Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopuni Zakona o porezu na dobit
|
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
|---|---|---|---|---|---|
| 1 | HOK | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT | Hrvatska obrtnička komora predlaže ukidanje obveze plaćanja mjesečnih akontacija poreza na dobit u razdoblju do 31.prosinca 2021. godine, u svrhu pomoći obveznicima koji obračunavaju i plaćaju porez na dobit, kako bi lakše prevladali gospodarsku krizu izazvanu epidemijom koronavirusa. Predlaže se i priznavanje reprezentacije kao troška poslovanja u 100% iznosu, što bi mogao biti poticaj poreznim obveznicima za korištenje ugostiteljskihusluga i na taj način potaknuti brži izlazak iz krize u ovom sektoru tijekom i po završetku krizne situacije. | Nije prihvaćen | Slijedom Zakona o porezu na dobit porezni obveznici su dužni plaćati predujmove poreza na dobit, kako bi se tijekom poreznog razdoblja postiglo ravnomjerno plaćanje porezne obveze. Kada predujam poreza na dobit, koji se utvrdi podnošenjem porezne prijave za prethodno porezno razdoblje, zbog promjene gospodarskih aktivnosti dobro ne odražava poreznu obvezu koja će se utvrditi podnošenjem porezne prijave, tada je moguće primijeniti odredbe članka 34. stavka 2. Zakona o porezu na dobit te tijekom poreznog razdoblja smanjiti ili povećati visinu predujma poreza na dobit, kako bi se tijekom poreznog razdoblja postiglo ravnomjerno plaćanje porezne obveze, odnosno kako podnošenjem porezne prijave ne bi došlo do značajne razlike. Slijedom članka 34. stavka 2. Zakona o prorezu na dobit, predujam može biti promijenjen na zahtjev poreznog obveznika a isti može promijeniti i Porezna uprava. Uzimajući u obzir novonastale okolnosti Porezna uprava je temeljem članka 34. stavka 2. Zakona o porezu na dobit određenim poreznim obveznicima smanjila predujmove poreza na dobit na 0,00 kuna odnosnu ukinula je predujmove poreza na dobit. O tome je 26. ožujka 2020. godine objavljena na mrežnim stranicama Porezne uprave "Obavijest poreznim obveznicima o smanjenju visine mjesečnih predujmova poreza na dobit odnosno dohodak". U smislu Zakona o porezu na dobit rashodi reprezentacije nisu u cijelosti porezno priznati obzirom isti nisu isključivo i u cijelosti nastali u svezi s obavljanjem oporezive djelatnosti poreznog obveznika, odnosno ne mogu se isključivo i u cijelosti povezati s povećanjem određenih prihoda. Ipak, iako nastanak troškova reprezentacije ovisi o odlukama poreznog obveznika, a ne od poslovne aktivnosti, Zakon o porezu na dobit pretpostavlja mogućnost nastanka porezno priznatih rashoda reprezentacije, te se stoga ipak 50% nastalih rashoda za reprezentaciju smatra porezno priznatim. Bitno je istaknuti kako je snižavanje porezne stope s 12% na 10% za porezne obveznike koji ostvaruju prihode do 7,5 milijuna kuna direktan poticaj poreznim obveznicima odnosno ugostiteljima. |
| 2 | PricewaterhouseCoopers Savjetovanje d.o.o. | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT | Predmet: Prethodni sporazum o transfernim cijenama Poštovani, u nastavku donosimo prijedlog izmjena Zakona o porezu na dobit, u dijelu koji se odnosi na prethodni sporazum o transfernim cijenama (nadalje: „APA“ prema engleskom terminu za prethodni sporazum Advance Pricing Arrangement). Prijedlog izmjene članka 14.a stavka 1. Zakona o porezu na dobit Trenutno stanje: „Prethodni sporazum o transfernim cijenama i ugovornim odnosima iz članka 13. i 14. ovoga Zakona jest sporazum između poreznog obveznika i Ministarstva financija Porezne uprave te poreznih tijela drugih država u kojima su povezane osobe rezidenti ili posluju preko poslovne jedinice, kojim se za transakcije između povezanih osoba, prije nego što su započele, utvrđuje odgovarajući skup kriterija kao što su metode, usporednice, odgovarajuća usklađivanja ili ključne pretpostavke u vezi s budućim događajima, da bi se odredile transferne cijene za te transakcije tijekom određenog vremenskog razdoblja.“ Prijedlog izmjene: „Prethodni sporazum o transfernim cijenama i ugovornim odnosima iz članka 13. i 14. ovoga Zakona jest sporazum između poreznog obveznika i Ministarstva financija Porezne uprave te poreznih tijela drugih država u kojima su povezane osobe rezidenti ili posluju preko poslovne jedinice, kojim se za transakcije između povezanih osoba utvrđuje odgovarajući skup kriterija kao što su metode, usporednice, odgovarajuća usklađivanja ili ključne pretpostavke u vezi s budućim događajima, da bi se odredile transferne cijene za te transakcije tijekom određenog vremenskog razdoblja. Prethodni sporazum o transfernim cijenama proizvodi porezne učinke od dana sklapanja. Postojanje istovjetne transakcije u ranijim razdobljima nema utjecaja na mogućnost sklapanja prethodnog sporazuma o transfernim cijenama za buduća razdoblja uz ispunjenje uvjeta propisanih Pravilnikom o postupku sklapanja prethodnog sporazuma o transfernim cijenama ili drugim podzakonskim propisom“ Smisao izmjene Uzevši u obzir to da se u Zakonu o porezu na dobit (članak 14.a) i u Pravilniku o postupku sklapanja prethodnog sporazuma o transfernim cijenama (članak 3.) navodi da se sporazum sklapa za transakcije između povezanih osoba prije nego što su započele, postavlja se pitanje tumačenja navedene odredbe. U praksi smo uvidjeli da i porezni obveznici i pojedini djelatnici Ministarstva financija ovu odredbu tumače na način da se APA ne može sklopiti za buduće transakcije ako su se istovjetne transakcije već događale u prošlosti. Takvim tumačenjem znatno se smanjuje opseg primjene ovakvih sporazuma, čime se gubi smisao njihova postojanja i ne postiže željeni cilj, a to je prvenstveno pravna sigurnost (i za porezne obveznike i za Poreznu upravu), koja proizlazi iz unaprijed sklopljenog sporazuma između poreznog obveznika i Porezne uprave. Stoga smatramo da bi navedenu odredbu trebalo tumačiti na način da se APA može zatražiti za sve buduće transakcije, bez obzira na to jesu li se već događale u prošlosti, čak i one tekuće (npr. plaćanje licence, koje se obavlja mjesečno, kvartalno ili godišnje). Međutim, treba biti jasno da prethodni sporazum proizvodi pravne učinke za stranke sporazuma samo ubuduće, od dana sklapanja. U tom smislu predlažemo brisanje formulacije „prije nego su započele“ i dodavanje dodatnog objašnjenja (posljednji odlomak u prijedlogu izmjene) radi otklanjanja mogućnosti daljnjeg preuskog tumačenja. Obrazloženje Naš stav temeljimo na pregledu izvornog teksta OECD-ovih smjernica, gdje se u odlomku 4.134 navodi: „APA is an arrangement that determines, in advance of controlled transactions, an appropriate set of criteria (…)“. Formulacija „in advanced of controlled transactions“ ne implicira da se transakcije za koje se sklapa APA nisu smjele dogoditi u prošlosti, već da se APA sklapa za transakciju u budućim razdobljima. Štoviše, odlomak 4.147 OECD-ovih smjernica navodi da APA može omogućiti primjenu dogovorene metodologije transfernih cijena na rješavanje sličnih spornih pitanja u prethodnim godinama otvorenim za nadzor, pod uvjetom da se Porezna uprava, porezni obveznik i eventualno treća strana u sporazumu o tome slože. Također smo proveli kratko informativno istraživanje u okviru PwC-ove mreže o praksi u pojedinim državama koje imaju duže iskustvo u sklapanju APA sporazuma. Sažetak odgovora donosimo u nastavku: Austrija Načelno, APA se sklapa za buduće transakcije. Ipak, ako se već postojeća transakcija planira odvijati pod novim uvjetima (kao što je promjena metode ili indikatora profitabilnosti), tada se može prijaviti za APA ili za mišljenje Porezne uprave. Češka Republika Moguće je prijaviti se za APA u budućim razdobljima, bez obzira na to je li se takva transakcija događala i u prošlosti. APA se smatra mehanizmom za postizanje sigurnosti, tj. otklanjanje neizvjesnosti u budućim razdobljima čak i za ranije postojeće transakcije. Francuska APA se može sklopiti i za postojeće transakcije za buduća razdoblja. Promjena metode je dodatni argument za sklapanje APA. Mađarska APA se može sklopiti za buduća razdoblja i za postojeće transakcije. Dapače, definicija budućih transakcija uključuje i od ranije postojeće transakcije (koje su sklopljene prije podnošenja zahtjeva za APA). Rumunjska APA se može sklapati za transakcije koje su postojale u prošlosti i te transakcije ne moraju biti novonastale. Slovenija APA se može sklapati za transakcije koje su postojale u prošlosti. Postoji mogućnost da se Porezna uprava i porezni obveznik (na zahtjev potonjeg) u preliminarnoj fazi sklapanja APA sporazuma slože da se APA primjenjuje i na već provedene transakcije, pod uvjetom da su činjenični podaci o transakciji istovjetni kao i u budućim transakcijama. Švicarska Općenito, APA se može sklapati za transakcije koje su postojale u prošlosti, posebice u slučaju poreznog nadzora i Mutual Agreement Procedure postupka, te u slučajevima kad porezni obveznik očekuje značajni rast. APA se ne primjenjuje na jednokratne transakcije (npr. prijenos imovine), ali se primjenjuje na ponavljajuće buduće transakcije, ali ne i na prethodne godine. Napomenuli bismo za kraj da je, na temelju podataka koje je EU Joint Transfer Pricing Forum objavio u srpnju 2019. godine (https://ec.europa.eu/taxation_customs/sites/taxation/files/apa-and-map-2019-3.pdf), od uvođenja instituta APA u Hrvatskoj do kraja 2018. godine (nismo našli novije podatke) sklopljen samo jedan APA. Može se pretpostaviti da je jedan od razloga i navedeno usko tumačenje trenutnog propisa, te da bi predloženom izmjenom institut APA postao češće korišten u svrhu postizanja pravne sigurnosti pa bi se time doista ispunila i svrha postojanja tog vrijednog pravnog instituta. U skladu s navedenim smatramo da bi se spomenutu odredbu članka 14.a Zakona o porezu na dobit trebalo izmijeniti na način da se prethodnim sporazumom mogu obuhvatiti (tj. da se sporazum odnosi na) sve transakcije, bez obzira na to jesu li istovjetne transakcije postojale i ranije, pri čemu sporazum djeluje samo od dana sklapanja, pro futuro. | Nije prihvaćen | Odredbu članka 14.a Zakona o porezu na dobit nije potrebno mijenjati jer se odredba i primjenjuje u skladu s navedenim te se odnosi na sve transakcije, bez obzira na to jesu li istovjetne transakcije postojale i ranije, pri čemu sporazum djeluje samo na transakcije obuhvaćene sporazumom za vrijeme trajanja sporazuma. Prethodno provedene transakcije (prije sporazuma) mogu biti predmet preispitivanja odnosno poreznog nadzora. Također porezni obveznik koji je sklopio sporazum u skladu s Pravilnikom o postupku sklapanja prethodnog sporazuma o transfernim cijenama preuzima i određene obveze za vrijeme trajanja sporazuma. |
| 3 | HGK | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT | HGK predlaže sljedeće: - oslobođenje od poreza na reinvestiranu dobit; - povećanje obuhvata snižene stope poreza na dobit za 10% na sve poduzetnike bez obzira na veličinu i prihode; - iznimno za 2020. godinu suspenziju primjene članka 12. stavka 16. važećega Zakona zbog značajnog pada prometa uzrokovanog pandemijom. Nadalje, osobito snažan pad poslovne aktivnosti, uslijed krize pogodio je naftnu i plinsku djelatnost. Stoga članice Udruženja energetike HGK predlažu razmatranje produljenja razdoblja korištenja prava na prijenos poreznog gubitka za koje to pravo istječe u 2020. godini za dodatne 2 godine. Također, i članice Udruženja računovođa predlažu razmisliti o produljenju razdoblja za prijenos poreznog gubitka u skladu s najboljom europskom i svjetskom praksom. Takvo rješenje više bi poticalo dugoročne investicije. Primjerice, Austrija ima period od 7 godina, dok SAD ima period od čak 20 godina za prijenos poreznog gubitka. U Sloveniji nema vremenskog ograničenja za prijenos poreznog gubitka unaprijed, ali se svake godine samo 50% ostvarene dobiti može pokriti prenesenim gubitkom, a na 50% treba platiti porez na dobit. Članice HGK iz Sektora za poljoprivredu i turizam, Odjela za turizam, predlažu izmjenu odredbi važećeg Zakona o porezu na dobit i to članka 12. stavaka 16.-19. i važećeg Pravilnika o porezu na dobit, članak 22. stavaka 7. i 9. Naime, obveznicima poreza na dobit koji prihode ostvaruju u turizmu iznajmljivanjem plovila, zrakoplova, apartmana i kuća za odmor, sučeljavanje istih s pripadajućim troškovima vezanim za te nekretnine odnosno pokretnine, u poreznom smislu uvjetovano je visinom prihoda prema postocima koji su doneseni u vremenima konstantnog turističkog rasta. Uvjeti su propisani člankom 12. stavcima 16.