Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu nacionalnog plana protiv raka 2020.-2030.
|
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
|---|---|---|---|---|---|
| 1 | nikola đaković | NACRT NACIONALNOG PLANA PROTIV RAKA 2020.-2030. | Poštovani, svakako treba prvo zahvaliti Ministarstvu zdravstva što se upustilo u ovaj zahtjevan poduhvat izrade Nacionalnog plana protiv raka te Povjerenstvu za izradu i praćenje Nacionalnog plana za borbu protiv zloćudnih bolesti (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) i svim članicama i članovima radnih skupina na vjerujem velikom trudu kao preduvjetu da imamo kvalitetnu podlogu za javnu raspravu o ovom Nacrtu Nacionalnog plana protiv raka (u daljnjem tekstu: Nacrt). Potrebno je odmah reći da ovaj Nacrt donosi izvrstan pregled onkološke problematike u Hrvatskoj s preporukama smjernica poboljšanja stanja te osnovu za najširu javnu raspravu o ovom izuzetno važnom dijelu zdravstvene zaštite. Iz ovdje već postavljenih komentara čini mi se da do sada šira ni stručna ni opća javnost nije bila do kraja upoznata s detaljima metodologije izrade ovog Nacrta prijedloga koji pretpostavljam treba imati dugoročnu ključnu ulogu ne samo u organizaciji i provođenju onkološke zaštite već pristupu zdravlju pa i gospodarstvu i društvu u cjelini. Nacionalni plan bi za razliku od strategije pretpostavljam po svojoj definiciji trebao biti izvršni dokument koji jasno, sveobuhvatno, jednoznačno na temelju vjerodostojnih temeljitih prethodnih analiza i u dogovoru svih dionika budućeg provođenja plana nudi postupke, vremenske rokove, financijske parametre, upravljačke procedure, kontrolne mehanizme i ostale nužne preduvjete neophodne za njegovo provođenje i postizanje njegovih ciljeva. Kako je i nacionalan, njegovo stvaranje i donošenje bi trebalo imati najširi društveni i stručni konsenzus. Budući su se ovdje u e-savjetovanje uključila i mnoga tijela jedinica lokalne i područne samouprave, zdravstvene ustanove, stručna društva, udruge te mnogi pojedinci slobodan sam zaključiti da oni do sada nisu bila aktivno uključeni u donošenje ovog Nacrta. To je naročito vidljivo i iz ozbiljnosti pitanja i prijedloga koja su ovdje od strane sudionika eSavjetovanja izneseni i koji se ne mogu na brzinu prelamati preko koljena bez dodatne temeljite analize Nacrta i transparentne rasprave. Naročito se to odnosi na integriranu analizu isplativosti Nacionalnog plana navedenoj u poglavlju 12. Iako nisam ekonomske struke čini mi se primjerenim da se takva analiza predviđene isplativosti učini PRIJE donošenja Nacionalnog plana o čemu logično i ovisi njegovo donošenje. Te naravno onda i po njegovoj provedbi kad se vide učinci. Budući je poznato da veliki dio ukupnih zdravstvenih sredstava ide za liječenje onkoloških bolesti te je u stalnom porastu, način ulaganja javnih sredstava iz poreza i prireza građana i sredstava osiguranika HZZO-a zahtijeva ozbiljnu stručnu i javnu raspravu. Naročito iz razloga što sredstva osigurana za zdravstvenu zaštitu u Republici Hrvatskoj trebaju pravično pokrivati cjelokupnu zdravstvenu problematiku a ne samo onkološke bolesti. Dobra utemeljenost i transparentnost Nacionalnog plana kao i jasni financijski parametri neophodni su i s gospodarskog gledišta, bilo zbog poželjne partnerske suradnje sa zdravstvenom industrijom koja svojim proizvodima i uslugama sudjeluje ključno u onkološkoj zaštiti, bilo zbog vjerojatnog korištenja sredstava za provođenje Nacionalnog plana i iz gospodarstva (farmaceutska i duhanska industrija i sl.). Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) i Ministarstvo financija RH kao glavni nositelji financijskog sustava po pitanju svih zahvata u zdravstvu uz Ministarstvo zdravstva trebaju neophodno aktivno sudjelovati u samoj izradi Nacrta prijedloga. Poželjno je uključiti u raspravu i druge zdravstvene osiguravatelje. Mišljenja sam da je bez njihovog aktivnog učešća i uklapanja u njihove razvojne projekcije nemoguće napraviti Nacionalni plan koji će biti u narednim godinama uspješno provođen a pogotovo da ima kontinuirani tijek. I svjetska iskustva govore da za uspješnu provedbu Nacionalnog plana najčešće nedostaju detaljnije definirani načini financiranja, alokacija tih sredstava u određenom vremenskom periodu i upravljanje izvršenjem plana. Iskustvo nas uči da bez najšire rasprave i podrške svih dionika te dovoljno raspoloživih resursa i vremena velika je vjerojatnost da većina ciljeva nekog plana pa tako i ovog Nacionalnog plana ostanu mrtvo slovo na papiru. Svjestan ogromnog truda na donošenju ovog Nacrta mišljenja sam da ga treba ipak još doraditi da osiguramo njegovu jasnoću izvedbe, financijsku održivost a i pravičnost za građane Republike Hrvatske iz svih njenih krajeva te time i uspjeh provedbe što je i osnovna želja donošenja. Veliki teret izrade te posljedično i uspjeha ili neuspjeha ovako važnog dokumenta za građane Republike Hrvatske nikako ne smije ležati samo na Povjerenstvu i njegovim radnim skupinama te Ministarstvu zdravstva. Očita je potreba uključivanja svih dionika prepoznatih u raspravi, u samu izradu i donošenje Nacrta i to prije ovakve ponovne elektronske javne rasprave koja je svakako neophodna ali ipak ne može biti zamjena za rad kroz radionice, fokus grupe i sl. Vidljivo je da osim neophodnih HZZO-a, Ministarstva financija i zdravstvene administracije postoji potreba što ranijeg uključivanja i zainteresiranih stručnih udruga (npr. liječnika, sestara i dr.), zainteresiranih formalnih ali možda i neformalnih skupina bolesnika, jedinica lokalne i područne samouprave, zdravstvenih ustanova, drugih stručnih povjerenstava pa i zainteresiranih pojedinaca. Time bi se sigurno pomoglo Povjerenstvu i svim radnim skupinama te doprinijelo nužnoj transparentnosti i u konačnosti uspjehu procesa. Mi smo mala zemlja ograničenih resursa koja nužno treba donositi izuzetno promišljene nacionalne planove koristeći u izradi sve raspoložive ljudske i ostale kapacitete i time svodeći mogućnost kasnijeg neispunjenja zadanih ciljeva na minimum. Iz tog razloga predlažem da se u neophodnu doradu Nacrta transparentno uključe svi zainteresirani dionici (vidljivi iz ove rasprave ali i šire) te da se nakon dorade ponovno provede e-savjetovanje. Budući je uspjeh onkološke zaštite cilj sviju nas iznio sam ova općenita zapažanja te sam naravno i osobno spreman kao i Hrvatsko društvo za onkologiju i radioterapiju Hrvatskog liječničkog zbora aktivno pomoći u samoj doradi Nacrta i u stručnom promicanju te kasnijoj provedbi i vrednovanju Nacionalnog plana protiv raka. S poštovanjem Nikola Đaković | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 2 | Mirna Situm | NACRT NACIONALNOG PLANA PROTIV RAKA 2020.-2030. | Postovani, kao dugogodisnji dermatoonkolog, voditeljica Referentnog centra Ministarstva zdravstva RH od 2005.g.,kao predsjednica Hrvatskog drustva za dermatolosku onkologiju HLZ-a, clanica glavnog odbora Europskog drustva za dermatolosku onkologiju te glavna organizatorica javno-preventivnih akcija ranog otkrivanja melanoma od 2002.g.izrazavam zabrinutost i zaljenje sto se u Nacionalnom planu opservira tema melanoma na kroz planove za ranu dijagnostiku i aktivnosti na edukaciji, a bez sudjelovanja dermatovenerologa i dermatoonkologa. Velik i entuzijastican dugogodisnji napor hrvatskih dermatovenerologa doveo je do znacajnog pomaka u ranoj dijagnostici tog rastuceg problema u nasoj Domovini, a sto je evidentno i mjerljivo u podatcima Registra za rak RH. Nadam se da cete osvijestiti da je iskljucivanje dermatologa u temi melanoma veliki propust i da se ciljevi koje ste postavili nece moci ostvariti bez struke kojoj je specificna primarna edukacija upravo primarna prevencija i rana dojagnostika melanoma. U nadi da niste namjerni zanemarili postojanje hrvatskih dermatovenerologa ciji rad je primjer dobre prakse medju svim Europskim zemljama, srdacno vas pozdravljam! Akademkinja Mirna Situm, predstojnica Klinike za kozne i spolne bolesti KBC Sestre milosrdnicePostovani, kao dugogodisnji dermatoonkolog, voditeljica Referentnog centra Ministarstva zdravstva RH od 2005.g.,kao predsjednica Hrvatskog drustva za dermatolosku onkologiju HLZ-a, clanica glavnog odbora Europskog drustva za dermatolosku onkologiju te glavna organizatorica javno-preventivnih akcija ranog otkrivanja melanoma od 2002.g.izrazavam zabrinutost i zaljenje sto se u Nacionalnom planu opservira tema melanoma na kroz planove za ranu dijagnostiku i aktivnosti na edukaciji, a bez sudjelovanja dermatovenerologa i dermatoonkologa. Velik i entuzijastican dugogodisnji napor hrvatskih dermatovenerologa doveo je do znacajnog pomaka u ranoj dijagnostici tog rastuceg problema u nasoj Domovini, a sto je evidentno i mjerljivo u podatcima Registra za rak RH. Nadam se da cete osvijestiti da je iskljucivanje dermatologa u temi melanoma veliki propust i da se ciljevi koje ste postavili nece moci ostvariti bez struke kojoj je specificna primarna edukacija upravo primarna prevencija i rana dojagnostika melanoma. U nadi da niste namjerni zanemarili postojanje hrvatskih dermatovenerologa ciji rad je primjer dobre prakse medju svim Europskim zemljama, srdacno vas pozdravljam! Akademkinja Mirna Situm, predstojnica Klinike za kozne i spolne bolesti KBC Sestre milosrdnice | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 3 | TDR d.o.o. | NACRT NACIONALNOG PLANA PROTIV RAKA 2020.-2030. | Ministarstvo zdravstva u tekstu Nacrta Nacionalnog plana protiv raka 2020.-2030.,posebice u dijelu gdje opisuje mjere primarne prevencije malignih oboljenja/tumora, kao jedan od značajnijih čimbenika rizika nastanka i razvoja malignih oboljenja ističe pušenje i duhan, te u dijelu gdje navodi ciljeve, odnosno mjere/aktivnosti navedene primarne prevencije, između ostaloga, posebno ističe : “CILJEVI: B. Prevencija raka povezanog s pušenjem (…) 2. Smanjiti dostupnost duhanskih i srodnih proizvoda, osobito kroz poreznu politiku. (…) MJERE/AKTIVNOSTI: B. Prevencija raka povezanog s pušenjem (…) 4. Razmotriti mogućnosti povećanja trošarina na duhanske proizvode i/ili utvrđivanja drugih poreza u cilju smanjenja prevalencije. (…)“ Prilikom postavljana cilja smanjivanja dostupnosti duhanskih i srodnih proizvoda treba terminološki razlikovati upotrebljeni pojam dostupnosti u odnosu na pojam priuštivosti, a na koje se u daljim navodima referiramo. Obzirom da je predlagatelj teksta kao mjeru za postizanje navedenog cilja predvidio poreznu politiku , jasno je da se dostupnost odnosi na ekonomsku priuštivost proizvoda od strane potrošača. Prilikom razmatranja gore navedene mjere svakako je važno prethodno uzeti u obzir tržišne prilike, te mogućnost da će predložena mjera polučiti i druge supsidijarne (neželjene) efekte. Naime, značajnim povećanjem trošarina, jedan dio potrošača prebacuje se na jeftinije duhanske proizvode, a značajni dio potrošača prelazi na alternativne (ilegalne) izvore nabavke duhanskih proizvoda, što neminovno utječe na povećanje crnog tržišta duhana i duhanskih proizvoda. Fluktuiranje ka ilegalnim tokovima zabilježeno je u istraživanjima KMPG-a prema kojima je 2017. godine Hrvatska bilježila 2,1% ilegalnih količina cigareta, za razliku od izvještaja iz 2018. godine kada se taj iznos povećao na 6,3%, i to u okolnostima umjerenog povećavanja trošarina. Dodatno, kada se ilegalnom tržištu cigareta, pridoda i ilegalno tržište rezanog duhana, procjenjuje se da ilegalno tržišta duhanskih proizvoda u Republici Hrvatskoj iznosi cca. 20%. Također, Zakon o potvrđivanju protokola o uklanjanju nezakonite trgovine duhanskim proizvodima, u dijelu ocjene stanja i cilja koji se donošenjem Zakona želi postići, ističe se : „(...) Pored gubitaka u proračunu proizvodi, koji se nalaze u ilegalnim tokovima su izvan nadzora i njihova zakonska zdravstvena ispravnost je više nego upitna. (...) Prema procjenama otkupljivača duhana, sivo tržište duhana iznosi oko 750 milijuna kuna. (…) Unatoč mjerama za suzbijanje krijumčarenja koje se kontinuirano poduzimaju te kontinuiranim aktivnostima nadležnih tijela, osobito carine i policije, posljednji trendovi pokazuju da postojeće aktivnosti i dalje nisu dostatne za rješavanje ovoga problema.“ Usporedno sa zemljama EU, Hrvatska pripada u krug zemalja s najnižim osobnim primanjima. U tom smislu, udio trošarine u indeksu priuštivosti nalazi se na samom vrhu u odnosu na druge zemlje članice EU. Nadalje, napominjemo da Hrvatska ima jednu od najvećih stopa PDV-a u regiji te su potrošači u smislu odnosa maloprodajne cijene i priuštivosti izloženi jednom od najskupljih proizvoda na tržištu. Uvođenjem novih poreza (osim trošarina) direktno se krši Direktiva Vijeća 2011/64/EU od 21. lipnja 2011 o strukturi i stopama trošarina koje se primjenjuju na prerađeni duhan. Predložena mjera uvođenja drugih, dodatnih poreza na duhanske i srodne proizvode, je neutemeljena, obzirom da ista je ista izvan sustava trošarina , te joj je svrha ista ona koju već imaju postojeće trošarinske politike. Nadalje, ističemo da se kroz prihod od trošarina na duhanske prerađevine, već doznačuju sredstva iz državnog proračuna na račun Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za potrebe zaštite javnog zdravstva | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 4 | Inovativna farmaceutska inicijativa | NACRT NACIONALNOG PLANA PROTIV RAKA 2020.-2030. | Nacionalni plan protiv raka povijesni je strateški dokument s kojim Republika Hrvatska ima priliku napraviti snažan zaokret u onkološkoj skrbi i ishodima liječenja, koja je na svjetskoj razini danas ne samo zdravstveno, već i važno političko i strateško pitanje svake zemlje. Sinergija cijelog sustava, u kojemu i pacijenti imaju ulogu aktivnog sudionika u svojem liječenju, moguća je isključivo postavljanjem zdravih temelja – edukacije i prevencije od najranije dobi. Pravovremena dijagnostika, suvremene metode liječenja te do sada često zanemarivano – praćenje ishoda liječenja, neophodni su za ostvarenje Nacionalnog plana protiv raka. Ishodi liječenja najbolje su mjerilo vrijednosti uloženih sredstava, kako u terapijske metode, tako i u sve ostale medicinske intervencije, bilo da je riječ o financijskoj vrijednosti, ili ulaganju vremena, znanja i infrastrukture. Uzajamno partnerstvo svih dionika u borbi protiv zloćudnih bolesti i multidisciplinarni tim koji je radio na Planu potvrda su da je u borbi protiv raka postignut nacionalni konsenzus, a sada je bitno taj Plan početi sustavno provoditi, također u suradnji sa svim uključenim protagonistima. Jer kao što je navedeno i u samom tekstu nacrta NPPR-a, uspjeh Plana počivat će ne samo na njegovoj ekonomskoj i kadrovskoj kvaliteti, već i spremnosti svih sudionika (zdravstvenih djelatnika i zdravstvenog sustava, ukupne državne administracije, bolesnika i njihovih udruga, gospodarstva, medija i opće javnosti) za njegovu cjelovitu i potpunu implementaciju. Konačni Plan, potkrijepljen mjerljivim rezultatima, nesumnjivo će biti uzor svim budućim inicijativama za poboljšanje zdravstvenih politika. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 5 | ANA SOLDO | NACRT NACIONALNOG PLANA PROTIV RAKA 2020.-2030. | Sekcija za onkološko ljekarništvo Hrvatskog farmaceutskog društva (HFD) i Povjerenstvo za onkološko ljekarništvo Hrvatske ljekarničke komore (HLJK) Kompleksnost i često loš sigurnosni profil antineoplastičnih lijekova, zajedno s njihovim visokim troškovima čine optimizaciju farmakoterapije parametrom kojim se može poboljšati sigurnost i učinkovitost antineoplastičnog liječenja, postizanje terapijskih ciljeva i racionalizacija troškova. Također jedan od ciljeva je osigurati sigurnu pripravu i rukovanje antineoplastičnim lijekovima. Glavni fokus rada specijalista kliničke farmacije s iskustvom na području onkologije su potrebe pojedinih bolesnika koje su povezane s lijekovima. Pojedinačna terapija lijekovima trebala bi biti učinkovita, sigurna i prikladna za bolesnika kako bi se osigurala dobra adherencija što posljedično može pozitivno utjecati na rezultate liječenja. Specijalista kliničke farmacije s iskustvom na području onkologije kao dio multi-disciplinarnog tima (MDT) bi trebao doprinijeti osiguravanju učinkovitog, sigurnog i racionalnog antineoplastičnog liječenja. Specijalista kliničke farmacije s iskustvom na području onkologije direktno sudjeluje u provođenju ljekarničke skrbi kao dio MDT ali i nadzire pripravu antineoplastičnih lijekova kako bi osigurao sigurne radne uvjete za zdravstvene djelatnike koji sudjeluju u pripravi i rukovanju antineoplastičnim lijekovima. Provođenjem ljekarničke skrbi poboljšava se adherencija prema terapiji, smanjuje se incidencija nuspojava i povećava kvaliteta života bolesnika [Schulz M, et al. Eur J Heart Fail. 2019, Tanaka K, et al. J Pharm Health Care Sci. 2018 ]. Vizija 2030 Osigurati sustavan razvoj ljekarničke skrbi za onkološkog bolesnika uz jednaku dostupnost na svim razinama zdravstvene zaštite. Poboljšati ishode liječenja onkoloških pacijenata kroz sigurnu i učinkovitu primjenu antineoplastične terapije. Sve bolnice u Hrvatskoj koje pripremaju antineoplastičnu terapiju bi imale centralnu pripravu koja zadovoljava europske standarde: Standard Kvalitete Ljekarničkih Usluga u Onkologiji (eng. Quality Standard for the Oncology Pharmacy Service – QUAPOS 6, 2018) te bi se navedena priprava vršila pod nadzorom specijalista kliničke farmacije s iskustvom na području onkologije. Također svaki onkološki odjel bi trebao imati na raspolaganju specijalista kliničke farmacije s iskustvom na području onkologije koji bi redovno vršio kontrolu farmakoterapije ali i savjetovanje bolesnika. Prije prvog izdavanja antineoplastičnog lijeka i suportivne terapije, bilo da je prvo izdavanje u bolnici ili u javnoj ljekarni, specijalista kliničke farmacije s iskustvom na području onkologije bi morao savjetovati bolesnika vezano za pravilnu uporabu lijeka, profil nuspojava lijeka, te ga upozoriti na potencijalne opasnosti prilikom primjene navedenog lijeka. Specijalisti kliničke farmacije/magistar farmacije s položenom edukacijom na području onkologije (provođenje standardizirane edukacije od strane specijalista kliničke farmacije s iskustvom na području onkologije) u javnim ljekarnama bi trebali pružati odgovarajuće usluge ljekarničke skrbi u vidu savjetovanja i praćenja onkološkog bolesnika prilikom izdavanja antineoplastičnih lijekova i suportivne terapije na razini primarne zdravstvene zaštite. Ciljevi • Definirati potrebne kapacitete i standarde za provođenje ljekarničke skrbi za onkološkog bolesnika na svim razinama zdravstvene zaštite kroz broj i raspored bolničkih ljekarni, javnih ljekarni i broj stručnjaka za provođenje ljekarničke skrbi onkološkog bolesnika. • Standardizacija priprave antineoplastičnih lijekova u svim bolnicama koje su uključene u sistemsko liječenje onkoloških bolesnika. Antineoplastični lijekovi će se priređivati u centraliziranoj sterilnoj jedinici, uz nadzor posebno educiranih specijalista kliničke farmacije s iskustvom na području onkologije s iskustvom na području aseptičke priprave antineoplastičnih lijekova. Priprava antineoplastičnih lijekova bi se trebala provoditi u skladu s europskim standardima na području onkološke farmacije (QUAPOS 6). • Uključiti specijalista kliničke farmacije s iskustvom na području onkologije u MDT u liječenju onkoloških bolesnika u svrhu redukcije rizika od pojave neželjenih interakcija između sustavne antineoplastične terapije, suportivne terapije, terapije za druge komorbiditete i dodataka prehrani, te poboljšanja adherencije bolesnika. • Savjetovanje specijalista kliničke farmacije s iskustvom na području onkologije o pravilnoj primjeni antineoplastičnih lijekova i suportivne terapije i provođenje ljekarničke skrbi onkoloških bolesnika na svim razinama zdravstvene zaštite. • Sustavno planirati i upravljati sredstvima za financiranje prostora, opreme, osoblja i edukacije potrebnog za provođenje ljekarničke skrbi za onkološkog bolesnika. • Implementacija subspecijalizacije iz onkološke farmacije u Pravilnik o specijalističkom usavršavanju magistara farmacije (u skladu s Zakonom o zdravstvenoj zaštiti. Subspecijalist onkološke farmacije je specijalist kliničke farmacije - bolničko ljekarništvo s dodatnom 1 godinom subspecijalizacije na području onkologije. • Uspostaviti sustavnu edukaciju za magistre farmacije u javnim ljekarnama kako bi mogli doprinjeti boljoj skrbi onkološkog bolesnika.Provesti edukaciju stručnog osoblja svih profila koji će biti uključeni provođenje ljekarničke skrbi onkološkog bolesnika. • Senzibiliziranje i educiranje javnosti putem medija o osnovnoj i specijalističkoj ljekarničkoj skrbi onkološkog bolesnika na nacionalnoj i globalnoj razini. Uključivanje u aktivnosti senzibilizacije javnosti uz pomoć volontera i predstavnika udruga pacijenata. Mjere aktivnosti • U 2020. godini provesti analizu stanja priprave antineoplastičnih lijekova u hrvatskim bolnicama. • Do 2023. godine barem jedna trećina hrvatskih bolnica bi trebala pripremati antineoplastične lijekove u centraliziranoj sterilnoj pripravi u skladu s europskim standardima (QUAPOS 6) i zahtjevima struke (Sekcija za onkološko ljekarništvo HFD-a i Povjerenstvo za onkološko ljekarništvo HLJK). • Do 2026. godine najmanje dvije trećine hrvatskih bolnica priprema antineoplastične lijekove u centraliziranoj sterilnoj pripravi u skladu s europskim standardima i zahtjevima onkološke farmacije. • Do kraja 2029. godine sve hrvatske bolnice koje primjenjuju sistemsku antineoplastičnu terapiju bi trebale pripremati antineoplastične lijekove u centraliziranoj sterilnoj pripravi u skladu s europskim standardima i zahtjevima onkološke farmacije. • U 2020. godini bi se trebala napraviti analiza stanja bolnica kroz dostupnost specijalista kliničke farmacije s iskustvom na području onkologije u bolnici te njegovu uključenost u provođenju ljekarničke skrbi. • U 2021 godini provesti pilot projekt koji će pregledati interakcije lijekova u onkoloških bolesnika u najmanje jednoj trećini hrvatskih bolnica u kojima se primjenjuje sistemska antineoplastična terapija. • Prije svakog uvođenja nove sistemske terapije specijalist kliničke farmacije s iskustvom na području onkologije provodi kritički pregled farmakoterapije između svih korištenih lijekova (antineoplastični lijekovi, suportivna terapija,terapija za liječenje komorbiditeta i dodataka prehrani). Uvjet za provedbu mjere je odgovarajuća informatička podrška i dovoljan broj osoblja. • U 2020.godina kreirati pravilnik o ljekarničkoj skrbi onkoloških bolesnika te napraviti analizu izdanih antineoplastičnih lijekova. • Do kraja 2022. godine pripremiti pilot projekt na razini sekundarne/tercijarne zdravstvene zaštite u kojem će specijalist kliničke farmacije s iskustvom na području onkologije savjetovati svakog onkološkog bolesnika prilikom prvom propisivanja oralnog antineoplastičnog lijeka i suportivne terapije vezano za pravilnu uporabu takvog lijeka, profil nuspojava lijeka te upozoriti ga na potencijalne opasnosti prilikom primjene navedenog lijeka. Savjetovanje je namijenjeno prvenstveno povećanju adherencije uzimanju lijekova, s naglaskom na svrhu uzimanja (zašto bi bolesnik trebao uzimati lijek), način primjene (kako bolesnik treba uzimati lijek), povećanje sigurnosti primjene (upozoriti bolesnika na potencijalne opasnosti) i poznavanje / djelovanje o očekivanim nuspojavama lijeka ( što bolesnik može očekivati). • Do kraja 2024. godine pripremiti pilot projekt na razini primarne zdravstvene zaštite u kojem će specijalisti kliničke farmacije/magistar farmacije s položenom edukacijom na području onkologije savjetovati i pratiti svakog onkološkog bolesnika prilikom izdavanja oralnog antineoplastičnog lijeka i suportivne terapije. Savjetovanje je namijenjeno prvenstveno povećanju adherencije uzimanju lijekova i sigurnosti primjene (uočavanje nuspojava lijekova). Magistri farmacije na razini primarne zdravstvene zaštite imaju vrlo bitnu ulogu u savjetovanju onkoloških bolesnika o potencijalnoj škodljivosti dodataka prehrani za iste. • U 2023 godini napraviti evaluaciju i publikaciju pilot projekta na razini sekundarne/tercijarne zdravstvene zaštite kroz perspektivu evaluacije učinka specijalista kliničke farmacije s iskustvom na području onkologije na učinkovitost, sigurnost i racionalizaciju troškova liječenja. Na temelju rezultata pilot projekta dati preporuke vezane za uspostavljanje ljekarničke skrbi u svim hrvatskim bolnicama kroz Nacionalni program za borbu protiv raka. • U 2025 godini napraviti evaluaciju i publikaciju pilot projekta na razini primarne zdravstvene zaštite kroz perspektivu evaluacije učinka specijalisti kliničke farmacije/magistar farmacije s položenom edukacijom na području onkologije na adherenciju i sigurnost tokom liječenja onkoloških bolesnika. Na temelju rezultata pilot projekta dati preporuke vezane za uspostavljanje ljekarničke skrbi u svim javnim ljekarnama kroz Nacionalni program za borbu protiv raka. • Tokom praćenja onkoloških bolesnika na svim razinama zdravstvene zaštite prijavljivati i pratiti nuspojave lijekova s naglaskom na antineoplastične lijekove i suportivnu terapiju. • Pripremiti preporuke za standardizirane savjete o oralnoj primjeni antineoplastičnih lijekova u 2026. godini i uspostaviti provođenje ljekarničke skrbi onkoloških bolesnika u svim bolničkim i javnim ljekarnama. • Izrada plana stručnog nadzora i kontrole kvalitete provođenja mjera i aktivnosti. Ekonomska analiza Isplativost (eng. cost-effectiveness) provođenja ljekarničke skrbi je dokazana u brojnim studijama. Provođenjem ljekarničke skrbi dobiva se više zdravlja (eng. quality-adjusted life-year - QALY) uz istodobno smanjenje troškove [Hayashi M, et al. J Pharm Health Care Sci. 2015, Elliott RA, et al. Pharmacoeconomics. 2017, Tam-Tham H, et al. Value Health. 2019, Jódar-Sánchez F, et al Pharmacoeconomics. 2015]. Provođenjem ljekarničke skrbi od strane specijalista kliničke farmacije s iskustvom na području onkologije profitiraju svi dionici uključeni u skrb onkološkog bolesnika. Dionici • Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske • Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje • Zdravstvene ustanove koje obavljaju zdravstvenu zaštitu onkološkog bolesnika • Međunarodne institucije (European Society of Oncology Pharmacy – ESOP, itd) • Povjerenstvo za onkološku farmaciju HLJK-a • Sekcija za onkološko ljekarništvo HFD-a • Udruge pacijenata Izvori financiranja • Državni proračun Ministarstva zdravstva u okviru sredstava za redovne aktivnosti • Proračun Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO-a) u okviru sredstava za redovne aktivnosti • Fondovi Europske unije (EU) • Drugi izvori financiranja | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 6 | Hrvatska ljekarnička komora | NACRT NACIONALNOG PLANA PROTIV RAKA 2020.-2030. | Sekcija za onkološko ljekarništvo Hrvatskog farmaceutskog društva (HFD) i Povjerenstvo za onkološko ljekarništvo Hrvatske ljekarničke komore (HLJK) Kompleksnost i često loš sigurnosni profil antineoplastičnih lijekova, zajedno s njihovim visokim troškovima čine optimizaciju farmakoterapije parametrom kojim se može poboljšati sigurnost i učinkovitost antineoplastičnog liječenja, postizanje terapijskih ciljeva i racionalizacija troškova. Također jedan od ciljeva je osigurati sigurnu pripravu i rukovanje antineoplastičnim lijekovima. Glavni fokus rada specijalista kliničke farmacije s iskustvom na području onkologije su potrebe pojedinih bolesnika koje su povezane s lijekovima. Pojedinačna terapija lijekovima trebala bi biti učinkovita, sigurna i prikladna za bolesnika kako bi se osigurala dobra adherencija što posljedično može pozitivno utjecati na rezultate liječenja. Specijalista kliničke farmacije s iskustvom na području onkologije kao dio multi-disciplinarnog tima (MDT) bi trebao doprinijeti osiguravanju učinkovitog, sigurnog i racionalnog antineoplastičnog liječenja. Specijalista kliničke farmacije s iskustvom na području onkologije direktno sudjeluje u provođenju ljekarničke skrbi kao dio MDT ali i nadzire pripravu antineoplastičnih lijekova kako bi osigurao sigurne radne uvjete za zdravstvene djelatnike koji sudjeluju u pripravi i rukovanju antineoplastičnim lijekovima. Provođenjem ljekarničke skrbi poboljšava se adherencija prema terapiji, smanjuje se incidencija nuspojava i povećava kvaliteta života bolesnika [Schulz M, et al. Eur J Heart Fail. 2019, Tanaka K, et al. J Pharm Health Care Sci. 2018 ]. Vizija 2030 Osigurati sustavan razvoj ljekarničke skrbi za onkološkog bolesnika uz jednaku dostupnost na svim razinama zdravstvene zaštite. Poboljšati ishode liječenja onkoloških pacijenata kroz sigurnu i učinkovitu primjenu antineoplastične terapije. Sve bolnice u Hrvatskoj koje pripremaju antineoplastičnu terapiju bi imale centralnu pripravu koja zadovoljava europske standarde: Standard Kvalitete Ljekarničkih Usluga u Onkologiji (eng. Quality Standard for the Oncology Pharmacy Service – QUAPOS 6, 2018) te bi se navedena priprava vršila pod nadzorom specijalista kliničke farmacije s iskustvom na području onkologije. Također svaki onkološki odjel bi trebao imati na raspolaganju specijalista kliničke farmacije s iskustvom na području onkologije koji bi redovno vršio kontrolu farmakoterapije ali i savjetovanje bolesnika. Prije prvog izdavanja antineoplastičnog lijeka i suportivne terapije, bilo da je prvo izdavanje u bolnici ili u javnoj ljekarni, specijalista kliničke farmacije s iskustvom na području onkologije bi morao savjetovati bolesnika vezano za pravilnu uporabu lijeka, profil nuspojava lijeka, te ga upozoriti na potencijalne opasnosti prilikom primjene navedenog lijeka. Specijalisti kliničke farmacije/magistar farmacije s položenom edukacijom na području onkologije (provođenje standardizirane edukacije od strane specijalista kliničke farmacije s iskustvom na području onkologije) u javnim ljekarnama bi trebali pružati odgovarajuće usluge ljekarničke skrbi u vidu savjetovanja i praćenja onkološkog bolesnika prilikom izdavanja antineoplastičnih lijekova i suportivne terapije na razini primarne zdravstvene zaštite. Ciljevi • Definirati potrebne kapacitete i standarde za provođenje ljekarničke skrbi za onkološkog bolesnika na svim razinama zdravstvene zaštite kroz broj i raspored bolničkih ljekarni, javnih ljekarni i broj stručnjaka za provođenje ljekarničke skrbi onkološkog bolesnika. • Standardizacija priprave antineoplastičnih lijekova u svim bolnicama koje su uključene u sistemsko liječenje onkoloških bolesnika. Antineoplastični lijekovi će se priređivati u centraliziranoj sterilnoj jedinici, uz nadzor posebno educiranih specijalista kliničke farmacije s iskustvom na području onkologije s iskustvom na području aseptičke priprave antineoplastičnih lijekova. Priprava antineoplastičnih lijekova bi se trebala provoditi u skladu s europskim standardima na području onkološke farmacije (QUAPOS 6). • Uključiti specijalista kliničke farmacije s iskustvom na području onkologije u MDT u liječenju onkoloških bolesnika u svrhu redukcije rizika od pojave neželjenih interakcija između sustavne antineoplastične terapije, suportivne terapije, terapije za druge komorbiditete i dodataka prehrani, te poboljšanja adherencije bolesnika. • Savjetovanje specijalista kliničke farmacije s iskustvom na području onkologije o pravilnoj primjeni antineoplastičnih lijekova i suportivne terapije i provođenje ljekarničke skrbi onkoloških bolesnika na svim razinama zdravstvene zaštite. • Sustavno planirati i upravljati sredstvima za financiranje prostora, opreme, osoblja i edukacije potrebnog za provođenje ljekarničke skrbi za onkološkog bolesnika. • Implementacija subspecijalizacije iz onkološke farmacije u Pravilnik o specijalističkom usavršavanju magistara farmacije (u skladu s Zakonom o zdravstvenoj zaštiti. Subspecijalist onkološke farmacije je specijalist kliničke farmacije - bolničko ljekarništvo s dodatnom 1 godinom subspecijalizacije na području onkologije. • Uspostaviti sustavnu edukaciju za magistre farmacije u javnim ljekarnama kako bi mogli doprinjeti boljoj skrbi onkološkog bolesnika.Provesti edukaciju