Izvješće o provedenom savjetovanju - Javno savjetovanje o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Tibor Mikuska PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA ZAŠTITI PRIRODE Pozdravi sa suncem okupanog Pelješca! Od svega srca se zahvaljujem Ministarstvu zaštite okoliša i prirode što je organiziralo javnu raspravu ovog prijedloga zakona tijekom ljetnih praznika, te mi omogućilo samoprijegorni rad u vremenu godišnjeg odmora. Uz srdačne pozdrave i do skorog viđenja. Primljeno na znanje Primjedba je načelne naravi
2 Tibor Mikuska PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA ZAŠTITI PRIRODE U ime Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode dostavljamo opću primjedbu br. 4. - daljnja derogacija i smanjivanje dostignutih standarda zaštite prirode u Hrvatskoj Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o zaštiti prirode je sramotan jer predlaže daljnju derogaciju odredbi postojećeg zakona i smanjivanje dostignutih standarda zaštite prirode u Hrvatskoj. Ovakvo miniranje sustava zaštite prirode provodi se od 2000. godine do danas, a glavni nosioci takvog procesa su u bivšim vladama bili Božo Kovačević (HSLS, ministar), Ivan Martinić (pomoćnik ministra), Zoran Šikić (HDZ, pomoćnik ministra) i ministar kulture (HDZ) kojeg zaštita prirode nije previše zanimala. Sva postignuća u zaštiti prirode u proteklom razdoblju su prvenstveno bila uvjetovana pristupnim pregovorima vezanima uz ulazak Hrvatske u EU. Nakon pristupanja ovaj negativni trend je nastavila i ova Vlada – zakonom o zaštiti prirode iz 2013. prvo je, između ostalog, likvidirana i pokopana nacionalna ekološka mreža, a zatim je političkom odlukom prijedlog površina Natura 2000 područja smanjena sa znanstveno utvrđenih 46% na današnjih 37%, dok je npr. samo 10% starih hrastovih poplavnih šuma (najvrednijih sastojina nizinske Hrvatske) ušlo u sastav ekološke mreže. Predloženim izmjenama resorno ministarstvo i dalje nastavlja sa derogiranjem zakonskih odredbi planiranjem smanjivanja utjecaja struke u postupke donošenja odluka, ubijanjem glavnih ovlasti nekadašnjeg Državnog zavoda za zaštitu prirode, decentralizacijom upravnih postupaka procjene utjecaja na lokalnu razinu za koju je poznato da ne posjeduje odgovarajuće kapacitete za provođenje tih postupaka, podilaženjem odabranim investitorima davanjem koncesija na zaštićenim područjima na 99 godina (pitamo se zašto ne 100, 1000 ili 10.000 godina?), te daljnjom komercijalizacijom zaštićenih područja u vidu osnivanja državnih hotelijersko-ugostiteljskih društava u zaštićenim područjima. Nakon ukidanja područja nacionalne ekološke mreže sada se planiraju ukinuti i ekološki značajna područja. Predloženim izmjenama resorno ministarstvo i Vlada RH pokazuju „bizantinski“ mentalitet prema standardima zaštite prirode, osobito provedbi Direktiva Europske unije, te u zakon nastoje ugraditi niz „petlji“ i „rupa“ kojima će njihova efikasna provedba biti onemogućena. Predloženim izmjenama resorno ministarstvo i dalje želi isključiti javnost i zainteresiranu javnost iz postupaka donošenja odgovarajućih odluka iz područja zaštite prirode, što otvara mogućnost daljnjoj korupciji i pogodovanju interesnim grupama. Iz gore navedenih razloga, zahtjevamo da se ovaj prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama povuče iz procedure, a da Vlada RH zbog ovakvih namjernih propusta trenutno razrješi dužnosti Mihaela Zmajlovića, ministra zaštite okoliša i prirode, te Nenada Strizrepa, pomoćnika ministra zaduženog za sektor zaštite prirode. Primljeno na znanje Primjedba je načelne naravi
3 Tibor Mikuska V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 30. U ime Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode dostavljamo slijedeće komentare: Mjera ugradnje uvjeta i zahtjeva zaštite prirode u planove gospodarenja prirodnim dobrima i prostorne planove do danas nije nigdje u Hrvatskoj očuvala niti jedan ugroženi stanišni tip te je potpuno neefikasna, prvenstveno iz razloga jer ne postoje nikakve prekršajne i/ili kaznene odredbe kojim bi se kaznili oni koji navedeni uvjet ili zahtjev zaštite prirode nisu proveli. „Lijep“ primjer gore navedenog predstavlja nestanak poplavnih starih šuma hrasta lužnjaka (ugroženog stanišnog tipa na Europskoj razini) koje nestaju „brzinom svjetlosti“ tijekom posljednjeg desetljeća iako planovi gospodarenja na papiru sadrže (potpuno beskorisne) uvjete zaštite prirode. Nažalost, autistična politika hrvatskih šumara je dovela do toga da je manje od 15% starih hrastovih sastojina proglašeno dijelom pan-europske ekološke mreže. Iz tih razloga, efikasna zaštita ugroženih stanišnih tipova je moguća ili proglašavanjem međunarodno značajnog zaštićenog područja (Natura 2000) ili proglašavanjem nacionalno zaštićenog područja u jednoj od kategorija zaštite. Primljeno na znanje Primjedba je načelna
4 Javna ustanova Kamenjak V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 48. Izmjene i dopune zakona bi svakako trebale sagledati problematiku ne samo granica, već i cijelog obuhvata svih kategorija zaštićenih područja. Praksa je pokazala da se problemi očiglednih grešaka u odlukama o prograšavanju nikako ne rješavaju jer je mehanizam vrlo složen i istovjetan proglašavanju novih zaštićenih područja. Stoga i dalje ostaje pitanje kako bez dugogodišnjih skupih procedura riješiti probleme koje se nalaze pregledom nekog zaštićenog područja u čijim odlukama o proglašenju imamo i do nekoliko puta nevedenu istu katastarsku česticu, katastarske čestice unutar zaštićenog područja koje su previdom izostavljenje pa u GIS pregledniku izgledaju kao švicarski sir te nepodudaranje tekstualnog i grafičkog dijela.Valjalo bi predvidjeti rješenje i ovih problema već postojećih zaštićenih područja. Primljeno na znanje Primjedba je načelna.
5 Jagoda Munic V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 53. Predlaže se brisanje članka 53 postojećeg zakona, što je neprihvatljivo jer se time ukidaju Ekološki značajna područja Republike Hrvatske što su područja od važnosti za zaštitu prirode RH izvan zaštićenih područja, npr. staništa endemičnih vrsta, koridori za životinje i dr. Ekološki značajna područja ne treba ukinuti, već na njih treba raditi i procjenu utjecaja na prirodu. Primljeno na znanje Primjedba je dana na pogrešnom mjestu i nema veze sa člankom 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode.
6 Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 12. Molimo pojasnite izuzimanje "ekološki značanjih područja" iz zakona. Prostorni planovi područja posebnih obilježja izrađuju se i za ostale kategorije zaštićenih područja (iako nisu obvezni zakonom; np. Žutsko-sitske otočne skupine). Smatramo kako bi Agencija trebala izrađivati i stručne podloge za ove planove, a kako bi se osigurala stručnost u njihovoj izradi. Područja koja nisu u kategoriji nacionalnog parka i parka prirode također imaju veliku vrijednost za bioraznolikost Hrvatske. Smatramo da se pod djelatnosti treba uvrstiti i izrada prijedloga mjera očuvanja u svrhu održavanja ili povrata u povoljno stanje očuvanosti prirodnih staništa i/ili populacija vrsta za koje je to područje određeno (ekološka mreža) kao i sudjelovanja/stručnog savjetovanja u izradi zakonskih i podzakonskih akata vezanih za zaštitu prirode. Primljeno na znanje Obzirom na visoki postotak ekološke mreže Natura 2000 i zaštićenih područja kojima su obuhvaćena najvrjednija područja Republike Hrvatske u smislu bioraznolikosti, smatramo da je osigurana dovoljna razina zaštite vrsta i stanišnih tipova unutar tih područja, uzimajući u obzir sve postojeće mehanizme koji se primjenjuju: od postupka ocjene prihvatljivosti (mjere propisane ovim postupkom vrlo često pokrivaju i potrebe vrsta, odnosno stanišnih tipova koji nisu od interesa za Europsku uniju), preko procjene utjecaja na okoliš i strateške procjene utjecaja na okoliš do postupka ugradnje uvjeta zaštite prirode, odnosno zahtjeva zaštite prirode u planove gospodarenja prirodnim dobrima te prostorne planove. Očuvanje strogo zaštićenih vrsta i stanišnih tipova od nacionalnog interesa koje nisu istovremeno i vrste od interesa za Europsku uniju izvan područja ekološke mreže osigurava se izdavanjem zahtjeva zaštite prirode u postupku izrade prostornih planova, utvrđivanjem uvjeta zaštite prirode u postupku izrade planova gospodarenja prirodnim dobrima te u postupku lokacijske dozvole za zahvate izvan građevinskog područja. Također, očuvanje strogo zaštićenih vrsta, i staništa bitnih za njihov dugoročni opstanak (npr. područja hranjenja, razmnožavanja i podizanja mladih, hibernacije) na cijelom teritoriju Republike Hrvatske, osigurano je zabranama iz članka 153. Zakona o zaštiti prirode, a iznimke od zabranjenih radnji dopuštaju se isključivo u propisanim situacijama i sukladno jasno propisanim kriterijima. Nadalje, prostorni planovi ostalih kategorija zaštićenih područja nisu propisani posebnim propisom. Agenciji je već važećim zakonom o zaštiti prirode propisana obveza pripreme stručnih podloga za zaštitu i očuvanje područja ekološke mreže. Također, Agencija je kao stručno tijelo uključena u izradu stručnih podloga za potrebe izrade i donošenja zakonskih i podzakonskih akata te njezini predstavnici sudjeluju u izradi istih.
7 Javna ustanova Kamenjak V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 30. Mreža malih vodenih staništa među kojima su i lokve izuzetno su važna na području Mediterana. Ekološka mreža se u praksi pokazala kao nedostatna za određene skupine organizama te staništa, među kojima i lokve. Planovi gospodarenja prirodnim dobrima i prostorni planovi nisu sveobuhvatna zaštita za takva staništa jer ne obuhvaćaju sve prijetnje poput vandalizma posjetitelja i njihovo sankcioniranje. Primljeno na znanje Primjedba je načelna
8 WWF Adria V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 88. Komentar nije relevantan ali se iz nekog razloga ne može obrisati. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
9 Stjepan Renje PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA ZAŠTITI PRIRODE, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Vidi komentar na sljedeći članak. Greškom upisan ovdje. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
10 Udruga stručnjaka za Održivi razvoj V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 6. Stavak 1. podstavak 4. potrebno je uskladiti s odredbma Direktive o staništima Stavak 2. potrebno je uskladniti definiciju ekološke mreže Natura 2000 s Direktive o staništima. Stavak 5. kako je teško trenutno odrediti 'stanje očuvanosti' uslijed nedostatnih podataka, ili su na razini 'pojavnosti', smatramo kako valja voditi računa o stvaranju simbioze između gospodarskog razvoja i 'ne narušavanja stanja očuvanosti' U Pilotu se upozorava da se određeni režim primjenjuje na SAC, dok je u važećem Zakonu sve 'široko definirano' na temelju prethodno navedenih manjkavih podataka. Stavak 7. 30.b. potrebno je uskladiti s definicijom iz Direktive o staništima. Valja voditi i računa o tome da se prikupi dovoljno kvalitetnih podataka za određivanje SAC. Stavak 12. potrebno je uskladiti s odredbama Direktive o staništima Djelomično prihvaćen Djelomično se prihvaća u vezi sa definicijom POVS područja u stavku 7. Ostale se primjedbe ne prihvaćaju. Primjedba se ne odnosi na naznačeni stavak 1. podstavak 4. ovih izmjena i dopuna Zakona. Definicija ekološke mreže Natura 2000 uzima u obzir i presude Europskog suda pravde iz kojih je evidentno da se odredbe o očuvanju moraju odnositi i na vPOVS područja (pSCI područja), dakle na područja koja država članica uvrsti na nacionalnu listu (u Hrvatskoj se to ostvaruje uvrštavanjem na popis Uredbe o ekološkoj mreži), a koja još nije potvrdila Europska komisija u postupku Biogeografskog seminara. Iz tog razloga se ekološke mreže definira na način da obuhvaća i ta područja. Primjedba vezana uz stavak 5. je načelna. Definicija prirodnih stanišnih tipova od interesa za Europsku uniju u podstavku 12. je u cijelosti usklađena sa definicijom iz Direktive o staništima.
11 Javna ustanova Kamenjak V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 60. Javne ustanove jedinica lokalne samouprave u mnogim su dijelovima zakona jednostavno previđene. Odluke o mjerama zaštite, očuvanja, unapređenja i korištenja zaštićenog područja trebaju biti predviđene i za javne ustanove jedinica lokalnih samouprava. Pored toga, zbog učinkovitog upravljanja te reguliranja ljudskih aktivnosti, nužno je da te odluke budu obvezujuće, a ne samo zakonski omogućene. Djelomično prihvaćen Djelomično se prihvaća vezano uz mogućnost da i tijelo nadležne jedinice lokalne samouprave donese Odluku o mjerama zaštite, očuvanja, unapređenja i korištenja zaštićenog područja
12 INA Industrija nafte d.d. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA ZAŠTITI PRIRODE • Prijedlogom Zakona, otklanjaju se uočeni nedostaci u primjeni važećeg Zakon o zaštiti prirode (Zakon), točnije prenose odredbe Direktive Vijeća 92/43/EEZ o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore i Direktive 2009/147/EZ o očuvanju divljih ptica, te isti usklađuje sa Odlukom o smanjenju broja agencija, zavoda, fondova i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima. Kao rezultat toga, Prijedlogom Zakona mijenja se veliki dio važećeg Zakona, pa se postavlja pitanje, ne bi li bilo bolje donijeti novi Zakon o zaštiti prirode. • Zakonom o zaštiti prirode uređuje se sustav zaštite i cjelovitog očuvanja prirode (bioraznolikost, krajobrazna raznolikost i georaznolikost) i njezinih dijelova. U Nacrtu Zakona posebno su istaknute ptice, što je rezultat prenošenja odredbi Direktive 2009/147/EZ u ovaj Zakon, odnosno usklađivanje s propisima EU. Međutim, Hrvatska je zemlja sa preko 31 000 km2 teritorijalnog mora, odnosno preko 35% teritorija otpada na more, te je bilo za očekivati da će u Zakonu, očuvanje morskog okoliša biti detaljnije obrađeno. 4. U Zakonu i Prijedlogu zakona upotrebljavaju se pojmovi „zavičajne divlje vrste“ i „zavičajne vrste“, ali u samom tekstu, odnosno odredbama nije jasno da li postoji i koja je razlika između ova dva pojma, pa bi trebalo ujednačiti pojmove ili pojasniti razliku. Djelomično prihvaćen Prihvaća se u dijelu potrebe definiranja pojma „zavičajne divlje vrste“ koji se kao termin pojavljuje u Zakonu . Ne prihvaćaju se ostale primjedbe. Naime, sukladno Jedinstvenim metodološko-nomotehničkim pravilima za izradu akata koje donosi Hrvatski Sabor (Narodne novine, broj 74/2015), donošenju novoga zakona potrebno je pristupiti ako se više od polovine članaka osnovnog propisa mijenja, odnosno dopunjava, što ovdje nije slučaj. More se ne ističe posebno, obzirom da se Zakon bazira na očuvanju divljih vrsta, njihovih staništa te stanišnih tipova, bez obzira radi li se o morskim, slatkovodnim ili kopnenim vrstama i staništima.
13 Tibor Mikuska V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 7. U ime Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode dostavljamo slijedeće primjedbe: Člankom 7. treba propisati obvezu Ministarstva, kao upravnog tijela, da organizira izradu analize provedbe strategije zaštite prirode i okoliša i provedbu javnog savjetovanja predmetne analize. Međutim, ministarstvo nema nikakvih stručnih kapaciteta za samu izradu navedene analize, te ona i dalje mora ostati u domeni buduće Agencije za okoliš i prirodu koja posjeduje odgovarajuće znanstvene i stručne kapacitete za izradu takvih dokumenata (vidi dalje primjedbe pod članak 8.). Djelomično prihvaćen Djelomično se prihvaća u dijelu da se u predmetnu zakonsku odredbu uvrsti da se o analizi ostvarivanja ciljeva i provedbe aktivnosti utvrđenih strategijom provodi informiranje javnosti prije početka izrade strategije. Ostale primjedbe u vezi strategije se ne prihvaćaju. Naime, već je i odredbom važećeg Zakona o zaštiti prirode utvrđeno da analizu provedbe aktivnosti i ostvarenja ciljeva Strategije provodi Ministarstvo. Ovim izmjenama i dopunama u nadležnost Ministarstva stavlja se provođenje analize zakonodavnog i institucionalnog okvire te izvora i korištenja financijskih sredstava za zaštitu prirode. Navedeno je logično obzirom da je Ministarstvo središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove zaštite prirode.
14 Tibor Mikuska V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 6. U ime Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode dostavljamo slijedeće primjedbe: Definicija ekološke mreže (točka 6. važećeg čl.9) mora ostati jer pojmovi „ekološka mreža“ i „ekološka mreža NATURA 2000“ nisu jednoznačni i/ili istovjetni. Kao što točka 6. važećeg čl. 9. definira: „ekološka mreža je sustav međusobno povezanih ili prostorno bliskih ekološki značajnih područja, koja uravnoteženom biogeografskom raspoređenošću značajno pridonose očuvanju prirodne ravnoteže i bioraznolikosti“. Ekološki značajna područja koja čine ekološku mrežu, temeljem znanstvenih podataka i analiza, mogu biti dvojaka: a) područja od međunarodne važnosti (= pan-Europska ekološka mreža = NATURA2000 područja) ili 2) područja od nacionalne važnosti (= nacionalna ekološka mreža). Na području Hrvatske izvan prostora današnje proglašene NATURA2000 mreže postoji čitav niz staništa i svojti koje su važne za očuvanje ukupne biološke raznolikosti države (osobito brojne endemske svojte) koje sustav Direktiva o staništima i pticama uopće ne prepoznaje (jer se te vrste ne nalaze na odgovarajućim aneksima direktiva) i za koje mehanizam zaštite putem pan-europske ekološke mreže (Natura2000) nije primjenjiv. Svaki djelatnik resornog ministarstva koji smatra da su ekološka mreža i Natura2000 područja jednoznačnice treba isti tren dobiti otkaz jer ne poznaje osnovne principe zaštite prirode. Iz tih razloga poistovjećivanje ekološke mreže sa ekološkom mrežom NATURA2000 predstavlja prvorazrednu svinjariju resornog ministarstva jer na taj način država i osobito resorno ministarstvo preuzimaju obvezu brige i zaštite područja samo na 36,73% kopnenog područja i samo 29,8% ukupne površine mora koje je proglašeno NATURA2000 područjima (štitimo samo ono što moramo tj. na što nas EU tjera), dok je ostatak prepušten na milost i nemilost daljnjem uništavanju i degradaciji. Iz gore navedenih razloga tražimo da postojeća točka 6. navedenog čl. 9. ostane, a da se dodaju dvije nove točke: 6a – koja definira područja ekološke mreže od međunarodne važnosti NATURA2000 na način kako je to predložilo ministarstvo, te Točka 6.b koja glasi: „Nacionalna ekološka mreža je koherentna ekološka mreža sastavljena od područja u kojima se nalaze prirodni stanišni tipovi i staništa vrsta od interesa za Hrvatsku, a omogućuje očuvanje ili povrat u povoljno stanje očuvanja određenih prirodnih stanišnih tipova i staništa vrsta u njihovom prirodnom području rasprostranjenosti. Područja koja podržavaju najmanje 1% nacionalne populacije određene svojte čine područja nacionalne ekološke mreže.“ Definicija fizičke osobe u preloženoj točci 9a je nepotpuna. Kako će se npr. zvati fizička osoba-pojedinac koji ne obavlja poslove koji spadaju u djelatnosti slobodnog zanimanja, druge samostalne djelatnosti ili djelatnost obrta, ali je zatečen u aktivnostima suprotnima Zakonu o zaštiti prirode? Na koji način će se prekršajne i kaznene odredbe odnositi na takve osobe (ili ih uopće neće prepoznati tako da niti njihovo kažnjavanje neće biti moguće)? S obzirom da je pomoćnik ministra zadužen za zaštitu prirode (Nenad Strizrep) pravnik po struci očekivali bi da prijedlog izmjena i dopuna neće sadržavati ovakve „rupe u zakonu“ koje može uočiti svaki student prve godine prava. Definiciju održivog korištenja potrebno je dopuniti da glasi: »26. održivo korištenje prirodnih dobara je korištenje prirodnih dobara na način da se održava njihov potencijal, odnosno ne narušava stanje očuvanosti i funkcionalne ekološke procese, kako bi se udovoljilo potrebama da ispune, sada i u budućnosti, odgovarajuće ekološke, gospodarske i socijalne funkcije na lokalnim, nacionalnim i globalnim razinama «. Stanje očuvanosti predstavlja samo jednu mjeru tj. način procjene da li se na određenom prostoru prirodna dobra održivo koriste i najčešće se temelji na parametrima poput površine staništa i/ili broju jedinki/parova određenih biljnih i životinjskih svojti. Međutim, gospodarenje prirodnim dobrima u Hrvatskoj se u praksi provodi na način da je dugoročno neodrživo, a što i dalje uzrokuje opadanje populacija biljnih i životinjskih svojti, te površina staništa. Ova tvrdnja se naročito odnosi na vodno, šumsko, lovno i ribolovno gospodarenje koje trenutnim načinom gospodarenja doprinosi degradaciji funkcionalnih ekoloških procesa pojedinih ekosustava. Da je tome tako svjedoči Analiza stanja prirode u RH za razdoblje 2008-2012 koju je izradio danas već likvidirani Državni zavod za zaštitu prirode (http://www.dzzp.hr/analiza-stanja-prirode-u-republici-hrvatskoj/razdoblje-2008-2012/analiza-stanja-prirode-u-republici-hrvatskoj-za-razdoblje-2008-2012-1379.html). Iz tih razloga, održivost korištenja je potrebno procjenjivati i drugim parametrima, od kojih je neometano odvijanje funkcionalnih ekoloških procesa jedan od predloženih. Definicija područja očuvanja značajnih za ptice (POP) u ovoj verziji uključuje dva tipa međunarodnih dokumenata – područja proglašena temeljem Direktive o pticama, te područja proglašena temeljem Ramsarske konvencije. Nije jasno zašto onda definicija ne uključuje i ostale konvencije iz zaštite prirode (osobito Bernsku sa sustavom Emerald mreže) koja imaju proglašavanje i zaštitu područja unutar svojih odredbi. Djelomično prihvaćen Primjedba vezana uz ekološku mrežu, ne prihvaća se. Obzirom na visoki postotak ekološke mreže Natura 2000 i zaštićenih područja kojima su obuhvaćena najvrjednija područja Republike Hrvatske u smislu bioraznolikosti, smatramo da je osigurana dovoljna razina zaštite vrsta i stanišnih tipova unutar tih područja, uzimajući u obzir sve postojeće mehanizme koji se primjenjuju: od postupka ocjene prihvatljivosti (mjere propisane ovim postupkom vrlo često pokrivaju i potrebe vrsta, odnosno stanišnih tipova koji nisu od interesa za Europsku uniju), preko procjene utjecaja na okoliš i strateške procjene utjecaja na okoliš do postupka ugradnje uvjeta zaštite prirode, odnosno zahtjeva zaštite prirode u planove gospodarenja prirodnim dobrima te prostorne planove. Očuvanje strogo zaštićenih vrsta i stanišnih tipova od nacionalnog interesa koje nisu istovremeno i vrste od interesa za Europsku uniju izvan područja ekološke mreže osigurava se izdavanjem zahtjeva zaštite prirode u postupku izrade prostornih planova, utvrđivanjem uvjeta zaštite prirode u postupku izrade planova gospodarenja prirodnim dobrima te u postupku lokacijske dozvole za zahvate izvan građevinskog područja. Također, očuvanje strogo zaštićenih vrsta, i staništa bitnih za njihov dugoročni opstanak (npr. područja hranjenja, razmnožavanja i podizanja mladih, hibernacije) na cijelom teritoriju Republike Hrvatske, osigurano je zabranama iz članka 153. Zakona o zaštiti prirode, a iznimke od zabranjenih radnji dopuštaju se isključivo u propisanim situacijama i sukladno jasno propisanim kriterijima. Primjedba vezana uz definiciju fizičke osobe ne prihvaća se iz razloga xxxxxxxxx Primjedba vezan auz definiciju održivog korištenja se prihvaća. Primjedba vezana uz definiciju područja očuvanja značajnih za ptice (POP), ne prihvaća se. Definicija POP područja je preuzeta iz Direktive o pticama (članak 4. stavak 1. zadnja rečenica te stavak 2.).
