Izvješće o provedenom savjetovanju - Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 19.  Članak 402. stavak 1. Predlaže se u članku 402. stavku 1. iza točke 10. dodati pored točke 11. dodane Nacrtom prijedloga Zakona i novu točku 12. koja glasi: „11. Leasing - društvo koje u ime i za račun jednog ili više društava za osiguranje ili po nalogu stranke obavlja poslove distribucije osiguranja i osnovano je u skladu sa zakonom kojim se uređuje osnivanje leasing - društava. 12. Financijska institucija članica grupe kreditnih institucija“. Obrazloženje: Zakon o osiguranju omogućuje obavljanje poslova posredovanja u osiguranju kreditnim institucijama i drugim pružateljima financijskih usluga kao npr. investicijskim društvima fondovima, ali drugim financijskim institucijama, kao što su institucije za elektronički novac to ne omogućava. Zakon njima omogućuje eventualni status sporednog posrednika u osiguranju pa tako primjerice i kartičarska društva mogu obavljati poslove sporednog posrednika u osiguranju. Direktiva (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i Vijeća o distribuciji osiguranja (dalje u tekstu: Direktiva) u svojim uvodnim odredbama izrijekom navodi da proizvode osiguranja mogu distribuirati različite vrste osoba i ustanova, poput brokera u osiguranju, putničkih agencija, poduzeća za iznajmljivanje vozila i sl., te da jednakost postupanja prema tim subjektima i zaštita potrošača zahtijevaju da svi oni budu obuhvaćeni Direktivom. Također, Direktiva kaže da je za potrošače korisno ako se distribucija proizvoda osiguranja provodi različitim kanalima i putem više posrednika koji s društvima za osiguranje surađuju na različite načine. Primljeno na znanje Ministarstvo financija primilo je na znanje Vaš prijedlog te smatra kako je prijedlog potrebno dodatno razmotriti, napraviti analizu opravdanosti i vidjeti praksu drugih država članica iz razloga što nisu sve financijske institucije članice grupe kreditnih institucija.
2 ERSTE CARD CLUB d.o.o. III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 33. U članku 445. stavku 1. podstavku 1. točki 1. iza riječi "leasing-društvo" a ispred riječi "HP - Hrvatska pošta d.d." dodati riječi "financijska institucija članica grupe kreditne institucije". Primljeno na znanje Ministarstvo financija primilo je na znanje Vaš prijedlog te smatra kako je prijedlog potrebno dodatno razmotriti, napraviti analizu opravdanosti i vidjeti praksu drugih država članica iz razloga što nisu sve financijske institucije članice grupe kreditnih institucija.
3 ERSTE CARD CLUB d.o.o. III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 28. U članku 435. stavku 16. iza riječi: „investicijska društva,“ dodaju se riječi: „ leasing –društva, financijske institucije članice grupe kreditne institucije,“. Primljeno na znanje Ministarstvo financija primilo je na znanje Vaš prijedlog te smatra kako je prijedlog potrebno dodatno razmotriti, napraviti analizu opravdanosti i vidjeti praksu drugih država članica iz razloga što nisu sve financijske institucije članice grupe kreditnih institucija.
4 ERSTE CARD CLUB d.o.o. III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 27. U članku 429. stavku 4. iza riječi: „HP- Hrvatska pošta d.d.“ dodaje se zarez i riječi: „ leasing –društvo, financijska institucija članica grupe kreditne institucije“. Primljeno na znanje Ministarstvo financija primilo je na znanje Vaš prijedlog te smatra kako je prijedlog potrebno dodatno razmotriti, napraviti analizu opravdanosti i vidjeti praksu drugih država članica iz razloga što nisu sve financijske institucije članice grupe kreditnih institucija.
5 ERSTE CARD CLUB d.o.o. III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 22. U članku 411. stavku 1. iza točke 8. dodaju se nova točka 9. i točka 10. koje glase: „9. leasing -društva koja obavljaju distribuciju osiguranja isključivo za društva za osiguranje ili distribuciju osiguranja isključivo po nalogu stranke“. „10. financijske institucije članice grupe kreditne institucije – društva koja obavljaju distribuciju osiguranja isključivo za društva za osiguranje ili distribuciju osiguranja isključivo po nalogu stranke“. Dosadašnje točke 9. do 13. postaju točke 11. do 15. Primljeno na znanje Ministarstvo financija primilo je na znanje Vaš prijedlog te smatra kako je prijedlog potrebno dodatno razmotriti, napraviti analizu opravdanosti i vidjeti praksu drugih država članica iz razloga što nisu sve financijske institucije članice grupe kreditnih institucija.