stručnog osoblja svih profila koji će biti uključeni provođenje ljekarničke skrbi onkološkog bolesnika. • Senzibiliziranje i educiranje javnosti putem medija o osnovnoj i specijalističkoj ljekarničkoj skrbi onkološkog bolesnika na nacionalnoj i globalnoj razini. Uključivanje u aktivnosti senzibilizacije javnosti uz pomoć volontera i predstavnika udruga pacijenata. Mjere aktivnosti • U 2020. godini provesti analizu stanja priprave antineoplastičnih lijekova u hrvatskim bolnicama. • Do 2023. godine barem jedna trećina hrvatskih bolnica bi trebala pripremati antineoplastične lijekove u centraliziranoj sterilnoj pripravi u skladu s europskim standardima (QUAPOS 6) i zahtjevima struke (Sekcija za onkološko ljekarništvo HFD-a i Povjerenstvo za onkološko ljekarništvo HLJK). • Do 2026. godine najmanje dvije trećine hrvatskih bolnica priprema antineoplastične lijekove u centraliziranoj sterilnoj pripravi u skladu s europskim standardima i zahtjevima onkološke farmacije. • Do kraja 2029. godine sve hrvatske bolnice koje primjenjuju sistemsku antineoplastičnu terapiju bi trebale pripremati antineoplastične lijekove u centraliziranoj sterilnoj pripravi u skladu s europskim standardima i zahtjevima onkološke farmacije. • U 2020. godini bi se trebala napraviti analiza stanja bolnica kroz dostupnost specijalista kliničke farmacije s iskustvom na području onkologije u bolnici te njegovu uključenost u provođenju ljekarničke skrbi. • U 2021 godini provesti pilot projekt koji će pregledati interakcije lijekova u onkoloških bolesnika u najmanje jednoj trećini hrvatskih bolnica u kojima se primjenjuje sistemska antineoplastična terapija. • Prije svakog uvođenja nove sistemske terapije specijalist kliničke farmacije s iskustvom na području onkologije provodi kritički pregled farmakoterapije između svih korištenih lijekova (antineoplastični lijekovi, suportivna terapija,terapija za liječenje komorbiditeta i dodataka prehrani). Uvjet za provedbu mjere je odgovarajuća informatička podrška i dovoljan broj osoblja. • U 2020.godina kreirati pravilnik o ljekarničkoj skrbi onkoloških bolesnika te napraviti analizu izdanih antineoplastičnih lijekova. • Do kraja 2022. godine pripremiti pilot projekt na razini sekundarne/tercijarne zdravstvene zaštite u kojem će specijalist kliničke farmacije s iskustvom na području onkologije savjetovati svakog onkološkog bolesnika prilikom prvom propisivanja oralnog antineoplastičnog lijeka i suportivne terapije vezano za pravilnu uporabu takvog lijeka, profil nuspojava lijeka te upozoriti ga na potencijalne opasnosti prilikom primjene navedenog lijeka. Savjetovanje je namijenjeno prvenstveno povećanju adherencije uzimanju lijekova, s naglaskom na svrhu uzimanja (zašto bi bolesnik trebao uzimati lijek), način primjene (kako bolesnik treba uzimati lijek), povećanje sigurnosti primjene (upozoriti bolesnika na potencijalne opasnosti) i poznavanje / djelovanje o očekivanim nuspojavama lijeka ( što bolesnik može očekivati). • Do kraja 2024. godine pripremiti pilot projekt na razini primarne zdravstvene zaštite u kojem će specijalisti kliničke farmacije/magistar farmacije s položenom edukacijom na području onkologije savjetovati i pratiti svakog onkološkog bolesnika prilikom izdavanja oralnog antineoplastičnog lijeka i suportivne terapije. Savjetovanje je namijenjeno prvenstveno povećanju adherencije uzimanju lijekova i sigurnosti primjene (uočavanje nuspojava lijekova). Magistri farmacije na razini primarne zdravstvene zaštite imaju vrlo bitnu ulogu u savjetovanju onkoloških bolesnika o potencijalnoj škodljivosti dodataka prehrani za iste. • U 2023 godini napraviti evaluaciju i publikaciju pilot projekta na razini sekundarne/tercijarne zdravstvene zaštite kroz perspektivu evaluacije učinka specijalista kliničke farmacije s iskustvom na području onkologije na učinkovitost, sigurnost i racionalizaciju troškova liječenja. Na temelju rezultata pilot projekta dati preporuke vezane za uspostavljanje ljekarničke skrbi u svim hrvatskim bolnicama kroz Nacionalni program za borbu protiv raka. • U 2025 godini napraviti evaluaciju i publikaciju pilot projekta na razini primarne zdravstvene zaštite kroz perspektivu evaluacije učinka specijalisti kliničke farmacije/magistar farmacije s položenom edukacijom na području onkologije na adherenciju i sigurnost tokom liječenja onkoloških bolesnika. Na temelju rezultata pilot projekta dati preporuke vezane za uspostavljanje ljekarničke skrbi u svim javnim ljekarnama kroz Nacionalni program za borbu protiv raka. • Tokom praćenja onkoloških bolesnika na svim razinama zdravstvene zaštite prijavljivati i pratiti nuspojave lijekova s naglaskom na antineoplastične lijekove i suportivnu terapiju. • Pripremiti preporuke za standardizirane savjete o oralnoj primjeni antineoplastičnih lijekova u 2026. godini i uspostaviti provođenje ljekarničke skrbi onkoloških bolesnika u svim bolničkim i javnim ljekarnama. • Izrada plana stručnog nadzora i kontrole kvalitete provođenja mjera i aktivnosti. Ekonomska analiza Isplativost (eng. cost-effectiveness) provođenja ljekarničke skrbi je dokazana u brojnim studijama. Provođenjem ljekarničke skrbi dobiva se više zdravlja (eng. quality-adjusted life-year - QALY) uz istodobno smanjenje troškove [Hayashi M, et al. J Pharm Health Care Sci. 2015, Elliott RA, et al. Pharmacoeconomics. 2017, Tam-Tham H, et al. Value Health. 2019, Jódar-Sánchez F, et al Pharmacoeconomics. 2015]. Provođenjem ljekarničke skrbi od strane specijalista kliničke farmacije s iskustvom na području onkologije profitiraju svi dionici uključeni u skrb onkološkog bolesnika. Dionici • Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske • Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje • Zdravstvene ustanove koje obavljaju zdravstvenu zaštitu onkološkog bolesnika • Međunarodne institucije (European Society of Oncology Pharmacy – ESOP, itd) • Povjerenstvo za onkološku farmaciju HLJK-a • Sekcija za onkološko ljekarništvo HFD-a • Udruge pacijenata Izvori financiranja • Državni proračun Ministarstva zdravstva u okviru sredstava za redovne aktivnosti • Proračun Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO-a) u okviru sredstava za redovne aktivnosti • Fondovi Europske unije (EU) • Drugi izvori financiranja Za Hrvatsku ljekarničku komoru - Ana Soldo, mag.pharm. predsjednica | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 7 | Koprivničko-križevačka županija | NACRT NACIONALNOG PLANA PROTIV RAKA 2020.-2030. | Prijedlog Nacionalnog plana protiv raka predviđa stvaranje onkološke mreže u sklopu koje bi klinički centri predstavljali osnovne točke za provođenje onkološkog liječenja. Neklinički onkološki centri bili bi uključeni u onkološku mrežu, ali u Nacionalnom planu nisu navedeni akreditacijski standardi za ove centre pa se postavlja pitanje: 1. Hoće li svi neklinički centri postati sastavni dio nacionalne onkološke mreže? 2. Koje će biti ovlasti lokalnih centara odnosno hoće li u aplikaciji sustavnog onkološkog liječenja postojati ograničenja koja će nametati potrebu putovanja onkoloških bolesnika u kliničke centre zbog primjene onkološke terapije? Važno je da se donošenjem Nacionalnog plana ne umanjuje vrijednost nekliničkih centara u dijagnostici, liječenju i praćenju bolesnika na način da se u potpunosti isključe iz Onkološke mreže jer kvaliteta liječenja i kvaliteta života bolesnika u svakom trenutku treba biti na prvom mjestu. S poštovanjem, Ratimir Ljubić, dipl.ing., zamjenik župana Koprivničko-križevačke županije | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 8 | Hrvatsko društvo za medicinsku fiziku | NACRT NACIONALNOG PLANA PROTIV RAKA 2020.-2030. | Niti u jednom dijelu nacrta NPPR-a ne spominju se medicinski fizičari, koji imaju važnu i nezaoibilaznu ulogu u: - razvoju i implementaciji modernih radioterapijskih metoda (IMRT, VMAT, SRT, SABR, SRS) - uvođenju programa osiguranja i kontrole kvalitete u radioterapiji (kao i u nuklearnoj medicini i dijagnostičkoj i intervencijskoj radiologiji) - planiranju radioterapijskih centara - izradi tehničkih specifikacija za nabavku radioterapijske i druge opreme - edukaciji različitih profesija u zdravstvu Ove aktivnosti podrazumijevaju i multidisciplinarnu suradnju medicinskih fizičara s drugim specijalnostima u zdravstvu (onkolozi, radiolozi, specijalisti nuklearne medicine, neurokirurzi, radiološki tehnolozi i ostali), no u radnim skupinama NPPR-a za radioterapiju, dijagnostiku, multidisciplinarnost i edukaciju, medicinskih fizičara nema. U jednom dijelu plana NPPR-a spominju se "inzenjeri medicinske fizike". Želimo napomenuti da takvo što ne postoji. U hrvatskom zdravstvu postoje medicinski fizičari i stručnjaci za medicinsku fiziku (Zakon o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti s pripadajućim pravilnicima, EU Direktiva 2013/59, međunarodne smjernice IAEA-e, EFOMP-a, IOMP-a). RH je jedna od posljednjih članica EU u kojoj ne postoji specijalizacija iz medicinske fizike (u ovom trenutku edukacija medicinskih fizičara je voluntaristička, sporadična i neobavezna te zavisi od privatnog entuzijazma). Napominjemo da u zdravstvu sada radi oko 70 medicinskih fizičara, a taj će broj rasti zbog porasta broja i kompleksnosti terapijskih i dijagnostičkih uređaja i metoda, kao i zbog porasta broja pacijenata. Razvoj i unaprijeđenje radioterapijskog segmenta onkološkog liječenja u RH nije moguće provesti bez aktivnog uključenja medicinskih fizičara na svim razinama planiranja i izvedbe NPPR-a u radioterapijskom, dijagnostičkom i edukacijskom segmentu uz multidisciplinarnu suradnju. U tu svrhu predlažemo: 1. Uključivanje medicinskih fizičara u odgovarajuće radne skupine za radioterapiju, dijagnostiku, edukaciju, kvalitetu i multidisciplinarnost 2. Uvođenje (zahtjevanje NPPR-a da se uvede) specijalizacije iz medicinske fizike (koja će omogućiti specijalističko usavršavanje iz medicinske fizike u području radioterapije, radiologije, nuklearne medicine i zaštite od zračenja) S poštovanjem Dr.sc.Hrvoje Hršak, dipl.inž.fiz., med.fiz. Predsjednik Hrvatskog društva za medicinsku fiziku | Prihvaćen | Prihvaćen. |
| 9 | HRVATSKO DRUŠTVO ZA MEDICINU RADA HRVATSKOG LIJEČNIČKOG ZBORA | NACRT NACIONALNOG PLANA PROTIV RAKA 2020.-2030. | U svrhu učinkovitije rehabilitacije, integracije i učinkovitog povratka na posao onkoloških pacijenata Hrvatsko društvo za medicinu rada Hrvatskog liječničkog zbora šalje slijedeće komentare i prijedloge na Nacrt nacionalnog plana protiv raka 2020-2030: na stranici 13: DIONICI • Ministarstvo zdravstva • Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava • Ministarstvo zaštite okoliša i energetike • Ministarstvo poljoprivrede • Ministarstvo financija • Državni inspektorat • Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje • Hrvatski zavod za javno zdravstvo i županijski zavodi za javno zdravstvo • Liječnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i patronažne sestre • Liječnici - Specijalisti medicine rada • Zdravstveni radnici • Lokalna i područna (regionalna) samouprava • Agencija za odgoj i obrazovanje • Stručna društva • Udruge • Mediji • Međunarodne institucije na stranici 46: UVOD Prema istraživanjima oko 60 % pacijenata treba barem inicijalnu psihološku podršku, a oko 30 % treba kontinuiranu podršku i praćenje radi izraženijih psiholoških teškoća u obliku anksiozno-depresivnih reakcija, teškoća prilagodbe, simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja, kognitivnih teškoća, psihoseksualnih i drugih teškoća. Izraženi psihološki distres pokazuju i članovi obitelji, osobito njegovatelji tijekom liječenja, te im je potrebno osigurati psihološku pomoć tijekom liječenja oboljelog i neposredno nakon smrti u tugovanju. Psihoonkološko liječenje uključuje intervencije čiji je cilj umanjiti djelovanje raka na emocionalne doživljaje i poboljšati sposobnost pacijenta da ispunjava zahtjeve bolesti, njezina liječenja i promijenjenog načina života zbog raka. Potrebno je utvrditi načine za prepoznavanje psihološki najranjivijih pacijenata te im osigurati ranu intervenciju, odnosno psihološki tretman i pomoć. Važna profesionalna komponenta psihosocijalne potpore, koju svi zdravstveni radnici i drugi koji sudjeluju u liječenju i pružanju podrške onkološkim pacijentima moraju poštivati, jest razvijanje odgovarajućih komunikacijskih vještina. Unutar kategorije onkoloških pacijenata potrebno je uvažavati posebnosti skupine koju čine djeca i njihove obitelji te palijativni pacijenti i njihove obitelji. Prognoza za većinu vrsta raka se poboljšava, zbog čega je sve važnije oboljelima od raka pružiti najbolju moguću prigodu da ubuduće dobro funkcioniraju u svim životnim ulogama. Sve veći broj pacijenata preživljava rak, ali posljedice njihove bolesti i/ili liječenja predstavljaju prepreke u njihovu svakodnevnom životu. Rehabilitacijske mjere (psihološke, socijalne, zdravstvene) moraju biti uvedene od početka liječenja do kraja života. Samopoštovanje, opća tjelesna i duševna dobrobit mora se sačuvati što je duže moguće uz pomoć rehabilitacije. Rehabilitacija je (primarno) usmjerena poboljšanju kvalitete života pacijenta, a ne samo produljenju životnog vijeka. Prema okvirnim procjenama, 50 % oboljelih od raka treba rehabilitaciju. Njezin je cilj smanjiti štetne posljedice bolesti i popratne pojave liječenja raka, potičući pacijenta da zauzme aktivniji pristup svojem liječenju (jačajući vlastite sposobnosti, vjeru u sebe) i pomažući obiteljima pacijenata da shvate njihove potrebe, a samim time i promijene stav društvenog okruženja prema raku. Potrebno je osvijestiti psihološke tegobe pacijenta unutar medicinske zajednice, ali i u široj društvenoj sredini, te razviti sustav za rano otkrivanje psihičkih tegoba i njihovo zbrinjavanje. Onkološki pacijenti imaju pravo na rad i prilagodbu radnog mjesta i radnih uvjeta njihovim mogućnostima. Potrebno je planirati konkretne mjere kojima bi se pristupilo senzibilizaciji poslodavaca i radnih sredina, poticanju oboljelih od raka na radnu aktivnost, kada im zdravstveno stanje to dopušta. Potrebno je aktivno uključivanje nadležnih specijalista medicine rada i multidisciplinaran pristup u strukturiranom procesu povratka na posao. na stranici 47: CILJEVI A. Psihoonkološko liječenje i psihološke intervencije 1. Psihoonkološko liječenje i skrb učiniti standardnom i dostupnom komponentom liječenja oboljelih od raka i/ili njihovih obitelji na svim razinama zdravstvene zaštite u svim fazama dijagnostike, liječenja i rehabilitacije. 2. Specifične psihoonkološke intervencije (psihoterapija, psihofarmakoterapija) razviti kao standardni element liječenja oboljelih od raka i njihovih obitelji. 3. Osigurati odgovarajući broj stručnog osoblja (psihologe, socijalne radnike, psihijatre, psihoterapeute itd.) za psihološko savjetovanje i liječenje oboljelih od raka i njihovih obitelji na sve tri razine zdravstvene zaštite uz uvažavanje posebnosti potreba djece i palijativnih pacijenata. 4. Uključiti psihoonkološki sadržaj u proces stručnog osposobljavanja i trajnog usavršavanja svih zdravstvenih radnika i drugih osoba koje neposredno pružaju usluge skrbi onkološkim pacijentima. B. Rehabilitacija i reintegracija onkoloških pacijenata 1. Poboljšati uvjete u širem društvenom okruženju, senzibilizirati javnost za teškoće onkoloških pacijenata, osigurati programe u zajednici u suradnji s civilnim društvom te olakšati socijalnu reintegraciju pacijenata. 2. Smanjiti štetne tjelesne i duševne posljedice bolesti i liječenja uz osnaživanje pacijenata za razvoj novih obrazaca ponašanja i novih životnih vještina radi smanjivanja posljedica bolesti i liječenja. 3. Uspostaviti sustav u kojem će se ubrzati obrada zahtjeva za ocjenu radne sposobnosti, tjelesnog oštecenja i odlučivanja o naknadama onkološkim pacijentima. 4. Omogućiti aktivno sudjelovanje liječnika specijalista medicine rada u procesu povratka na posao. MJERE/AKTIVNOSTI A. Psihoonkološko liječenje i psihološke intervencije 1. Integriranje psihoonkološkog liječenja i skrbi u cjelokupni proces dijagnostike, liječenja i praćenja onkoloških pacijenata. 2. Organiziranje psihoonkoloških savjetovališta za oboljele i obitelji pri zdravstvenim ustanovama. 3. Osvješćivanje, osnaživanje i motiviranje udruga koje pružaju uzajamnu samopomoć i/ili profesionalnu psihološku pomoć i psihoonkološko savjetovanje pacijenatima i obiteljima, posebno u području palijativne skrbi i podrške djeci onkološkim pacijentima i njihovim roditeljima. 4. Uključivanje elemenata psihoonkologije u edukaciju, odnosno trajno usavršavanje onkologa kako bi se na vrijeme prepoznale psihološke poteškoće koje se javljaju u pacijenata i obitelji. 5. Provođenje dodatne edukacije stručnjaka koji rade u psihoonkološkim savjetovalištima iz područja psihoonkologije i osnova onkološkog liječenja. 6. Izrada smjernica i postupnika o oblicima i načinima podrške u pružanju psiholoških tretmana i savjetovanja, izboru instrumentarija i istraživanju potreba pacijenata. 7. Umrežavanje, dijeljenje iskustava i znanja te organiziranje edukacija za stručnjake koji rade u području psihoonkološkog savjetovanja oboljelih i članova obitelji. B. Rehabilitacija i reintegracija onkoloških pacijenta 1. Organiziranje akcija i predavanja za javnost usmjerene na podizanje svjesnost javnosti o prirodi problema koje imaju onkološki pacijenati i njihove obitelji. 2. Provođenje aktivnosti destigmatiziranja zloćudnih bolest i oboljelih u općoj populaciji. 3. Analiziranje potreba, definiranje rehabilitacijskog tima i izrada smjernica za rehabilitaciju onkoloških pacijenata tijekom i nakon liječenja u dijelu koji se odnosi na tjelesno i duševno zdravlje radi poboljšanja kvalitete života i ostvarivanja svih životnih uloga u obitelji i društvu i povratka na rad. 4. Razrada modela i načina financiranja modificiranog radnog vremena za pacijente sa zloćudnim bolestima kako bi oni unatoč svome stanju mogli aktivno sudjelovati u svojoj radnoj i životnoj zajednici. 5. Planiranje provedbe programa senzibilizacije poslodavaca i prilagodbi uvjeta rada onkoloških pacijenata u suradnji s organizacijama poslodavaca i stručnim društvom za medicinu rada. 6. Razrada procesa rješavanje zahtjeva onkoloških pacijenata, kriterija i uvjeta za utvrđivanje privremenog i trajnog invaliditeta onkoloških pacijenata čije je liječenje izrazito dugotrajno, za koje se ne očekuje poboljšanje ili su u terminalnoj fazi bolesti. 7. Izrada smjernica za povratak na posao od strane specijalista medicine rada namjenjene zdravstvenih profesionalcima, poslodavcima i pacijentima. 8. Osnivanje savjetovališta za povratak na posao pri ordinacijama medicine rada, u čiji rad bi bili uključeni specijalisti medicine rada, pacijenti, predstavnici poslodavaca, liječnici obiteljske medicine i druge stručne osobe. Svrha osnivanja savjetovališta je izrada plana povratka na posao, prilagodba radnog mjesta i opisa poslova, ocjena radne sposobnosti za poslove na kojima pacijent radi, potpora i praćenje pacijenta u povratku na posao, predlaganje mjera zaštite i ograničenja na radnom mjestu. Rokovi provedbe: kontinuirano stranica 91: 17. Radna skupina za psihološku potporu, rehabilitaciju i reintegraciju onkoloških pacijenta: 1. Ljiljana Vukota, Udruga SVE za NJU, 2. sc. Delfa Radić Krišto, dr. med., Klinička bolnica Merkur, 3. dr. sc. Ana Planinc-Peraica, dr. med., Klinička bolnica Merkur, 4. sc. Maja Božić Šakić, dr. med., Klinički bolnički centar Split, 5. dr.sc. Lidija Beketić-Orešković, dr.med., Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, 6. Mira Armour, Mijelom CRO. 7. Almenka Balenović dr.med. spec. medicine rada i sporta Obrazloženje: U Republici Hrvatskoj postoji mreža ugovornih ordinacija medicine rada u specifičnoj zdravstvenoj zaštiti, koje svoju djelatnost imaju ugovorenu s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje. Uključivanje djelatnosti medicine rada u rehabilitaciju, integraciju i planiranje povratka na posao onkoloških pacijenata može značajno doprinijeti njihovoj kvaliteti života, poboljšati preventivno djelovanje te doprinijeti uključivanju poslodavaca u potpunu rehabilitaciju oboljelih od raka. Ispred Hrvatskog društva za medicinu rada predlažemo Almenku Balenović dr.med. spec. medicine rada i sporta za člana Radne skupina za psihološku potporu, rehabilitaciju i reintegraciju onkoloških pacijenta zbog njenog dosadašnjeg sudjelovanja i iskustva u projektima rehabilitacije i povratka na posao onkoloških pacijenata. | Djelomično prihvaćen | Ne prihvaća se u dijelu koji se odnosi na stranicu 13.: Liječnici na razini primarne zdravstvene zaštite obuhvaćaju i liječnike specijalite medicne rada i športa. Djelomično se prihvaća u dijelu koji se odnosi na stranicu 47.: Prihvaća se dodavanje nove točke slijedećeg teksta:”Donošenje smjernica za povratak na posao, savjetovanje bolesnika i davanje mišljenja o sposobnosti bolesnika za obavljanje poslova u suradnji s specijalistom medicine rada i športa i drugih dionika.” Kako je ovim prijedlogom obuhvačeno i savjetovanje nije potrebno dodavati još jednu točku. Prima se na znanje u dijelu koji se odnosi na: uključivanje specijalista medicine rada i športa u radne grupe koje će provoditi implemantaciju aktivnosti NPPR-a. |
| 10 | STJEPAN MILINKOVIĆ, DR.MED. | NACRT NACIONALNOG PLANA PROTIV RAKA 2020.-2030. | Stjepan Milinković, dr.med.spec.obiteljske medicine M. P. Miškine 1, 48331 Gola U Goli, 20. veljače 2020. PREDMET: Nacionalni plan protiv raka 2020.-2030. Svjestan problematike malignih bolesti koje predstavljaju veliki javnozdravstveni problem, i napora koji se čine da bi se spriječile smrtnost i unaprijedilo potpuno izlječenje te očuvala kvaliteta življenja pozdravljam Nacionalni plan protiv raka 2020.-2030. Vlade Republike Hrvatske kao vrijedan projekt koji ima za cilj smanjiti incidenciju raka nizom mjera, kako preventivnih, tako dijagnostičkih i terapijskih, ali sam suzdržan da li će to na takav način biti i u naravi, zato želim upozoriti na neke okolnosti jer držim da sam dobar poznavatelj zdravstvenih prilika i problematike malignih bolesti u ruralnom području kao liječnik specijalist Obiteljske medicine sa gotovo 40-togodišnjim stažem u Ordinaciji obiteljske medicine u Općini Gola, Koprivničko-križevačka županija, udaljenost 27 km od Koprivnice. Posebno sam ponosan na postignuća u liječenju malignih bolesti posljednjih 5 godina u OB Koprivnica (neklinički centar) gdje djeluje Multidisciplinarni tim za probavne tumore i Tim za tumore dojke, uz veliki suport Lige protiv raka Koprivničko-križevačke županije, koje sam ponosni član. Postižu se značajni rezultati u smislu smanjenja smrtnosti, potpunog izlječenja i unapređenja kvalitete življenja oboljelih od malignih bolesti. Upozoravam na slijedeće: 1.Prijedlog „Nacionalnog plana protiv raka“ (NPPR) predviđa stvaranje onkološke mreže u sklopu koje bi Klinički centri Zagreb, Split, Rijeka i Osijek predstavljali osnovne točke za provođenje onkološkog liječenja. Neklinički centri također bi se uključivali u nacionalnu onkološku mrežu. No, u NPPR-u nisu navedeni akreditacijski standardi za ove centre te se nameće pitanje hoće li svi neklinički centri postati sustavni dio nacionalne onkološke mreže? Također, iz plana NPPR-a nije jasno koje će biti ovlasti lokalnih centara, odnosno hoće li u aplikaciji sustavnog onkološkog liječenja postojati ograničenja koja će i dalje nametati potrebu putovanja onkoloških bolesnika u kliničke centre zbog primjene onkološke terapije? 2.Važnost nekliničkih onkoloških centara u dijagnosticiranju, liječenju i praćenju onkoloških bolesnika ne smije biti upitna. Neupitna je i činjenica lakše dostupnosti onkologa nekliničkih centara lokalnom stanovništvu kao i značajno manja potreba za putovanjem u smislu ostvarivanja zajamčenih prava u liječenju malignih bolesti. Brojne studije govore da je putovanje od 80 km navedeno kao granica nakon koje se drastično pogoršavaju šanse za uspješno liječenje (osiguranici iz moje Ordinacije trebaju i 120 km). 3.NPPR bi trebao sadržavati smjernice kako stvoriti snažnu Onkološku mrežu koja bi se bazirala na jačanju suradnje kliničkih i nekliničkih onkoloških centara, i koja bi nekliničke onkološke centre stavila u poziciju ravnopravnog partnerstva s kliničkim centrima u liječenju najčešćih tumorskih sijela. Time bi se omogućilo isporučivanje najsuvremenijeg standarda liječenja svim oboljelima od malignih bolesti, neovisno o njihovom mjestu boravka. Ovim bi načinom zasigurno došlo do sustavno ujednačenog terapijskog pristupa, bolje kvalitete života, većeg zadovoljstva bolesnika i posljedično boljih rezultata u ishodima liječenja svih oboljelih od malignih bolesti u Republici Hrvatskoj. 4.Nacionalni plan definira jedino financijsku penalizaciju bolnica koje ne rade u okviru mreže onkološkog liječenja ali ne definira standarde i uvjete po kojima će se županijskim centrima dozvoliti određena djelatnost. Mišljenja sam da se Nacionalnim planom ne smije umanjivati vrijednost nekliničkih centara u dijagnostici, liječenju i praćenju bolesnika na način da se u potpunosti isključe iz Onkološke mreže. Držim da bi se takvim pristupom zakinuli bolesnici iz ruralnih područja poglavito iz udaljenijih, a posljedično tome i smanjen uspjeh liječenja, a u konačnici se dovodi u pitanje i temeljno pravo na jednaku dostupnost zdravstvene zaštite svima u Republici Hrvatskoj. Stjepan Milinković, dr.med.spec.obiteljske medicine | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 11 | Specijalna bolnica Radiochirurgia Zagreb | NACRT NACIONALNOG PLANA PROTIV RAKA 2020.-2030. | Nacrt nacionalnog plana protiv raka 2020.-2030. u svim svojim dijelovima nažalost u potpunosti zanemaruje specijalne bolnice i druge ustanove u privatnom vlasništvu kao dionike u nacionalnoj borbi protiv raka. Dobar primjer kojega bi Nacionalni program protiv raka trebao slijediti je i Europski vodič za kvalitetne nacionalne programe kontrole raka iz 2015. godine, koji u poglavlju Upravljanje i financiranje (Governance and Financing) navodi: “važno je naglasiti da upravljanje u zdravstvu ne podrazumijeva samo menadžment resursa unutar zdravstvenog sustava, već uključuje suradnju s drugim resorima i vladinim agencijama kao i s drugim sektorima poput privatnog sektora i civilnog društva, kako bi se promoviralo i održalo zdravlje stanovništva na participativan i inkluzivan način”. - https://cancercontrol.eu/archived/uploads/images/European_Guide_for_Quality_National_Cancer_Control_Programmes_web.pdf Predlažemo: 1. da se u uvodni dio strategije uključi sljedeći tekst: “U borbi protiv raka od najveće je važnosti iskoristiti sva sredstva i znanje kojima Republika Hrvatska raspolaže. Stoga je potrebno aktivno poticati i ostvariti kvalitetnu suradnju javnog i privatnog sektora kako bi se oboljelima od raka omogućila najviša dostupna razina liječenja.” 2. da se u popisu dionika po pojedinim poglavljima svugdje uključe i zdravstvene ustanove u privatnom sektoru kao legitimni dio zdravstvenog sustava Republike Hrvatske. 3. da se u poglavlju C. RADIOTERAPIJA navede kako se u Hrvatskoj uspješno provode i suvremene radioterapijske i radiokirurške metode kao što su SBRT i SRS te da su dostupne na uputnicu HZZO-a. S poštovanjem, Specijalna bolnica Radiochirurgia Zagreb | Djelomično prihvaćen | Prihvaća se: Svi dionici uključeni u Hrvatski zdravstveni sustav, javni i privatni sektor, su pozvani aktivno participirati u provođenju NPPR. Slažemo se s perporukom da se u uvodni dio strategije uključi rečenica: U borbi protiv raka od najveće je važnosti iskoristiti sva sredstva i znanje kojima Republika Hrvatska raspolaže. Stoga je potrebno aktivno poticati i ostvariti kvalitetnu suradnju javnog i privatnog sektora kako bi se oboljelima od raka omogućila najviša dostupna razina liječenja. Ne prihvaća se: Nije potrebno specifićno naglašavati u samom tekstu NPPR-a dionike iz privatnog sektora. Ne vidimo potrebu posebno naglašavati pojedine dijagnostičke ili terapijske metode u NPPR-u. U cijelosti se računa na aganžman svih dijelova zdravstvenog sustva, javnog i privatnog s ciljem optimalne implementacije NPPR-a |