15 ZELENA AKCIJA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA ZAŠTITI PRIRODE 1. Osvrt na razloge izmjene Zakona i predloženu proceduru Hitni postupak nije primjeren za izmjenu Zakona, jer se time onemogućuje adekvatna debata i sudjelovanje javnosti u postupku. Razlog koji se navodi za provedbu hitnog postupka – usklađivanje sa Zakonodavstvom EU nije primjeren razlog, jer unazad dvije godine, koliko je postojeći Zakon na snazi, zakonodavstvo zaštite prirode u EU nije mijenjano. Razlozi koji se navode za mijenjanje Zakona su mnogobrojni i upućuju na to da je postojeći zakon loš i sa nizom nejasnoća i manjkavosti. Često mijenjanje Zakona upravo i dovodi do nejasnoća i manjkavosti Zakona, na što je Zelena akcija višekratno upozoravala. Stalno mijenjanje zakona uz ignoriranje glasa javnosti i struke dovodi do pravne nesigurnosti i loše primjene Zakona. U obrazloženju izmjena ovog zakona navodi se kako je razlog loša provedba postojećeg i loš prijenos odredbi EU smjernica, što dokazuje neprofesionalnosti Ministarstva zaštite okoliša prilikom donošenja novih propisa. Postojeći Zakon o zaštiti prirode je donesen prije dvije godine (28.06.2013.), što je jedva dovoljno da se primjeni s obzirom na potrebu i donošenje podzakonskih akata. Mijenjanje Zakona bez dobre analize provedbe u ovakvom kratkom roku otvara prostor za nove greške. Nadalje, Izmjene Zakona imaju 107 članaka, što je ogroman broj u usporedbi sa 250 članaka Zakona o zaštiti prirode na snazi. Stoga se ne radi o izmjenama Zakona, već o donošenju novog. Temeljem navedenog, Zelena akcija predlaže da se prije bilo kakvih prijedloga izmjena Zakona o zaštiti prirode javnosti i struci predstavi izvještaj o provođenju postojećeg zakona i problemima koji su nastali u praksi u posljednje dvije godine. Na temelju tog iskustva uz adekvatnu stručnu i javnu raspravu treba pristupiti eventualnoj izradi novog Zakona o zaštiti prirode u redovitoj proceduri. 2. Osvrt na sadržaj predloženih izmjena Zakona o Zaštiti prirode 2.1. Problematično smanjenje utjecaja struke na donošenje odluka Nedavno je Vlada RH ukinula Zavod za zaštitu prirode na način da ga je spojila sa Agencijom za zaštitu okoliša, uz obrazloženje da je to doprinos smanjenju broja agencija i zavoda i broju zaposlenih u državnoj službi. Iako svakako podržavamo bolju organizaciju i smanjenje troškova državne uprave moramo napomenuti da je Državni zavod za zaštitu prirode bio primjer dobre prakse među državnom upravom. Stapanje sa Agencijom nije nužno problematičan korak, ali predložene izmjene zakona, koje smanjuju ovlasti u zaštiti prirode u usporedbi sa prijašnjim Zavodom svakako jesu. Naime, izmjenama se predlaže ukidanje obavezne izrade stručne podloge za uvjete zaštite prirode. Izmjene Zakona donose ukidanje izrade stručne podloge za uvjete zaštite prirode i uvode institut izrade “infromacije” koju Ministarstvo može zatražiti od Agencije. Primjer: Članak 14. U članku 20. stavak 4. mijenja se i glasi: »(4) Ako tijekom provedbe postupka izdavanja rješenja iz stavka 2. ovoga članka Ministarstvo ocijeni potrebnim, zatražit će od Agencije izradu informacije. Informacija sadrži podatke o zaštićenim dijelovima prirode, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te područjima ekološke mreže s pripadajućim kartografskim prikazima, kao i druge podatke potrebne za izdavanje rješenja.« . Ovakve su izmjene svakako neprihvatljive, i Agencija mora imati barem jednake ovlasti u novom zakonu, kao što je imao bivši Državni zavod za zaštitu prirode. Zelena akcija zahtjeva da se ove izmjene povuku. 2.2. Decentralizacija zaštite prirode U prijedlogu izmjena Zakona decentralizira se dio postupaka određenih Zakonom na lokalnu upravu, što je, u načelu, pozitivno. Međutim, postavlja se pitanje kapaciteta lokalne uprave za provođenje ovog Zakona, na što je svojedobno upozoravala i Europska komisija. Nažalost, nemamo dovoljno stručnog kadra u lokalnoj upravi, a upitno je i kolika su financijska sredstva potrebna za provedbu decentraliziranih postupaka. U obrazloženju izmjena Zakona navedeno je da za njegovu provedbu nisu potrebna dodatna financijska sredstva, ali to nije točno, jer su ona itekako potrebna da bi se provela decentralizacija. Stoga Zelena akcija predlaže da se prije decentraliziranja odgovornosti i postupaka definiranih novim Zakonom provede analiza potreba za zapošljavanjem stručnog kadra i financijskih sredstava na lokalnoj razini za provedbu decentralizacije. 3. Odredbe koje treba ugraditi ili zadržati u novom Zakonu o zaštiti prirode 3.1. Nacionalna ekološka mreža, ekološki značajna područja i procjena utjecaja na prirodu U Zakon treba vratiti procjenu utjecaja na nacionalnu ekološku mrežu, zaštićena područja i ekološki značajna područja, a ne samo na mrežu NATURA 2000, jer je zadaća RH da štiti i vrste od nacionalnog značaja, pogotovo endemične vrste, te staništa važna za očuvanje pririode RH. Nije primjereno NATURU 2000 izjednačavati s ekološkom mrežom Republike Hrvatske. Nadalje, predlaže se brisanje članka 53. postojećeg zakona, što smatramo neprihvatljivim jer se time ukidaju Ekološki značajna područja Republike Hrvatske što su područja od važnosti za zaštitu prirode RH izvan zaštićenih područja, npr. staništa endemičnih vrsta, koridori za životinje i dr. Zelena akcija smatra ne samo da ekološki značajna područja ne treba ukinuti, već na njih treba raditi i procjenu utjecaja na prirodu. 3.2. Genetski modificirani organizmi U predloženim izmjenama Zakona navodi se da nije dopušteno uvođenje genetski modificiranih organizama u prirodu u područjima ekološke mreže, i tom su izmjenom izbačena zaštićena područja (članak 33. koji predlaže izmjenu postojećeg članka 55.), što je neprihvatljivo i u suprotnosti sa Zakonom o genetski modificiranim organizmima. Ovaj članak treba uskladiti sa navedenim zakonom i on treba glasiti: Nije dopušteno uvođenje GMO-a u okoliš u zaštićenim područjima i u područjima ekološke mreže, područjima namijenjenim ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih proizvoda i ekološkim oblicima turizma te područjima koja predstavljaju zaštitne zone utjecaja. Zaštitne zone obuhvaćaju prostore koji sprječavaju širenje GMO-a na područja na kojima nije dopušteno namjerno uvođenje GMO-a u okoliš, koje se utvrđuju uvjetima zaštite prirode koji su sastavni dio dopuštenja o namjernom uvođenju GMO-a u okoliš. (članak 27., Zakona o genetski modificiranim organizmima). 3.3. Obrana i zaštićena područja Predlažemo brisanje članaka 123. stavak 6. postojećeg Zakona o zaštiti prirode kojim se zabranjuje proglašavanje zaštićenog područja unutar prostora koji je posebnim propisima definiran kao područje od posebnog interesa za obranu. Smatramo kako se posebni interes za obranu mijenja shodno političkoj situaciji i ukoliko je nužno pitanja obrane se mogu vršiti i unutar zaštićenih područja, uz potrebne predostrožnosti. 3.4. Prestanak zaštite Iz postupka o prestanku zaštite zaštićenog područja, izbačeno izvješćivanje javnosti (članak 54. koji mijenja članak 128.). Zelena akcija smatra da u ovaj postupak ne samo da treba ostati izvješćivanje javnosti, nego treba dodati javni uvid i raspravu. 3.5. Osnivanje trgovačkog društva Zelena akcija smatra da nije potrebno omogućiti Vladi RH da se osniva trgovačko društvo za obavljanje hotelijersko-ugostiteljskih djelatnosti u nacionalnim parkovima (dodavanje članka 130.a nije primjereno – Članak 56. izmjena Zakona). Naime, nacionalni park je prvenstveno namijenjen očuvanju izvornih prirodnih i krajobraznih vrijednosti, a ima i znanstvenu, kulturnu, odgojno - obrazovnu te rekreativnu namjenu. U nacionalnom parku su dopušteni zahvati i djelatnosti kojima se ne ugrožava izvornost prirode, a zabranjena je gospodarska uporaba prirodnih dobara. Iznimno se može dopustiti obavljanje ugostiteljsko-turističkih i rekreacijskih djelatnosti koje su u ulozi posjećivanja te obavljanje drugih djelatnosti. Nasuprot tome, primarna zadaća trgovačkih društava je da ostvaruju profit, što je u suprotnosti sa temeljnim funkcijama nacionalnih parkova, dovodi do komercijalizacije nacionalnih parkova, koja nužno dovodi do većeg pritiska na zaštitu prirode i ugrožavanja temeljnih fenomena zaštite. Zelena akcija smatra, da Vlada RH mora promijeniti način upravljanja nacionalnim parkovima na način da izmjesti smještajne kapacitete izvan granica parkova u okolne lokalne zajednice, koje bi time ostvarile ekonomsku dobit, a istovremeno bi se smanjio pritisak na zaštitu prirode. Ovaj je stav baziran na prijedlozima IUCN-a o načinu upravljanja zaštićenim područjima. Za obavljanje ugostiteljsko-turističkih djelatnosti unutar zaštićenih područja ionako postoji mogućnost koncesija i koncesijskih odobrenja. 3.6. Upravljanje nekrentninama u zaštićenim područjima Predloženim izmjenama članka 131. Zakona o zaštiti prirode (57. članak Izmjena) daje mogućnost upravljanja nekretninama u državnom vlasništvu javnim ustanovama koje osniva Vlada RH. Taj prijedlog treba proširiti i na zaštićena područja i uprave koje osnivaju županije. Smatramo da bi trebao biti jednak tretman korištenja državne imovine na svim zaštićenim područjima. 3.7. Koncesije Članak 187. postojećeg Zakona omogućava davanje Koncesija na zaštićenom području ili speleološkom objektu na rok od 6 do 55 godina, a u prijedlogu izmjena (članak 74.) predlaže se da se taj rok produži na 99 godina sa obrazloženjem: “produžuje se rok trajanja koncesije u zaštićenom području sa 55 na 99 godina radi ekonomske isplativosti velikih ulaganja koja su potrebna u slučajevima davanja u koncesiju hotelskih i pratećih sadržaja.” Ovo objašnjenje pokazuje nestručnost i neinformiranost predlagatelja Zakona koji ne razlikuje koncesije u zaštićenom području od koncesija na zaštićenom području i spelološkim objektima. Naime, koncesije u zaštićenom području se mogu odnositi na objekte i djelatnosti koji se nalaze ili obavljaju unutar granica zaštićenog područja, dok se koncesije na zaštićenom području i spelološkim objektima odnose na upravljanje zaštićenih područja i speleoloških objekata. Stoga se objašnjenje, kako se rok koncesije mora produžiti zbog isplativosti velikih ulaganja koja su potrebna u slučajevima davanja u koncesiju hotelskih i pratećih sadržaja ne može i ne smije primjeniti na produženje roka za koncesije na zaštićenim područjima i takav prijedlog treba odbaciti. Čak i da se koncesije odnose na hotelske objekte, isplativost velikih investicija u takve objekte u turizmu se ostvaruje u roku do maksimalno 20 godina, pa je neprimjerno nuditi koncesijski rok veći od 30 godina. Stoga je najbolje davanje koncesija na zaštićenim područjima izbaciti iz Zakona o zaštiti prirode. Bolje bi bilo uvesti mogućnost davanja na upravljanje zaštićenog područja ili speleološkog objekta pravnim subjektima, na primjer speleološkom društvu ili udruzi za zaštitu okoliša mogućnost upravljanja nekim zaštićenim područjem ili dijelom ekološke mreže. Ukoliko ostaje mogućnost koncesija treba smanjiti rok na najviše 29 godina, a nikako povećavati na 99 kako je predloženo ovim člankom, jer to vodi ka privatizaciji i komercijalizaciji zaštićenih područja. Djelomično prihvaćen Vezano uz razloge izmjene Zakona, primjedba se ne prihvaća. Izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode pristupilo se prvenstveno zbog EU Pilota broj 7371/15/ENVI koji ukazuje na nepotpuni i/ili netočan prijenos određenih odredbi Direktive Vijeća 92/43/EEZ te EU Pilota 7372/15/ENVI u vezi nepotpunog prijenosa odredbi Direktive 2009/147/EZ koje je Europska komisija uputila republici Hrvatskoj u ožujku 2015., zatim zbog uočenih poteškoća u provedbi, osobito u dijelu prekršajnih odredbi, kao i zbog Odluke VRH o smanjenju broja agencija, zavoda, fondova i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima i osnivanju iz travnja 2015. Nadalje sukladno Jedinstvenim metodološko-nomotehničkim pravilima za izradu akata koje donosi Hrvatski Sabor (Narodne novine, broj 74/2015), donošenju novoga zakona potrebno je pristupiti ako se više od polovine članaka osnovnog propisa mijenja, odnosno dopunjava, što ovdje nije slučaj. Također, temeljem Zakona o procjeni učinka propisa (Narodne novine, broj 90/2011) i Uredbe o provedbi postupka procjene učinaka propisa (Narodne novine, broj 66/2012) u periodu od 30. prosinca 2014. do 28. siječnja 2015. provedeno je savjetovanje s javnošću i zainteresiranom javnošću o Nacrtu prijedloga iskaza o procjeni učinaka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode. Na predloženi Nacrt prijedloga Iskaza nije zaprimljen niti jedan prijedlog ili primjedba javnosti. Ne prihvaća se primjedba vezano uz ovlasti Agencije, a u svezi s predloženom formulacijom članka 14. Člankom 14. omogućuje se da prilikom manjih i po prirodu nebitnih izmjena planova gospodarenja, upravno tijelo ne mora zatražiti od HAOP-a izradu informacije čime se postupak pojednostavljuje i ubrzava. Informacija većim dijelom zamjenjuje stručnu podlogu, a njome je moguće i zatražiti konkretne podatke od HAOP-a za izdavanje rješenja. Primjedba vezana uz decentralizaciju zaštite prirode ne prihvaća se. Svaka županija ima upravno tijelo nadležno za zaštitu okoliša i prirode, a ako to tijelo ocijeni potrebnim može se obrati HAOP-u za izradu informacije vezano uz izdavanje zahtjeva zaštite prirode, kad je riječ o postupku izrade prostornih planova. U provedbi postupka ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu, ovaj Zakon se glede nadležnosti za provođenje postupka ocjene prihvatljivosti usklađuje sa odredbama Zakona o zaštiti okoliša (Narodne novine, br. 80/2013, 153/2013 i 78/2015) što je nužno radi ujednačenosti postupanja nadležnih tijela u smislu provedbe postupka procjene utjecaja zahvata na okoliš i postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš. Primjedba vezana uz nacionalnu ekološku mrežu ne prihvaća se. Obzirom na visoki postotak ekološke mreže Natura 2000 i zaštićenih područja kojima su obuhvaćena najvrjednija područja Republike Hrvatske u smislu bioraznolikosti, smatramo da je osigurana dovoljna razina zaštite vrsta i stanišnih tipova unutar tih područja, uzimajući u obzir sve postojeće mehanizme koji se primjenjuju: od postupka ocjene prihvatljivosti (mjere propisane ovim postupkom vrlo često pokrivaju i potrebe vrsta, odnosno stanišnih tipova koji nisu od interesa za Europsku uniju), preko procjene utjecaja na okoliš i strateške procjene utjecaja na okoliš do postupka ugradnje uvjeta zaštite prirode, odnosno zahtjeva zaštite prirode u planove gospodarenja prirodnim dobrima te prostorne planove. Očuvanje strogo zaštićenih vrsta i stanišnih tipova od nacionalnog interesa koje nisu istovremeno i vrste od interesa za Europsku uniju izvan područja ekološke mreže osigurava se izdavanjem zahtjeva zaštite prirode u postupku izrade prostornih planova, utvrđivanjem uvjeta zaštite prirode u postupku izrade planova gospodarenja prirodnim dobrima te u postupku lokacijske dozvole za zahvate izvan građevinskog područja. Također, očuvanje strogo zaštićenih vrsta, i staništa bitnih za njihov dugoročni opstanak (npr. područja hranjenja, razmnožavanja i podizanja mladih, hibernacije) na cijelom teritoriju Republike Hrvatske, osigurano je zabranama iz članka 153. Zakona o zaštiti prirode, a iznimke od zabranjenih radnji dopuštaju se isključivo u propisanim situacijama i sukladno jasno propisanim kriterijima. Djelomično se prihvaća primjedba vezana uz GMO na način da se u članku 33. kojim se mijenja članak 55. stavak 6. dopuni s izrazom „zaštićena područja“ tako da stavak glasi kao i u važećem Zakonu o zaštiti prirode: „ Nije dopušteno uvođenje genetski modificiranih organizama u prirodu u zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže sukladno odredbama posebnog propisa kojim se uređuje uvođenje genetski modificiranih organizama u okoliš.“ Naime, radi se o odredbi koja se nalazi u članku kojim se propisuje zaštita i očuvanje ekološke mreže (koja obuhvaća i većinu zaštićenih područja Republike Hrvatske) te se ne mogu propisivati odredbe koje se odnose na neka druga područja (npr. područja ekološkog turizma). Također, ovaj se Zakon u ovom dijelu samo poziva na odredbe drugog propisa u kojem je zabrana uvođenja GMO-a u okoliš detaljnije regulirana. Primjedba na članak 123. stavak 6. ne prihvaća se jer taj stavak nije obuhvaćen izmjenama i dopunama Zakona. Vezano uz ukidanje zaštite, smatramo dovoljnim da je ukidanje zaštite temeljeno na stručnom mišljenju HAOP-a. Time se pojednostavljuje i ubrzava postupak ukidanja zaštite. Vezano uz osnivanje trgovačkih društava primjedba se ne priohvaća. Uloga javnih ustanova za upravljanjem nacionalnim parkom nije hotelijersko-ugostiteljska djelatnost, već primarno zaštita prirode. Ovom se odredbom omogućava razdvajanje poslova zaštite prirode od hotelijersko-ugostiteljske djelatnosti te omogućuje javnim ustanovama da se isključivo bave zaštitom prirode. Vezano uz upravljanje nekretninama u zaštićenim područjima, primjedba se ne prihvaća. Republika Hrvatska može dati na upravljanje i raspolaganje državnu imovinu javnoj ustanovi čiji je osnivač. Vezano uz pitanje koncesija, primjedba se ne prihvaća. Pitanje koncesija riješeno je odredbama članka 178. Zakona o zaštiti prirode gdje se jasno navodi da se „Koncesijom se stječe pravo gospodarskog korištenja prirodnih dobara, osim na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske ili pravo obavljanja djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku te pravo na izgradnju i korištenje objekata i postrojenja potrebnih za obavljanje tih djelatnosti u zaštićenim područjima i speleološkim objektima na kojima je to dopušteno sukladno ovom Zakonu.“ Upravljanjem zaštićenim područjima bave se javne ustanove osnovane u tu svrhu, dok se zaštićeno područje može povjeriti na skrb i drugoj osobi ugovorom. Najduži rok trajanja koncesije u zaštićenom području produžen je na 99 godina radi ekonomske isplativosti velikih ulaganja koja su potrebna u slučajevima davanja u koncesiju hotelskih i pratećih sadržaja.
16 ZELENA AKCIJA V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 33. Iz obrazloženja nije jasno zbog čega su iz novog stavka 5. članka 55. izbačeni dokumenti prostornog uređenja koji se spominju u gotovo identičnom stavku 2. članka 55. trenutno važećeg zakona. Novi stavak 6. članka 55. treba bolje uskladiti sa stavkom 2. članka 27. Zakona o genetski modificiranim organizmima te uz područja ekološke mreže uključiti i zaštićena područja te područja koja predstavljaju zaštitne zone utjecaja. Djelomično prihvaćen Djelomično se prihvaća u dijelu kojim se regulira uvođenje genetski modificiranih organizama u područje ekološke mreže (stavak 6). Ne prihvaća se primjedba vezana uz stavak 5. obzirom da prostorni planovi takav tip planskog dokumenta koji mogu poslužiti kao planovi upravljanja područjima ekološke mreže.
17 Jagoda Munic V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 33. Ovaj članak treba uskladiti sa Zakonom o genetski modificiranim organizmima - alineja 6 treba glasiti: Nije dopušteno uvođenje GMO-a u okoliš u zaštićenim područjima i u područjima ekološke mreže, područjima namijenjenim ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih proizvoda i ekološkim oblicima turizma te područjima koja predstavljaju zaštitne zone utjecaja. Zaštitne zone obuhvaćaju prostore koji sprječavaju širenje GMO-a na područja na kojima nije dopušteno namjerno uvođenje GMO-a u okoliš, koje se utvrđuju uvjetima zaštite prirode koji su sastavni dio dopuštenja o namjernom uvođenju GMO-a u okoliš. (Članak 27, Zakona o genetski modificiranim organizmima). Djelomično prihvaćen Djelomično se prihvaća na način da se u članku 33. kojim se mijenja članak 55. stavak 6. dopuni s izrazom „zaštićena područja“ tako da stavak glasi kao i u važećem Zakonu o zaštiti prirode: „ Nije dopušteno uvođenje genetski modificiranih organizama u prirodu u zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže sukladno odredbama posebnog propisa kojim se uređuje uvođenje genetski modificiranih organizama u okoliš.“ Naime, radi se o odredbi koja se nalazi u članku kojim se propisuje zaštita i očuvanje ekološke mreže (koja obuhvaća i većinu zaštićenih područja Republike Hrvatske) te se ne mogu propisivati odredbe koje se odnose na neka druga područja (npr. područja ekološkog turizma). Također, ovaj se Zakon u ovom dijelu samo poziva na odredbe drugog propisa u kojem je zabrana uvođenja GMO-a u okoliš detaljnije propisana.
18 Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 7. Do sada je ovo bilo dio Izvješća o stanju prirode koje je izrađivao DZZP (sada Agencija za zaštitu okoliša i prirode), a koje se dostavljalo Saboru i kao takvo bilo javni dokument čime se ostvarivala transparentost učinkovitosti rada i financiranja. Smatramo da bi ovo i dalje trebalo biti dio Izvješća o stanju prirode, ako jednog cjelovitog dokumenta gdje se mogu pronaći svi relevantni podaci. Nadalje, nejasno je kome se dostavlj aova analiza, tko ju odobra i kako će se osigurat javna dostupnost ovih podataka. Djelomično prihvaćen Djelomično se prihvaća u dijelu da se u predmetnu zakonsku odredbu uvrsti da se o analizi ostvarivanja ciljeva i provedbe aktivnosti utvrđenih Strategijom provodi informiranje javnosti prije početka izrade strategije. Ostale primjedbe u vezi strategije se ne prihvaćaju. Naime, već je i odredbom važećeg Zakona o zaštiti prirode utvrđeno da analizu provedbe aktivnosti i ostvarenja ciljeva Strategije provodi Ministarstvo. Ovim izmjenama i dopunama u nadležnost Ministarstva stavlja se provođenje analize zakonodavnog i institucionalnog okvire te izvora i korištenja financijskih sredstava za zaštitu prirode. Navedeno je logično obzirom da je Ministarstvo središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove zaštite prirode. Obzirom da Strategiju donosi Hrvatski sabor, a analizu obavlja Ministarstvo kao središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove zaštite prirode, a prema analizi i predlaže donošenje izmjena i dopuna Strategije, odnosno nove Strategije smatramo da nije nužno slanje analize na odobravanje drugom tijelu.
19 Javna ustanova za upravljanje park-šumom Marjan PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA ZAŠTITI PRIRODE Poštovani, molimo da uvažite slijedeće primjedbe prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode: I. IZMJENE I DOPUNE ČLANKA 142. (postojeći tekst, cit.:) „Članak 142. (1) Za zaštićena područja u kategoriji strogog rezervata, nacionalnog parka, posebnog rezervata i parka prirode, na prijedlog upravnog vijeća nadležne javne ustanove uz prethodno pribavljeno mišljenje Zavoda, ministar donosi pravilnik o zaštiti i očuvanju. (2) Pravilnikom iz stavka 1. ovoga članka pobliže se propisuju uvjeti i mjere zaštite, očuvanja, unapređenja i korištenja zaštićenog područja i upravne mjere za nepoštivanje odredbi toga pravilnika i ovoga Zakona. (3) Za ostale kategorije zaštićenih područja predstavničko tijelo nadležne jedinice područne (regionalne) samouprave, na prijedlog upravnog vijeća nadležne javne ustanove uz prethodno pribavljeno mišljenje Zavoda i prethodnu suglasnost Ministarstva, može donijeti odluku o mjerama zaštite, očuvanja, unapređenja i korištenja zaštićenog područja. (4) Odlukom iz stavka 3. ovoga članka pobliže se propisuju uvjeti i mjere zaštite, očuvanja, unapređenja i korištenja zaštićenog područja te mjere za provođenje te odluke. (5) Za zaštićena područja iz stavaka 1. i 3. ovoga članka, pravilnik o zaštiti i očuvanju, odnosno odluka o mjerama zaštite, očuvanja, unapređenja i korištenja zaštićenih područja donosi se uz pribavljenu prethodnu suglasnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove pomorstva, šumarstva, ribarstva ili vodnoga gospodarstva kada je prirodno obilježje zbog kojeg je područje zaštićeno iz njihova djelokruga. (6) Ako nadležno tijelo iz stavka 5. ovoga članka ne dostavi prethodnu suglasnost u roku od 30 dana, smatrat će se da je prethodna suglasnost izdana.“ OBRAZLOŽENJE Jedinice lokalne samouprave koje su osnovale javne ustanove za zaštitu prirode (na pr. Grad Split) prema ranijim propisima, dakle, prema Zakonu o zaštiti prirode iz 2003., godine („Narodne novine“, br.: 162/03) izvorni su osnivači svojih ustanova (članak 171., stavak 5. Zakona iz 2003., god.). Takve jedinice nisu preuzele ovlasti o očuvanju i upravljanju zaštićenih područja od jedinica područne (regionalne) samouprave (u daljnjem tekstu: županija), već su njihova prava i obveze proizašla iz izravne mogućnosti koju mu je dao tadašnji Zakon. Slijedom toga, te jedinice su i sva svoja prava obveze vezane za zaštitu, održavanje i pro-micanje zaštićenih područja na svom teritoriju prilagodile financiranju i održavanju iz vlastitih izvora i snosile glavninu troškova zaštite i održavanja. Primjerice, Grad Split je u svojim općim aktima, a napose u programima svojih upravnih tijela i trgovačkih društava pozicionirao obveze i troškove održavanja Park-šume Marjana, te logično da i sada kad je u pitanju zaštita, očuvanje, unapređenje i korištenje Park-šume Marjan i kada postoji Ustanova, Grad (u cijelosti) snosi troškove. Dakako da je za očekivati da su tako postupile i druge jedinice lokalne samouprave koje imaju osnovane svoje javne ustanove. To svakako podrazumijeva da jedinice lokalne samouprave budu i nositelj svih funkcija vezanih za zaštitu i očuvanje zaštićenih područja, kako onih tehničkih tako i onih normativnih. U tom smislu odredba stavka 3. članka, 142., Zakona („Narodne novine“, br.:80/13) , cit.: „(3) Za ostale kategorije zaštićenih područja predstavničko tijelo nadležne jedinice područne (regionalne) samouprave, na prijedlog upravnog vijeća nadležne javne ustanove uz prethodno pribavljeno mišljenje Zavoda i prethodnu suglasnost Ministarstva, može donijeti odluku o mjerama zaštite, očuvanja, unapređenja i korištenja zaštićenog područja.“ (cit. završen), trebala bi se korigirati na način da „odluku o mjerama zaštite, očuvanja, unapređenja i korištenja za-štićenog područja“ donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne ili područne (regionalne) samoupra-ve na čijem je teritoriju (županija, grad, općina) zaštićeno područje i za čiju je zaštitu i unaprjeđenje osnovana javna ustanova. Izmjena koja bi u tom smislu trebala unijeti u stavak 3., članka 142., sadržavala bi samo do-punu ovlasti i gradovima i općinama da mogu donositi odluke o mjerama zaštite, očuvanja, unapre-đenja i korištenja zaštićenog područja na svom području. Na taj način bi se izbjegla mogućnost nerazmjera između odluke „o mjerama zaštite, očuvanja, unapređenja i korištenja zaštićenog područja“, a koju donosi županija i mogućnosti i programa jedinice lokalne samouprave (grad, općina) koje vrše faktičku zaštitu zaštićenog područja i za koje su osnovali javnu ustanovu. Nadalje, predlaže se da se u stavku 3., članka 142., briše riječ „može“, te tu riječ zamijeniti s riječi „donijet će“, čime bi se postiglo na obvezujućem smislu donošenja mjera zaštite. Naime, sadašnji tekst stavka 3., članka 142., u postojećoj formulaciji („može donijeti“) ne ukazuje na obvezatnost donošenja akta o mjerama zaštite, što u svakom slučaju nije dobro. S tim u svezi predlaže se unošenje novog stavaka 3a., u članku 142., kojim bi bilo regulirano pitanje zaštite do donošenja mjera zaštite na predstavničkom tijelu jedinice kao izuzetan i interventan akt. Za ocijeniti je da su mjere zaštite izuzetno važne i njihovu žurnost (i važnost) u primjeni ne bi trebala odgađati složena procedura donošenja. Uvođenjem stavka 3a., jasno bi se determinirale obveze, ali i rok za donošenje mjera, čime bi se dodatno dalo na značaju zaštite. Konačno potrebno je istaknuti da se postojeće zakonsko rješenje ukazuje dvojbenim s gledi-šta zaštite prirode prema standardima i načelima Europske unije kada je riječ o donošenju odluka, prema usvojenim principima načela supsidijarnosti. Prema tom načelu aktualni problemi trebaju se rješavati tamo gdje nastaju, na najnižoj razini, i odluke donositi što je moguće bliže građanima (kako bi najuspješnije udovoljile njihovim potrebama) i na razini na kojoj je to najučinkovitije (Maastricht-ski ugovor iz 1993.). Stoga je „klauzula o supsidijarnosti“, koja istaknuto mjesto nalazi i u Europskoj povelji o lokalnoj samoupravi, integrirana i u Ustav RH (čl. 134): „Poslovi lokalnog i područnog (regionalnog) djelokruga uređuju se zakonom. Prilikom dodjeljivanja tih poslova prednost će imati tijela koja su najbliža građanima. Prilikom određivanja djelokruga jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave mora se voditi računa o širini i prirodi poslova i o zahtjevima učinkovitosti i ekonomičnosti“. Nadalje, isti članak 134., Ustava Republike Hrvatske, poslovi zaštite i unapređenja prirod-nog okoliša dodjeljuju se jedinicama lokalne samouprave. Kako spomenuta Europska povelja (koja je, uz Ustav i Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, temeljni propis koji regu-lira sustav lokalne i područne samouprave u RH), koju je Republika Hrvatska djelomično ratificirala davne 1997., a u potpunosti 2008., nalaže da "nadležnosti koje su povjerene lokalnim jedinicama, moraju biti, u pravilu, potpune i cjelovite". Slijedom navedenog p r e d l a ž e s e 1. da se stavak 3. članka 142., izmjeni i dopuni kako slijedi: „(3) Za ostale kategorije zaštićenih područja predstavničko tijelo osnivača nadležne javne ustanove, na prijedlog upravnog vijeća iste javne ustanove uz prethodno pribavljeno mišljenje Zavoda i prethodnu suglasnost Ministarstva, donijet će odluku o mjerama zaštite, očuvanja, unapređenja i korištenja zaštićenog područja na svom području, a zbog kojeg je osnovana javna ustanova.