6 ERSTE CARD CLUB d.o.o. III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 21. U naslovu iznad članka 407. i u članku 407. stavku 1. iza riječi: „investicijska društva,“ dodaju se riječi: „ leasing –društva, financijske institucije članice grupe kreditne institucije,“. Primljeno na znanje Ministarstvo financija primilo je na znanje Vaš prijedlog te smatra kako je prijedlog potrebno dodatno razmotriti, napraviti analizu opravdanosti i vidjeti praksu drugih država članica iz razloga što nisu sve financijske institucije članice grupe kreditnih institucija.
7 ERSTE CARD CLUB d.o.o. III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 19. U članku 402. stavku 1. iza točke 10. dodaju se točka 11. i točka 12. koje glase: „11. Leasing -društvo koje u ime i za račun jednog ili više društava za osiguranje ili po nalogu stranke obavlja poslove distribucije osiguranja i osnovano je u skladu sa zakonom kojim se uređuje osnivanje leasing -društava. 12. Financijska institucija članica grupe kreditne institucije." Primljeno na znanje Ministarstvo financija primilo je na znanje Vaš prijedlog te smatra kako je prijedlog potrebno dodatno razmotriti, napraviti analizu opravdanosti i vidjeti praksu drugih država članica iz razloga što nisu sve financijske institucije članice grupe kreditnih institucija.
8 HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 15. Predlaže se izmjena članka 381. stavak 1.: „(1) Društvo za osiguranje dužno je za vrijeme trajanja ugovora o osiguranju, na način propisan člankom 436. ovoga Zakona, obavijestiti ugovaratelja osiguranja o promjeni podataka iz članka 380. stavaka 1. do 6. ovoga Zakona. Iznimno od prethodne rečenice ovog stavka, u slučaju promjene podataka iz članka 380. stavka 1. točki 1. i 2. ovog Zakona, društvo za osiguranja ugovaratelje osiguranja može obavijestiti samo putem javnih medija na područjima na kojima su ugovori o osiguranju u pokriću.“ Obrazloženje: Predlaže se koristiti praksu koja se primjenjuje u Sloveniji, a koja pojednostavljuje postupak obavještavanja svih ugovaratelja osiguranja. Djelomično prihvaćen U članku 381. stavak 1. mijenja se i glasi: „(1) Društvo za osiguranje dužno je za vrijeme trajanja ugovora o osiguranju, na način propisan člankom 436. ovoga Zakona, obavijestiti ugovaratelja osiguranja o promjeni podataka iz članka 380. stavaka 1. do 6. ovoga Zakona.“. Drugi dio prijedloga nije u skladu s Direktivom Solventnost II.
9 HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OSIGURANJU  Članak 83. stavak 1. Predlaže se u članku 83. stavak 1. brisati odredba o uvjetovanju poslovnog nastana za društvo za reosiguranje iz treće države. Obrazloženje: Člankom 211. Delegirane uredbe EU 2015/35 (te dopunom u Delegiranoj uredbi EU 2019/981) jasno je definirano kako se tretiraju reosiguratelji iz trećih država, reosiguratelji iz država članica te iz država s ekvivalentnim režimom solventnosti za potrebe izračuna kapitalnog zahtjeva. Osnovni kriterij priznavanja reosiguratelja iz treće države kao prihvatljivog za tehniku smanjenja rizika pri izračunu jest njegov rejting (terminologija u DU: „kreditna kvaliteta“, „credit quality“). Taj kriterij je i ključan kriterij u poslovima osiguratelj – reosiguratelj te se koristio i prije stupanja na snagu režima Solventnosti II. S obzirom na globalnu prirodu poslova reosiguranja tj. na činjenicu da veliki svjetski reosiguratelji i djeluju na globalnom nivou bez obzira na sjedište tj mjesto poslovnog nastana, time se i hrvatskom tržištu osiguranja, vrlo malom na EU nivou te pogotovo na svjetskom, omogućava pristup velikom reosigurateljnom tržištu i pristupu kapitalno vrlo snažnim reosigurateljima. Ograničavanjem reosiguratelja iz trećih zemalja uvjetom poslovnog nastana, nepovoljno je za malo hrvatsko osigurateljno tržište.  