| 12 | Irena Franolić | NACRT NACIONALNOG PLANA PROTIV RAKA 2020.-2030. | Ne slažem se sa gospodinom Dilberovićem. Liječnici i biolozi koji već dugo godina traže uključenje u zdravstveni sustav i u drugim segmentima, a ne sam na IVF-u, su maksimalno kompetentni za laboratorije medicinske genetike. Magistri medicinsko laboratorijske dijagnostike bi trebali samostalno voditi laboratorije koji su dio neke veće mreže. U Hrvatskoj postoji mreža laboratorija koji propadaju različitim zdravstvenim ustanovama a ne njihova međusobna mreža, tako da su u svemu opet županije ili država umiješani.U ovom trenutku treba promijeniti zakon o medicinskoj biokemiji. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 13 | ADMIR DILBEROVIĆ | NACRT NACIONALNOG PLANA PROTIV RAKA 2020.-2030. | U ovom nacionalnom planu se govori o specijalizaciji iz laboratorijske genetike te uspostavljanju novih i razvoju postojećih laboratorija te educiranju kadra. S obzirom na nedostatak trenutnih kadrova to nije nimalo lako izvesti, međutim u RH već postoje obrazovani stručnjaci iz tog područja a zovu se magistri medicinsko laboratorijske dijagnostike koji još nisu regulirani a s njima bi uspostava ovog plana bila lakša, hrv. zdravstvo bi dobilo trenutno neiskorišten kadar u čije obrazovanje se ulupalo milijune kuna, a mladi ljudi bi mogli ostati u svojoj državi. Također smatram da nema smisla da medicinske sestre i liječnici vode genetička savjetovanja (genetic counseling) jer nemaju formalna obrazovanja niti kompetencije niti iste stvari u Europi i svijetu rade isti, već stručnjaci iz polja laboratorijske medicine sa dodatnim edukacijama. Financiranje edukacije kadra koji se tokom svog školovanja nikad nije susreo niti sa osnovnim pojmovima nekog polja i zatim očekivanja da taj isti kadar obrazuje druge jednostavno nema logike. U Hrvatskom zdravstvu gdje je nedostatak liječnika i medicinskih sestara apsolutni problem broj 1 nema potrebe rasipati taj isti kadar na polja koja im ne pripadaju. Posao dijagnostike i savjetovanja bi trebalo isključivo raditi magistri laboratorijske dijagnostike, molekularne biologije i medicinske biokemije, dok liječenje i njega pripada liječnicima i med.sestrama. S poštovanjem, Admir Dilberović, mag. med. lab. diag. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 14 | Marija Buljan | NACRT NACIONALNOG PLANA PROTIV RAKA 2020.-2030., 1. PREDGOVOR | Postovani, kao dermatovenerolog uze specijalnosti dermatoloske onkologije, zeljela bih izraziti cudjenje i zabrinutost sto u Nacionalnom planu protiv raka nisu ukljuceni dermatolozi tj. dermatoonkolozi, kao struka koja se najdirektnije u svakodnevnom radu susrece, lijeci i prati brojne bolesnike oboljele od melanoma i drugih tumora koze. Nasa je struka uvelike zasluzna za pomak u prevenciji i ranom otkrivanju zlocudnih tumora koze te godinama ulazemo ogroman trud i svoje slobodno vrijeme volontirajuci u brojnim akcijama u svrhu podizanja svijesti o vaznosti zastite koze, preventivnih pregleda i ranog prepoznavanja tumora koze. Buduci da se radi o tumorima s najvecom incidencijom medju malignomima, smatram da je uloga dermatologa u ovoj temi i u stvaranju Nacionalnog plana vise nego neizostavna. Stoga se nadam da ce oni koji kreiraju Plan i okupljaju strucni tim uzeti u obzir sve navedeno te korigirati postojeci projekt, a u svrhu stvaranja ucinkovitog Plana koji ce poluciti multidisciplinarni strucni tim u kojem ce biti zastupljeni svi relevantni strucnjaci. Unaprijed hvala. S postovanjem. Doc. dr. sc. Marija Buljan, spec. dermatologije i venerologije, uze specijalnosti dermatoloske onkologije | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 15 | Branka Marinović | NACRT NACIONALNOG PLANA PROTIV RAKA 2020.-2030., 1. PREDGOVOR | Poštovani, S velikim sam interesom počela čitati Nacrt Nacionalnog plana protiv raka 2020-2030 za kojeg osobno smatram korisnim i nužnim u vremenu porasta broja oboljelih od raka u Republici Hrvatskoj. Moj je dodatni interes pobuđen i činjenicom da je posljednjih godina melanom ušao među 10 najčešćih sijela raka. Neobično je da među mnogobrojnim stručnjacima koji su navedeni Plan razradili iz različitih aspekata nema niti jednog specijaliste dermatovenerologije iako se u tekstu puno puta spominje – decidirano – melanom kože. U navedenom planu primarne prevencije predviđene su preventivne aktivnosti – edukacija javnosti, prevencija izloženosti UV zračenju i rano otkrivanje suspektnih lezija. U sekundarnoj prevenciji navode se probirni pregledi s ciljem smanjenja stope mortaliteta od raka, te izrada analize isplativosti provedbe novih programa probira (navedeno je potrebno učiniti i za melanom). Kao predsjednica Hrvatskog dermatovenerološkog društva Hrvatskog liječničkog zbora, kao predstojnica Klinike za dermatovenerologiju KBC Zagreb i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u okviru koje se nalazi Referentni centar Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske za dermatološku onkologiju pitam se tko bi trebao provoditi akcije primarne i sekundarne prevencije? S obzirom da dermatovenerolozi nisu niti konzultirani pri izradi ovog plana, … Napominjem da više od 10 godina hrvatski dermatovenerolozi provode preventivne preglede pučanstva diljem Republike Hrvatske, da su tim pregledima otkriveni različiti oblici epidermalni kožnih tumora kao i veći broj melanoma Kao trenutna Glavna tajnica Europske akademije za dermatologiju i venerologiju sudjelovala sam zajedno s dermatovenerolozima iz više europskih zemalja u aktivnostima preventnivnih pregleda u Europskom parlamentu, u edukaciji o važnosti prevencije, preventivnih pregleda. Podučavali smo i o opasnostima koje nosi rad na otvorenom, te upućivali na mjere kojima se može smanjiti učestalost pojave nemelanomski tumora kože kao profesionalne bolesti. Također napominjem da u dokumentu o stanju dermatološke onkologije na razini Europe, a koji zajedno izrađuju Europska akademija za dermatologiju i venerologiju te Europsko društvo za dermatološku onkologiju, dermatovenerolozi decidirano navedeni kao jedini kompetentni za pregled lezija na koži. Europski dermatovenerolozi će se također aktivno pridružiti planu za borbu protiv raka (Europe's Beating Cancer Plan) koji je upravo objavljen na razini Europske unije. Valja napomenuti da dermatovenerolozi imaju svoju ulogu i u edukaciji pučanstva s ciljem povećanja odaziva na cijepljenje protiv HPV-a, a što se također spominje unutar gore navedenog Nacionalnog plana. I ne manje važno - dermatovenerolozima je za preventivne preglede dostatna minimalna oprema – ručni dermatoskopi kojeg dermatovenerolozi nose umjesto stetoskopa… - po cijeni neusporedivi s opremom koja je nužna za otkrivanje drugih sijela raka. Vjerujući da je izostavljanje dermatovenerologa iz izrade ovog našeg Nacionalnog plana bio previd, te da će u konačnoj verziji Plana biti ispravljen. S poštovanjem, Prof. dr. sc. Branka Marinović Predsjednica Hrvatskog dermatovenerološkog društva Hrvatskog liječničkog zbora Predstojnica Klinike za dermatovenerologiju KBC Zagreb i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 16 | Branko Dukić | NACRT NACIONALNOG PLANA PROTIV RAKA 2020.-2030., 1. PREDGOVOR | Poštovani Predstavljam se sa zahtjevom u ime interesa građana i grada Zadra. Naime. Upoznat sa strategijom razvoja onkoloških centara vidim da smo kao i cijelo zdravstvo ostali zarobljeni u razmišljanju koje je ostavština socijalizma. I dalje se razmišlja da je uspjeh liječenja onkoloških bolesnika u centralizaciji sustava. Mislim da je nepotrebno objašnjavati da se u zadnjih 20 godina broj oboljelih od malignih bolesti višestruko povećava, a sa starenjem populacije trend rasta će se i nastaviti. Mi pravog odgovora u strategiji nemamo: 1. Kako našim građanima omogućiti standarde onkološkog liječenja ? Standarde liječenja NE MOŽEMO postići centralizacijom. Ovdje neću puno raspravljati o svim postupcima u optimalnom liječenju, ali ću se osvrnuti na nekoliko stvari. Svjedoci smo da se krenulo u subspecijalističku obuku liječnika koji se bave raznim granama medicine, pa tako i onkološkim liječenjem. Većina općih bolnica u Hrvatskoj je financirala edukaciju svojih liječnika, a s time i stvarale preduvjete za cijelokupno liječenje ( u ovom slučaju) i onkoloških bolesnika. Stvarati viziju i strategiju,a ne uvažiti sve te činjenice govore da sve što su radili , radili su uzalud. U toj priči Zadar je otišao najdalje. Zadarska bolnica danas ima niz vrhunskih onkoloških djelatnika u gotovo svim granama medicine. Razvijali smo usporedno i odjel za onkologiju i nuklearnu medicinu upravo da bi se pripremili za cjelokupno onkološko liječenje, a to je kupnja linearnog akceleratora. Kao predsjednik “ Lige protiv raka Zadar“ postavili smo konačni cilj,a to je nabavka aparata za liječenje onkoloških bolesnika zadrske županije. Projekt je podržala Skupština HLPR i njen predsjednik dr. Damir Eljuga, a Skupština je osnovala i Odbor za provedbu odluke o osnivanju Centra za onkologiju pri OB Zadar. „Protiv raka u dva koraka“ akcija je u kojoj smo podržani od Udruga: HULL, Otočki sabor, HKUMST, Volonterski centar Zadar, Zaklada Nora Šitum, HLZ podružnica Zadar i ZJZ, ali i 13.580 potpisa građana Zadarske županije potvrdila da smo na ispravnom putu. Prikupljene potpise akcije predali smo i aktualnom ministru zdravstva dr Nakiću. Znajući da nama u manjim centrima ništa ne pada sa neba osnovali smo i poseban račun za prikupljanje sredstava za aparat za zračenje, otvoren u suradnji sa OB Zadar. Sa današnjim danom prikupljeno je kroz razne akcije 1.704.519 kn + stan koji je poklonila jedna akademska obitelj upravo za tu namjenu, što govori da imamo oko 3.000.000 kn pripremljenih za kupnju linearnog akceleratora. Danas dok ovo pišem OB Zadar gradi i zgradu u kojem će biti smješten onkološki odjel koji će sadržavati u cijelosti pripremljen prostor sa svim standardima za prihvat linearnog akceleratora. Da ne dužim puno moja vizija u strategiji liječenja onkoloških bolesnika 2020.g -2030.g uključivala bi i još nekoliko manjih centara u kojima bi se sprovodila opća radioterapija koja obuhvaća i preko 80 % liječenja. Tim bi se smanjio pritisak na 4 subspecijalizirana onkološka centra i omogućio i kvalitetnije liječenje za one pacijente koji trebaju poseban vid radioterapije. Dovoljno je vidjeti koliko onkoloških centara imaju zemlje EU, a spomenut ću susjednu Austriju koja na 8,5 milijuna ima 14 onkoloških centara. Ne moram govoriti da ja kao gradonačelnik, kao i svi prije mene zajedno sa svim privrednim subjektima , građanima grada Zadra i Zadarske županijećemo podržati inicijativu za kupnju linearnog akceleratora. Nadam se da ćete nase primjedbe uvažiti i da će buduća strategija uključiti i OB Zadar makar kao pilot projekt. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 17 | Mario Vukelić | NACRT NACIONALNOG PLANA PROTIV RAKA 2020.-2030., 1. PREDGOVOR | Ažurirati statističke podatke o raku prema najnovijim publikacijama HZJZ vezano uz incidenciju i smrtnost od raka u RH | Prihvaćen | Prihvaćen. |
| 18 | Miroslav Mađarić | NACRT NACIONALNOG PLANA PROTIV RAKA 2020.-2030., 1. PREDGOVOR | Tekst je treba urediti jezično, npr. čak i spelling checker otkriva na desetke zatipaka i pravopisnih pogrešaka. Tekst s toliko grešaka se ne smije davati u e-savjetovanje, jer se time izražava nepoštivanje sudionika savjetovanja. Ne govorim o lektoriranju, govorim o nepažljivom pisanju i propuštanju uporabe spelling-checkera. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 19 | OPĆA BOLNICA VARAŽDIN | NACRT NACIONALNOG PLANA PROTIV RAKA 2020.-2030., 2. SAŽETAK | Gledajući u cjelini, NPPR za razdoblje od 2020. do 2030. , treba biti fleksibilniji, kako bi se u navedenom periodu bilo moguće prilagoditi eventualno novim izazovima u liječenju ( npr. širenje radioterapijske mreže, osnivanje specijaliziranih centara i sl.). Zbog navedenog smatramo da će primjenom u praksi navedenih ograničenja bolesnici kao posljedicu imati smanjenu dostupnost liječenja, te se bolesnici koji gravitiraju nekliničkim ustanovama, čine diskriminiranim u odnosu na mjesta gdje kliničke ustanove postoje. Time se povećava mogućnost lošijeg terapijskog odgovora, stvaranja gužvi na listama čekanja, te u konačnici lošijeg tretmana. Napominjem da putovanje na liječenje u udaljene centre, bolesnika s malignom bolesti u metastatskoj fazi nije etično, za bolesnike predstavlja tjelesni napor, dovodi do bespotrebnog plaćanja putnih troškova, sanitetskih prijevoza, troškova pratnje, izostanaka s posla, gubitka vremena., a KBC I KB nisu spremne prihvatiti sve onkološke bolesnike. | Prihvaćen | Primljeno na znanje. |
| 20 | HUUGO Hrvatska udruga ugovornih ordinacija | NACRT NACIONALNOG PLANA PROTIV RAKA 2020.-2030., 2. SAŽETAK | HUUGO ( HUKPZZ ) primarna zdravstvena zaštita uporno se zaobilazi u svim preventivnim programima pa i u ovome. Mi svakodnevno pratimo naše osiguranike i naše su informacije o njihovim navikama, tegobama dragocjene . Prijedlog: informatički riješiti pristup obiteljskog liječnika terminima nacionalnih preventivnih programa. Bez nas u obiteljskoj opet ćemo svejdočiti još jednom promašenom projektu. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 21 | Irena Franolić | NACRT NACIONALNOG PLANA PROTIV RAKA 2020.-2030., 2. SAŽETAK | Što se tiče intersektorske suradnje (PZZ-Zavodi) ona se nije pokazala dovoljno dobrom. To se vidi po odazivu. Odaziv za rak debelog crijeva je još uvijek loš. Nedostaje primarni i pojedinačni pristup. Zato Nacionalni programi moraju prvenstveno ići iz PZZ, a Zavodima dati da obrađuju podatke. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 22 | Miroslav Mađarić | 3. PRIMARNA PREVENCIJA, UVOD | Ciljevi i aktivnosti su pomiješani, što je metodološki pogrešno. Aktivnosti predstavljaju mjere koje se poduzimaju, a ciljevi su mjerljiva postignuća tih aktivnosti. To treba razdvojiti, a ciljeve beziznimno kvantificirati i odrediti dinamički (međurokovi). Na primjer: ne može biti cilj „Osigurati da se više od 90 % slučajeva oboljelih od raka prezentira“! To je aktivnost koja dovodi do nekog cilja, vjerojatno do brže i točnije dijagnoze, a ne cilj. Vidjeti također primjer u svezi pušenja. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 23 | HUUGO Hrvatska udruga ugovornih ordinacija | 3. PRIMARNA PREVENCIJA, UVOD | HUUGO ( HUKPZZ ) točno......... gdje zapinjemo? | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 24 | Irena Franolić | 3. PRIMARNA PREVENCIJA, UVOD | Što se tiče intersektorske suradnje(misli se na sektor PZZ i županijskih Zavoda) ona se nije pokazala dovoljno dobrom. Nacionalni programi za rano otkrivanje raka koji se rade u Zavodima, zadovoljavaju populacijski pristup, ali nedostaje individualni pristup koji se mora implementirati u PZZ bez obzira na financijsku neovisnost odnosno da pacijent sve obavlja bez uputnice. Projekt mora početi iz PZZ, a Zavodi su ti koji obrađuju podatke na kraju. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 25 | Mario Vukelić | 3. PRIMARNA PREVENCIJA, VIZIJA 2030. GODINE | Mišljenja smo da nije potrebno definirati viziju za svaki segment plana već jednu viziju za cijeli dokument. Prijedlog vizije: Vizija 2030: Pojavnost i mortalitet od raka u RH na razini prosjeka država EU. Isto tako, smatramo da je potrebno definirati svrhu dokumenta. Prijedlog svrhe dokumenta: Svrha: Smanjenje pojavnosti i smrtnosti od raka te poboljšanje kvalitete života oboljelih od raka u RH | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 26 | Mario Vukelić | 3. PRIMARNA PREVENCIJA, CILJEVI | D. Prevencija raka koji uzrokuju infekcije - prijedlog cilja 1. Smanjiti rizik od pojavnosti ostalih infekcija (hepatitis C, HIV, helicobacter pylori) a samim time i rizik od pojavnosti određenih vrsta raka | Nije prihvaćen | Kroz cilj “Povećati svijest javnosti o povezanosti infekcija s nastankom karcinoma te mogućnostima prevencije“ i aktivnost „Sprječavanje drugih uzročnika zaraznih bolesti koji pripadaju skupini karcinogenih čimbenika provedbom preventivnih mjera” osigurana je povezanost cilja i aktivnosti na prevenciji pojavnosti infekcija koje mogu biti uzork pojavnosti određenih vrsta raka. |
| 27 | Mario Vukelić | 3. PRIMARNA PREVENCIJA, CILJEVI | H. Ionizirajuće zračenje - prijedlog ciljeva 1. Povećati zaštitu građana od utjecaja različitih izvora ionizirajućeg zračenja 2. Povećati zaštitu djelatnika koji rade s izvorima ionizirajućeg zračenja | Djelomično prihvaćen | Pitanja vezana za ionizirajuća zračenja, uređena su u okviru Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti. U poglavlju o primarnoj prevenciji dodane su dvije aktivnosti pod E. Prevencija raka koji uzrokuju čimbenici rizika iz životnog i radnog okruženja. Točka 9. Podizanje svijesti o zdravstvenom riziku uzrokovanom prirodnim zračenjem (radon), te provedba mjera za smanjenje rizika. Točka 10. Provedba mjera zaštite od ionizirajućeg i neionizirajućeg zračenja. |
| 28 | Mario Vukelić | 3. PRIMARNA PREVENCIJA, CILJEVI | G. Hormonska nadomjesna terapija - prijedlog cilja 1. Smanjiti rizik od nastanka raka kod mlađih žena i žena u menopauzi Obrazloženje: Uzimanjem hormonske nadomjesne terapije povećava se rizik od raka dojke, endometrija i jajnika te od nekoliko štetnih zdravstvenih stanja koja nisu rak. Upotreba oralnih kontracepcijskih sredstava povezana je s povišenim rizikom od raka dojke, vrata maternice i jetre. Međutim, upotrebom tih lijekova ujedno se štiti od raka endometrija i jajnika. Postoje smjernice o primjeni nadomjesne hormonalne terapije, koje su u skladu s preporukama Europskog kodeksa protiv raka. Najnovije smjernice je donijelo Međunarodno udruženje o menopauzi. | Djelomično prihvaćen | U tekstu na stranici 23. dodani su ciljevi kako slijedi: F. Prevencija raka obzirom na čimbenike rizika specifične za ženski spol 1. Povećati svijest o važnosti dojenja u cilju prevencije raka dojke i jajnika, te osigurati mjere za povećanje stope dojenja 2. Primijeniti smjernice za korištenje hormonske nadomjesne terapije sukladno najnovijim saznanjima o povezanosti s rizikom za rak. |
| 29 | Mario Vukelić | 3. PRIMARNA PREVENCIJA, CILJEVI | F) Dojenje djeteta - prijedlog cilja 1. Povećati broj majki koje doje svoje dijete s navršenih 6 i više mjeseci na 50% Obrazloženje: Dojenjem majka smanjuje svoj rizik od nastanka raka dojke u odnosu na žene koje ne doje svoju dojenčad. Što žena duže doji to je zaštićenija od raka dojke. Rizik se smanjuje za približno 4 % za svakih nakupljenih 12 mjeseci dojenja. U Hrvatskoj treći dan nakon izlaska iz bolnice (rodilišta) 85% majki i dalje doji svoju djecu bez uvođenja adaptiranog mlijeka. Nakon dva do tri mjeseca 71% majki doji, a ta brojka naglo opada nakon četvrtog mjeseca djetetova života tako da djecu sa šest mjeseci doji samo 16,9% majki. Razlog malog postotka majki koje doje djecu sa šest i više mjeseci je slaba edukacija trudnica. Samo je 20% trudnica uključeno u trudničke tečajeve na kojima se dobivaju ključne Informacije o dojenju. Brojne su druge zdravstvene prednosti za majke koje doje svoje dijete (manji rizik od reumatoidnog artritisa, bolesti srca, smanjuje se mogućnost za razvoj dijabetesa, visokog krvnog tlaka i kolesterola, smanjuje se rizik od postporođajne depresije.....). U Norveškoj je najviši postotak majki koje doje dijete. Dakle, 99 % majki doji dijete odmah u rodilištu dok ih 80% doji dijete nakon 6 mjeseci starosti. Za Norvešku je posebno karakteristično da roditeljski dopust traje 49 tjedana s punim iznosom plaće ili 59 tjedana s 80% iznosa plaće. Isto tako, majke nakon povratka na posao s porodiljnog dopusta imaju pravo na pauzu za dojenje djeteta. | Djelomično prihvaćen | Nacionalnim programom za promicanje i zaštitu dojenja definirani su jasno ciljevi i aktivnosti te iste nije potrebno ponavaljati u ovom dokumentu. U tekstu na stranici 23. dodani su ciljevi kako slijedi: F. Prevencija raka obzirom na čimbenike rizika specifične za ženski spol 1. Povećati svijest o važnosti dojenja u cilju prevencije raka dojke i jajnika, te osigurati mjere za povećanje stope dojenja 2. Primijeniti smjernice za korištenje hormonske nadomjesne terapije sukladno najnovijim saznanjima o povezanosti s rizikom za rak. |
| 30 | Mario Vukelić | 3. PRIMARNA PREVENCIJA, CILJEVI | A. Promicanje zdravih prehrambenih navika i redovite tjelesne aktivnosti - prijedlog mjerljivih ciljeva 1. Postići da 70 % učenika i učenica konzumira voće i povrće svaki dan 2. Postići da se 70 % populacije bavi tjelesnom aktivnošću 3. Smanjiti udio odraslih osoba starijih od 18 godina s prekomjernom tjelesnom težinom na 40 % 4. Smanjiti udio pretilih odraslih osoba starijih od 18 godina na 15% 5. Smanjiti udio djece s prekomjernom tjelesnom težinom na 20% | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 31 | Mario Vukelić | 3. PRIMARNA PREVENCIJA, CILJEVI | Prilikom definiranja ciljeva i mjera u području prevencije koristiti sve čimbenike rizika nastanka raka navedene u Europskom kodeksu protiv raka (ionizirajuće i neionizirajuće zračenje, dojenje djeteta, hormonska nadomjesna terapija) | Djelomično prihvaćen | Pitanja vezana za ionizirajuća zračenja, uređena su u okviru Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti. U poglavlju o primarnoj prevenciji dodane su dvije aktivnosti pod E. Prevencija raka koji uzrokuju čimbenici rizika iz životnog i radnog okruženja. Točka 9. Podizanje svijesti o zdravstvenom riziku uzrokovanom prirodnim zračenjem (radon), te provedba mjera za smanjenje rizika. Točka 10. Provedba mjera zaštite od ionizirajućeg i neionizirajućeg zračenja. U tekstu na stranici 23. dodani su ciljevi kako slijedi: F. Prevencija raka obzirom na čimbenike rizika specifične za ženski spol 1. Povećati svijest o važnosti dojenja u cilju prevencije raka dojke i jajnika, te osigurati mjere za povećanje stope dojenja 2. Primijeniti smjernice za korištenje hormonske nadomjesne terapije sukladno najnovijim saznanjima o povezanosti s rizikom za rak Na stranici 25. dodane su slijedeće mjere i aktivnosti: F. Prevencija raka obzirom na čimbenike rizika specifične za ženski spol 1. Edukacija javnosti i zdravstvenih radnika o važnosti dojenja kao protektivnog čimbenika u nastanku raka dojke i jajnika 2. Provedba mjera za poticanje dojenja 3. Primjena smjernica o primjeni hormonske nadomjesne terapije kako bi se smanjio rizik nastanka raka dojke, jajnika i endometrija |
| 32 | Mario Vukelić | 3. PRIMARNA PREVENCIJA, CILJEVI | Da bi ciljevi bili mjerljivi potrebno ih je gdje se to god može determinirati kvantitativno i vremenski | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 33 | Miroslav Mađarić | 3. PRIMARNA PREVENCIJA, CILJEVI | Kao primjer potrebe točnije postavljenih ciljeva navodim sljedeće: umjesto "Smanjiti prevalenciju pušenja duhana na razinu prosjeka država Europske unije ." koja formulacija je sama po sebi "otrovna" zato, jer se po našem običaju neće raditi ništa 8 godina, a nakon toga će izvršna vlast 2030. godine krivicu prebacivati na prethodne političke opcije. Zato predlažem: „Pušenje kod maloljetnika smanjiti sa sadašnje stope od 23 % godišnje za 4,5 %, čime se za 10 godina udio mladih pušača ima svesti na 16 %, što je prosjek EU“. | Nije prihvaćen | Prosjek prevalencije pušenja duhana na razini država Europske unije se kontinuirano smanjuje, a taj cilj se želi postići. |
| 34 | HUUGO Hrvatska udruga ugovornih ordinacija | 3. PRIMARNA PREVENCIJA, CILJEVI | HUUGO ( HUKPZZ ) smanjenje broja osiguranika o kojima skrbi tim liječnika u PZZ, kako bi se oslobodilo vrijeme za savjetovališta ( uključiti patronažne n sestre u naše skupne prakse , savjetovanje prepustiti njima ) Broj timova u PZZ potrebno je udvostručiti , kao i sredstva za PZZ. Bez toga nemožemo naprijed...... | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 35 | ŠTEFI M. | 3. PRIMARNA PREVENCIJA, CILJEVI | A. 5. Osigurati financijske resurse stručnjacima: kineziolozima i nutricionistima, a ne medicinskim sestrama i liječnicima. B. 2. Uvesti veće financijske kazne onima koji duhanske proizvode prodaju maloljetnicima, a još veće ako prodaju mlađima od 16 godina. C. 3. Uvesti veće financijske kazne onima koji alkohol prodaju maloljetnicima, a još veće kazne ako prodaju mlađima od 16 godina. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 36 | Mario Vukelić | 3. PRIMARNA PREVENCIJA, MJERE / AKTIVNOSTI | E. Prevencija raka koji uzrokuju čimbenici rizika iz životnog i radnog okruženja - prijedlog mjera 1. Donijeti nacionalni Akcijski plan za prevenciju i smanjenje oboljenja od raka kože 2. Donijeti nacionalne smjernice za zaštitu od štetnog sunčevog UV zračenja 3. Usklađivanje regulative u RH s odrednicama Rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe br. 1815 (2011) i Rezolucije EU Parlamenta 2008/2211 i 2007/2252 4. Izmijeniti Pravilnik o zaštiti od elektromagnetskih polja (NN 146/14) te ga uskladiti s Direktivom EU 2013/35/EU (rok je bio 01. srpnja 2016.) 5. Konstantno pratiti relevantne studije i zaključke mjerodavnih tijela i institucija EU po pitanju utjecaja neionizirajućeg zračenje na razvoj malignih oboljenja te sukladno tome uskladiti regulativu u Republici Hrvatskoj. 6. Osmisliti i provesti program poticanja smanjenja upotrebe automobila, dijeljenja automobila te povećanja upotrebe javnog prijevoza i bicikala 7. Usvojiti smjernice EU o tome kako spriječiti zdravstvene i sigurnosne rizike na radu te kako provesti procjenu rizika zaposlenika 8. Usvojiti nove granične vrijednosti za kancerogene tvari na radnom mjestu preporučene od strane EU 9. Uvesti cjelovit pristup mjerenja lebdećih čestica u zraku u RH 10. Provoditi propisano mjerenje razine dioksina u hrani i zraku Obrazloženje: U Hrvatskoj ne postoji nacionalni akcijski plan za prevenciju melanoma te ne postoje nacionalne smjernice za zaštitu od štetnog UV zračenja. Hrvatska nije u potpunosti u zakonodavstvo implementirala Direktivu EU 2013/35/EU – elektromagnetska polja – minimalni zdravstveni i sigurnosni zahtjevi za djelatnike koji su izloženi elektromagnetskom polju na radnom mjestu. Nije provedeno usklađivanje regulative u RH s odrednicama Rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe br. 1815 (2011) pod nazivom „ Potencijalna opasnost od elektromagnetskih polja i njihov utjecaj na okoliš“ i Rezolucije EU Parlamenta 2008/2211 „Zdravstveni rizici povezani s elektromagnetskim poljima“ i 2007/2252 „Srednjoročni europski akcijski plan za zdravlje i okoliš“. Pravilnikom o zaštiti od elektromagnetskih polja (NN 146/14) Ministarstva zdravlja prekršena je Direktiva EU 2013/35/EU jer su drastičnim povećanjem granica dozvoljenog zračenja za profesionalnu izloženost kao i za dio „područja povećane osjetljivosti“ (površine oko stambenih zgrada i vrtića) pogoršani dotadašnji standardi zaštite. Najveću opasnost za ljudsko zdravlje predstavljaju najmanje frakcije lebdećih čestica (promjera ispod 2,5 mikrona). U Hrvatskoj se tek počinje s mjerenjem tih mikročestica. Europska komisija konstatira da se 4820 slučajeva preuranjene smrti hrvatskih građana u 2013. godini može prepisati prevelikoj koncentraciji lebdećih čestica. Prilikom mjerenja kvalitete zraka ne mjeri se razina prisutnosti dioksina u zraku. Provodi se i kontrola sadržaja pesticida u hrani (voću i povrću) ali na vrlo malim uzorcima. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 37 | Mario Vukelić | 3. PRIMARNA PREVENCIJA, MJERE / AKTIVNOSTI | D. Prevencija raka koji uzrokuju infekcije - prijedlog mjera 1. Ponovno uvesti obvezno cijepljenje novorođenčadi protiv hepatitisa B 2. Osnovati registar oboljelih od hepatitisa B 3. Educirati roditelje o potrebi obveznog cijepljenje te o mogućim rizicima odnosno nuspojavama cijepljenja 4. Educirati mlade o odgovornom spolnom ponašanju, odnosno izbjegavanju promiskuiteta 5. Revidirati program edukacije roditelja osnovnoškolaca o cijepljenju protiv HPV-a 6. Osmisliti i implementirati medijsku kampanju o važnosti cijepljenja protiv HPV – a (ciljana skupina roditelji osnovnoškolaca) 7. Obavezati liječnike školske medicine i ginekologe da daju preporuku pripadnicima ciljane skupine da provode cijepljenje. 8. Osnovati registar oboljelih od hepatitisa C 9. Donijeti Nacionalnu strategiju i akcijski plan za suzbijanje virusnih i bakterijskih infekcija koje mogu izazvati rak 10. Donijeti Nacionalni program prevencije i ranog otkrivanja raka želuca Obrazloženje: Gotovo jedna petina svih pojava raka na svijetu izazvana je uzročnicima infekcija koji uključuju i viruse i bakterije. Među najvažnijim infekcijama povezanim s rakom jest infekcija humanim papilomavirusom (HPV) koja može uzrokovati većinu slučajeva raka vrata maternice i raka anusa te neke slučajeve raka usta. Virus hepatitisa B (HBV) i hepatitisa C (HCV) može uzrokovati rak jetre, dok bakterija Helicobacter pylori može uzrokovati rak želuca. Oboljeli od HIV-a imaju veći rizik od raka jer im je imunološki sustav oslabljen. Cjepiva su najučinkovitiji način sprečavanja nekih od nabrojanih infekcija. Tek za 10-tak% djevojčica u zagrebačkim sedmim i osmim razredima osnovne škole roditelji potpišu pristanak za cijepljenje protiv HPV virusa. Odaziv u Rijeci, Istri i Međimurju bio je oko 50%, ali je i tamo došlo do pada odaziva. Slab odaziv se pripisuje strahu roditelja od nuspojava cijepljenja te kampanjama protiv cijepljenja. U Portugalu je odziv na cijepljenje oko 85%, a u Velikoj Britaniji i Danskoj oko 80%. U Sloveniji je odaziv 50 posto, a cijepe se djeca već u 6. razredu osnovne škole. U Makedoniji je odaziv oko 40 posto. Infekcije s Hepatitisom C, HIV-om i Helicobacter pylori također mogu dovesti do raka, ali za njih se ne provodi cijepljenje. U Hrvatskoj je od hepatitisa C oboljelo je oko 40 000 ljudi. U Hrvatskoj nema registra oboljelih od hepatitisa C. Helicobacter pylori povećava rizik od nastanka raka želuca i do 20 puta. Zbog toga je vrlo važno testirati pacijente na ovu bakteriju. U Hrvatskoj nema Nacionalne strategije i Akcijskog plana za suzbijanje virusnih i bakterijskih infekcija koje mogu izazvati rak (edukacija i screening rizičnih skupina, povećati dostupnost liječenja). | Nije prihvaćen | Programi cjepljenja se kontinuirano unaprjeđujuju sukladno stručnim smjernicama, a Ministarstvo zdravstva izradilo je Nacrt akcijskog plana za prevenciju i kontrolu virusnih hepatitis koji je upućen u proceduru donošenja te stoga predmetne mjere i aktivnosti nije potrebno ponavaljati u ovom dokumentu. Kroz cilj “Povećati svijest javnosti o povezanosti infekcija s nastankom karcinoma te mogućnostima prevencije“ i aktivnost „Sprječavanje drugih uzročnika zaraznih bolesti koji pripadaju skupini karcinogenih čimbenika provedbom preventivnih mjera” osigurana je povezanost cilja i aktivnosti na prevenciji pojavnosti infekcija koje mogu biti uzork pojavnosti određenih vrsta raka. |
| 38 | Mario Vukelić | 3. PRIMARNA PREVENCIJA, MJERE / AKTIVNOSTI | H. Ionizirajuće zračenje - prijedlog mjera 1. Donijeti Smjernice koje podupiru kliničke prosudbe o opravdanosti primjene medicinskog zračenja na pacijentu 2. U cijelosti implementirati Direktivu Vijeća 2013/59/EURATOM u zakonodavstvo RH – rok 08.02.2018 3. U svim zdravstvenim ustanovama koje koriste izvore ionizirajućeg zračenja uspostaviti i provoditi program osiguranja kvalitete 4. Uspostaviti praćenje doza zračenja pacijenata u svim zdravstvenim ustanovama koje koriste izvore ionizirajućeg zračenja 5. Za obavljanje sustavnih pregleda građana (screening) od Zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost tražiti utvrđivanje dodatnih uvjeta za opremu i kadar 6. Tijekom pregleda djece rendgenskim uređajima koristiti protokole za djecu 7. Donijeti i implementirati nacionalni akcijski plan za radon 8. Mjerenje radona provesti na području cijele RH s naglaskom na stanove i radna mjesta 9. Osigurati veću informiranost građana o opasnostima i zaštiti od radona 10.Donijeti Nacionalni program provedbe Strategija zbrinjavanja otpada 11. Osnovati Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada Obrazloženje: U Europi su najveći izvori izlaganja antropogenom zračenju medicinski postupci. U većini zemalja postoje smjernice kojima se podupiru kliničke prosudbe o opravdanosti primjene zračenja na pacijenta. Najvažniji je izvor izlaganja prirodnoj radioaktivnosti radon u kućanstvima i na radnim mjestima. Mjerenje radona nije provedeno na području cijele Republike Hrvatske već samo u 4-5 županija. Javnost nije dovoljno informirana o radonu i rizicima od nastanka karcinoma koji su povezani s radonom. Mjerenje radona nije provedeno u stanovima te na radnim mjestima. Republika Hrvatska nije u potpunosti implementirala u Hrvatsko zakonodavstvo Direktivu Vijeća EU iz 2013 godine koja definira osnovne sigurnosne standarde od izloženosti ionizirajućem zračenju – rok implementacije 06.02.2018. godine. Samo neke zdravstvene ustanove u RH koje koriste izvore ionizirajućeg zračenja uspostavile su program osiguranja kvalitete i osigurale njegovo provođenje, uključujući provjeru kvalitete električnih uređaja koji proizvode ionizirajuće zračenje. Niti jedna zdravstvene ustanova nije uspostavila praćenje doza zračenja pacijenata. Zdravstvene ustanove koje imaju izvore ionizirajućeg zračenja ne provode klinički audit. Sustavni pregledi (screening) provode se bez da se od Zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost traži utvrđivanje dodatnih uvjeta za opremu i kadar. Kod pregleda djece rendgenskim uređajima rijetko se koriste protokoli za djecu. Provode se mjerenja radioaktivnih tvari u vodi, hrani, vodi za piće, stočnoj hrani, ali nije donesen Nacionalni program provedbe strategije zbrinjavanja radioaktivnog otpada. Isto tako, nije osnovan Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se. 1. Pod poglavljem 5. Dijagnosticiranje karcinoma; A Metode snimanja; Mjera/Aktivnost pod brojem 7. navedeno je Uvođenje kriterija upućivanja pacijenata na radiološke pretrage. Preporučuje se koristiti ESR i-guide sustav, koji treba integrirati u bolničke informacijske sustave. U svim zdravstvenim institucijama u Hrvatskoj u kojima se koriste izvori ionizirajućeg zračenja već postoji sustav osiguranja, redovite provjere kvalitete uređaja za zračenje. 2.Prima se na znanje. Pitanja vezana za ionizirajuća zračenja, radon i zbrinjavanje otpad uređena su u okviru Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti uključujući i sadržaj Akcijskog plana za radon. |
| 39 | Mario Vukelić | 3. PRIMARNA PREVENCIJA, MJERE / AKTIVNOSTI | G. Hormonska nadomjesna terapija - prijedlog mjera 1. Formalno usvojiti i implementirati najnovije međunarodne smjernice o primjeni hormonalne nadomjesne terapije te oralne kontracepcije 2. Voditi statističke podatke o primjeni hormonske nadomjesne terapije 3. Izraditi program i provoditi sustavnu edukaciju žena u vezi oralne kontracepcije te hormonalne nadomjesne terapije. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 40 | Mario Vukelić | 3. PRIMARNA PREVENCIJA, MJERE / AKTIVNOSTI | F. DOJENJE DJETETA - prijedlog mjera 1. Osiguranje edukacije zdravstvenih djelatnika o zdravstvenim koristima dojenja za majku i dijete 2. Osiguranje dostupnosti različitih oblika edukacije i potpore dojenju trudnicama i roditeljima u lokalnoj zajednici 3. Osmisliti i provoditi medijske kampanje radi jačanja svijesti o važnosti dojenja za majku i dijete 4. Uvesti porodiljni dopust od 12 mjeseci s punim iznosom plaće za majku 5. Provoditi kontrolu poslodavaca da li poštuju zakonsku obvezu da majci nakon povratka s porodiljnog dopusta moraju osigurati odlazak na pauzu radi dojenja djeteta. | Nije prihvaćen | Nacionalnim programom za promicanje i zaštitu dojenja definirani su jasno ciljevi i aktivnosti te iste nije potrebno ponavaljati u ovom dokumentu. Pitanja vezana za porodiljni dopust i kontrole poslodavaca vezano za osiguranje pause radi dojenja djeteta nisu prpedmet ovog dokumenta. |