“ (cit. završen) Slijedom toga, a sve u cilju „davanja na težini“ predloženim izmjenama i dopunama, potrebna je i intervencija u glavi XIV. Zakona: „Prekršajne odredbe“, te predvidjeti sankcije i to kako za pravnu tako i za odgovornu osobu u sustavu donošenja mjera zaštite. II. IZMJENA I DOPUNA ČLANKA 139. (postojeći tekst, cit.:) „Članak 139. (1) U zaštićenim područjima zabranjene su osobito sljedeće radnje: – usidriti i/ili privezati plovila izvan mjesta određenih prostornim planom i aktom državnog tijela nadležnog za unutarnju plovidbu, ako se zaštićeno područje nalazi na unutarnjim vodama, – privezati plovila izvan mjesta određenih prostornim planom koja imaju status luke, ako se zaštićeno područje nalazi na pomorskom dobru, – voziti i/ili parkirati vozila izvan površina namijenjenih za vožnju ili parkiranje, – oštetiti i/ili uništiti znak i/ili informativnu ploču, – ložiti vatru izvan naselja i/ili mjesta koja su posebno označena i određena za tu namjenu, – postaviti informativnu ploču, reklamni i/ili drugi pano bez dopuštenja, – kampirati, odnosno logorovati izvan za to predviđenih i označenih mjesta, – posjetiti bez ulaznice ili vinjete kad je ulaznica ili vinjeta obvezna, – odložiti otpad izvan predviđenog i označenog prostora, – kupati se na mjestima određenima od strane nadležne javne ustanove kao područja zabrane kupanja. (2) Zabrane iz stavka 1. podstavaka 1., 2. i 3. ovoga članka ne odnose se na ovlaštene osobe u obavljanju službenih dužnosti i zaposlenike pravnih osoba koje obavljaju dopuštenu djelatnost u zaštićenom području, kao ni na pravne i fizičke osobe koje u slučaju opasnosti ili akcidenta obavljaju poslove zaštite i spašavanja ljudi i imovine.“ OBRAZLOŽENJE: U nekim zaštićenim područjima poseban je problem prometa vozilima koja, s jedne strane mogu dovesti u pitanje sigurnost i zaštitu područja, dok s druge strane pristup vozilima zaštićeno po- dručje približava javnosti, angažira interes javnosti i čini ga atraktivnijim, te time u određenom pogledu i sigurnijim. Dakako da je neophodno potrebno odrediti mjeru korištenja i način korištenja vozila na zaštićenom području. Logično bi bilo da se javnim ustanovama, koje najizravnije osjećaju problem prometa omogući i izravno da svojim aktima reguliraju tu mjeru, odnosno režim prometa na svom području, obzirom da su i izravno zadužene za niz sigurnosnih pitanja, pa tako i pitanje prometa motornim vozilima je neizbježan aspekt sigurnosti. Zaštićeni dijelovi prirode najčešće se nalaze u neposrednoj blizini gradskih aglomeracija, atraktivni su izletnicima i drugim posjetiteljima što može predstavljati vrlo složenu problematiku glede organizacije prometovanja, dakako ovisno o konfiguraciji zaštićenog područja. Konkretno, na području Park-šume Marjan ulaz motornim vozilima, zbog geografske orijentacije Marjan u odnosu na pristupne putove i grad u cjelini, odvija se na 3 ulazne rampe što sustav čini još složeniji. Prvenstvena namjena ulazima, osim posjetiteljima je, namijenjeni i lakšem pristupu vozilima interventnih službi. U zoni zaštite zacijelo je moguće da postoje i stambeni objekti, što dodatno opterećuje pitanje prometa na području zaštićenih dijelova prirode. Dakle, obzirom na složenost pitanja prometa (tko, kako, gdje, kada i pod kojim uvjetima može ući u interni sustav prometnica park-šume) bilo bi svrsishodno da se Zakon dopuni odredbama kojima se promet može regulirati odlukom Upravnog vijeća. Takovo rješenje utvrđeno Zakonom bilo bi bliže konceptu da upravna vijeća i na ovom osjetljivom pitanju faktički upravljaju kako samom ustanovom, tako i povjerenim zaštićenim pod-ručjem i dakako za to snose odgovornost. Na područjima zaštićenih dijelova prirode, u pravilu atraktivnih područja, zacijelo djeluju brojne pravne osobe koje obavljaju dopuštenu djelatnost u zaštićenom području. (na pr. na području Park-šume Marjan svoje objekt imaju: DHMZ-Meteorološka stanica, Zoo, Institut za oceanografiju i ribarstvo, Rekreacijsko-ugostiteljski centar Benedikt, vojni objekt, Galerija Ivana Meštrovića i dr.) koji ne obavljaju nikakvu terensku djelatnost na samom Marjanu i nemaju nikakvu stvarnu potrebu prometovanja Marjanom osim od ulazne rampe do mjesta rada. U tom smislu p r e d l a ž e s e 1. u članku 139., u stavku 2. brisati riječi: "i zaposlenike pravnih osoba koje obavljaju dopuštenu djelatnost u zaštićenom području", te članak 139. stavak 2. glasi: „(2) Zabrane iz stavka 1. podstavaka 1.,2.i 3 ovoga članka ne odnose se na ovlaštene osobe u obavljanju službenih dužnosti, kao ni na pravne i fizičke osobe koje u slučaju opasnosti ili akcidenta obavljaju poslove zaštite i spašavanja ljudi i imovine.“ 2. u članku 139., iza stavka 2. dodaje stavak (3) koji glasi: „(3) Uređenje prometa vozilima na zaštićenom području propisati će nadležno tijelo jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave na prijedlog upravnog vijeća javne ustanove.“ III. IZMJENA I DOPUNA ČLANKA 134., stavak 1. (postojeći tekst, cit.:) Članak 134. „(1) Upravno vijeće: – donosi statut javne ustanove, – donosi poslovnik o svom radu, – donosi plan upravljanja, – donosi godišnji program zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja zaštićenog područja i prati njegovo izvršavanje, – donosi godišnji financijski plan javne ustanove i godišnji obračun, – raspisuje javni natječaj za izbor ravnatelja javne ustanove, – raspisuje javni natječaj te imenuje i razrješava stručnog voditelja, glavnog čuvara prirode, čuvara prirode i čelnike unutarnjih ustrojstvenih jedinica, – donosi pravilnik o unutarnjem ustrojstvu javne ustanove, pravilnik o plaćama javne ustanove i druge opće akte određene aktom o osnivanju i statutom, – donosi odluke o stjecanju, opterećenju i otuđenju nekretnina u vlasništvu javne ustanove ili druge imovine do iznosa utvrđenog aktom o osnivanju i statutom, samostalno, a iznad toga uz suglasnost Vlade odnosno izvršnog tijela jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave, – odlučuje o drugim pitanjima utvrđenim ovim Zakonom, aktom o osnivanju i statutom, kao i o drugim pitanjima koja se odnose na upravljanje javnom ustanovom, a za koja nije propisana nadležnost ravnatelja.“ (cit. stavka 1., završen) OBRAZLOŽENJE: Zaštićena područja često su izložena prometu različitih vrsta motornih i dr. vozila koja mogu i samom nazočnošću mogu predstavljati opasnost za zaštićeno područje. Jasno da životne potrebe kako onih koji tu prebivaju, tako i emotivne potrebe posjetitelja, treba respektirati, pri čemu bio trebalo utvrditi mjeru između objektivnih potreba kretanja vozilima i zaštite područja o d potencijalne devastacije. Nedvojbeno je da najveći interes u zaštiti zaštićenog područja ima jedinca lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave na čijem se teritoriju nalazi zaštićeno područje, obzirom da je takovo područje njen izravan i gospodarski, estetski, pa i emocionalni resurs. Dakako u predlaganju mjera regulacije prometa bitan čimbenik je stav javne ustanove, i kao stručne institucije zadužene za skrb o zaštićenom području. U tom smislu bi trebalo, zbog važnosti zaštićenog područja, izravnom zakonskom odredbom u Zakonu o zaštiti prirode i pored propisa o sigurnosti prometa, ovlastiti jedinicu lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave a na prijedlog javne ustanove uredi prometni režim na zaštićenom području. U tom smislu p r e d l a ž e s e 1. U članku 134., stavku 1., iza podstavka 5., dodaje se sljedeći podstavak, koji glasi:  „predlaže jedinici lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave donošenje akta o regulaciji prometa na zaštićenom području,“ Osim navedenog predlažemo da se u članak 139. unesu i slijedeće zabrane: - šetnja psa bez uzice u zoni u kojoj je to zabranjeno - kupanje izvan dozvoljenih mjesta posjetiteljima i kućnim ljubimcima - vožnja biciklom izvan za to označenih staza Djelomično prihvaćen Djelomično se prihvaća u dijelu da i jedinice lokalne samouprave mogu donijeti Odluku o mjerama zaštite o mjerama zaštite, očuvanja, unapređenja i korištenja zaštićenog područja. Ne prihvaća se u dijelu obvezatnog donošenja te odluke iz razloga smanjivanja broja općih akata koje tijelo jedinice lokalne samouprave treba donijeti i ograničuje se samo na one koji su nužni radi učinkovitijeg upravljanja i usklađivanja s posebnim propisima. Primjedba na članak 139. Zakona o zaštiti prirode, ne prihvaća se obzirom da članak 139. nije predmet ovih izmjena i dopuna Zakona o zaštiti prirode. Primjedba na članak 134. Zakona o zaštiti prirode, ne prihvaća se obzirom da članak 134. nije predmet ovih izmjena i dopuna Zakona o zaštiti prirode.
20 WWF Adria PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA ZAŠTITI PRIRODE, V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE Smatramo važnim napomenuti da je ovaj Zakon donošen bez ikakve konzultacije s dionicima, osim ovog sada minimalnog (zakonom zajamčenog) dijela obaveznog savjetovanja. Dobra praksa vrlo jasno pokazuje da otvorenost za donošenje zakon osigurava njegovu primjenu u praksi i smanjuje nelogičnosti. Nažalost, donošenje ovog zakona je pokazalo koliko je zaštita prirode daleko od razumijevanja da su organizacije civilnog društva, a i drugi dionici prvenstveno partneri države i javnog sektora i da mogu doprinijeti kvalitetnijim zakonskim rješenjima i provedbom propisa. Nadamo se da će ubuduće i MZOIP za izradu zakonskih propisa (pa i ovakvih, značajnih, izmjena zakona) oformiti tijela za njegovo zajedničko donošenje i međusektorsku koordinaciju. Najvažniji komentari na izmjene Zakona o zaštiti prirode se odnose na barem davanje mogućnosti uspostavljanja savjetodavnih vijeća (npr. suradničkih vijeća) i sličnih tijela javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima, a poželjno bi bilo da se zapravo uvede obaveza postojanja savjetodavnog tijela koje bi bilo veza prema dionicima i omogućavao put prema zajedničkom upravljanju, kojem bi trebala težiti sva zaštićena područja. Nadalje, izmjene Zakona skraćuju trajanje planova upravljanja na 6 godina, što se u obrazloženju ni na koji način ne argumentira. Svi planovi gospodarenja, a i prostorni planovi se donose na razdoblje od 10 godina. Planovi upravljanja su strateški dokumenti koji teže ostvarivanju dugoročne vizije i nemaju nikakve veze s financijskim ciklusima Europske unije ili izvještajnim ciklusima različitih EU direktiva. Zakon i dalje propušta regulirati pravnu snagu plana upravljanja, iako postoje primjeri u drugim sektorima kako se tretiraju strateški dokumenti. Kao iznimno velik problem vidimo ukidanje obaveze donošenja pravilnika o zaštiti u očuvanju u zaštićenim područjima od državnog značaja. Zakon o zaštiti prirode iz 2013. je propisao donošenje tih pravilnika, ali u praksi nijedan nije donesen, što je uzrokovalo i dalje uzrokuje značajne probleme na terenu, odnosno u zaštićenim područjima. Na ovaj problem se u više navrata upozoravalo i tražila se pomoć MZOIP-a, no do danas nije ni na koji način riješena problematika tih podzakonskih akata. Prijedlog da se sada ti pravilnici, koji jedini reguliraju pravila ponašanja u određenom zaštićenom području, ukinu (svi postojeći) i da prestanu biti obavezni je neprihvatljiv i nadamo se da će MZOIP uvidjeti sveobuhvatnost posljedica takvog prijedloga. Vezano za članke koji se ne mijenjaju, želimo predložiti da se uvedu stručni kriteriji i da npr. za stručnog voditelja zaštićenog područja može biti imenovana samo doista struka poput biologa, šumara i sl. (čl. 136.). Također je nejasno zašto čuvare prirode imenuje i razrješava upravno vijeće, kad za sve ostale službe to radi samo za njihove čelnike (čl. 134.). Također smatramo da je potrebno dodati da je dostava izvješća istraživanja obavezna (a ne da se o tome odlučuje na pojedinačnoj razini) i da se izvješća moraju dostavljati svima (Ministarstvu, Hrvatskoj agenciji za zaštitu okoliša i prirode i javnim ustanovma), jer jedino na takav način se može uspostaviti relevanta baza istraživanja (čl. 145.). Što se tiče pristupa informacijama i sudjelovanja javnosti, predlažemo da se jasno napiše da sudjelovanje javnosti treba biti omogućeno i prilikom izrade svih pravilnika. Kao primjer dobre prakse upućujemo na Ministarstvo poljoprivrede i povjerenstvo za izradu Pravilnika o zaštićenim ribolovnim područjima. Djelomično prihvaćen Ne prihvaća se osim u dijelu koji se odnosi na dostavu izvješća o istraživanju u zaštićenim područjima koja treba biti kao obveza utvrđena Zakonom, uz napomenu da se adresati dostave izvješća utvrđuju rješenjem, a ne Zakonom. Vezano uz ostale primjedbe koje se ne prihvaćaju, ističemo da je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode oformilo je povjerenstvo za izradu nacrta prijedloga Zakona, te su u njega imenovani predstavnici MZOIP, DZZP, MP, MGPU, MG, HGK i HUP-a. Povjerenstvo je održalo tri sjednice. Vezano uz osnivanje Suradničkih vijeća, predmetne izmjene i dopune Zakona kao i važeći Zakon o zaštiti prirode ne reguliraju mogućnost osnivanja savjetodavnih/suradničkih vijeća na razini javnih ustanova. Vezano uz skraćivanje roka važenja planova upravljanja sa 10 na 6 godina isto je propisano radi usklađivanja sa planiranjem državnog proračuna, uzimajući u obzir i trajanje financijskog razdoblja na razini Europske unije. Vezano uz pravilnike o zaštiti i očuvanju zaštićenih područja, izričajem kakav je predložen u ovome zakonu značajno se smanjuje broj podzakonskih akata, što ne znači da se radi učinkovitijeg upravljanja i usklađivanja s posebnim propisima, isti neće i donijeti. Imenovanje čuvara prirode od strane upravnih vijeća koji je definiran člankom 134. nije predmet izmjena i dopuna Zakona o zaštiti prirode. Sudjelovanje javnosti prilikom izrade propisa iz područja zaštite okoliša i prirode, pa tako i pravilnika, već je utvrđeno Zakonom o zaštiti okoliša i Uredbom o informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša.
21 WWF Adria V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 35. Reguliranje plan(ov)a upravljanja za područje ekološke mreže koji obuhvaćaju more je nejasno objašnjeno i u praksi vrlo teško provedivo na predloženi način. Kao i za kopno, potrebno je omogućiti upravljanje ekološkom mrežom javnim ustanovama (barem za početak onima koje se nalaze uz granicu), makar to značilo značajniju koordinaciju između resora od postojeće. Djelomično prihvaćen Djelomično se prihvaća u dijelu koji se tiče omogućavanja upravljanje ekološkom mrežom svim javnim ustanovama koje u svom obuhvatu imaju i more. U ostalom dijelu primjedba je načelna te se ne prihvaća.
22 Udruga stručnjaka za Održivi razvoj V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 90. Mišljenja smo kako se stavkom 1. ograničavaju pravni lijekovi koji su dionicima na raspolaganju. Nije prihvaćen Protiv rješenja kojeg donosi inspekcija zaštite prirode Ministarstva moguće je jedino pokrenuti upravni spor, obzirom da je Ministarstvo u ovom slučaju prvostupanjsko tijelo.
23 Udruga stručnjaka za Održivi razvoj V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 66. Stavak 1. nije jasno na koji će se način osigurati informiranje 'svih osoba' o strogo zaštićenim životinjama. Postoji li mogućnost preformuliranja navedenog bez narušavanja konteksta? Nije prihvaćen . Informiranje je omogućeno putem službene internetske stranice Ministarstva zaštite okoliša i prirode, sadašnjeg Državnog zavoda za zaštitu prirode (buduće Agencije za okoliš i prirodu), te osobito putem informacijskog sustava zaštite prirode kojeg vodi Državni zavod za zaštitu prirode (buduća Agencija za okoliš i prirodu): http://bioportal.hr/. Drugačija formulacija bi narušila koncept, obzirom da se radi o prijenosu odredbi Direktive o staništima.
24 Udruga stručnjaka za Održivi razvoj V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 64. Mišljenja smo kako je u ovaj stavak potrebno dodati tekst: 'uvažavajući kriterije održivog gospodarstva socijalne kriterije' Nije prihvaćen Već je člankom 4. ovoga zakona kojim se mijenja članak 6. stavak 2. podstavci 2. i 3. propisano da se prilikom utvrđivanja mjera uzimaju u obzir gospodarski, socijalni i dr. zahtjevi.
25 Udruga stručnjaka za Održivi razvoj V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 34. Mišljenja samo kako bi trebalo u ovaj članak uključiti i ministarstvo nadležno za gospodarstvo. Nije prihvaćen Odredbama članka 56. nije isključen resor gospodarstva. U resorima poljoprivrede, šumarstva, lovstva, ribarstva i vodnog gospodarstva jasno su propisani planovi gospodarenja.
26 Udruga stručnjaka za Održivi razvoj V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 33. Mišljenja samo kako bi trebalo u ovaj članak, posebno u dio kojim se definiraju mjere očuvanja, uključiti i ministarstvo nadležno za gospodarstvo. Nije prihvaćen U resorima poljoprivrede, šumarstva, lovstva, ribarstva i vodnog gospodarstva jasno su propisani planovi gospodarenja.
27 Udruga stručnjaka za Održivi razvoj V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 22. Stavak 1. predlažemo da se, zbog opsežnosti postupaka vezanih uz navedenu aktivnosti, rok produži na godinu dana. Nije prihvaćen Godinu dana smatramo predugim rokom.
28 Udruga stručnjaka za Održivi razvoj V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 12. Stavak 3. koristi izričaj 'informacije za potrebe utvrđivanja uvjeta zaštite prirode', no u postojećem Zakonu koristi se izričaj 'stručna podloga'. Pojasniti je li spomenuta 'informacija' obvezujućeg ili neobvezujućeg karaktera. Nije prihvaćen Primjedba je načelna. Radi se o upravnom postupku u kojem službenik samostalno odlučuje na temelju stručnih podataka iz informacije
29 Udruga stručnjaka za Održivi razvoj V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 4. U stavak 1. nije jasno na koji će se način spomenute karakteristike vrednovati. Svakako predlažemo da se na kraju teksta nadodaju i svi potencijalno zainteresirani dionici. Predlažemo definiranje procedure za primjenu navedene odredbe. U stavku 2. predlažemo definiranje konkretnih kriterija odnosno referenca u kojem će se dokumentu isti moći pronaći. Nije prihvaćen Odredbama stavka 1. prenose se odredbe članka 2. stavak 2. i 3. Direktive o staništima, dok se stavkom 2. prenose odredbe članka 3. Direktive o pticama. Više je izvora temeljem kojih se može vrednovati navedeno kao što su primjerice crvene knjige ugroženih vrsta i staništa ili standardni obrazac podataka koji postoji za svako područje ekološke mreže (Standard Data Form – SDF) koji je dostupan na internetskoj stranici www.Natura2000.hr. Također, ciljevi očuvanja ptica koje su ciljne vrste područja ekološke mreže brojčano su iskazani u Pravilniku o ciljevima očuvanja i osnovnim mjerama za očuvanje ptica u području ekološke mreže (Narodne novine, broj 15/2014), dok se takav pravilnik za ostale vrste i stanišne tipove tek treba donijeti (u krajnjem roku od 6 godina od prve objave hrvatskih područja ekološke mreže u službenom glasilu Europske unije (lista SCI područja za alpsku, kontinentalnu i mediteransku regiju). Pored navedenog, praćenje stanja vrsta i stanišnih tipova (monitoring) koji je obveza temeljem obje navedene direktive vrijedan je izvor podataka. Od nedavno podaci o bioraznolikosti javno su dostupni na Bioportalu (http://www.iszp.hr/) kojeg vodi i održava Državni zavod za zaštitu prirode.
30 Udruga Biom V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 91. Smatramo da je navedeni raspon iznosa kazne prenizak kako bi se spriječile protuzakonite radnje. Za velike projekte koji vrijede nekoliko desetaka milijuna eura, treba se odrediti % vrijednosti investicije kao iznos za kaznu. Nije prihvaćen Iznosi i kriteriji određivanja kazni moraju biti usklađeni sa Prekršajnim zakonom.
31 Udruga Biom V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 33. Ovaj članak se treba nadopuniti da: “ na područje nacionalne ekološke mreže nije dopušteno ispuštati alohtone životinje i dilvjač, pogotove one koje imaju potencijal hibridizacije s ciljanim vrstama očuvanja.” Nije prihvaćen Važeći Zakon o zaštiti prirode u postojećim odredbama kojima se uređuje uvoz, stavljanje na tržište i uvođenje u prirodu stranih vrsta pruža dovoljnu razinu zaštite od uvođenja stranih vrsta, a osobito stranih invazivnih vrsta u prirodu, uključujući i područja ekološke mreže. Uvođenje strane vrste u prirodu, obzirom na konkretnu lokaciju uvođenja, podrazumijeva i provođenje postupka ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu, ako takvo uvođenje može imati značajan negativan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže.
32 Udruga Biom V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 24. - Kompenzacijske uvjete moraju biti primijenjene te demonstrirati svoju učinkovitost i svrhvitost prije izvođenja radova zahvata - Kompenzacijskim uvjetima se ne smije ugroziti staništa ili kvaliteta staništa drugih ciljanih vrsta očuvanja Nije prihvaćen Upitna je mogućnost demonstriranja kompenzacijskih uvjeta prije izvođenja zahvata
33 Udruga stručnjaka za Održivi razvoj V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 3. U cilju boljeg razumijevanja, potrebno je definirati pojam „pojavnost“ neke vrste. Postavlja se i pitanje kako će se obnoviti pojavnost neke vrste i kako će se time upravljati. Postavlja se i pitanje na koji se način namjerava očuvati i/ili obnoviti stanje prirodne ravnoteže? Na koji je načn predviđen održivi razvoj ukoliko govorimo o očuvanju postojećeg stanja? U cilju boljeg razumijevanja potrebno je definirati i postojeće stanje. Nije prihvaćen Primjedba je načelna, ne odnosi se na konkretni članak Zakona.
34 Udruga Biom V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 21. Trebalo bi zakonski jasno definirati da Ovlaštenici nose odgovornost i za svoje podizvođače, vanjske stručnjake i druge suradnike! Nije prihvaćen Prema članku 32. stavku 4. ovlaštenik je odgovoran za istinitost, točnost i stručnu utemeljenost studije i dokumentacije
35 Udruga stručnjaka za Održivi razvoj V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 2. Predlažemo da minisat razmotri mogućnost da se u savjetodavna radna tijela imenuju i predstavnici gospodarstva, koji u svom djelokrugu rada prate pitanja zaštite prirode i okoliša, s namjerom obuhvata svih potencijalno zainteresiranih dionika posebno vezano uz provedbu ciljeva radi bolje koordinacije svih dionika. Nije prihvaćen Ne prihvaća se. Primjedba je načelna i nije relevantna u smislu teksta predmetnog članka. Ministar uvijek može, ovisno o namjeni propisa koji se donosi, u povjerenstvo imenovati i predstavnika središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove gospodarstva.
36 Udruga Biom PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA ZAŠTITI PRIRODE (1) Udruga BIOM se slaže s drugim organizacijama civilnog društva (OCD), koje su također poslale komentare i primjedbe na ovaj Zakon, da je opseg izmjena toliki da se ovdje zapravo raspravlja o novom Zakonu o zaštiti prirode. Nadalje, postoje na strani OCDa dovoljno jaki kadrovi i kapaciteti koji su se trebali, u duhu dobre prakse i transparentnosti, pravovremeno konzultirati i konstruktivno uključiti u izradu Zakona. Nažalost se javno savjetovanje opet provodi tijekom ljeta kada se očito očekuje manji odaziv udruga. (2) Generalni dojam ovog Zakona je daljnje slabljenje bivšeg Državnog zavoda za zaštitu prirode (DZZP). Iako je DZZP bilo jedno (rijetko) javno stručno tijelo koje je u duhu struke obavljalo svoju dužnost, isto je ukinuto i spojeno s Agencijom za zaštitu okoliša u novu Agenciju. Poznato je da je DZZP delegirao svoje stručnjake u brojna Povjerenstva za Studije utjecaja na okoliš i da su mišljenja DZZPovih stručnjaka često kritički odudarala u odnosu na druge članove povjerenstva. Očito se to prema novom Zakonu želi spriječiti. Isto tako, iako je Odjel unutar nove Agencije, koji je zadužen za Ocjenu prihvatljovosti zahvata, potkapacitiran, prema novom Zakonu su rokovi za pojedine dijelove Postupka skraćen na svega 15 dana. Glavne ocjene želi se također "outsource-at" na lokalnu razinu koja u ovom trenutku nema kapaciteta za provođenje takvih složenih procedura. Ponavljamo: Appropriate Assessment (Postupak Prethodne i Glavne ocjene prihvatljivosti zahvata) je ključna i temeljna procedura kojom se želi spriječiti pogoršanje staništa i vrsta. Ako se sustavno potkopava ova procedura kroz loše provođenje istih, onda će novi Zakon upravo doprinijeti još nekvalitetnijim studijama. Nije prihvaćen Sukladno Jedinstvenim metodološko-nomotehničkim pravilima za izradu akata koje donosi Hrvatski Sabor (Narodne novine, broj 74/2015), donošenju novoga zakona potrebno je pristupiti ako se više od polovine članaka osnovnog propisa mijenja, odnosno dopunjava, što ovdje nije slučaj. Problematika spajanja Državnog zavoda za zaštitu prirode i Agencije za zaštitu okoliša u jednu instituciju – Hrvatsku agenciju za okoliš i prirodu (HAOP), nije predmet ovoga Zakona već Odluke VRH o smanjenju broja agencija, zavoda, fondova i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima i osnivanju iz travnja 2015. godine. Ministarstvo i upravna tijela u županijama obavljaju i upravne i stručne poslove zaštite prirode, stoga primjedba o „outsource-ingu“ na lokalnu razinu ne stoji. Također, i Ministarstvo i upravna tijela u županijama mogu u postupku ocjene prihvatljivosti tražiti mišljenje HAOP-a.
37 Udruga utočišta kunića i divljih zečeva Mrkvica V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 38. Što se dogodilo s nekadašnjim stavkom (4): "Tijelo koje vodi evidenciju o načinu i količini korištenja zavičajne divlje vrste iz stavka 1. ovoga članka, o tome podnosi izvješće Ministarstvu DO 31. SRPNJA TEKUĆE GODINE za proteklu kalendarsku godinu radi utvrđivanja i praćenja stanja populacije." Hoće li on biti sadržan u Vladinoj odluci iz predloženog stavka (1)? Jer mora postojati neka vrsta izvješća na godišnjoj razini, nije dovoljno samo svakih 6 godina kao što piše u predloženom stavku (6) – u svrhu izvještavanja Europske komisije. Slažemo se s prethodnim komentarom da bi ta izvješća trebala podnositi Agencija, a ne tijelo državne uprave nadležno za poslove lovstva te slatkovodnog i morskog ribarstva. Nije prihvaćen Predloženim izmjenama i dopunama članka 38. propisuje se jasnija odgovornost tijelima nadležnim za gospodarenje određenim divljim vrstama i u smislu provođenja praćenja stanja (monitoringa) te vođenja evidencija o korištenju tih divljih vrsta u smislu izvješćivanja Europske komisije sukladno obvezama koje proizlaze iz odredbi Direktive Vijeća 92/43/EEZ i Direktive 2009/147/EZ. Obzirom da se izvješće Europskoj komisiji podnosi svakih 6 godina, sukladno tome je utvrđen i period izvješćivanja nadležnog tijela.
38 Udruga stručnjaka za Održivi razvoj PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA ZAŠTITI PRIRODE, II. OCJENA STANJA, OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Ne predstavljaju li izmjene koje se predlažu dodatni trošak budući da se mijenja status udruga? Mišljenja smo da se mijenja te stoga predstavlja dodatni teret na državni proračun. Nije prihvaćen Načelna primjedba koja nema veze sa odredbama predmetnog Zakona.
39 Udruga stručnjaka za Održivi razvoj PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA ZAŠTITI PRIRODE Ovim prijedlogom izmjena i dopuna Zakona o zaštiti prirode mijenjaju se u značajnoj mjeri odredbe postojećeg Zakona te smatramo kako bi bilo bolje donijeti novi Zakon o zaštiti prirode. Značajni dio teritorija predstavlja i more. Stoga smatramo kako je bilo potrebno ovim zakonskim prijedlogom obuhvatiti i morski okoliš. Kroz tekst prijedloga izmjena i dopuna Zakona potrebno je ujednačiti pojmove koji se upotrebljavaju. Nije prihvaćen Sukladno Jedinstvenim metodološko-nomotehničkim pravilima za izradu akata koje donosi Hrvatski Sabor (Narodne novine, broj 74/2015), donošenju novoga zakona potrebno je pristupiti ako se više od polovine članaka osnovnog propisa mijenja, odnosno dopunjava, što ovdje nije slučaj. More i morski okoliš ne ističu se posebno, obzirom da se Zakon bazira na očuvanju divljih vrsta, njihovih staništa te stanišnih tipova, bez obzira radi li se o morskim, slatkovodnim ili kopnenim vrstama i staništima.