-19. važećeg Zakona o porezu na dobit koji glasi: “(16) Poreznom obvezniku koji u dugotrajnoj imovini ima evidentirana plovila, zrakoplove, apartmane i kuće za odmor priznaje se kao rashod amortizacija takve imovine pod uvjetima: 1. da je porezni obveznik registriran za djelatnost iznajmljivanja i prijevoza plovilima i zrakoplovima, odnosno za djelatnost iznajmljivanja apartmana i kuće za odmor, i 2. da po osnovi korištenja plovila i zrakoplova ostvaruje u poreznom razdoblju prihod najmanje u visini od 7% nabavne vrijednosti takve imovine, i 3. da po osnovi korištenja apartmana i kuće za odmor ostvaruje u poreznom razdoblju prihod najmanje u visini od 5% nabavne vrijednosti takve imovine. (17) Porezni obveznik koji u poreznom razdoblju ne ispuni uvjete iz stavka 16. ovoga članka, dužan je za to porezno razdoblje uvećati poreznu osnovicu za rashod amortizacije takve imovine, te za sve pripadajuće troškove koji su nastali u svezi s korištenjem takve imovine. (18) Poreznom obvezniku čija je imovina iz stavka 16. ovoga članka u prethodnim poreznim razdobljima amortizirana, priznaju se troškovi koji su nastali u svezi s korištenjem takve imovine u skladu s ovim Zakonom, ako isti u poreznom razdoblju ispunjava uvjete iz stavka 16. ovoga članka. Ako porezni obveznik ne ispuni u poreznom razdoblju uvjete iz stavka 16. ovoga članka, istom se uvećava porezna osnovica za sve pripadajuće troškove koji su nastali u svezi s korištenjem takve imovine. (19) Poreznom obvezniku koji koristi imovinu iz stavka 16. ovoga članka na temelju poslovnog najma, priznaju se troškovi najma takve imovine, te troškovi nastali po osnovi korištenja iste imovine u skladu s ovim Zakonom, pod uvjetom da je porezni obveznik u poreznom razdoblju po osnovi korištenja takve imovine ostvario prihod najmanje u visini troškova najma. Ako porezni obveznik ne ispuni u poreznom razdoblju navedeni uvjet, istom se uvećava porezna osnovica za trošak najma takve imovine i pripadajuće troškove nastale po osnovi korištenja takve imovine.” Primjerice, ako porezni obveznik za obavljanje registrirane djelatnosti iznajmljivanja koristi plovilo nabavne vrijednosti 5.000.000,00 kn, da bi mu troškovi vezani za plovilo (amortizacija, vez, gorivo, servisi, rezervni dijelovi i sl.) bili porezno priznati mora u poreznom razdoblju ostvariti prihod od iznajmljivanja plovila u visini 350.000,00 kn (=7% nabavne vrijednosti plovila; čak neovisno je li plovilo staro godinu ili deset godina). To je postotak koji je uglavnom bio odgovarajući u prethodnim godinama, iako je u praksi bilo graničnih situacija koje dovode u pitanje osnovno porezno načelo pravednosti. Imajući u vidu nepredvidive okolnosti vezane za pandemiju COVID-19, ograničenu mogućnost smanjenja troškova i definitivan pad turističkih dolazaka, noćenja i prihod, predlaže se ukidanje uvjeta navedenih u citiranim propisima do proglašenja kraja pandemije, a kako bi se izbjegla situacija da se turistički sektor povrh svih gubitaka još i dodatno penalizira porezom na dobit u vremenu kada je ispunjavanje propisanih uvjeta teško ili nemoguće. | Nije prihvaćen | Jedan od ciljeva porezne reforme iz 2016. godine bio je pojednostavljenje poreznog sustava, među ostalim ukidanjem kompliciranih posebnih poreznih olakšica, poticanje gospodarstva uz očuvanje određene razine prihoda. Stoga je snižena osnovna porezna stopa sa 20% na 18%, a za porezne obveznike koji ostvaruju godišnje prihode do 3 milijuna kuna na 12%. Od 2020. godine prag od 3 milijuna kuna podignut je na 7,5 milijuna kuna te obuhvaća male i srednje porezne obveznike. Paralelno sa smanjivanjem porezne stope (2016), zbog potrebe očuvanja određene razine prihoda s osnove poreza na dobit proširena je porezna osnovica ukidanjem privremene olakšice za reinvestiranu dobit. Međutim, kako je i najavljeno prilikom ukidanja reinvestirane dobiti, poticanje investicija i ulaganja je nastavljeno putem Zakona o poticanju ulaganja (Narodne novine, br. 102/15, 25/18, 114/18 i 32/20) koji se u navedenom razdoblju mijenjao kako bi se prilagodio razvoju investicija. Tako su prema prijavama poreza na dobit za 2019. godinu korisnici poticaja prema Zakonu o poticanju ulaganja umanjili obvezu poreza na dobit za 890 milijuna kuna, što je značajan iznos umanjenja prihoda proračuna. U ovom trenutku se nastavlja porezno rasterećenje započeto 2016. godine, posebno malih i srednjih poreznih obveznika koji ostvaruju godišnje prihode do 7,5 milijuna kuna godišnje s 12% na 10% . Međutim, zbog potrebe održavanja zadane razine prihoda državnog proračuna sada nije moguće nižom poreznom stopom obuhvatiti sve porezne obveznike. Prijenos poreznog gubitka je indirektna porezna olakšica koju je potrebno promatrati u kontekstu cijelog Zakona o porezu na dobit odnosno zajedeno sa svim drugim odredbama i posebnim propisima. Naime, Zakon o porezu na dobit pored toga što sadrži porezne olakšice propisane posebnim propisima, propisuje primjerice i mogućnost ubrzane amortizacije, vrijednosnog usklađenja potraživanja i sl., zbog čega smatramo da nije potrebno dodatno propisati i mogućnost prijenosa poreznog gubitka duže od 5 godina. Temeljno se trošak amortizacije dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine priznaje kao rashod u svoti obračunanoj na trošak nabave po linearnoj metodi primjenom godišnjih amortizacijskih stopa koji su propisani u članku 12. stavku 5. Zakona o porezu na dobit. Međutim sukladno članku 6. i 7. Zakona o porezu na dobit godišnje amortizacijske stope mogu se podvostručiti, a ako porezni obveznik obračunava amortizaciju u svoti nižoj od porezno dopustive, tako obračunana amortizacija smatra se i porezno priznatim rashodom. Nadalje, i u slučaju dugotrajne imovine, porezno priznati rashodi se utvrđuju prema povezanosti s oporezivim prihodima, neovisno o tome je li Zakonom o porezu na dobit propisano izričito ograničenje prema iznosu ostvarenih prihoda, kao što je to u slučaju troškova amortizacije i drugih troškova povezanih s korištenjem plovila, zrakoplova, apartmana i kuća za odmor, prema članku 12. stavku 16. Zakona o porezu na dobit. Kod utvrđivanja porezno priznatih rashoda s osnove korištenja dugotrajne imovine bitno je istaknuti kako članak 12. stavak 16. Zakona o porezu na dobit utvrđuje minimalne iznose prihoda prema kojima bi se na temelju korištenja npr. plovila moglo utvrditi da je riječ o dugotrajnoj imovini koju porezni obveznik koristi s namjerom ostvarivanja dobiti ili druge gospodarski procjenjive koristi. Zbog svega naprijed navedenoga smatramo da prijedlog nije potrebno prihvatiti. |