| 41 | Mario Vukelić | 3. PRIMARNA PREVENCIJA, MJERE / AKTIVNOSTI | A. Promicanje zdravih prehrambenih navika i redovite tjelesne aktivnosti - prijedlog mjera 1. Kreirati djelotvorne kampanje usmjerene na mlade o važnosti svakodnevnog konzumiranja voća i povrća 2. Donijeti novi nacionalni Akcijski plan za prevenciju i smanjenje prekomjerne tjelesne težine 3. Implementirati i obnoviti Program „Živjeti zdravo“ te kontinuirano provoditi aktivnosti iz Programa 3. Provoditi nadzor implementacije Nacionalnih smjernica za prehranu učenika u osnovnim školama 4. Kontinuirano provoditi kontrole ispravnosti i kvalitete hrane i pića u RH 5. Kontinuirano provoditi ankete o prehrani, tjelesnoj težini i tjelesnoj aktivnosti svih dobnih skupina u RH Obrazloženje: Na temelju provedenog istraživanja na odgovarajućem uzorku školske djece u dobi od 6,5 do 18,5 godina (HZJZ, 2010.) utvrđeno je da 66% učenika i učenica ne jede voće svaki dan te 76% učenika i učenica ne jede povrće svaki dan. Isto tako, 26% ih pije slatka pića svaki dan i 35% jede slatkiše jednom ili više puta dnevno. Prema najnovijem istraživanju (EUROSTAT, 2014) Hrvatska se nalazi pri vrhu po pretilosti u EU, odnosno na osmom mjestu sa ukupnom stopom od 18,7 % (20,7 % muškarci i 16,8 % žene). Prema istraživanju (HZJZ, 2011) prekomjernu tjelesnu težinu je imalo 37 % djece (24% pred pretilo i 13 % pretilo). Prema istraživanju (GFK, 2014) prekomjernu tjelesnu težinu imalo je 56 % odrasle populacije (pred pretilo 40% i pretilo 16%). Prema istraživanjima Hrvatske zdravstvene ankete tjelesnom aktivnošću važnom za održavanje poželjne tjelesne težine u slobodno vrijeme izjavilo je da se bavi 17,1% muškaraca i 4,3% žena. Program „Živjeti zdravo“ postoji od 2003. godine, ali aktivnosti programa ne provode se kontinuirano. Čak 60% populacije u Hrvatskoj ne sudjeluje niti u kakvom obliku tjelesne aktivnosti. U Hrvatskoj još uvijek ne postoje nacionalne smjernice za promicanje tjelesne aktivnosti. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 42 | Mario Vukelić | 3. PRIMARNA PREVENCIJA, MJERE / AKTIVNOSTI | C. Smanjenje štetnog utjecaja konzumacije alkohola - prijedlog mjera 1. U potpunosti zabraniti promoviranje alkohola (uključujući pivo) 2. Povećati kazne za prodaju i usluživanje alkohola mlađima od 18 godina 3. Donijeti Pravilnik o reklamiranju alkohola – Ministarstvo zdravstva 4. Izraditi i dosljedno primjenjivati učinkovite programe prevencije i odvikavanja od alkohola uz stalni nadzor i izvješćivanje o postignutim rezultatima 5. Povećati poreznu stopu na prodaju alkohola 6. Donijeti nacionalni akcijski plan za sprječavanje štetne uporabe alkohola Obrazloženje: Alkohol je vodeći svjetski uzrok lošeg zdravlja i preuranjene smrtnosti. Više od 3 milijuna ljudi godišnje u svijetu umire zbog alkohola. Konzumacija alkohola može izazvati najmanje sedam vrsta karcinoma (usta, gušterača, jednjak, grlo, jetra, debelo crijevo, dojka). Hrvatska je po konzumaciji alkohola, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (konzumacija alkohola u 2016.), u samom svjetskom vrhu i nalazi se na sedmom mjestu iza Litve, Bjelorusije, Moldavije, Rusije, Rumunjske i Češke, dok se u EU nalazi na četvrtom mjestu iza Litve, Rumunjske i Češke. Godišnje se u Hrvatskoj po glavi stanovnika popije 13,6 litara čistog alkohola, što odgovara količini od 910 piva ili 910 srednjih čaša vina po osobi godišnje. Europski prosjek je 10,3 litara čistog alkohola po glavi stanovnika godišnje. U Hrvatskoj ima oko 200 000 registriranih alkoholičara. U Hrvatskoj je prema podacima ESPAD 92% učenika u životu pilo alkohol, 55% u posljednjih 30 dana, a 16% je iskusilo pijanstvo u posljednjih 30 dana. U Hrvatskoj 87% učenika navodi da im je alkohol lako ili vrlo lako dostupan. Inače, europski prosjek je da je 81% učenika u životu pilo alkohol te 47% u posljednjih 30 dana. Od karcinoma usne šupljine godišnje u Hrvatskoj umire oko 400 ljudi, a upravo ovaj karcinom se usko povezuje s alkoholom kao glavnim uzrokom. Od ciroze jetre i duševnih poremećaja izazvanih alkoholizmom u Hrvatskoj umre oko 800 ljudi godišnje, dok zbog alkoholiziranosti u prometu pogine oko 70 osoba a oko 600 ih je teško povrijeđeno. U Hrvatskoj postoji zakonska regulativa kojom se regulira zabrana usluživanja i konzumacije alkohola osobama mlađim od 18 godina te promoviranje alkohola. Ne postoji zakonsko ograničenje za promociju piva, kao niti zakonska regulativa o oznakama na ambalaži alkoholnih pića u vezi upozorenja za zdravlje. U Hrvatskoj se primjenjuje niska porezna stopa na alkohol. Predmetna zakonska regulativa u vezi alkohola ne primjenjuje se dosljedno te je prisutna velika dostupnost alkohola mlađima od 18 godina. Iako postoji nacionalna Strategija za sprječavanje štetne uporabe alkohola i alkoholom uzrokovanih poremećaja Hrvatska još uvijek nije donijela nacionalni akcijski plan za smanjenje štetne uporabe alkohola. U Hrvatskoj od 2006. godine nije bilo nacionalnih kampanja vezanih uz problematiku konzumacije alkohola te nije bilo izvještaja po pitanju konzumacije alkohola. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 43 | Mario Vukelić | 3. PRIMARNA PREVENCIJA, MJERE / AKTIVNOSTI | B. Prevencija raka povezanog s duhanskim dimom - prijedlog mjera 1. Potpuno zabraniti uporabu duhanskih proizvoda u zatvorenim javnim prostorima, na dječjim igralištima, sportskim objektima te na događanjima masovnog karaktera 2. Izraditi i dosljedno primjenjivati učinkovite programe prevencije i odvikavanja od pušenja uz stalni nadzor i izvješćivanje o postignutim rezultatima 3. Pojačati nadzor primjene zakonskih odredbi u svezi ograničavanja uporabe duhanskih proizvoda 4. Povećanje trošarinskog opterećenja duhanskih proizvoda 5. Uvesti poticajne mjere za nepušače (npr. manja naknada za osnovno i dopunsko zdravstveno osiguranje) Obrazloženje: Duhanski dim je glavni uzročnik raka. Smatra se važnim faktorom uzroka čak 13 vrsta raka. U Europi su procjene da pušenje cigareta uzrokuje 82% raka pluća. Poznata je činjenica da je u Europi, kao i u Hrvatskoj rak pluća glavni uzrok smrtnosti od kojeg godišnje umre oko 3000 ljudi. Pojavnost raka pluća je također oko 3000 novih slučajeva godišnje. Važna je činjenica i to da duhanski dim uzrokuje rak i kod pasivnih pušača. Osim toga, duhanski dim je jedan od glavnih uzročnika kardiovaskularnih i ostalih plućnih bolesti. Procjenjuje se da u Hrvatskoj od posljedica pušenja godišnje umire oko 9.000 ljudi ili svaka peta umrla osoba. Pasivni pušači imaju dva-tri puta veći rizik za karcinom pluća od pušača. U svijetu oko 6 milijuna ljudi godišnje umre od posljedica pušenja. Procjena je da bi do 2030. godine moglo 8 milijuna ljudi godišnje umirati od posljedica pušenja. U Hrvatskoj skoro svaka treće osoba puši što nas po konzumaciji cigareta svrstava u sam svjetski i europski vrh. Isto tako, velik broj mladih u Hrvatskoj puši ili su probali cigarete. Hrvati su u donjem dijelu ljestvice po uspješnosti u odvikavanju od pušenja. Samo 16 posto bivših pušača u Hrvatskoj uspjelo je prestati s pušenjem. Prema podacima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje iz 2013., godišnje se za bolesti povezane s pušenjem (za liječenje, lijekove, bolovanja i dr) izdvoji više od 1,5 milijardi kuna. Iz stručne literature poznato je da se na troškove zdravstvene službe zbog bolesti uzrokovane pušenjem troši i do 4 puta više sredstava nego što iznosi dobit od poreza na duhan. Direktiva Europske unije Tobacco Products Direktive (2014/40/EU) – primjenjuje se u zemljama europske unije od 20.05.2016. godine, a cilj joj je poboljšati funkcioniranje internog tržišta duhana i povezanih proizvoda te istodobno osigurati visoku razinu zdravstvene zaštite za građane europske unije. Irska, Engleska, Grčka, Bugarska, Malta, Španjolska i Mađarska – potpuna zabrana pušenja cigareta u zatvorenim javnim prostorima, u javnom transportu, na radnim mjestima. Hrvatska je u zakonsku regulativu (Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda) djelomično implementirala preporuke Vijeća Europe, okvirnu konvenciju o nadzoru nad duhanom Svjetske zdravstvene organizacije te Direktivu Europske unije iz 2001. godine. Implementirane su odredbe najnovije Direktive Europske unije iz 2014. godine ali nema potpune zabrane pušenja u zatvorenim javnim mjestima. Na nacionalnoj razini je imenovano Povjerenstvo za praćenje stanja uporabe duhanskih proizvoda, donesen je Akcijski plan s konkretnim ciljevima i mjerama radi smanjenja uporabe duhanskih proizvoda te programi za prevenciju pušenja. Iako se u Hrvatskoj provode aktivnosti u vezi jačanja svijesti o štetnosti pušenja kao i aktivnosti vezane uz odvikavanje od pušenje, još uvijek nije došlo do pada broja pušača te broja oboljelih i umrlih od posljedica pušenja. Na prevenciji pušenja se premalo radi. Preslabe su zakonske mjere u vezi pušenja, preblage kazne. Potrebno je prosvjećivanje kroz široke zdravstvene kampanje. Inspekcije slabo kontroliraju prekršitelje. Mnogi ugostitelji pokušavaju izbjeći korištenje skupe ventilacije. Ne postoje poticajne mjere za nepušače, što bi svakako djelovalo pozitivno na smanjenje pušenja u Hrvatskoj. S obzirom da su u Hrvatskoj statistički pokazatelji u vezi uporabe duhanskih proizvoda, kao i posljedice pušenja, konstantno nepovoljni i u porastu potrebno je žurno primijeniti radikalni pristup u vezi ograničavanja uporabe duhanskih proizvoda. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 44 | HRVOJE MARKOVIĆ | 3. PRIMARNA PREVENCIJA, MJERE / AKTIVNOSTI | B. 7. Zabrana davanja državnih potpora za proizvodnju duhana | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 45 | ŠTEFI M. | 3. PRIMARNA PREVENCIJA, MJERE / AKTIVNOSTI | A. Promicanje zdravih prehrambenih navika i redovite tjelesne aktivnosti, bez stavljanja na raspolaganje podataka o energetskoj vrijednosti pojedine namirnice, kao i bez stavljanja na besplatno raspolaganje objektima za tjelesnu aktivnost mladima, sve ostaje samo promicanje. Većina hrvatskih škola nema nikakve sportske objekte i djeca vježbaju u učionicama. C. Smanjenje štetnog utjecaja konzumacije alkohola bi moralo obuhvatiti i odrasle konzumente, kojima bi se morala dati podrška u odvikavanju od alkoholizma kroz besplatne programe i plaćeno bolovanje koje ne bi bilo na teret poslodavca. E. Iako je izloženost kancerogenim tvarima na radnom mjestu povezana s rizicima nastanka raka, isto tako i propusti pri primjeni osobnih zaštitnih sredstava, kao i niz elemenata koji dovode do "burnouta" u konačnici poslodavce i zaposlenike mogu dovesti do niza kroničnih oboljenja, čije liječenje je i skuplje od liječenja raka. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 46 | Miroslav Mađarić | 3. PRIMARNA PREVENCIJA, DIONICI | Općenito dionike treba navoditi uz svaku mjeru/aktivnost, najbolje pomoću RACI matrice, dakle po ulogama. Minimalno se treba znati tko je odgovoran za provođenje mjere. Navođenje 16 dionika kao ovdje nužno vodi prema ishodu da nitko nije odgovoran. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 47 | Zaklada Sandra Stojić | 3. PRIMARNA PREVENCIJA, DIONICI | U stavci DIONICI, kod Primarne prevencije treba dodati uz udruge 'i druge organizacije civilnog društva' koje u svojem Statutu imaju djelatnost ili svrhu Promociju zdravlja i prevenciju bolesti. Učestalo se ponavlja da se pod organizacije civilnog društva u Hrvatskoj podrazumjevaju samo udruge što nije istina, iako ih po broju ima najviše. Radi toga dolazi do svojevrsne diskriminacije ostalih OCD-a prilikom objave natječaja naših ministarstvava. Smatram da je potrebno omogućiti svim dionicima društva da sudjeluju u aktivnostima koje su podrška sustavu jer samo tako zajednički možemo građanstvu ponuditi bolje i prihvatljivije programe i aktivnosti. S poštovanjem Zaklada Sandra Stojić upraviteljica Mr. sci. Biserka Stojić | Prihvaćen | Prihvaćen. |
| 48 | Biserka Stojić | 3. PRIMARNA PREVENCIJA, DIONICI | Pod točkom 3. PRIMARNA PREVENCIJA u stavci DIONICI trebalo bi dopuniti tekst i dodati uz Udruge i 'ostale organizacije civilnog društva'. Udruge su najčešće organizacije civilnog društva, ali i neke druge organizacije civilnog društva, kao npr. zaklade osnovane su sa svrhom Promocije zdravlja i prevencije bolesti i to imaju u svojem Statutu. Radi toga ne smije se ograničavati koje će organizacije civilnog društva moći sudjelovati u posebno primarnoj prevenciji jer je to svojevrsna vrsta diskriminacije. Time se ograničava rad ostalim OCD- ima što ima izravnu posljedicu u natječajima gdje se onda isključuju ostale organizacije civilnog društva i daje se mogućnost prijeave samo udrugama što nije u redu. S poštovanjem Mr. sci. Biserka Stojić Članica Savjeta za razvoj civilnog društva pri Vladi Republike Hrvatske, područje Zaštita zdravlja i unapređenje kvalitete života | Prihvaćen | Prihvaćen. |
| 49 | Suzana Fehlen | 3. PRIMARNA PREVENCIJA, DIONICI | Osim Udruga koje su navedene u stavki Dionici, potrebno je nadopuniti tekst sa 'i ostale Organizacije civilnog društva'. Naime, osim udruga koje su najčešći oblik organizacija civilnog društva u Hrvatskoj već duži niz godina djeluju i drugi oblici organizacija koje u svom statutu imaju navedeno područje djelovanja Promocija zdravlja i prevencija bolesti, te su se pokazale kao dobra podrška sustavu. Prema uzoru na Europsku uniju nije dobro ograničavati postojeće, te je potrebno iskoristiti sve zakonski registrirane oblike civilnog društva. Traži se nadopuna teksta. S poštovanjem, Suzana Fehlen Zamjenik člana Savjeta za razvoj civilnog društva pri Vladi Republike Hrvatske Zaštita zdravlja i unapređenje kvalitete življenja | Prihvaćen | Prihvaćen. |
| 50 | ŠTEFI M. | 3. PRIMARNA PREVENCIJA, DIONICI | Među dionike nužno je uvrstiti i Ministarstvo znanosti i obrazovanja | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 51 | VEDRAN LOVRINČEVIĆ | NACRT NACIONALNOG PLANA PROTIV RAKA 2020.-2030., 4. SEKUNDARNA PREVENCIJA (RANO OTKRIVANJE) | Molim Vas da razmotrite prekršajno novčano kažnjavanje ako se pozvani ne odazovu na preventivni pregled. Obzirom da ranije otkrivanje raka znači i manje troškove te veću mogućnost preživljavanja. Kasno otkrivanje umanjuje mogućnosti i povećava troškove. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 52 | Hrvatska ljekarnička komora | 4. SEKUNDARNA PREVENCIJA (RANO OTKRIVANJE), UVOD | Poštovani, U tekstu se navodi kako je "Osnovni je cilj probirnih pregleda smanjiti stopu mortaliteta od raka". Možda bi bilo bitnije iz perspektive bolesnika/ispitanika, preformulirati navedenu rečenicu u 'Osnovni je cilj probirnih pregleda je smanjiti stopu mortaliteta populacije obuhvaćene probirnim pregledom, budući da navedenu populaciju prvenstveno interesira redukcija mortaliteta neovisno o uzroku.. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 53 | ANA SOLDO | 4. SEKUNDARNA PREVENCIJA (RANO OTKRIVANJE), UVOD | Poštovani, U tekstu se navodi kako je "Osnovni je cilj probirnih pregleda smanjiti stopu mortaliteta od raka". Možda bi bilo bitnije iz perspektive bolesnika/ispitanika, preformulirati navedenu rečenicu u 'Osnovni je cilj probirnih pregleda je smanjiti stopu mortaliteta populacije obuhvaćene probirnim pregledom, budući da navedenu populaciju prvenstveno interesira redukcija mortaliteta neovisno o uzroku.. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 54 | Marko Skelin | 4. SEKUNDARNA PREVENCIJA (RANO OTKRIVANJE), UVOD | Poštovani, u tekstu navodite kako je "Osnovni je cilj probirnih pregleda smanjiti stopu mortaliteta od raka". Možda bi bilo bitnije iz perspektive bolesnika/ispitanika, preformulirati navedenu rečenicu u 'Osnovni je cilj probirnih pregleda je smanjiti stopu mortaliteta populacije obuhvaćene probirnim pregledom, budući da navedenu populaciju prvenstveno interesira redukcija mortaliteta neovisno o uzroku.. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 55 | Mario Vukelić | 4. SEKUNDARNA PREVENCIJA (RANO OTKRIVANJE), MOGUĆI DRUGI PROGRAMI PROBIRA | Statistiku pojavnosti i smrtnosti od pojedinih sijela raka ažurirati sukladno najnovijim publikacijama HZJZ | Prihvaćen | Prihvaćen. |
| 56 | Mario Vukelić | 4. SEKUNDARNA PREVENCIJA (RANO OTKRIVANJE), CILJEVI | Pohvaljujemo dobro postavljanje ciljeva iz područja sekundarne prevencije | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 57 | Tomislav Stanković | 4. SEKUNDARNA PREVENCIJA (RANO OTKRIVANJE), MJERE/AKTIVNOSTI | Nastavno na program za probir i rano otkrivanje raka pluća, kao predstavnik Strukovnog razreda za zdravstvenu radiološko tehnološku djelatnost Hrvatske komore zdravstvenih radnika i predstavnik Hrvatskog društva radioloških tehnologa smatram neophodnim osim educiranja i certificiranja radiologa isto učiniti i za radiološke tehnologe koji izvode preglede na CT-u. Adekvatnim korištenjem uređaja kao i optimalnom upotrebom parametara snimanja mogu značajno utjecati na kvalitetu prikaza uz zaista minimalnu dozu zračenja na ispitanika. Naime, napredna tehnologija zahtjeva i napredne korisnike. Postoje mnogi tehnički aspekti koji nisu definirani protokolima a imaju značajan utjecaj na navedene faktore. Samo iskusan radiološki tehnolog koji dobro poznaje princip rada novih generacija CT uređaja, benefit upotrebe novih algoritama rekonstrukcije slike kao i ostalih parametara snimanja može utjecati na razuman omjer kvalitetnog prikaza uz pravilno korištenje svih mogućnosti kojima navedeni uređaji raspolažu. Nadalje, s obzirom na planirano osnivanje povjerenstva za kontrolu kvalitete u svrhu nadgledanja tehničkih standarda smatram neophodnim uključiti barem jednog radiološkog tehnologa, a iz gore navedenih razloga. Iskustvo od 10 godina rada na CT uređajima različitih proizvođača govori u prilog različito (da ne kažem nepravilno) korištenih mogućnosti opreme. Tomislav Stanković, bacc. radiol. techn. Strukovni razred za zdravstvenu radiološko tehnološku djelatnost Hrvatske komore zdravstvenih radnika Hrvatsko društvo radioloških tehnologa | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 58 | Mario Vukelić | 4. SEKUNDARNA PREVENCIJA (RANO OTKRIVANJE), MJERE/AKTIVNOSTI | D. Rak vrata maternice - prijedlog mjera 1. Provoditi program (probir) u cijelosti sukladno Europskim smjernicama za osiguranje kvalitete probira raka vrata maternice 2. Provoditi stalne i sustavne evaluacije programa, kao i izvješćivanje o postignućima. Obrazloženje: Akreditacija laboratorijskih jedinica uključenih u probir je za sada dobrovoljna (izvor: HZJZ). Ne postoji centralizirano prikupljanje podataka o svim sudionicima probira (izvor: HZJZ). | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 59 | Mario Vukelić | 4. SEKUNDARNA PREVENCIJA (RANO OTKRIVANJE), MJERE/AKTIVNOSTI | B. Rak dojke - prijedlog mjere 1. Provoditi stalne i sustavne evaluacije programa, kao i izvješćivanje o postignućima. 2. Provoditi jače medijske kampanje o važnosti mamografskih pregleda (posebno u županijama s manjim odazivom na preglede) | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 60 | Mario Vukelić | 4. SEKUNDARNA PREVENCIJA (RANO OTKRIVANJE), MJERE/AKTIVNOSTI | C. Rak debelog crijeva - prijedlog mjera 1. Umjesto FOBT uvesti FIT test 2. Poboljšati komunikaciju sa ciljanom skupinom (podsjetnik telefonskim pozivom i ponovno slanje pisanog poziva neodazvanima) 3. Kontinuirano provoditi ankete među neodazvanima o razlozima neodazivanja na testiranje 4. Izraditi smjernice za pripremu kroničnih bolesnika za kolonoskopiju 5. Donijeti plan osiguranja kvalitete svih postupaka probira 6. Provoditi evaluaciju programa sukladno EU smjernicama za osiguranje kvalitete probira raka 7. Provesti povezivanje registra za rak i registra screeninga Obrazloženje: Znanstvene studije pokazuju kako se probirom fekalnim imunikemijskim testom (FIT) otkrije više slučajeva raka i polipa nego pretragom na okultnu krv u stolici (FOBT) na bazi gvajaka. Što se tiče pretrage na okultnu krv u stolici na bazi gvajaka neprimijećeno može proći pet od 10 slučajeva raka. Novijem fekalnom imunokemijskom testu (FIT) promakne manje od toga. U nekim zemljama se koristi imunokemijski test za otkrivanje okultnog krvarenja u stolici (Slovenija) kod kojeg nisu potrebne prehrambene restrikcije kao ni prekid uzimanja nekih lijekova. Taj test može povećati odaziv programu jer je između ostalog jednostavniji za primjenu. U većini navedenih zemalja neodazvanim se osobama šalje ponovni poziv, što nije slučaj u Hrvatskoj. U Australiji su procijenili da bi odaziv bez ponovnog poziva bio oko 30 %, dok je uz ponovni poziv odaziv bio 45 %. Pozitivni učinak ponovnog poziva primijećen je u Programu ranog otkrivanja raka dojke. Ne prikupljaju se podaci niti se izvještava o pojavi intervalnih karcinoma debelog crijeva (registar za rak nije povezan s web aplikacijom skrininga, izvor: HZJZ). Isto tako u registru skrininga se ne vodi evidencija o stadijima raka utvrđenim u probiru. Ne postoji evidencija o vremenima od utvrđivanja pozitivnog testa u probiru pa do obavljanja kolonoskopije iz čega proizlazi da nema dokaza o poštivanju definiranih rokova iz europskih smjernica. Ne postoji evidencija o vremenima između pozitivnog nalaza kolonoskopije i početka liječenja pacijenta te se prema HZJZ niti ne namjerava evidentirati unutar programa probira. Ne postoji sveobuhvatan sustav dokumentiranog procesa probira, praćenje prikupljanja i kvalitete podataka te precizno sastavljanje i izvješćivanje o rezultatima (izvor: HZJZ). Provodi se akreditacija laboratorija koji sudjeluju u probiru, ali se ne provodi akreditacija svih radilišta (kolonoskopičari i patolozi). | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 61 | ŠTEFI M. | 4. SEKUNDARNA PREVENCIJA (RANO OTKRIVANJE), DIONICI | U dionike uvrstiti i Ministarstvo znanosti i obrazovanja | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 62 | Miroslav Mađarić | 5. DIJAGNOSTICIRANJE KARCINOMA, A. METODE SNIMANJA | Navodi se da je proces liječenja fragmentiran, a nigdje se ne vidi kako ga se misli integrirati. ¸Fragmentacija počinje odmah kod LOM-a, koji često pacijentu nakon izražene sumnje na rak drugim riječima veli: „nađite si specijalista“. Zato na odgovarajuće mjesto u Programu treba dodati tekst: "Nakon utvrđene primarne sumnje na onkološku bolest, ostvaruje se obvezna neposredna komunikacija LOM-a i specijalista. Specijalist će nakon sumnje na onkološku dijagnozu u primjerenom roku organizirati i nadzirati obradu uz povratnu informaciju LOM-u, što će biti informatički praćeno. Rokovi: Sustav za statističko izvješćivanje o trajanja obrade po svim liječnicima i ustanovama će biti operativne do kraja 2020. godine, te javno dostupne. Sudionicima u procesu liječenja će biti dostupne pune pojedinačne informacije o svakom slučaju do kraja 2021." | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 63 | Mario Vukelić | 5. DIJAGNOSTICIRANJE KARCINOMA, VIZIJA 2030. GODINE | Predlažemo riječ vizija zamijeniti s riječima glavni cilj te postojećem tekstu dodati: Vrijeme od utvrđene sumnje na rak kod pojedinog pacijenta pa do početka liječenja ne može biti duže od 30 dana te će se propisati u kliničkim smjernicama za svaki pojedini oblik raka. Rok 2022. | Nije prihvaćen | Vrijeme od utvrđene sumnje na rak, barem kada se radi o karcinomu dojke, do početka liječenja ne može biti propisano na duljinu od 30 dana. Nakon utvrđene sumnje često je potrebno napraviti niz dopunskih pretraga (ako je sumnja npr. postavljena mamografski treba napraviti UZV, punkciju/biopsiju, često MRI, čekati nalaz biopsije, prikazati pacijenta na multidisciplinarnom timu i tada odlučiti počinje li se liječenje neoadjuvantnom terapijom ili kirurški. Sve to treba biti napravljeno u najkraćem razumnom roku, ali se ne može propisati na 30 dana decidirano, nego okvirno na što kraće razdoblje potrebno za adekvatnu preterapijsku obradu. |
| 64 | Mario Vukelić | 5. DIJAGNOSTICIRANJE KARCINOMA, VIZIJA 2030. GODINE | Konkretizirati rokove za realizaciju ciljeva i mjera | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 65 | Mario Vukelić | 5. DIJAGNOSTICIRANJE KARCINOMA, VIZIJA 2030. GODINE | Predlažemo definirati jednu viziju za cijeli dokument, a postojeće vizije za svaki segment plana preimenovati u ciljeve (npr. glavni cilj). | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 66 | Mario Vukelić | 5. DIJAGNOSTICIRANJE KARCINOMA, CILJEVI | Ciljevi - prijedlog 1. Propisati maksimalni rok od 10 dana od utvrđivanja sumnje na rak kod pacijenta od strane obiteljskog liječnika do zakazanog termina pregleda pacijenta kod specijalista 2. Propisati maksimalni rok od 10 dana od prvog susreta pacijenta kod kojeg postoji sumnja na rak sa specijalistom do zakazanog termina za dijagnostičko snimanje (dijagnostičku pretragu) 3. Najviša kvaliteta dijagnostičkog snimanja uz najnižu dozu zračenja. Rokovi za realizaciju ciljeva : 2020. Obrazloženje: Slikovna dijagnostika ima glavnu ulogu u dijagnozi raka. Glavni cilj koji se želi postati je čekanje ne duže od 10 dana od prvog susreta pacijenta s liječnikom specijalistom pa do prvog dogovorenog termina za dijagnostičko snimanje (što može uključivati i kiruršku intervenciju) ako je tako indicirano. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 67 | Mario Vukelić | 5. DIJAGNOSTICIRANJE KARCINOMA, MJERE/AKTIVNOSTI | Mjere prijedlog: 1. Donijeti i implementirati kliničke smjernice i protokole za dijagnostiku malignih bolesti 2. Implementirati sustav kontrole kvalitete na svim uređajima s ionizirajućim zračenjem 3. Medicinske fizičare uključiti u savjetovanje o dozimetriji pacijenata i osiguranju kvalitete 4. Uvesti obvezu evidentiranja doza ionizirajućeg zračenja pacijenata 5. Provesti specijalizaciju, osposobljavanje i dodatno zapošljavanje osoblja koje je uključeno u dijagnostiku (radiolozi, tehničari, inženjeri medicinske radiologije, medicinski fizičari) 8. U KBC-ima (osim KBC Rijeka) uspostaviti samostalnu unutarnju jedinicu medicinske fizike 9. Pronaći model za uspostavu trajne suradnje javnog i privatnog sektora po pitanju slikovne dijagnostike za onkološke bolesnike, a s ciljem maksimalnog smanjenja lista čekanja. 10. Slikovnu dijagnostiku kod sumnje na rak te kod oboljelih od raka u načelu provoditi u tercijarnim zdravstvenim ustanova specijaliziranim za dijagnostiku i liječenje oboljelih od raka (centri za rak). Rok: 2020. Obrazloženje: Donošenje i implementacija kliničkih smjernica za različite vrste raka nužno je kako bi se osigurala kvaliteta i standardizacija, odnosno jednako postupanje prema svim pacijentima tijekom dijagnostičkih pretraga. Preporuka je da barem 60% opreme na radiološkim zavodima bude staro do 5 godina, do 30% njih može biti staro do deset godina, a ispod 10% uređaja bi trebalo biti staro više od 10 godina. Samo 3 zdravstvene ustanove u RH koje koriste izvore ionizirajućeg zračenja uspostavile su program osiguranja kvalitete i osigurale njegovo provođenje, uključujući provjeru kvalitete električnih uređaja koji proizvode ionizirajuće zračenje. Niti jedna zdravstvene ustanova nije uspostavila praćenje doza zračenja pacijenata. Medicinski fizičar se uglavnom ne uključuje u savjetovanje o dozimetriji pacijenata i osiguranju kvalitete. Nemaju svi KBC-i samostalnu unutarnju jedinicu medicinske fizike. Samo KBC Rijeka ima Centar za medicinsku fiziku. Prema svjetskim preporukama samo CT uređaji do pet godina starosti mogu se dograđivati softverski i smatraju se suvremenima. Sve uređaje starije od 10 godina trebalo bi zamijeniti (izvor: Ministarstvo zdravstva). Dijagnostika, odnosno očitanje nalaza za osobe sa sumnjom na rak te za oboljele od raka pretpostavlja posebna znanja radiologa specijaliziranih za onkološke bolesti. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 68 | VEDRAN LOVRINČEVIĆ | 5. DIJAGNOSTICIRANJE KARCINOMA, EKONOMSKA ANALIZA | Osigurati nabavu PET/CT uređaja KBC Osijek i drugim KBC-ovima koji isti ne posjeduju. Do 2019. cca pola milijarde kuna plaćeno privatnoj ustanovi za preglede?!? | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 69 | Mario Vukelić | 5. DIJAGNOSTICIRANJE KARCINOMA, CILJEVI | Ciljevi prijedlog: 1. Propsati rok od maksimalno 10 dana od prvog kontakta pacijenta sa specijalistom do zakazivanja termina za kiruršku dijagnostiku (uključuje i slikovnu dijagnostiku) 2.Najviša kvaliteta kirurške dijagnostike 3. Propisati maksimalno vrijeme od uzimanja uzorka tkiva pa do analize i izvještaja o nađenom stanju koje ne smije biti duže od 5 dana 4. Najviša kvaliteta patološke dijagnostike Rok: 2020. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 70 | Ivica Belina | 5. DIJAGNOSTICIRANJE KARCINOMA, MJERE/AKTIVNOSTI | Potrebna je izrada preciznih hodograma za uzimanje biloških uzoraka, koji će propisati kada, u kojem slučaju, gdje , kao i samu kvalitetu uzorka, kao jedan od preduvjeta molekularne dijagnostike. Standardizacija i kontrola kvalitete bioloških uzorkaka jedan je od neprikosnovenih uvjeta kvalitetne molekulane dijagnostike. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 71 | Mario Vukelić | 5. DIJAGNOSTICIRANJE KARCINOMA, MJERE/AKTIVNOSTI | Mjere - prijedlog: 1. Donijeti, implementirati i primjenjivati kliničke smjernice za kiruršku dijagnostiku svih oblika raka 2. Zapošljavanje, osposobljavanje i specijalizacija onkoloških kirurga (razvoj motivacijskih mjera za veći odaziv liječnika na specijalizaciju za onkološkog kirurga) 3. U vremenskom rasporedu svakog pojedinog onkološkog kirurga predvidjeti vrijeme za hitnu kiruršku dijagnostiku (pacijenti sa sumnjom na rak). 5. Kiruršku dijagnostiku kod sumnje na rak te kod oboljelih od raka u načelu provoditi u tercijarnim zdravstvenim ustanova specijaliziranim za dijagnostiku i liječenje oboljelih od raka (centri za rak). 6. Uspostaviti protokole za histološke, citološke i hematološke procese koji vode do potvrde prisustva kancerogenih tkiva u patološkim uzorcima uzetih za potrebe pretrage 7. Zapošljavanje, obuka i specijalizacija patologa za onkološke bolesti 8. Evaluacija provedivosti i resursa potrebnih za uvođenje novih patoloških tehnika 9. Patološku dijagnostiku kod sumnje na rak te kod oboljelih od raka u načelu provoditi u tercijarnim zdravstvenim ustanova specijaliziranim za dijagnostiku i liječenje oboljelih od raka (centri za rak). Rok: 2020. Obrazloženje: Novi tehnološki postupci u primjeni - Imunohistokemija i molekularna patologija trebaju dati odgovor da li će pacijent imati koristi od primjene „pametnih lijekova“. Patološka dijagnostika podrazumijeva posebna znanja patologa specijaliziranih za onkološke bolesti. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 72 | Hrvatska ljekarnička komora | 6. LIJEČENJE RAKA, A. PROMICANJE MULTIDISCIPLINARNIH ONKOLOŠKIH TIMOVA | Poštovani, zdravstveni radnici iz sljedećih disciplina moraju biti dostupni kad god potrebna je njihova stručnost ('prošireni' multidisciplinarni tim): • Nuklearna medicina • Onkološka farmacija • Gerijatrijska onkologija • Psiho-onkologija • Dijeta i prehrana • Palijativna skrb • Rehabilitacija • Neuro-onkologija. Referenca: ECCO Essential Requirements for Quality Cancer Care Autori i supotpisnici dokumenta među kojima je i hrvatski klinički farmaceut usko specijaliziran za onkološku terapiju su: European Society of Surgical Oncology (ESSO); Department of Surgery, Netherlands Cancer Institute, Amsterdam, the Netherlands [ii] European Society for Radiotherapy & Oncology (ESTRO); Leeds Institute of Cancer and Pathology, University of Leeds, Leeds Cancer Centre, United Kingdom [iii] International Psycho-Oncology Society (IPOS); Clinical Department of Oncology, University Medical Centre of Internal Medicine, Medical University of Graz, Graz, Austria [iv] European Society for Medical Oncology (ESMO); Instituto CUF de Oncologia (I.C.O.), Lisbon, Portugal [v] Health writer and editor, London, United Kingdom [vi] European Society of Oncology Pharmacy (ESOP); Department of Clinical Pharmacy, Onze Lieve Vrouwe Gasthuis, Amsterdam, The Netherlands [vii] European Society of Coloproctology (ESCP); Department of Surgery, Reinier de Graaf Gasthuis, Delft, The Netherlands [viii] European Association of Nuclear Medicine (EANM); Department of Diagnostic Imaging (Radiology) and Nuclear Medicine, San Pedro Hospital and Centre for Biomedical Research of La Rioja (CIBIR), University of La Rioja, Logroño, La Rioja, Spain [ix] European Society of Pathology (ESP); Service d’anatomie et cytologie pathologiques, hôpital Saint-Antoine, AP-HP, Faculté de Médecine Pierre et Marie Curie, Paris, France [x] European Association of Neuro-Oncology (EANO); Ludwig Boltzmann Institute for Experimental und Clinical Traumatology, Vienna, Austria [xi] EuropaColon [xii] European Society of Radiology (ESR); Department of Radiological Sciences, Oncology and Pathology, Sapienza – University of Rome, Rome, Italy [xiii] Organisation of European Cancer Institutes (OECI); National Institute of Oncology, Budapest, Hungary [xiv] European Organisation for Research and Treatment of Cancer (EORTC) [xv] Cardiovascular and Interventional Radiological Society of Europe (CIRSE); Clinic for Radiology, Minimallyinvasive Therapies and Nuclear Medicine, SLK-Clinics GmbH Heilbronn, Karl-Ruprecht-University of Heidelberg, Heilbronn, Germany [xvi] European CanCer Organisation (ECCO) [xvii] European Association for Palliative Care (EAPC); Department of Palliative Care, Comprehensive Cancer Centre, University of Helsinki and Helsinki University Hospital, Helsinki, Finland [xviii] United European Gastroenterology (UEG); Department of Internal Medicine, Ulm University, Ulm, Germany [xix] European Nursing Oncology Society (EONS); London North West Healthcare NHS Trust, United Kingdom [xx] International Society of Geriatric Oncology (SIOG); Colorectal and General Surgery, Ospedale per gli Infermi, Faenza, Italy [xxi] European Society of Surgical Oncology (ESSO); European Registration of Cancer Care (EURECCA); Department of Surgery, Leiden University Medical Centre, Leiden, The Netherlands [xxii] European CanCer Organisation (ECCO) Patient Advisory Committee [xxiii] Association of European Cancer Leagues (ECL) [xxiv] European School of Oncology (ESO) [xxv] European CanCer Organisation (ECCO); Department of Surgery, Institute of Clinical Sciences, Sahlgrenska academy, University of Gothenburg, Gothenburg, Sweden | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 73 | ANA SOLDO | 6. LIJEČENJE RAKA, A. PROMICANJE MULTIDISCIPLINARNIH ONKOLOŠKIH TIMOVA | Zdravstveni radnici iz sljedećih disciplina moraju biti dostupni kad god potrebna je njihova stručnost ('prošireni' multidisciplinarni tim): • Nuklearna medicina • Onkološka farmacija • Gerijatrijska onkologija • Psiho-onkologija • Dijeta i prehrana • Palijativna skrb • Rehabilitacija • Neuro-onkologija. Referenca: ECCO Essential Requirements for Quality Cancer Care Autori i supotpisnici dokumenta među kojima je i hrvatski klinički farmaceut usko specijaliziran za onkološku terapiju su: European Society of Surgical Oncology (ESSO); Department of Surgery, Netherlands Cancer Institute, Amsterdam, the Netherlands [ii] European Society for Radiotherapy & Oncology (ESTRO); Leeds Institute of Cancer and Pathology, University of Leeds, Leeds Cancer Centre, United Kingdom [iii] International Psycho-Oncology Society (IPOS); Clinical Department of Oncology, University Medical Centre of Internal Medicine, Medical University of Graz, Graz, Austria [iv] European Society for Medical Oncology (ESMO); Instituto CUF de Oncologia (I.C.O.), Lisbon, Portugal [v] Health writer and editor, London, United Kingdom [vi] European Society of Oncology Pharmacy (ESOP); Department of Clinical Pharmacy, Onze Lieve Vrouwe Gasthuis, Amsterdam, The Netherlands [vii] European Society of Coloproctology (ESCP); Department of Surgery, Reinier de Graaf Gasthuis, Delft, The Netherlands [viii] European Association of Nuclear Medicine (EANM); Department of Diagnostic Imaging (Radiology) and Nuclear Medicine, San Pedro Hospital and Centre for Biomedical Research of La Rioja (CIBIR), University of La Rioja, Logroño, La Rioja, Spain [ix] European Society of Pathology (ESP); Service d’anatomie et cytologie pathologiques, hôpital Saint-Antoine, AP-HP, Faculté de Médecine Pierre et Marie Curie, Paris, France [x] European Association of Neuro-Oncology (EANO); Ludwig Boltzmann Institute for Experimental und Clinical Traumatology, Vienna, Austria [xi] EuropaColon [xii] European Society of Radiology (ESR); Department of Radiological Sciences, Oncology and Pathology, Sapienza – University of Rome, Rome, Italy [xiii] Organisation of European Cancer Institutes (OECI); National Institute of Oncology, Budapest, Hungary [xiv] European Organisation for Research and Treatment of Cancer (EORTC) [xv] Cardiovascular and Interventional Radiological Society of Europe (CIRSE); Clinic for Radiology, Minimallyinvasive Therapies and Nuclear Medicine, SLK-Clinics GmbH Heilbronn, Karl-Ruprecht-University of Heidelberg, Heilbronn, Germany [xvi] European CanCer Organisation (ECCO) [xvii] European Association for Palliative Care (EAPC); Department of Palliative Care, Comprehensive Cancer Centre, University of Helsinki and Helsinki University Hospital, Helsinki, Finland [xviii] United European Gastroenterology (UEG); Department of Internal Medicine, Ulm University, Ulm, Germany [xix] European Nursing Oncology Society (EONS); London North West Healthcare NHS Trust, United Kingdom [xx] International Society of Geriatric Oncology (SIOG); Colorectal and General Surgery, Ospedale per gli Infermi, Faenza, Italy [xxi] European Society of Surgical Oncology (ESSO); European Registration of Cancer Care (EURECCA); Department of Surgery, Leiden University Medical Centre, Leiden, The Netherlands [xxii] European CanCer Organisation (ECCO) Patient Advisory Committee [xxiii] Association of European Cancer Leagues (ECL) [xxiv] European School of Oncology (ESO) [xxv] European CanCer Organisation (ECCO); Department of Surgery, Institute of Clinical Sciences, Sahlgrenska academy, University of Gothenburg, Gothenburg, Sweden | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 74 | OPĆA BOLNICA VARAŽDIN | 6. LIJEČENJE RAKA, A. PROMICANJE MULTIDISCIPLINARNIH ONKOLOŠKIH TIMOVA | Poglavlje o multidisciplinarnosti ne daje mogućnost osnivanja multidisciplinarnih timova ustanovama od regionalnog značaja, iako Opća bolnica Varaždin u tome ima iskustva 16 godina i pionir je u području multidisciplinarnosti. U našoj ustanovi se sustavna terapija aplicira više od dvadeset godina. Postoji sustav centralnog razrjeđivanja citostatika u okviru bolničke ljekarne. U ustanovi djeluje MTD za tumore probavnog trakta, MDT za tumore dojke, te MDT za tumore urogenitalnog sustava. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 75 | OPĆA BOLNICA VARAŽDIN | 6. LIJEČENJE RAKA, A. PROMICANJE MULTIDISCIPLINARNIH ONKOLOŠKIH TIMOVA | Razvoj multidisciplinarnih timova (MDT) također je prepoznat kao neizbježan segment onkološke skrbi te je u svih 9 nekliničkih onkoloških centara razvijen MDT za maligne bolesti probavnog sustava, 7 centara ima MDT za bolesti dojke, 6 MDT-a za maligne bolesti urogenitalnog sustava te 3 MDT-a za tumore pluća. Ukoliko se uzmu u obzir podaci Registra za rak RH iz 2016. godine razvidno je da se u nekliničkim onkološkim centrima razvijaju upravo oni MDT-ovi kojima se zbrinjavaju, po incidenciji, 4 najčešća tumorska sijela u muškoj populaciji (prostata 19%, pluća 17%, kolorektum 16%, mokraćni mjehur 5%) kao i u ženskoj populaciji (dojka 25%, kolorektum 14%, pluća 8%, maternica 6%).¹⁰ NPPR ne navodi kriterije po kojima će biti definirani multidisciplinarni timovi, odnosno koje bi kriterije centar trebao zadovoljiti da realizira pravo na postojanje multidisciplinarnog tima za pojedino sijelo, npr učestalost tumora, broj bolesnika…). | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 76 | OB "Dr. Tomislav Bardek" Koprivnica | 6. LIJEČENJE RAKA, A. PROMICANJE MULTIDISCIPLINARNIH ONKOLOŠKIH TIMOVA | Hrvatska već prepoznate i definirane regionalne onkološke centre u sklopu Kliničkih bolničkih centara u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Splitu. U Hrvatskoj postoji tradicija, stara nekoliko desetljeća, razvoja onkoloških centara u općim i županijiskim bolnicama. Poimenice to su neklinički onkološki centri u Županijskoj bolnici Čakovec, Općoj bolnici Dubrovnik, Općoj bolnici Koprivnica, Općoj bolnici Pula, Općoj bolnici Slavonski Brod, Općoj bolnici Šibenik, Općoj bolnici Varaždin i Općoj bolnici Zadar. Razvoj multidisciplinarnih timova (MDT) također je prepoznat kao neizbježan segment onkološke skrbi te je u svih 9 nekliničkih onkoloških centara razvijen MDT za maligne bolesti probavnog sustava, 7 centara ima MDT za bolesti dojke, 6 MDT-a za maligne bolesti urogenitalnog sustava te 3 MDT-a za tumore pluća. Ukoliko se uzmu u obzir podaci Registra za rak RH iz 2016. godine razvidno je da se u nekliničkim onkološkim centrima razvijaju upravo oni MDT-ovi kojima se zbrinjavaju, po incidenciji, 4 najčešća tumorska sijela u muškoj populaciji (prostata 19%, pluća 17%, kolorektum 16%, mokraćni mjehur 5%) kao i u ženskoj populaciji (dojka 25%, kolorektum 14%, pluća 8%, maternica 6%).¹⁰ NPPR ne navodi kriterije po kojima će biti definirani multidisciplinarni timovi, odnosno koje bi kriterije centar trebao zadovoljiti da realizira pravo na postojanje multidisciplinarnog tima za pojedino sijelo, npr učestalost tumora, broj bolesnika…). | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 77 | Mario Vukelić | 6. LIJEČENJE RAKA, A. PROMICANJE MULTIDISCIPLINARNIH ONKOLOŠKIH TIMOVA | Podržavamo obvezu sudjelovanja multidisciplinarnih onkoloških timova u dijagnostici i liječenju raka u RH. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 78 | KREŠIMIR LONČAR | 6. LIJEČENJE RAKA, CILJEVI | MDT je iznimno važan u liječenju onkološkog bolesnika, a ujedno i izuzetno varijabilan čimbenik u smislu nazočnosti članova, mogućnosti pojedinog centra i sl. Predlažem u standardiziranje članova u najvećoj mogućnoj mjeri obzirom na različite mogućnosti centara gdje djeluju MDT-ovi, standardiziranje ulaznih i izlaznih podataka, te standardiziranje tehničke opreme (za prikaz dokumentacije - radioloških slika i drugih nalaza) koju takav tim koristi u svom radu. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 79 | Natalija Dedić Plavetić | 6. LIJEČENJE RAKA, CILJEVI | Nadopuna prvog cilja:: Stalno se spominje inicijalni plan liječenja i uloga MDT-a u njegovom donošenju. Zaboravljamo da je ponekad lakše odrediti inicijalni plan nego uskladiti potrebe i dostupnost terapija u drugoj, trećoj i n-toj liniji liječenja. Nadopuniti 1 cilj time da bi se onkološki bolesnik trebao prikazati na MDT-u i kod svake progresije bolesti. Time bi se osiguralo optimalno određivanje slijedećih linija liječenja, a ne samo inicijalnog plana. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 80 | Miroslav Mađarić | 6. LIJEČENJE RAKA, CILJEVI | Ciljevi su najčešće navedeni kroz aktivnosti, što je metodološki pogrešno: aktivnosti dovode do ostvarenja ciljeva. Ne može biti cilj „Osigurati odgovarajući sastav multidisciplinarnog tima“. To je aktivnost koja dovodi do nekog cilja, vjerojatno do brže i točnije dijagnoze, a ne cilj. Ciljevi trebaju biti usklađeni s ishodom i mjerljivi. Ovo je opći komentar i odnosi se na SVE ciljeve u Programu. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 81 | Mario Vukelić | 6. LIJEČENJE RAKA, MJERE/AKTIVNOSTI | Predlažemo za člana multidisciplinarnih timova imenovati i kliničkog nutricionista. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 82 | Mario Vukelić | 6. LIJEČENJE RAKA, MJERE/AKTIVNOSTI | Mjere/aktivnosti - prijedlog: 1. Definirati i primjenjivati pokazatelje primjene kliničkih smjernica, koji se prikladno dokumentiraju u sustavima administracije pacijenata, centralnim registrima i kliničkim bazama podataka kao temelj za kontinuirano poboljšanje kvalitete. 2. Propisati razinu kompetencije i sadržaj stalne medicinske edukacije za svaki tip raka za specijaliste koji obavljaju kirurško liječenje pacijenata s dijagnozom raka, uključujući specifične ciljeve za sva područja kirurgije raka – treba definirati posebnu obuku u inozemstvu za kirurge. Obuka bi stalno trebala biti ažurirana. 3. Onkološku kirurgiju provoditi u tercijarnim zdravstvenim ustanovama u kojima je moguće osigurati multidisciplinarni onkološki tim te sve oblike dijagnostike i liječenja pacijenata oboljelih od raka (centri za rak). Obrazloženje: Tri važna područja na koja treba posebno obratiti pažnju kako bi se osigurao kontinuitet poboljšanja ovog važnog područja su: osiguranje kliničke kvalitete kroz smjernice koje postavljaju optimalno (temeljeno na dokazima) kretanje pacijenta u procesu liječenja, kirurška obuka i klinička istraživanja iz područja kirurgije. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 83 | Mario Vukelić | 6. LIJEČENJE RAKA, MJERE/AKTIVNOSTI | Definirati rokove za realizaciju cilja i mjera/aktivnosti | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 84 | KREŠIMIR LONČAR | 6. LIJEČENJE RAKA, C. RADIOTERAPIJA | (1) - broj radioterapijskih institucija nije optimalan i regionalna raspoređenost nije optimalna. pretpostavljam da je više kriterija za procjenu potrebe osnivanja RT centara i njihov raspored (geografska poyicija, prostorna mogućnost širenja posotjećih centara, gravitirajuće stanovništvo (ne samo RH) , zbog čega mislim da je potpuno opravdano osnivanje RT u Zadru, a za Varaždin i Slavonski Brod bi trebalo predstaviti konkretne brojke Krešimir Lončar, dr.med. specijalist radioterapije i onkologije | Nije prihvaćen | Potpuno se slažemo sa činjenicama koje su iznesene u komentaru, a koje se odnose na povećanje broja novoobolljelih pacijenata koji je, ne samo u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, već i u cijeloj R. Hrvatskoj u posljednjih 25 godina narastao za više od 100%. Nadalje, u komentaru je ispravno detektiran problem nedostatka i preopterećenosti postojeće radioterapijske opreme i potreba za nabavkom novih uređaja kako bi se dostigao Europski prosjek i smjernice od 5,3 uređaja na milijun stanovnika u Hrvatskoj.Potrebno je napomenuti da se pri izradi Nacionalnog plana protiv raka upravo vodila briga o dostizanju prosjeka i smjernica Europske unije. U Republici Hrvatskoj organizirano je pet radioterapijskih ustanova u četiri regionalna centra. Radioterapijski centri organizirani su u znanstveno-nastavnim ustanovama zbog kompleksnosti planiranja i provođenja radioterapijskog liječenja kojeg provodi radioterapijski tim. U Zagrebu su radioterapijski centri u KBC Zagreb i KBC Sestre milosrdnice, te KBC Rijeka, KBC Split i KBC Osijek imaju također radioterapijske klinike. S obzirom na broj stanovnika (4 250 000 stanovnika u 2013. godini) imamo optimalnu regionalnu raspoređenost radioterapijskih ustanova od 1.07 centara/milijun stanovnika što je vrlo blizu prosjeka Europske unije, a slično kao u zemljama poput Slovenije, Mađarske, Norveške, Nizozemske i Litve, te, zaključno, regionalna raspoređenost radioterapijskih centara u RH je optimalna i ne postoji nikakav razlog za dodatno investiranje u radijacijske centre jer će isti biti financijski neisplatlivi za društvo a loši po onkološke bolesnike, poradi činjenice da centri s malim očekivanim godišnjim brojem bolesnika generalno rečeno polučuju lošije rezultate u liječenju, a poglavito u kompleksim i zahtjevnim, multidisciplinarnim vrstama liječenja kakva je radijacijska onkologija. Osnivanje radioterapijskih centara izvan Zagreba, Rijeke, Osijeka i Splita zahtjeva iznimno velika financijska ulaganja, te troškovi izgradnje,nabavke opreme, zapošljavanje i obuka novih stručnjaka i održavanje i zanavljanje radioterapijske opreme višestruko nadilaze troškove putnih naloga i troškove bolovanja HZZO-a. S obzirom na navededeno iznimno je racionalno ulaganje u nadogradnju i povećanje kapaciteta postojećih radioterapijskih centara, posebno u Zagrebu kojem gravitira područje sjeverozapadne Hrvatske, a ne u osnivanje novih radioterapijskih institucija. |
| 85 | KREŠIMIR LONČAR | 6. LIJEČENJE RAKA, C. RADIOTERAPIJA | (1) - nejasno je o kakvoj umreženoj organizacijskoj strukturi se govori (2) - strateško planiranje u radioterapiji je onemogućeno zbog nezainteresiranosti nadležnih (ili Ministarstva ili uprava bolnica) u kapitalne investicije (4) - smatram da je nedostatak opreme osnovni problem zbog čega su sve daljnje analize i planovi nesmisleni (5) - stručnog kadra je dovoljno za postojeću opremu (liječnika, inž med fizike i inž med radiologije) | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 86 | Opća bolnica Zadar | 6. LIJEČENJE RAKA, C. RADIOTERAPIJA | Prema planu razvoja radioterapije, Ministarstva zdravstva iz 2016. godine, u Općoj bolnici Zadar je predviđeno osnivanje Odjela radioterapije. Prema navedenom planu odobrene su 4 specijalizacije iz radioterapije i onkologije. OB Zadar ima četiri specijalista Radioterapije i onkologije, dva specijalizanta radioterapije i onkologije, te jednog subspecijalista internističke onkologije. U tijeku je realizacija projekta izgradnje i opremanja dnevne bolnice Odjela za pulmologiju, onkologiju, infektologiju i dermatologiju Opće bolnice Zadar te adaptacija i opremanje dnevne bolnice službe za kirurgiju, koji uključuje izgradnju prostora za radioterapijski uređaj. Ukupna vrijednost projekta: 49.999.865,00 HRK (Sufinanciranje EU iz Europskog fonda za regionalni razvoj). Inicijativu za osnivanjem Odjela radioterapije je podržala Liga protiv raka Zadar i Zavod za javno zdravstvo Zadar koji prati demografske i zdravstveno statističke pokazatelje u Zadarskoj županiji. U posljednjih 20-ak godina prema podatcima DZS broj starijih od 50 godina u Zadarskoj županiji je porastao za 32% (2001. starijih od 50 godina 54.121 i činili su 33% u ukupnom stanovništvu, a 2018. godine 71.373 i činili su 42% u ukupnom stanovništvu). Starenjem populacije očekujemo daljnje povećane broja novooboljelih od novotvorina. Prema podatcima Registra za rak HZJZ-a, u Zadarskoj županiji bilježimo povećanje broja novooboljelih od 101%. U 1996. godini je zabilježeno 535 novooboljelih od raka (stopa 330/100.000), a u 2017. god. 1.076 novooboljelih (stopa 640/100.000). Broj stacionarnih hospitalizacija stanovništva Zadarske županije zbog novotvorina je porastao za 42% (1998. godine 2.386 hospitalizacije, a 2018. god. 3.388) s tim da se najveći dio pacijenata liječi kroz dnevne bolnice koje su počele s radom u 2008. godini te bilježimo porast od 241% (2008. godine 2.564 hospitalizacije, a u 2018. god. 8.738 hospitalizacija). U Općoj bolnici Zadar se ostvaruje prosječno 78% svih hospitalizacija zbog novotvorina. Prema dosadašnjim spoznajama oko 60% bolesnika u određenim fazama liječenja ima potrebu za radioterapijom. Iz navedenog plana, razvidno je da je s obzirom na broj stanovnika, broj radioterapijskih uređaja u Hrvatskoj (3,5 uređaja na milijun stanovnika) znatno manji od europskog prosjeka (5,3 uređaja na milijun stanovnika). S obzirom na mali broj radioterapijskih uređaja, preopterećenost istih, bolesnici su često osuđeni na odgađanje primjene radioterapije (u nekim Klinikama se početak postoperativne radioterapije čeka dva do 3 mjeseca, a palijativna radioterapija mjesec dana) čime se dovodi u pitanje optimalno liječenje prema smjernicama, konačno i ishodi liječenja. Preopterećenost radioterapijskih uređaja na klinikama uzrokuje česte kvarove i odgodu liječenja, prekid kontinuiteta ove vrste liječenja značajno utječe na učinak i dugoročno povećava izdatke za liječenje same bolesti. Liječenje radioterapijom u Klinikama zahtjeva više odlazaka pacijenta u Kliniku čak i kada se radi o jednokratnoj palijativnoj iradijaciji. Kada je riječ o primarnom ili adjuvantnom zračenju proces postaje još duži, a često sami bolesnici nemaju mogućnost smještaja te su osuđeni na svakodnevna putovanja u druge gradove što teško podnose zbog specifičnosti same maligne bolesti. Dugotrajan proces radioterapije, osobito ako se provodi izvan mjesta prebivališta iziskuje dodatan angažman cijele obitelji, uz povećanje financijskih troškova i dodatno pogoršanje kvalitete života oboljelih. Također povećava i troškove HZZO-a (putni nalog i bolovanje za člana obitelji zbog pratnje bolesnika). Određeni broj bolesnika odustaje od radioterapije iz navedenih razloga, neki i prije samog početka, a dio za vrijeme liječenja. Izostankom zračenja, važnog segmenta suvremene onkološke skrbi, povećava se postotak recidiva i/ili bolesnika s metastatskom bolesti što dugoročno uzrokuje značajno povećanje troškova liječenja, a može utjecati na smanjenje preživljenja onkoloških pacijenata. S obzirom na sve navedeno, osnivanjem radioterapije u OB Zadar, omogućilo bi se adekvatno liječenje bolesnika Zadarske, Ličko-senjske i dijelom Šibensko-kninske županije, u Klinikama bi se omogućilo provođenje sofisticiranih radioterapijskih tehnika (Image-Guided Radiation Therapy, IGRT), intenzitetno modulirana radioterapija (engl. Intensity-Modulated Radiation Therapy, IMRT), lučna radioterapija (engl. Volumetric Modulated Arc Therapy / Rapid Arc , VMAT), stereotaksijska radioterapija (engl. Stereotactic Body Radiation Therapy / Cyber Knife , SBRT), a sve za dobrobit i uspješnost liječenja bolesnika. S obzirom na procjene, očekujemo daljnje povećanje onkoloških bolesnika u Zadarskoj županiji, stoga je nužno poboljšati i omogućiti jednaku dostupnost u dijagnostici i liječenju svih onkoloških bolesnika iz Zadarske županije. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 87 | Mario Vukelić | 6. LIJEČENJE RAKA, C. RADIOTERAPIJA | U uvodnom tekstu kao modernu tehniku radioterapijskih tretmana navesti i protonsku radioterapiju. | Nije prihvaćen | Usprkos činjenici da je protonska terapija uistinu najbolja radioterapijska opcija za vrlo mali broj onkoloških pacijenata znajući za cijenu iste mišljenja smo da investicija u protonsku terapiju nije prihvatljiva za RH. |
| 88 | VEDRAN LOVRINČEVIĆ | 6. LIJEČENJE RAKA, C. RADIOTERAPIJA | Iz osobnog iskustva znam kako nemaju svi dostupnost radioterapije i nepotrebno se (na temelju drugih mišljenja stručnjaka) pacijente upućuje na operativne zahvate, a postoje postupci kao što je SBRT i sl. Obzirom da veliki broj pacijenata,pogotovo onkoloških, gravitira KBC Osijek, molim Vas da uzmete u obzir da nije velika razlika u vrijednosti između planirane nabave linearca za KBC Osijek i onog radiokirurškog kakav se planira isključivo za Zagreb i Split. Molim Vas da ne stavljate pacijente s istoka Hrvatske u nepovoljan položaj jer nisu to zaslužili. Znate i sami da dva radiokirurška uređaja (s onim u Sv.Nedjelji - tri) neće biti dovoljni i da se pacijenti, u nedostatku informacija, prava i mogućnosti izlažu, ponekada, nepotrebnim kirurškim zahvatima. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 89 | KREŠIMIR LONČAR | 6. LIJEČENJE RAKA, CILJEVI | Potrebno je dodatno pojasniti o kakvom umrežavanju radioterapijskih ustanova se radi. (3) | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 90 | OPĆA BOLNICA VARAŽDIN | 6. LIJEČENJE RAKA, CILJEVI | UVOĐENJE POSTUPKA RADIOTERAPIJE U OPĆIM BOLNICAMA ODNOSNO REGIONALNIM BOLNIČKIM CENTRIMA Opća bolnica Varaždin kao regionalna bolnica sa dugogodišnjom tradicijom liječenja onkoloških bolesnika naglašava potrebu uvođenja postupaka radioterapije i u opće bolnice. Svakodnevno smo svjedoci informacija o sve većem broju naših sugrađana koji su oboljeli od zloćudnih bolesti. Godine 2015. u Republici Hrvatskoj, prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), otkriveni ukupan broj novo dijagnosticiranih zloćudnih bolesti (šifre C00-C97 MLKB, bez raka kože – šifra C44) bio je 22.503 oboljelih i to 11.969 muškaraca i 10.534 žena. Od navedenih 22.503 oboljelih, oko 50% će tijekom liječenja trebati zračenje. Istovremeno, u javnom zdravstvenom sustavu nema dovoljno uređaja za radioterapiju. Sada ih je instalirano 14, od kojih su neki otpisani, a time i neodgovarajući. Radioterapija i danas čini ključnu komponentu u liječenju raka. Prema navodima časopisa Lancet (matt E, et all Lancet Oncol 2013, 14e79-86), Republici Hrvatskoj nedostaje 42% opreme u radioterapiji. U iradijacijskim tehnikama Republika Hrvatska za standardima EU zaostaje dvadesetak godina, te čini specijalnost koja je najviše insuficijentna. Zakonom o zdravstvenoj zaštiti (NN 100/2018) u članku 5 navodi se da „...svaka osoba ima pravo na zdravstvenu zaštitu i na mogućnost ostvarenja najviše moguće razine zdravlja, u skladu s odredbama ovog Zakona i zakona kojim se uređuje obvezno zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj.“ Obzirom na posljednje dostupne podatke Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) iz 2015. godine: a) broj stanovnika u RH (2011. godine) iznosi 4.290.612 b) javlja se broj novo oboljelih od 22.503 osoba c) oko polovice oboljelih bi trebalo radioterapiju, dakle njih 11.251 Potreban broj akceleratora izražava se brojem od 6 akceleratora na milijun stanovnika. Dakle, u Republici Hrvatskoj trebali bi imati oko 26 aparata (4,29 x 6 = 25,74), a mi ih imamo, kao što je prethodno navedeno, 14. Stoga napominjemo, da iradijacija kao metoda liječenja predstavlja jednu od najnedostupnijih metoda liječenja u Republici Hrvatskoj, te je neophodna nabavka uređaja i usvajanje novih tehnika kako bi našim bolesnicima ono postalo dostupno. Glavnu ulogu u formiranju radioterapijskih centara ima Ministarstvo zdravstva, čiju odluku treba uskladiti s profesionalnim društvima i usuglašavanjem s EU standardima. Prema njima, potreba za formiranjem centra predstavlja broj između 300.000 i 500.000 stanovnika, što regija sjeverozapadne Hrvatske ispunjava u cijelosti. Broj osiguranih osoba po županijama na dan 31.ožujak 2019. godine, prema podacima HZZO-a izgleda kako slijedi: 1. Bjelovarsko-bilogorska županija 109.079 2. Koprivničko-križevačka županija 107.751 3. Krapinsko-zagorska županija 123.611 4. Međimurska županija 106.894 5. Varaždinska županja 164.588 UKUPNO: 611.923 Bolesnici iz naše i susjednih županija putuju dnevno u udaljene radioterapijske centre, najčešće u Zagreb, gdje im je navedena terapija teško dostupna. Prije obavljanja tretmana izloženi su dugotrajnim čekanjima, putovanjima te stvaranju troškova za liječenje koje aktivno traje tek nekoliko desetaka sekundi. Prema podacima Zavoda za hitnu medicinu Varaždinske županije prosječno se dnevno prevozi 25 pacijenata u Zagrebačke klinike na postupak zračenja, od čega na sam grad Varaždin prosječno otpada njih 13. Uštede u prijevozu odnosile bi se na pacijente iz samog Varaždina koji ne bi uopće putovali, te bi se prema sadašnjim cijenama HZZO-a uštedjelo: • na 3.380 prijevoza 17.576,00 kuna za fakturirane usluge prijevoza (13 pacijenata dnevno x 5 dana x 52 tjedna = 3.380 prijevoza // 3.380 prijevoza x 5,20 kn/prijevozu = 17.576,00 kn) • na prijeđenim kilometrima u iznosu od 1.014.000,00 kuna (3.380 prijevoza x 200 km x 1,50 kn/km = 1.014.000,00 kn) Za pacijente koje sanitetski prijevoz vozi iz okolnih gradova i mjesta Varaždinske županije, i dalje bi ostao trošak prijevoza do Varaždina i od Varaždina natrag do mjesta stanovanja, a ušteda bi se odnosila na dio prijevoza od Varaždina do Zagreba i nazad u Varaždin, koji bi izostao. Procijenjena visina uštede iznosila bi 936.000,00 kuna (12 pacijenata dnevno x 5 dana x 52 tjedna = 3.120 prijevoza // 3.120 prijevoza x 200 km x 1,50 kn/km = 936.000,00 kn). Ako zbrojimo prethodno navedene procijenjene uštede HZZO-a ali i cijele zajednice, one iznose ukupno 1.967.576,00 kuna godišnje samo za Varaždinsku županiju. Kako bi Varaždinsku radioterapiju koristile i ostale okolne županije, kojima je Varaždin bliži od Zagreba, prethodno navedena ušteda bila bi i veća. Osim uštede kroz smanjenje prijevoza, od Varaždina prema Zagrebu, ušteda bi bila i u manjem korištenju automobila za sanitetski prijevoz, njihovom duljem trajanju, manjem zagađenju atmosfere, mogućnošću da se pacijenti iz okolnih gradova i mjesta brže vrate svojim kućama, da se time bolje osjećaju, te da to pozitivno utječe na njihovo prizdravljenje i ozdravljenje. Prema normativima razvijenih zemalja na postojeći broj gravitirajućeg stanovništva trebalo bi u Općoj bolnici Varaždin omogućiti: - jednu jedinicu kompletne opreme za radioterapiju - jedan dodatni akcelerator u procijenjenoj Osnivanjem radioterapijskog centra u Općoj bolnici Varaždin smanjio bi se broj bolesnika koji zbog sadašnjeg kapaciteta, nemogućnosti putovanja i zdravstvenog stanja ne mogu primiti radioterapiju u Zagrebu, a radioterapijska onkologija bi se uključila u rad naših multidisciplinarnih timova. Navedenim bi se povećao kapacitet radioterapije u Republici Hrvatskoj, smanjila razlika u odnosu na ostale zemlje EU-a, te povisila dostupnost liječenja. Liste čekanja za naše bolesnike trenutno iznose 45 dana za ambulantno, a 60 dana za hospitalno radioterapijsko liječenje na Klinikama u Zagrebu. | Nije prihvaćen | U Republici Hrvatskoj organizirano je pet radioterapijskih ustanova u četiri regionalna centra. Radioterapijski centri organizirani su u znanstveno-nastavnim ustanovama zbog kompleksnosti planiranja i provođenja radioterapijskog liječenja kojeg provodi radioterapijski tim. U Zagrebu su radioterapijski centri u KBC Zagreb i KBC Sestre milosrdnice, te KBC Rijeka, KBC Split i KBC Osijek imaju također radioterapijske klinike. S obzirom na broj stanovnika (4 250 000 stanovnika u 2013. godini) imamo optimalnu regionalnu raspoređenost radioterapijskih ustanova od 1.07 centara/milijun stanovnika što je vrlo blizu prosjeka Europske unije, a slično kao u zemljama poput Mađarske, Norveške, Nizozemske i Litve, te, zaključno, regionalna raspoređenost radioterapijskih centara u RH je optimalna i ne postoji nikakav razlog za dodatno investiranje u radijacijske centre jer će isti biti financijski neisplatlivi za društvo a loši po onkološke bolesnike, poradi činjenice da centri s malim očekivanim godišnjim brojem bolesnika generalno rečeno polučuju lošije rezultate u liječenju, a poglavito u kompleksim i zahtjevnim, multidisciplinarnim vrstama liječenja kakva je radijacijska onkologija. Osnivanje radioterapijskih centara izvan Zagreba, Rijeke, Osijeka i Splita zahtjeva iznimno velika financijska ulaganja, te troškovi izgradnje, nabavke opreme, zapošljavanje i obuka novih stručnjaka i održavanje i zanavljanje radioterapijske opreme višestruko nadilaze troškove putnih naloga i troškove bolovanja HZZO-a. S obzirom na navededeno iznimno je racionalno ulaganje u nadogradnju i povećanje kapaciteta postojećih radioterapijskih centara, posebno u Zagrebu kojem gravitira područje sjeverozapadne Hrvatske, a ne u osnivanje novih radioterapijskih institucija. |
| 91 | Mario Vukelić | 6. LIJEČENJE RAKA, CILJEVI | Predlažemo utvrditi vremenski rok za realizaciju ciljeva. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 92 | OPĆA BOLNICA VARAŽDIN | 6. LIJEČENJE RAKA, MJERE/AKTIVNOSTI | Predlažemo osnivanje regionalnih radioterapijskih centara te nabavu opreme u istima (Opća bolnica Varaždin, Opća bolnica Zadar, Opća bolnica Slavonski Brod) | Nije prihvaćen | U Republici Hrvatskoj organizirano je pet radioterapijskih ustanova u četiri regionalna centra. Radioterapijski centri organizirani su u znanstveno-nastavnim ustanovama zbog kompleksnosti planiranja i provođenja radioterapijskog liječenja kojeg provodi radioterapijski tim. U Zagrebu su radioterapijski centri u KBC Zagreb i KBC Sestre Milosrdnice, te KBC Rijeka, KBC Split i KBC Osijek imaju također radioterapijske klinike. S obzirom na broj stanovnika (4 250 000 stanovnika u 2013. godini) imamo optimalnu regionalnu raspoređenost radioterapijskih ustanova od 1.07 centara/milijun stanovnika što je vrlo blizu prosjeka Europske unije, a slično kao u zemljama poput Mađarske, Norveške, Nizozemske i Litve, te, zaključno, regionalna raspoređenost radioterapijskih centara u RH je optimalna i ne postoji nikakav razlog za dodatno investiranje u radijacijske centre jer će isti biti financijski neisplatlivi za društvo a loši po onkološke bolesnike, poradi činjenice da centri s malim očekivanim godišnjim brojem bolesnika generalno rečeno polučuju lošije rezultate u liječenju, a poglavito u kompleksim i zahtjevnim, multidisciplinarnim vrstama liječenja kakva je radijacijska onkologija. Osnivanje radioterapijskih centara izvan Zagreba, Rijeke, Osijeka i Splita zahtjeva iznimno velika financijska ulaganja, te troškovi izgradnje, nabavke opreme, zapošljavanje i obuka novih stručnjaka i održavanje i zanavljanje radioterapijske opreme višestruko nadilaze troškove putnih naloga i troškove bolovanja HZZO-a. S obzirom na navedeno iznimno je racionalno ulaganje u nadogradnju I povećanje kapaciteta postojećih radioterapijskih centara, posebno u Zagrebu kojem gravitira područje sjeverozapadne Hrvatske, a ne u osnivanje novih radioterapijskih institucija. Jedan od najvažnijih preduvjeta uspjeha u radijacijskoj onkologiji ili bilo kojoj drugoj visokosofisticiranoj disciplini je koncentracija kvalitete. Upravo koncentracija kvalitete predstavlja najslabiju točku današnje radijacijske onkologije. Daljnjim razvodnjavanjem sustava potencijalno će doći do signifikantno lošijih ishoda; za bolesnika i za društvo. |
