozi kao profesija reguliranjem kroz navedeni zakon unaprijed bili zakinuti u svojim pravima, jer uopće nisu niti mogli sudjelovati u osnivanju komore kao ključne krovne organizacije za njihov rad. Osim toga, reguliranje profesije biologa kroz navedeni zakon dovelo bi do niza poteškoća. Najprije, dosadašnji ustroj komore kao i sve opće akte bi trebalo izmijeniti u smislu priznavanja jednakog prava biolozima u zdravstvu kao i drugim profesijama koje su već regulirane navedenim zakonom. Naime, svaki opći akt donosi skupština koja se sastoji od članova, a s obzirom na brojnost sadašnjih članova Skupštine Hrvatske komore zdravstvenih radnika, u odnosu na brojnost biologa u zdravstvu, biolozima bi se onemogućilo ravnopravno participiranje u donošenju odluka ključnim za rad biologa. Tijela komore su već formirana, te bi na navedeni način ovlast davanja odobrenja za rad biologa u zdravstvu i obavljanje nadzora nad radom biologa bila u nadležnosti osoba koje nemaju stručne kvalifikacije kao niti dovoljna znanja da navedene poslove obavljaju jer se ne radi o istim profesijama. Hrvatsko društvo biologa u zdravstvu smatra da biolozi u zdravstvu ne bi mogli na adekvatan način ostvariti sva svoja prava kroz Zakon o djelatnostima u zdravstvu, već donesene opće akte i formirana tijela Hrvatske komore zdravstvenih radnika, pa čak da se i postignu izmjene jer se radi o bitno različitim profesijama. Reguliranje profesije na navedeni način ne bi bilo adekvatno niti u skladu s položajem biologa na europskoj razini, a jednako tako biolozi bi bili u neravnopravnom položaju prema drugim visokoobrazovnim profesijama koje imaju reguliran status kroz posebne zakone i koje imaju nezavisne komore. Stoga Vas molim da još jednom razmotrite i uvažite prijedlog za donošenjem posebnog zakona kojima bi se regulirala profesija biologa u zdravstvu. S poštovanjem, Izv.prof.dr.sc. Feodora Stipoljev, mag.biol.mol. Predsjednica Hrvatskog društva biologa u zdravstvu Primljeno na znanje Primljeno na znanje.