| 4 | Udruga Glas poduzetnika | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT | Poštovani, - Ukidanje poreza na reinvestiranu dobit Dobit koja se reinvestira natrag u tvrtku ne smije se oporezivati. Smatramo da je ovo mjera koja direktno potiče rast malih firmi, dok im u kontekstu recesije omogućava preživljavanje, a tijekom oporavka potiče rast zapošljavanja. Komentar: Ova mjera bila je na snazi, no ona je ukinuta 2016. godine. Službeno priopćenje Ministarstva financija, kao opravdanje ukidanja ove odredbe, je bilo da relativno mali broj korisnika koristi ovu mjeru (svega 0.7% u odnosu na ukupni broj obveznika poreza na dobit), dok je učinak na proračun bio razmjerno veći. Naveli su osim toga da se porezni poticaji za izvršene investicije ulaganja u dugotrajnu imovinu provode putem posebnog propisa o poticanju ulaganja, odnosno kroz Zakon o poticanju ulaganja kojim se pruža mogućnost da ovisno o visini ulaganja u dugotrajnu imovinu i broju novootvorenih radnih mjesta, obveznik plaća porez na dobit primjenom umanjene porezne stope pa čak i u pojedinom slučaju i do 0% u razdoblju do 10 godina. U trenutku ukidanja naveli su da ukidanje olakšice za reinvestiranu dobit ne može negativno utjecati na razvoj investicija. Smatramo da ovi argumenti ne stoje iz dva razloga. Prvo, zamjena ovakve jednostavne olakšice s propisom o poticanju ulaganja povećava kompleksnost poreznog sustava. Male tvrtke koje žele rasti trebaju jednostavna porezna pravila koja im olakšavaju poslovanje umjesto da ih se tjera na traženje informacija o tome kako mogu smanjiti porezni teret kroz druge zakonske okvire. Drugo, nema empirijskog dokaza niti izrađene studije koja bi ukazivala da ukidanje olakšice za reinvestiranu dobit utječe ili ne utječe pozitivno na razvoj investicija. Imamo informaciju o malom broju korisnika koji su mjeru koristili, no pritom nemamo usporedbu učinaka korištenja takve olakšice s učincima korištenja zakona o poticanju ulaganja, niti takvu usporedbu možemo promatrati u istom vremenskom razdoblju. Zbog toga smatramo da prije donošenja paušalnih zaključaka koji nisu utemeljeni na empirijskim dokazima je potrebno razmotriti učinke obje vrste mjere i inzistirati na ponovnom uvođenju olakšice za reinvestiranu dobit kako bismo izmjerili njezin efekt na povećanje likvidnosti tijekom perioda ekonomske recesije. - Ukidanje predujma (akontacije) poreza na dobit Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja primjenjuje ovu mjeru. Smatramo da ona nepotrebno povećava porezni teret mikro i malim tvrtkama jer im narušava likvidnost i novčani tok. Ovo je najviše bilo izraženo tijekom pandemije kada se unaprijed morao plaćati predujam u situaciji kada je promet u mnogim tvrtkama stao, te su se one našle u velikim problemima likvidnosti. Dodatno opterećenje predujma poreza na dobit je samo produbilo likvidnosne probleme malim tvrtkama. Blaža verzija ove mjere je da se i za predujam poreza na dobit stavi prag ispod kojega se ne obračunava. Predlažemo isti prag kao i u slučaju PDV-a po naplati potraživanja od 15 milijuna kuna prometa. S poštovanjem, Maruša Stamać, Udruga Glas poduzetnika | Nije prihvaćen | Jedan od ciljeva porezne reforme iz 2016. godine bio je pojednostavljenje poreznog sustava, među ostalim, ukidanjem kompliciranih posebnih poreznih olakšica i poticanjem gospodarstva uz očuvanje određene razine prihoda. Stoga je snižena osnovna porezna stopa s 20% na 18%, a za porezne obveznike koji ostvaruju godišnje prihode do 3 milijuna kuna na 12%. Od 2020. godine prag od 3 milijuna kuna podignut je na 7,5 milijuna kuna te obuhvaća male i srednje porezne obveznike. Paralelno sa smanjivanjem porezne stope (2016.), zbog potrebe očuvanja određene razine prihoda s osnove poreza na dobit, proširena je porezna osnovica ukidanjem privremene olakšice za reinvestiranu dobit. Međutim, kako je i najavljeno prilikom ukidanja reinvestirane dobiti, poticanje investicija i ulaganja je nastavljeno putem Zakona o poticanju ulaganja (Narodne novine, br. 102/15, 25/18, 114/18 i 32/20) koji se u navedenom razdoblju mijenjao kako bi se prilagodio razvoju investicija. Tako su prema prijavama poreza na dobit za 2019. godinu korisnici poticaja prema Zakonu o poticanju ulaganja umanjili obvezu poreza na dobit za 890 milijuna kuna, što je značajan iznos umanjenja prihoda proračuna. Slijedom Zakona o porezu na dobit porezni obveznici su dužni plaćati predujmove poreza na dobit, kako bi se tijekom poreznog razdoblja postiglo ravnomjerno plaćanje porezne obveze. Kada predujam poreza na dobit, koji se utvrdi podnošenjem porezne prijave za prethodno porezno razdoblje, zbog promjene gospodarskih aktivnosti dobro ne odražava poreznu obvezu koja će se utvrditi podnošenjem porezne prijave, tada je moguće primijeniti odredbe članka 34. stavka 2. Zakona o porezu na dobit te tijekom poreznog razdoblja smanjiti ili povećati visinu predujma poreza na dobit, kako bi se tijekom poreznog razdoblja postiglo ravnomjerno plaćanje porezne obveze, odnosno kako podnošenjem porezne prijave ne bi došlo do značajne razlike. Slijedom članka 34. stavka 2. Zakona o porezu na dobit, predujam može biti promijenjen na zahtjev poreznog obveznika, a isti može promijeniti i Porezna uprava. Uzimajući u obzir novonastale okolnosti Porezna uprava je temeljem članka 34. stavka 2. Zakona o porezu na dobit određenim poreznim obveznicima smanjila predujmove poreza na dobit na 0,00 kuna odnosnu ukinula je predujmove poreza na dobit. O tome je 26. ožujka 2020. godine objavljena na mrežnim stranicama Porezne uprave vijest "Obavijest poreznim obveznicima o smanjenju visine mjesečnih predujmova poreza na dobit odnosno dohodak". |
| 5 | INA Industrija nafte d.d. | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT | Predlažemo novi članak kojim se mijenja čl. 17. zakona na način da se u isti doda stavak (9) koji glasi; „(9) Iznimno od odredbe stavka 2. ovog članka, Porezna uprava na obrazložen i dokumentiran zahtjev Poreznog obveznika može dopustiti produljenje korištenja prava na prijenos poreznog gubitka kojem u 2020. godini ističe pravo na korištenje, za najviše dodatne dvije godine, radi promjene gospodarskih okolnosti na koje Porezni obveznik nije mogao utjecati. „ Obrazloženje; Predlažemo primjenu navedene mjere produljenja razdoblja korištenja na sve poslovne subjekte čije poslovanje je pogođeno korona virusom kao dio paketa mjera kojima se nastoji olakšati poslovanje. | Nije prihvaćen | Prijenos poreznog gubitka je indirektna porezna olakšica koju je potrebno promatrati u kontekstu cijelog Zakona o porezu na dobit odnosno zajedeno sa svim drugim odredbama i posebnim propisima. Naime, Zakon o porezu na dobit pored toga što sadrži porezne olakšice propisane posebnim propisima, propisuje primjerice i mogućnost ubrzane amortizacije, vrijednosnog usklađenja potraživanja i sl. Ukoliko bi se produžilo pravo na prijenos poreznog gubitka prema prijedlogu, bila bi riječ o poreznoj olakšici koja se dodjeljuje poreznim obveznicima koji će u 2020. i 2021. godini i nadalje ostvariti dobit unatoč pojavi posebnih okolnosti. Zbog navedenih razloga smatramo kako nije nužno propisati i mogućnost prijenosa poreznog gubitka na 7 godina. |