40 Brodsko ekološko društvo-BED PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA ZAŠTITI PRIRODE Toliko je izmjena predloženo u Izmjenama i dopunama zakona da bi bilo bolje donijeti novi Zakon. Kao udruga koja često komunicira sa stanovništvom i u svom okviru djelovanja prenosi zakonske obveze sa područja zaštite prirode moramo upozoriti da ovako česte promjene doprinose pravnoj nesigurnosti i onemogućuju kvalitetnu primjenu na terenu. Obrazloženje za provođenje hitne procedure nije dovoljno jasno i BED se zalaže da se novi Zakon o zaštiti prirode nakon potrebne konzultacije s javnosti donese u redovnoj proceduri. Također smatramo neprimjerenim vremenom održavanje javne rasprave u doba godišnjih odmora. Ne možemo se oteti dojmu da je propuštena prilika da se u ovaj krovni zakon na području zaštite prirode unesu poboljšanja prema preporukama iz Analize stanja prirode u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2008.-2012., DZZP 2014., naročito vezane uz upravljanje tj sudjelovanje dionika u upravljanju vrijednim područjima prirode. Izdvajamo iz 4.7.3.1. Okvir za prilagodljivo upravljanje - preporuku - U zakonodavni okvir zaštite prirode uvesti obavezu strukturiranog uključivanja dionika u proces planiranja upravljanja u svim fazama procesa. Nije prihvaćen Izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode pristupilo se prvenstveno zbog EU Pilota broj 7371/15/ENVI koji ukazuje na nepotpuni i/ili netočan prijenos određenih odredbi Direktive Vijeća 92/43/EEZ te EU Pilota 7372/15/ENVI u vezi nepotpunog prijenosa odredbi Direktive 2009/147/EZ koje je Europska komisija uputila republici Hrvatskoj u ožujku 2015., zatim zbog uočenih poteškoća u provedbi, osobito u dijelu prekršajnih odredbi, kao i zbog Odluke VRH o smanjenju broja agencija, zavoda, fondova i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima i osnivanju iz travnja 2015. Nadalje sukladno Jedinstvenim metodološko-nomotehničkim pravilima za izradu akata koje donosi Hrvatski Sabor (Narodne novine, broj 74/2015), donošenju novoga zakona potrebno je pristupiti ako se više od polovine članaka osnovnog propisa mijenja, odnosno dopunjava, što ovdje nije slučaj. Vezano uz upravljanje zaštićenim područjima, proces strukturiranog uključivanja dionika u proces planiranja upravljanja već se primjenjuje u praksi.
41 Tibor Mikuska V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 42. U ime Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode dostavljamo slijedeći komentar: Predloženi stavak 2. potrebno je brisati. Ako je svojta strogo zaštićena (a ona taj status stječe iz razloga jer je njen dugoročni opstanak ugrožen), onda ona po "default-u" ne smije biti lovna niti se njome može "gospodariti". Nevjerojatnom nam se čini činjenica da djelatnicima resornog ministarstva nisu poznate ove osnovne logičnog razmišljanja. Nije prihvaćen Za strogo zaštićene vrste može se dopustit iznimka od zabranjenih radnji sukladno članku 155. stavku 2. podstavku 5. koja omogućava i lov. Navedena iznimka primjenjuje se u slučaju divlje vrste kao što je npr. medvjed (temeljem Plana gospodarenja medvjedom i Akcijskog plana gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj koji se donosi za svaku kalendarsku godinu i kojim se dokazuje stanje populacije). Za vrste za koje se izdaje derogacija u svrhu lova te je omogućeno gospodarenje, nije predviđena mogućnost pružanja skrbi u oporavilištima koje ovlašćuje i financira Ministarstvo.
42 Tibor Mikuska V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 38. U ime Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode dostavljamo slijedeći komentar: Predloženi stavak 6. potrebno je izmjeniti da glasi: „Agencija za zaštitu okoliša i prirode osigurava praćenje stanja očuvanosti zavičajne divlje vrste od interesa za Europsku uniju iz stavka 1. ovoga članka koja je predmet posebnih propisa iz područja lovstva, slatkovodnog i morskog ribarstva, te vodi evidenciju o načinu i količini njezinog korištenja i o tome podnosi izvješće Ministarstvu svakih šest godina u svrhu izvještavanja Europske komisije.“ Statistike tijela državne uprave nadležnih za poslove lovstva te slatkovodnog i morskog ribarstva su dokazano nepouzdane, lažne i falcificirane, te se ne mogu smatrati relevantnim podacima o stanju lovnih i ribolovnih svojti. Stoga stručne poslove procjene veličina populacija svih vrsta treba prepustiti stručnjacima i znanstvenicima pod koordinacijom Agencije. Nije prihvaćen Predloženim izmjenama i dopunama članka 38. propisuje se jasnija odgovornost tijelima nadležnim za gospodarenje određenim divljim vrstama i u smislu osiguravanja praćenja stanja (monitoringa) te vođenja evidencija o korištenju tih divljih vrsta u smislu izvješćivanja Europske komisije sukladno obvezama koje proizlaze iz odredbi Direktive Vijeća 92/43/EEZ i Direktive 2009/147/EZ.
43 Tibor Mikuska V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 35. Izrada planova upravljanja zaštićenim područjima danas ima već gotovo 50-godišnje iskustvo. Prvi, i najlogičniji dio, predstavlja činjenica da se ne može raditi jedan plan upravljanja za više područja (jer svako od njih specifično na svoj način) već se mora raditi jedan plan za svako pojedino područje (bez obzira na njegovu veličinu). „Tipske“ planove gospodarenja za više područja odjednom su jedino spremne raditi Hrvatske šume, Hrvatske vode i ribolovna lovačka društva jer u njihovom naivnom shvaćanju svijeta oko sebe „šuma je šuma“, a „voda je voda“. Iz gore navedenog razloga potrebno je jasno propisati metodologiju izrade planova upravljanja za zaštićena područja (uključujući ona koja nisu dio ekološke mreže, ali su zaštićena nacionalnim zakonodavstvom), te proceduru njihova donošenja, uključujući odgovarajuće sudjelovanje javnosti i dionika u cjelokupom postupku usvajanja. Nije prihvaćen Smatramo da je moguće izraditi jedan plan za više područja koja imaju iste ili slične ciljeve očuvanja, a i poželjno je da ima što manje planskih dokumenata.
44 Tibor Mikuska V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 33. U ime Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode dostavljamo slijedeće komentare: Mjere očuvanja ekološke mreže se prvenstveno provode zbog ispunjavanja ciljeva očuvanja (prevencija) zbog kojih je područje proglašeno, a ne u svrhu izbjegavanja daljenjeg pogoršanja stanja (saniranje posljedica). Onome kome nije jasna ova razlika (koja nije semantička, već fundamentalna) uopće ne bi trebao raditi u zaštiti prirode. U stavcima 3. i 4. navedena suglasnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove poljoprivrede, šumarstva, lovstva, ribarstva i vodnoga gospodarstva je potpuno bespotrebna jer je očuvanje ekološke mreže obveza države, a ne pojedinačnih sektora. Iz tih razloga znanstveno dokazana efikasna mjera će morati biti provedena bez obzira da li se to ostalim sektorima sviđalo ili ne. Nije prihvaćen Predloženim izmjenama odredbi članka 55. stavaka 1. i 2. osigurava se transpozicija odredbi članka 6. stavaka 1. i 2. Direktive o staništima sukladno EU Pilotu 7371/15/ENVI koji ukazuje na nepotpuni i/ili netočan prijenos određenih odredbi Direktive Vijeća 92/43/EEZ. No radi veće jasnoće redoslijed stavaka 1. i 2. može se zamijeniti. Mjere očuvanja se trebaju donositi u suradnji sa sektorima koji gospodare prirodnim dobrima temeljem posebnih propisa, što je u duhu ovim Zakonom izmijenjenog članka 6. stavka 2. podstavaka 2. i 3. kojima se osigurava prijenos odredbi članka 2. stavka 3. Direktive Vijeća 92/43/EEZ (sukladno EU Pilotu 7371/15/ENVI), odnosno članka 2. Direktive 2009/147/EZ (sukladno EU Pilotu 7372/15/ENVI).
45 Tibor Mikuska V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 31. U ime Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode dostavljamo slijedeće komentare: Izbacivanje ekološki značajnih područja iz zakona je svinjarija čelnika resornog ministarstva, osobito pomoćnika ministra Nenada Strizrepa i ministra Mihaela Zmajlovića jer predstavlja bitnu derogaciju odredbi važećeg zakona o zaštiti prirode i značajno smanjivanje dostignutih standarda u zaštiti prirode. Iz tih razloga tražimo od predsjednika Vlade, Zorana Milanovića, da ih po hitnom postupku razrješi dužnosti. Ekološki značajna područja su područja od izuzetnog ekološkog značaja (što se utvrđuje znanstvenim istraživanjima), a ona mogu biti (ali i ne moraju) dio formalno proglašenog zaštićenog područja (u vidu Natura 2000 područja ili nacionalnih kategorija zaštite). U Hrvatskoj, na našu sreću i ponos, postoje brojna ekološki značajna područja na kojima se nalaze ugrožena staništa, endemske i/ili ugrožene svojte, ali ona nisu formalno zaštićena niti kao Natura 2000 područja niti jednom od nacionalnih kategorija zaštite. Osnovni uzrok zašto ta područja ne uživaju odgovarajuću zakonsku zaštitu nisu stručne prirode, već leže u politikanstvu, stranačkom podjebavanju, korupciji i privatnim interesima političara koji imaju zakonske ovlasti donijeti odgovarajuće odluke. Iz gore navedenih razloga zahtjevamo da važeći članak 53. Zakona ostane nepromijenjen. Nije prihvaćen Nije sporno da ekološka mreža, zaštićena područja, staništa ugroženih i rijetkih divljih vrsta, područja rijetkih i ugroženih stanišnih tipova predstavljaju ekološki značajna područja. To nedvojbeno potvrđuju stručne podloge za njihovu zaštitu, akti o proglašenju, podzakonski propisi kojima se proglašavaju zaštićenim. No, obzirom na visoki postotak ekološke mreže Natura 2000 i zaštićenih područja kojima su obuhvaćena najvrjednija područja Republike Hrvatske u smislu bioraznolikosti, smatramo da je osigurana dovoljna razina zaštite vrsta i stanišnih tipova unutar tih područja, uzimajući u obzir sve postojeće mehanizme koji se primjenjuju: od postupka ocjene prihvatljivosti (mjere propisane ovim postupkom vrlo često pokrivaju i potrebe vrsta, odnosno stanišnih tipova koji nisu od interesa za Europsku uniju), preko procjene utjecaja na okoliš i strateške procjene utjecaja na okoliš do postupka ugradnje uvjeta zaštite prirode, odnosno zahtjeva zaštite prirode u planove gospodarenja prirodnim dobrima te prostorne planove. Očuvanje strogo zaštićenih vrsta i stanišnih tipova od nacionalnog interesa koje nisu istovremeno i vrste od interesa za Europsku uniju izvan područja ekološke mreže osigurava se izdavanjem zahtjeva zaštite prirode u postupku izrade prostornih planova, utvrđivanjem uvjeta zaštite prirode u postupku izrade planova gospodarenja prirodnim dobrima te u postupku lokacijske dozvole za zahvate izvan građevinskog područja. Također, očuvanje strogo zaštićenih vrsta, i staništa bitnih za njihov dugoročni opstanak (npr. područja hranjenja, razmnožavanja i podizanja mladih, hibernacije) na cijelom teritoriju Republike Hrvatske, osigurano je zabranama iz članka 153. Zakona o zaštiti prirode, a iznimke od zabranjenih radnji dopuštaju se isključivo u propisanim situacijama i sukladno jasno propisanim kriterijima.
46 Tibor Mikuska V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 29. U ime Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode dostavljamo slijedeće komentare: Skraćivanje rokova za davanje stručnog mišljenja Agencije je neprohvatljivo jer bitno umanjuje značaj struke u provedbi odgovarajućih postupaka. Ostavljanje opcije da ministarstvo određuje kada je "potrebno" zatražiti mišljenje agencije predstavlja izravno miješanje birokrata u stručne poslove (za koje oni nisu uopće kvalificirani) i pokušaj čelnika ministarstva da si ozakone diskrecijsko pravo kojim bi mogli legalno pogodovati svojim interesnim strankama. Nije prihvaćen Može se raditi o manjim i po ekološku mrežu nebitnim izmjenama strategije, plana ili programa ili o strategijama, planovima i programima koje nemaju utjecaja na ekološku mrežu te u tom slučaju Ministarstvo ne mora zatražiti mišljenje Agencije. Budući se radi o upravnom postupku nužno je skratiti rok za dostavljanje mišljenja Agencije.
47 Tibor Mikuska V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 26. U ime Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode dostavljamo slijedeće komentare na članke 26-28: Postojeći članak 45. Zakona treba ostati nepromijenjen jer lokalna upravna tijela nisu u mogućnosti obavljati taj dio posla zbog nedostatka stručnih kadrova (vidi prethodne primjedbe). Nije prihvaćen Svaka županija ima upravno tijelo nadležno za zaštitu okoliša i prirode
48 Tibor Mikuska V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 24. U ime Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode dostavljamo slijedeće komentare: U postojećem stavku 2. članka 36. prva točka koja glasi: „– uspostavljanje područja koje ima obilježja kao oštećeno ili uništeno područje ekološke mreže“ treba ostati jer Direktiva o staništima jasno zahtjeva da zahvat ne smije uzrokovati daljnji gubitak staništa od interesa za Europsku uniju. Kako su hrvatska Natura 2000 područja površinski izuzetno velika, predložena formulacija „obnova staništa i/ili uspostavljanje boljih ekoloških uvjeta u postojećem području ekološke mreže“ će prvenstveno služiti kao izgovor za dopuštanje štetnih zahvata bez ikakve mogućnosti daljnje provjere ili utvrđivanja da li su mjere „obnove staništa“ ili „uspostavljanja boljih ekološki uvjeta“ zaista dovele do očekivanih poboljšanja. Nije prihvaćen Navedene mjere kompenzacije ne isključuju i druge mjere, koje nisu izrijekom navedene. Sadržaj ovoga članka usklađen je sa preporukama iz smjernica Europske komisije iz 2012. godine naziva: „ Guidance document on Article 6(4) of the 'Habitats Directive' 92/43/EEC: CLARIFICATION OF THE CONCEPTS OF: ALTERNATIVE SOLUTIONS, IMPERATIVE REASONS OF OVERRIDING PUBLIC INTEREST, COMPENSATORY MEASURES, OVERALL COHERENCE, OPINION OF THE COMMISSION“.
49 Tibor Mikuska V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 20. U ime Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode dostavljamo slijedeće komentare na članke 20-24: Predloženim izmjenama resorno ministarstvo želi smanjiti dostignute standarde u zaštiti prirode na način da smanjuje utjecaj struke u postupcima glavne procjene utjecaja zahvata na ekološku mrežu na način da traženje stručnog mišljenja od buduće agencije za zaštitu okoliša i prirode postaje samo opcija, skraćivanjem rokova za davanje stručnog mišljenja, te podilaženjem investitorima pomoću mehanizma „nadopune studije“. Nadalje, predloženim izmjenama resorno ministarstvo želi onemogućiti i izbjegavati pravilnu primjenu Europskih direktiva za zaštitu prirode u praksi. Izrada studija utjecaja na okoliš kao i procjena utjecaja zahvata na ekološku mrežu je danas u Hrvatskoj, upravo zahvaljujući resornom ministarstvu, u cijelosti potpuno korumpirana, a na prste jedne ruke se mogu nabrojati studije koje zadovoljavaju minimalne znanstvene i stručne standarde za navedene dokumente. O gore navedenom svjedoči i analiza Europske komisije iz 2012. godine, kao i niz sudskih postupaka koje prvenstveno nevladine udruge za zašttu prirode vode protiv izdanih rješenja kojima se takve studije odobravaju. Umjesto da resorno ministarstvo pokuša smisliti način na koji će povećati kvalitetu studija utjecaja na okoliš i ekološku mrežu, ono stalno smišlja način na koji će isključiti struku i javnost, te omogućiti raznim špekulantima i „investitorima“ ostvarivanje njihovih štetnih projekata. Stoga zahtjevamo da se u zakon ugrade odredbe koje će: • Od investitora izričito zahtjevati da se svaki projekt izrađuje putem integrativnog procesa planiranja (engl. Integrative planning process) i sudjelovanja svih dionika i javnosti u njegovoj izradi od same ideje do buduće realizacije; • Zahtjevati obvezno traženje stručnog mišljenja od buduće Agencije za zaštitu okoliša i prirode, koje mora biti obvezujuće u daljnjem donošenju odluka i rješenja • Zahtjevati obvezno informiranje i uključivanje javnosti u proces evaluacije studija utjecaja već u fazi prethodne ocjene zahvata • Zahtjevati ponovno provođenje javne rasprave nakon svake nadopune studije od strane investitora • Zahtjevati uključivanje javnosti u proces donošenja odluka i nakon provedene javne rasprave. Nije prihvaćen Traženje stručnog mišljenja u postupku Glavne ocjene je obvezno. Ostale primjedbe nisu predmet ovih izmjena i dopuna Zakona, već se odnose na posebne propise.
50 Tibor Mikuska V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 19. U ime Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode dostavljamo slijedeće komentare: Stavak 3. postojećeg članka 30. mora ostati nepromijenjen iz razloga jer nadležna tijela ne posjeduju dovoljno stručnog kapaciteta i znanja za izradu odgovarajućih procjena (da su ga ranije imala onda osnivanje Državnog zavoda za zaštitu prirode nikada ne bi bilo potrebno). Stoga nadležna tijela izrjekom moraju zatražiti stručno mišljenje od Agencije za zaštitu okoliša i prirode. Nije prihvaćen Ovim se člankom daje mogućnost nadležnom tijelu za provedbu postupka Prethodne ocjene da, ukoliko ocijeni potrebnim tijekom provedbe postupka, zatraži mišljenje Agencije o mogućnosti značajnih negativnih utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže.
51 Tibor Mikuska V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 16. U ime Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode dostavljamo slijedeći komentar: Postojeći članak 22. mora ostati nepromijenjen jer jer lokalna upravna tijela ne posjeduju niti znanje niti stručnost za obavljanje tih poslova. Nije prihvaćen Navedenom se izmjenom mijenja nadležnost za utvrđivanje zahtjeva zaštite prirode radi potrebe drugačijeg definiranja nadležnosti zbog usklađivanja sa razinom izrade i donošenja prostornih planova prema posebnom propisu iz područja prostornog uređenja (Zakon o prostornom uređenju, »Narodne novine«, broj 153/2013) te se pojednostavljuje i ubrzava postupak izdavanja zahtjeva zaštite prirode.
52 Tibor Mikuska V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 15. U ime Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode dostavljamo slijedeće komentare: Vidi komentar za članak. 14. Osim toga, u članku je potrebno zadržati postojanje ekološki značajna područja (vidi komentar pod odgovarajućim člankom). Stavak 3. je potrebno izmjeniti na način da Ministarstvo utvrđuje uvjete zaštite prirode za sve prostorne planove jer lokalna upravna tijela ne posjeduju niti znanje niti stručnost za obavljanje tih poslova. Nije prihvaćen Ekološki značajna područja brisana su iz Zakona obzirom na visoki postotak ekološke mreže Natura 2000 i zaštićenih područja kojima su obuhvaćena najvrjednija područja Republike Hrvatske u smislu bioraznolikosti, te smatramo da je osigurana dovoljna razina zaštite vrsta i stanišnih tipova unutar tih područja, uzimajući u obzir sve postojeće mehanizme koji se primjenjuju: od postupka ocjene prihvatljivosti (mjere propisane ovim postupkom vrlo često pokrivaju i potrebe vrsta, odnosno stanišnih tipova koji nisu od interesa za Europsku uniju), preko procjene utjecaja na okoliš i strateške procjene utjecaja na okoliš do postupka ugradnje uvjeta zaštite prirode, odnosno zahtjeva zaštite prirode u planove gospodarenja prirodnim dobrima te prostorne planove. Očuvanje strogo zaštićenih vrsta i stanišnih tipova od nacionalnog interesa koje nisu istovremeno i vrste od interesa za Europsku uniju izvan područja ekološke mreže osigurava se izdavanjem zahtjeva zaštite prirode u postupku izrade prostornih planova, utvrđivanjem uvjeta zaštite prirode u postupku izrade planova gospodarenja prirodnim dobrima te u postupku lokacijske dozvole za zahvate izvan građevinskog područja. Također, očuvanje strogo zaštićenih vrsta, i staništa bitnih za njihov dugoročni opstanak (npr. područja hranjenja, razmnožavanja i podizanja mladih, hibernacije) na cijelom teritoriju Republike Hrvatske, osigurano je zabranama iz članka 153. Zakona o zaštiti prirode, a iznimke od zabranjenih radnji dopuštaju se isključivo u propisanim situacijama i sukladno jasno propisanim kriterijima. Nadalje, navedenom se izmjenom mijenja nadležnost za utvrđivanje zahtjeva zaštite prirode radi potrebe drugačijeg definiranja nadležnosti zbog usklađivanja sa razinom izrade i donošenja prostornih planova prema posebnom propisu iz područja prostornog uređenja (Zakon o prostornom uređenju, »Narodne novine«, broj 153/2013) te se pojednostavljuje i ubrzava postupak izdavanja zahtjeva zaštite prirode.
53 Tibor Mikuska V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 14. U ime Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode dostavljamo slijedeće komentare: Postojeći stavak čl. 20 mora ostati nepromijenjen. Predložene izmjene članka dovode do bitnog smanjivanja dostignutih standarda u zaštiti prirode i smanjenje utjecaja struke na donošenje odluka, te su potpuno neprihvatljive. Ukidanje Državnog zavoda za zaštitu prirode na način je spojen sa Agencijom za zaštitu okoliša, načinjeno je uz obrazloženje da je to doprinos smanjenju broja agencija i zavoda i broju zaposlenih u državnoj službi. Iako svakako podržavamo bolju organizaciju i smanjenje troškova državne uprave moramo napomenuti da je Državni zavod za zaštitu prirode bio primjer dobre prakse među državnom upravom. Podsjetimo se da je upravo zbog stručnog rada i obrazloženja Zavoda došlo do zaustavljanja štetnih i koruptivnih projekata poput izgradnje HE Ombla, projekata iskapanja sedimenta iz rijeke Save i Une ili izgradnje nepotrebne obaloutvrde na Dunavu. Stoga stapanje Državnog zavoda za zaštitu prirode sa Agencijom nije nužno problematičan korak, ali predložene izmjene zakona, koje smanjuju ovlasti u zaštiti prirode u usporedbi sa prijašnjim Zavodom svakako jesu. Nadalje treba napomenuti da resorno Ministarstvo nema stručnog kapaciteta kako bi ocjenili sve potrebne elemente za izdavanje uvjeta zaštite prirode, a tome svjedoči niz izdanih uvjeta zaštite prirode, koje je ministarstvo izdalo bez ili čak u suprotnosti stručnom mišljenju Državnog zavoda za zaštitu prirode, u kojima se mogu pročitati notorne gluposti poput „namjernog rastjerivanja ribojedih ptica“ na području Parka prirode Kopački rit (koji predstavlja međunarodno značajno Ramsarsko područje upravo zbog koncentracija ptica močvarica i „ribojedih“ ptica) ili „pažljivog provođenja melioracija“ ili „ostavljanja dva stojeća i ležeća stabla po hektaru“ u cilju očuvanja faune stogodišnjih šumskih sastojina. Davanjem diskrecijskog prava službenicima Ministarstva da procjenjuju da li im je potrebna stručna informacija se ne poboljšava sustav zaštite prirode, ali se sprječava transparentnost postupka i otvara mogućnost nezakonitog postupanja temeljenog na nestručnosti i pogodovanju. Nije prihvaćen Člankom 14. omogućuje se da prilikom manjih i po prirodu nebitnih izmjena planova gospodarenja, upravno tijelo ne mora zatražiti od HAOP-a izradu informacije čime se postupak pojednostavljuje i ubrzava. Informacija većim dijelom zamjenjuje stručnu podlogu, a njome je moguće i zatražiti konkretne podatke od HAOP-a za izdavanje rješenja.
54 Tibor Mikuska V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 13. U ime Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode dostavljamo slijedeći komentar: Postojeće članke 16., 17. i 18. potrebno je ostaviti jer je nužno ostaviti pravni okvir za poslovanje agencije koju osniva Vlada. Njihovo izbacivanje sugerira da resorno ministarstvo i Vlada nemaju nikakvu ideju kako bi buduća agencija „spojena“ od Agencije za zaštitu okoliša i Državnog zavoda za zaštitu prirode trebala izgledati i tko bi trebao biti na njenom čelu i/ili tko bi trebao voditi njen stručni rad. Nepostojanje bilo kakve strukture poslovanja buduće agencije također sugerira da je do spajanja Agencije za zaštitu okoliša i Državnog zavoda za zaštitu prirode došlo ishitreno i bez ikakvih analiza njihova poslovanja i procjene dobrih i loših strana koje bi proizašle iz budućeg spajanja, što posljedično upućuje na izuzetnu šlampavost u radu resornog ministarstva i Vlade u cjelini. Nije prihvaćen Osnivanje Agencije nije predmet ovoga Zakona već Odluke VRH o smanjenju broja agencija, zavoda, fondova i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima i osnivanju iz travnja 2015. godine te Uredbe o osnivanju Hrvatske agencije za okoliš i prirodu (Narodne novine, broj 72/2015), kojom je uređeno unutrašnje ustrojstvo i zadaće Agencije.
55 HRVATSKI SAVEZ UDRUGA PRIVATNIH ŠUMOVLASNIKA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA ZAŠTITI PRIRODE Ovaj Prijedlog definitivno izlazi iz okvira 'izmjena i dopuna' te je puno bolje rješenje da se njime regulira dio oko smanjenja broja agencija te se nakon toga pristupi izradi novog Zakona. Generalna primjedba šumovlasnika, a mislim da je isto i kod vlasnika poljoprivrednih zemljišta je jednostrano ograničavanje korištenja privatnog vlasništva odredbama Zakona. Time se definitivno krše prava vlasništva te je novim zakonom potrebno regulirati pogodnosti odnosno naknade kojim se vlasnici zemljišta u zaštićenim područjima mogu koristiti kako bi nadoknadili izgubljeni prihod pričinjen oganičavanjem normalnog gospodarenja. Kako se velika većina tih područja nalazi u ruralnim područjima ovakvi zakoni dodatno negativno djeluju na stanovništvo tih krajeva te u konačnici dovode do sprečavanja razvoja i depopulacije što je u suprotnosti sa Strategijom ruralnog razvoja RH. Općenito smo mišljenja da izuzetna bioraznolikost RH nije rezultat takvih zakonskih rješenja i aktivnosti udruga za zaštitu prirode, već dugogodišnjim održivim gospodarenjem kako šumskih tako i poljoprivrednih područja te je dokaz da se uz kvalitetan stručan i prije svega interdisciplinarni pristup mogu postići vrhunski rezultati i bez kršenja prava vlasništva. Nije prihvaćen Primjedbe su načelne, nejasno na koji način se jednostrano ograničava korištenje privatnog vlasništva odredbama ovoga Zakona. Podsjećamo da je uređeno privatno vlasništvo preduvjet za korištenje poticaja/potpora iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014.-2020. te da su tim Programom predviđena, između ostalog, sredstva za poticaje upravo u svrhu očuvanja bioraznolikosti i područja ekološke mreže Natura 2000. Nadalje sukladno Jedinstvenim metodološko-nomotehničkim pravilima za izradu akata koje donosi Hrvatski Sabor (Narodne novine, broj 74/2015), donošenju novoga zakona potrebno je pristupiti ako se više od polovine članaka osnovnog propisa mijenja, odnosno dopunjava, što ovdje nije slučaj.
56 INA Industrija nafte d.d. V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 62. Prijedlogom Zakona, čl. 62. u stavku 2. navedeno je (predloženo) da se zahvatom u smislu ovog Zakona: „mogu smatrati tehnološka istraživanja koja mogu imati negativan utjecaj na prirodne vrijednosti“. Kako je to prijedlog dopune čl. 145. Zakona, koji govori o mogućnosti (uz potrebno ishođenje dopuštenja) provođenja znanstvenih i/ili stručnih istraživanja u zaštićenim područjima, nije sasvim jasno što je predlagač Zakona htio reći. Zbog čega tehnološka istraživanja nisu stručna istraživanja? Ovu odredbu je potrebno pojasniti. Nije prihvaćen Odredba se odnosi na tehnološka istraživanja koja mogu imati negativan utjecaj na prirodne vrijednosti zaštićenog područja. Ovom se odredbom ujedno ukazuje i na potrebu provedbe postupka ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu.
57 INA Industrija nafte d.d. V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 19. U Prijedlogu Zakona navedeno je da će nadležno tijelo, kada nositelj zahvata (za koji nije obvezna procjena utjecaja na okoliš (PUO) ili ocjena o potrebi PUO) podnese zahtjev za Prethodnu ocjenu, ako procijeni potrebnim, zatražiti mišljenje od Agencije. Agencija je mišljenje dužna dostaviti najkasnije u roku 15 dana. U čl. 19. stavku 2. prijedloga Zakona, propisano je kako će se smatrati da je Agencija dostavila mišljenje, ako ga ne dostavi u propisanom roku, međutim nije navedeno, da li će se smatrati da postoje ili da ne postoje značajni negativni utjecaji zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitosti područja ekološke mreže, pa bi to bilo potrebno pojasniti, kako ne bi ostala dvojbe kod primjene navedene odredbe. Prethodna primjedba odnosi se i na čl. 29. stavak 2. Prijedloga Zakona. Nije prihvaćen O postojanju značajnog negativnog utjecaja, u tom slučaju, odlučiti će službenik koji rješava konkretan upravni predmet
58 INA Industrija nafte d.d. V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 9. U Prijedlogu Zakona u čl. 9, stavak 2. navedeno je da stručne poslove zaštite prirode obavljaju: Ministarstvo, Hrvatska agencija za okoliš i prirodu, upravno tijelo i javne ustanove iz članka 130. Zakona, dok u članku 10. Prijedloga Zakona stoji da stručne poslove zaštite prirode obavlja Hrvatska agencija za zaštitu okoliša i prirode. Slijedom navedenog bilo bi potrebno uskladiti, odnosno korigirati tekst u navedenim člancima. Nije prihvaćen Zakonom je propisano da i Ministarstvo, upravna tijela te javne ustanove obavljaju stručne poslove, a ne samo Agencija. Ministarstvo je središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu prirode, a upravna tijela su tijela regionalne (područne) samouprave nadležna za zaštitu prirode, dok javne ustanove imaju stručne službe.
59 Nezavisni hrvatski sindikati V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 56. Podupiremo komentar sindikata koji organiziraju članove u JU NP Plitvička jezera. Nije prihvaćen Primjedba je nejasna.
60 Nezavisni hrvatski sindikati V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 74. U potpunosti podržavamo komentar sindikata koji organiziraju članove u JU NP Plitvička jezera. Nije prihvaćen Primjedba je nejasna.
61 Tibor Mikuska V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 10. U ime Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode dostavljamo slijedeći komentar: Kao „potpuno slučajno“ predložena nova agencija u svom nazivu ne sadržava riječ „zaštita“, a obavljanje stručnih poslova zaštite prirode prestaje biti djelatnost buduće Agencije (vidi slijedeći članak). Smatramo da zaštita prirode i okoliša mora biti temeljna djelatnost buduće agencije, te da se ona treba zvati Hrvatska agencija za zaštitu okoliša i prirode. Nije prihvaćen Osnivanje i naziv Agencije nije predmet ovoga Zakona već Odluke VRH o smanjenju broja agencija, zavoda, fondova i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima i osnivanju iz travnja 2015. godine te Uredbe o osnivanju Hrvatske agencije za okoliš i prirodu (Narodne novine, broj 72/2015).
62 Tibor Mikuska V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 9. U ime Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode dostavljamo slijedeće primjedbe: Stručne poslove zaštite prirode mora obavljati isključivo Agencija za zaštitu okoliša i prirode (kao što je to definirano slijedećim člankom 10.) iz jednostavnog razloga jer niti ministarstvo, niti upravna tijela jedinica područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba nadležna za zaštitu prirode nemaju nikakvog stručnog kapaciteta za obavljanje tih poslova. Da je tome tako svjedoče brojni sudski i drugi sporovi protiv rješenja ministarstva i upravnih tijela vezani uz procjene studije utjecaja na okoliš i procjena utjecaja zahvata na ekološku mrežu do kojih dolazi prvenstveno zbog neznanja, nepoznavanja stručnih pojmova, te u dijelu slučajeva korumpiranosti tih tijela u provedbi tih postupaka. S druge strane, Agencija je jedino stručno tijelo u državi koje ima uvid u sveukupne podatke na nacionalnoj razini o stanju prirode (za razliku od ostalih javnih ustanova koje u pojedinim slučajevima (ali ne svim) imaju stručnjake iz područja zaštite prirode, ali je njihov uvid u podatke ograničen lokalnom razinom. Nije prihvaćen Zakonom je propisano da i Ministarstvo, upravna tijela te javne ustanove obavljaju stručne poslove, a ne samo Agencija. Ministarstvo je središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu prirode, a upravna tijela su tijela regionalne (područne) samouprave nadležna za zaštitu prirode, dok javne ustanove imaju stručne službe.
63 Tibor Mikuska V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 8. U ime Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode dostavljamo slijedeće primjedbe: Podstavci 3., 4. i 5. trebaju ostati u stavku 2. Dosadašnji Državni zavod za zaštitu prirode i okoliša je imao sve stručne i znanstvene kapacitete za izradu sveobuhvatne analize stanja prirode, uključujući analizu zakonodavnog okvira, provedbe Strategije zaštite prirode i analizu korištenja financijskih sredstava za zaštitu prirode. Iz tih razloga, Izvješće o stanju prirode mora i dalje uključivati navedene elemente, a analiza provedbe Strategije i dalje mora ostati u opisu posla buduće Agencije za zaštitu okoliša i prirode. Nadalje, izrađivač Strategije zaštite prirode je do sada bilo Ministarstvo, te je potpuno opravdano da analizu provedbe Strategije izrađuje neovisno tijelo koje jasno i bez unutarnjih pritisaka može ukazati na moguće propuste i pogrešne strateške odluke koje je potrebno ispraviti, a za koje djelatnici Ministarstva neće imati dovoljno samokritične snage prepoznati. Nije prihvaćen . Ovim izmjenama i dopunama u nadležnost Ministarstva stavlja se, pored analize provedbe aktivnosti i ostvarenja ciljeva Strategije i provođenje analize zakonodavnog i institucionalnog okvire te izvora i korištenja financijskih sredstava za zaštitu prirode. Navedeno je logično obzirom da je Ministarstvo središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove zaštite prirode. Agencija, kao stručno tijelo za poslove zaštite prirode ostaje nadležna za izradu izvješća o stanju prirode koje uključuje analizu ugroženosti, razloge ugroženosti i probleme zaštite ekosustava, stanišnih tipova i divljih vrsta, i georaznolikosti, s ocjenom stanja, te analizu ugroženosti, razloge ugroženosti i probleme zaštite zaštićenih područja i ekološke mreže, s ocjenom stanja.
64 Tibor Mikuska V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 2. U ime Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode dostavljamo slijedeću primjedbu: Predloženo dodavanje čl. 3a potrebno je brisati. Način rada Ministarstva, upravnih tijela i pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u vezi s provedbom Zakona o zaštiti prirode uređuje se podzakonskim aktima (pravilnicima) i drugim zakonima (npr. Zakon o upravnom postupku), a ne proizvoljnim „naputcima“ jedne osobe, pa zvala se ona i „ministar“. Stoga rješenja za poboljšanje rada (i uklanjanje nerada, nepotizma i korupcije) Ministarstva, upravnih tijela i pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u vezi s provedbom Zakona o zaštiti prirode treba tražiti u postojećim zakonodavnim modelima. Što se tiče stavka 2. predloženog čl. 3a – način rada savjetodavnih povjerenstava također treba urediti odgovarajućim podzakonskim aktom (pravilnikom), a ministar ima potpuno odrješene ruke da organizira izradu takvog dokumenta uz pomoć svojih službi unutar ministarstva. Nije prihvaćen Sukladno Zakonu o sustavu državne uprave (Narodne novine, br. 150/2011 i 12/2013), naputak je u članku 19. utvrđen kao provedbeni propis kojim se propisuje način rada u tijelima državne uprave, tijelima jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti. Člankom 39. cit. Zakona propisano je da ministar donosi provedbene propise kada je za to izrijekom ovlašten. U vezi uređivanja načina rada savjetodavnih tijela koja osniva u svrhu izrade nacrta pripisa, ministar donosi odluku o osnivanju temeljem Zakona o sustavu državne uprave te Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva. Savjetodavna radna tijela imaju mogućnost urediti način rada i poslovnikom o radu.
65 ZELENA AKCIJA V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 56. Zelena akcija smatra da nije potrebno omogućiti Vladi RH da se osniva trgovačko društvo za obavljanje hotelijersko-ugostiteljskih djelatnosti u nacionalnim parkovima (dodavanje članka 130.a nije primjereno – Članak 56. izmjena Zakona). Naime, nacionalni park je prvenstveno namijenjen očuvanju izvornih prirodnih i krajobraznih vrijednosti, a ima i znanstvenu, kulturnu, odgojno - obrazovnu te rekreativnu namjenu. U nacionalnom parku su dopušteni zahvati i djelatnosti kojima se ne ugrožava izvornost prirode, a zabranjena je gospodarska uporaba prirodnih dobara. Iznimno se može dopustiti obavljanje ugostiteljsko-turističkih i rekreacijskih djelatnosti koje su u ulozi posjećivanja te obavljanje drugih djelatnosti. Nasuprot tome, primarna zadaća trgovačkih društava je da ostvaruju profit, što je u suprotnosti sa temeljnim funkcijama nacionalnih parkova, dovodi do komercijalizacije nacionalnih parkova, koja nužno dovodi do većeg pritiska na zaštitu prirode i ugrožavanja temeljnih fenomena zaštite. Zelena akcija smatra, da Vlada RH mora promijeniti način upravljanja nacionalnim parkovima na način da izmjesti smještajne kapacitete izvan granica parkova u okolne lokalne zajednice, koje bi time ostvarile ekonomsku dobit, a istovremeno bi se smanjio pritisak na zaštitu prirode. Ovaj je stav baziran na prijedlozima IUCN-a o načinu upravljanja zaštićenim područjima. Za obavljanje ugostiteljsko-turističkih djelatnosti unutar zaštićenih područja ionako postoji mogućnost koncesija i koncesijskih odobrenja. Nije prihvaćen Uloga javnih ustanova za upravljanjem nacionalnim parkom nije hotelijersko-ugostiteljska djelatnost, već primarno zaštita prirode. Ovom se odredbom omogućava razdvajanje poslova zaštite prirode od hotelijersko-ugostiteljske djelatnosti te omogućuje javnim ustanovama da se isključivo bave zaštitom prirode.
66 ZELENA AKCIJA V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 74. Članak 187. postojećeg Zakona omogućava davanje Koncesija na zaštićenom području ili speleološkom objektu na rok od 6 do 55 godina, a u prijedlogu izmjena (članak 74.) predlaže se da se taj rok produži na 99 godina sa obrazloženjem: “produžuje se rok trajanja koncesije u zaštićenom području sa 55 na 99 godina radi ekonomske isplativosti velikih ulaganja koja su potrebna u slučajevima davanja u koncesiju hotelskih i pratećih sadržaja.” Ovo objašnjenje pokazuje nestručnost i neinformiranost predlagatelja Zakona koji ne razlikuje koncesije u zaštićenom području od koncesija na zaštićenom području i spelološkim objektima. Naime, koncesije u zaštićenom području se mogu odnositi na objekte i djelatnosti koji se nalaze ili obavljaju unutar granica zaštićenog područja, dok se koncesije na zaštićenom području i spelološkim objektima odnose na upravljanje zaštićenih područja i speleoloških objekata. Stoga se objašnjenje, kako se rok koncesije mora produžiti zbog isplativosti velikih ulaganja koja su potrebna u slučajevima davanja u koncesiju hotelskih i pratećih sadržaja ne može i ne smije primjeniti na produženje roka za koncesije na zaštićenim područjima i takav prijedlog treba odbaciti. Čak i da se koncesije odnose na hotelske objekte, isplativost velikih investicija u takve objekte u turizmu se ostvaruje u roku do maksimalno 20 godina, pa je neprimjerno nuditi koncesijski rok veći od 30 godina. Stoga je najbolje davanje koncesija na zaštićenim područjima izbaciti iz Zakona o zaštiti prirode. Bolje bi bilo uvesti mogućnost davanja na upravljanje zaštićenog područja ili speleološkog objekta pravnim subjektima, na primjer speleološkom društvu ili udruzi za zaštitu okoliša mogućnost upravljanja nekim zaštićenim područjem ili dijelom ekološke mreže. Ukoliko ostaje mogućnost koncesija treba smanjiti rok na najviše 29 godina, a nikako povećavati na 99 kako je predloženo ovim člankom, jer to vodi ka privatizaciji i komercijalizaciji zaštićenih područja. Nije prihvaćen Pitanje koncesija riješeno je odredbama članka 178. Zakona o zaštiti prirode gdje se jasno navodi da se „Koncesijom se stječe pravo gospodarskog korištenja prirodnih dobara, osim na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske ili pravo obavljanja djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku te pravo na izgradnju i korištenje objekata i postrojenja potrebnih za obavljanje tih djelatnosti u zaštićenim područjima i speleološkim objektima na kojima je to dopušteno sukladno ovom Zakonu.“ Upravljanjem zaštićenim područjima bave se javne ustanove osnovane u tu svrhu, dok se zaštićeno područje može povjeriti na skrb i drugoj osobi ugovorom. Najduži rok trajanja koncesije u zaštićenom području produžen je na 99 godina radi ekonomske isplativosti velikih ulaganja koja su potrebna u slučajevima davanja u koncesiju hotelskih i pratećih sadržaja.
67 ZELENA AKCIJA V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 24. Uvođenjem novog podstavka 1. u stavku 2. članka 36. ("obnovom staništa i/ili uspostavom boljih ekoloških uvjeta u postojećem području ekološke mreže") uvodi se mogućnost smanjivanja ukupne površine ekološke mreže. Naime, iako se kompenzacijskim mjerama u smislu ovog podstavka povećava kvaliteta postojećih područja ekološke mreže, činjenica da njime nije propisana obaveza uključivanja novih područja u ekološku mrežu znači da se realizacijom projekta efektivno dozvoljava smanjivanje njene površine, što je u suprotnosti s deklariranom svrhom kompenzacijskih uvjeta u smislu osiguravanja opće povezanosti (koherentnosti) ekološke mreže. Stoga smatramo kako bi dotični podstavak trebalo izbaciti ili dodati novi kojim se garantira kako realizacija projekta neće dovesti do smanjivanja ukupne površine ekološke mreže. Nije prihvaćen Navedene mjere kompenzacije ne isključuju i druge mjere, koje nisu izrijekom navedene. Sadržaj ovoga članka usklađen je sa preporukama iz smjernica Europske komisije iz 2012. godine naziva: „ Guidance document on Article 6(4) of the 'Habitats Directive' 92/43/EEC: CLARIFICATION OF THE CONCEPTS OF: ALTERNATIVE SOLUTIONS, IMPERATIVE REASONS OF OVERRIDING PUBLIC INTEREST, COMPENSATORY MEASURES, OVERALL COHERENCE, OPINION OF THE COMMISSION“.
68 ZELENA AKCIJA V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 31. Smatramo kako nije opravdano ukidanje kategorije ekološki značajnih područja, odnosno brisanje članka 53., pošto se u stavku 3. toga članka eksplicitno navodi da ova kategorija uključuje i područja izvan ekološke mreže. U tom smislu obrazloženje koje je ponuđeno za ovu izmjenu (bolja razumljivost i preglednost zakonskih odredbi kojima se uređuje očuvanje ekološke mreže) nije održivo, tim više što u ovu kategoriju spadaju i staništa vrsta ugroženih na nacionalnoj razini, kao i staništa endemičnih vrsta koja ne čine nužno dio mreže Natura 2000. Nije prihvaćen Nije sporno da ekološka mreža, zaštićena područja, staništa ugroženih i rijetkih divljih vrsta, područja rijetkih i ugroženih stanišnih tipova predstavljaju ekološki značajna područja. To nedvojbeno potvrđuju stručne podloge za njihovu zaštitu, akti o proglašenju, podzakonski propisi kojima se proglašavaju zaštićenim. No, obzirom na visoki postotak ekološke mreže Natura 2000 i zaštićenih područja kojima su obuhvaćena najvrjednija područja Republike Hrvatske u smislu bioraznolikosti, smatramo da je osigurana dovoljna razina zaštite vrsta i stanišnih tipova unutar tih područja, uzimajući u obzir sve postojeće mehanizme koji se primjenjuju: od postupka ocjene prihvatljivosti (mjere propisane ovim postupkom vrlo često pokrivaju i potrebe vrsta, odnosno stanišnih tipova koji nisu od interesa za Europsku uniju), preko procjene utjecaja na okoliš i strateške procjene utjecaja na okoliš do postupka ugradnje uvjeta zaštite prirode, odnosno zahtjeva zaštite prirode u planove gospodarenja prirodnim dobrima te prostorne planove. Očuvanje strogo zaštićenih vrsta i stanišnih tipova od nacionalnog interesa koje nisu istovremeno i vrste od interesa za Europsku uniju izvan područja ekološke mreže osigurava se izdavanjem zahtjeva zaštite prirode u postupku izrade prostornih planova, utvrđivanjem uvjeta zaštite prirode u postupku izrade planova gospodarenja prirodnim dobrima te u postupku lokacijske dozvole za zahvate izvan građevinskog područja. Također, očuvanje strogo zaštićenih vrsta, i staništa bitnih za njihov dugoročni opstanak (npr. područja hranjenja, razmnožavanja i podizanja mladih, hibernacije) na cijelom teritoriju Republike Hrvatske, osigurano je zabranama iz članka 153. Zakona o zaštiti prirode, a iznimke od zabranjenih radnji dopuštaju se isključivo u propisanim situacijama i sukladno jasno propisanim kriterijima.
69 ZELENA AKCIJA V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 54. Neprihvatljivim smatramo brisanje stavka 4. članka 128. čime se ukida obaveza izvješćivanja javnosti o prijedlogu akta o prestanku zaštite. Javnosti bi trebao biti omogućen uvid u, kao i komentiranje ovih dokumenata. Nije prihvaćen Smatramo dovoljnim da je ukidanje zaštite temeljeno na stručnom mišljenju HAOP-a. Time se pojednostavljuje i ubrzava postupak ukidanja zaštite.
70 ZELENA AKCIJA V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 91. Članak 91. Smatramo kako bi s obzirom na ozbiljnost počinjenog djela, koje u ovom slučaju može uključivati i istrebljenje zavičajne divlje vrste, maksimalnu sankciju za obrtnike i osobe koje obavljaju drugu samostalnu djelatnost (novi stavak 3. članka 226.) trebalo povisiti na 500.000 kuna, odnosno propisati maksimalnu novčanu kaznu dopuštenu stavkom 2. članka 33. Prekršajnog zakona, tim više što se ista maksimalna kazna predložena u stavku 3. članka 226. (150.000 kuna) predlaže i u stavku 3. članka 227., kojim se propisuju kazne za nešto lakše prekršaje. Nije prihvaćen Primjedba se ne prihvaća obzirom na tumačenje Ministarstva pravosuđa da se navedena odredba preklapa s opisom kaznenog djela propisanim člankom 200. Kaznenog zakona te je istu potrebno brisati iz Nacrt prijedloga Zakona.
71 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 50. Akt bi trebao sadržavati i sporazume sa vlasnicima nekretnina čija se prava ograničavaju. Istim sporazumima bio bi definiran opseg ograničenja te iznos naknade na koju bi vlasnik nekretnine koja se nalazi u zaštićenom području imao pravo zbog činjenice da mu se ograničava ili zabranjuje uporaba i/ili korištenje nekretnine. Nije prihvaćen Pitanje naknade regulirano je člancima 148., 168. i 169. Zakona o zaštiti prirode
72 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 49. Potrebno je predvidjeti neposredno pozivanje na javni uvid vlasnika nekretnine koja se nalazi u predloženom području za stavljanje pod zaštitu kako bi isti vlasnik mogao biti upućen u postupak, a sve u svrhu transparentnosti postupka i zaštite prava vlasnika nekretnina. Nije prihvaćen Poziv na javni uvid podrazumijeva i poziv vlasnicima nekretnina
73 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 48. Potrebno je kao točku ugraditi i prijedlog rješavanja naknade sa vlasnicima nekretnina čija se prava određenjem zaštićenog područja time ograničavaju, a sve sukladno čl. 148. Zakona o zaštiti prirode i sukladno prijedlogu izmjena i dopuna novog članka 126. Zakona o zaštiti prirode. Nije prihvaćen Pitanje naknade regulirano je člancima 148., 168. i 169. Zakona o zaštiti prirode.
74 Tibor Mikuska PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA ZAŠTITI PRIRODE U ime Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode donosimo Opću primjedbu 3. – opseg izmjena i dopuna: Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama, kao što je navedeno u ocjeni stanja, uočilo je nedostatke u 18 različitih dijelova postojećeg Zakona, dok je Europska komisija utvrdila 14 dodatnih točaka u nepravilnom prijenosu odredbe Direktive o staništima, te 7 dodatnih točaka u nepravilnom prijenosu odredbi Direktive o pticama. Nadalje, izmjenama i dopunama mijenjaju se odredbe u 16 različitih područja koje pokriva postojeći Zakon koji bitno utječu na dosadašnje dostignute standarde u zaštiti prirode. Zakon o izmjenama i dopunama sadrži 107 članaka (važeći zakon ih ima ukupno 250) tj. više od 1/3 sadržaja postojećeg Zakona. Od ukupno 250 članaka postojećeg Zakona mijenja se njih 92 (37%), a dodaje se devet potpuno novih članaka i sedam prijelaznih i završnih odredbi što ukupno čini izmjene 43% sadržaja postojećeg Zakona. Stoga zahtjevamo da se zbog opsežnosti izmjena ovaj prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama povuče iz procedure, te da nadležno Ministarstvo izradi novi i cjeloviti Zakon o zaštiti prirode, u suradnji sa zainteresiranom javnošću i svim dionicima. Nije prihvaćen Izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode pristupilo se prvenstveno zbog EU Pilot broj 7371/15/ENVI koji ukazuje na nepotpuni i/ili netočan prijenos određenih odredbi Direktive Vijeća 92/43/EEZ te EU Pilot 7372/15/ENVI u vezi nepotpunog prijenosa odredbi Direktive 2009/147/EZ koje je Europska komisija uputila Republici Hrvatskoj u ožujku 2015., zatim zbog uočenih poteškoća u provedbi, prvenstveno u dijelu prekršajnih odredbi, kao i zbog Odluke VRH o smanjenju broja agencija, zavoda, fondova i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima i osnivanju iz travnja 2015. Nadalje sukladno Jedinstvenim metodološko-nomotehničkim pravilima za izradu akata koje donosi Hrvatski Sabor (Narodne novine, broj 74/2015), donošenju novoga zakona potrebno je pristupiti ako se više od polovine članaka osnovnog propisa mijenja, odnosno dopunjava, što ovdje nije slučaj.
75 Tibor Mikuska PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA ZAŠTITI PRIRODE U ime Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode donosimo Opću primjedbu 2. - Hitnost postupka: Ne postoji nikakav valjani razlog zbog kojega bi prijedlog ovog zakona morao ići u hitni postupak, a navedeno objašnjenje i pozivanje na čl. 206. Poslovnika Hrvatskoga sabora (»Narodne novine«, broj 81/2013) smatramo lažnim, pravno pogrešno tumačenim i neutemeljenim. U postojećem prijedlogu zakona nije riječ o kozmetičkim i dopunama koje bi potjecale iz potrebe usklađivanja sa Direktivama Europske Unije, već je riječ o opsežnim promjenama koje u bitnom mijenjaju dosadašnji sustav i dostignute standarde zaštite prirode (vidi opću primjedbu 3.). Stoga smatramo da predloženi Zakon mora proći redovitu proceduru prvog i drugog čitanja u Hrvatskom Saboru, kao i odgovarajuće sjednice svih relevantnih saborskih odbora. Nije prihvaćen Izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode pristupilo se prvenstveno zbog EU Pilot broj 7371/15/ENVI koji ukazuje na nepotpuni i/ili netočan prijenos određenih odredbi Direktive Vijeća 92/43/EEZ te EU Pilot 7372/15/ENVI u vezi nepotpunog prijenosa odredbi Direktive 2009/147/EZ koje je Europska komisija uputila Republici Hrvatskoj u ožujku 2015., zatim zbog uočenih poteškoća u provedbi, prvenstveno u dijelu prekršajnih odredbi, kao i zbog Odluke VRH o smanjenju broja agencija, zavoda, fondova i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima i osnivanju iz travnja 2015. Nadalje sukladno Jedinstvenim metodološko-nomotehničkim pravilima za izradu akata koje donosi Hrvatski Sabor (Narodne novine, broj 74/2015), donošenju novoga zakona potrebno je pristupiti ako se više od polovine članaka osnovnog propisa mijenja, odnosno dopunjava, što ovdje nije slučaj.
76 Tibor Mikuska PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA ZAŠTITI PRIRODE U ime Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode dostavljamo Opću primjedbu 1. - Uključivanje i informiranje zainteresirane javnosti Hrvatska je prije više od dvije godine, u srpnju 2013., postala punopravna članica Europske Unije, ali su tijela javne i državne uprave, uključujući Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, zadržala dobre stare „balkanske“ običaje ignoriranja zainteresirane i stručne javnosti u postupcima vezanima za uključivanje javnosti i zainteresirane javnosti u izradu zakonskih prijedloga. Da je tome tako, svjedoči činjenica da predloženim izmjenama i dopunama nije prethodio niti jedan sastanak sa udrugama koje se bave zaštitom prirode, niti sa drugim zainteresiranim dionicima, već je prijedlog zakona izrađen u cijelosti i u tajnosti u okviru resornog ministarstva, dok je javnost za namjeru promjene zakona o zaštiti prirode saznala tek po objavi javnog savjetovanja. Nadalje, resorno ministarstvo je zadržalo dobar stari „balkanski“ običaj provodeći savjetovanje sa javnošću usred ljetnih praznika i godišnjih odmora (od 03.07-02.08) kada se očekuje najmanji odaziv i sudjelovanje javnosti. Stoga, sukladno odredbama Zakona o zaštiti prirode o pravu na pristup informacijama i sudjelovanju javnosti tražimo da se ovaj javni uvid Rješenjem obustavi, te da se postupak ponovno provede u prikladnom vremenu (izvan vremena praznika i godišnjih odmora, državnih blagdana i sl.) kako bi se osiguralo pravovremeno i cjelovito sudjelovanje javnosti i zainteresirane javnosti u njemu. Nije prihvaćen Primjedba je načelna.
77 Jagoda Munic V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 74. Najbolje je davanje koncesija na zaštićenim područjima izbaciti iz Zakona o zaštiti prirode. upitno je treba li u zakonu uopće ostati mogućnost davanja na zaštićenom području ili speleološkom objektu. Bolje bi bilo uvesti mogućnost davanja na upravljanje zaštićenog područja ili speleološkog objekta pravnim subjektima, na primjer speleološkom društvu davanje na brigu i upravljanje speleološkog objekta ili udruzi za zaštitu okoliša mogućnost upravljanja nekim zaštićenim područjem ili dijelom ekološke mreže. Ukoliko ostaje mogućnost koncesija treba smanjiti rok na najviše 29 godina, a nikako povećavati na 99 kako je predloženo ovim člankom, jer to vodi ka privatizaciji i komercijalizaciji zaštićenih područja. Nije prihvaćen Pitanje koncesija riješeno je odredbama članka 178. Zakona o zaštiti prirode gdje se jasno navodi da se „Koncesijom se stječe pravo gospodarskog korištenja prirodnih dobara, osim na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske ili pravo obavljanja djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku te pravo na izgradnju i korištenje objekata i postrojenja potrebnih za obavljanje tih djelatnosti u zaštićenim područjima i speleološkim objektima na kojima je to dopušteno sukladno ovom Zakonu.“ Upravljanjem zaštićenim područjima bave se javne ustanove osnovane u tu svrhu, dok se zaštićeno područje može povjeriti na skrb i drugoj osobi ugovorom. Najduži rok trajanja koncesije u zaštićenom području produžen je na 99 godina radi ekonomske isplativosti velikih ulaganja koja su potrebna u slučajevima davanja u koncesiju hotelskih i pratećih sadržaja.
78 Jagoda Munic V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 57. Predloženim izmjenama članka 131 Zakona o zaštiti prirode daje mogućnost upravljanja nekretninama u državnom vlasništvu javni ustanovama koje osniva Vlada RH. Taj prijedlog treba proširiti i na zaštećana područja i uprave koje osnivaju županije. Smatramo da bi trebao biti jednak tretman korištenja državne imovine na svim zaštićenim područjima. Nije prihvaćen Republika Hrvatska može dati na upravljanje i raspolaganje državnu imovinu javnoj ustanovi čiji je osnivač.
79 Jagoda Munic V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 56. dodavanje članka 130a nije primjereno, jer se tim povećava mogućnost komercijalizacije nacionalnih parkova i ugrožavanje njihove primarne funkcije zaštite prirode. Naime, nacionalni park je prvenstveno je namijenjen očuvanju izvornih prirodnih i krajobraznih vrijednosti, a ima i znanstvenu, kulturnu, odgojno-obrazovnu te rekreativnu namjenu. U nacionalnom parku su dopušteni zahvati i djelatnosti kojima se ne ugrožava izvornost prirode, a zabranjena je gospodarska uporaba prirodnih dobara. Iznimno se može dopustiti obavljanje ugostiteljsko-turističkih i rekreacijskih djelatnosti koje su u ulozi posjećivanja te obavljanje drugih djelatnosti. Nasuprot tome, primarna zadaća je trgovačkih društava da ostvaruju profit, što je u suprotnosti sa temeljnim funkcijama nacionalnih parkova, dovodi do komerijalizacije nacionalnih parkova, koja nužno dovodi do većeg pritiska na zaštitu prirode i ugrožavanja temeljnih fenomena zaštite. Nije prihvaćen Uloga javnih ustanova za upravljanjem nacionalnim parkom nije hotelijersko-ugostiteljska djelatnost, već primarno zaštita prirode. Ovom se odredbom omogućava razdvajanje poslova zaštite prirode od hotelijersko-ugostiteljske djelatnosti te omogućuje javnim ustanovama da se isključivo bave zaštitom prirode.
80 Jagoda Munic V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 54. Iz postupka o prestanku zaštite zaštićenog područja, izbačeno izvješćivanje javnosti (Članak 54 koji mijenja članak 128). To nije primjereno, već treba dodati javni uvid i raspravu. Nije prihvaćen Smatramo dovoljnim da je ukidanje zaštite temeljeno na stručnom mišljenju HAOP-a. Time se pojednostavljuje i ubrzava postupak ukidanja zaštite.
81 Jagoda Munic PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA ZAŠTITI PRIRODE Hitni postupak nije primjeren za izmjenu Zakona, jer se time onemogućuje adekvatna debata i sudjelovanje javnosti u postupku. Razlog koji se navodi za provedbu hitnog postupka –usklađivanje sa Zakonodavstvom EU nije primjeren razlog, jer unazad dvije godine, koliko je postojeći Zakon na snazi, zakonodavstvo zaštite prirode u EU nije mijenjano. Izmjene Zakona imaju 107 članaka, što je ogroman broj u uspredbi sa 250 članaka Zakona o zaštiti prirode na snazi. Stoga se ne radi o izmjenama Zakona, već o donošenju novog. Nije prihvaćen Izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode pristupilo se prvenstveno zbog EU Pilot broj 7371/15/ENVI koji ukazuje na nepotpuni i/ili netočan prijenos određenih odredbi Direktive Vijeća 92/43/EEZ te EU Pilot 7372/15/ENVI u vezi nepotpunog prijenosa odredbi Direktive 2009/147/EZ koje je Europska komisija uputila Republici Hrvatskoj u ožujku 2015., zatim zbog uočenih poteškoća u provedbi, prvenstveno u dijelu prekršajnih odredbi, kao i zbog Odluke VRH o smanjenju broja agencija, zavoda, fondova i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima i osnivanju iz travnja 2015. Nadalje sukladno Jedinstvenim metodološko-nomotehničkim pravilima za izradu akata koje donosi Hrvatski Sabor (Narodne novine, broj 74/2015), donošenju novoga zakona potrebno je pristupiti ako se više od polovine članaka osnovnog propisa mijenja, odnosno dopunjava, što ovdje nije slučaj.
82 PP Orahovica d.o.o. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA ZAŠTITI PRIRODE Kako se sva šaranska (slatkovodna) uzgajališta u Republici Hrvatskoj nalaze u područjima Natura 2000, ekološkoj mreži, predmetni Nacrt prijedloga Zakona izazvao je dodatnu zabrinutost kako od strane dugogodišnjih zakupaca i strukovnih udruženja, tako i ostalih mjerodavnih institucija. S obzirom na teško gospodarsko stanje u kojem se hrvatska slatkovodna akvakultura nalazi, postoji potreba za velikim investicijama prvenstveno u proizvodne kapacitete i u kapacitete za preradu ribe a istovremeno ekološka mreža zahtijeva posebne režime rada u tim zaštićenim područjima, stoga je potrebno naći kompromis između resornih ministarstava i gospodarstvenika kako se ne bi zaustavila investiranja u slatkovodnu akvakulturu te očuvale vrste i staništa koja su u ekološkoj mreži. U članku 9. gdje se navode pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona novina su pojedini pojmovi te za njih traže određena pojašnjenja kako bi provedba usvojenog Zakona bila povoljna za sve tj. gospodarstvo koje posluje u zaštićenim područjima i tijelo koje provodi Zakon. U točki 4.a. spominju se Divlje vrste od interesa za Europsku uniju koje se prirodno pojavljuju na teritoriju Republike Hrvatske. Iste se navode u uredbi iz članka 54. stavka 1. i/ili pravilniku iz članka 151. stavka 2. ili odluci iz članka 62. stavka 1. ovoga Zakona U točki 6. ekološka mreža Natura 2000 (u daljnjem tekstu: ekološka mreža) je koherentna europska ekološka mreža sastavljena od područja u kojima se nalaze prirodni stanišni tipovi i staništa vrsta od interesa za Europsku uniju, a omogućuje očuvanje ili povrat u povoljno stanje očuvanja određenih prirodnih stanišnih tipova i staništa vrsta u njihovom prirodnom području rasprostranjenosti. Obrazloženje: S obzirom da se svi slatkovodni ribnjaci u Republici Hrvatskoj nalaze u ekološkoj mreži koja po svojoj definiciji i rangu zaštite prirode zahtijeva posebne uvjete rada na njima, zanima nas na koji način će se održati gospodarska djelatnost na istima. Naime, slatkovodni ribnjaci su većinom u vlasništvu Republike Hrvatske, javnim natječajem dati su u dugogodišnji zakup za proizvodnju slatkovodne ribe, zakupnici plaćaju RH visoke cijene zakupa a stavljanjem ih u ekološku mrežu upitna je njihova isplativost uzgoja ribe. Na temelju navedenog želimo da se nađe kompromis tako da je proizvodnja isplativa a ribnjaci s ukupnom florom i faunom ostanu očuvani. Članak 54. Stavak 1. – 7. navode se mjere očuvanja područja ekološke mreže koja se provodi u svrhu izbjegavanja pogoršanja stanja prirodnih staništa i staništa vrsta, kao i uznemiravanja vrsta za koje su ta područja određena, u mjeri u kojoj bi takvo uznemiravanje moglo utjecati na ciljeve njihova očuvanja. To su područja očuvanja značajno za ptice (POP) i područja očuvanja značajno za vrste i stanišne tipove (POVS). Obrazloženje: Jasno je zašto je resorno Ministarstvo propisalo mjere očuvanja ekološke mreže kroz postupke Ocjene prihvatljivosti, planove upravljanja određenim područjem, planovima gospodarenja prirodnim dobrima te drugim propisanim dokumentima, međutim nije jasno na koji način će se izrađivati prethodno navedeni dokumenti. Hoće li dugogodišnji zakupnici te Ministarstvo poljoprivrede sudjelovati u njihovoj izradi kako bi se zajednički usuglasili oko načina proizvodnje ribe i istovremenog očuvanja prirode. Također napominjemo da su većinom radovi koji se obavljaju na slatkovodnim ribnjacima u skladu s odredbama. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („NN“ broj: 79/14), što u naravi jesu zemljani radovi, izmuljivanje tabli te slični radovi. Prema navedenom Pravilniku za planirane radove nije potrebno raditi glavni projekt niti dobiti građevinsku dozvolu. Nije prihvaćen Primjedbe su načelne. Područja ekološke mreže utvrđena su 2013. godine Uredbom o ekološkoj mreži. Operativnim programom za pomorstvo i ribarstvo 2014.-2020. koji je još uvijek u izradi, predviđena je mogućnost financiranja aktivnosti kao što su osiguravanje održivosti akvakulture koja osigurava usluge zaštite okoliša i prirode unutar Natura 2000 područja te opremanje uzgajališta u svrhu zaštite od predatorskih vrsta. Navedeno će doprinijeti istovremenom očuvanju bioraznolikosti u područjima ekološke mreže Natura 2000, ali i izvan njih, kao i održivoj gospodarskoj proizvodnji na ribnjacima (specifični cilj 4. Promicanje akvakulture koja pruža visoku razinu zaštite okoliša, promicanja zdravlja i dobrobiti životinja te javnog zdravlja i sigurnosti unutar Prioriteta Unije br. II. Poticanje okolišno održive, resursno učinkovite, inovativne, konkurentne i na znanju utemeljene akvakulture). Planovi upravljanja područjem ekološke mreže u nadležnosti su javih ustanova, no one nisu nadležne za izradu planove gospodarenja prirodnim dobrima čija definicija je dana u članku 9. Zakona o zaštiti prirode. Osnovne mjere zaštite ptica koje su ciljevi očuvanja područja ekološke mreže značajnim za ptice (POP) utvrđene su Pravilnikom o ciljevima očuvanja i osnovnim mjerama za očuvanje ptica u područjima ekološke mreže (Narodne novine, broj 15/2014). Navedene mjere trebale bi biti sastavni dio odgovarajućih planova gospodarenja, pa tako i u području akvakulture. Nadalje, za svaki zahvat koji može imati značajan negativan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže potrebno je provesti postupak ocjene prihvatljivosti, koji u dijelu Glavne ocjene podrazumijeva i izradu studije koju izrađuju pravne osove ovlaštene po posebnom propisu iz područja zaštite okoliša (ovlaštenici). Što se tiče davanja poljoprivrednog zemljišta u dugogodišnji zakup, uvjeti zaštite prirode sastavni su dio poziva za zakup za ribnjake te ugovora o zakupu, sukladno odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, br. 39/2013 i 48/2015).
83 Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 106. Ukidaju se postojeći pravilnici za zaštićena područja, a ne propisuje se ni obveza ni rokovi za donošenje novih. Smatramo da je ovo velika manjkavost predloženih izmjena zakona koja će ugrozit provedbu zaštite na terenu, onemogućiti regulaciju ljudskih aktivnosti, izjednačiti sve kategorije zaštićenih područja te općenito dovesti u pitanje smisao njihova postojanja.Pravilnici o zaštiti i očuvanju za pojedina zaštićena područja trebaju biti OBVEZNI te se trebaju jasno definirati rokovi za njihovo donošenje. Nije prihvaćen S obzirom da donošenje pravilnika o zaštiti i očuvanju ovisi o nužnosti učinkovitijeg upravljanja i usklađivanja s posebnim propisima nije moguće odrediti rok za njihovo donošenje
84 Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 93. Smatramo nedopustivim ukidanje prekršajnih odredbi za nepridržavanje plana upravljanja, posebice s obzirom na činjenicu da bi se kroz ovaj dokument trebale provoditi mjere za očuvanje područja ekološke mreže. Ovo dovodi u pitanje pravnu sigurnost provedbe mjera te smisao plana upravljanja. Umjesto da se jača pravna snaga planova upravljanja ona se ovim u potpunosti ukida. Uz ukidanje obveze donošenja pravilnika o zaštiti i očuvanju za zaštićena područja, dovodi se do pitanja na temelju čega će se upravljati zaštićenim područjima i provoditi zaštita na terenu, koja je pravna sigurnost i općenito koji je smisao zaštićenih područja kada se ona u ovom slučaju više neće uopće razlikovati od nezaštićenih područja, osim naplate ulaznica. Nije prihvaćen Sukladno odredbi članka 2. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07; 39/13 i 157/13), prekršaji i prekršajnopravne sankcije mogu se propisivati zakonom i odlukama jedinica lokalne (područne) samouprave. Stoga nije ispravno propisivati prekršaje i sankcije u podzakonskim aktima ili planovima koji nisu pravno obvezujući. Plan upravljanja nema kategoriju zakonskog, niti podzakonskog akta. Ovim usklađivanjem sa Prekršajnim zakonom upravljanje zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže neće biti dovedeno u pitanje, kao ni pravna sigurnost, jer su na raspolaganju drugi oblici zaštite, mehanizmi i instrumenti upravljanja propisani nacionalnim i EU propisima, smjernicama i drugim dokumentima. Problem upravljanja zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže kroz provedbu planova upravljanja uočen je i u ostalim članicama EU. Stoga Europska komisija poduzima korake da se razviju novi instrumenti za inspekcijske nadzore, da se poboljša kvaliteta mjera i uvjeta zaštite prirode i njihova provedivost na terenu, te da se osposobe službe provedbe za učinkovite nadzore. U tom smislu i nadležne službe RH također će biti uključene.
85 Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 69. Smatramo da se procedura prvootkupa treba pojednostavniti i smanjiti duljina vremena na raspolaganju za očitovanje pojedinih razina vlasti, kako se vlasnici nekretnina u zaštićenim područjima ne bi stavili u iznimno nepovoljan položaj u odnosu na ostale. Nije prihvaćen Pravo prvokupa regulirano je Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
86 Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 60. Smatramo da se za zaštićena područja od državnog značaja MORAJU donijeti pravilnici o zaštit i očuvanju. Ne vidimo niti jedan drugi način da se u ovim zaštićenim područjima reguliraju djelatnosti, odnosno ljudske aktivnosti, pogotovo one od strane fizičkih osoba. Također, nemoguće je pravno provesti zonaciju. Dosada nadležno ministarstvo nije pokazalo političku volju da donese ove pravilnike iako je njihovo donošenje postojećim zakonom bilo obvezno i s jasnim rokom koje je davno istekao. Stoga ne vidimo da će imati političku volju za donošenje ukoliko oni budu neobevzna opcija koja se ostavlja na odluku ministra o potrebi donošenja. Ovi dokumenti su ključni za upravljanje zaštićenim područjima te smatramo da se treba zadržati obveza njihova donošenja. Bez njih zaštićena područja gube svoju svrhu zaštite prirode te se stavljaju isključivo u funkciju turizma i za potrebe naplate ulaznica. Nije prihvaćen Ovime se značajno smanjuje broj podzakonskih akata koje ministar treba donijeti i ograničuje se samo na one koji su nužni radi učinkovitijeg upravljanja i usklađivanja s posebnim propisima.
87 Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 59. Ostaviti kako je trenutačno u zakonu, da se donose na 10 godina uz mogućnost revizije nakon 5. Na ovaj način doneseni su svi dosadašnji planovi i ovakva je praksa i s planovima gospodarenja iprostornim planovima. Ne vidimo stručnu utemeljenost za izmjenama. 6 godina je premalo da bi se osigurao kontinuitet u politici upravljanja, što je jedna od glavnih svrha plana upravljanja. 6 godina je prekratko razdoblje, posebice uzimajući u obzir mandat ravnatelja koji traje 4 godine, tek nešto manje od predloženog trajanja plana upravljanja.S obzirom da se ukida donošenje pravilnika koji propisuje detaljnije sadržaja planova upravljanja smatramo da stavak 3. članka 138. treba detaljnije propisati sadržaj planova upravljanja kako bi se osigurala kvaliteta i standardizacija planova (npr. potrebno je da plan ima viziju, procjenu troškova provedbe, izvore financiranja, analizu dionika, plan praćenja provedbe i sl.). Još jednom napominjemo da za stavak 5) "Pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnosti u zaštićenom području dužne su se pridržavati plana upravljanja" ne postoje prekršanje odredbe što smatramo velikom manjkavošću ovog zakona, posebice u svjetlu namjere zakonodavca da se planom upravljanja definiraju i mjere za područja ekološke mreže te izostakak obveze donošenja pravilnika o zaštiti i očuvanju kojima bi se regulirale djelatnosti i ljudske aktivnosti u zaštićenim područjima i ekološkoj mreži. Nije prihvaćen xxxxxxx
88 Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 55. Potrebno je zakonom predvidjeti mogućnost osnivanja savjetodavnih vijeća na razini parkova, što bi omogućilo jače uključivanje lokalne zajednice i zainteresiranih dionika u upravljanje zaštićenim područjima. Ovo je posebice važno u svjetlu ideja o centralizaciji sustava upravljanja nacionalnim parkovima i parkovima prirode te mogućeg ukidanja upravnih vijeća na razini parkova. Nije prihvaćen Predmetne izmjene i dopune Zakona kao i važeći Zakon o zaštiti prirode ne reguliraju mogućnost osnivanja savjetodavnih/suradničkih vijeća na razini javnih ustanova.
89 Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 50. Smatramo da akt o proglašenju treba sadržavat i informacije o obilježjima zbog kojih je područje proglašeno zaštićenim. Ovo je neophodno kako bi se u planovima upravljanja mogli postaviti jasni ciljevi, pratiti učinkovitost upravljanja i zaštite, moglo ocijeniti da li su nestala obilježja zbog kojih je područje zaštićeno te da li je potrebno ukinuti zaštitu, da li se zahvatima i djelatnostima narušavaju obilježja zbog kojih je područje proglašeno. također, prilikom donošenja pravilnika o zaštiti i očuvanju, odnosno odluka o mjerama zaštite, očuvanja, unapređenja i korištenja zaštićenih područja nejasno je suglasnost kojih središnjih tijela državne uprave je potrebno pribaviti suglasnost jer to vezano za prirodno obilježje zbog kojeg je područje zaštićeno, a to nije definirano aktom o proglašenju. Nije prihvaćen Prijedlogu akta o proglašenju temelji se na stručnoj podlozi kojom se utvrđuju vrijednosti područja koje se predlaže zaštiti sukladnu članku 48. ovih izmjena i dopuna.
90 Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 35. Nejasno je formulirano vezano za izradu plana upravljanja za more, nejasna je uloga javnih ustava koje upravljaju ekološkom mrežom. Nejasno je i tko izrađuje ove planove, s obzirom da u djelatnostima Agencije nije navedena izrada planova upravljanja, a ministarstvo se bavi uglavnom upravnim poslovima te nema kapacitete za samu izradu.U stavki 5 nije jasno da li se donosi jedan plan upravljanja za cijelo područje ekološke mreže na moru pod nacionalnom jurisdikcijom RH ili na više planova upravljanja. Smatramo da je potrebno omogućiti donošenje više planova.Uz navedeno opet ističemo problem da u prekršajnim odredbama ovih izmjena i dopuna zakona ne postoje odredbe za nepoštivanje planova upravljanja čime on gubi svaku pravnu snagu te se dovodi u pitanje pravna provedba ekološke mreže na moru. Nije prihvaćen Planove upravljanja ekološkom mrežom donose javne ustanove, odnosno Ministarstvo kada su u pitanju morska područja ekološke mreže. Odredbom nije onemogućeno donošenja više planova za morska područja ekološke mreže. Navedena tijela time su zadužena i za izradu planova upravljanja, no obzirom na specifičnost tematike, njihova konkretna izrada može biti povjerena trećoj strani, među ostalim i Agenciji.
91 Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 33. Nejasno je na koji način će se osigurati pravna sigurnost provedbe mjera na razini pojedinih područja ekološke mreže, posebice specifičnih, dodatnih mjera. Smatramo da planovi gospodarenja i planovi upravljanju nemaju provedbenu pravnu snagu. Posebice planovi upravljanja za koje su ovim prijedlogom zakona ukinute prekršajne odredbe. Smatramo kako se treba ostaviti mogućnost donošenja mjera za pojedina područja putem pravilnika koji imaju jasne prekršajne odredbe.Posebice ukoliko se pristupi zonaciji područja ekološke mreže. Iskustva upravljanja zaštićenim područjima pokazala su kako su pravilnici jedini pravni dokumenti kojima se mogu regulirati ljudske aktivnosti unutar zaštićenog područja (a u budućnosti ekološkoj mreži). Planski dokumenti uređuju prostor, ali ne reguliraju aktivnosti, posebice za fizičke osobe. Nije prihvaćen Važećim Zakonom propisano je donošenje pravilnika o ciljevima očuvanja i mjerama očuvanja (članak 55. stavci 3. i 4.). Napominjemo da pravilnici ne sadrže prekršajne odredbe već se one mogu pripisati samo Zakonom
92 Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 29. Smatramo da nadležno tijelo treba ostati dužno zatražiti mišljenje Agencije. Ostavljanjem samom tijelu da ocijeni potrebnost traženja mišljenja otvara mogućnosti krivih interpretacija i manipulacije procedurama, umanjuje se uvažavanje stručnog mišljenja i utjecaja Agencije. Nije prihvaćen Može se raditi o manjim i po ekološku mrežu nebitnim izmjenama strategije, plana ili programa ili o strategijama, planovima i programima koje nemaju utjecaja na ekološku mrežu te u tom slučaju Ministarstvo ne mora zatražiti mišljenje Agencije. Budući se radi o upravnom postupku nužno je skratiti rok za dostavljanje mišljenja Agencije.
93 Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 19. Smatramo da nadležno tijelo treba ostati dužno zatražiti mišljenje Agencije. Ostavljanjem samom tijelu da ocijeni potrebnost traženja mišljenja otvara mogućnosti krivih interpretacija i manipulacije procedurama, umanjuje se uvažavanje stručnog mišljenja i utjecaja Agencije. Nije prihvaćen Ovim se člankom daje mogućnost nadležnom tijelu za provedbu postupka Prethodne ocjene da, ukoliko ocijeni potrebnim tijekom provedbe postupka, zatraži mišljenje Agencije o mogućnosti značajnih negativnih utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže.
94 Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 13. Smatramo da se ovi članci ne bi trebali u potpunosti bristai, odnosno kako bi zakon ipak treba propisati okvire upravljanja Agencijom, a detalje uredbom, a u svrhu održavanja stabilnosti institucionalnog okvira zaštite prirode.. Nije prihvaćen Osnivanje Agencije nije predmet ovoga Zakona već Odluke VRH o smanjenju broja agencija, zavoda, fondova i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima i osnivanju iz travnja 2015. godine te Uredbe o osnivanju Hrvatske agencije za okoliš i prirodu (Narodne novine, broj 72/2015), kojom je uređeno unutrašnje ustrojstvo i zadaće Agencije.
95 Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 8. Smatramo da podstavci 3-5 trebaju ostati, sukladno komentaru u Članku. 8. Nije prihvaćen Ovim izmjenama i dopunama u nadležnost Ministarstva stavlja se, pored analize provedbe aktivnosti i ostvarenja ciljeva Strategije i provođenje analize zakonodavnog i institucionalnog okvire te izvora i korištenja financijskih sredstava za zaštitu prirode. Navedeno je logično obzirom da je Ministarstvo središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove zaštite prirode. Agencija, kao stručno tijelo za poslove zaštite prirode ostaje nadležna za izradu izvješća o stanju prirode koje uključuje analizu ugroženosti, razloge ugroženosti i probleme zaštite ekosustava, stanišnih tipova i divljih vrsta, i georaznolikosti, s ocjenom stanja, te analizu ugroženosti, razloge ugroženosti i probleme zaštite zaštićenih područja i ekološke mreže, s ocjenom stanja.
96 Geotehnički fakultet, Sveučilište u Zagrebu PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA ZAŠTITI PRIRODE Uvidom u tekst važećeg Zakona o zaštiti prirode te povodom javne rasprave o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama zakona o zaštiti prirode Geotehnički fakultet Sveučilišta u Zagrebu predlaže da se u članak 212. Zakona o zaštiti prirode koji regulira inspekcijski nadzor (radno mjesto: glavnog inspektora zaštite prirode , višeg inspektora zaštite prirode i inspektora zaštite prirode) uvrste i osobe koje imaju završeni preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij iz područja tehničkih znanosti, kao i u podzakonske akte koji će se donijeti kasnije. Naime, Geotehnički fakultet obrazuje kadrove koji prema klasifikaciji znanosti spadaju u područje tehničkih znanosti, polje interdisciplinarnih tehničkih znanosti i granu inženjerstvo okoliša. Dakle, naglasak studija je na interdisciplinarnosti i poznavanju svih sastavnica okoliša. Studenti kroz preddiplomski i diplomski studijski program koji nosi naziv Inženjerstvo okoliša (http://www.gfv.unizg.hr/hr/index.html) stječu kompetencije koje odgovaraju obavljanju navedenih poslova inspekcijskog nadzora iz područja zaštite prirode. U već spomenutom članku 212. navedeno je da inspekcijski nadzor iz područja zaštite prirode mogu obavljati osobe koje imaju fakultetsko obrazovanje iz prirodnih, biotehničkih, biomedicinskih ili društvenih područja što završene kadrove Geotehničkog fakulteta stavlja u neravnopravni položaj s obzirom na usvojena znanja i vještine. Nije prihvaćen Članak 212. nije predmet ovih izmjena i dopuna.
97 WWF Adria V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Članak 99. Potrebno je odrediti rok za postupak prevođenja granica parkova na katastarski plan. Također se nigdje ne spominju granice ostalih kateogrija zaštićenih područja i njihovo prevođenje na katastarski plan. Nije prihvaćen Postupak prevođenja na katastarski plan ne može se ograničiti rokom, jer ne ovisi o Ministarstvu.
98 WWF Adria V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 106. Ukidanje svih pravilnika o unutarnjem redu (članak 106.) će prouzročiti značajne probleme u upravljanju zaštićenim područjima čije posljedice nije moguće predvidjeti. Stoga smatramo da pravilnici o zaštiti i očuvanju i dalje trebaju biti obavezni za zaštićena područja od državnog značaja, te da je u prijelaznim i završnim odredbama potrebno odrediti rokove za njihovo donošenje, s time da postojeći pravilnici o unutarnjem redu ostaju na snazi do tog roka (uz izuzeće odredbi koje nisu u skladu sa važećim Zakonom o zaštiti prirode). Nije prihvaćen S obzirom da donošenje pravilnika o zaštiti i očuvanju ovisi o nužnosti učinkovitijeg upravljanja i usklađivanja s posebnim propisima nije moguće odrediti rok za njihovo donošenje
99 WWF Adria V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 101. U prijelaznim i zavšrnim odredbama (članak 101.) se propisuje da su lokalne JU dužne u roku od 6 mjeseci preuzeti upravljanje zaštićenim područjima na njihovom području, ali je nejasno kako se to može provesti u slučaju da se županije ne želi odreći upravljanja tim preostalim područjima. Nije prihvaćen Primjedba je načelna, a ovim izmjenama i dopunama ne ulazi se u odnos jedinice regionalne (područne) i jedinice lokalne samouprave.
100 WWF Adria V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 93. Ukida se prekršajna odredba za obavljanje djelatnosti u zaštićenom području ne pridržavajući se plana upravljanja. To je bila vrlo nespretna formulacija koja je u provedbi stvarala značajne probleme, no istu je potrebno unaprijediti, a ne ukinuti. Naime, davanjem pravne snage planovima upravljanja se jasnije i bolje regulira upravljanje zaštićenim područjima. Ako ne postoje prekršajne odredbe, plan upravljanja nema nikakvu pravnu snagu. Nije prihvaćen Sukladno odredbi članka 2. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07; 39/13 i 157/13), prekršaji i prekršajnopravne sankcije mogu se propisivati zakonom i odlukama jedinica lokalne (područne) samouprave. Stoga nije ispravno propisivati prekršaje i sankcije u podzakonskim aktima ili planovima koji nisu pravno obvezujući. Plan upravljanja nema kategoriju zakonskog, niti podzakonskog akta. Ovim usklađivanjem sa Prekršajnim zakonom upravljanje zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže neće biti dovedeno u pitanje, kao ni pravna sigurnost, jer su na raspolaganju drugi oblici zaštite, mehanizmi i instrumenti upravljanja propisani nacionalnim i EU propisima, smjernicama i drugim dokumentima. Problem upravljanja zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže kroz provedbu planova upravljanja uočen je i u ostalim članicama EU. Stoga Europska komisija poduzima korake da se razviju novi instrumenti za inspekcijske nadzore, da se poboljša kvaliteta mjera i uvjeta zaštite prirode i njihova provedivost na terenu, te da se osposobe službe provedbe za učinkovite nadzore. U tom smislu i nadležne službe RH također će biti uključene.
101 WWF Adria V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 84. Nejasno je zašto bi programe specijalizacije, stručnog osposobljavanja, usavršavanja i treninga čuvara prirode donosio miinistar. To je posao za Hrvatsku agenciju za zaštitu okoliša i prirode i za vanjske institucije. Nije prihvaćen Ministarstvo je središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove zaštite prirode. Izrada samog programa specijalizacije, stručnog osposobljavanja, usavršavanja i treninga čuvara prirode može se povjeriti Agenciji, ali ministar kao čelnik središnje tijelo državne uprave nadležnog za poslove zaštite prirode donosi program.
102 WWF Adria V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 69. Pravo prvokupa - vlasnici koji žele prodati nekretninu moraju redom nekretninu nuditi prvo Republici Hrvatskoj, pa županiji, pa JLS i svatko od njih ima 30 dana za očitovanje. To znači da se prodaja odužuje minimalno za 90 dana, a u praksi sigurno i za više. Potrebno je pravo prvokupa bolje regulirati na način da vlasnik mora ponuditi na prodaju, ali da sve tri razine imaju rok od 30 dana da se dogovore ako i tko želi nekretninu kupiti. U suprotnom se značajno ograničava i usporava proces prodaje nekretnina. Također, kako se može osigurati pravo prvokupa, jer u praksi to ne funkcionira? Naime, mnogi vlasnici ni ne znaju da im je nekretnina u zaštićenom području. Jasno je da bi se to moglo razriješiti zabilježbama, ali kako ne postoje rokovi, onda provedba postaje upitna. Nije prihvaćen Ovim se člankom preciznije definira institut ograničenja vlasničkog prava koji se odnosi na pravo prvokupa nekretnine u nacionalnom parku, strogom i posebnom rezervatu od strane Republike Hrvatske, odnosno jedinice područne (regionalne) samouprave i postupak u slučaju prodaje takve nekretnine. Pravo prvokupa mora biti usklađeno sa Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
103 WWF Adria V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 67. Stavak 3. se odnosi na iznimku izuzeća od zabranjenih radnji, što je dosta komplicirano za shvatiti, stoga je isto potrebno jasnije definirati. Nije prihvaćen Primjedba je načelna.
104 WWF Adria V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 62. Nejasno je kako se odlučuje da li se neko tehnološko istraživanje smatra zahvatom ili ne, te je isto potrebno jasnije definirati. Nije prihvaćen Primjedba je načelne naravi.
105 WWF Adria V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 59. Plan upravljanja bi se trebao i dalje donositi na razdoblje od deset godina, uz mogućnost izmjene i/ili dopune nakon pet godina. Svi planovi gospodarenja i svi prostorni planovi se donose na razdoblje od 10 godina. Potpuno je nejasna argumentacija za smanjenje razdoblja. Kako se napokon može dati pravna snaga planovima upravljanja, kao što je imaju u nekim drugim državama, te kao što to imaju relevantni strateški dokumenti u drugim sektorima u Hrvatskoj? Nije prihvaćen Vezano uz skraćivanje roka važenja planova upravljanja sa 10 na 6 godina isto je propisano radi usklađivanja sa planiranjem državnog proračuna, uzimajući u obzir i trajanje financijskog razdoblja na razini Europske unije. Ostali dio primjedbe je načelne naravi.
106 WWF Adria V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 58. Što ako ne postoji stručna podloga (PPPPO koji su donešeni prije nego što su se počele izrađivati stručne podloge)? Zar onda ne bi trebalo izraditi stručnu podlogu za cijelo područje? Kako se ovo može stručno argumentirati? Nije prihvaćen Primjedba je načelna. Postupak izrade i donošenja PPPPO reguliran je posebnim Zakonom.
107 WWF Adria V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 55. Spomenuti mogućnost ili obavezu osnivanja savjetodavna tijela poput suradničkih vijeća javnih ustanova radi unaprijeđenja upravljanja zaštićenim područjima. Stavak 4. koji govori o javnim ustanovama jedinica lokalne samouprave nejasno definira situaciju kada postoji lokalna JU koja ne upravlja svim zaštićenim područjima na svom području i kad se županije ne želi odreći upravljanja tim preostalim zaštićenim područjima. U prijelaznim i zavšrnim odredbama (članak 101.) se propisuje da su lokalne JU dužne u roku od 6 mjeseci preuzeti upravljanje zaštićenim područjima na njihovom području, ali je nejasno kako se to može provesti u slučaju da se županije ne želi odreći upravljanja tim preostalim područjima. Nije prihvaćen Primjedba je načelna, a ovim izmjenama i dopunama ne ulazi se u odnos jedinice regionalne (područne) i jedinice lokalne samouprave.
108 WWF Adria V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 48. Pitanje granica postojećih zaštićenih područja se regulira u Prijelaznim i završnim odredbama (članak 99.). Potrebno je odrediti rok za postupak prevođenja granica parkova na katastarski plan. Također se nigdje ne spominju granice ostalih kateogrija zaštićenih područja i njihovo prevođenje na katastarski plan. Nije prihvaćen Postupak prevođenja na katastarski plan ne može se ograničiti rokom, jer ne ovisi o Ministarstvu.
109 Duška Lončar V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 74. U ime svih sindikata koji imaju orrganizirane članove u JU NP Plitivčka jezera i drugim nacionalnim parkovima: Zahtjevamo brisanje ovog članka. Jednostavnom zamjenom brojeva "55" sa "99" produžava se i sada dugačak rok trajanja moguće koncesije za hotelske i prateće sadržaje s 55 godina na 99 godina! Pri tome obrazloženje dato u samo par riječi "radi ekonomske isplativosti velikih ulaganja" je od strane predlagača Zakona neodgovorno i neozbiljno. Nije prihvaćen Najduži rok trajanja koncesije u zaštićenom području produžen je na 99 godina radi ekonomske isplativosti velikih ulaganja koja su potrebna u slučajevima davanja u koncesiju hotelskih i pratećih sadržaja.
110 Duška Lončar V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 56. Komentar je u ime svih sindikata koji imaju organizirane članove u JU NP Plitivčka jezera i ostalim nacionalnikm parkovima: Zahtijevamo brisanje ovog članka jer smatramo neprimjerenim da se u okviru nacionalnih parkova osnivaju trgovačka društva odnosno da se na ovakava način "otvaraju vrata " kapitalu koji će komercijalizacijom parkova totalno narušiti i ugroziti okoliš i zaštićenu floru i faunu nacionalnih parkova. Uz to zadire se u sadašnje djelatnosti javnih ustanova koje upravljaju parkom i briše se jedna od njihovih ključnih djelatnosti. Restrukturiranje i reorganizacija u trgovačko društvo za poslejdicu će sigurno imati i otpuštanje radnike što će prouzročiti probleme ne samo za sada zaposlene i članove njihove obitelji nego i za lokalnu zajednicu s obzirom da su parkovi vezani uz male lokalne jedinice gdje je rad u nacionalnoj ustanovi jedini mogući s obzirom na stupanj njihove razvijenosti. Dakle stvoriri će se novi veliki broj nezaposlenih čija je perspektiva da nađu novi posao minimalna. Nije prihvaćen Uloga javnih ustanova za upravljanjem nacionalnim parkom nije hotelijersko-ugostiteljska djelatnost, već primarno zaštita prirode. Ovom se odredbom omogućava razdvajanje poslova zaštite prirode od hotelijersko-ugostiteljske djelatnosti te omogućuje javnim ustanovama da se isključivo bave zaštitom prirode.
111 Javna ustanova Nacionalni park Paklenica PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA ZAŠTITI PRIRODE Crpljenje prirode vode u zaštićenim područjima bilo iz prirodnih izvora ili iz bušotina do sada nije bilo kvalitetno rgulirano kroz Zakon o zaštiti prirode. Ustanove koje upravljaju ZP na područjima na kojima se crpi voda nemaju nikakve doprinose od crpljenja vode, a baš zbog postojanja istih kvaliteta voda koje se crpe u ZP su iznimne kvalitete. Nije prihvaćen Primjedba je načelna.
112 Duška Lončar PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA ZAŠTITI PRIRODE Donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode po hitnom postupku Sindikat turizma i usluga Hrvatske smatra potpuno neprimjerenim . Potreba prenošenja Direktiva Europske unije u pravni poredak Republike Hrvatske ( Direktiva Vijeća 92/43EEZ od 21.05. 1992 izmijenjena i dopunjena Direktivom Vijeća 2013/17/EU od 13.05. 2013. i Direktiva 2009/147/EZ od 30.11. 2009. izmjenjena i dopunjena Direktivom vijeća 2013/17/EU od 13. 05. 2013g. ) nisu isključivim razlogom za donošenje Zakona po hitnom postupku. Naime, ovim Zakonom zadire se i u druga pitanja koja nisu predmetom uređenja Direktiva ( očuvanje prirodnih staništa i divlje faune i flore ; očuvanje divljih ptica). Tako Zakon omogućava da se u nacionalnim parkovima osnuju trgovačka društva radi obavljanja hoteljersko-ugostiteljske djelatnosti, produžuje se rok trajanja koncesije u zaštićenom području sa 55 na 99 godina pravdajući to ekonomskom isplativosti ulaganja koja su potrebna u slučajevima davanja u koncesiju hotelskih i pratećih sadržaja! Nadalje, utvrđuje se obveza polaganja državnog stručnog ispita za glavne čuvare prirode i čuvare prirode u roku od godine dana odnosno dvije godine , a ukoliko taj ispit ne polože u propisanom roku prestaje im služba. Iz navedenog razvidno je da namjera predlagača Zakona nije samo briga o očuvanju prirodnih staništa, divlje faune i flore , te očuvanju divljih ptica, već je namjera puno problematičnija a to je otvoriti nacionalne parkove krupnom kapitalu što za zaposlene u javnim ustanovama kao posljedicu ima nesigurnost radnog odnosa , otkazivanje ugovora o radu i ugrožavanje egzistencije njih i njihovih obitelji. Na jedan krajnje netransparentan način temeljito se mijenja sadašnja djelatnost koju obvaljaju javne ustanove, a donošenjem Zakona po hitnom postupku uskraćuje se mogućnost šire javne rasprave u dužem roku. Iz tih razloga predlažemo i očekujemo da se ovakav prijedlog Zakona povuče, izmijeni i sačini novi prijedlog kojim će se izvršiti samo usklađivanje sadašnjeg Zakona o zaštiti prirode s Direktivama Europske unije i nakon toga uputi u redovnu proceduru. Nije prihvaćen Izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode pristupilo se prvenstveno zbog EU Pilot broj 7371/15/ENVI koji ukazuje na nepotpuni i/ili netočan prijenos određenih odredbi Direktive Vijeća 92/43/EEZ te EU Pilot 7372/15/ENVI u vezi nepotpunog prijenosa odredbi Direktive 2009/147/EZ koje je Europska komisija uputila Republici Hrvatskoj u ožujku 2015., zatim zbog uočenih poteškoća u provedbi, prvenstveno u dijelu prekršajnih odredbi, kao i zbog Odluke VRH o smanjenju broja agencija, zavoda, fondova i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima i osnivanju iz travnja 2015. Nadalje, uloga javnih ustanova za upravljanjem nacionalnim parkom nije hotelijersko-ugostiteljska djelatnost, već primarno zaštita prirode. Odredbom kojom se omogućava osnivanje trgovačkog društva radi obavljanja hotelijersko-ugostiteljske djelatnosti, jasno se omogućava razdvajanje poslova zaštite prirode od hotelijersko-ugostiteljske djelatnosti, a time omogućuje javnim ustanovama da se isključivo bave zaštitom prirode. Uvođenje državnog stručnog ispita za čuvare prirode utvrđuje se zbog usklađivanja sa odredbama članka 23. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, kako bi oni mogli meritorno provoditi neposredni nadzor u zaštićenim područjima te provoditi radnje i postupke, za koje su ovlašteni temeljem ovoga Zakona.
113 HRVOJE ŠIMIĆ V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 40. Uz stavak 5 sadržaj dopuštenja mora biti točno zakonom određen sadržaj izreke rješenja o kojem odlučuje nadležno ministarstvo prilikom donošenja rješenja. Nadalje postoji slučaj ukidanja pravomoćnih rješenja koje je po sada važećem zakonu po službenoj dužnosti ukidalo ministarstvo a da prethodno nije omogućeno raspravljanje stranci o utvrđenom činjeničnom stanju - tako o očitovanju Vladi RH Državni zavod za zaštitu prirode klasa 041-02/14-01/05 ur broj 366-01-1-14-2 od 02 ožujka 2015 g navodi "Obzirom je rok za izradu stručnog mišljenja bio vrlo kratak, DZZP telefonskim putem 05 rujna 2014 zamolio je zananstvenike botaničare sa područja Šibenika i Dubrovnika,..., da obave terenski uviđaj o stanju populacija stmilja na tim područjima, što su oni i učinili, a forografije sa terena i kratke bilješke o svojim zapažanjima dostavili su putem elektroničke pošte 07 rujna 2014 godine. Dodatno nakon toga su i usmenim putem konzultirani vezano uz formuliranje stručnog mišljenja Zavoda o stanju populacija smilja,...." Nije prihvaćen Sadržaj dopuštenja propisan je člankom 65. stavkom 3. važećeg Zakona o zaštiti prirode koji nije predmet ovih izmjena i dopuna
114 HRVOJE ŠIMIĆ V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 6. komentar na odredbu 4a alineja 4 "endemske" pojam endemskih vrsta je stručni, a ne pravni pojam, ako se upotrebljava kao pravni pojam treba točno zakonom odrediti što predstavlja pojam endemske vrste Nije prihvaćen Definicija pojma divlje vrste od interesa za Europsku uniju preuzeta je iz Direktive o staništima, a pojam „endem“ već je definiran važećim Zakonom o zaštiti prirode.
115 HRVOJE ŠIMIĆ V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 2. Nejasno je predstavlja li naputak koji donosi ministar prema odredbi čl 3a st 1 podzakonski akt, opći akt, način donošenja naputka, kao i pravne posljedice naputka na pojedini upravni postupak koji se vodi sukladno prema odredbama ovog zakona. Nusaglašenost sa odredbom čl 82 st 2 Ustava RH - Zakone (organski zakoni) kojima se razrađuju Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela te ustrojstvo i djelokrug lokalne i područne (regionalne) samouprave Hrvatski sabor donosi većinom glasova svih zastupnika. Nije prihvaćen Primjedba je načelna i nejasna. Zakonom o sustavu državne uprave (Narodne novine, br. 150/2011 i 12/2013), naputak je u članku 19. utvrđen kao provedbeni propis kojim se propisuje način rada u tijelima državne uprave, tijelima jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti.
116 HRVOJE ŠIMIĆ V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 40. Uz stavak 5 i 7 ovog članka Ovim zakonom nije propisan način izrade tzv stručne podloge,nejasno je predstavlja li stručna podloga opći akt. Stav Visokog upravnog suda RH u predmetu Usoz-72/15 Stručna podloga po Državnom zavodu za zaštitu prirode, u postupku odobravanja zahvata u prirodi radi koritšenja divljih vrsta temeljem odredbi čl 64 Zakona o zaštiti prirode (NN 80/13) nije opći akt, te da upravno tijelo povodom prijedloga za odobravanja zahvata u prirodi radi korištenja divljih vrsta, mora utvrđivati činjenično stanje, što podredno nužno znači i mogućnost stranci očitovanja o činjenicama utvrđenih u upravnom postupku. Stoga u stavku 5 iza riječi stručne podloge treba dodati tekst " o kojem je omogućeno podnositelju zahtjeva očitovanje koji ne može biti kraći od tri radna dana a niti duži od petnaest dana" Nije prihvaćen Očitovanje stranke tijekom upravnog postupka regulirano je Zakonom o općem upravnom postupku. Podnositelj zahtjeva može primijeniti pravni lijek skladno uputi o pravnom lijeku u dopuštenju.
117 HRVOJE ŠIMIĆ V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 40. Odredbe stavka 3 i 4 u ptopunosti nepotrebno utvrđuju obveze podnositelja zahtjeva u upravom postupku dostavu izvadaka iz sudskog registra, obrtnog i slično koje su javno dostupne putem mrežnih stranica sudova odnosno nadležnih ministarstva. Nadalje nejasno je tko propisuje sadržaj obrasca temeljem kojeg se podnosi zahtjev a time se ograničavaju radnje u upravnom postupku pred nadležnim tijelom Nije prihvaćen Obrazac zahtjeva izrađuje Ministarstvo sukladno odredbama članka 64. stavka 2. kojim se propisuje sadržaj zahtjeva.
118 HRVOJE ŠIMIĆ V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 38. Prijedlog stvka 4a. Prilikom određivanja mjera iz stavka 5 točki 2 do 5 ministar je dužan pribaviti mišljenje Agnecije za zaštitu tržišnog natjecanja o utjecaju mjera na jedinstveno tržište EU i/ili RH OBRAZLOŽENJE Navodi se primjer iz 2014 godine o čemu se trenutno vode više postupaka pred nadležnim upravnim sudovima RH Svaka zloporaba vladajućeg položaja od strane jednog poduzetnika ili više njih na unutarnjem tržištu ili njegovu znatnom dijelu zabranjena je kao nespojiva s unutarnjim tržištem u mjeri u kojoj bi mogla utjecati na trgovinu među državama članicama. Takva se zloporaba može osobito sastojati od: (a) neposrednog ili posrednog nametanja nepravednih kupovnih ili prodajnih cijena ili drugih nepravednih trgovinskih uvjeta; (čl 102 st 1 i 2 Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL C 115 od 9. 5. 2008.; u daljnjem tekstu: UFEU) Tržištu na kojem Hrvatske šume d.o.o. djeluju kao ponuđač, odnosno dobavljač, samoniklog zaštićenog ljekovitog i aromatičnog bilja, između ostaloga i bilja vrste smilje /Helichrysum italicum (Roth) G.Don/ postoji na području Republike Hrvatske (Zadarske, Šibensko Kninske, Splitsko Dalmatinske, Dubrovačko neretvanske županije), Republike Bosne i Hercegovine (područje Hercegovine) Republike Crne Gora , Otoku Korizici (Republika Francuska) i uskom dijelu istovjetnih zemljopisnih širina Apeninskog polutoka (Republika Italija) te nigdje drugdje na svijetu, a prema javno dostupnim podacima u baš se u Republici Hrvtaskoj nalazi preko 70% svjetskog tržišta samoniklog bilja vrste smilje /Helichrysum italicum (Roth) G.Don/ , a preko 95% se nalazi na šumskom zemiljišta području Zadarske, Šibensko Kninske, Splitsko Dalmatinske, Dubrovačko neretvanske županije kojime upravljaju Hrvatske šume d.o.o. Stoga svaka promjena te pogodovanje i samo jedan dan, čak samo jednom poduzetniku ili na štetu jednog poduzetnika izravno može utjecati na stanje na trgovinu među državama članicama EU derivata bilja vrste smilje /Helichrysum italicum (Roth) G.Don/ u konkretnom slučaju eteričnog ulja. Istovjetno je sa svim drugim samoniklim biljem i gljivama koje se sakupljanju u komercijalne svhre. Ovlaštenje Ministru da utječe na komercijalne uvijete uzimanja divljih vrstva iz prirode mora sa aspekta zaštita tržišnog natjecanja biti prethodno ocijenjena od strane nadležnog upravnog tijela. Nije prihvaćen Davanje stručnog mišljenja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja regulirano je posebnim propisom. Mjere navedene u članku 62. stavku 5. imaju za cilj osigurati da ne dođe do prekomjernog uzimanja iz prirode divljih vrsta i narušavanja povoljnog stanja očuvanja. Odredbe su preuzete iz Direktive Vijeća 92/43/EEZ. Vezano uz konkretne situacije u kojima Ministarstvo dopušta sakupljanje smilja ili neke druge vrste, ono se odobrava na način da sve pravne i fizičke osobe koje dobiju dopuštenje za sakupljanje te vrste to sakupljanje ostvaruju pod jednakim uvjetima.
119 HRVOJE ŠIMIĆ V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 90. E) PROMATRAČI Članak 225a. (1) Radi praćenja korištenja divlje vrste, fosila ili minerala na prijedlog nositelja dopuštenja ili na prijedlog druge zainteresirane osobe (udruge koje prate stanje u prirodi, jedince lokalne samouprave, vlasinici nekretnina ili nositelji prava na prirodnim dobrima na kojim se koriste divlje vrste, fosila ili minerala te njihove udruge ili gospodarska udruženja, udruge ili gospodarska udruženja komercijalnih sakupljača i slično), mogu tražiti da Ministarstvo odredi jednog ili više promatrača. (2) Promatrač može biti samo potpuno poslovno sposobna fizička osoba koja posjeduje dovoljno iskustvo i/ili znanja. (3) Promatrač postupa isključivo po nalogu i na zahtjev osobe koja je predložila njegovo imenovanje. (4) Promatrane osobe mogu biti nositelji dopuštenja, radnici nositelja dopuštenja, komercijalni sakupljači, vlasnici nekretnine te nositelji prava na prirodnim dobrima. (5) Uvjete za rad, troškove nastale radom te nagradu za rad promatrača osigurava te podmiruje osoba koja je tražila njegovo određivanje. (6) Osoba koja je predložila imenovanje promatrača solidarno odgovara za štetu trećim osobama nastalim njegovim postupanjem kod promatranja. Članak 225b. (1) Promatrača se na temelju pisanog zahtjeva uz suglasnost osobe koja je predložena rješenjem određuje Ministarstvo. (2) U rješenju kojim se imenuje promatrač određuje se naziv predlagatelja, ime i prezime promatrača, njegov osobni indentifikacijski broj (OIB), trajanje važenja rješenja, način djelovanja promatrača te za koje divlje vrste, fosile ili minerale promatrač se određuje utvrđuje se obaveza promatrača da vodi zapisnik, da izvještava o svim provedenim upisima u zapisnik Ministarstva te u zapisnik unostiti činjenice koje je utvrdio te činjenice potkrijepiti vizualnom snikom (fotografiranje, snimanje kamerom, videozapis i sl.) a po prestanku važenja rješenja kojim se imenuje, predati svoj primjerak zapisnika te zapise te sve fotografija, snimke kamerom, video zapise i slično predati Ministarstvu prilikom promatranja promatrač predočiti rješenje kojim je određen, obveza neodložno izvjesiti nadležnog inspektora zaštite prirode, ukoliko promatanjem utvrdi da se aktivnostima korištenja divlje vrste, fosila ili minerala iz prirode na prvi pogled krše odredbe ovog Zakona ili iz postojećeg dopuštenja ovlašćuje se pregledati prirodu na kojoj se uzimaju divlje vrste, fosila ili minerala , zatražiti osobne podatke od svih osoba prilikom obavljanja aktivnosti korištenja divljih vrsta, fosila ili minerale iz prirode te od nazočnih osoba tražiti isprave (osobnu iskaznicu, OIB, putovnicu ili druge osobne dokumente), na temelju kojih može provjeriti identitet istih, tražtiti uvid u sve količne o korištenju pojedine divlje vrste, fosila ili minerala od nositelja dopuštenja te mjestu provođenja aktivnosti, zatražiti od promatrane osobe u postupku da zastane sa aktivnostima korištenja divlje vrste, fosila ili minerala iz prirode ako na prvi pogled je riječ o kršenju odredbi ovog Zakona ili iz postojećeg dopuštenja (3) Ministarstvo ukida rješenje iz stavka 1 ovog članka, na prijedlog osobe koja je tražila imenovanje promatrača, samog promatrača (4) Inspekcija zašite prirode nadzire rad promatrača, te podnosi prijedlog Ministarstvu za ukidanjem rješenja iz stavka 1 ovog članka ako promatrač krši odredbe rješenja kojim je imenovan. (4) O izdanim rješenjima o određivanju promatrača vodi se upisnik koji je javan. (5) Način vođenja zapisnika promatrača pobliže se može urediti pravilnikom koje donosi Ministar. Članak 225c. (1) Promatrač postupa isključivo po nalogu i na zahtjev osobe koja je predložila njegovo imenovanje. Promatrane osobe mogu biti nositelji dopuštenja, radnici nositelja dopuštenja, komercijalni sakupljači, vlasnici nekretnine te nositelji prava na prirodnim dobrima (2) Svi podaci predstavljaju službenu tajnu te ih smije učinti dostupnim samo tijelima zaduženim za provođenje nadzora po ovom Zakonu, (3) Podaci o količinama divlje vrste, fosila ili minerala sa kojima se upozna promatrač može dostaviti vlasinicima nekretnina ili nositeljima prava na prirodnim dobrima, (ili njihovim udrugama) ako je imenovan na njihov prijedlog o čemu mora unijeti bilješku u zapisnik. Ad članak 225a do c. Obzirom je pristup inforomacijama i sudjelovanje javnosti o stanju u prirodi te promicanje zaštite prirode jedan o ciljeva Zakona o zaštiti prirode, uvodi se pojam Promatrača koji se određuje na prijedlog zainteresirane strane. Promatrači bi trebali imati ulogu “javnih čuvara prirode” kod provođenja aktivnosti te stanja u prirodi kako bi sa na održii način korisitile divlje vrste, fosili ili minerali u budućnosti u Republici Hrvatskoj. Osim dakle zainteresiranih udruga koje se bave promicanjem zaštite prirode, svakako je za očekivati i da vlasnici nekretina i nositelji prava na prirodnim dobrima imaju pravo nadziranja nositelje dopuštenja koje obavljaju aktivnosti korištenja divljih vrsta, fosila ili minerala. Isto tako interes je nositelja dopuštenja da se prirodni resursi koriste na održivi način te cehovskim promatranjem imenuju osobe koje će nadzirati rad svih nositelja dopuštenja. Slične uloga promatrača postojekao lovočuvari, ribočuvari, promatrača (ulov tune) kod morskog ribarstva, što je regulirano posebnim zakonima. Za uvođenje ove odredbe nije potrebno osigurati dodatna sredstava u proračunu RH jer troškove promatrača snosi osoba koja je predložila njeno imenovanje. Nije prihvaćen Uvođenje promatrača nije predmet ovih izmjena i dopuna.
120 HRVOJE ŠIMIĆ V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 72. Osobe koje obavljaju aktivnosti korištenja divljih vrsta, fosila ili minerala Članak 177a. (1) Za osobu kojoj posjeduje dopuštenje iz članka 59., 64., 69., 74., 78., 82., 89., 96., 105., 110., 155., 162. i 164. ovoga Zakona (dalje u tekstu nositelj dopuštenja) poslove korištenja divljih vrsta, fosila ili minerala mogu obavljati ili radnici nositelja dopuštenja ili fizičke osobe koje su pri mjesno nadležnom uredu državne uprave u županiji, odnosno nadležnom uredu grada Zagreba su upisane u evidenciju sporednog zanimanja radi obavljanja tih poslova na koje se odnosi dopuštenje (dalje u tekstu komercijalni sakupljači). (2) Ministar uz suglasnost ministra nadležnog za poslove obrtništva može, koji stupiti na snagu šest mjeseci od objave u Narodnim novinama, pravilnikom propisati posebne uvjete osposobljenosti koje moraju udovoljiti fizičke osobe iz stavka 1. ovog članka koje obavljaju aktivnosti korištenja divljih vrsta, fosila ili minerala za nositelja. Dužnosti obavještavanja o početku korištenju divljih vrsta, fosila ili minerala Članak 177b. Najmanje tri dana prije početka aktivnosti korištenja divljih vrsta, fosila ili minerala , nositelj dopuštenja dužan je obavijestiti inspkeciju zaštite prirode. Mjesto prve predaje divlje vrste, fosila ili minerala Članak 177c. (1) Prva predaja iz prirode korištenih dviljih vrsta, fosila ili minerala (dalje u tekstu: mjesto prve predaje) može se obavljati samo na mjestima o kojima su nositelji dopuštenja obavijestili Ministarstvo. (2) Na mjestu prve predaje nositelj je dužan osigurati sve potrebne uvijete kako bi tijelo nadzora moglo nesmetano utvrditi količinu i mjesto uzimanja divlje vrste., fosila ili minerala. (3) Nositelj dopuštenja dužan je na mjestu prve predaje javno istaknuti izreku dopuštenja. Članak 177d. (1) Radnici nositelja dopuštenja i/ili komercijalni sakupljači dužni su svaki osobno voditi očevidnik o dnevnom sakupljenim količinama i mjestu divlje vrste, fosila ili minerala , te o mjestu predaje nositelju dopuštenja. (2) Uvjete koji se moraju osigurati na mjestu prve predaje te sadržaja oblik i način vođenja očevidnika o dnevnim sakupljenim količinama koji vode radinici nositelja dopuštenja i komercijani sakupljači, propisati će ministar pravilnikom ili će se utvrditi prilikom izdavanja dopuštenja. (3) Radnici nositelja dopuštenja i komercijalni sakupljači dužni su najkraćim razumnim putem nakon korištenja dviljih vrsta, fosila ili minerala iste predati nedložno u mjesto prve predaje. Naknada za korištenje divlje vrste, fosila ili minerala Članak 177e. (1) Nositelji dopuštenja koji ne obavljaju aktivnost korištenja divlje vrste, fosila ili minerala na vlastitim nekretnima, dužni su vlasniku nekretnine ili nositelju prava na prirodnim dobrima platiti pravičnu naknadu za korištenje. (2) Vlasnik nekretnine ili nositelj prava na prirodnim dobrima ne smije ograničavati korištenje divljih vrsta fosila ili minerala nositeljeima dopuštenja nametanjem nepravednih uvjeta. (3) Vlasnik nekretnine ili nositelj prava na prirodnim dobrima mora dopustiti korištenje divljih vrsta na neobraslom šumskom zemljištu, zemljištu obraslom početnim ili degradacijskim razvojnim stadijima šumskih sastojina (makija, garig, šikare, šibljaci i drugo). (4) Nositelj dopuštenja mora omogućuti vlasniku nekretnine ili nositelj prava na prirodnim dobrima čije divlje vrste, fosila ili minerala koristi pristup mjestu prve predaje. (5) Sud je nadležan za slučaj spora između nositelja dopuštenja te vlasnika nekretnine ili nositelja prava na prirodnim dobrima oko prava na pravičnu naknadu. OBRAZLOŽENJE Ad članak 177a. Utvrđuje način provođenja aktivnosti sa ciljem sprečavanja nezakonito bez prijvljivanja i plaćanja poreza i javnih danava prilikom obavljanja aktivnosti u korištenju divlje vrste, fosila ili minerala a kako u tom poslu što je do sada bio očiti nedostatak. Postoji i mogućnost da za pojdine divlje vrste (npr biljke, gljive, puževi - riječ je o hrani, ili druge “opasne” gljive i biljke koje mogu štetno utjecati na zdravlje ljudi) fizičke osobe moraju imati određena stručna znanja. Za uvođenje ove odredbe nije potrebno osigurati dodatna sredstava u proračunu RH. Ad članak 177b. Utvrđuje se obaveza da prije početka obavljanja aktivnosti u prirodi , a kako je najčešće riječ o nemoguće točno određenom razdoblju u godini, obaještavanja inspekcije zaštite okoliša, kako bi se čak i slučaju da nositelj dopuštenja postupa u skladu sa odredbama iz dopuštenja ne bi na trenutnoj mikrolokaciji nanjelela šteta u prirode provođenjem odobrene aktivnosti. Slične obveze postoje u odredbama Zakona o gradnji, trgovini i slično. Za uvođenje ove odredbe nije potrebno osigurati dodatna sredstava u proračunu RH. Ad članak 177c.i d . Smisao ovog članaka je onemogućiti da se divlje vrste, fosila ili minerala prodaju na crnom tržištu te se uređuje pojam “mjesto prve predaje” slično kao i u Zakonu o morsko ribarstvu.Za uvođenje ove odredbe nije potrebno osigurati dodatna sredstava u proračunu RH. Ad članak 177e. Kako je za očekivati da će komercijalne aktivnosti korištenja na održivi način divljih vrste, fosila ili minerala u budućnosti u Republici Hrvatskoj imati veći obim potrebno je naznačiti osnovne smjernice između nositelja dopuštenja i vlasnika nekretnine ili nositelj prava na prirodnim dobrima. Za uvođenje ove odredbe nije potrebno osigurati dodatna sredstava u proračunu RH. Nije prihvaćen Primjedba je nejasna.
121 DijanaTomaševićRakić V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 26. Ocjena prihvatljivosti se ne može provesti u postupku izdavanja uvjeta i zahtjeva jer je ocjena samostalni upravni postupak, a uvjeti i zahtjevi neupravni postupci. Misli li se na to da se prihvatljivost ocjenjuje u postupku izdavanja uvjeta? Nije prihvaćen Ocjenu prihvatljivosti planova i programa, za koje posebnim propisom kojim se uređuje zaštita okoliša nije određena obveza strateške procjene, provodi Ministarstvo odnosno upravno tijelo u postupku izdavanja uvjeta i zahtjeva zaštite prirode te prethodne suglasnosti odnosno mišljenja.
122 DijanaTomaševićRakić V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 17. Članak 23. treba uskladiti sa Zakonom o gradnji jer se uvjeti zaštite prirode daju i u slučaju izrade glavnog projekta u postupku izdavanja potvrde glavnog projekta, što nije ni lokacijska niti građevinska dozvola. Nije prihvaćen Izdavanje potvrde propisano je posebnim zakonom.
123 DijanaTomaševićRakić V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 15. u točki 4. je potrebno omogućiti da upravno tijelo može zatražiti izradu informacije od Javne ustanove koja upravlja zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom na području obuhvata prostornog plana lokalne razine. Nije prihvaćen Agencija kao stručno tijelo posjeduje adekvatne stručne kapacitete za izradu informacije.
124 Arenaturist d.d. V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 3. U prijedlogu izmjena Zakona o zaštiti prirode nije riješen problem koji se u praksi primjene zakona pojavio: dvostruko,pa čak i trostruko koncesioniranje istog područja primjenom različitih zakona. Tako naprimjer : prema Zakonu o turističkom zemljištu trgovačko društvo (na dalje:društvo) plaća koncesijsku naknadu za korištenje zemljišta u kampovima u kojima s Republikom Hrvatskom ima zasnovanu suvlasničku zajednicu. Ta se naknada plaća 55 godina na koji rok će se sklopiti i Ugovor o koncesiji. Naknada je izuzetno visoka i pored komunalne naknade,naknade za korištenje pomorskog dobra ( u nekim kampovima se plaća čak i naknada za korištenje kulturnog dobra po Zakonu o zaštiti kulturnih dobara) ,naknade za korištenje šumskog zemljišta, znatno opterećuje poslovanje. Dapače, dovodi poslovanje pod uvjetima novog nameta u pitanje.Stoga bi bilo nužno ugraditi odredbu da se koncesijaka naknada za gospodarsko korištenje zaštićenih dijelova prirode ne plaća ukoliko društvo već plaća koncesijsku naknadu po Zakonu o turističkom zemljištu. Stoga bi trebalo u čl.178.Zakona iza stavka 3 dodati novi stavak slijedećeg sadržaja: ukoliko trgovačko društvo već plaća koncesijsku naknadu za gospodarsko korištenje zemljišta u kamovima po Zakonu o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije nije obveznik plaćanja koncesije po Zakonu o zaštiti prirode. Također, u praksi se pokazala izuzetno važna potreba revizije odluka jedinica lokalne samouprave o proglašenju područja zaštićenim dijelovima prirode.Naime, vrlo je simptomatično da se zaštita proglasila samo i isključivo na područjima gdje se obavlja gospodarska djelatnost,a za razliku od obližnjih lokacija iste kvalitete i sadržaja koja nisu obuhvaćena zaštitom. Tako npr. područje je proglašeno zaštićenim krajobrazom samo u zoni kampa,mada se prostire u 2/3 izvan kampa ,a taj dio nije zaštićen. Stjeće se opravdani dojam da se područje zaštite kako ga vide jedinice lokalne samouprave predstavlja samo i isključivo područje od kojeg oni mogu naplatiti kroz javne ustanove koje osnivaju naknadu i povećati prihod. Na taj način se društvo koje obavlja djelatnost dovodi u situaciju da mu financijski teret poslovanja kampa postane pretežak i rad ekonomski neisplativ. Nije prihvaćen Ne radi se o koncesiji, već o koncesijskom odobrenju koje nije izdano za kampove koji se spominju. Članak 76. stavak 2. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama zakona o zaštiti prirode predviđa da pravne i fizičke osobe koje svoju djelatnost obavljaju temeljem izdane koncesije nisu dužne za obavljanje te djelatnosti u zaštićenom području imati koncesijsko odobrenje. Mogućnost višestrukog koncesioniranja može se spriječiti i neizdavanjem prethodne suglasnosti izvršnog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave na plan koncesijskih odobrenja.
125 Udruga Biom V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 29. Budući da je „Agencija“ zakonski definirana kao središnje tijelo koje objedinjava informacije o okolišu i prirode, imperativ je, a ne izbor – kako to sugerira riječ „ako“ -, prilikom Glavne/Prethodne ocjene konzulirati Agenciju. Isto tako, daljnjem skraćivanjem roka s 30 na 15 dana s jedne strane, a s druge strane ne povećati kapacitete Agencije, jasno ukazuje na to da se želi smanjiti utjecaj Agencije u Postupku Glavne ocjene prihvatljivosti, pogotovo ako se uzme u obzir sljedeći stavak (4). Prihvaćen Može se raditi o manjim i po ekološku mrežu nebitnim izmjenama strategije, plana ili programa ili o strategijama, planovima i programima koje nemaju utjecaja na ekološku mrežu te u tom slučaju Ministarstvo ne mora zatražiti mišljenje Agencije. Budući se radi o upravnom postupku nužno je skratiti rok za dostavljanje mišljenja Agencije.
126 Udruga utočišta kunića i divljih zečeva Mrkvica V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 39. Smatramo da bi u stavku (1) umjesto „ministar može takvo korištenje ograničiti“ trebalo pisati „ministar ĆE takvo korištenje ograničiti“, jer ministar treba biti dužan reagirati u takvim situacijama i spriječiti da neka vrsta postane ugrožena. Dakle: "(1) Ako način ili opseg korištenja zavičajne divlje vrste iz članka 62. stavka 1. i 4. ovoga Zakona utječe na njezinu populaciju do te mjere da bi ona mogla postati ugrožena ministar će takvo korištenje ograničiti ili zabraniti naredbom." Prihvaćen Primjedba je prihvaćena.
127 Tibor Mikuska V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 18. U ime Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode dostavljamo slijedeće komentare: Postojeći članak 29. treba ostati nepromijenjen jer upravna tijela nižih razina ne posjeduju znanje i stručnost za procjenu utjecaja zahvata koja mogu imati značajan negativan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže. Predloženim izmjenama želi se nametnuti decentralizacija koja će dovesti do bitnog snižavanja dostignutih standarda zaštite prirode. Prebacivanje dijela postupaka određenih Zakonom na lokalnu upravu je, u načelu, pozitivno. Međutim, postavlja se pitanje kapaciteta lokalne uprave za provođenje ovog Zakona, na što je svojedobno upozoravala i Europska komisija. Nažalost, nemamo dovoljno stručnog kadra u lokalnoj upravi, a upitno je i kolika su financijska sredstva potrebna za provedbu decentraliziranih postupaka. U obrazloženju izmjena Zakona navedeno je da za njegovu provedbu nisu potrebna dodatna financijska sredstva, ali to nije točno, jer su ona itekako potrebna da bi se provela decentralizacija. Stoga Hrvatsko društvo za zaštitu prirode predlaže da se prije decentraliziranja odgovornosti i postupaka definiranih novim Zakonom provede analiza potreba za zapošljavanjem stručnog kadra i financijskih sredstava na lokalnoj razini za provedbu decentralizacije. Prihvaćen Ovim se člankom jasnije određuju nadležna tijela zadužena za provedbe postupka Prethodne ocjene i Glavne ocjene za zahvate. Nadležnost tijela za provedbu postupaka usklađena je s posebnim propisom iz područja zaštite okoliša u dijelu koji se odnosi na postupak procjene utjecaja na okoliš i postupak ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš budući da se u okviru tih postupaka provode i postupci Prethodne ocjene te Glavne ocjene. Svaka županija ima upravno tijelo nadležno za zaštitu okoliša i prirode, pa ne bi trebalo doći do povećanja potrebe zapošljavanja stručnog kadra i financijskih sredstava.
128 Tibor Mikuska V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 12. U ime Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode dostavljamo slijedeći komentar: Predložene izmjene predstavljaju značajnu derogaciju sadašnjih zakonskih odredbi i značajno smanjivanje dostignutih standarda u zaštiti prirode, te su stoga potpuno neprihvatljive. Prvo i osnovno, smatramo da zaštita prirode i okoliša mora biti temeljna djelatnost buduće agencije za zaštitu prirode i okoliša. Agencija bi trebala obavljati sve poslove koje je obavljao Državni zavod za zaštitu prirode, uključujući izradu stručnih podloga (a ne nekih fantomskih „informacija“) za potrebe utvrđivanja uvjeta zaštite prirode za planove gospodarenja prirodnim dobrima i zahtjeva zaštite prirode za izradu prostornih planova, tim više jer je DZZP bio svjetli primjer stručnog i profesionalnog obavljanja posla u zaštiti prirode. Smatramo kako bi Agencija trebala izrađivati i stručne podloge za prostorne planove područja posebnih obilježja i za ostale kategorije zaštićenih područja (iako nisu obvezni zakonom), a kako bi se osigurala stručnost u njihovoj izradi. Područja koja nisu u kategoriji nacionalnog parka i parka prirode također imaju veliku vrijednost za bioraznolikost Hrvatske. Smatramo da se pod djelatnosti treba uvrstiti i izrada prijedloga mjera očuvanja u svrhu održavanja ili povrata u povoljno stanje očuvanosti prirodnih staništa i/ili populacija vrsta za koje je to područje određeno (ekološka mreža) kao i sudjelovanja/stručnog savjetovanja u izradi zakonskih i podzakonskih akata vezanih za zaštitu prirode. Stavke 2-6. članka 15. važećeg Zakona je potrebno zadržati jer je potrebno ostaviti pravni temelj za način rada (godišnji i višegodišnji programi rada, redovito izvještavanje ministarstva i javnosti o radu) i financiranje Agencije. Prihvaćen Prostorni planovi ostalih kategorija zaštićenih područja nisu propisani posebnim propisom. Agenciji je već važećim zakonom o zaštiti prirode propisana obveza pripreme stručnih podloga za zaštitu i očuvanje područja ekološke mreže. Također, Agencija je kao stručno tijelo uključena u izradu stručnih podloga za potrebe izrade i donošenja zakonskih i podzakonskih akata te njezini predstavnici sudjeluju u izradi istih.
129 Tibor Mikuska V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 5. U ime Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode dostavljamo slijedeću primjedbu: U predoženom članku stavak treba izmjeniti da glasi: »Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se u slučaju odvraćanja neposredne opasnosti za život ili zdravlje ljudi ili imovinu, te spašavanja ljudi i imovine u slučaju oružanog sukoba, rata, građanskog rata ili terorističkog čina.« tj. da se izbace riječi vezane uz izvanrednu, neizbježnu i neotklonjivu prirodnu pojavu. Čak i kad je riječ o „izvanrednoj, neizbježnoj ili neotklonjivoj“ prirodnoj pojavi (npr. udar meteorita, tsunami, potres) naglasak je na prirodnoj pojavi koja je dio prirodnog ciklusa i evolucije na planetu Zemlji zbog koje nije potrebno suspendirati primjenu Zakona. Stavak 2. važećeg članka 8.: „2) Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se za vrijeme trajanja navedenih okolnosti i za vrijeme provedbe aktivnosti sanacije eventualno nastalih posljedica koje ne može biti duže od trideset dana od prestanka neposredne opasnosti.“) mora ostati jer bilo kakvo suspendiranje zakona mora imati svoj jasno definiran rok i ne može trajati beskonačno, kao što u ovom slučaju zakonodavac predlaže. Prihvaćen Djelomično se prihvaća u dijelu jasnog utvrđivanja perioda (roka) tijekom kojeg se može suspendirati primjena Zakona o zaštiti prirode i to povezivanjem na odredbe novoga Zakona o sustavu civilne zaštite (Narodne novine, broj 82/2015).Smatramo da izvanredna, neizbježna ili neotklonjiva prirodna pojava, bez obzira što se radi o „prirodnoj pojavi“ može biti takvih razmjera da je nužno omogućiti neprimjenu određenih odredbi Zakona o zaštiti prirode iz razloga što takva pojava obično ugrožava veliki broj ljudskih života, nanosi velike materijalne štete, stvara uvjete za širenje zaraznih bolesti itd.
130 ZELENA AKCIJA V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 4. U novom podstavku 3. stavka 2. članka 6. iza riječi "kao i njihovih jaja i gnijezda" treba dodati i staništa kako bi tekst bio u potpunosti usklađen sa stavkom 2. članka 1. Direktive o pticama (2009/147/EZ), kao i zbog toga što su staništa ptica eksplicitno isključena iz izmijenjenog podstavka 2. stavka 2. članka 6. Prihvaćen Primjedba je prihvaćena
131 ZELENA AKCIJA V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 32. Nije jasno zbog čega se odredbe novog stavka 8. članka 54. ne odnose i na podstavak 5. stavka 7., odnosno zbog čega Ministarstvo na svojim internetskim stranicama ne objavljuje i informaciju o područjima kojima je potrebno dopuniti i/ili izmijeniti ekološku mrežu u slučaju da su te izmjene posljedica rezultata praćenja stanja (monitoringa) iz članka 195. ovog Zakona. Prihvaćen Primjedba je prihvaćena.
132 ZELENA AKCIJA V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 93. U novom podstavku 3.a stavka 1. članka 228. ("postupi suprotno uvjetima, mjerama za obavljanje poslova oporavilišta propisanih pravilnikom iz članka 67. stavka 10. ovoga Zakona"), broj 10 treba zamijeniti brojem 11. Nije dano obrazloženje zbog čega se briše podstavak 28. stavka 1. članka 228. (obavlja djelatnost u zaštićenom području ne pridržavajući se plana upravljanja (članak 138. stavak 5.)). U novom podstavku 28. stavka 1. članka 228. iza riječi "...koja neznatno utječe na stanje" treba dodati "očuvanja te vrste". Dio rečenice "namjerno uništava, uzima jaja čak i ako su prazna", s obzirom na stavak 2. članka 153. logičnije bi bilo dodati u novi podstavak 29. stavka 1. članka 228. iza riječi "...podizanja mladih, hibernacije i migracije". Radi boljeg usklađivanja sa stavkom 4. članka 153., trebalo bi istaknuti kako se novi podstavci 28., 28.a i 29. odnose i na sve razvojne oblike strogo zaštićenih vrsta. Više podstavaka stavka 1. članka 228. referira se na članak 155. stavak 1. zakona koji se predloženim izmjenama briše. Prihvaćen Primjedba je prihvaćena.
133 ZELENA AKCIJA V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 94. Novi podstavak 12. stavka 1. članka 229. ("kao vlasnik ili nositelj prava na zemljištu na kojem su pronađeni minerali i fosili ne onemogući istraživanje nalazišta sukladno rješenju iz članka 109. stavka 3. ovoga Zakona (članak 109. stavak 6.)") propisuje kaznu vlasniku ili nositelju prava na zemljištu koji NE ONEMOGUĆI istraživanje nalazišta minerala i fosila sukladno rješenju, pozivajući se pritom na članak 109. stavak 6. koji naprotiv propisuje da je vlasnik/nositelj prava dužan OMOGUĆITI istraživanje sukladno rješenju. Iz predloženog podstavka iza riječi "fosili" treba izbaciti riječ "ne". Prihvaćen Primjedba je prihvaćena
134 ZELENA AKCIJA V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 105. U stavku 3. članka 105. broj 7 treba zamijeniti brojem 6. Prihvaćen Primjedba je prihvaćena
135 Jagoda Munic V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 14. Izmjene Zakona donose ukidanje izrade stručne podloge za uvjete zaštite prirode i uvode institut izrade “infromacije” koju Ministarstvo može zatražiti od Agencije. To je nperihvatljivo i Agencija mora zadržati barem jednake ovlasti koje je imao ukinuti Zavod za zaštitu prirode. Prihvaćen Člankom 14. omogućuje se da prilikom manjih i po prirodu nebitnih izmjena planova gospodarenja, upravno tijelo ne mora zatražiti od HAOP-a izradu informacije čime se postupak pojednostavljuje i ubrzava. Informacija većim dijelom zamjenjuje stručnu podlogu, a njome je moguće i zatražiti konkretne podatke od HAOP-a za izdavanje rješenja.
136 Javna ustanova Kamenjak V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 35. Problematika upravljanja ekološkom mrežom u moru nejasno je regulirana. Nije jasno hoće li Ministarstvo donijeti jedan plan upravljanja za sve ekološke mreže u moru ili za svako Natura 2000 područje posebno, na koji će način ustanove biti uključene u njegovu izradu te provedbu. Potonje navedeno je izuzetno problematično, posebice stoga što regionalne javne ustanove nemaju kapaciteta za odrađivanje tog zahtjevnog posla, a lokalnim javnim ustanovama ta mogućnost nije dana. Primjer je Javna ustanova Kamenjak koja upravlja sa četiri kopnena područja na što spada oko 60 kilometara obale i 11 otoka medulinskog arhipelaga, ali nema nikakvih ovlasti za upravljanjem ekološkom mrežom u moru koja okružuje ta područja. S obzirom na izuzetno veliki turistički pritisak, kopnena i morska cjelina moraju se zajedno sagledavati. Stoga je nužno dodatno evaluirati ovu problematiku i omogućiti lokalnim javnim ustanovama upravljanje ekološkom mrežom u moru na području u kojoj ona graniči sa kopnenim zaštićenim područjima pod upravom tih ustanova. Prihvaćen Primjedba je prihvaćena.
137 WWF Adria V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 60. Izmjena obaveze donošenja pravilnika o zaštiti i očuvanju za zaštićeno područje od državnog značaja u mogućnost donošenja istog značajno umanjuje mogućnost regulacije aktivnosti u pojedinom zaštićenom području, te smanjuje pravnu snagu takvog akta. Ukidanje svih pravilnika o unutarnjem redu (članak 106.) će prouzročiti značajne probleme u upravljanju zaštićenim područjima čije posljedice nije moguće predvidjeti. Stoga smatramo da pravilnici o zaštiti i očuvanju i dalje trebaju biti obavezni za zaštićena područja od državnog značaja, te da je u prijelaznim i završnim odredbama potrebno odrediti rokove za njihovo donošenje, s time da postojeći pravilnici o unutarnjem redu ostaju na snazi do tog roka (uz izuzeće odredbi koje nisu u skladu sa važećim Zakonom o zaštiti prirode). Potrebno je pojasniti koja zaštićena područja trebaju suglasnost drugih resora, jer «prirodno obilježje zbog kojeg je područje zaštićeno iz djelokruga drugih sektora» je nejasna formulacija. Prihvaćen Ovime se značajno smanjuje broj podzakonskih akata koje ministar treba donijeti i ograničuje se samo na one koji su nužni radi učinkovitijeg upravljanja i usklađivanja s posebnim propisima.
138 Milivoj Hekman V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 60. U članku 142 stavak 3. mijenja se i glasi: „(3) Za ostale kategorije zaštićenih područja predstavničko tijelo osnivača nadležne javne ustanove, na prijedlog upravnog vijeća iste javne ustanove uz prethodno pribavljeno mišljenje Zavoda i prethodnu suglasnost Ministarstva, donijet će odluku o mjerama zaštite, očuvanja, unapređenja i korištenja zaštićenog područja na svom području, a zbog kojeg je osnovana javna ustanova.“ OBRAZLOŽENJE Jedinice lokalne samouprave koje su osnovale javne ustanove za zaštitu prirode (na pr. Grad Split) prema ranijim propisima, dakle, prema Zakonu o zaštiti prirode iz 2003., godine („Narodne novine“, br.: 162/03) izvorni su osnivači svojih ustanova (članak 171., stavak 5. Zakona iz 2003., god.). Takve jedinice nisu preuzele ovlasti o očuvanju i upravljanju zaštićenih područja od jedinica područne (regionalne) samouprave (u daljnjem tekstu: županija), već su njihova prava i obveze proizašla iz izravne mogućnosti koju mu je dao tadašnji Zakon. Slijedom toga, te jedinice su i sva svoja prava obveze vezane za zaštitu, održavanje i pro-micanje zaštićenih područja na svom teritoriju prilagodile financiranju i održavanju iz vlastitih izvora i snosile glavninu troškova zaštite i održavanja. Primjerice, Grad Split je u svojim općim aktima, a napose u programima svojih upravnih tijela i trgovačkih društava pozicionirao obveze i troškove održavanja Park-šume Marjana, te logično da i sada kad je u pitanju zaštita, očuvanje, unapređenje i korištenje Park-šume Marjan i kada postoji Ustanova, Grad (u cijelosti) snosi troškove. Dakako da je za očekivati da su tako postupile i druge jedinice lokalne samouprave koje imaju osnovane svoje javne ustanove. To svakako podrazumijeva da jedinice lokalne samouprave budu i nositelj svih funkcija vezanih za zaštitu i očuvanje zaštićenih područja, kako onih tehničkih tako i onih normativnih. U tom smislu odredba stavka 3. članka, 142., Zakona („Narodne novine“, br.:80/13) , cit.: „(3) Za ostale kategorije zaštićenih područja predstavničko tijelo nadležne jedinice područne (regionalne) samouprave, na prijedlog upravnog vijeća nadležne javne ustanove uz prethodno pribavljeno mišljenje Zavoda i prethodnu suglasnost Ministarstva, može donijeti odluku o mjerama zaštite, očuvanja, unapređenja i korištenja zaštićenog područja.“ (cit. završen), trebala bi se korigirati na način da „odluku o mjerama zaštite, očuvanja, unapređenja i korištenja za-štićenog područja“ donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne ili područne (regionalne) samoupra-ve na čijem je teritoriju (županija, grad, općina) zaštićeno područje i za čiju je zaštitu i unaprjeđenje osnovana javna ustanova. Izmjena koja bi u tom smislu trebala unijeti u stavak 3., članka 142., sadržavala bi samo do-punu ovlasti i gradovima i općinama da mogu donositi odluke o mjerama zaštite, očuvanja, unapre-đenja i korištenja zaštićenog područja na svom području. Na taj način bi se izbjegla mogućnost nerazmjera između odluke „o mjerama zaštite, očuvanja, unapređenja i korištenja zaštićenog područja“, a koju donosi županija i mogućnosti i programa jedinice lokalne samouprave (grad, općina) koje vrše faktičku zaštitu zaštićenog područja i za koje su osnovali javnu ustanovu. Nadalje, predlaže se da se u stavku 3., članka 142., briše riječ „može“, te tu riječ zamijeniti s riječi „donijet će“, čime bi se postiglo na obvezujućem smislu donošenja mjera zaštite. Naime, sadašnji tekst stavka 3., članka 142., u postojećoj formulaciji („može donijeti“) ne ukazuje na obvezatnost donošenja akta o mjerama zaštite, što u svakom slučaju nije dobro. S tim u svezi predlaže se unošenje novog stavaka 3a., u članku 142., kojim bi bilo regulirano pitanje zaštite do donošenja mjera zaštite na predstavničkom tijelu jedinice kao izuzetan i interventan akt. Za ocijeniti je da su mjere zaštite izuzetno važne i njihovu žurnost (i važnost) u primjeni ne bi trebala odgađati složena procedura donošenja. Uvođenjem stavka 3a., jasno bi se determinirale obveze, ali i rok za donošenje mjera, čime bi se dodatno dalo na značaju zaštite. Konačno potrebno je istaknuti da se postojeće zakonsko rješenje ukazuje dvojbenim s gledi-šta zaštite prirode prema standardima i načelima Europske unije kada je riječ o donošenju odluka, prema usvojenim principima načela supsidijarnosti. Prema tom načelu aktualni problemi trebaju se rješavati tamo gdje nastaju, na najnižoj razini, i odluke donositi što je moguće bliže građanima (kako bi najuspješnije udovoljile njihovim potrebama) i na razini na kojoj je to najučinkovitije (Maastricht-ski ugovor iz 1993.). Stoga je „klauzula o supsidijarnosti“, koja istaknuto mjesto nalazi i u Europskoj povelji o lokalnoj samoupravi, integrirana i u Ustav RH (čl. 134): „Poslovi lokalnog i područnog (regionalnog) djelokruga uređuju se zakonom. Prilikom dodjeljivanja tih poslova prednost će imati tijela koja su najbliža građanima. Prilikom određivanja djelokruga jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave mora se voditi računa o širini i prirodi poslova i o zahtjevima učinkovitosti i ekonomičnosti“. Nadalje, isti članak 134., Ustava Republike Hrvatske, poslovi zaštite i unapređenja prirod-nog okoliša dodjeljuju se jedinicama lokalne samouprave. Kako spomenuta Europska povelja (koja je, uz Ustav i Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, temeljni propis koji regu-lira sustav lokalne i područne samouprave u RH), koju je Republika Hrvatska djelomično ratificirala davne 1997., a u potpunosti 2008., nalaže da "nadležnosti koje su povjerene lokalnim jedinicama, moraju biti, u pravilu, potpune i cjelovite". Prihvaćen Djelomično se prihvaća u dijelu da i jedinice lokalne samouprave mogu donijeti Odluku o mjerama zaštite o mjerama zaštite, očuvanja, unapređenja i korištenja zaštićenog područja. Ne prihvaća se u dijelu obvezatnog donošenja te odluke iz razloga smanjivanja broja općih akata koje tijelo jedinice lokalne samouprave treba donijeti i ograničuje se samo na one koji su nužni radi učinkovitijeg upravljanja i usklađivanja s posebnim propisima.
139 HRVOJE ŠIMIĆ V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE, Članak 38. pojam "zavičajne divlje vrsta" nisu određene ovim zakonom te ga treba točno odrediti obzirom na postojanje zajedničkog tržišta EU Prihvaćen Primjedba je prihvaćena.
140 Stjepan Renje PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA ZAŠTITI PRIRODE, II. OCJENA STANJA, OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI U navođenju nedostataka, u zadnjoj točki piše: "...nije odgovorna osoba u pravoj osobi..", umjesto "u pravnoj osobi". Prihvaćen Primjedba je prihvaćena.