| 93 | HRVOJE HRŠAK | 6. LIJEČENJE RAKA, MJERE/AKTIVNOSTI | U mjerama i aktivnostima, točka 2. Unaprijeđenje dijagnostičko terapijskih usluga, među zdravstvenim ustanovama ne spominje se KBC Zagreb. Vjerujem da se radi o slučajnoj pogrešci, koju treba ispraviti. KBC Zagreb ima zastarjelu radioterapijsku opremu koju treba obnoviti, RT kapacitete povećati, a također treba uvesti i nove terapijske metode kao što su SRT, SBRT, VMAT i ekstrakranijska SRS. KBC Rijeka se spominje dva puta u tekstu točke 2., što je vjerojatno poreška pri unosu teksta. Hrvoje Hršak, medicinski fizičar Odjel medicinske fizike KBC Zagreb | Prihvaćen | Prihvaćen. |
| 94 | Mario Vukelić | 6. LIJEČENJE RAKA, MJERE/AKTIVNOSTI | Predlažemo konkretizirati rokove za realizaciju mjera/aktivnosti | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 95 | Opća bolnica Zadar | 6. LIJEČENJE RAKA, D. SUSTAVNO ONKOLOŠKO LIJEČENJE | U Nacionalnom planu za borbu protiv raka kao cilj je naveden pružanje jednake i kvalitetne zdravstvene zaštite svim stanovnicima Republike Hrvatske, unatoč relativno ograničenim resursima, neovisno o tome odakle oni dolaze, odnosno gdje se liječe. Trenutačno je u Republici Hrvatskoj jedan od najsuvremenih oblika liječenja malignih bolesti, odnosno imunoterapija, dostupna bolesnicima samo u kliničkim centrima. Ovo ograničenje ne odnosi se samo na rijetke tumore, za koje je po svjetskim standardima liječenja utvrđeno da se najbolji rezultati postižu liječenjem u „high volume“ centrima, već je u RH ovakav pristup prisutan i za tretiranje karcinoma pluća (drugi po učestalosti karcinom u muškoj populaciji u RH). Potrebno je ovdje naglasiti činjenicu da se, sukladno svjetskim standardima liječenja, u budućnosti očekuje i u Hrvatskoj širenje indikacija za primjenu imunoterapije za liječenje pojedinih pod-tipova karcinoma dojke, kolorektalni karcinom, karcinom prostate.... dakle imunoterapija „ulazi“ u terapijske protokole za tretiranje najčešćih tumorskih sijela. Kako ove činjenice utječu za naše bolesnike? Trenutačno 1/3 bolesnika koja ostvaruje pravo na imunoterapiju putuje iz matičnih županija u kliničke bolničke centre u drugima županijama zbog liječenja. Za pacijente iz Zadra to primjerice predstavlja putovanje od 150 km do KBC Split-a, ova su putovanja višekratna, često zahtjevaju prisutnost pratnje koja najčešće predstavlja radno aktivno stanovništvo, tu su i brojni materijalni troškovi vezani uz putovanja... Svi ovi čimbenici, osobito uzimajući u obzir umor kao jedan od vodećih simptoma onkološke bolesti i nuspojave onkološkog liječenja, značajno doprinose nižoj kvaliteti života ovih bolesnika. Prijedlog „Nacionalnog plana protiv raka“ (NPPR), predviđa stvaranje onkološke mreže u okviru koje bi navedeni klinički centri predstavljali osnovne točke za provođenje onkološkog liječenja. Neklinički centri također bi se uključivali u nacionalnu onkološku mrežu.⁹ No, u NPPR-u nisu navedeni akreditacijski standardi za ove centre te se nameće pitanje hoće li svi ovi centri postati sastavni dio nacionalne onkološke mreže? Također, iz plana NPPR-a nije jasno koje će biti ovlasti lokalnih centara, odnosno hoće li u aplikaciji sustavnog onkološkog liječenja postojati ograničenja koja će i dalje nametati potrebu putovanja onkoloških bolesnika u kliničke centre zbog primjene onkološke terapije? Stoga je u NPPR-u neophodno navesti: 1. Koje će tijelo biti zaduženo za akreditaciju onkoloških institucija 2. Kriteriji akreditacije onkoloških institucija Na ovaj način svim bi se onkološkim centrima pojasnili kriteriji koje bi trebali zadovoljiti, te bi se, ukoliko u pojedinim segmentima ne zadovoljavaju, nekliničkim onkološkim centrima omogućilo pravovremeno poduzimanje adekvatnih mjera kako bi mogli i dalje uspješno pružati sveobuhvatne usluge onkološke skrbi bolesnicima koji gravitiraju ovim centrima. U posljednjem izvještaju o petogodišnjem globalnom preživljenju oboljelih od malignih bolesti, objavljenom u časopisu The Lancet u ožujku 2018. godine, Hrvatska je po rezultatima liječenja malignih bolesti na začelju evropskih zemalja.⁵ Brojni su faktori koji utječu na krajnji ishod i uspjeh onkološkog liječenja. Pojedini su vezani isključivo za vrstu i stadij bolesti, potom socioekonomski čimbenici, kao i oni vezani uz organizaciju zdravstvenog sustava i izdvajanja za zdravstvo te provođenje suvremenih modalieta liječenja u organizaciji zdravstvene skrbi poput liječenja putem multidiscipinarnih timova. Udaljenost, odnosno potreba putovanja radi ostvarivanja onkološkog liječenja, u brojnim je studijama pokazala obrnuto proporcionalni odnos s četiri važna aspekta svake onkološke bolesti, a to su: inicijalni stadij bolesti, pridržavanje protokola liječenja, ishod liječenja kao i kvaliteta života oboljelih od malignih bolesti. Po ovim je studijama putovanje od 80 km navedeno kao granica nakon koje se ova 4 aspekta, vezana za onkološke bolesnike i njihovo liječenje, dramatično pogoršavaju. ⁶̛ ⁷̛ ⁸ Ukoliko se kroz NPPR neklinički onkološki centri ograniče u primjeni sistemskog onkološkog liječenja srednja udaljenost koju bi osiguranici HZZO-a morali prijeći kako bi ostvarili svoje pravo na sustavno onkološko liječenje iznosi 110 km (izračun učinjen za one bolesnike koji žive gradovima koji imaju organiziranu bolničku onkološku službu). Ova udaljenost, osim što za bolesnike predstavlja fizički zamjetan teret, predstavlja i financijsku toksičnost (troškovi prijevoza i bivanja izvan mjesta boravka), opterećenje HZZO-a troškovima sanitetskog prijevoza, te opterećenje gospodarstva (dani bolovanja za članove obitelji ili pratnje bolesnika koji ih prevoze u nadležne ustanove). Razvoj multidisciplinarnih timova (MDT) također je prepoznat kao neizbježan segment onkološke skrbi te je u svih 9 nekliničkih onkoloških centara razvijen MDT za maligne bolesti probavnog sustava, 7 centara ima MDT za bolesti dojke, 6 MDT-a za maligne bolesti urogenitalnog sustava te 3 MDT-a za tumore pluća. Ukoliko se uzmu u obzir podaci Registra za rak RH iz 2016. godine razvidno je da se u nekliničkim onkološkim centrima razvijaju upravo oni MDT-ovi kojima se zbrinjavaju, po incidenciji, 4 najčešća tumorska sijela u muškoj populaciji (prostata 19%, pluća 17%, kolorektum 16%, mokraćni mjehur 5%) kao i u ženskoj populaciji (dojka 25%, kolorektum 14%, pluća 8%, maternica 6%).¹⁰ | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 96 | Hrvatska ljekarnička komora | 6. LIJEČENJE RAKA, D. SUSTAVNO ONKOLOŠKO LIJEČENJE | Poštovani, možda bi trebalo u uvodu definirati tko će raditi akreditaciju ustanova. Na ECCO Quality Cancer Care: Strategic meeting-u koji se održao u Milanu u 9 mjesecu 2019 godine i na kojem sam imao priliku sudjelovati uz predsjednike ESO-a (A. Costa), ESOP-a (K. Meir), ECCO-a (M.Aapro), EuropaColon-a (S.Gijssels). OECI (T.Phillip) EONS-a (A.Charalambous) te direktora za klinička istraživanja u onkologiji na Cambridge-u (S Oberst) i predstavnice EU (N. Luciana) raspravljalo se o akreditaciji onkoloških ustanova. Nakon kratke rasprave zaključili smo kako je najbolje da akreditaciju ustanova radi neovisno tijelo koje bi to radilo za cijelu Europu. U odnosu na akreditacije u kojem bi svaka država sama za sebe to radila, na ovaj način bi se smanjio problem pristranosti ali došlo bi do uspostavljanja standarda za cijelu EU i smanjena razlika između pojedinih država. To bi posebno odgovaralo hrvatskim bolesnicima, s obzirom na poražavajuće podatke u odnosu na ostatak EU za pojedina sijela (navedeno u početnom dijelu nacionalnog plana za rak), s aspekta ishoda koji su najvažniji za bolesnike poput mortaliteta. Zaključno možda bi trebalo razmisliti o vanjskom (inozemnom) sustavu akreditiranja hrvatskih ustanova. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 97 | ANA SOLDO | 6. LIJEČENJE RAKA, D. SUSTAVNO ONKOLOŠKO LIJEČENJE | Poštovani, možda bi trebalo u uvodu definirati tko će raditi akreditaciju ustanova. Na ECCO Quality Cancer Care: Strategic meeting-u koji se održao u Milanu u 9 mjesecu 2019 godine i na kojem sam imao priliku sudjelovati uz predsjednike ESO-a (A. Costa), ESOP-a (K. Meir), ECCO-a (M.Aapro), EuropaColon-a (S.Gijssels). OECI (T.Phillip) EONS-a (A.Charalambous) te direktora za klinička istraživanja u onkologiji na Cambridge-u (S Oberst) i predstavnice EU (N. Luciana) raspravljalo se o akreditaciji onkoloških ustanova. Nakon kratke rasprave zaključili smo kako je najbolje da akreditaciju ustanova radi neovisno tijelo koje bi to radilo za cijelu Europu. U odnosu na akreditacije u kojem bi svaka država sama za sebe to radila, na ovaj način bi se smanjio problem pristranosti ali došlo bi do uspostavljanja standarda za cijelu EU i smanjena razlika između pojedinih država. To bi posebno odgovaralo hrvatskim bolesnicima, s obzirom na poražavajuće podatke u odnosu na ostatak EU za pojedina sijela (navedeno u početnom dijelu nacionalnog plana za rak), s aspekta ishoda koji su najvažniji za bolesnike poput mortaliteta. Zaključno možda bi trebalo razmisliti o vanjskom (inozemnom) sustavu akreditiranja hrvatskih ustanova. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 98 | Marko Skelin | 6. LIJEČENJE RAKA, D. SUSTAVNO ONKOLOŠKO LIJEČENJE | Poštovani, možda bi trebalo u uvodu definirati tko će raditi akreditaciju ustanova. Na ECCO Quality Cancer Care: Strategic meeting-u koji se održao u Milanu u 9 mjesecu 2019 godine i na kojem sam imao priliku sudjelovati uz predsjednike ESO-a (A. Costa), ESOP-a (K. Meir), ECCO-a (M.Aapro), EuropaColon-a (S.Gijssels). OECI (T.Phillip) EONS-a (A.Charalambous) te direktora za klinička istraživanja u onkologiji na Cambridge-u (S Oberst) i predstavnice EU (N. Luciana) raspravljalo se o akreditaciji onkoloških ustanova. Nakon kratke rasprave zaključili smo kako je najbolje da akreditaciju ustanova radi neovisno tijelo koje bi to radilo za cijelu Europu. U odnosu na akreditacije u kojem bi svaka država sama za sebe to radila, na ovaj način bi se smanjio problem pristranosti ali došlo bi do uspostavljanja standarda za cijelu EU i smanjenja razlika između pojedinih država. To bi posebno odgovaralo hrvatskim bolesnicima, s obzirom na poražavajuće podatke u odnosu na ostatak EU za pojedina sijela (navedeno u početnom dijelu nacionalnog plana za rak), s aspekta ishoda koji su najvažniji za bolesnike poput mortaliteta. Zaključno možda bi trebalo razmisliti o vanjskom (inozemnom) sustavu akreditiranja hrvatskih ustanova. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 99 | Hrvatska ljekarnička komora | 6. LIJEČENJE RAKA, D. SUSTAVNO ONKOLOŠKO LIJEČENJE | Poštovani, u tekstu navodite "Nacionalnim planom treba osigurati uvjete prema kojima će onkološki pacijenti u Republici Hrvatskoj dobiti sustavnu terapiju koja značajno doprinosi produženju života bez progresije bolesti te time značajno utječe i na poboljšanje kvalitete života." Budući da postoje ozbiljne publikacije (npr Kovic i sur JAMA Internal Medicine) koje govore suprotno od onoga sto je napisano u tekstu (povezanost između produženja života bez progresije bolesti i kvalitete života), bilo bi korektno da se navedena tvrdnja stavi u kontekst i navedu reference na osnovu kojih je napisana, kako se ne bi stvarale zabune u stručnoj javnosti. Također, budući da se radi o stručnom tekstu bio bi standard sa se stave reference za pojedine navode, kao sto je i napravljeno u ostalim nacionalni programima za rak (npr Slovenija) Kovic B, Jin X, Kennedy SA, et al. Evaluating Progression-Free Survival as a Surrogate Outcome for Health-Related Quality of Life in Oncology: A Systematic Review and Quantitative Analysis. JAMA Intern Med. 2018;178(12):1586-1596. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 100 | ANA SOLDO | 6. LIJEČENJE RAKA, D. SUSTAVNO ONKOLOŠKO LIJEČENJE | Poštovani, u tekstu navodite "Nacionalnim planom treba osigurati uvjete prema kojima će onkološki pacijenti u Republici Hrvatskoj dobiti sustavnu terapiju koja značajno doprinosi produženju života bez progresije bolesti te time značajno utječe i na poboljšanje kvalitete života." Budući da postoje ozbiljne publikacije (npr Kovic i sur JAMA Internal Medicine) koje govore suprotno od onoga sto je napisano u tekstu (povezanost između produženja života bez progresije bolesti i kvalitete života), bilo bi korektno da se navedena tvrdnja stavi u kontekst i navedu reference na osnovu kojih je napisana, kako se ne bi stvarale zabune u stručnoj javnosti. Također, budući da se radi o stručnom tekstu bio bi standard sa se stave reference za pojedine navode, kao sto je i napravljeno u ostalim nacionalni programima za rak (npr Slovenija) Kovic B, Jin X, Kennedy SA, et al. Evaluating Progression-Free Survival as a Surrogate Outcome for Health-Related Quality of Life in Oncology: A Systematic Review and Quantitative Analysis. JAMA Intern Med. 2018;178(12):1586-1596. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 101 | Marko Skelin | 6. LIJEČENJE RAKA, D. SUSTAVNO ONKOLOŠKO LIJEČENJE | Poštovani, u tekstu navodite "Nacionalnim planom treba osigurati uvjete prema kojima će onkološki pacijenti u Republici Hrvatskoj dobiti sustavnu terapiju koja značajno doprinosi produženju života bez progresije bolesti te time značajno utječe i na poboljšanje kvalitete života." Budući da postoje ozbiljne publikacije (npr Kovic i sur JAMA Internal Medicine) koje govore suprotno od onoga sto je napisano u tekstu (povezanost između produženja života bez progresije bolesti i kvalitete života), bilo bi korektno da se navedena tvrdnja stavi u kontekst i navedu reference na osnovu kojih je napisana, kako se ne bi stvarale zabune u stručnoj javnosti. Također, budući da se radi o stručnom tekstu bio bi standard sa se stave reference za pojedine navode, kao sto je i napravljeno u ostalim nacionalni programima za rak (npr Slovenija) Kovic B, Jin X, Kennedy SA, et al. Evaluating Progression-Free Survival as a Surrogate Outcome for Health-Related Quality of Life in Oncology: A Systematic Review and Quantitative Analysis. JAMA Intern Med. 2018;178(12):1586-1596. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 102 | OPĆA BOLNICA VARAŽDIN | 6. LIJEČENJE RAKA, D. SUSTAVNO ONKOLOŠKO LIJEČENJE | U posljednjem izvještaju o petogodišnjem globalnom preživljenju oboljelih od malignih bolesti, objavljenom u časopisu The Lancet u ožujku 2018. godine, Hrvatska je po rezultatima liječenja malignih bolesti na začelju evropskih zemalja.⁵ Brojni su faktori koji utječu na krajnji ishod i uspjeh onkološkog liječenja. Pojedini su vezani isključivo za vrstu i stadij bolesti, potom socioekonomski čimbenici, kao i oni vezani uz organizaciju zdravstvenog sustava i izdvajanja za zdravstvo te provođenje suvremenih modalieta liječenja u organizaciji zdravstvene skrbi poput liječenja putem multidiscipinarnih timova. Udaljenost, odnosno potreba putovanja radi ostvarivanja onkološkog liječenja, u brojnim je studijama pokazala obrnuto proporcionalni odnos s četiri važna aspekta svake onkološke bolesti, a to su: inicijalni stadij bolesti, pridržavanje protokola liječenja, ishod liječenja kao i kvaliteta života oboljelih od malignih bolesti. Po ovim je studijama putovanje od 80 km navedeno kao granica nakon koje se ova 4 aspekta, vezana za onkološke bolesnike i njihovo liječenje, dramatično pogoršavaju. ⁶̛ ⁷̛ ⁸ Ukoliko se kroz NPPR neklinički onkološki centri ograniče u primjeni sistemskog onkološkog liječenja srednja udaljenost koju bi osiguranici HZZO-a morali prijeći kako bi ostvarili svoje pravo na sustavno onkološko liječenje iznosi 110 km (izračun učinjen za one bolesnike koji žive gradovima koji imaju organiziranu bolničku onkološku službu). Ova udaljenost, osim što za bolesnike predstavlja fizički zamjetan teret, predstavlja i financijsku toksičnost (troškovi prijevoza i bivanja izvan mjesta boravka), opterećenje HZZO-a troškovima sanitetskog prijevoza, te opterećenje gospodarstva (dani bolovanja za članove obitelji ili pratnje bolesnika koji ih prevoze u nadležne ustanove). | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 103 | Natalija Dedić Plavetić | 6. LIJEČENJE RAKA, D. SUSTAVNO ONKOLOŠKO LIJEČENJE | Dopuniti ciljeve s detaljnijom razradom: Tko donosi nacionalnu onkološku mrežu i prema kojim kriterijima? Tko predlaže akreditacijske kriterije, te koji su rokovi za donošenje istih? | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 104 | OB "Dr. Tomislav Bardek" Koprivnica | 6. LIJEČENJE RAKA, D. SUSTAVNO ONKOLOŠKO LIJEČENJE | U posljednjem izvještaju o petogodišnjem globalnom preživljenju oboljelih od malignih bolesti, objavljenom u časopisu The Lancet u ožujku 2018. godine, Hrvatska je po rezultatima liječenja malignih bolesti na začelju europskih zemalja.⁵ Brojni su faktori koji utječu na krajnji ishod i uspjeh onkološkog liječenja. Pojedini su vezani isključivo za vrstu i stadij bolesti, potom socioekonomski čimbenici, kao i oni vezani uz organizaciju zdravstvenog sustava i izdvajanja za zdravstvo te provođenje suvremenih modalieta liječenja u organizaciji zdravstvene skrbi poput liječenja putem multidiscipinarnih timova. Udaljenost, odnosno potreba putovanja radi ostvarivanja onkološkog liječenja, u brojnim je studijama pokazala obrnuto proporcionalni odnos s četiri važna aspekta svake onkološke bolesti, a to su: inicijalni stadij bolesti, pridržavanje protokola liječenja, ishod liječenja kao i kvaliteta života oboljelih od malignih bolesti. Po ovim je studijama putovanje od 80 km navedeno kao granica nakon koje se ova 4 aspekta, vezana za onkološke bolesnike i njihovo liječenje, dramatično pogoršavaju. Ukoliko se kroz NPPR neklinički onkološki centri ograniče u primjeni sistemskog onkološkog liječenja srednja udaljenost koju bi osiguranici HZZO-a morali prijeći kako bi ostvarili svoje pravo na sustavno onkološko liječenje iznosi 110 km (izračun učinjen za one bolesnike koji žive gradovima koji imaju organiziranu bolničku onkološku službu). Ova udaljenost, osim što za bolesnike predstavlja fizički i financijski zamjetan teret, predstavlja i opterećenje HZZO-a troškovima sanitetskog prijevoza, te opterećenje gospodarstva (dani bolovanja za članove obitelji ili pratnje bolesnika koji ih prevoze u nadležne ustanove). Nacionalni plan definira jedino financijsku penalizaciju bolnica koje ne rade u okviru mreže onkološkog lijčeneja ali ne definira standarde i uvjete po kojima će se županijsklim centrima dozvoliti određena djelatnost. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 105 | Hrvatska ljekarnička komora | 6. LIJEČENJE RAKA, CILJEVI | Poštovani, možda bi trebalo u uvodu definirati tko će raditi akreditaciju ustanova. Na ECCO Quality Cancer Care: Strategic meeting-u koji se održao u Milanu u 9 mjesecu 2019 godine i na kojem sam imao priliku sudjelovati uz predsjednike ESO-a (A. Costa), ESOP-a (K. Meir), ECCO-a (M.Aapro), EuropaColon-a (S.Gijssels). OECI (T.Phillip) EONS-a (A.Charalambous) te direktora za klinička istraživanja u onkologiji na Cambridge-u (S Oberst) i predstavnice EU (N. Luciana) raspravljalo se o akreditaciji onkoloških ustanova. Nakon kratke rasprave zaključili smo kako je najbolje da akreditaciju ustanova radi neovisno tijelo koje bi to radilo za cijelu Europu. U odnosu na akreditacije u kojem bi svaka država sama za sebe to radila, na ovaj način bi se smanjio problem pristranosti ali došlo bi do uspostavljanja standarda za cijelu EU i smanjena razlika između pojedinih država. To bi posebno odgovaralo hrvatskim bolesnicima, s obzirom na poražavajuće podatke u odnosu na ostatak EU za pojedina sijela (navedeno u početnom dijelu nacionalnog plana za rak), s aspekta ishoda koji su najvažniji za bolesnike poput mortaliteta. Zaključno možda bi trebalo razmisliti o vanjskom (inozemnom) sustavu akreditiranja hrvatskih ustanova. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 106 | ANA SOLDO | 6. LIJEČENJE RAKA, CILJEVI | Poštovani pod točkom 2 navodite kako je cilj osigurati ""dostupnost sustavnih terapija koje nedvojbeno produžuju život bez progresije bolesti". Možda bi bilo vise u interesu hrvatskih bolesnika za cilj osigurati terapije koje nedvojbeno produžuju život i kvalitetu života, budući da ponekad surogat markeri ne znače nužno njihovu translaciju u ishode koji su najbitniji bolesniku. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 107 | Marko Skelin | 6. LIJEČENJE RAKA, CILJEVI | Poštovani pod točkom 2 navodite kako je cilj osigurati ""dostupnost sustavnih terapija koje nedvojbeno produžuju život bez progresije bolesti". Možda bi bilo vise u interesu hrvatskih bolesnika za cilj osigurati terapije koje nedvojbeno produžuju život i kvalitetu života, budući da ponekad surogat markeri ne znače nužno njihovu translaciju u ishode koji su najbitniji bolesniku. ' | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 108 | Istarska županija - Regione Istriana | 6. LIJEČENJE RAKA, CILJEVI | Očitovanje u ime Povjerenstva za zaštitu prava pacijenata na području Istarske županije Uvođenje smjernica za lijekove “KL” (liječenje samo u KBC-ima) od strane upravnog vijeća HZZO-a dovodi do diskriminacije bolesnika te se predlaže da se prvi stavak ovog poglavlja u potpunosti poništi. (Prvi stavak glasi: Osigurati pristup liječenju jednake kvalitete na svim razinama zdravstvene zaštite svim građanima kojima je dijagnosticiran rak u okviru opcija dostupnih u hrvatskom javnom zdravstvu) Opravdanje za uvođenje ovakve formulacije nije prihvatljivo. Kod nekih se lijekova, kod kojih se ova KL smjernica primjenjivala ranijih godina (kao što su rijetke bolesti), ova smjernica mogla opravdati. Lijekovi poput imunoterapije (koji će uskoro biti kod nas, kao i na zapadu temelj svih liječenja raka) su, međutim, znatno učinkovitiji i sigurniji nego oni što preostaju županijama koje nemaju KBC-ove. Nastavak propisivanja lijekova po KL smjernicama dovodi do prave diskriminacije bolesnika iz županija koje nemaju KBC-ove, a plaćaju isto osiguranje HZZO-u. Takvi bolesnici moraju dodatno putovati često uz mučnine, povraćanja i bolove. Dovodi se u pitanje bespotrebno plaćanje putnih troškova i sanitetskih prijevoza. Prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti naglašava se omogućavanje stanovništvu podjednakih uvjeta zdravstvene zaštite, pravo na jednakost u cjelokupnom postupku ostvarivanja zdravstvene zaštite, a plan zdravstvene zaštite bi trebao uvažavati zdravstveno stanje, broj, dobnu i socijalnu strukturu stanovništva, jednake uvjete, odnosno mogućnosti za korištenje zdravstvenih usluga. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 109 | Mario Vukelić | 6. LIJEČENJE RAKA, CILJEVI | Ciljevi - prijedlog: 1. Osigurati dostupnost novih inovativnih lijekova za liječenje onkoloških pacijenata u Hrvatskoj u roku od najduže 6 mjeseci nakon stavljanja istih u promet od strane Europske agencije za lijekove (EMA) Obraloženje: Prije prihvaćanja novih lijekova kao standard u liječenju potrebno je provesti proces njihove evaluacije. S obzirom na potrebe evaluacija će obuhvatiti procjenu kvalitete lijeka, sigurnost i nuspojave, kao i posljedice implementacije tretmana na zdravlje, ekonomiju (troškovna djelotvornost i „dodana vrijednost“), pacijenta i organizaciju. Pored toga, evaluacija treba razmotriti kako će novi lijekovi nadopuniti ili zamijeniti postojeće tretmane. Jednom kad se lijek potvrdi kao standardni tretman on bi tada trebao biti omogućen na temelju specifičnih kliničkih smjernica. Trebao bi biti nadziran u skladu sa smjernicama, kao što bi trebala biti nadzirana i djelotvornost tretmana. Za sve to su potrebne jače strukture za provođenje evaluacije, pisanje kliničkih smjernica, nadziranje prema protokolima i nadziranje djelotvornosti tretmana. U Hrvatskoj se novi inovativni lijekovi za liječenje raka uvode na listu HZZO-a i do 2 godine od trenutka odobrenja istih od strane Europske agencije za lijekove. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 110 | Mario Vukelić | 6. LIJEČENJE RAKA, CILJEVI | Predlažemo definirati konkretne rokove ze realizaciju ciljeva. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 111 | Natalija Dedić Plavetić | 6. LIJEČENJE RAKA, MJERE/AKTIVNOSTI | Točka 6. Praćenje provedbe putem koordinacijske jedinice za Nacionalni plan. Detaljnije definirati što je to koordinacijska jedinica, nalazi li se ona pod Ministarstvom zdravstva, HZZO, Zavodom uza javno zdravstvo, itd..Koje su joj zadaće i ovlasti, koji kadrovi ju čine i koji su rokovi za njeno formiranje? | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 112 | Mario Vukelić | 6. LIJEČENJE RAKA, MJERE/AKTIVNOSTI | Predlažemo definirati konkretne vremenske rokove za realizaciju mjera/aktivnosti | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 113 | Mario Vukelić | 6. LIJEČENJE RAKA, CILJEVI | Predlažemo definirati konktretne rokove za realizaciju ciljeva | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 114 | Mario Vukelić | 6. LIJEČENJE RAKA, CILJEVI | Ciljevi - prijedlog: A. Psihoonkološko liječenje, psihološke intervencije i ostale komplementarne terapije 5. U sastavu Klinika za onkologiju KBC-a po uzoru na mnoge svjetske centre za rak uvesti organizacijsku jedinicu za integrativnu medicinu u sklopu koje je potrebno pacijentima ponuditi komplementarne terapije s ciljem prevencije i ublažavanja simptoma i nuspojava liječenja (psihoonkolog, klinički nutricionist, fizioterapeut, akupunktura, masaža, yoga, meditacija, socijalni radnik….) - rok 2022 Obrazloženje: Neke od tih terapija trebale bi biti besplatne za onkološke pacijente (psihoonkolog, klinički nutricionist, socijalni radnik), a ostale se mogu ponuditi uz određenu novčanu naknadu. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 115 | Ivan Zečević | 6. LIJEČENJE RAKA, CILJEVI | Poštovani, u Ciljevima br 3. navodite da psihijatri, socijalni radnici i psihoterapeuti, ali i drugi potencijalni radnici (koji nisu eksplicitno navedeni) mogu provoditi psihološko savjetovanje i liječenje oboljelih. Treba napomenuti da Zakonom o psihološkoj djelatnosti, psihološke postupke mogu provoditi samo osobe koje imaju osobnu dopusnicu za obavljanje psihološke djelatnosti. U pravnom smislu i kada se radi o pravnom prometu, osobe koje ne obavljaju psihološku djelatnost (socijalni radnik, psihoterapeut, psihijatar itd) ne mogu se koristiti terminima koji sugeriraju obavljanje psihološke djelatnosti. Štoviše, tvrditi da nepsihološki stručnjaci obavljaju psihološko savjetovanje direktno krši članak 4. Zakona psihološke djelatnosti i takve osobe kazneno će odgovarati sa kršenje istog zakona i članka. S druge strane, psihoterapija je navedena kao posebna djelatnost u RH Zakonom o psihoterapijskoj djelatnosti, i po tome zakonu, a i profesionalnim i stručnim kompetencijama nije jednako izjednačavati psihološko i psihoterapijsko. Mnogi kolege psihijatri, socijalni radnici, i ostali, završavaju psihoterapiju, te po zakonu o psihoterapijskoj djelatnosti sposobni su obavljati psihoterapijsko savjetovanje. Molim vas da ispravite ovu pogrešku iz domena psihološkog savjetovanja koja sugerira da se nepsiholozi mogu uključivati u ilegalnu psihološku djelatnost. S obzirom da različiti stručnjaci zauzimaju različite uloge, zadatke, ciljeve i perspektivu u tretmanu, potrebno je to napomenuti u skladu sa neophodnim potrebama pacijenata. Psiholozi su u jedinstvenoj ulozi, te sve zapadne države provode onkološke pacijente kroz psihološke postupke (ne nužno psihoterapijske). Te ovi ciljevi trebaju to i održavati. Predlažem slijedeću izmjenu: Osigurati odgovarajući broj stručnog osoblja: psihijatre za farmakološku terapiju, psihologe za psihološko savjetovanje i terapiju, psihoterapeute za psihoterapiju, te druge stručnjake po potrebi u svrhu liječenja oboljelih od raka i njihovih obitelji na sve tri razine zdravstvene zaštite uz uvažavanje posebnosti potreba djece i palijativnih pacijenata. S poštovanjem, Ivan Zečević, mag.psych. | Djelomično prihvaćen | Tekst je izmijenjen na slijedeći način: ” Osigurati odgovarajući broj stručnog osoblja različitog profila (psihologe, socijalne radnike, psihijatre, psihoterapeute itd.) koji će u okvirima svojih kompetencija provoditi psihološko savjetovanje, savjetovanje, liječenje i druge programe za oboljele od raka i njihove obitelji na sve tri razine zdravstvene zaštite uz uvažavanje posebnosti potreba djece i palijativnih pacijenata.“ |