| 6 | Američka gospodarska komora u Hrvatskoj | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT | U hrvatskom poreznom zakonodavstvu predviđeni su vrlo kratki godišnji rokovi za podnošenja prijava poreza na dohodak i poreza na dobit, što često dovodi do nepotpunih podnesaka zbog nedostatka informacija. AmCham smatra kako bi Porezna uprava trebala omogućiti produljenje roka za podnošenje. Iznimno, zbog proglašenja posebnih okolnosti uzrokovanih pandemijom COVID-19, Općim poreznim zakonom i Pravilnikom o provedbi Općeg poreznog zakona uvedene su mjere odgode i/ili obročne otplate dospjele porezne obveze, oslobođenja od obveze doprinosa za sufinancirane neto plaće, oslobođenja od podmirivanja poreznih obveza te provedba ostalih odredbi o postupanju za vrijeme posebnih okolnosti. Ostalim odredbama propisano je iznimno produljenje roka za podnošenje prijave poreza na dobit i drugih povezanih obrazaca i izvješća do 30.6. tekuće godine. Pri tome je dospijeće obveza javnih davanja po tako podnesenim obrascima pomaknuto na 31.7.2020. Međutim, navedene odredbe primjenjivale su se samo za vrijeme trajanja posebnih okolnosti. Prema Zakonu o porezu na dobit, rok za podnošenje prijave poreza na dobit je četiri mjeseca nakon kraja poslovne godine. Taj rok je konačan i nije predviđena mogućnost produljenja. Mnoge zemlje u okruženju dozvoljavaju dulji rok za podnošenje prijave poreza na dobit, a uz to, mnoge zemlje dozvoljavaju poreznim obveznicima tražiti produljenje roka. Porezni obveznici koji imaju poslovne jedinice i plaćaju porez na dobit u inozemstvu najčešće ne mogu pribaviti potrebnu dokumentaciju za uračunavanje poreza plaćenog u inozemstvu do propisanog roka te su stoga primorani naknadno ispravljati predanu prijavu poreza na dobit. Nadalje, prema Zakonu o računovodstvu, rok za sastavljanje i podnošenje (nekonsolidiranih) godišnjih financijskih izvještaja je šest mjeseci od kraja poslovne godine. Godišnji financijski izvještaji su temelj za pripremu prijave poreza na dobit, tj. računovodstvena dobit je polazišna točka za utvrđivanje obveze poreza na dobit. To znači da porezni obveznici prvo moraju pripremiti i utvrditi godišnje financijske izvještaje kako bi imali točne i potpune informacije za potrebe utvrđivanja obveze poreza na dobit, no zakonski rok za njihovu pripremu i podnošenje je duži od roka za pripremu i podnošenje prijave poreza na dobit. U praksi, mnogim poreznim obveznicima predstavlja problem finalizirati godišnje financijske izvještaje do roka za predaju prijave poreza na dobit, a to se posebno odražava kod srednjih i velikih poduzetnika, odnosno poduzetnika koja su obveznici revizije (i drugih poduzetnika koji obavljaju reviziju svojih financijskih izvještaja). U praksi se pokazuje da je vrlo zahtjevno zatvoriti poslovne knjige, sastaviti godišnje financijske izvještaje i obaviti reviziju godišnjih financijskih izvještaja do roka za podnošenje prijave poreza na dobit. U nekim slučajevima se događa da porezni obveznici moraju intervenirati u svoje poslovne knjige i nakon što su predali prijavu poreza na dobit, ili zbog ispravka uoćenih grešaka koje su prepoznali sami porezni obveznici ili zbog nalaza revizije. Iako u takvim slučajevima porezni obveznici u roku pripreme i predaju godišnje financijske izvještaje za javnu objavu, primorani su naknadno raditi ispravak prijave poreza na dobit. Slijedom navedenog, produljenje roka za podnošenje prijave poreza na dobit bi u određenoj mjeri administrativno rasteretilo porezne obveznike, a posredno i Poreznu upravu. U skladu s time, AmCham predlaže da se rok za podnošenje prijave poreza na dobit produlji na šest mjeseci nakon kraja poslovne godine (tj. da se izjednači s rokovima za predaju godišnjih financijskih izvještaja za javnu objavu) ili da se poreznim obveznicima barem omogući traženje produljenja roka za predavanje prijave poreza na dobit. | Nije prihvaćen | Zakonom o porezu na dobit predviđeno je podnošenje prijave poreza na dobit četiri mjeseca nakon završetka poreznog razdoblja. Taj rok je izjednačen s rokovima za podnošenje godišnjih financijskih izvještaja sukladno Zakonu o računovodstvu. Obzirom na navedeno smatramo da nije potrebno produžiti rok za podnošenje godišnjih poreznih prijava jer do tog datuma godišnji financijski izvještaji trebaju biti izrađeni, odnosno već je utvrđena dobit prije oporezivanja. Ako naknado dođe do promjene godišnjih financijskih izvještaja, što bi utjecalo na izmjenu dobiti prije oporezivanja, u skladu s Općim poreznim zakonom prijave poreza na dobit se mogu ispraviti u roku od tri godine. |
| 7 | Američka gospodarska komora u Hrvatskoj | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT | AmCham predlaže produljenje razdoblja za prijenos poreznog gubitka. Trenutna pravila o prijenosu gubitka od 5 godina ne potiču dugoročne investicije, a osobito investicije u visoku tehnologiju. Potrebno je produljiti razdoblje za prijenos gubitaka u skladu s najboljom europskom i svjetskom praksom. Primjerice, Austrija ima period od 7 godina, dok SAD ima čak 20 godina. Smatramo da bi u Hrvatskoj trebalo produžiti ovaj period s 5 na 10 godina. Kao dobar primjer može se navesti rješenje koje implementira Slovenija gdje nema vremenskog ograničenja za prijenos poreznog gubitka unaprijed, ali se svake godine samo 50% ostvarene dobiti može pokriti prenesenim gubitkom, a na 50% treba platiti porez na dobit. | Nije prihvaćen | Prijenos poreznog gubitka je indirektna porezna olakšica koju je potrebno promatrati u kontekstu cijelog Zakona o porezu na dobit odnosno zajedeno sa svim drugim odredbama i posebnim propisima. Naime, Zakon o porezu na dobit pored toga što sadrži porezne olakšice propisane posebnim propisima, propisuje primjerice i mogućnost ubrzane amortizacije, vrijednosnog usklađenja potraživanja i sl., zbog čega smatramo da nije potrebno dodatno propisati i mogućnost prijenosa poreznog gubitka duže od 5 godina. Poticanje investicija poreznim olakšicama propisano je Zakonom o poticanju ulaganja (mogućnost ne plaćanja poreza na dobit do 10 godina) i Zakonom o državnoj potpori za istraživačko-razvojne projekte (dodatno umanjenje porezne osnovice za troškove istraživanja). Stoga, radi poticanja investicija ili istraživanja, u ovom trenutku smatramo da ne postoji potreba za produljenjem propisanog roka koji se odnosi na prijenos poreznog gubitka s 5 na 10 godina. |