Članak 399. stavak 1. točka 16. Predlaže se članak 399. stavak 1. točka 16. Zakona o osiguranju dopuniti se novim podtočkama b), c) i d): „16. »investicijski proizvod osiguranja« je proizvod osiguranja koji nudi vrijednost po isteku ili otkupnu vrijednost police osiguranja i kod kojeg je ta vrijednost po isteku ili otkupna vrijednost u potpunosti ili dijelom, izravno ili neizravno, izložena fluktuacijama na tržištu i ne uključuje: a) proizvode neživotnog osiguranja iz članka 7. stavka 2. ovoga Zakona, b) osiguranje života za slučaj doživljenja iz članka 7. stavka 3. točke 1. ovog Zakona c) mješovito osiguranje života za slučaj smrti i doživljenja iz članka 7. stavka 3. točke 1. ovog Zakona d) rentno osiguranje - osiguranje periodičnih isplata tijekom određenih razdoblja ili doživotno iz članka 7. stavka 3. točke 1. ovog Zakona e) ugovore o životnom osiguranju kod kojih se osigurnine predviđene ugovorom plaćaju samo u slučaju smrti ili u vezi s nesposobnošću koja je posljedica ozljede, bolesti ili invalidnosti f) mirovinske proizvode kojima je, prema posebnom zakonu, priznato da im je prvotna svrha pružati ulagatelju prihod u mirovini te koji ulagatelju daju pravo na određene koristi g) službeno priznate programe strukovnih mirovina prema zakonima koji uređuju strukovne mirovine h) proizvode individualnog mirovinskog osiguranja za koje je na temelju posebnog zakona propisan nancijski doprinos poslodavca i kod kojih poslodavac ili zaposlenik ne mogu birati proizvod mirovinskog osiguranja ili osiguravatelja“ Obrazloženje: Kod klasičnih osiguranja života s isplatom po doživljenju, ugovorena vrijednost pri isteku ili otkupna vrijednost police nije izložena izravno ili neizravno negativnim fluktuacijama na tržištu, niti postoji obveza pripisa dobiti iznad ugovorenih osiguranih svota i tablica otkupnih vrijednosti. Za potrošača ne postoji nikakva investicijska nesigurnost niti neizvjesnost. Predlaže se stoga po uzoru na susjednu Sloveniju izmijeniti ove odredbe Zakona koje definiraju investicijske proizvode.  Članak 423. stavak 3. U članku 423. stavku 3. predlaže se iza riječi: „i članova uprave odgovornih za distribuciju osiguranja i/ili distribuciju reosiguranja“ staviti točku, a riječi: „kao i“, brisati i zamjeniti riječima: „Distributer osiguranja i distributer reosiguranja može provjeravati dobar ugled“. Obrazloženje: Predlaže se izmjena i dopuna članka 423. stavak 3. u skladu s odredbom članka 10. stavak 3. drugog podstavka Direktive o distribuciji osiguranja (dalje u tekstu Direktiva) „Države članice mogu u skladu s člankom 3. stavkom 1. trećim podstavkom dopustiti distributeru osiguranja ili reosiguranja provjere dobrog ugleda svojih zaposlenika i, prema potrebi, svojih posrednika u osiguranju ili reosiguranju.“ Osigurateljima je otežano utvrđivati primjerenost posrednika pa je obveza koju nameće Zakon o osiguranju neprovediva i u suprotnosti s odredbom Direktive. Naime, Direktiva ne govori o mogućnosti da države članice obvežu distributere osiguranja provjeravati dobar ugled svojih zaposlenika i posrednika, nego o mogućnosti da im se navedeno dopusti. Stoga bi u Zakonu o osiguranju trebalo pisati da distributer osiguranja može provjeravati dobar ugled posrednika, odnosno u odnosu na posrednike ne treba postojati obveza na strani društva za osiguranje.  Članak 436.g U članku 436 g. stavku 4. predlaže se riječi: „u skladu sa stavkom 1.“ zamijeniti riječima: „u skladu sa stavkom 3.“ Obrazloženje: Člankom 436 g. stavkom 4. implementira se članak 30. stavak 2. podstavak 2. Direktive o distribuciji osiguranja koji navodi: „Ako posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje na temelju informacija dostavljenih u skladu s prvim podstavkom smatra da proizvod ne odgovara potrošaču ili potencijalnom potrošaču, posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje o tome upozorava potrošača ili potencijalnog potrošača u tom smislu. To se upozorenje može dostaviti u standardiziranom formatu.“ Prvi podstavak (tog stavka Direktive) o kojemu govori citirani članak Direktive je sadržan u stavku 4. Zakona o osiguranju i odnosi se na procjenu primjerenosti, stoga bi stavak 1., koji govori o procjeni prikladnosti, trebalo zamijeniti stavkom 3. Djelomično prihvaćen Prijedlozi su djelomično prihvaćeni što je vidljivo kroz niže navedene pojedine članke u Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju.
10 HGK III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 26. Udruženje osiguravatelja HGK predlaže u oba stavka iza riječi: „prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke“ dodati tekst: „na dan početka primjene iznosa koje je Europska komisija izmijenila i objavila u Službenom listu Europske unije“. Nastavno na odredbe NPZ-a u dijelu koji se odnosi na navođenje iznosa iz Direktive o distribuciji osiguranja u eurima, umjesto u dosadašnjim kunskim iznosima, uz usklađivanje valute potrebno je navesti dodatno pojašnjenje na koji dan se primjenjuje srednji tečaj Hrvatske narodne banke ili se pozvati na članak 2.a, stavak 7. NPZ-a radi postizanja razumljivosti i preglednosti teksta. Djelomično prihvaćen Navedeni prijedlog oko dana početka primjene nema uporište u predmetnoj objavi Europske komisije. Navodi se dan na koji se primjenjuje srednji tečaj Hrvatske narodne banke.
11 HGK III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 17. Udruženje osiguravatelja HGK predlaže u stavcima 1. i 2. iza riječi: „prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke“ dodati tekst: „na dan početka primjene iznosa koje je Europska komisija izmijenila i objavila u Službenom listu Europske unije“. Nastavno na odredbe NPZ-a u dijelu koji se odnosi na navođenje iznosa iz Direktive o distribuciji osiguranja u eurima, umjesto u dosadašnjim kunskim iznosima, uz usklađivanje valute potrebno je navesti dodatno pojašnjenje na koji dan se primjenjuje srednji tečaj Hrvatske narodne banke ili se pozvati na članak 2.a, stavak 7. NPZ-a radi postizanja razumljivosti i preglednosti teksta. Djelomično prihvaćen Navedeni prijedlog oko dana početka primjene nema uporište u predmetnoj objavi Europske komisije. Navodi se dan na koji se primjenjuje srednji tečaj Hrvatske narodne banke.
12 HGK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OSIGURANJU U nastavku iznosimo prijedloge Udruženja osiguravatelja i Udruženja banaka HGK: Udruženje osiguravatelja HGK: u odnosu na članak 423. stavak 3. važećega Zakona, Udruženje osiguravatelja HGK predlaže iza riječi: „i članova uprave odgovornih za distribuciju osiguranja i/ili distribuciju reosiguranja“ staviti točku, a riječi: „kao i“, brisati i zamjeniti riječima: „Distributer osiguranja i distributer reosiguranja može provjeravati dobar ugled“. Navedenu odredbu predlaže se izmijeniti i dopuniti u skladu s odredbom članka 10., stavka 3. drugog podstavka Direktive o distribuciji osiguranja (dalje u tekstu Direktiva): „Države članice mogu u skladu s člankom 3., stavkom 1., trećim podstavkom dopustiti distributeru osiguranja ili reosiguranja provjere dobrog ugleda svojih zaposlenika i, prema potrebi, svojih posrednika u osiguranju ili reosiguranju.“ Osigurateljima je otežano utvrđivati primjerenost posrednika pa je obveza koju nameće važeći Zakon neprovediva i u suprotnosti s odredbom Direktive. Naime, Direktiva ne propisuje mogućnost da države članice obvežu distributere osiguranja provjeravati dobar ugled svojih zaposlenika i posrednika, nego mogućnost da im se navedeno dopusti. Stoga se NPZ-om predlaže propisati da distributer osiguranja može provjeravati dobar ugled posrednika, odnosno u odnosu na posrednike ne treba postojati obveza društva za osiguranje. U odnosu na članak 436.g važećega Zakona, u stavku 4. predlaže se riječi: „u skladu sa stavkom 1.“, zamijeniti riječima: „u skladu sa stavkom 3.“ Člankom 436.g, stavkom 4. implementira se članak 30., stavak 2., podstavak 2. Direktive o distribuciji osiguranja koji navodi: „Ako posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje na temelju informacija dostavljenih u skladu s prvim podstavkom smatra da proizvod ne odgovara potrošaču ili potencijalnom potrošaču, posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje o tome upozorava potrošača ili potencijalnog potrošača u tom smislu. To se upozorenje može dostaviti u standardiziranom formatu.“ Prvi podstavak (tog stavka Direktive) o kojemu govori citirani članak Direktive sadržan je u stavku 4. važećega Zakona i odnosi se na procjenu primjerenosti, stoga bi stavak 1., kojim se propisuje o procjena prikladnosti, bilo potrebno zamijeniti stavkom 3. Udruženje banaka HGK: predlaže se NPZ-om proširiti definiciju posrednika u osiguranju te dodati novi pojam „financijska institucija članica grupe kreditne institucije“. Naime, u NPZ-u je već unesen novi pojam „leasing društvo“ i daje mu se mogućnost obavljanja poslova distribucije osiguranja. Ukoliko NPZ bude usvojen, posrednici u osiguranju moći će ubuduće biti i leasing društva. Stoga se predlaže da se na isti način u sve članke gdje se dodaje „leasing društvo“, doda i pojam „financijska institucija članica grupe kreditne institucije“, također kao novi distributer osiguranja. Pod pojmom „financijska institucija članica grupe kreditne institucije“ smatraju se kartičarske kuće koje su ovlaštene pružati usluge sukladno Zakonu o elektroničkom novcu (NN 64/18), Zakonu o platnom prometu (66/18), Zakonu o kreditnim institucijama (159/13, 19/15, 102/15, 15/18, 70/19). S fizičkim i pravnim osobama zaključuju ugovore o izdavanju i korištenju kartica kao bezgotovinskog sredstva plaćanja roba i usluga (issuing), a s trgovcima zaključuju ugovore o prihvaćanju platnih transakcija iniciranih karticama radi bezgotovinskog plaćanja roba i usluga (acquiring). Osiguranje koje bi predstavljalo dopunu platnih usluga koje kartičarske kuće mogu prodavati kao sporedni posrednik u osiguranju, uz prethodno dobiveno odobrenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (dalje u tekstu: HANFA), bilo bi primjerice osiguranje za slučaj krađe kartice i time nastale štete za korisnika kartice (tzv. card protect) ili osiguranje trgovca za slučaj zlouporaba na POS uređajima. Uz navedeno, moguća je distribucija i drugih vrsta osiguranja koja nužno ne predstavljaju dopunu osnovnim platnim uslugama, ali su komplementarna s platnom uslugom te je njihovo korištenje povezano s korištenjem platne kartice. Npr. riječ je o situaciji kada klijent karticom plaća putovanje te ujedno kupuje putno zdravstveno osiguranje ili o situaciji kada klijent karticom plaća dopunsko osiguranje. Stoga, financijske institucije, članice grupe kreditne institucije, imaju sva potrebna znanja i uvjete za obavljanje distribucije osiguranja uz postojeću djelatnost. Nadalje, kao članice bankarskih grupacija u svom poslovanju primjenjuju najviše profesionalne i sigurnosne standarde te raspolažu resursima potrebnima za pružanje financijskih usluga koje bi uključivale i distribuciju osiguranja. Razvidno je da kartičarske kuće imaju veliki broj klijenata što predstavlja veliki potencijal za prodaju osiguranja i dodatno bi osnažilo njihov gospodarski položaj, ali i doprinijelo razvoju tržišta i ponude za potrošače. Direktiva (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i Vijeća o distribuciji osiguranja (dalje u tekstu: Direktiva) u svojim uvodnim odredbama izrijekom navodi da proizvode osiguranja mogu distribuirati različite vrste osoba i ustanova, poput brokera u osiguranju, putničkih agencija, poduzeća za iznajmljivanje vozila i sl. te da jednakost postupanja prema tim subjektima i zaštita potrošača zahtijevaju da svi oni budu obuhvaćeni Direktivom. Također, Direktiva propisuje kako je za potrošače korisno ako se distribucija proizvoda osiguranja provodi različitim kanalima i putem više posrednika koji s društvima za osiguranje surađuju na različite načine. Iz navedenog je jasno da namjera Direktive nije bila ograničavanje broja posrednika u osiguranju, već prije svega jasno propisivanje pravila za distribuciju osiguranja, transparentnost te podizanje razine zaštite potrošača. Djelomično prihvaćen Prijedlozi su djelomično prihvaćeni što je vidljivo kroz niže navedene pojedine članke u Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju.
13 HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 28. Predlaže se brisati stavak 14. u članku 435. Zakona o osiguranju koji glasi: (14) Provizija za distribuciju osiguranja ili bilo koji drugi primitak moraju biti određeni u pisanom obliku te se njihov obračun i visina ne smiju naknadno mijenjati za sklopljene ugovore o osiguranju. ili izmijeniti stavak 14. na način da glasi: „(14) Provizija za distribuciju osiguranja ili bilo koji drugi primitak moraju biti određeni u pisanom obliku te se njihov obračun i visina ne smiju naknadno mijenjati za sklopljene ugovore o osiguranju, ako takva promjena šteti kvaliteti usluge koja se pruža stranki.“ Obrazloženje: Sukladno zakonskim odredbama prilikom distribucije osiguranja distributeri moraju uvijek postupati pošteno, pravedno i profesionalno u skladu s najboljim interesima svojih stranaka. Kako bi se osiguralo takvo postupanje, Zakon o osiguranju uređuje između ostaloga sukob interesa i načela primitaka (naknada) odnosno provizija za poslove distribucije osiguranja. Svjesni da ova odredba Zakona štiti prvenstveno stranke, ona ujedno štiti osiguratelje i posrednike u osiguranju. Međutim, u određenim situacijama bi krajnje restriktivnim tumačenjem mogla negativno utjecati na kvalitetu usluge strankama i određene procese distribucije osiguranja. Društva za osiguranje primjenjuju različite iznose provizijskih stopa, ovisno o vrsti distribucijskog kanala. Tako zaposlenici koji su u radnom odnosu u društvu za osiguranje, pored fiksnog iznosa plaće zaprimaju i varijabilni dio u obliku provizije koja je ugovorom često određena niže od provizijske stope određene u ugovorima s agencijom ili obrtom za zastupanje ili fizičkom osobom koja obavlja poslove distribucije za društvo. Zbog sve veće stimulacije samozapošljavanja, kao opće prihvaćenog trenda u Republici Hrvatskoj i EU, ovakva odredba je prepreka situacijama u kojima pojedini zastupnici otvaranjem obrta žele raskinuti ugovor o radu s društvom za osiguranje, planirajući pri tome da će kroz obrt nastaviti njegu svog portfelja stečenog i ostvarenog za vrijeme radnog odnosa. Međutim, ukoliko ne mogu ostvariti za višegodišnje ugovore provizijske stope uobičajene za vanjski distribucijski kanal, njihov poslovni plan nije opravdan. U slučaju raskida radnog odnosa sa zaposlenikom koji raskida radni odnos radi otvaranja obrta, ova odredba bi onemogućila da za sklopljene višegodišnje i dugoročne ugovore o osiguranju imovine taj isti zastupnik, sada obrt za zastupanje u osiguranju, nastavi zaprimati proviziju za tako sklopljene ugovore u iznosu koji je uobičajen za obrte odnosno agencije za zastupanje. Time otvaranje obrta nije financijski održivo, a brigu o njezi portfelja odnosno takvih ugovora društvo za osiguranje mora nužno dodijeliti drugom internom zaposleniku, jer se mora osigurati kontinuitet pružanja usluga i informacija stranci kako bi se osigurala pomoć strankama pri promjenama i izvršavanju takvih višegodišnjih ugovora. Nadalje, u praksi su se pokazali slučajevi kada se agencije za zastupanje ugase, odnosno prestanu postojati, te je iz istih naprijed navedenih razloga potrebno prenijeti brigu o višegodišnjim policama nekom zaposleniku društva za osiguranje koji pak za te iste police prima temeljem ugovora o radu nižu proviziju, financijski nikako nije moguće zadržati, sukladno odredbi članka 435. Zakona, agencijsku proviziju uz fiksni dio primitaka odnosno plaće tog zaposlenika. Uzimajući u obzir činjenicu da se u navedenim primjerima uvijek radi o obračunu i isplati provizije iz uplaćene premije osiguranja, a stranka osim plaćanja premije nema nikakvih dodatnih obaveza ili troškova, smatramo da navedeni primjeri nikako nisu na štetu stranke. Radi se rijetkim slučajevima, a koji ni na koji način nisu na štetu stranke, pa bi rigorozno tumačenje ovog stavka članka 435. Zakona otežalo jedan dio poslovanja. Nije prihvaćen Prijedlog se ne može prihvatiti jer predložena izmjena otvara prostor za sukob interesa.