| 116 | Mario Vukelić | 6. LIJEČENJE RAKA, MJERE/AKTIVNOSTI | Mjere/aktivnost - prijedlog A. Psihoonkološko liječenje, psihološke intervencije i ostale komplementarne terapije 6. Izrada smjernica i postupaka o oblicima i načinima podrške onkološkim pacijentima | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 117 | Ivan Zečević | 6. LIJEČENJE RAKA, MJERE/AKTIVNOSTI | Poštovani, u stavku 6. potrebno je specificirati "psiholog". S obzirom na Zakon o psihološkoj djelatnosti izradu smjernica i postupnika o oblicima i načinima podrške u pružanju psiholoških tretmana i savjetovanja, izboru instrumentarija i istraživanja potreba provode isključivo psiholozi u skladu sa zakonom koji štiti psihološku djelatnosti (Zakon o psihološkoj djelatnosti članak 4., 5., i 6.). Ovako nejasno definirano ispada da onkolozi, psihijatri, socijalni radnici, ili drugi stručni radnici koji sudjeluju u psihoonkološkom liječenju imaju pravo koristiti psihološke instrumente (koji su osim Zakonom o psihološkoj djelatnosti zaštićeni i Pravilnikom o psihodijagnostičkim sredstvima), psihološko savjetovanje, ili još gore, određivati psiholozima kako da obavljaju psihološku djelatnost. Predložena promijena: 6. Angažiranje psihologa za izradu smjernica i postupnika o oblicima i načinima podrške u pružanju psiholoških tretmana i savjetovanja, izboru instrumentarija i istraživanju psiholoških potreba pacijenata. S poštovanjem, Ivan Zečević, mag.psych. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 118 | Ivan Zečević | 7. POSEBNA PODRUČJA ONKOLOGIJE, MJERE/AKTIVNOSTI | Poštovani, Stavka 18 je nejasno definirana i ostavlja dojam kao da psiholozi i socijalni radnici pružaju isti vid usluga, što je u potpunosti pogrešno. Iako termin psihosocijalno obuhvaća niz intervencija, treba imati na umu da psiholozi pacijentima sa tumorima mozga pružaju i niz drugih intervencija iz domena kognitivne rehabilitacije i remedijacije, ali i psihološke pripreme za teške operacijske zahvate kod različitih onkoloških pacijenata, ali i psihološke tretmane kronične boli s obzirom na uzrast (posebno za odrasle, i posebno za djecu). Zbog toga, bilo bi potrebno odvojiti rehabilitacijske postupke koje rade psiholozi, u odnosu na one koje rade socijalni radnici. Te procedure uvrštene su u HZZO šifrarnik dijagnostičko-terapijskih procedura psihologa, i mogu ih provoditi samo psiholozi koji imaju posebnu edukaciju za te tretmane, ili su završili specijalističke studije kliničke psihologije. Pod točkom 25. također nije jasno specificirano da psihološku podršku mogu pružati samo psiholozi, a s obzirom na ranije probleme i diferenciranju psihologa od ostalih struka, kao i nejasnoće u definiranosti poslova, neophodno je specificirati termin "psiholog" u toj stavci, naročito imajući u vidu Zakon o psihološkoj djelatnosti. Predlažem slijedeću ispravu: 18. Ostvarivanje predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog programa, fizikalne i radne terapije, nutritivne potpore, psihologa za psihološke tretmane i kognitivnu reahabilitaciju, i socijalnog radnika uz provedbu rehabilitacijskih projekata i projekata psihosocijalne podrške (psihorehabilitacijski tim). 25. Angažiranje psihologa za provođenje sustavne supervizije i psihološke podrška zdravstvenim radnicima u pedijatrijskoj onkološkoj skrbi. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 119 | Tatjana Ladenhauser | 7. POSEBNA PODRUČJA ONKOLOGIJE, MJERE/AKTIVNOSTI | Predvidjeti rok za početak funkcioniranja Registra. Na mrežnoj stranici Europske komisije, dio Javno zdravstvo, navodi se da je u Europi od 2017. osnovano 24 ERN-a za rijetke bolesti (European Reference Network). ERN-ovi predstavljaju „virtualne“ savjetodavne panele na kojima europski stručnjaci za rijetke bolesti (i tumore) surađuju s primarnim nositeljem skrbi putem IT-platformi i telemedicinski oko konkretnih slučajeva bolesnika. Predlažem sličan model i kod nas. Takvim bi se pristupom kod sumnje na rijedak tumor, pacijent praktički odmah mogao elektronski prezentirati na e-platformi za rijetke tumore – radiologu, patologu, kirurgu, onkologu itd., prijedlog daljnje dijagnostike i liječenja donio bi se (i) bez fizičkog upućivanja pacijenata u referentni centar (pretpostavljeno jedan?), a nakon mišljenja „virtualnog“ tima, pacijent bi se uputio u najbližu ustanovu gdje se postupak daljnje dijagnostike i liječenja može početi provoditi. Točna bi se dijagnoza rijetkog tumora morala osigurati slanjem patohistološkog materijala u referentni centar na reviziju i to na način da se pacijenta poštedi donošenja materijala i uputnica, pogotovo iz udaljenih sredina. Bolesniku s uznapredovalim rijetkim tumorom trebalo bi se putem novog modela financiranja osigurati prvu i daljnje linije liječenja (ako one postoje kao standardne, etablirane i/ili medicinski su opravdane za određeni tip tumora), a troškove istih sada ne pokriva Fond za skupe lijekove ili lijek nije u okvirima HZZO smjernica. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 120 | KREŠIMIR LONČAR | 8. PALIJATIVNA SKRB I UBLAŽAVANJE BOLI, CILJEVI | Definirati rok za provođenje ciljeva. Kontinuirano znači bez jasnog termina - odnosno odgodivo do 2030. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 121 | Mario Vukelić | 8. PALIJATIVNA SKRB I UBLAŽAVANJE BOLI, CILJEVI | 8 Palijativna skrb i ublažavanje boli Ciljevi - prijedlog: 1. Podići razinu kvalitete sustava palijativne skrbi u Republici Hrvatskoj | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 122 | Mario Vukelić | 8. PALIJATIVNA SKRB I UBLAŽAVANJE BOLI, MJERE/AKTIVNOSTI | Mjere/aktivnosti - prijedlog 1. Sukladno definiciji Svjetske zdravstvene organizacije u sustav palijativne skrbi uključiti sve osobe s dijagnozom teške po život opasne bolesti (onkološki bolenici) od trenutka njihovog saznanja dijagnoze (bez obzira na fazu bolesti), rok 2020. 2. Sukladno Nacionalnom programu razvoja palijativne skrbi u Republici Hrvatskoj 2017-2020. nastaviti formiranje novih palijativnih postelja na svim razinama zdravstvene zaštite (stacionari domova zdravlja, opće bolnice, dnevne bolnice, specijalne bolnice, hospiciji, klinike, domovi za starije i nemoćne). Prilikom izgradnje novih kapaciteta koristiti dobre prakse iz pojedinih županija (Varaždinska, Brodsko – posavska, Primorsko – goranska, Dubrovačko – neretvanska…) s posebnim naglaskom na suradnju lokalne zajednice i crkve, javno-privatnog partnerstva i korištenja EU fondova. Posebno voditi računa o daljnjem razvoju hospicija na području cijele Hrvatske. 3. Nastaviti s daljnjim razvojem mobilnih timova i koordinatora za palijativnu skrb u kvantitativnom i kvalitativnom smislu (osim obiteljskih liječnika i medicinskih sestara timove popunjavati s osobama svih potrebnih struka i specijalnosti kao što su psiholozi, socijalni radnici, fizioterapeuti, klinički nutricionisti, njegovateljice, gerontodomačice) 4. Nastaviti s razvojem ostalih elemenata u sustavu palijativne skrbi (posudionice pomagala, ambulante za palijativnu skrb, dnevne bolnice za palijativnu skrb) 5. Izraditi i donijeti Nacionalne smjernice za palijativnu medicinu u kojima će se između ostalog jasno definirati kriteriji za provedeno vrijeme pacijenata u sustavu palijativne skrbi. Naime, prema trenutnoj odluci HZZO-a dužina boravka pacijenta u nekoj od ustanova za palijativnu skrb iznosi maksimalno 28 dana. Potrebno je unaprijed definirati koji bolesnici mogu produžiti boravak u nekoj od tih ustanova i više od 28 dana pa i do kraja svog života (npr. bolesnici od raka u terminalnoj fazi). Mišljenja smo da se za takve teške bolesnike, kojima je potrebna specijalna 24-satna njega ne može adekvatno brinuti obitelj niti to može neka druga ustanova osim specijalne ustanove za palijativnu skrb, rok 2020. 6. Na Medicinskom fakultetu uvesti specijalizaciju iz palijativne medicine te u klinikama formirati bolničke timove za palijativnu skrb, rok 2022. 7. Izraditi i usvojiti program edukacije i katalog kompetencija u palijativnoj skrbi, rok 2022. 8. Uspostaviti nacionalni registar palijativnih bolesnika te informatički povezati sve dionike u sustavu palijativne skrbi, rok 2021. 9. Uvesti sustav nagrađivanje (poseban dodatak za uvjete rada) svih djelatnika u sustavu palijativne skrbi kako bi ih se privuklo i zadržalo na radnim mjestima, rok 2020. 10. Jasno definirati procedure, organizaciju rada i koordinaciju svih dionika u sustavu palijativne skrbi, rok 2020. 11. Poboljšati komunikaciju na svim razinama između djelatnika u sustavu palijativne skrbi i pacijenata odnosno njihovih obitelji, rok 2020. 12. Nastaviti razvoj mreže volontera u palijativnoj skrbi na području cijele Hrvatske 13. Izmijeniti zakonske odredbe u cilju osiguravanja plaćenog dopusta članovima obitelji koji se brinu o palijativnom pacijentu. Naime, članovi obitelji koji se u krugu obitelji žele brinuti o pacijentu kojem je potrebna palijativna skrb zbog egzistencijalnih razloga najčešće nemaju te mogućnosti. To bi im se omogućilo plaćenim dopustom, a što bi svakako utjecalo pozitivno na kvalitetu života palijativnih pacijenata, rok 2020. 14. Palijativnim pacijentima osigurati prioritetni pristup tretmanima u bolnicama, rok 2020. Obrazloženje: Uspostavljanje i razvoj palijativne skrbi u Republici Hrvatskoj utvrđeno je Nacionalnim programom razvoja palijativne skrbi u Republici Hrvatskoj 2017. – 2020.,koji predstavlja nastavak provedbe uspostave sustava palijativne skrbi i nadovezuje se na Strateški plan razvoja palijativne skrbi za razdoblje 2014-2016. Sustav palijativne skrbi u RH predstavlja jedan od prioriteta i sastavni je dio Nacionalne strategije razvoja zdravstva 2012. – 2020. Definicija palijativne skrbi u Republici Hrvatskoj nije u cijelosti usklađena s definicijom Svjetske zdravstvene organizacije prema kojoj se palijativna skrb odnosi na osobe oboljele od teške po život opasne bolesti te im se može pružiti u svakom trenutku odnosno u svakoj fazi bolesti. Dakle, palijativna skrb ne odnosi se samo na osobe s uznapredovalom bolesti odnosno na osobe u terminalnoj fazi bolesti. Cilj je da se palijativna skrb započne što prije nakon dijagnoze teške i po život opasne bolesti, kao što je npr. slučaj s dijagnozom raka, čime se znatno utječe na poboljšanje kvalitete života kao i na učinkovitost procesa liječenja pacijenata. Nacionalne smjernice za palijativnu medicinu nisu donesene (rok 31.12.2019.), iako je proces njihove izrade započeo još 2014. godine. S druge strane Hrvatski zavod za hitnu medicinu objavio je Nacionalne smjernice za rad izvanbolničke i bolničke hitne medicinske službe s bolesnicima kojima je potrebna palijativna skrb. Dakle, potrebno je žurno donošenje stručnih smjernica za sve djelatnosti koje sudjeluju u pružanju palijativne skrbi. Procjena potreba za nekim oblikom palijativne skrbi čini između 50% i 89% svih umirućih pacijenata što bi u Hrvatskoj bilo od 26 000 do 46 000 pacijenata godišnje. Najmanje 20% pacijenata oboljelih od tumora i 5% neonkoloških pacijenata zahtijevaju specijalističku palijativnu skrb u posljednjih godinu dana njihova života Procijenjeni broj potrebnih palijativnih postelja u Republici Hrvatskoj u rasponu je između 349 i 429. Stanje palijativne skrbi nije ujednačeno na području Republike Hrvatske. Pojedine županije još uvijek nisu donijele strategije razvoja palijativne skrbi (rok 31.12.2020.). Edukacija o palijativnoj skrbi provodi se putem obveznih i izbornih predmeta na pojedinim fakultetima te tečajeva, radionica i predavanja za sve profesionalce ili volontere koji sudjeluju u palijativnoj skrbi. Veći broj profesionalaca i volontera edukaciju je završio u Centru za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine (CEPAMET) Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Jedan od problema je i taj što u Republici Hrvatskoj još uvijek ne postoji specijalizacija iz palijativne medicine niti je predviđena akcijskim planom za provedbu Nacionalnog programa razvoja palijativne skrbi u Republici Hrvatskoj 2017. – 2020. Isto tako, još uvijek nije izrađen i usvojen program edukacije i katalog kompetencija u palijativnoj skrbi (rok 31.12.2020.). Potrebno je nastaviti edukaciju iz palijativne skrbi na svim razinama (liječnici obiteljske medicine, zdravstveno osoblje u općim i kliničkim bolnicama, osoblje u domovima zdravlja i domovima za starije i nemoćne, volonteri). Naime, uočeno je da još uvijek pojedini onkološki pacijenti nemaju sve potrebne informacije o mogućnostima koje pruža sustav palijativne skrbi u RH (npr. korištenje usluge mobilnih timova za palijativnu skrb). Palijativna skrb u Republici Hrvatskoj organizirana je na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene zaštite te na razini socijalne skrbi. Evidencija o palijativnim pacijentima nije jedinstvena u pojedinim županijama, odnosno Republika Hrvatska ne posjeduje nacionalni registar palijativnih bolesnika (rok 31.12.2020.). Isto tako, još uvijek nisu informatički povezani svi dionici u sustavu palijativne skrbi. Krajnji rok za uspostavu elemenata organizacije sustava palijativne skrbi u županijama je 31.12. 2020. Procijenjene potrebe palijativnih kapaciteta u Hrvatskoj su slijedeće: palijativne postelje 343-429, bolničke postelje u sustavu javne zdravstvene zaštite 352, postelje u stacionarima domova zdravlja 67, mobilni timovi za palijativnu skrb 50+5, koordinatori palijativne skrbi 50+5. Trenutno su u Hrvatskoj formirana 22 mobilna tima za palijativnu skrb, 16 koordinatora te 255 bolničke postelje. Uz to djeluje i 11 bolničkih timova, 9 posudionica pomagala te 5 ambulanti za palijativnu medicinu. U većini županija djeluju volonterske udruge za palijativnu skrb. Vezano uz stacionarne kapacitete za palijativnu skrb svakako u prvom redu treba naglasiti pozitivan primjer Varaždinske županije koja je već 2018. dostigla zacrtani cilj iz Nacionalnog programa razvoja palijativne skrbi u Republici Hrvatskoj 2017. – 2020. jer je projektom izgradnje novog objekta u vrijednosti 51,5 milijuna kuna (EU fondovi) u Novom Marofu uspjela dostići kapacitet od 89 kreveta za palijativnu skrb. Isto tako, cilj je dostigla i Dubrovačko – neretvanska županija koja u sklopu opće bolnice Dubrovnik ima Odjel palijativne skrbi s 30 kreveta za palijativnu skrb. Primorsko-goranska županija je jedina županija u kojoj postoji hospicij „Marija Krucifiksa Kozulić“ i to s 14 kreveta za palijativnu skrb (projekt Caritasa Riječke nadbiskupije, grada Rijeke i Primorsko-goranske županije). U istočnom dijelu Hrvatske na području Brodsko – posavske županije postoji specijalna bolnica za psihijatrijsku i palijativnu skrb „Sveti Rafael“ Strmac koju je osnovala crkva – bolnički red Sv. Ivan od Boga te ima kapacitet od 15 kreveta za palijativnu skrb, dok na području Osječko-baranjske županije u općoj bolnici Našice postoji 10 postelja za palijativnu skrb. U Karlovačkoj županiji u Specijalnoj bolnici za produženo liječenje Duga Resa ima 10 kreveta za palijativnu skrb, dok u Koprivničko – križevačkoj županiji postoji 6 kreveta za palijativnu skrb u Općoj bolnici Koprivnica, a 5 kreveta u dnevnoj bolnici. Sisačko – moslavačka županija posjeduje 8 palijativnih postelja u specijalnoj bolnici za kronične bolesti u Petrinji, dok Šibensko – kninska županija posjeduje 20 kreveta za palijativnu skrb u općoj bolnici Knin. Primorsko-goranska županija je otišla najdalje što se tiče broja formiranih koordinatora i mobilnih timova za palijativnu skrb te ih trenutno ima 5 što je 1 više od procijenjenih potreba. Ostale županije koje su već ispunile ciljeve glede broja koordinatora i mobilnih timova za palijativnu skrb su: Istarska županija, Požeško – slavonska, Krapinsko – zagorska, Koprivničko – križevačka i Međimurska, dok su vrlo blizu realizacije cilja Dubrovačko – neretvanska i Zagrebačka županija. Tu je potrebno naglasiti da većina mobilnih timova za palijativnu skrb u svom sastavu imaju liječnika obiteljske medicine i medicinsku sestru (traženi minimum), dok je samo Istarska županija u sastav mobilnih timova za palijativnu skrb uključila i ostale specijalnosti (psiholog, neurolog, onkolog…). Ali niti Istarska županija u sastavu mobilnih timova nema ostale specijalnosti i struke kao što su: klinički nutricionist, socijalni radnik i fizioterapeut. Ambulante za palijativnu medicinu formirane su u nekoliko županija u sklopu domova zdravlja, opće bolnice ili klinike: KBC Rijeka, KBC Sestre milosrdnice, opća bolnica Koprivnica, dom zdravlja Osijek, dom zdravlja Marija Bistrica Što se tiče Grada Zagreba od ukupno 8 potrebnih do sada su formirana tri mobilna tima za palijativnu skrb te isto toliko koordinatora. U stacionarnoj palijativnoj skrbi procijenjena je potreba oko 100 palijativnih postelja, a trenutno postoji 45 palijativnih postelja na sekundarnoj razini zdravstvene zaštite: Specijalna bolnica za plućne bolesti Rockfelerova (15 kreveta za onkološke bolesnike od planiranih 51), Psihijatrijska bolnica Sveti Ivan Jankomir (15 kreveta za dementne osobe), Klinika za psihijatriju Vrapče (15 kreveta). Povećanje broja palijativnih postelja svakako je važno i zbog Zagrebačke županije koja zbog gravitacije Gradu Zagrebu neće razvijati svoje zasebne kapacitete za stacionarnu palijativnu skrb. Dakle, iako u Hrvatskoj postoji očiti napredak po pitanju palijativne skrbi još uvijek nedostaje relativno veliki broj palijativnih postelja te koordinatora i mobilnih timova za palijativnu skrb. Samo u Zagrebu nedostaje oko 60 palijativnih postelja s time da osim u specijalnim bolnicama nedostatak palijativnih postelja i bolničkih palijativnih timova postoji i u općim te kliničkim bolnicama. Isto tako, jedini hospicij za smještaj bolesnika u terminalnoj fazi bolesti nalazi se u Rijeci, a u Nacionalnom programu razvoja palijativne skrbi u RH 2017-2020 ne spominje se njihova daljnja izgradnja na području Hrvatske. U svakom slučaju potreban je daljnji razvoj mreže palijativne skrbi u smislu razvoja stacionarnih jedinica za specijalističku palijativnu skrb (hospicij, jedinice za palijativnu skrb, jedinice za dnevni boravak) te mobilnih timova za palijativnu skrb. Pojedini odjeli za palijativnu skrb i većina formiranih mobilnih timova za palijativnu skrb nisu adekvatno popunjeni što znači da se uglavnom sastoje od liječnika obiteljske medicine i medicinske sestre (minimalni standard) dok kronično nedostaje psihologa, fizioterapeuta, nutricionista, socijalnih radnika, njegovatelja i gerontodomaćica. Isto tako, koordinatori i mobilni timovi ne rade po principu 24/7 već rade samo prvu smjenu dok su preostalo vrijeme na pasivnom dežurstvu, što znači da moraju odgovarati na pozive pacijenata, ali osim davanja savjeta nemaju obvezu odlaska na teren. Većina posudionica pomagala u pojedinim županijama nije opremljena s dovoljnim brojem pomagala. Koordinacija svih sudionika u sustavu palijativne skrbi ne funkcionira u dovoljnoj mjeri. Baza podataka o palijativnim pacijentima vode se odvojeno na razini županije te ne postoji nacionalni registar palijativnih pacijenata. Temeljem odluke HZZO-a stacionarni smještaj palijativnih pacijenata (Odjeli za palijativnu skrb, hospicij) moguć je do 28 dana što zasigurno nije primjereno za pacijente s najtežim dijagnozama (koma, stanje bez svijesti, pacijenti u terminalnoj fazi bolesti…) koji zahtijevaju 24-satnu bolničku njegu od strane posebno educiranog medicinskog osoblja za specijalističku palijativnu skrb. Obitelji ovakvih palijativnih pacijenata nemaju niti znanja niti mogućnosti 24 –satne palijativne skrbi. Isto tako, domovi za starije i nemoćne u RH nemaju osoblje osposobljeno za pružanje specijalističke palijativne skrbi ovim pacijentima te nemaju multidisciplinarne timove zdravstvenih stručnjaka. Liječnici i medicinsko osoblje koje radi s palijativnim pacijentima nemaju poseban dodatak na uvjete rada. Svakako je potrebno razmotriti različite oblike materijalnog i nematerijalnog nagrađivanja ove kategorije zdravstvenih djelatnika koji se skrbe o najtežim bolesnicima. Komunikacija između obitelji pacijenata i liječnika u pojedinim odjelima za palijativnu skrb nije na zadovoljavajućoj razini. U bolnicama nisu uvedeni tzv. „klinički puteve za ubrzano rješavanje“ kojima se palijativnim pacijentima daje prednost pristupa prilikom potrebnih tretmana (npr. radiologija, radioterapija ili kirurgija). Republika Hrvatska još uvijek nije donijela zakonske propise o dopustu za palijativnu skrb za njegovatelje kako bi se članovima obitelji omogućilo pružanje skrbi svojim bližnjima kod kuće koliko god je to potrebno. Iako skoro u svakoj županiji postoji organizacija volontera za palijativnu skrb potrebno je nastaviti njihov razvoj na području cijele Hrvatske. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 123 | nikola đaković | 9. EDUKACIJA U ONKOLOGIJI, MJERE/AKTIVNOSTI | Hvala gospodinu Damiru Vrbancu na uočavanju važnosti radioterapije kao jednog od tri temeljna stupa (uz kirurške metode i terapiju lijekovima) onkološkog liječenja. Kako pretpostavljam da nije medicinske struke ili barem iz područja onkologije nije vjerujem upoznat da specijalizacija koja provodi radoterapiju postoji već dugi niz godina u Hrvatskoj kao i drugdje u Europi. To je specijalizacija koja se sada zove Onkologija i radioterapija čiji specijalisti provode u Hrvatskoj već desetljećima istovremeno uz radioterapiju i terapiju lijekovima (citostaticima, hormonsku terapiju, ciljanu terapiju, imunoterapiju i druge suvremene metode sustavnog liječenja). S poštovanjem Nikola Đaković Hrvatsko društvo za onkologiju i radioterapiju Hrvatskog liječničkog zbora | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 124 | KREŠIMIR LONČAR | 9. EDUKACIJA U ONKOLOGIJI, MJERE/AKTIVNOSTI | Cijenim prijedlog i zauzimanje za novu specijalizaciju. Pretpostavljam da bi naziv bio samo - radijacijska onkologija. Smatram da je sadržaj i kvaliteta bitnija od naziva. Slažem se da bi unificiranje svih specijalizacija, kako naziva, tako i sadržaja bilo dobro na području EU. Kako uvođenje novih metoda liječenja (imunoterapija) u domeni internističke onkologije ne zahtjeva i novu specijalizaciju, vjerujem da niti uvođenje u svijetu standarnih metoda radioterapije, ne bi trebalo zahtjevati kod nas novu specijalizaicju. Za puno toga se možemo ugledati na onkologiju u Sloveniji, koja ima najsličniji zdravstveni sustav. Njihovi liječenici koji se bave radioterapijom trenutno imaju naziv - specijalist onkologije s radioterapijom. No u cijelom ovom programu se previđa jedna sitnica - nedostatak liječnika, kako onkologa tako i liječnika obiteljske medicine, bez kojih sve prevencije (od primarne do kvarterne) padaju u vodu a onda i rezultati liječenja. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 125 | Damir Vrbanec | 9. EDUKACIJA U ONKOLOGIJI, MJERE/AKTIVNOSTI | U predloženom nacrtu NPPRa nigdje se ne spominje / niti u dijelu o radioterapiji, a niti ovdje u edukaciji/ potreba za planiranjem i uvođenjem specijalizacije iz radijacijske onkologije i radioterapije kao samostalne specijalizacije. Navedena specijalizacija iz radijacijske onkologije i radioterapije ne postoji u RH, ali postoji kao samostalna specijalizacija u većini uređenih zamalja Europe i svijeta i ona je nužna ako želimo imati moderno i kvalitetno onkološko liječenje. Od strane UEMSa / European union of medical specialists/ specijalizacija iz radijacijske onkologije i radioterapije navedena je i priznata kao samostalna specijalizacija. Obzirom da se u NPPRu planira nabavak novih uređaja za radioterapiju koji su nam zaista potrebni, nužno bi bilo hitno planirati i razviti navedenu specijalizaciju iz radijacijske onkologije i radioterapije zbog potrebnog profila specijaliziranih stručnjaka koji bi na njima trebali raditi. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 126 | Natalija Dedić Plavetić | 9. EDUKACIJA U ONKOLOGIJI, MJERE/AKTIVNOSTI | Prijedlog dodatne mjere koja bi mogla podići razinu edukacije specijalista internističke onkologije: 1. Planirati uvođenje europskog ESMO pismenog ispita kao obveznog pismenog dijela specijalističkog ispita iz internističke onkologije, kao što je to uvedeno u susjednoj Sloveniji. U ovom trenutku europskim standardiziranim ispitima pristupaju i naši specijalizanti radiologije, endokrinologije, plastične kirurgije itd.. Time bi se osigurala ujednačena kvaliteta teoretskih znanja usporediva s teoretskim znanjem specijalizanata iz visoko razvijenih zdravstvenih sustava zapadne Europe. Položen pismeni ESMO ispit bi bio preduvjet za izlazak na praktični dio specijalističkog ispita. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 127 | Natalija Dedić Plavetić | 9. EDUKACIJA U ONKOLOGIJI, MJERE/AKTIVNOSTI | u ovom trenutku su Medicinski fakulteti u RH dužni osigurati za sve specijalizacije adekvatne programe specijalisitčkih poslijediplomskih studija, a za koje treba osigurati uvjete i sredstva da ih, osim specijalizanata određene grane, pohađaju i svi zainteresirani profili stručnjaka. Recimo, ako specijalizanti upisuju cijeli studij, slušaju obavezne i izborne kolegije, ostali stručnjaci u onkologiji koji se žele dodatno usavršiti trebali bi moći upisati kolegije koji ih zanimaju, ne nužno cijeli poslijediplomski studij. Npr medicinske sestre koje se usavršavaju u onkologiji mogle bi također pohađati određene kolegije, zatim biolozi, farmaceuti, specijalisti drugih grana, itd. Osobito se to odnosi na liječnike obiteljske medicine koji bi također na taj način mogli steći bolje kompetencije za sveobuhvatno zbrinjavanje onkoloških bolesnika, a što se osobito odnosi na kolegije koji pokrivaju teme iz palijativne i suportivne skrbi, dijagnostike raka, itd… | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 128 | Natalija Dedić Plavetić | 9. EDUKACIJA U ONKOLOGIJI, MJERE/AKTIVNOSTI | Ustanove koje provode specijalističko usavršavanje, ali i stručna društva pod kapom Hrvatskog liječničkog zbora, treba zadužiti da periodički organiziraju tečajeve trajnog usavršavanja namijenjene obnovi znanja za već postojeće specijaliste, po uzoru na ESMO tečajeve: „ESMO Update for Practising Oncologists“ a prisustvovanje kojima bi bilo periodička obveza nužna za obnovu licenci. U SAD-u se specijalisti relicenciraju svakih deset godina, i to ne sakupljanjem bodova po kongresima, već pristupanjem pravim ispitima. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 129 | Miroslav Mađarić | 9. EDUKACIJA U ONKOLOGIJI, MJERE/AKTIVNOSTI | Dio edukacije trebaju provoditi i LOM-ovi. Kod probira LOM i zdravstvene vlasti trebaju ustrajati da pacijent uopće dođe na pregled, a ne tolerirati nepojavljivanje i „nikome ništa“. Na primjer, takvi pacijenti trebaju proći dodatnu obveznu edukaciju, koja je dugotrajnija od „gnjavaže“ odlaska na pregled, uz sankcije, ako se ne odazove, na primjer „malusom“ na dopunskom osiguranju. U ove mjere „prisile“ treba uključiti i liječnike obiteljske medicine, koji trebaju biti informirani da njihovi pacijenti nisu potvrdili dolazak ili se nisu odazvali na pregled. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 130 | Miroslav Mađarić | 9. EDUKACIJA U ONKOLOGIJI, MJERE/AKTIVNOSTI | U edukaciju zdravstvenih djelatnika treba dodati novu točku 7 koja se odnosi specifično na edukaciju LOM-ova. Naime, primarna zdravstvena zaštita je defanzivna, često bez razlikovanja ozbiljne od blage bolesti samo upućuje specijalistima, proces masovno zavisi u velikoj mjeri o željama pacijenata i uopće njihovom pojavljivanju u ordinaciji LOM-a. Prijedlog dodatne točke 7: "7. Osnažit će se dodatna edukacija liječnika obiteljske medicine (LOM). U edukaciju će se uključiti i povratna veza iz statistike koje se odnose na dvije moguće manjkavosti u primarnom tretiranju sumnje na onkološku dijagnozu: a) pretjerano upućivanja na obrade za kod nepostojanja onkološke bolesti i b) neupućivanje na obradu za kasnije utvrđenu ozbiljnu onkološku bolest Svaki LOM će se po ovim informacijama informirati svojoj statistici u odnosu na prosjek." | Nije prihvaćen | Edukacije su predviđene za sve zdravstvene radnke koji se susreću s onkološkim pacijentima kako je navedeno pod mejrama /aktivnostima Edukacije zdravstvenih radnika na stranici 76. |
| 131 | Miroslav Mađarić | 9. EDUKACIJA U ONKOLOGIJI, MJERE/AKTIVNOSTI | Spominje se edukacija u školi, no ne i način provedbe. Onkološka edukacija u školi u sadašnjem kurikulu međupredmetne teme (MPT) postoji tek u naznakama, „rak“ je spomenut samo u kontekstu čuvanja od UV zračenja. Pušenje je spomenuto samo načelno. No treba biti svjestan, da se MPT kurikuli u školama provode slabo ili nikako, jer nisu obvezni. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 132 | Miroslav Mađarić | 9. EDUKACIJA U ONKOLOGIJI, MJERE/AKTIVNOSTI | Mjere za edukaciju u općoj populaciji, dodati: "Edukacija opće odrasle populacije će se provoditi kontinuirano i tematski javnih medija. Edukativni materijali će biti na raspolaganju i on-line, za pregled po želji i potrebi građana. Rokovi provedbe: Tijekom 2020. godine će se uspostaviti internetski portal za onkološku edukaciju s prvim sadržajima, do kraja 2021. će biti pokrivene sve značajnije teme u obliku primjerenom općoj populaciji." | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 133 | Natalija Dedić Plavetić | 9. EDUKACIJA U ONKOLOGIJI, VIZIJA 2030. GODINE | Obavezno konzultirati i uključiti naše stručnjake u inozemstvu kako bi nam pomogli u kreiraju programa sukladno najboljim svjetskim iskustvima, a što bi nam osiguralo i brži transfer znanja i iskustava. Manjkavost plana je činjenica da radna skupina za poglavlje NPPR-a "Edukacija u onkologiji"nema u svom sastavu niti jednog našeg stručnjaka iz inozemstva, a koji rade u vrhunskim onkološkim institucijama, pa samim time ostajemo zakinuti za njihova iskustva i sugestije. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 134 | Mario Vukelić | 9. EDUKACIJA U ONKOLOGIJI, CILJEVI | Ciljevi - prijedlog: 1. Postići bolje ishode liječenja oboljelih od raka | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 135 | Mario Vukelić | 9. EDUKACIJA U ONKOLOGIJI, MJERE/AKTIVNOSTI | Mjere/aktivnosti - prijedlog: 1. Ostvariti aktivniju suradnju s respektabilnim inozemnim klinikama za liječenje onkoloških bolesnika 2. Ubrzati proceduru donošenja odluke o liječenju onkoloških bolesnika u inozemstvu. 3. Ublažiti kriterije za upućivanje onkoloških bolesnika na liječenje u inozemstvo Obrazloženje: Onkološkim bolesnicima u Hrvatskoj trenutno nisu dostupni svi najnoviji oblici liječenja koji postoje u mnogim inozemnim klinikama, odnosno centrima za rak. Dakle, da bi se poboljšali ishodi liječenja onkoloških bolesnika u Hrvatskoj potrebno je većem broju pacijenata omogućiti odlazak na liječenje u inozemstvo. Da bi se to ostvarilo potrebno je ublažiti kriterije za donošenje odluka o slanju pacijenata na liječenje u inozemstvo (npr. djeca oboljela od tumora, rijetki tumori, ukoliko pacijent ne odgovara na liječenje dostupnim terapijama u RH, nedostupnost u Hrvatskoj najnovijih inovativnih lijekova i ostalih dokazano uspješnih metoda liječenja, ukoliko u inozemstvu postoje dokazano učinkovite kliničke studije za liječenje pojedinih oblika raka, ukoliko postoji dokazano znatno veća učinkovitost liječenja pojedinih oblika raka u inozemnim klinikama, metastatski tumori….). Što se tiče aktivnije suradnje RH s respektabilnim inozemnim klinikama za rak smatramo da bi između ostalog ugovaranje usluga liječenja onkoloških bolesnika iz Hrvatske u tim inozemnim klinikama zasigurno dovelo do veće kvalitete liječenja oboljelih od raka te isto tako omogućilo niže troškove njihovog liječenja. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 136 | Natalija Dedić Plavetić | 9. EDUKACIJA U ONKOLOGIJI, EKONOMSKA ANALIZA | Edukacija svih profila stručnjaka koji skrbe o onkološkim bolesnicima, ali i onih koji se bave prevencijom bolesti je temelj boljih rezultata u onkologiji. Ekonomska analiza bi svakako trebao krenuti od analize zatečenog stanja, odnosno s inventurom postojećeg broja i profila stručnjaka, analizom njihove dobne strukture, razine edukacije i područja RH, odnosno stanovništva kojeg pokrivaju pojedine onkološke ustanove. Potom slijedi definiranje potreba u desetgodišnjem razdoblju obuhvaćenom planom. Koliko stručnjaka, kojih profila i u kojim županijama trebamo školovati u naveenom razdoblju, te koliko bi nas to koštalo. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 137 | nikola đaković | NACRT NACIONALNOG PLANA PROTIV RAKA 2020.-2030., 10. ISTRAŽIVANJA U ONKOLOGIJI | Poštovani, U potpunosti podržavam promicanje kliničkih ispitivanja u Republici Hrvatskoj. U području onkologije je to naročito važno. Njihovim jačanjem dolazi do višestrukih koristi za bolesnike, zdravstvo, gospodarstvo te našu zemlju u cjelini. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 138 | Inovativna farmaceutska inicijativa | NACRT NACIONALNOG PLANA PROTIV RAKA 2020.-2030., 10. ISTRAŽIVANJA U ONKOLOGIJI | Znamo li da se u ovom trenutku u svijetu provodi više od 300 tisuća kliničkih ispitivanja i da hrvatski zdravstveni stručnjaci imaju potpunu kompetenciju za provođenje takvih ispitivanja, nužna je promjena pristupa dovođenju ispitivanja u RH, kako bi se broj ispitivanja podigao na razinu usporedivu s ostatkom EU. Riječ je o strogo reguliranim i transparentnim procesima koji donose znatnu neposrednu i posrednu korist za sve – pacijente, stručnu medicinsku javnost, zdravstveni sustav i državu u cjelini. Klinička ispitivanja predstavljaju izravna ulaganja u Hrvatsku i njen zdravstveni sustav te bolesnicima omogućuju brz i izravan pristup najnovijim lijekovima, a uključenim liječnicima i njihovim bolesnicima praktični pristup najnovijim znanstvenim spoznajama i terapijskim mogućnostima. Budući da su troškovi dijagnostike i liječenja tijekom kliničkih ispitivanja u potpunosti pokriveni od naručitelja, bolnice i zdravstveni sustav tu ostvaruju izravne uštede. Iskustva zemalja s čijim se zdravstvenim sustavima Hrvatska može uspoređivati pokazuju kako klinička ispitivanja ostvaruju znatna poboljšanja ishoda liječenja. Riječ je dakle o potpuno transparentnim i visoko reguliranim procedurama koje mogu samo unaprijediti terapijske mogućnosti i pacijentima osigurati inovativne terapije, a bez ikakvog troška države. Kako bi se broj kliničkih ispitivanja u Hrvatskoj povećao, potrebno je pojednostaviti proceduru za ishođenje Rješenja za provođenje kliničkog ispitivanja, koje bi trebalo biti moguće dobiti u roku od 28 dana, kao i definiranje jedinstvenog Pravilnika o kliničkim ispitivanjima. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 139 | Istarska županija - Regione Istriana | NACRT NACIONALNOG PLANA PROTIV RAKA 2020.-2030., 10. ISTRAŽIVANJA U ONKOLOGIJI | Očitovanje u ime Opće bolnice Pula Dobivanje kliničkih studija predstavlja dobrobit za bolesnike (koji imaju priliku dobiti inovativni lijek), za ustanovu (povećanje kvalitete i plaćanje usluge) te dobrobit za osoblje (nove moderne tehnologije i lijekovi, dodatno plaćanje usluga). Sve ovo se ne provodi samo zato jer se ogroman postotak poreznog opterećenja nameće djelatnicima i nitko od osoblja ne pristaje raditi ovakve studije. Zato i jesmo na vrlo lošoj poziciji po broju kliničkih studija i regrutiranih bolesnika u studijama. Ovaj problem prepoznat je i od strane Ministarstva zdravstva prije više godina, ali se ništa nije učinilo po tom pitanju. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 140 | Miroslav Mađarić | NACRT NACIONALNOG PLANA PROTIV RAKA 2020.