| 8 | Zdravko Marić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT | Podržavam svako porezno rasterećenje gospodarstva uz važnu primjedbu: Zalažem se za ukidanje plaćanja dodatnog poreza na isplatu dobiti poduzetnika. Zbog, sada već davno donesene ove mjere, dobit stoji na računima poduzetnika. Dodatno ukidanje za reinvestiranu dobit je samo povećalo kapital uspješnih poduzetnika na žiro računima tvrtki. S tim novcem upravljaju banke uz mizernu kamatu, umjesto da se podignu i pretvore u osobnu potrošnju ili beskamatno reinvestiraju. Zbog ovakvog sustava, sve je veći dio "kreativnog" računovodstvenog manipuliranja s prikazivanjem stvarne dobiti, što je po meni ogroman gubitak u prihodima od poreza na dobit. Ukidanjem ili makar smanjenjem na 5% plaćanja poreza na isplaćenu dobit dobli bi se samo pozitivni efekti u povećanoj prijavljenoj dobiti, a u bitnome povećali prihodi od isplaćene dobiti ako se ista ne bi ukinula nego bitno smanjila. | Nije prihvaćen | Jedan od ciljeva porezne reforme iz 2016. godine bio je pojednostavljenje poreznog sustava, među ostalim, ukidanjem kompliciranih posebnih poreznih olakšica i poticanjem gospodarstva uz očuvanje određene razine prihoda. Stoga je snižena osnovna porezna stopa s 20% na 18%, a za porezne obveznike koji ostvaruju godišnje prihode do 3 milijuna kuna na 12%. Od 2020. godine prag od 3 milijuna kuna podignut je na 7,5 milijuna kuna te obuhvaća male i srednje porezne obveznike. Paralelno sa smanjivanjem porezne stope (2016.), zbog potrebe očuvanja određene razine prihoda s osnove poreza na dobit proširena je porezna osnovica ukidanjem privremene olakšice za reinvestiranu dobit. Međutim, kako je i najavljeno prilikom ukidanja reinvestirane dobiti, poticanje investicija i ulaganja je nastavljeno putem Zakona o poticanju ulaganja (Narodne novine, br. 102/15, 25/18, 114/18 i 32/20) koji se u navedenom razdoblju mijenjao kako bi se prilagodio razvoju investicija. Tako su prema prijavama poreza na dobit za 2019. godinu korisnici poticaja prema Zakonu o poticanju ulaganja umanjili obvezu poreza na dobit za 890 milijuna kuna, što je značajan iznos umanjenja prihoda proračuna. Nadalje, kada je riječ o oporezivanju isplata dobiti, bitno je uzeti u obzir kako se od 1. srpnja 2013. godine, sukladno Zakonu o porezu na dobit, pod određenim uvjetima ne oporezuje isplata dobiti povezanim osobama s područja Europske unije. Pored navedenoga, stopa poreza po odbitku utvrđuje se možebitnim ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja te se ovisno o ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s određenom državom stopa poreza po odbitku pojavljuje u rasponu od 0 do 12%. Oporezivanje fizičkih osoba pri isplati dobiti ili udjela u dobiti nije predmet ovog propisa. |
| 9 | SUZANA ZGONJANIN | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT | Poštovani, suglasna sam sa donošenjem Zakona o izmjenama I dopunama Zakona o porezu na dobit. Srdačan pozdrav. | Primljeno na znanje | Primili smo na znanje Vašu podršku donošenju Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit. |
| 10 | HOK | II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA TREBA UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE NJEGOVA DONOŠENJA, b) Pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom | Vezano za uređenje poreza na dobit ukazujemo na pitanje povezano s tim područjem a odnosi se na osnovice obveznog osiguranja za obveznike koji, sukladno Zakonu o porezu na dobi plaćaju porez na dobit. Predlažemo da se koeficijent za izračun osnovice za obrtnike koji plaćaju porez na dobit smanji sa sada propisanih 1,1 na maksimalno 0,8. Takvom izmjenom propisao bi se izjednačeni status za obrtnike u odnosu na direktore trgovačkih društava za koje je koeficijent propisan u visini 0,6, čime su u znatno povoljnijem položaju i manje financijski opterećeni. | Nije prihvaćen | Obveza obračuna doprinosa nije predmet ovoga Zakona. |
| 11 | Sandra Žager | II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA TREBA UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE NJEGOVA DONOŠENJA, b) Pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom | Molim uzeti u obzir prijedlog da se umjesto smanjenja porezne stope poreza na dobit sa 12% na 10%, ukine porez na dohodak od kapitala ostvaren po osnovi dividendi i udjela u dobiti budući da će to imati puno značajniji utjecaj na rasterećenje poreznih obveznika posebice mikro i malih poduzetnika. Primjenom stope poreza na dobit od 12% i poreza na dohodak od kapitala od 12%+ prirez, efektivno porezno opterećenje za poduzetnike koji isplaćuju dobit je 24,46% odnosno smanjilo bi se na 20,62% u slučaju smanjenja stopa sa 12% na 10% pa zapravo ako govorimo o efektivnoj promjeni poreznog opterećenja kod poduzetnika koji isplaćuju dobit, ne možemo govoriti o ''smanjenju stope u poreznim reformama od 2016. godine sa 20% na 12%'' jer se ne radi stvarnom, efektivnom rasterećenju već matematičkoj manipulaciji...da pojasnim, a ne budem krivo shvaćena :)...Mikro i mali poduzetnici, umjesto za plaću, uglavnom rade za dobit i očekivano ju žele isplatiti pa treba uzeti u obzir da sa postavkom 12% poreza na dobit +12% poreza na dohodak od kapitala po osnovi dividendi i udjela koji se obračunava pri isplati, dovodimo u zabludu mnoge porezne obveznike, ali i građane... | Nije prihvaćen | Kada je riječ o oporezivanju isplata dobiti bitno je uzeti u obzir kako se od 1. srpnja 2013. godine, sukladno Zakonu o porezu na dobit pod određenim uvjetima ne oporezuje isplata dobiti povezanim osobama s području Europske unije. Pored navedenoga, stopa poreza po odbitku utvrđuje se možebitnim ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja te se ovisno o ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s određenom državom stopa poreza po odbitku pojavljuje u rasponu od 0 do 12%. Obveza plaćanja poreza na dohodak od kapitala po osnovi dividendi ili udjela u dobiti nije predmet ovoga Zakona. |
| 12 | Denis Peloza | II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA TREBA UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE NJEGOVA DONOŠENJA, c) Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći | Spuštanjem porezne stope sa 12% na 10% za MMP, trebalo bi pratiti snižavanje stope sa 18% na 16% za SVP. | Nije prihvaćen | Tijekom 2016. godine provedena je sveobuhvatna analiza poreznog sustava temeljem koje su izvršene i izmjene u sustavu poreza na dobit kroz četiri kruga poreznog rasterećenja u razdoblju od 2017. do 2019. s ciljem poreznog i administrativnog rasterećenja. Sada se s istim ciljem nastavlja porezno rasterećenje posebno malih i srednjih poreznih obveznika koji ostvaruju godišnje prihode do 7,5 milijuna kuna godišnje s 12% na 10%. Međutim, zbog potrebe održavanja zadane razine prihoda državnog proračuna sada nije moguće predloženom nižom poreznom stopom obuhvatiti i velike porezne obveznike. |
| 13 | HGK | ZAKONA O POREZU NA DOBIT, Članak 1. | Članice HGK iz Udruženja leasing društava predlažu izjednačavanje tretmana leasing društava s kreditnim institucijama po pitanju priznavanja rezervacija za rizike i otpise potraživanja kao rashod u bilancama leasing društava. Važeći Zakon o porezu na dobit u članku 11. Rezerviranja, stavak 3. i 4., propisuje da se rezerviranja za rizike od potencijalnih gubitaka kod banaka i osiguravajućih društva priznaju kao rashod, u skladu s propisima Hrvatske narodne banke, odnosno u skladu sa zakonom koji uređuje osiguranje. Vezano na članak 9. važećega Zakona - Vrijednosno usklađenje i otpisi potraživanja, stavke 5.,6. i 7., ovim Nacrtom predlažu se izmjene kod priznavanja rashoda kreditne institucije kod otpisa potraživanja (glavnice i kamate iskazane u prihodima) od nepovezane fizičke ili pravne osobe, a koja su prethodno bila vrijednosno umanjena i rezervirana u skladu s propisima Hrvatske narodne banke. Stoga članice Udruženja predlažu dopune navedenih članaka kojima bi se isti porezni tretman primijenio na rezervacije i otpise potraživanja koje u svojim bilancama evidentiraju leasing društva. Prijedlog dopune članka 1. Nacrta: U stavku (5) predlaže se iza riječi „kreditne institucije“ dodati riječi „i leasing društva“. Predlaže se iza riječi „u skladu s propisima Hrvatske narodne banke“ dodati riječi „banke ili zakonom koji uređuje leasing poslovanje“. U stavku (6) predlaže se iza riječi „kreditne institucije“ dodati riječi „i leasing društva“. U stavku (7) predlaže se iza riječi „kreditne institucije“ dodati riječi „i leasing društva“. Prijedlog dopune članka 11. važećega Zakona Dodaje se novi stavak (8) koji glasi: „(8) Rezerviranja kod leasing društava za rizike od potencijalnih gubitaka koja se obvezatno formiraju u skladu s zakonom koji uređuje leasing poslovanje, priznaju se kao rashod leasing društvu u obračunanoj svoti, ali najviše do visine ili gornje granice u skladu sa zakonom koji uređuje leasing poslovanje.“ OBRAZLOŽENJE: Zakon o leasingu (NN 135/06, 141/13) , članak 69. Upravljanje rizicima, propisuje da leasing društvo mora imati razrađene politike i procedure za identificiranje, mjerenje i praćenje rizika kojima je izloženo u svome poslovanju. Sukladno tome, leasing društvo ima definiranu Politiku rezerviranja za rizike – opći interni akt prema kojem vrši klasifikaciju plasmana, procjenu rizika i provodi sukladna knjiženja u bilanci stanja, odnosno računu dobiti i gubitka. Odredbe u internim politikama rezerviranja donose se u skladu s MSFI 9, a knjigovodstveno evidentiranje se provodi prema Uputi koju je propisala Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA). HANFA također provodi nadzor, a leasing društva obavezna su podnositi izvještaje. Gornjim navodima želi se istaknuti da se rezerviranja za rizične plasmane i otpisi potraživanja kod leasing društva provode transparentno i prema zakonskoj regulativi za leasing, na isti način kao i kod banaka, te bi, vođeni istim principom, rashodi rezerviranja i otpisi potraživanja kod leasing društava trebali biti porezno priznati. Leasing društva koja posluju u okviru grupacije s bankom i provode iste interne procedure unutar grupacije, nalaze se u situaciji da su, prema važećim propisima, rashodi rezerviranja i otpisi potraživanja obračunani po istim metodologijama banci porezno priznati, a leasing društvu ne. S obzirom na navedeno, predlaže se da se predmetni članci Zakona o porezu na dobit dopune stavkom kojom bi se regulirale gore navedene nelogičnosti i kojom bi se rezervacije i otpisi potraživanja u svotama obračunanim u skladu sa zakonom koji uređuje leasing poslovanje, priznale kao rashod. Gore navedenom mišljenju priklanjaju se i članice HGK iz Udruženja osiguravatelja te predlažu da se i drugim poslovnim subjektima omogući porezno priznat otpis potraživanja od nepovezanih pravnih i fizičkih osoba, a ne samo kreditnim institucijama. Sukladno tome, u pojedinim stavcima dodati riječi „i društva za osiguranje“. OBRAZLOŽENJE: Važeći Zakon o porezu na dobit, kao i novi tekst Nacrta izmjena i dopuna zakona na dobit stavlja druge poduzetnike na tržištu u neravnopravni položaj u odnosu na banke. Uvrštavanje osiguravajućih društava i drugih poduzetnika u Nacrt Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit još bi više povećalo osobnu potrošnju građana te bi konačno dovelo i do tržišne ravnopravnosti. | Nije prihvaćen | Prema Hrvatskom standardu financijskog izvještavanja broj 16- Rashodi, rezerviranje troškova i rizika, priznaje se kao rashod kada poduzetnik ima obvezu neodređenog vremena ili/i iznosa. Rezerviranje treba priznati ako, i samo ako poduzetnik ima sadašnju obvezu (zakonsku ili izvedenu) kao rezultat prošlih događaja, ako je vjerojatno da će podmirenje obveza zahtijevati odljev resursa koji utjelovljuju ekonomske koristi, i ako se iznos obveze može pouzdano procijeniti. Zakon o porezu na dobit temeljem članka 5. stavka 1. propisuje da se porezna osnovica utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit uvećana i umanjena prema odredbama Zakona. Međutim, Zakon o porezu na dobit ne prati u potpunosti odgovarajući računovodstveni tretman prema računovodstvenom standardu, već kao porezni priznati rashod rezerviranja utvrđuje samo određena rezerviranja. Tako se u potpunosti se priznaju rezerviranja kod banaka odnosno kreditnih institucija za rizike od potencijalnih gubitaka do visine koju određuju propisi Hrvatske narodne banke, a kod osiguravajućih društava najviše do visine ili gornje granice u skladu sa zakonom koji uređuje osiguranje. Poseban porezni tretman u pogledu banaka i osiguravajućih društava je propisan zbog zahtjeva koji istima nalažu regulatori i u ovom trenutku nisu u potpunost usporedivi s zahtjevima prema leasing društvima. Rezerviranja koja su porezno priznati rashodi kod banaka i osiguravajućih društva su prilagođeni većim rizicima koje isti obvezno poduzimaju, a da pri tome ne ugroze poslovanje i stabilnost financijskog sustava i utvrđena prava velikog broja korisnika usluga u prvom redu građana. Stoga se prijedlog ne prihvaća. |
| 14 | Auto SL 91 d.o.o. Pula | ZAKONA O POREZU NA DOBIT, Članak 3. | Molimo razmotriti i procijeniti učinak primjene sljedećeg prijedloga: V. POREZNA STOPA , članak 28. (Članak 3. ZID dopuniti) Pa tako predlažemo primjenu stopa od 10% i 16%: U članku 28. riječi "12%" zamjenjuju se riječima "10", a riječi "18" zamjenjuju se riječima "16% " pa bi tako članak 28. glasio: "Porez na dobit plaća se na utvrđenu poreznu osnovicu po stopi: 1. 10% ako su u poreznom razdoblju ostvareni prihodi do 7.500.000,00 kuna, ili 2. 16% ako su u poreznom razdoblju ostvareni prihodi jednaki ili veći od 7.500.000,01 kuna." Podržavamo predloženo zbog obuhvata svih obveznika poreza na dobit sa iskazanim prihodom unutar 7,5 miliona kuna, no isto tako potrebno je održati razumni, a ne povećati "gap" sa 6 na 8 postotnih bodova, pa u tom smislu stimulativno treba djelovati i na sve gospodarstvenike dakle srednje i velike, a učinci se procjenjuju tek za prvu polovinu 2022. godine za one koji prežive, nakon podnesenih izvješća i obračuna za 2021. godinu. Time bi RH mogla povećati svoju konkurentost, a obračunska razlika mogla bi se kompenzirati stimuliranjem za više iskazanom, zadržavanom, reinvestiranom ili isplaćenom dobiti kod srednjih i velikih poreznih obveznika. Također. smatramo kako bi smanjeni "gap" imao destimulirajući učinak na moguće odlučivanje o dezintegraciji, usitnjavanje ili dijeljenje jedne pravne osobe - poreznog obveznika na dva ili više manja povezana/nepovezana (2x4m, 2x7m, 3x6m, 3x7m,.....) tzv. satelitska društva ili korištenje manjih outsourcing ili partnerskih pravnih osoba na koje se prihodi do 7,5m mogu prebaciti. Uz rashodovnu stranu, troškove, hladni pogon i rizike održavanja više društava, odnosno korištenje trećih pravnih ili fizičkih osoba. | Nije prihvaćen | Tijekom 2016. godine provedena je sveobuhvatna analiza poreznog sustava temeljem koje su izvršene i izmjene u sustavu poreza na dobit kroz četiri kruga poreznog rasterećenja u razdoblju od 2017. do 2019. s ciljem poreznog i administrativnog rasterećenja. Sada se s istim ciljem nastavlja porezno rasterećenje, posebno malih i srednjih, poreznih obveznika koji ostvaruju godišnje prihode do 7,5 milijuna kuna godišnje s 12% na 10%. Zbog potrebe održavanja zadane razine prihoda državnog proračuna sada nije moguće predloženom nižom poreznom stopom obuhvatiti i velike porezne obveznike. |
| 15 | HashCode | ZAKONA O POREZU NA DOBIT, Članak 3. | Sadašnja zakonska formulacija je nepravedna jer nejednako tretira porezne obveznike: obveznik koji ima 7 500 000 kuna prihoda i dobit od 2 milijuna kuna platit će 200 000 kuna poreza, dok će ona s jednom kunom prihoda više platiti 360 000 kuna poreza. Takvo stanje stvari prisiljava poduzetnike na (polu)legalne manipulacije financijkim rezultatima. Predlažemo jedno od sljedećih rješenja (prva rješenja su prihvatljivija od onih nakon njih po rednom broju) 1. Ostaviti jednu poreznu stopu na dobit za sve poduzetnike. 2. Postaviti prag, ali ne na prihode nego na dobit, tako da se na dobit do 5 milijuna kuna plaća 10%, a iznad toga 18%, S tim da je svima na prvih 5 milijuna kuna porez 10% (progresivno oporezivanje kao kod poreza na dohodak) 3. Postaviti progresivno oporezivanje prema prihodu tako da se stopa poreza računa kao: p = 10% za prihode do 7 500 000 kuna p = (7 500 000 * 10% + Y * 18%)/(7 500 000 + Y) za prihode iznad 7 500 000 kuna gdje je Y - prihod iznad 7 500 000 kuna | Nije prihvaćen | Tijekom 2016. godine provedena je sveobuhvatna analiza poreznog sustava temeljem koje su izvršene i izmjene u sustavu poreza na dobit kroz četiri kruga poreznog administrativnog i rasterećenja u razdoblju od 2017. do 2020. Nastavljaju se ciljevi porezne reforme, poreznim rasterećenjem posebno malih poreznih obveznika, poljoprivrednika i onih koji tek započinju poduzetničku djelatnost, kao i srednjih poreznih obveznika, stoga prihod kao polazna veličina bolje odražava gospodarsku snagu poreznog obveznika. |
| 16 | Mićo Ljubenko | ZAKONA O POREZU NA DOBIT, Članak 3. | Predlaže se dopuna članka 28. stavkom 2. koji glasi: "Porezni obveznici koji u poreznom razdoblju ostvare prihod jednak ili veći od 7.500.000,01 kuna plaćaju porez po stopi od 10% do utvrđenog prihoda od 7.500.000,00 kuna, a iznad tog iznosa po stopi od 18%." Obrazloženje: Gore predloženim zakonskim rješenjem izjednačavaju se prava i obveze poreznih obveznika u istom statusu što smatramo zakonitim i ustavnim. Prema dosadašnjem rješenju porezni obveznici koji prelaze tzv. prag od 7.500.000,00 kuna čak i u dijelu prihoda do 7.500.000,00 kuna plaćaju ovaj porez po stopi od 18%. To znači da će porezni obveznici koji ostvare istu dobit od npr. 1.000.000.kuna, ako ostvare npr. prihod 8.000.000,00 kuna platiti porez na dobit (18%) 180.000,00 kuna, a ako ostvare prihod 7.000.000,00 kuna platiti će ovaj porez (10%) 100.000,00 kuna. Dakle, platiti će sa vrlo malom razlikom prihoda - 80% veći porez na - istu dobit. Ako se prihvati predložena dopuna tada će se porez na dobit obračunavati kao i porez na dohodak tj. do određene visine prihoda jednako za sve obveznike, a iznad toga sukladno uvećanoj stopi. Dosadašnje rješenje zakona uzrokuje različite manipulacije ili nepotrebne složene pravne postupke poreznih obveznika, u slučajevima kada se stvarno prekoračuje predviđena granica od 7.500.000,00 kuna prihoda, sve u cilju da bi se ishodio formalan prikaz prihoda ispod granice od 7.500.000,00 kuna. U primjeni se prema ovdje predloženom obračun poreza na dobit provodi na način da porezni obveznik s prihodom npr. 15 mil. kuna plaća porez na dobit u dijelu od 50% po stopi od 10%, a u preostalom dijelu po stopi od 18%. Odnosno, prema povišenoj stopi od 18% uvijek razmjerno prihodu koji premašuje 7.5 mil. kuna. Ovo je ispravno rješenje sve dok se stopa poreza "na dobit" primjenjuje temeljem visine prihoda, a ne temeljem visine dobiti. U svakom slučaju porezna obveza treba biti jednaka prema poreznim obveznicima u onom dijelu gdje su u jednakom statusu. | Nije prihvaćen | Tijekom 2016. godine provedena je sveobuhvatna analiza poreznog sustava temeljem koje su izvršene i izmjene u sustavu poreza na dobit kroz četiri kruga poreznog i administrativnog rasterećenja u razdoblju od 2017. do 2020. godine. Sada se nastavljaju ciljevi porezne reforme, poreznim rasterećenjem posebno malih poreznih obveznika, poljoprivrednika i onih koji tek započinju poduzetničku djelatnost, kao i srednjih poreznih obveznika. Stoga prihod kao polazna veličina bolje odražava gospodarsku snagu poreznog obveznika. |