-2030., 10. ISTRAŽIVANJA U ONKOLOGIJI | Ovdje u uvodu je spomenuta retrospektivna analiza slučajeva. Ona je od kritične važnosti za kontinuirano poboljšanje procesa dijagnostike i liječenja. Nažalost, u tekstu Nacrta se to više nigdje ne spominje. Kolokvijalno prikazano, trebamo sustavnu analizu slučajeva: 1. umrlih („što je krenulo krivo?“), odnosno 2. izliječenih („Što smo napravili dobro?“). Zato za retrospektivne analize predlažem na odgovarajućem mjestu dodati sljedeći novi tekst: "Uspostavit će se sustav retrospektivnih analiza statistički pomno odabranih slučajeva neželjenih i uspješnih ishoda liječenja onkoloških bolesnika, na osnovi kojih će se utvrđivati slabe i jake točke u procesu liječenja. Rezultati ovih analiza će se anonimizirano objavljivati na portalu Nacionalnog programa, javno dostupno." Rokovi: * definiranje sustava provedbe i osiguranje resursa za retrospektivne analize do kraja 2020. godine * određivanje stratuma slučajeva za retrospektivne analize i pilot analize do lipnja 2021. * službene analize do rujna 2021. uz objavu na web-portalu Nacionalnog programa * provođenje retrospektivnih analiza kontinuirano na godišnjoj razini Komentar: Osobno imam u obitelji četvero koji su umrli od raka, u jednom slučaju je nakon uspješne operacije pacijentica umrla zbog lošeg anesteziološkog postupka, a u statistici se sigurno vodi da je umrla od onkološke dijagnoze. Moja osobna situacija je bila obratna: izliječen sam od smrtonosnog raka zahvaljujući dobro i brzo postavljenoj dijagnozi i postojanju specifičnog djelotvornog lijeka. No i tu bi se u analizi vidjela teška pogreška u prvo postavljenoj sumnji, na koju je bila preporučena posve neadekvatna obrada. Bez takve retrospekcije sreće biti neće! | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 141 | Šibensko-kninska županija | NACRT NACIONALNOG PLANA PROTIV RAKA 2020.-2030., 11. USPOSTAVLJANJE NACIONALNE ONKOLOŠKE MREŽE, KONTROLA KVALITETE, NADZOR I IZVJEŠĆIVANJE | Prilažemo slijedeće komentare na NPPR: 1) Tek malo više od polovine ukupnog stanovništva u Republici Hrvatskoj (52%) živi u županijama koje imaju kliničke bolničke centre, a 48% u županijama u kojima se zdravstvena skrb ostvaruje u županijskim bolnicama. 2) Mi koji popunjavamo uzroke smrti za bolesnika znamo da se to ne radi najbolje, tako da ipak moramo postaviti sumnju u istinitost podataka o smrtnosti od raka u Hrvatskoj. Koliko čujemo i u drugim zemljama se to ne radi baš najbolje. 3) Potrebno je naglasiti kako je konzervativno onkološko liječenje obično dugotrajno ( najmanje 6 mjeseci- do više godina – ili doživotno za oboljele od metastatskog raka) i učestalo ( u prosjeku neka svaka 2-3 tjedna). 4) Kažu ponajbolji svjetski onkolozi iz Sjedinjenih Američkih Država da se oboljeli od metastatskog raka, gdje je cilj liječenja popraviti kvalitetu života te produžiti život, liječe što bliže kući, a „materijali za analizu“ - a ne bolesnici, se šalju u specijalizirane centre. 5) Na kongresu Hrvatskog društva internističkih onkologa 2019., u Solarisu-Šibeniku, prikazane su na predavanju reference koje utvrđuju da ukoliko je mjesto onkološkog liječenja udaljeno više od 80 kilometara od mjesta boravka-rezultati liječenja su slabiji. 6) Multidisciplinarni timovi za pojedina sijela trebaju postojati, odnosno biti priznati, i u općim- županijskim bolnicama gdje postoji zadovoljavajući broj/ sastav subspecijalista/specijalista različitih profila, a ne samo na klinikama- jer ako ih ne priznamo u županijskim bolnicama ne bismo li tim liječnicima „oduzeli“ diplome- i što to uopće znači? 7) Tko i na koji način će provoditi akreditaciju ustanova? | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 142 | OB "Dr. Tomislav Bardek" Koprivnica | NACRT NACIONALNOG PLANA PROTIV RAKA 2020.-2030., 11. USPOSTAVLJANJE NACIONALNE ONKOLOŠKE MREŽE, KONTROLA KVALITETE, NADZOR I IZVJEŠĆIVANJE | Kao jedna od bolnica u kojoj se posljednjih godina razvija služba onkologije dužni smo reagirati na tekst Nacionalnog plana. Jedna smo od 9 županija u kojima onkološka služba postoji u okviru Opće bolnice. Unutar internog odjela postoji onkološka ambulatna, Dnevna bolnica te Odjel onklologije. U okviru bolnice postoji MDT za tumore probave i MDT za tumore dojke a bolnica izvrsno surađuje s MDT za tumore dojke, MDT za tumore probavnih organa i MDT za urogenitalne tumore u KBC Zagreb. Županija po zadnjem popisu stanovništva ima oko 115.000 stanovnika, a istočni dio županije (oko grada Đurđevca) od Zagreba i najbližeg KBC-a udaljen je 110 kilometara (u jednom smjeru). Sukladno podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS) kao i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) u 9 županija i u njihovim onkološkim centrima provodi se zdravstvena skrb za 30% stanovništa Republike Hrvatske, osiguranika HZZO-a. S aspekta obavljenih DTP postupaka na razini cijele Hrvatske u 2018 godini je u svim općim i županijskim bolnicama (neovisno o djelatnosti, za dijagnoze C00-D48 bez C81-C89), fakturirano ukupno 44% svih DTP postupaka u dnevnim bolnicama, 42% prvih onkoloških pregleda te 30% kontrolnih onkoloških pregleda⁴ (izvor podataka HZZO). U ukupnoj potrošnji lijekova sa liste Posebno skupih lijekova (PSL) u nekliničkim onkološkim centrima, ovisno o vodećoj dijagnozi, potrošeno je od 17 do 30% lijekova u odnosu na ukupnu potrošnju u RH.⁴ Definirati razvoj nekliničkih onkoloških centara epitetom “nažalost” nije primjereno prvenstveno sa stanovišta oboljelih od malignih bolesti kao i članova njihovih obitelji koji svakodnevno koriste onkološku službu u regionalnim centrima. U Nacionalnom planu za borbu protiv raka kao cilj je naveden pružanje jednake i kvalitetne zdravstvene zaštite svim stanovnicima Republike Hrvatske, unatoč relativno ograničenim resursima, neovisno o tome odakle oni dolaze, odnosno gdje se liječe. S druge strane trenutno je najsuvremenije liječenje malignih bolesti ekstremno ograničeno i dostupno samo u Kliničkim bolnicama. Trenutačno 1/3 bolesnika koja ostvaruje pravo na imunoterapiju putuje iz matičnih županija u kliničke bolničke centre u drugima županijama zbog liječenja. Za pacijente iz Đurđevca (koji čak i nije krajnja točka naše županje) to predstavlja putovanje od 110.2 km u jednom dok istovremeno postoji centar koji česte tumore može na adekvatan način liječiti na udaljenosti od 26.9 km. Putovanja za aplikacije terapije su višekratna a često obzirom na udaljenost zahtijevaju izi organizaciju prijevoza (čime konzumiraju sanitetska vozila) i/ili pratnju druge osobe/člana obitelji. Prijedlog „Nacionalnog plana protiv raka“ (NPPR), predviđa stvaranje onkološke mreže u okviru koje bi navedeni klinički centri predstavljali osnovne točke za provođenje onkološkog liječenja. Neklinički centri također bi se uključivali u nacionalnu onkološku mrežu.⁹ No, u NPPR-u nisu navedeni akreditacijski standardi za ove centre te se nameće pitanje hoće li svi ovi centri postati sastavni dio nacionalne onkološke mreže? Također, iz plana NPPR-a nije jasno koje će biti ovlasti lokalnih centara, odnosno hoće li u aplikaciji sustavnog onkološkog liječenja postojati ograničenja koja će i dalje nametati potrebu putovanja onkoloških bolesnika u kliničke centre zbog primjene onkološke terapije? Stoga je u NPPR-u neophodno navesti: 1. Koje će tijelo biti zaduženo za akreditaciju onkoloških institucija 2. Krijeriji akreditacije onkoloških institucija Na ovaj način svim bi se onkološkim centrima pojasnili kriteriji koje bi trebali zadovoljiti, te bi se, ukoliko u pojedinim segmentima ne zadovoljavaju, nekliničkim onkološkim centrima omogućilo pravovremeno poduzimanje adekvatnih mjera kako bi mogli i dalje uspješno pružati sveobuhvatne usluge onkološke skrbi bolesnicima koji gravitiraju ovim centrima. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 143 | Istarska županija - Regione Istriana | 11. USPOSTAVLJANJE NACIONALNE ONKOLOŠKE MREŽE, KONTROLA KVALITETE, NADZOR I IZVJEŠĆIVANJE, A. NACIONALNA ONKOLOŠKA MREŽA | Očitovanje u ime Opće bolnice Pula Republika Hrvatska nema jasno definiranu strukturu ustanova. Ponekad su manji onkološki centri u velikom opsegu zapravo ispred KBC-ova po kvalitetu i bolesnicima. Istarska županija ima jasno definirane multidisciplinarne timove u dijagnostici i liječenju malignih bolesti još od 2009. godine. Osim toga, osnovan je Medicinski fakultet u Puli koji dodatno podiže kvalitetu rada ustanove koje liječe onkološke bolesnike. Tako da podijeliti ustanove na KBC i one koji nisu KBC nije prihvatljivo. Predlažemo radije pokrenuti postupak prave akreditacije onkoloških ustanova sa jasno definiranjem kriterija koje treba zadovoljiti radi dozvoljavanja opsega posla onkološkog centra. Dapače, ministarstvo zdravstva RH ima službu za akreditaciju u zdravstvu koja ovo je sposobna učiniti u relativno kratkom vremenu | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 144 | Opća bolnica Zadar | 11. USPOSTAVLJANJE NACIONALNE ONKOLOŠKE MREŽE, KONTROLA KVALITETE, NADZOR I IZVJEŠĆIVANJE, A. NACIONALNA ONKOLOŠKA MREŽA | Pregled rada nekliničkih onkoloških centara tijekom 2018. godine, izvor podataka HZZO Pregledom rada za 2018. godinu u nekliničkim onkološkim centrima navedeni su onkolozi obavili ukupno 65.900 onkoloških pregleda, i to 4.900 prvih pregleda i 61.000 kontrolnih pregleda. Aplicirano je 45.200 kemoterapijskih protokola od čega 33.400 „klasičnih“ kemoterapijskih protokola, 6.000 bioloških terapija i 5.800 ostale sustavne onkološke terapije (TKI inhibitori, hormonska terapija, CDK4/6 inhibiori....).³ Ukoliko se ove brojke sagledaju s aspekta obavljenih DTP postupaka na razini cijele Hrvatske tada je u svim općim i županijskim bolnicama (neovisno o djelatnosti, za dijagnoze C00-D48 bez C81-C89), fakturirano ukupno 44% svih DTP postupaka u dnevnim bolnicama, 42% prvih onkoloških pregleda te 30% kontrolnih onkoloških pregleda⁴ (izvor podataka HZZO). U ukupnoj potrošnji lijekova sa liste Posebno skupih lijekova (PSL) u nekliničkim onkološkim centrima, ovisno o vodećoj dijagnozi, potrošeno je od 17 do 30% lijekova u odnosu na ukupnu potrošnju u RH.⁴ Sukladno svemu navedenom definirati razvoj nekliničkih onkoloških centara epitetom “nažalost” nije primjereno prvenstveno sa stanovišta oboljelih od malignih bolesti kao i članova njihovih obitelji koji svakodnevno koriste onkološku službu u regionalnim centrima. U Nacionalnom planu za borbu protiv raka kao cilj je naveden pružanje jednake i kvalitetne zdravstvene zaštite svim stanovnicima Republike Hrvatske, unatoč relativno ograničenim resursima, neovisno o tome odakle oni dolaze, odnosno gdje se liječe. Trenutačno je u Republici Hrvatskoj jedan od najsuvremenih oblika liječenja malignih bolesti, odnosno imunoterapija, dostupna bolesnicima samo u kliničkim centrima. Ovo ograničenje ne odnosi se samo na rijetke tumore, za koje je po svjetskim standardima liječenja utvrđeno da se najbolji rezultati postižu liječenjem u „high volume“ centrima, već je u RH ovakav pristup prisutan i za tretiranje karcinoma pluća (drugi po učestalosti karcinom u muškoj populaciji u RH). Potrebno je ovdje naglasiti činjenicu da se, sukladno svjetskim standardima liječenja, u budućnosi očekuje i u Hrvatskoj širenje indikacija za primjenu imunoterapije za liječenje pojedinih pod-tipova karcinoma dojke, kolorektalni karcinom, karcinom prostate.... dakle imunoterapija „ulazi“ u terapijske protokole za tretiranje najčešćih tumorskih sijela. Kako ove činjenice utječu za naše bolesnike? Trenutačno 1/3 bolesnika koja ostvaruje pravo na imunoterapiju putuje iz matičnih županija u kliničke bolničke centre u drugima županijama zbog liječenja. Za pacijente iz Dubrovnika to primjerice predstavlja putovanje od 230 km do KBC Split-a, ova su putovanja višekratna, često zahtjevaju prisutnost pratnje koja najčešće predstavlja radno aktivno stanovništvo, tu su i brojni materijalni troškovi vezani uz putovanja... Svi ovi čimbenici, osobito uzimajući u obzir umor kao jedan od vodećih simptoma onkološke bolesti i nuspojave onkološkog liječenja, značajno doprinose nižoj kvaliteti života ovih bolesnika. U posljednjem izvještaju o petogodišnjem globalnom preživljenju oboljelih od malignih bolesti, objavljenom u časopisu The Lancet u ožujku 2018. godine, Hrvatska je po rezultatima liječenja malignih bolesti na začelju evropskih zemalja.⁵ Brojni su faktori koji utječu na krajnji ishod i uspjeh onkološkog liječenja. Pojedini su vezani isključivo za vrstu i stadij bolesti, potom socioekonomski čimbenici, kao i oni vezani uz organizaciju zdravstvenog sustava i izdvajanja za zdravstvo te provođenje suvremenih modalieta liječenja u organizaciji zdravstvene skrbi poput liječenja putem multidiscipinarnih timova. Udaljenost, odnosno potreba putovanja radi ostvarivanja onkološkog liječenja, u brojnim je studijama pokazala obrnuto proporcionalni odnos s četiri važna aspekta svake onkološke bolesti, a to su: inicijalni stadij bolesti, pridržavanje protokola liječenja, ishod liječenja kao i kvaliteta života oboljelih od malignih bolesti. Po ovim je studijama putovanje od 80 km navedeno kao granica nakon koje se ova 4 aspekta, vezana za onkološke bolesnike i njihovo liječenje, dramatično pogoršavaju. ⁶̛ ⁷̛ ⁸ Ukoliko se kroz NPPR neklinički onkološki centri ograniče u primjeni sistemskog onkološkog liječenja srednja udaljenost koju bi osiguranici HZZO-a morali prijeći kako bi ostvarili svoje pravo na sustavno onkološko liječenje iznosi 110 km (izračun učinjen za one bolesnike koji žive gradovima koji imaju organiziranu bolničku onkološku službu). Ova udaljenost, osim što za bolesnike predstavlja fizički zamjetan teret, predstavlja i financijsku toksičnost (troškovi prijevoza i bivanja izvan mjesta boravka), opterećenje HZZO-a troškovima sanitetskog prijevoza, te opterećenje gospodarstva (dani bolovanja za članove obitelji ili pratnje bolesnika koji ih prevoze u nadležne ustanove). Razvoj multidisciplinarnih timova (MDT) također je prepoznat kao neizbježan segment onkološke skrbi te je u svih 9 nekliničkih onkoloških centara razvijen MDT za maligne bolesti probavnog sustava, 7 centara ima MDT za bolesti dojke, 6 MDT-a za maligne bolesti urogenitalnog sustava te 3 MDT-a za tumore pluća. Ukoliko se uzmu u obzir podaci Registra za rak RH iz 2016. godine razvidno je da se u nekliničkim onkološkim centrima razvijaju upravo oni MDT-ovi kojima se zbrinjavaju, po incidenciji, 4 najčešća tumorska sijela u muškoj populaciji (prostata 19%, pluća 17%, kolorektum 16%, mokraćni mjehur 5%) kao i u ženskoj populaciji (dojka 25%, kolorektum 14%, pluća 8%, maternica 6%).¹⁰ NPPR ne navodi kriterije po kojima će biti definirani multidisciplinarni timovi, odnosno koje bi kriterije centar trebao zadovoljiti da realizira pravo na postojanje multidisciplinarnog tima za pojedino sijelo, npr učestalost tumora, broj bolesnika…). | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 145 | Opća bolnica Zadar | 11. USPOSTAVLJANJE NACIONALNE ONKOLOŠKE MREŽE, KONTROLA KVALITETE, NADZOR I IZVJEŠĆIVANJE, A. NACIONALNA ONKOLOŠKA MREŽA | Uvod - opće i županijske bolnice s razvijenom onkološkom službom U Republici Hrvatskoj postoji tradicija, stara nekoliko desetljeća, razvoja onkoloških centara u općim i županijiskim bolnicama. Poimenice to su neklinički onkološki centri u Županijskoj bolnici Čakovec, Općoj bolnici Dubrovnik, Općoj bolnici Karlovac, Općoj bolnici Koprivnica, Općoj bolnici Pula, Općoj bolnici Slavonski Brod, Općoj bolnici Šibenik, Općoj bolnici Varaždin i Općoj bolnici Zadar. Sukladno podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS) kao i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) u ovim se centrima provodi zdravstvena skrb za 30% stanovništa Republike Hrvatske, osiguranika HZZO-a. U županijama čije bolnice nemaju organiziranu onkološku skrb nalazi se 18% populacije RH te oni onkološku skrb ostvaruju u županijskim/lokalnim onkološkim centrima ili u kliničkim onkološkim centrima, ovisno o mjestu stanovanje. Ostatak od 52% stanovništva obitava u županijama u kojima se nalaze klinički bolnički centri.² Organizacija nekliničkih onkoloških centara U županijskim onkološkim centrima služba onkologije organizirana je većinom u sklopu Djelatnosti za internu medicinu, dok jedino Opća bolnica Zadar ima izdvojenu Djelatnost za onkologiju, ali povezanu s djelatnosti nuklearne medicine. Sve ustanove imaju razvijene onkološke dnevne bolnice. Tijekom 2018. godine u nekliničkim onkološkim centrima radilo je 12 internističkih onkologa i 9 onkologa-radioterapeuta dok je ukupno 15 liječnika bilo na specijalizaciji (12 iz internističke onkologije i 3 iz onkologije s radioterapijom). Popunjavanjem radnih mjesta, sukladno sistematizaciji bolnica kao i odobrenjima ministarstva zdravstva, 2024. godine u ovim će centrima raditi ukupno 50 onkologa. Zajedno, ove bolnice, raspolažu s ukupno 185 onkoloških kreveta, od čega je 89 kreveta u dnevnim bolnicama gdje je zaposleno i 37 medicinskih sestara te je, uz aplikaciju sistemske onkološke terapije, za oboljele od malignih bolesti osigurana u 8 centara i potpora psihoonkologa. Pregled rada nekliničkih onkoloških centara tijekom 2018. godine, izvor podataka HZZO Pregledom rada za 2018. godinu u nekliničkim onkološkim centrima navedeni su onkolozi obavili ukupno 65.900 onkoloških pregleda, i to 4.900 prvih pregleda i 61.000 kontrolnih pregleda. Aplicirano je 45.200 kemoterapijskih protokola od čega 33.400 „klasičnih“ kemoterapijskih protokola, 6.000 bioloških terapija i 5.800 ostale sustavne onkološke terapije (TKI inhibitori, hormonska terapija, CDK4/6 inhibiori....).³ Ukoliko se ove brojke sagledaju s aspekta obavljenih DTP postupaka na razini cijele Hrvatske tada je u svim općim i županijskim bolnicama (neovisno o djelatnosti, za dijagnoze C00-D48 bez C81-C89), fakturirano ukupno 44% svih DTP postupaka u dnevnim bolnicama, 42% prvih onkoloških pregleda te 30% kontrolnih onkoloških pregleda⁴ (izvor podataka HZZO). U ukupnoj potrošnji lijekova sa liste Posebno skupih lijekova (PSL) u nekliničkim onkološkim centrima, ovisno o vodećoj dijagnozi, potrošeno je od 17 do 30% lijekova u odnosu na ukupnu potrošnju u RH.⁴ Sukladno svemu navedenom definirati razvoj nekliničkih onkoloških centara epitetom “nažalost” nije primjereno prvenstveno sa stanovišta oboljelih od malignih bolesti kao i članova njihovih obitelji koji svakodnevno koriste onkološku službu u regionalnim centrima. U Nacionalnom planu za borbu protiv raka kao cilj je naveden pružanje jednake i kvalitetne zdravstvene zaštite svim stanovnicima Republike Hrvatske, unatoč relativno ograničenim resursima, neovisno o tome odakle oni dolaze, odnosno gdje se liječe. Trenutačno je u Republici Hrvatskoj jedan od najsuvremenih oblika liječenja malignih bolesti, odnosno imunoterapija, dostupna bolesnicima samo u kliničkim centrima. Ovo ograničenje ne odnosi se samo na rijetke tumore, za koje je po svjetskim standardima liječenja utvrđeno da se najbolji rezultati postižu liječenjem u „high volume“ centrima, već je u RH ovakav pristup prisutan i za tretiranje karcinoma pluća (drugi po učestalosti karcinom u muškoj populaciji u RH). Potrebno je ovdje naglasiti činjenicu da se, sukladno svjetskim standardima liječenja, u budućnosi očekuje i u Hrvatskoj širenje indikacija za primjenu imunoterapije za liječenje pojedinih pod-tipova karcinoma dojke, kolorektalni karcinom, karcinom prostate.... dakle imunoterapija „ulazi“ u terapijske protokole za tretiranje najčešćih tumorskih sijela. Kako ove činjenice utječu za naše bolesnike? Trenutačno 1/3 bolesnika koja ostvaruje pravo na imunoterapiju putuje iz matičnih županija u kliničke bolničke centre u drugima županijama zbog liječenja. Za pacijente iz Dubrovnika to primjerice predstavlja putovanje od 230 km do KBC Split-a, ova su putovanja višekratna, često zahtjevaju prisutnost pratnje koja najčešće predstavlja radno aktivno stanovništvo, tu su i brojni materijalni troškovi vezani uz putovanja... Svi ovi čimbenici, osobito uzimajući u obzir umor kao jedan od vodećih simptoma onkološke bolesti i nuspojave onkološkog liječenja, značajno doprinose nižoj kvaliteti života ovih bolesnika. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 146 | OPĆA BOLNICA VARAŽDIN | 11. USPOSTAVLJANJE NACIONALNE ONKOLOŠKE MREŽE, KONTROLA KVALITETE, NADZOR I IZVJEŠĆIVANJE, A. NACIONALNA ONKOLOŠKA MREŽA | Gledajući u cjelini, NPPR za razdoblje od 2020. do 2030. , treba biti fleksibilniji, kako bi se u navedenom periodu bilo moguće prilagoditi eventualno novim izazovima u liječenju ( npr. širenje radioterapijske mreže, osnivanje specijaliziranih centara i sl.). Zbog navedenog smatramo da će primjenom u praksi navedenih ograničenja bolesnici kao posljedicu imati smanjenu dostupnost liječenja, te se bolesnici koji gravitiraju nekliničkim ustanovama, čine diskriminiranim u odnosu na mjesta gdje kliničke ustanove postoje. Time se povećava mogućnost lošijeg terapijskog odgovora, stvaranja gužvi na listama čekanja, te u konačnici lošijeg tretmana. Napominjem da putovanje na liječenje u udaljene centre, bolesnika s malignom bolesti u metastatskoj fazi nije etično, za bolesnike predstavlja tjelesni napor, dovodi do bespotrebnog plaćanja putnih troškova, sanitetskih prijevoza, troškova pratnje, izostanaka s posla, gubitka vremena., a KBC I KB nisu spremne prihvatiti sve onkološke bolesnike. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 147 | OPĆA BOLNICA VARAŽDIN | 11. USPOSTAVLJANJE NACIONALNE ONKOLOŠKE MREŽE, KONTROLA KVALITETE, NADZOR I IZVJEŠĆIVANJE, A. NACIONALNA ONKOLOŠKA MREŽA | Poglavlje onkološke mreže ponovno ističe samo kliničke ustanove kao nosioce onkološkog liječenja, što je postojećoj praksi nije moguće provesti niti odgovara stvarnom stanju. Iskustvom iz prakse, centralizacijom liječenja koje je provedeno ograničenjem primjene imunoterapije kod bolesnika s karcinomom pluća smjernicom liste lijekova HZZO-a uz klauzulu KL, bolesnici koji su ranije liječeni u našoj ustanovi, sada se upućuju u KBC Kliniku za plućne bolesti Jordanovac. Koko navedena ustanova nema kapacitet za zbrinjavanje tolikog broja bolesnika, rezultat navedenog je taj da liječenje započinje prekasno , a dio bolesnika ga ni ne uspije ostvariti, jer čekanjem bolest ulazi u inkurabilnu fazu. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 148 | OPĆA BOLNICA VARAŽDIN | 11. USPOSTAVLJANJE NACIONALNE ONKOLOŠKE MREŽE, KONTROLA KVALITETE, NADZOR I IZVJEŠĆIVANJE, A. NACIONALNA ONKOLOŠKA MREŽA | Prijedlog „Nacionalnog plana protiv raka“ (NPPR), predviđa stvaranje onkološke mreže u okviru koje bi navedeni klinički centri predstavljali osnovne točke za provođenje onkološkog liječenja. Neklinički centri također bi se uključivali u nacionalnu onkološku mrežu.⁹ No, u NPPR-u nisu navedeni akreditacijski standardi za ove centre te se nameće pitanje hoće li svi ovi centri postati sastavni dio nacionalne onkološke mreže? Također, iz plana NPPR-a nije jasno koje će biti ovlasti lokalnih centara, odnosno hoće li u aplikaciji sustavnog onkološkog liječenja postojati ograničenja koja će i dalje nametati potrebu putovanja onkoloških bolesnika u kliničke centre zbog primjene onkološke terapije? Stoga je u NPPR-u neophodno navesti: 1. Koje će tijelo biti zaduženo za akreditaciju onkoloških institucija 2. Krijeriji akreditacije onkoloških institucija Na ovaj način svim bi se onkološkim centrima pojasnili kriteriji koje bi trebali zadovoljiti, te bi se, ukoliko u pojedinim segmentima ne zadovoljavaju, nekliničkim onkološkim centrima omogućilo pravovremeno poduzimanje adekvatnih mjera kako bi mogli i dalje uspješno pružati sveobuhvatne usluge onkološke skrbi bolesnicima koji gravitiraju ovim centrima. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 149 | OPĆA BOLNICA VARAŽDIN | 11. USPOSTAVLJANJE NACIONALNE ONKOLOŠKE MREŽE, KONTROLA KVALITETE, NADZOR I IZVJEŠĆIVANJE, A. NACIONALNA ONKOLOŠKA MREŽA | Opće bolnice s razvijenom onkološkom službom U Republici Hrvatskoj postoji tradicija, stara nekoliko desetljeća, razvoja onkoloških centara u općim bolnicama. Primjenice to su neklinički onkološki centri u Županijskoj bolnici Čakovec, Općoj bolnici Dubrovnik, Općoj bolnici Karlovac, Općoj bolnici Koprivnica, Općoj bolnici Pula, Općoj bolnici Slavonski Brod, Općoj bolnici Šibenik, Općoj bolnici Varaždin i Općoj bolnici Zadar. Sukladno podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS) kao i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) u ovim se centrima provodi zdravstvena skrb za 30% stanovništa Republike Hrvatske, osiguranika HZZO-a. U županijama čije bolnice nemaju organiziranu onkološku skrb nalazi se 18% populacije RH te oni onkološku skrb ostvaruju u županijskim/lokalnim onkološkim centrima ili u kliničkim onkološkim centrima, ovisno o mjestu stanovanje. Ostatak od 52% stanovništva obitava u županijama u kojima se nalaze klinički bolnički centri.² Organizacija nekliničkih onkoloških centara U županijskim onkološkim centrima služba onkologije organizirana je većinom u sklopu Djelatnosti za internu medicinu, dok jedino Opća bolnica Zadar ima izdvojenu Djelatnost za onkologiju, ali povezanu s djelatnosti nuklearne medicine. Sve ustanove imaju razvijene onkološke dnevne bolnice. Tijekom 2018. godine u nekliničkim onkološkim centrima radilo je 12 internističkih onkologa i 9 onkologa-radioterapeuta dok je ukupno 15 liječnika bilo na specijalizaciji (12 iz internističke onkologije i 3 iz onkologije s radioterapijom). Popunjavanjem radnih mjesta, sukladno sistematizaciji bolnica kao i odobrenjima ministarstva zdravstva, 2024. godine u ovim će centrima raditi ukupno 50 onkologa. Zajedno, ove bolnice, raspolažu s ukupno 185 onkoloških kreveta, od čega je 89 kreveta u dnevnim bolnicama gdje je zaposleno i 37 medicinskih sestara te je, uz aplikaciju sistemske onkološke terapije, za oboljele od malignih bolesti osigurana u 8 centara i potpora psihoonkologa. Pregled rada nekliničkih onkoloških centara tijekom 2018. godine, izvor podataka HZZO Pregledom rada za 2018. godinu u nekliničkim onkološkim centrima navedeni su onkolozi obavili ukupno 65.900 onkoloških pregleda, i to 4.900 prvih pregleda i 61.000 kontrolnih pregleda. Aplicirano je 45.200 kemoterapijskih protokola od čega 33.400 „klasičnih“ kemoterapijskih protokola, 6.000 bioloških terapija i 5.800 ostale sustavne onkološke terapije (TKI inhibitori, hormonska terapija, CDK4/6 inhibiori....).³ Ukoliko se ove brojke sagledaju s aspekta obavljenih DTP postupaka na razini cijele Hrvatske tada je u svim općim i županijskim bolnicama (neovisno o djelatnosti, za dijagnoze C00-D48 bez C81-C89), fakturirano ukupno 44% svih DTP postupaka u dnevnim bolnicama, 42% prvih onkoloških pregleda te 30% kontrolnih onkoloških pregleda⁴ (izvor podataka HZZO). U ukupnoj potrošnji lijekova sa liste Posebno skupih lijekova (PSL) u nekliničkim onkološkim centrima, ovisno o vodećoj dijagnozi, potrošeno je od 17 do 30% lijekova u odnosu na ukupnu potrošnju u RH.⁴ Sukladno svemu navedenom definirati razvoj nekliničkih onkoloških centara epitetom “nažalost” nije primjereno prvenstveno sa stanovišta oboljelih od malignih bolesti kao i članova njihovih obitelji koji svakodnevno koriste onkološku službu u regionalnim centrima. U Nacionalnom planu za borbu protiv raka kao cilj je naveden pružanje jednake i kvalitetne zdravstvene zaštite svim stanovnicima Republike Hrvatske, unatoč relativno ograničenim resursima, neovisno o tome odakle oni dolaze, odnosno gdje se liječe. Trenutačno je u Republici Hrvatskoj jedan od najsuvremenih oblika liječenja malignih bolesti, odnosno imunoterapija, dostupna bolesnicima samo u kliničkim centrima. Ovo ograničenje ne odnosi se samo na rijetke tumore, za koje je po svjetskim standardima liječenja utvrđeno da se najbolji rezultati postižu liječenjem u „high volume“ centrima, već je u RH ovakav pristup prisutan i za tretiranje karcinoma pluća (drugi po učestalosti karcinom u muškoj populaciji u RH). Potrebno je ovdje naglasiti činjenicu da se, sukladno svjetskim standardima liječenja, u budućnosi očekuje i u Hrvatskoj širenje indikacija za primjenu imunoterapije za liječenje pojedinih pod-tipova karcinoma dojke, kolorektalni karcinom, karcinom prostate.... dakle imunoterapija „ulazi“ u terapijske protokole za tretiranje najčešćih tumorskih sijela. Kako ove činjenice utječu za naše bolesnike? Trenutačno 1/3 bolesnika koja ostvaruje pravo na imunoterapiju putuje iz matičnih županija u kliničke bolničke centre u drugima županijama zbog liječenja. Za pacijente iz Dubrovnika to primjerice predstavlja putovanje od 230 km do KBC Split-a, ova su putovanja višekratna, često zahtjevaju prisutnost pratnje koja najčešće predstavlja radno aktivno stanovništvo, tu su i brojni materijalni troškovi vezani uz putovanja... Svi ovi čimbenici, osobito uzimajući u obzir umor kao jedan od vodećih simptoma onkološke bolesti i nuspojave onkološkog liječenja, značajno doprinose nižoj kvaliteti života ovih bolesnika. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 150 | Ivica Belina | 11. USPOSTAVLJANJE NACIONALNE ONKOLOŠKE MREŽE, KONTROLA KVALITETE, NADZOR I IZVJEŠĆIVANJE, A. NACIONALNA ONKOLOŠKA MREŽA | Iz cijelog je prijedloga nacionalne onkološke mreže izostavljena mreža akreditiranih onkoloških ustanova za multidisciplinarnu obradu, dijagnostiku i liječenje onkoloških pacijenata, sa jasnim standardima u smislu kadrova, sastava multidisciplinarnog tima, opreme, načina donošenja odluka u hodogramima liječenja onkoloških pacijenata. takva mreža je preduvjet i za elektronsku onkološku mrežu, sa definiranim i standardiziranim načinom unosa podataka. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 151 | Natalija Dedić Plavetić | 11. USPOSTAVLJANJE NACIONALNE ONKOLOŠKE MREŽE, KONTROLA KVALITETE, NADZOR I IZVJEŠĆIVANJE, MJERE/AKTIVNOSTI | Prva mjera bi bila analiza postojećeg (zatečenog) stanja. Treba učiniti preciznu analizu, od analize trenutno dostupnih kadrovskih resursa, opreme, krevetnog fonda, analize broj obrađenih, lijčenih bolesnika po ustanovi, analize učinjenih DTS i DTP postupaka po ustanovi, itd…te potom definirati potrebe za budućnost do 2030. što je obuhvaćeno planom. Trenutno ne znamo čime zapravo raspolažemo, a zagazili smo već u prvu godinu desettgodišnjeg razdoblja kojeg Plan obuhvaća, od 2020. do 2030. Općenito bi za predložene mjere i aktivnosti trebalo imati i zadane vremenske rokove. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 152 | Miroslav Mađarić | 11. USPOSTAVLJANJE NACIONALNE ONKOLOŠKE MREŽE, KONTROLA KVALITETE, NADZOR I IZVJEŠĆIVANJE, B. NACIONALNA BAZA ONKOLOŠKIH PODATAKA | Ovdje se spominju ovlašteni internetski portali o onkologiji. Nažalost toga nema nigdje drugdje u Nacrtu, dakle neizvjesna je provedba na osnovi ovoga programa. Zato predlažem na odgovarajuće mjesto u Programu staviti sljedeći tekst: "Uspostavlja se službeni internetski portal o onkologiji na kojem će se objavljivati: * izvješća o provođenju ovog Nacionalnog programa * svi dokumenti vezani uz Nacionalni program (provedbeni planovi, obavijesti, upute, smjernice, statistike, ...) * statistička izvješća (npr. o djelotvornosti liječenja i dinamici postupaka po liječnicima i ustanovama, rezultati retrospektivnih analiza, ...) Rokovi: * tehnička uspostava portala i objava postojećih dokumenata Nacionalnog programa: rujan 2020. * noveliranje Nacionalnog programa i aktualni planovi, smjernice, obavijesti, upute: kontinuirano ažurno * izvješća: u skladu s planom provedbe programa * statistike: kvartalno" | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 153 | Natalija Dedić Plavetić | NACRT NACIONALNOG PLANA PROTIV RAKA 2020.-2030., 12. INTEGRIRANA ANALIZA ISPLATIVOSTI NACIONALNOG PLANA | Potrebno je uključiti renomirane stručnjake ekonomske struke u radnu skupinu koja se bavi analizama isplativosti. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 154 | VEDRAN LOVRINČEVIĆ | NACRT NACIONALNOG PLANA PROTIV RAKA 2020.-2030., 12. INTEGRIRANA ANALIZA ISPLATIVOSTI NACIONALNOG PLANA | Ne samo Plana. Uključite i ekonomske fakultete i druge institucije koje Vam mogu pomoći u izradi analiza zajedno s medicinskom strukom. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |