Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona s Končanim prijedlogom zakona

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 HRVOJE ŠIMIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA iako ovim prijedlogom izmjena Ovršnog zakona nije predviđeno bilo bi razumno i dopuniti odredbu članka 108 Ovršnog zakona kako bi se zaštitili ovršenici koji nisu i osobni dužnici ovrhovoditelja radi kojeg se provodi namirenje tražbine tako da se doda u članku 180. stavak 5. Ovršenik koji nije i osobni dužnik Ovrhovoditelja ima pravo u roku od godine dana od kad je prodana nekretnina na dražbi tražiti da sud proglasi prodaju nevažećom ukoliko zasnuje polog kod suda u iznosu kupovnine uvećan za zakonske zatezne kamate, pa time Ovršenik steječe pravo protuovrhe koja se provodi protiv tada vlasnika nekretnine koja je bila predmet ovrhe. Prilikom upisa prava vlasništva u korist kupca na temelju rješenja o dosudi upisati će ovo pravo ovršenika u zemljišne knjige. Nije prihvaćen Odredbe članka 180. odnose se na ovrhu na novčanim sredstvima a ne na nekretninama te se prijedlog ne može prihvatiti.
2 Iva Antić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA U članku 6. prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, predlaže se da se u članku 72. Ovršnog zakona iza stavka 2. doda stavak 3. koji glasi: „Ovrha će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako ovrhovoditelj u roku od tri godine nije poduzeo niti jednu radnju u postupku, odnosno ako u istom roku nije poduzeta niti jedna ovršna radnja.“ Prema članku 4. Ovršnog zakona, ovršne radnje su sredstva ovrhe i osiguranja, odnosno sustav takvih radnji kojima se po zakonu tražbina prisilno ostvaruje ili osigurava, a predmet ovrhe i osiguranja su stvari i prava na kojima se po zakonu može provesti ovrha radi ostvarenja tražbine ili njezina osiguranja. Najisplativije i najučinkovitije je provoditi ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika. Prema sada važećem propisu, a to je Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj 68/18, 02/20, 46/20, 47/20), ukoliko Fina u roku od tri godine od zaprimanja rješenja o ovrsi i njegovog uvođenja u očevidnik redoslijeda naplate, ne postupi po tom rješenju jer na računu ovršenika nema dovoljno sredstava ili se ispred predmetnog rješenja nalaze druge osnove za plaćanje koje su zaprimljene ranije, pa se ranije i naplaćuju, predmetno rješenje se vadi iz očevidnika, odnosno Fina po njemu prestaje postupati (članak 12). Tada ovrhovoditelj može dopisom Fini zatražiti da se navedeno rješenje o ovrsi ponovno zavede u očevidnik redoslijeda naplate, odnosno da se ponovno aktivira ovrha i rok od 3 godine za njezino izvršenje. Ovrhovoditelj može takvu ovrhu obustaviti ali to nije dužan, već se ovrha na novčanim sredstvima može nastavljati dokle god to ovrhovoditelj želi. Kada ovrhovoditelj jednom dostavi rješenje o ovrsi u Finu na prisilnu naplatu, on više ne može poduzimati ovršne radnje već ih za njega čini Fina zapljenom i prijenosom novčanih sredstava. Budući da veliki broj dužnika ima po više ovrha koje čekaju da dođu na naplatu, mislim da je rok za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika od samo 3 godine prekratak. Odnosno, ovakvom odredbom bi se onemogućilo velikom broju ovrhovoditelja da naplate svoja potraživanja. S druge strane treba na neki način i ograničiti vrijeme provođenja nekog ovršnog postupka, jer isto tako nije svrhovito niti pravično da se neki postupak ovrhe vodi po 15 ili čak 20 godina. Moje je mišljenje da bi se rok od tri godine, za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika, trebao produžiti na minimalno 6 ili čak 10 godina. Iskustvo je pokazalo da činjenica da se neka ovrha nije mogla naplatiti u razdoblju od 5 ili 6 godina, ne znači da se ona više ne može naplatiti, jer se i okolnosti života dužnika mijenjaju – npr. otplati se neki raniji dug, dobije se zaposlenje i sl. Osim ovrhe na novčanim sredstvima, Grad Jastrebarsko je često, dok su to zakonske mogućnosti dozvoljavale, paralelno s ovrhom na novčanim sredstvima, pokretao postupak osiguranja svog potraživanja zasnivanjem založnog prava na nekretnini ovršenika. Budući da se uglavnom radilo o manjim iznosima duga po pojedinom rješenju o ovsi, nakon zasnivanja založnog prava nismo pokretali postupak prodaje založene nekretnine, ali je zasnivanje založnog prava utjecalo psihološki na naše dužnike, te su se mnogi od njih javili i platili dug. Međutim, Zakonom o izmjenama i dopunama ovršnog zakona od 19.07.2017. godine, provođenje ovrhe na nekretnini ograničeno je određenim uvjetima. Tako je člankom 80. b Ovršnog zakona („Narodne novine“,112/12, 25/12, 93/14, 55/16, 73/17) propisano: „ Sud će prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna.“ Budući da se odredbe Ovršnog zakona o ovrsi radi ostvarenja tražbine (u koje ovrhe pripada i ovrha na nekretnini), na odgovarajući način primjenjuju i na postupak zasnivanja založnog prava, kada se dug želi naplatiti prodajom založene stvari, Općinski sudovi su počeli odbijati naše prijedloge za zasnivanje založnog prava na nekretnini, ukoliko je glavnica dugovanja manja od 20.000, kuna. Novim izmjenama i dopunama predlaže se povisiti predmetno ograničenje na 40.000,00 kuna. To sve dovodi do toga da ćemo u praksi imati takvu situaciju, da ako u roku od 3 godine Fina ne počne postupati po našem rješenju o ovrsi iz razloga što naša osnova za plaćanje nije došla na red, nećemo imati druge mogućnosti već da obustavimo postupak ovrhe. Mi ćemo moći ponovno pokrenuti ovrhu na novčanim sredstvima, ukoliko za postojeći dug nije nastupila zastara, što neće biti previše učinkovito jer će novo rješenje o ovrsi (nakon što izuzmemo dug za koji je nastupila zastara) u Fini izgubiti svoj prednosni red, odnosno uvrstit će se u očevidnik redoslijeda naplate na zadnje mjesto, a ovrhu na nekretnini i zasnivanje založnog prava nećemo moći provesti jer naše ovrhe pojedinačno, ne dostižu uvjetovani iznos duga po glavnici. Osim produljenja roka za provođenje ovrhe na novčanim sredstvima s 3 na minimalno 6 godina moje je mišljenje da bi trebalo dozvoliti zasnivanje založnog prava na nekretnini ovršenika i za iznose manje od 20.000,00 odnosno 40.000,00 kuna, a jedino bi ograničenje trebalo biti da se u prodaju nekretnine na kojoj postoji založno pravo može ići, ako ovrhovoditelj prema nekom dužniku ima više ovrha za koje je zasnovano založno pravo na istoj nekretnini, a dug po glavnici za sve te ovrhe kumulativno prelazi iznos od 20.000,00 odnosno 40.000,00 kuna. Iva Antić Odsjek za naplatu potraživanja Grad Jastrebarsko Nije prihvaćen Predmetnom odredbom potiče se ovrhovoditelje na aktivno sudjelovanje u ovršnom postupku radi ostvarenja tražbine jer svaka neaktivnost bespotrebno povećava visinu duga budući da kamate teku a ne poduzimaju se odgovarajuće radnje radi ostvarenja tražbine.
3 Općinski građanski sud u Zagrebu PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Primjedbe - komentari na nacrt prijedloga Ovršnog zakona podnositelja Općinski građanski sudu u Zagrebu Članak 1. Dodani su novi stavci u čl. 8. OZ koji regulira način dostave te je predviđeno da kada se dostava obavlja isticanjem pismena na eOglasnoj ploči, stranci će se dostaviti obavijest o danu isticanja pismena na eOglasnoj ploči ubacivanjem u poštanski sandučić. Ovakvo uređenje je suvišno i nepotrebno, jer je već postojećim odredbama predviđeno da se prvo dostava vrši na adresu prebivališta; ako ne uspije, vrši se na adresu boravišta, ako ni ta dostava ne uspije, dostava se pokušava još jednom nakon roka od 30 do 60 dana, i ako ta zadnja dostava ne uspije, dostava se vrši isticanjem pismena na eOglasnoj ploči. Znači, dostava bi se vršila ukupno četiri puta što nije ni svrsishodno ni ekonomično.  Članak 4. - Nerazumno dugo razdoblje za nemogućnost provedbe ovrhe radi iseljenja, predlaže se razdoblje od 1. prosinca do 1. veljače. - Nacrtom Zakona određen je termin koji se kalendarski ne poklapa s godišnjim dobom (zimom) kada bi zbog vremenskih uvjeta trebalo ne provoditi iseljenja – navedene okolnosti sud uobičajeno ima u vidu – vremenske, subjektivne i sve druge okolnosti na koje pazi prilikom provedbe iseljenja, sve na način da provedba ovrhe bude što manje otegotna za ovršenika. - Tako se iseljenja ne provode kada je vrlo hladno, kada pada snijeg, prije Božića, Nove godine i Uskrsa, pred kraj školske godine i slično. - Ukoliko se iseljenja ne bi provodila pet mjeseci u godini, dodajući tome ljetne mjesece (srpanj i kolovoz), došlo bi do velikog zastoja u radu na predmetima te do problema tehničke i organizacijske naravi.  Članak 6. - predugo razdoblje od tri godine za neaktivnost ovrhovoditelja, - nije dovoljno definirano koje točno radnje (podnošenje podnesaka ili nešto drugo?) ovrhovoditelja se uzimaju u obzir. DODATNI PRIJEDLOZI ZA DOPUNU OZ KOJI NISU PREDVIĐENI Predlaže se omogućiti prodaju nekretnina u FINI za sve postupke u tijeku, a obzirom na nepovoljnu epidemiološku situaciju, a kako bi se izbjeglo zakazivanje dražbi nekretnina na sudu, gdje se uobičajeno okuplja veći broj kupaca te zbog ograničenih prostornih kapaciteta sudnica u kojim nije moguće održati potrebnu socijalnu distancu. Dopuniti čl. 95.a st. 2. OZ kojim je propisano da je sud dužan dostaviti FINI rješenje o ovrsi, izvadak iz zemljišne knjige i zaključak o prodaji riječima "i nalaz i mišljenje vještaka o procjeni nekretnine". Objašnjenje: Zainteresirani kupci nemaju informacije o nekretnini, osim onih podataka koji su navedeni u zaključku o prodaji, te potrebne informacije traže od suda. Kada je procjena nekretnine provedena po vještaku, postoji nalaz i mišljenje uvidom u koji je moguće saznati sve detalje o nekretnini koja se prodaje. Nije prihvaćen Dodatnim obavještavanjem pojačano se štiti ovršenika, kako bi isti mogao konzumirati svoja procesna prava. U predloženom nacrtu jasno je stavljen izuzetak osim ako postoje važni razlozi te će se ti važni razlozi ocjenjivati u konkretnoj situaciji. Predloženo razdoblje od tri godine jest odgovarajuće s obzirom da ima ovrhovoditelja koji imaju veliki broj predmeta, pa zbog navedene okolnosti se upravo taj rok pokazuje opravdanim. Nije potrebno obrazlagati koje točno radnje ovrhovoditelj treba poduzeti jer je razumljivo da se pod pojmom radnja smatra upravo ona radnja koja je poduzeta radi ostvarivanja tražbine a koja je kao takva predviđena Ovršnim zakonom.
4 HOK PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Hrvatska obrtnička komora podržava izmjene Ovršnog zakona kojima je cilj pojednostavniti postupak i smanjiti troškove ovrhe. Međutim, ukazujemo na probleme koji već niz godina obrtnike u području ovrhe stavljaju u neravnopravan položaj. Stoga ponovno predlažemo da se izmjenama i dopunama Ovršnog zakona dosljedno poštuje posebnost statusa obrtnika kao fizičke osobe koja obavlja samostalnu djelatnost. Posebice je potrebno propisati mogućnost otvaranja zaštićenog računa kako bi se od ovrhe zaštitila primanja obrtnika za koja je izuzetak od ovrhe omogućen i ostalim fizičkim osobama koje ne obavljaju samostalnu djelatnost u obrtu. Ovršni zakon člankom 173. propisuje zaštitu dijela radnikove plaće od ovrhe i to najmanje 1/4, 1/2 ili 3/4 neto plaće ako je plaća manja od prosječne neto plaće u RH, odnosno u visini 1/4, 1/2 ili 2/3 prosječne neto plaće radnika u RH za plaće veće od prosjeka. Svrha je radniku osigurati sredstva nužna za egzistenciju. Obrtnik svojim radom u obrtu ostvaruje dohodak koji je osnova njegove egzistencije i uzdržavanja njegove obitelji. Međutim, Ovršni zakon ne predviđa na jednak način zaštitu dohotka obrtnika. Razlikovanje statusa građana u radnom odnosu i obrtnika koji ostvaruju dohodak od samostalnog rada, dovodi do nejednakog položaja obrtnika. Radi zaštite dijela ostvarenog dohotka od ovrhe, predlažemo da se Ovršnim zakonom propiše da su od ovrhe izuzeti primici od samostalne djelatnosti obrta, najmanje u iznosu za koji se predviđa zaštita osoba s najnižim plaćama, odnosno do visine 2/3 prosječne netoplaće u RH. Takvom izmjenom Ovršnog zakona prava obrtnika u pogledu zaštite dohotka od ovrhe izjednačila bi se s pravima ostalih građana koji dohodak ostvaruju temeljem radnog odnosa. Nije prihvaćen Ističemo kako je status obrtnika uređen zakonom o obrtu te se obrtnika ne može izjednačiti s radnikom čiji je status uređen Zakonom o radu, jer se radi o sadržajno potpuno drugačijim oblicima rada i gospodarske djelatnosti.
5 HOK PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Drugi je problem i postojeća regulativa koja omogućava ovrhu na svim računima obrtnika. Time se obrtnika stavlja u nepovoljan položaj prema pravnim osobama kojima ovrhom ne može biti ugroženo poslovanje na isti način. Naime, ovrhom na poslovnim računima za privatne obveze obrtnika ugrožava se nastavak poslovanja obrta, podmirenje obveza prema dobavljačima, a osobito isplata plaća radnicima zaposlenim u obrtu što može dovesti do zatvaranja obrta. S ciljem zaštite poslovnog računa i poslovanja obrtnika, predlažemo da se ovrha koja se odnosi na obveze koje ne proizlaze iz poslovanja obrtnika provodi isključivo na osobnom računu ili računima, kako bi se sredstva namijenjena poslovanju zaštitila od ovrha koje se provode zbog osobnih dugova. Također, tražimo da ovrha koja se odnosi na poslovanje obrta ne smije ugrožavati osobne račune obrtnika (vlasnika obrta i/ili ortaka). Ukazujemo na to da sam Ovršni zakon u nekoliko zakonskih odredbi prepoznaje različitost položaja obrtnika u odnosu na fizičke osobe koje ne obavljaju samostalnu djelatnost i sukladno tome propisuje različito postupanje (članci 8., 75., 135., 287.). Stoga nema razloga takvo razlikovanje ne primijeniti kod ovrhe na sredstvima obrtnika. Nije prihvaćen Način obavljanja gospodarske djelatnosti bilo putem obrta ili pravne osobe posljedično vezuje i određena prava i obveze koje su propisane drugim zakonima i propisima uvažavajući sve okolnosti.
6 Ured pučke pravobraniteljice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Sukladno Zakonu o pučkom pravobranitelju (NN 76/12), upućujemo Vam mišljenje u svezi Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona s konačnim prijedlogom zakona, za koji je javno savjetovanje otvoreno do 29. listopada 2020. godine. Donošenje Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona s konačnim prijedlogom zakona (dalje: Prijedlog zakona) predlaže se uz obrazloženje da je to potrebno zbog uočenih posljedica nastupa posebnih okolnosti epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 (dalje: bolest COVID-19) na materijalnopravne i procesnopravne odnose koji nastaju u tijeku i u povodu ovršnih postupaka te postupaka osiguranja, pa se stoga predlažu mjere pojačane zaštite dostojanstva dužnika (ovršenika) kao i mjere koje će osigurati da se ovršni postupak i postupak osiguranja provodi brzo i efikasno uz što manje troškova. Nadalje, obrazlaže se kako se, u posebnim okolnostima koje trenutno postoje u Republici Hrvatskoj, a do kojih je došlo uslijed pojave epidemije, nastoji zaštititi život i zdravlje ljudi te smanjiti šteta nastala građanima i šteta u gospodarskom poslovanju, a potreba pojačane zaštite dostojanstva dužnika (ovršenika) uslijed posebnih okolnosti ističe se i kao osobito opravdan razlog za donošenje Prijedloga zakona po hitnom postupku. Međutim, iz navedenog obrazloženja nije razvidno zbog čega se odustalo od donošenja novog, cjelovitog Ovršnog zakona, planira li se on, i kada, donijeti, što bi bilo važno obrazložiti, osobito imajući na umu kako su posljedice koje se žele postići ovim Prijedlogom zakona podudarne s onima koje je Vlada RH predviđala ostvariti, upućujući prijedloge novog, cjelovitog Ovršnog zakona u zakonodavnu proceduru 2019. godine. Nedostatno obrazloženje može upućivati na zaključak da se radi o nedovoljno promišljenom i, još jednom u nizu, parcijalnom odgovoru na probleme vezane uz ovrhe u Republici Hrvatskoj, tzv. „vatrogasnoj mjeri“, što nije prihvatljiv način legislativne aktivnosti i ne bi smjelo biti pravilo. Na takav mogući zaključak upućuju i omaške u tekstu Prijedloga zakona (npr. u čl. 14.) te nesuglasnosti između predloženih odredbi i uz njih danih obrazloženja (npr. obrazloženja uz čl. 2. i čl. 3.) S obzirom da pučka pravobraniteljica na probleme vezane uz ovrhe ukazuje već niz godina, a prepoznala ih je i Vlada RH krenuvši još 2018. u izradu novog, cjelovitog Ovršnog zakona, obeshrabruje činjenica da se on još čeka te se pribjegava još jednim njegovim izmjenama i dopunama, a građani, od kojih se neki nisu oporavili ni od posljedica prethodne, u novu krizu ulaze opterećeni blokadama iz kojih nisu u mogućnosti izaći ili su u riziku da u njih dospiju, dok nekima prijeti i iseljenje iz njihovih domova, što u posebnim okolnostima zbog epidemije bolesti COVID-19 na osobit način može biti pogubno. Stoga, iako načelno pozdravljamo svako nastojanje oko rješenja koja predstavljaju pozitivan iskorak u odnosu na postojeći sustav ovrhe, što možemo prepoznati u pokušaju da se unaprijedi zaštita dostojanstva ovršenika, smanje troškovi postupka, dodatno afirmira načelo razmjernosti, uvede prethodno obavještavanje dužnika prije donošenja rješenja o ovrsi i poboljša dostava pismena, ne možemo zanemariti okolnost da se na ovaj način propis dodatno usložnjava, postaje još nepregledniji i teži za snalaženje, što može dovesti do pravne nesigurnosti, a i dalje ne pruža cjelovitu zaštitu ovršenika u posebnim okolnostima. Zato, svjesni da je potencijal Ovršnog zakona u postizanju socijalnih učinaka ograničen, naglašavamo kako donošenje ovog propisa, osobito u posebnim okolnostima epidemije bolesti COVID-19, nužno trebaju pratiti dodatne, ciljane mjere pomoći građanima, bilo da su već pod ovrhom, bilo da im ona prijeti, kojima će Republika Hrvatska ispuniti svoju obvezu poštivanja, ostvarivanja i zaštite ljudskih prava, s obzirom na njeno ustavnopravno određenje kao socijalne države i njezine obveze da do krajnjih mogućnosti svojih raspoloživih izvora poduzima mjere za postizanje punog ostvarenja prava koja priznaje svojim građanima, što uključuje stvaranje uvjeta za postizanje najvećeg mogućeg životnog standarda i unaprjeđenje životnih uvjeta, odnosno potpuno ostvarenje njihovih ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava, koja su mnogobrojnim ovršenicima i njihovim obiteljima ugrožena. U tom kontekstu posebno skrećemo pozornost na nužnost pružanja zaštite od prisilnog iseljenja i njegovih posljedica, koje u posebnim okolnostima epidemije bolesti COVID-19 mogu biti pogubne za zdravlje i život ovršenika i članova njegova kućanstva. Budući da je završio zastoj ovrha, koji je bio propisan Zakonom o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 47/20) te Zakonom o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti (NN 53/20), a epidemija te posebne okolnosti i dalje traju, potrebno je osigurati mjere zaštite, kako nejednakosti uslijed povećane nesigurnosti zaposlenja i prihoda, rizika od gomilanja postojećih i nastanka novih dugovanja kućanstava, ne bi dovele do prisilnih iseljenja, kao ni do gubitka nužnih sredstava za održavanje odgovarajućeg životnog standarda. U tom smislu je potrebno zaštititi prava i dužnika i vjerovnika, budući da se oba suočavaju s posljedicama krize, a mjerama pomoći treba postići pravednu raspodjelu tereta. Sukladno navedenom, iako smo mišljenja kako je zaštitu dužnicima u svrhu preveniranja ovrhe, odnosno ovršenicima u slučajevima kada se ovrha protiv njih provodi, prikladnije ostvarivati mjerama u sustavu socijalne skrbi, s obzirom da važeći Ovršni zakon, u koji se intervenira ovim Prijedlogom zakona, u slučaju ovrhe na nekretnini radi novčane tražbine propisuje stambeno zbrinjavanje ovršenika i privremeni smještaj u kriznim situacijama (odredbe čl. 131.a, 131.b, 131.c Ovršnog zakona), ponavljamo kako zaštitu u slučaju prisilnog iseljenja treba predvidjeti i za ovršenike u slučaju ovrhe radi nenovčane tražbine, s obzirom da su, neovisno o vrsti tražbine, posljedice ovrhe jednake za obje skupine ovršenika, mogu voditi u beskućništvo te su osobito pogubne za zdravlje i život ovršenika i članova njegova kućanstva uslijed posebnih okolnosti epidemije bolesti COVID-19. Primjećujemo kako ovim Prijedlogom zakona nije predviđeno ni administrativno rasterećenje poslodavaca i drugih isplatitelja stalnih novčanih primanja od provedbe ovrhe, što bi bilo potrebno. Naime, pučkoj pravobraniteljici se obraćaju poslodavci koji se suočavaju s nedoumicama o tumačenju zakonskih odredbi, traže savjet na koji način trebaju postupiti u konkretnoj situaciji, svjesni svoje odgovornosti za moguću štetu i ovrhovoditelju i svojem zaposleniku kao ovršeniku. Ovršenici pak, u takvim situacijama iznose bojazan za sigurnost svojeg zaposlenja, jer poslodavac ne želi biti odgovoran njihovim vjerovnicima i, za razliku od FINA-e, bez naknade obavljati i poslove provedbe ovrhe. Dodatni razlog je i zaštita interesa ovrhovoditelja, uspostavljanjem jedinstvenog prvenstvenog reda naplate koji sada, obzirom da se ovrha može provoditi i putem FINA-e i kod isplatitelja stalnog novčanog primanja, može biti poremećen. Pozdravljamo nastojanje da se smanje troškovi ovršnog postupka, s obzirom da su upravo oni čest razlog višestrukom uvećanju osnovnog duga koji se ovrhom naplaćuje te su mnogi građani dugotrajno blokirani upravo zbog toga što su, zbog uvećanih dugovanja u postupku ovrhe, izgubili mogućnost podmirenja svojih obveza, kako onih za koje već jesu pod ovrhom, tako i tekućih koje dospijevaju na naplatu. Treba uzeti u obzir kako nerazmjerni iznosi za koje su građani već blokirani dovode do nerazmjernog ograničavanja njihovog prava vlasništva, koje je također zajamčeno ljudsko pravo te ga je potrebno štititi. Za očekivati je da će predložena rješenja dovesti do određenog smanjenja troškova postupka, no ostaje vidjeti hoće li ih uistinu svesti na nužnu mjeru, posebno s obzirom da ne reguliraju odvjetničke troškove, koji najčešće čine pretežit dio i osobito su nerazmjerni kod malih iznosa osnovnog duga, a i zbog okolnosti da će se javnobilježničke naknade regulirati naknadno podzakonskim propisom, pa u ovom trenutku nisu poznati njihovi iznosi ni način obračuna i naplate. Također, osim što Ovršni zakon propisuje hitnost u postupanju, dodatno je potrebno osigurati da poduzimanje radnji suda te javnih bilježnika bude brzo, budući da o njima često ovisi pravovremeno ostvarivanje zaštite prava i dostojanstva ovršenika, dok FINA ovrhu na novčanim sredstvima provodi efikasno te se ovršne radnje u tom kontekstu obavljaju u kratkim rokovima pa odmah dolazi do zapljene i prijenosa ovršenikovih novčanih sredstava ovrhovoditelju, a u slučaju nedostatka sredstava i blokade ovršenikovih računa. U skladu s navedenim, u nastavku upućujemo mišljenje i na pojedine odredbe Prijedloga zakona, kako slijedi. Prihvaćen Primljeno na znanje.
7 Pravobranitelj za djecu RH PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Sukladno 10. Zakona o pravobranitelju za djecu (NN 73/17) dostavljamo mišljenje na prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona s Konačnim prijedlogom zakona Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
8 Nada Badurina PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Slažem se sa navodima Velibora Panjkovića. Ovrhovoditelji koji imaju više stotina ovršenika morat će raditi sa nekoliko (desetaka) javnih bilježnika što će dovesti do potrebe dodatnih evidencija i radova za koje (opravdano) nisu previđeni troškovi. Da li u Ovršnom zakonu ili aktima Javnobilježničke komore treba predvidjeti mogućnost da pojedini bilježnici budu izuzeti iz podjele. Dešavat će se da će brzina i kvaliteta ovršnog postupka ovisiti o tome kojem je bilježniku predmet dodijeljen iako se može radi o istoj vrsti tražbine. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
9 Zlata Blaće PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Gospodin Panjković potvrđuje upravo ono što ovršeni tvrde da mnogi pa i bilježnici žive na teret najranjivijih, ovršenih. I Fina je bila u minusu bez naknada za provođenje ovrha te su se ovrhe morale nastaviti i radi njih. Koliko posto novca ide za bilježnike, odvjetnike, finu i Pdv,zatezne kamate(veće od ikakve profitne stope), u odnosu na tražbinu i ta brojka je bitna da se vidi zašto su ovršeni u dugotrajnim blokadama. Ako je tako teško bilježnicima i Fini neka se snađu na tržištu, kao što se blokirani snalaze pa i kopanjem po kontejnerima. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
10 velibor panjković PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Osvrnuo bih se na primjer svog javnobilježničkog ureda uzimajući u obzir da sam u protekloj godini imao ukupno 10.073 ovršna prijedloga.U odnosu na navedno, prihodi iznose 1.439.615,33 kn, a troškovi 1.020.316,00 kn, što znači da je neto zarada sveukupno 419.299,33 kn.Dakle, od ukupno fakturiranog iznosa nagrada za 10.073 predmeta, od koji odbijemo sve troškove ostaje 419.299,33 kn, odnosno 30,22 % što bi po pojedinom predmetu iznosilo 41,63 kn. Ova matematika pokazuje da je zarada, koja nije velika, samo u masi ovrha, dok u malom broju ovršnih predmeta zarade nema. Ukupan broj zaprimljenih ovrha kod svih javnih bilježnika u 2019. godini iznosi 596.664 zahtjeva od kojih je u istoj godini riješeno 564.540 predmeta, što je visokih 94,34 % iz čega je razvidno da zarada javnih bilježnika nije ni enormna ni visoka, ali je zato izuzetno visok postotak riješenih predmeta. Stoga, problem sa ovrhama očito leži negdje drugdje.Ako broj predmeta u 2019. godini (596.664) podijelimo sa 327 javnih bilježnika i vršitelja dužnosti, onda po pojedinom uredu dođe godišnje 1.825 predmeta sa zaradom od 41,63 kn po predmetu što ukupno iznosi 75.974,75 kn. To je očito nedovoljno za plaću jednog djelatnika, a gdje su ostali troškovi. Evidentno je da će svi bilježnici biti na gubitku, a s njima I država koja sa osnove te djelatnosti neće ubirati porez na prihod.Radi dobivanja jasne i točne predodžbe o ulozi javnih bilježnika u postupku sudjelovanja u ovrhama, treba reći da je broj ovrha koje po prigovoru završe na sudu samo 7%, što ih ne svrstava u problematične i sporne predmete. Daljni podatak koji ide u prilog ulozi javnih bilježnika u ovršnim predmetima je i činjenica da su troškovi javnih bilježnika u svim troškovima ovrhe samo 12-14 % - dakle zanemarivo. Druga računica pak pokazuje da je od svih ovršnih predmeta u 2019 godini, njih 596.664 ubrano na ime nagrade neto otprilike 28.424.714,00 kn od svih javnih bilježnika i vršitelja dužnosti.Svo ovo su pokazatelji da se kod izmjene zakona ne smije dirati u nagradu bilježnika kao niti ovrhe dijeliti svima ravnomjerno, već bi svaki ovrhovoditelj trebao sam izabrati bilježnika od povjerenja, kao što je bilo i do sada. Ujedno bih se osvrnuo i na strukturu i starosnu dob javnih bilježnika kao jedan od faktora, odnosno razloga zbog kojeg smatram da ne trebaju svi bilježnici dobivati isti broj predmeta.Među 327 javnih bilježnika ima 50% javnih bilježnika iz prvog saziva, iz 1995. godine, koji su sada u dobi od 60 i više godina a svjedoci smo u zadnjih nekoliko godina da javni bilježnici odlaze u mirovinu i prije navršenih 70 godina. Jasno je da se radi o strukturi ljudi koji više neće zapošljavati nove djelatnike jer se spremaju za mirovinu, a svakako neće kupovati ili unajmljivati poslovni prostor za djelatnost ili za arhivu, ukoliko im se dodjele ovrhe koje do sada nisu imali. Samim time postavlja se pitanje efikasnosti, brzine i ažurnosti tih kolega u ovršnim predmetima, koja sigurno neće opravdavati izmjene zakona u tom smjeru. Iz svega prethodno obrazloženog, jasno je da problem blokiranih nisu javni bilježnici niti njihova tarifa pa zato u tom smjeru nebi trebalo mijenjati Ovršni zakon.Ukoliko se ide u izmjene tarife situacija će biti još gora jer će svi uredi ovršne predmete raditi sa gubitkom i biti će dobro ako veći uredi budu mogli iz ovjera i solemnizacija platiti gubitak iz ovrha, međutim velika većina srednjih i manjih ureda to jednostavno neće moći. Ukoliko se zakonodavac ipak odluči ići u smjeru smanjivanja nagrade u ovršnim predmetima i dodjele ovršnih predmeta svima jednako onda bi trebalo razmisliti i o tome da se pojedini javni bilježnici mogu izuzeti iz te podjele, da ne rade ovrhe koje će im nositi samo gubitak. Gledano na taj problem s pozicije ovrhovoditelja situacija je za njih još gora. Sada veliki ovrhovoditelji (HRT, HP,ZG HOLDING,kartičarske kuće ili upravitelji zgrada) koji imaju po 10.000 ili više ovrha rade s nekoliko javnih bilježnika od povjerenja, a u slučaju izmjene izmjene Ovršnog zakona morat će komunicirati s 327 javnobilježničkih ureda u RH, što samim time znači slati podatke, tražiti potvrde pravomoćnosti i stanje spisa u 327 različitih javnobilježničkih ureda. To bi zasigurno usporilo ovrhe i poskupilo troškove uz još nih drugih problema. Napominjem i kako svi moramo imati u vidu da za za cijelo vrijeme trajanja postupka ovršenicima teče kamata, a što je postupak brži kamate su ipak manje. Kroz sve prethodno navedeno želim istaknuti i upozoriti na činjenicu da bi izmjene Ovršnog zakona u smjeru kako je predloženo, a tiče se ovrha na temelju vjerodostojne isprave, za sobom povukle brojne negativne posljedice. Javni bilježnik Velibor Panjković Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
11 Ljiljana Horvat PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA 61 posto svih mirovina je u zoni siromaštva sa mirovinom manjom od 2.800 kn , točnije 1150025 hrvatskih državljana, umirovljenika (većinom samaca) koji primaju prosječnu mirovinu u iznosu od 2.558,33 kuna. (Statističke informacije HZMO, broj 8/2020., rujan 2020. ) a nad kojima se provode ovrhe u visini 1/4 primanja nakon čega im za život preostaje 1918,74 kn , a što je daleko ispod propisane granice siromaštva za samca za 2020 godinu koja iznosi 2.710 kuna mjesečno. Povećanjem zaštičenog dijela primanja značilo bi da umirovljenici, umjesto da potonu u bijedu, imaju dostojnu starost. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
12 Dubravka Vuglešić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Radi zaštite ovršenika potrebno je promijeniti članak 18. da će ovršni postupci pokrenuti prije stupanja na snagu novog Zakona dovršiti prema odredbama Zakona koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovrhe. Članak je potrebno promijeniti na način da se raniji ovršni postupci nastavljaju voditi po novom i humanijem Ovršnom zakonu. Na taj način spriječiti će se da veliki broj ovršenika ostane bez jedine nekretnine. Naime, Addiko bank je prodala dug za nenamjenski kredit B2 kapital koji je obitelj (čak i maloljetno dijete) godinama maltretirao telefonom. Svi znaju za kolike iznose agencije otkuplju kredite, a onda zahtijevaju naplatu cjelokupnog iznosa kredita bez obzira koliko je dužnik otplatio banci. U našem slučaju Sudu su prikazali glavnicu veću nego je bila prilikom podizanja kredita. Za vrijeme COVID mjera, B2 kapital pokrenuo je ovrhu na jedinoj nekretnini peteročlane obitelji dragovoljca i HRVI Domovinskog rata,a u srpnju je bila i procjena nekretnine od strane Suda i procjenjitelja. Budući da će se prijašnji ovršni postupci dovršavati po starom Ovršnom zakonu, peteročlana obitelj ostaje bez krova nad glavom. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
13 flower PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Molim vas da se u Novom ovršnom zakonu uvede zaštita sudužnika i jamaca ako je ikako moguće. Smatram da ako se utjeruje dug korisniku kredita koji ga je i koristio da ne treba još 2-3 obitelji sudužnika i jamaca ovršiti i blokirati ,a da je korisnik kredita stavio hipoteku na svoju nekretninu kao osiguranje... Primljeno na znanje Primljeno na znanje
14 HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Svakako bi bilo dobro da se omogući ovršeniku da zna da je protiv njega pokrenut ovršni postupak. Iz različitih razloga ovršenik uopće ne zna za postupak jer nije primio nikakvo pismeni i tu nema pravne sigurnosti, a tko ide svakih 8 dana gledati na oglasne ploče suda? kako nema pravne sigurnosti predlažemo da se sa slanjem ovršnog prijedloga na oglasnu ploču suda , ovršeniku isti pošalje običnom poštom. 2. Predlažemo da se zastara ovrhe prati po službenoj i tako bismo smanjili broj ovrha jer se ne bi moglo naplaćivati nezakonit trošak koji je u zastari, a dosta ovršenika građana RH ne zna da se sami moraju pozvati na zastaru. Nije prihvaćen Upravo predmetnim izmjenama i dopunama ovršnog zakona ovršeniku se pruža dodatna zaštita u smislu obaviještenosti. Zastara je uređene Zakonom o obveznim odnosima te nije moguće Ovršnim zakonom intervenirati u Zakon o obveznim odnosnima
15 Karla Katavić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Kada će se u OZ zaštititi obrtnici, tj.osigurati osnovna sredstva potrebna za nastavak poslovanja nakon blokade računa? Znamo da obrtničko, privatno i poslovno djelovanje objedinjuje OIB. Tako se dešava da se prilikom ovrhe, blokiraju svi računi obrtnika, pa tako i poslovni žiro račun, u cijelosti. Na taj se način oduzima mogućnost obrtniku za nastavak poslovanja, jer blokirani obrtnik nema zaštićeni poslovni račun, sa osiguranim osnovnim sredstvima za nastavak poslovanja (plaća radnicima, nabava osnovnih sirovina i potrošnog materijala potrebnih za nastavak poslovanja) te se na taj način neposredno dovodi u opasnost opstanak samog obrtnika, kao i njegovih djelatnika, a obrtnika se tjera u sivu zonu poslovanja kako bi pokušao preživjeti. Kao prvo, trebalo bi odijeliti privatne ovrhe od poslovnih, a prilikom ovrhe poslovnih računa, trebalo bi odrediti maksimalni dio iznosa na računu, odnosno pojedine uplate, koji se može ovršiti, omogućujući tako obrtniku nastavak poslovnih aktivnosti te posljedično podmirivanje nastalih dugova. Nije prihvaćen Način obavljanja gospodarske djelatnosti bilo putem obrta ili pravne osobe posljedično vezuje i određena prava i obveze koje su propisane drugim zakonima i propisima uvažavajući sve okolnosti.
16 Ivan Dušan PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Ja sam i ranije napisao u javnim raspravama, i mislim da se svi slažu. treba limitirati novčani iznos koji se može naplatiti temeljem ovrhe. Na taj način će se limitirati pretjerani iznos troškova i zateznih kamata i spriječiti će se da dug od primjerice 500 kuna naraste na 1500 ili 2000 kuna. Mora se napomenuti i slijedeće: veliki broj vjerovnika (a to uključuje i gradove, te privatna poduzeća) se prilično neodgovorno odnosi kad su ovrhe u pitanju te umjesto da sami naprave prijedlog za ovrhu angažiraju odvjetnike uglavnom na najvišoj tarifi. Zakon treba potaknuti vjerovnike da sami provode ovrhe odnosno ukoliko angažiraju odvjetnika da ugovore snižene tarife, u skladu sa odvjetničkom tarifom. Moj prijedlog je slijedeći: za dugove do 100 kuna maksimalno se može naplatiti 300 kuna, za dugove 100-250 kuna - maksimalni iznos je 500 kuna, za dugove 250-500 kuna maksimalni iznos je 800 kuna, za dugove 500-1000 kuna maksimalni iznos je 1500 kuna, za dugove 1000-2000 kuna maksimalno 50% iznosa glavnice, za dugove 2000-3000 kuna maksimalno 30% glavnice, a za dugove preko 3000 kuna maksimalno 25% glavnice duga. Takvo nešto je prihvatljivo i vjerovnicima i dužnicima. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
17 Nada Badurina PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Tijekom ranijih rasprava o Izmjenama odnosno novom Ovršnom zakonu bilo je inicijativa da se prilikom prvodebe ovrhe utvrdi da ovršenik najprije plaća glavnicu pa potom kamate. Nema razloga da se u tom pravcu promijeni i ZOO ukoliko je potrebno. Činjenica je da i trgovačka društva u svojim knjigama prilikom redovitih plaćanja koja nisu obuhvaćena ovrhom, najprije zatvaraju glavnicu, a potom vode kao dug obračun kamata. Što više manji poduzetni na čudu su kada dolazi putem FINA-e djelomična uplata kako da zatvaraju te utužene stavke i mnogi u svojim knjigama zatvaraju glavnicu te potom obračunavaju zateznu kamatu. Često se, i to je lakše i u poslovanju donosi odluka o otpisu kamata. Kada bi i FINA tako provodila svima bi bilo lakše, a ovršenici bi nakon svake uplate znali kakvo je njihovo stanje duga i lakše bi sa ovrhovoditeljima dogovarali i eventualni oprost. Postojeće stanja ne odgovora niti "normalnim" ovrhovoditeljima, a još manje ovršenicima koji djelomičnim plaćanjem nikako ne mogu ili jako teško doći do konačnog plaćanja glavnice. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
18 HGK PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI U odnosu na osnovna pitanja koje se nastoje urediti prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, s Konačnim prijedlogom zakona, odnosno okolnostima i ciljevima predloženih izmjena i dopuna (apostrofiranih u točki II. Prijedloga) skrećemo pozornost na pitanje provedbe ovrhe na plaći ovršenika koji nije obuhvaćen ni ovim prijedlogom Zakona. Naime, ciljevi predloženih izmjena odnose se na jačanje zaštite dostojanstva dužnika (ovršenika) odnosno provedbu postupka ovrhe uz što manje troškova. Pritom se u potpunosti u okviru postupka izvansudske ovrhe, zanemaruje položaj poslodavca kao ovršenikova dužnika. Odredbama Ovršnog zakona u dijelu koji se odnosi na izvansudsku ovrhu propisana je obveza poslodavca postupati po ovršnim ispravama u smislu obveze na pljenidbu i prijenos vjerovnika potraživanja na plaći ovršenika, odnosno radnika. U gospodarskoj strukturi RH prevladavaju mali i srednji poduzetnici odnosno poslodavci, te njihove obveze provođenja ovrhe na plaći svojih radnika prelaze kapacitete njihova poslovanja, uzrokujući im, uz ostalo, i dodatna administrativna opterećenja i trošak. Status poslodavca kao ovršenikova dužnika, ako poslodavac u konačnici (najčešće zbog nepažnje odnosno neznanja) ne postupi po zahtjevu za izvansudsku ovrhu, dovodi poslodavce u situaciju da sami postanu ovršenici. Također, postojeći sustav provedbe ovrhe na plaći omogućuje i nejednako tretiranje vjerovnikovih tražbina, s obzirom na to da vjerovnici čije su tražbine novijeg datuma ako imaju informaciju o novom zaposlenju, svoju tražbinu novijeg datuma mogu ostvarivati kod novog poslodavca prije već postojećih odnosno ''starih'' potraživanja koja su u očevidniku na FINI. To u osnovi dovodi do paralelnog sustava provođenja ovrhe na novčanim sredstvima koje usporedo provode poslodavci i FINA, ali uz veću odgovornost poslodavaca koji nemaju administrativne kapacitete FINA-e. S obzirom na evoluciju samog ovršnog postupka u smislu olakšavanja provedbe ovrhe na novčanim sredstvima koje je u potpunosti preuzela FINA (što je u konačnici dovelo do olakšavanja položaja vjerovnika te naplate tražbina), kao i činjenice da iste odredbe ovršnog zakona uređuju postupanje FINE i poslodavca prilikom provedbe izvansudske ovrhe, predlažemo koncept provedbe ovrhe na plaći koji bi u potpunosti preuzela FINA. S obzirom na razrađeni sustav ovrhe na novčanim sredstvima koji provodi FINA, prijenos postupka provedbe ovrhe na plaći (kao uži pojam novčanih sredstava ovršenika) doveo bi do efikasnije naplate potraživanja te pravne sigurnosti samih vjerovnika u odnosu na vremensko dospijeće i nastanak njihova potraživanja. Time bi se također zaštitili sami ovršenici pa i ovršenikov dužnik odnosno poslodavac minimiziranjem mogućnosti nastanka štete po poslodavca uslijed pogrešnog postupanja. Smatramo da za provedbu ovoga prijedloga nisu potrebne opsežne sadržajne izmjene Ovršnog zakona, s obzirom na to da je postupanje FINA-e u provedbi izvansudske ovrhe utvrđeno istim odredbama kao i za poslodavaca. Također smatramo da bi se na ovaj način u potpunosti ostvarili ciljevi predloženih izmjena, odnosno zaštita dostojanstva ovršenika, administrativno rasterećenje poslodavca kao ovršenikova dužnika te pravna sigurnost svih stranaka u postupku putem efikasnog sustava provedbe. Nije prihvaćen Navedeni koncept ovrhe odgovara trenutačnoj gospodarskoj situaciji, te ostvaruje svrhu a to je naplata tražbine ovrhovoditelja.
19 Sindikat umirovljenika Hrvatske PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske izražavaju zabrinutost zbog neproduljivanja moratorija na ovrhe (Zakon o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti (NN 53/2020), a najmanje do trenutka usvajanja novog Ovršnog zakona, kako su to umirovljeničke udruge i javno zatražile. Nažalost, to nije učinjeno, već je na javno savjetovanje stavljen Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, s konačnim prijedlogom Zakona, kojim se predlažu sporadične izmjene. SUH i MUH se protive većini predloženih izmjena i dopuna jer je riječ o necjelovitom, štetnom i parcijalnom rješenju stanja s ovrhama. Vlada je imala šest mjeseci za pripremu i donošenje jedne humanije i koherentnije politike vezano za pitanje ovrha, no držimo da se učinilo vrlo malo. U 2019. je pripreman dugo očekivani novi Ovršni zakon koji je bio inovativniji i koji je trebao prenijeti, između ostalog, postupak ovrhe na sudbenu vlast i humanizirati položaj ovršenika, no to je iz nepoznatih razloga propušteno. SUH i MUH predlažu sljedeće: 1. da se ovršenim građanima omogući prvo isplata glavnice duga, a tek onda kamata, jer u protivnom nikada neće otplatiti dug, jer on neprekidno raste. 2. da se uvede pravo otpisa dugova koji ukupno iznose najviše do iznosa od 10.000 kuna, i to osobama težeg imovnog stanja, u prvom redu osobama koje nisu u mogućnosti vraćati svoja dugovanja bez ugrožavanja svoje egzistencije i narušavanja kvalitete života. 3. uz zakonske propise da se ne može ovršiti više od jedne četvrtine prihoda umirovljeničke udruge traže da se kao univerzalna granica ispod koje se neće provoditi ovršavanje uvede hrvatska linija siromaštva (Državni zavod za statistiku, 2020. – 2.710 kuna). 4. također se mora onemogućiti ovršavanje cijele mirovine onim starijim građanima koji su nagovoreni od strane lihvarskih subjekata osobno potpisati da im se usteže temeljem izjave mirovina do punog iznosa, već ustega mora biti za sve ograničena na četvrtinu prihoda, odnosno do hrvatske linije siromaštva. 5. nužno je donošenje zakona o reguliranju djelovanja Agencija za naplatu potraživanja jer njihovo postupanje narušava privatnost i dostojanstvo te dovodi do psihičkih smetnji; primjerice agencije su i za vrijeme moratorija „napadale“ ovršenike da podmire dugovanja. 6. najvažnije je svakako ovršni postupak s bilježnika preseliti na postupanje isključivo sudovima, kako je to regulirano u većini demokratski uređenih zemalja. 7. potrebno je ovršne postupke učiniti transparentnima i ubrzati ih, te bitno pojeftiniti, što je Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, s konačnim prijedlogom Zakona tek manjim dijelom učinjeno. 8. Protivimo se da se iseljavanje starijih osoba iz jedinog doma zaustavi samo u zimskim mjesecima, već presuda o iseljavanju treba biti strogo individualizirana te onemogućena bez osiguravanja zamjenskog smještaja od strane lokalne zajednice. Napominjemo kako u Hrvatskoj živi gotovo 850 tisuća građana starijih od 65 godina, a stopa rizika od siromaštva te dobne skupine je čak 30,1 posto, u odnosu na 18,3% kod opće populacije, dok su u najtežoj situaciji samci u dobi 65+ (50,3%). Prosječna mirovina u srpnju ove godine iznosila je 2.525 kuna, što čini 37,4 posto prosječne neto plaće. Ovršni su propisi, kakvi su danas, presuda na dosmrtno ropstvo starijim osobama, kao i velika vjerojatnost da će izgubiti jedini krov nad glavom. Nije prihvaćen Tijek kamata uređen je Zakonom o obveznim odnosima te se ne može dodatno uređivati Ovršnim zakonom. U odnosu na točku upućuje se na Zakon o stečaju potrošača koji uređuje navedenu materiju. U odnosu na točku 3. postojećim Ovršnim zakonom dodatnu su zaštićeni ovršenici uz uvažavanje interesa ovrhovoditelja. U odnosu na ovršavanje cijele mirovine valja reći da niti važećim Ovršnim zakonom niti prijedlogom izmjena i dopuna to nije predviđeno, ali se ne može utjecati na ovršne postupke u tijeku koji su pokrenuti na temelju tada važećih isprava. U odnosu na točku 5. rad agencija nije u nadležnosti ministarstva pravosuđa. U odnosu na točku 6. i 7. ovršni postupak prema predloženim izmjenama i dopunama predviđeno je da kada bilježnici provode radnje u ovršnom postupku, postupaju kao povjerenici suda, čime je omogućeno transparentno i učinkovito provođenje tog djela ovršnog postupka. U odnosu na točku 8. Konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama jest uredila navedenu materiju te su istu hrvatski sudovi akceptirali kroz primjenu instituta prava na dom.
20 Josip Feher PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Nakon čitanja predloženog zakona dojma sam da su sve predložene izmjene prije svega kozmetičke naravi bez stvarne želje za unapređenjem i olakšanjem onoga što bi trebalo biti poanta ovršnog postupka – jednostavno, financijski neotežavajuće, brzo i efikasno provođenje ovrhe, odnosno izvršenje obveza koje nisu izvršene dobrovoljno. Napominjem da u posljednjem Izvješću o vladavini prava za 2020 (https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:52020SC0310&from=EN) stoji: „Prosječno trajanje ovršnih postupaka pred općinskim i trgovačkim sudovima neprestano je raslo i doseglo 797 dan.“ Nadalje: „Prosječna duljina parničnih građanskih predmeta bila je oko 855 dana, a trgovačkih oko 735 dana, što je porast u usporedbi s 2018.“ Apsurdno je da je za provođenje ovrhe potrebno isto toliko vremena koliko i za dobivanje pravomoćne presude u parničnom postupku kada se uzme u obzir da je parnični postupak sam po sebi puno kompleksniji te da se u njemu provodi nebrojeno više radnji. U tom smislu ovim izmjenama neće biti postignuto ništa. Dapače, neki postupci još će se više oduljiti – npr. postupak prisilne naplate temeljem vjerodostojne isprave koji je u smislu brzine i efikasnosti, za sada, jedan od rijetkih instituta koji funkcionira (pri tom ne ulazim u troškove). Dojma sam da zakonodavac, kao i dosadašnjim donošenjima i izmjenama ovršnih zakona, u stvari, pokušava riješiti neka socijalna i politička pitanja koja bi trebalo rješavati neki drugim zakonima i politikama. Umjesto da se preispita cjelokupni koncept ovršnog i insolvencijskog postupka, parcijalno se rade izmjene provedbenog zakona i povlađuje pojedinim interesnim skupinama kojima je važno povladiti u tom trenutku. Kao posljedicu takvog političkog (pa i nomotehničkog) pristupa imamo jedan tromi, skupi, kompliciran i neefikasan sustav koji ne ide na ruku ni vjerovnicima ni dužnicima. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
21 Jurica Dobrinić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Radi zaštite dostojanstva dužnika i uspješnijeg načina naplate duga potrebno je propisati i redoslijed naplate. Takvim propisivanjem redoslijeda naplate reguliralo bi se da prvo ide otplata glavnice duga i troškova postupka pa tek na kraju plaćanje zateznih kamata. U dosadašnjem načinu naplate tijekom postupka ovrhe naplaćivale su se prvo zatezne kamate te je time dužniku bilo i otežano otplaćivanje duga i izlazak iz blokade. Nije prihvaćen Redoslijed naplate uređen je Zakonom o obveznim odnosima te se ne može dodatno uređivati Ovršnim zakonom.
22 Fakta d.o.o. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA Pozdravljam izmjene Zakona kojim se nastoji smanjiti administracija i pojeftiniti ovršni postupak, ali vrlo važno je u tom duhu i ne propustiti isključiti poslodavce iz postupka ovrhe. Poslodavci nemaju potrebna znanja za postupanje po primljenim zahtjevima ovrhovoditelja niti bi na bilo koji način na njih trebao pasti teret dugova njegovih radnika. Stoga, predlažem da se izmjeni članak 284. st. 2. i izuzme poslodavce od postupanja po primljenom zahtjevu ovrhovoditelja ako se plaća isplaćuje na račun, sve u skladu s čl. 197. Nije prihvaćen Navedeni koncept ovrhe odgovara trenutačnoj gospodarskoj situaciji, te ostvaruje svrhu a to je naplata tražbine ovrhovoditelja
23 Dubravka Gašparac PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA Prijeko je potrebno mijenjati članak 284 st. 2 postojećeg Zakona a sve u cilju zaštite dostojanstva radnika, na način izuzimanja poslodavaca iz ovršnog postupka. FINA dulje vrijeme provodi ovrhe na računima građana, te na taj način postoji prostor za rasterećenje poslodavaca, a ujedno i zaštitu dostojanstva radnika. Radnik isključivo sam odgovara za svoja dugovanja i poslodavac ga nema pravo pitati za činjenice koje nemaju veze s njegovim radnim odnosom i ugovorom o radu. Predlažem izmjenu članka 284 st. 2 da se izuzmu poslodavci od postupanja po ovršnim rješenjima ako plaću isplaćuju na račun radnika, što im je i obveza, te da se postupanja po ovršnim rješenjima objedine na jednom mjestu, a sve u skladu s člankom 197. Nije prihvaćen Navedeni koncept ovrhe odgovara trenutačnoj gospodarskoj situaciji, te ostvaruje svrhu a to je naplata tražbine ovrhovoditelja
24 Antonija Rozalija Kalember PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA U ovim izmjenama nema najavljenog izuzimanja poslodavaca iz ovršnog postupka. Fina već neko vrijeme provodi ovrhe na računima građana, i nema potrebe da se s istim opterećuju i poslodavci. Ovršni red bi se trebao voditi na jednom mjestu, a to nije moguće dok se poslodavce obvezuje da postupaju po zahtjevima ovrhovoditelja. Predlažem da se izmjeni članak 284. st. 2. i izuzme poslodavce od postupanja po primljenom zahtjevu ovrhovoditelja ako se plaća isplaćuje na račun, što bi bilo u skladu s čl. 197. Nije prihvaćen Navedeni koncept ovrhe odgovara trenutačnoj gospodarskoj situaciji, te ostvaruje svrhu a to je naplata tražbine ovrhovoditelja
25 Darko Balog PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA Prema Obrascu prethodne procjene i prema ovom Prijedlogu glavni cilj je pojačana zaštita dostojanstva radnika koja se neće postići sve do promjene Članka 284. st.2. Zakona. Naime tako dugo dok svaki prethodni, sadašnji ili budući poslodavac ima uvid u iznose radnikovih dugovanja kao i vjerovnike radnika na osnovu ovrših rješenja o ovrsi koje su dostavljene poslodavcu na temelju čl.284., st.2. Zakona nema niti dostojanstava radnika. Uz to nitko nema uvid u stvarno stanje ovrha građana te su sve objavljene statistike i iznosi neispravni pošto uz Agenciju očevidnike vode i svi poslodavci za zaprimljena ovršna rješenja. Obveza poslodavca je isplatiti plaću i ostala materijalna prava radnika u skladu sa ovim i drugim mjerodavnim zakonima, a ovrhe se moraju provoditi na jednom mjestu što bi prema trenutni propisima bilo preko Agencije. Predlažem da se radi zaštite dostojanstva radnika Članak 284., st.2. briše ili izmjeni te da se na poslodavca i u slučaju ovrhe na temelju vjerodostojne isprave primjenjuju odredbe čl. 197. ovog Zakona. Nije prihvaćen Navedeni koncept ovrhe odgovara trenutačnoj gospodarskoj situaciji, te ostvaruje svrhu a to je naplata tražbine ovrhovoditelja
26 HRVATSKA JAVNOBILJEŽNIČKA KOMORA KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 1. Članak 1. Članak 8. (1) U Ovršnom zakonu („Narodne novine, br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17.) u članak 8. iza stavka 6. dodaju se stavci 7., 8. i 9. koji glase: „(7) Kada se dostava obavlja isticanjem pismena na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova, na adresu iz stavka 2. do 6. ovoga članka dostavit će se obavijest o danu isticanja pismena na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova ubacivanjem u poštanski sandučić. (8) Kada je to moguće, obavijest iz stavka 7. ovoga članka dostavlja se i u osobni korisnički pretinac fizičke osobe kojemu se pristupa putem središnjeg internetskog mjesta za jednostavan pristup svim informacijama iz javne uprave Republike Hrvatske (Središnji državni portal). (9) Iznimno od odredbi ovog članka kada sud ili javni bilježnik obavlja dostavu državnim tijelima, državnom odvjetništvu, odvjetnicima, javnim bilježnicima, sudskim vještacima, sudskim procjeniteljima, sudskim tumačima, stečajnim upraviteljima, povjerenicima, pravnim osobama i drugim sudionicima elektroničke komunikacije ona se obavlja u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava ili na drugi odgovarajući način, primjenom pravila o dostavi u parničnom postupku.“ (3) Stavci 7.,8.,9.,10. i 11., postaju stavci 10.,11.,12.,13. i 14. OBRAZLOŽENJE: Predlaže se brisanje odredbe predloženog stavka 7., a da stavak 8. postaje stavak 7.i glasi: „(7) Kada je to moguće, obavijest o danu isticanja pismena na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova dostavlja se i u osobni korisnički pretinac fizičke osobe kojemu se pristupa putem središnjeg internetskog mjesta za jednostavan pristup svim informacijama iz javne uprave Republike Hrvatske (Središnji državni portal).“ (3) Stavci 7.,8.,9.,10. i 11., postaju stavci 10.,11.,12. i 13. Iako je sasvim razumljiva namjera predlagatelja da pojedinim radnjama želi osigurati što bolju obaviještenost ovršenika u postupku, smatramo da ipak treba uzeti u obzir i postupak koji prethodi predloženom stavku 7. Naime, uz dostavu obavijesti iz novo predloženog čl. 281. rješenje o ovrsi se sukladno odredbama čl. 8. OZ dostavlja dva puta po pravilima osobne dostave te ako iste budu neuspješne rješenje o ovrsi (pismeno) se dostavlja putem e-oglasne ploče suda što čini ukupno četiri dostave ovršeniku, a predloženim stavkom 7. predlaže se i peta dostava stavljanjem obavijesti u sandučić. Smatramo da je unatoč opće poznatim problemima sa dostavom pismena u svim postupcima, a ne samo ovršnima, potrebno zauzeti jedan racionalan stav i predložiti racionalna rješenja. Nažalost svaka dostava pismena, pa i obične obavijesti, je skopčana sa određenim dodatnim troškovima pa tako i ova predložena stavkom 7., koja će prvenstveno teretiti ovrhovoditelja, a u konačnici vjerojatno i ovršenika. Nadalje, smatramo da se u svakom slučaju ne treba dodatno opterećivati rad javnih bilježnika, a niti sudova, zato jer je ovršenik pasivan ili čak aktivno izbjegava primiti pismeno koje mu je upućeno bilo od javnog bilježnika bilo od suda. Već sada važećim odredbama čl. 8 OZ su propisane sve radnje kojima se omogućuje da pismeno bude dostavljeno strankama u postupku te zbog troškova i procesa rada kod javnih bilježnika, a osobito sudova, nije racionalno propisivati dodatnu dostavu pa čak i putem obavijesti koja se stavlja u poštanski sandučić. Zbog toga se predlaže brisanje stavka 7. Izmjena stavka 8. se predlaže zbog brisanja stavka 7. dok se na isti ne daju druge primjedbe budući je obavijest koja će se dostavljati u osobni korisnički pretinac elektroničkim putem moguće generirati automatski iz sustava te ne zahtjeva dodatni angažman pa stoga niti dodatne troškove. Nije prihvaćen Dodatnim obavještavanjem pojačano se štiti ovršenika, kako bi isti mogao konzumirati svoja procesna prava.
27 Ured pučke pravobraniteljice KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 1. Predlaže se propisati da se u slučaju dostave isticanjem pismena na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova, obavijest o tome ubacivanjem u poštanski sandučić ovršenika te, kada je to moguće, i u osobni korisnički pretinac fizičke osobe kojemu se pristupa putem Središnjeg državnog portala, dostavlja bez odgode/istovremeno s isticanjem pismena na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova. Naime, smisao dostave obavijesti o isticanju pismena na oglasnoj ploči suda gubi se ako ona nije obavljena na način da ovršenik o tome bude pravovremeno obaviješten, prije isteka roka u kojem se dostava smatra izvršenom, odnosno roka za izjavljivanje pravnog lijeka. Nije prihvaćen Predloženim rješenjem pojačano se štiti ovršenika, kako bi isti mogao konzumirati svoja procesna prava.
28 Sindikat umirovljenika Hrvatske KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 1. Dio ovrhovoditelja sami sastavljaju prijedloge za ovrhu, dok jedan dio za taj posao angažira odvjetnika. Vezano za tarifu određivanja naknade troškova za sastavljanje prijedloga za ovrhu zakonodavac bi trebao odrediti jedinstveni priznati trošak za sastav prijedloga o ovrsi imajući u vidu slabiju stranu u postupku – ovršenika i općenito pojeftiniti postupak. Nije prihvaćen Upravo izmjenama i dopunama i to propisivanje elektroničkog obrasca za podnošenje prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i obrasca za prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave postupak će biti jednostavniji i posljedično jeftiniji, te se ukazuje da je pravo svake pravne i fizičke osobe da opunomoći odvjetnika za zastupanje.
29 Ivan Dušan KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 1. Predlažem izmjenu članka 209 Zakona koji je jako loš. Naime zakonom je predviđena plijenidba novčane tražbine i prijenos novca na račun ovrhovoditelja u roku od 60 dana od dana zaprimanja zahtjeva u FINU. Ta odredba Zakona nema smisla, jer se samo prolongira rok od primanja zahtjeva do prijenosa novca. U praksi je bilo jako malo slučajeva zlouporabe ovršnih isprava, bilo je slučajeva falsificiranja istih, pa predlažem samo da se zakonski rok skrati na maksimalno 10 dana ili da se odredba ukine. Svi ovršenici znaju da im je stigla ovrha i znaju da će biti ovršeni, a ako imaju kakav prigovor mogu ga dati prilikom primitka rješenja o ovrsi. sve kasnije je nepotrebno Primljeno na znanje Primljeno na znanje
30 Ivan Dušan KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 1. Predlažem da se u zakon unese odredba prema kojoj se ovrha ne može direktno provoditi na plaći radnika kod poslodavca, nego isključivo na novčanim sredstvima preko FINE. Ovo stoga što se plaća ionako po Zakonu mora isplaćivati na račun primatelja. Prema tome ukoliko je netko zaposlen i dobiva primitak od plaće. taj novac će ići na njegov račun u banci, gdje će se moći ovršiti. Mogućnost ovrhe direktno na plaći kod poslodavcaje jer nepravedan jer omogućava ovrhovoditelje koji nisu na prvom mjestu u FINI kad je ovrha na novčanim sredstvima u pitanju, zatražiti ovrhu na plaći kod poslodavca, čime taj ovrhovoditelj preskače ostale ovrhovoditelje koji su ovršili ovršenika preko FINE. Nije prihvaćen Navedeni koncept ovrhe odgovara trenutačnoj gospodarskoj situaciji, te ostvaruje svrhu a to je naplata tražbine ovrhovoditelja
31 Ivan Dušan KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 1. Jedan dio poslovnih subjekata sami naprave prijedlog za ovrhu, dok jedan dio za taj posao angažira odvjetnika. Problem koji se javlja jest što se kao trošak provođenja ovrhe priznaje naknada odvjetniku, dok ovrhovoditelji koji sami naprave prijedlog za ovrhu nemaju pravo na nikakav priznati trošak ovrhe. Mislim da bi se sastavak prijedloga za ovrhu, ukoliko ovrhovoditelj sam napravi trebao ući u priznati trošak ovrhe. S obzirom na to da i odvjetnička tarifa za sastav ovrhe može dosta varirati ovisno o tome kako se je stranka dogovorila sa odvjetnikom (normalna tarifa, tarifa smanjena za 50%, plaćanje po satu) - predlažem da zakonodavac odredi jedinstveni priznati trošak za sastav prijedloga o ovrsi. Primljeno na znanje Upravo izmjenama i dopunama i to propisivanje elektroničkog obrasca za podnošenje prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i obrasca za prijedlog za ovrhu na temelkju ovršne isprave postupak će biti jednostavniji i posljedično jeftiniji, te se ukazuje da je pravo svake pravne i fizičke osobe da opunomoći odvjetnika za zastupanje.
32 M SAN Grupa d.d. KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 2. Vezano uz čl. 14. st.8.: smatramo da brisanje odredbi o predvidivim troškovima ne ispunjava namijenjenu svrhu odnosno ne dovodi do smanjenja troškova ovrhe niti do rasterećenja postupka i/ili sudova. Predvidivi troškovi su i do sada bili uređeni na način da se plaćaju te ih sudovi uopće i priznaju u postupku samo ukoliko su zbilja i nastali. Na predloženi način potencijalno se javlja potreba pokretanja ponovnog postupka odnosno u slučaju manjeg iznosa predvidivih, a nastalih troškova odustanak od pokretanja novog ovršnog postupka te snošenje takvih troškova od strane vjerovnika, čime se vjerovnike dovodi u neravnopravan položaj da snose trošak za čiji nastanak objektivno nisu krivi. Prijedlog: ne mijenjati čl.14. st.8. Vezano uz čl.14.st.10.: u prijedlogu izmjena se navodi da će ministar pravosuđa utvrditi Pravilnikom iznos, rokove, kriterije te način obračuna i plaćanja naknade, dok se u obrazloženju izmjena navodi da će Vlada navedeno urediti Uredbom - potrebno uskladiti. Nije prihvaćen Navedenim izmjenama OZ-a naknađivat će se samo stvarno nastali troškovi.
33 HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 2. Izostavljanje mogućnosti priznavanja i nadoknade predvidivih troškova u okviru inicijalno pokrenutog ovršnog postupka ne dovodi do smanjenja troškova postupka za dužnika, već će navedeno rezultirati potrebom pokretanja novog ovršnog postupka pred sudom radi priznavanja troškova potrebnih za provedbu ovrhe, što će samo prouzročiti nove troškove (npr. sudske pristojbe i novi troškovi predujma za naplatu pred Financijskom agencijom). Nacrtom zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona izravno se onemogućuje vjerovnik da troškove eventualne stručne pomoći nadoknadi u ovršnom postupku. Vjerovniku je zbog navedenog otežano angažiranje odvjetnika, a s druge strane bi mu se i u slučaju internog zapošljavanja pravnika u svrhu vođenja ovršnih postupaka povećali troškovi. Tako vjerovnik zapravo nema racionalan izbor što ga dovodi u apsolutno neravnopravan položaj kao sudionika u ugovornom/zakonskom odnosu s dužnikom u kojem je vjerovnik svoju uslugu izvršio/ isporučio dok dužnik svoju obvezu plaćanja nije ispunio. Na taj način, da bi vjerovnik došao do naknade za svoj rad/uslugu, mora na svoj teret snositi troškove i riskirati da li će njegova tražbina (glavnica i kamate) uopće biti naplaćena. Na ovaj način “prisiljava” se vjerovnike da: • imaju povećane troškove radi naplate već izvršene usluge/rada, • odugovlače s pokretanjem postupaka dok ne donesu poslovnu odluku ili dok tražbina nije dovoljno velika da se “isplati” prisilno je ostvarivati što ujedno znači veći trošak, ali i veće kamate jer dok vjerovnik unutar zastarnog roka odlučuje, kamate teku i rastu, • odustanu od pokretanja ovršnih postupaka jer im isto generira novi trošak. Zaključno, treba voditi računa o tome da troškovi ovršnog postupka obuhvaćaju troškove: • zastupanja po odvjetniku, • javnobilježničke troškove, • troškove poštarine, • troškove naknade za provedbu kod Financijske agencije, • troškove sudskih pristojbi i • pripadajućeg poreza na dodanu vrijednost. Iz nacrta zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona proizlazi namjera da se pozicija dužniku olakša isključivo izostavljanjem troškova zastupanja po odvjetniku kao troškova ovršnog postupka, čime se na neravnopravan način otežava, a u krajnjem slučaju i onemogućava pristup stručnoj pomoći u vidu zastupanja po odvjetniku te se izravno onemogućuje odvjetnike u obavljanju njihove djelatnosti pod ravnopravnim uvjetima. Nije prihvaćen Navedenim izmjenama OZ-a naknađivat će se samo stvarno nastali troškovi.
34 Ured pučke pravobraniteljice KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 2. Ukazujemo na nesuglasnost predložene odredbe čl. 14. st. 10. te obrazloženja uz čl. 2. Prijedloga zakona, obzirom na donositelja i propis kojim se predviđa regulirati obračun i plaćanje naknade u postupku ovrhe. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
35 Sindikat umirovljenika Hrvatske KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 2. Predvidivi troškovi ovrhe trebaju se svesti nam minimum ali iz tog popisa izbaciti troškove koji su zaista nepotrebni. Pomno se trebaju preispitati troškovi javnog bilježnika, odvjetnika i visina sudskih pristojbi te se isti ujednačiti i svesti na koliko toliko prihvatljivu razinu. Nije prihvaćen Predmetnim izmjenama OZ-a napušten je institut predvidivih troškova.
36 Mario Dedic KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 2. Prvo i osnovno da bih se smanjili troškovi koji se provode ovrhom treba smanjiti zateznu kamatu koja je previsoka,nadalje zabraniti svim agencijama za naplatu potrazivanja da provode ovrhe i uznemiravaju ljude zvanjem u 2 3 u noći jer agencije zapravo zarađuju na ovršeniku i na kraju krajeva ovršenika dovode u još dublje troškove u koje niti on nije svjestan.Sve naknade koje se naplaćuju javnobilježnički uredi treba ukinuti ili dodjeliti jednu naknadu koja ne smije biti veća od 100kn ane 500 ili 600 kn?Kada se to bude učinilo onda će biti ovršni zakona kako treba sve dok se dopušta nepoštena praksa da agencije za naplatu potraživanja zapravo sa nekakvim svojim tarifama još više dovode ovršenika u još veće dugovanje je nedopustivo i nadam se da će uskoro pravilnik EU zabraniti takvu nepoštenu praksu.Svako ko je duzan treba mu se omogućiti otplatu svog dugovanja na rate bez zateznih kamata nego samo glavnica.Primjer dug od 6 .41kuna troškovi javnobilježničkog ureda je 210 kn a odvjetnički troškovi 937 kuna i ukupno dugovanje od 6 kuna preraste u 1147.50 i to je nenormalno dugovanje i nedopustivo da se za 6 kuna duga duzu troškovi 3 puta veći stoga se predlaže da se javnobilježničkim svim uredima dojeli maksimalna tarifa ili naknada u iznosu ne večim od 100kn da se zabrani agencijama za naplatu potrazivanbja da provode ovrhe nakon kupnje nečijeg duga da se vrati sve na sudove i da se obavezno smanji zatezna kamata a ne ovakav postupak.Svi znamo koliko javnobilježnički uredi zaraduju na ovršenicima a da se ne govori koliko agencije zaraduju tako da ministre učinite dobar korak i prihvatite prijedloge da se maksimalno ljude zaštiti od nepravednih troškova.L.P. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
37 HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 2. Članak 2. stavak 1.; Nejasna i nedorečena odredba koja će dovesti do problema u praksi. Naime, trenutno se troškovi ovršnog postupka razdvajaju na stvarno nastale i predvidive. U praksi to izgleda tako da se na ovršnom prijedogu popišu svi troškovi, i stvarno nastali i predvidivi, no na ovršnom je prijedlogu i jasna napomena da dužnik do pravomoćnosti mora platiti samo stvarno nastali trošak. Na taj način se upravo ide u korist dužniku: dužnik koji plati po rješenju o ovrsi prije nastupa pravomoćnosti, dužan je platiti samo stvarno nastali trošak. Međutim, ako dužnik ne plati u tome roku, mora platiti i troškove koji nastaju po pravomoćnosti. Time se u zadnjim izmjenama zakona išlo upravo korist dužnika, kako isti ne bi morao, u slučaju dobrovoljnog plaćanja, platiti sve troškove, dakle i one koji još nisu nastali. Ako na ovršnom prijedlogu ne bi odmah bili popisani svi troškovi (dakle i predvidivi), oni ne bi mogli biti obuhvaćeni rješenjem o ovrsi, što znači, ako dužnik ne izvrši dobrovoljnu uplatu, vjerovniku bi nastali dodatni trokovi, ali ih on ne bi mogao naplatiti kroz isti ovršni postupak, nego bi, s obzirom da je imao i taj dodatni trošak, morao za naplatu istog pokretati ponovo novi ovršni postupak u kojem bi tražio naplatu tih troškova, a što nosi nove troškove novog postupka. To bi dovelo do apsurdne situacije koja je u konačnici puno skuplja i za vjerovnika i dužnika, a dakle, potpuno nepotrebna. Na ovaj način dolazi upravo do gore opisane nelogične situacije, jer je naime nužno rješenjem o ovrsi obuhvatiti i stvarno nastale i predvidive troškove kako bi se oni mogli naplatiti u istom postupku ako dužnik ne ispuni svoju obvezu dobrovoljno (napomena, dužnici vrlo rijetko ispune obveze dobrovoljno, ispuni ih do nekih 5% dužnika), na isti način kao što je to napravljeno i sada. Međutim ono što je potrebno, jest razraditi svaku stavku predvidivog troška, i iz tog popisa izbaciti troškve koji su uistinu nepotrebni. Svakako je dakle nužno izbjeći situaciju u kojoj bi vjerovnik za neki trošak koji je naknadno opravdano nastao, morao pokretati novi ovršni postupak, sa novim troškovima. Ili barem omogućiti da se ti naknadni troškovi koji uistinu nastanu, mogu poslati na prisilnu naplatu bez potrebe donošenja novog rješenja o ovrsi (kao što je to sada sučaj sa troškovima FINE za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima). Nije prihvaćen Navedenim izmjenama OZ-a naknađivat će se samo stvarno nastali troškovi.
38 Nada Badurina KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 3. Prijedlog Javnobilježničke komore da se prijedlozi dodijeljuju svim bilježnicima po cijeloj Hrvatskoj je za ovrhovoditelje u praksi izuzetno neprihvaljivo rješenje. Ovrhovoditelj koji npr. pošalje 1000 jednakih ovršnih prijedloga morat će u daljnjoj provedbi kontaktirati sa svim bilježnicima u RH, a složit ćete se da je među njima postoje velike razlike kao što imamo problema zbog neujednačene prakse u postupanju općinskih sudova ili županijskih sudova što je dovelo do različitih odluka kod istovjetnih sudskih postupaka u drugostupanjskom postupku isključivo iz razloga što sudovi postupaju različito. Ne mogu niti zamisliti što će se desiti ako prijedlozi budu "razbacani" po cijeloj Hrvatskoj te apeliram da se takav prijedlog JBK ne prihvati. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
39 M SAN Grupa d.d. KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 3. Vezano uz čl. 39.a st.1. - nužno je prijedlog takvog obrasca također objaviti na e-Savjetovanju, kako bi se moglo ukazati na eventualne poteškoće u primjeni u praksi. Vezano uz čl. 39.a st. 2.-4. podnošenje prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave putem Hrvatske javnobilježničke komore, koja bi zatim automatski po abecednom redu prezimena dalje povjeravala predmete u rad različitim javnim bilježnicima, ovrhovoditeljima nepotrebno otežava položaj s obzirom na različitost postupanja u praksi pojedinih javnih bilježnika, čime se i drastično povećava vrijeme potrebno za postupanje u ovršnim predmetima odnosno za ispunjavanje različitih zahtjeva i procedura u praksi različitih javnih bilježnika, a time se povećavaju i troškovi. Prijedlog: da se zadrži dosadašnje rješenje prema kojem vjerovnik ima mogućnost izabrati javnog bilježnika prema mjestu prebivališta dužnika. Vezano uz čl.39.a st.5. - nejasno je što znači "mora se opisati tražbina" te koja je posljedica ukoliko se ista ne opiše ili uopće ili na zamišljeni zadovoljavajući način. Prihvaćen Predložene izmjene i dopune OZ-a uzimaju u obzir sve specifičnosti i različitosti novčanih i nenovčanih tražbina, te smjeraju pojednostaviti i pojeftiniti postupak uz istodobno povećanja efikasnosti.
40 HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 3. U odnosu na predloženu dopunu, mišljenja smo da je ista u praksi neprovediva te otegotna za sve sudionike u postupku. Naime, pokretanjem ovršnog postupka putem unaprijed sastavljenog obrasca ograničavaju se vjerovnikova prava na namirenje i slobodu izbora sredstva namirenja, a uzimajući u obzir broj i raznovrsnost kako ovršnih tako i vjerodostojnih isprava temeljem kojih se postupak može pokrenuti kao i moguće varijante aktivne i pasivne legitimacije. Smatramo da bi u okviru e-Savjetovanja morali biti prezentirani i obrasci kako bi se moglo provjeriti odgovaraju li isti svim praktično mogućim rješenjima i varijantama prijedloga za ovrhu koje u praksi koriste ovrhovoditelji. Ujedno se predlaže dopuniti čl. 39. a) st. 1. na način da se u postupcima gdje glavnica tražbine ovrhovoditelja iznosi više od 10.000,00 kn može prijedlog za ovrhu podnijeti nadležnom sudu sastavljen sa potrebnim sadržajem i bez forme propisanog obrasca. To iz razloga što je potrebno omogućiti u složenim postupcima pristup sudu kroz ovršni postupak na način gdje će ovrhovoditelj moći cjelovito iskazati način obračuna, moguće djelomična namirenja pojedinih tražbina, te druge pojedinosti koje nije moguće u formi obrasca pravilno označiti. Sudska praksa (Visoki trgovački sud) je ovo pitanje u analognoj situaciji za propisane obrasce kod prijave tražbine u stečajni postupak već riješila na način da je dopustila istu pravnu radnju i bez propisanog obrasca. Ako se ovo rješenje uredi zakonski tada se izbjegava pravna nesigurnost u vidu proturječne sudske prakse u odnosu na neadekvatno uređenje zakona. Intencija zakonodavca je ovdje postići pojednostavljivanje akta kojim se pokreće ovrha, a radi mogućeg smanjenja troškova, što ujedno nije primjenjivo u složenim ovršnim postupcima npr. prema ovršenicima – pravnim osobama za visoke vrijednosti tražbina. Neovisno o gornjem predlaže se dopuniti čl. 39 st. 1. na način da se zakonski uredi pravo ovrhovoditelja na isticanje nagodbenog rješenja već u samom prijedlogu za ovrhu. Ovime bi se formalizirala mogućnost nagađanja za ovršenike već u fazi prve obavijesti od strane javnog bilježnika u pravilu na očekivani način da se ovršenika poziva u istom roku za očitovanje platiti glavnicu i troškove čime se ovrhovoditelj odriče prava na tražbinu kamate. Ovaj prijedlog je već bio usvojen u posljednjem prijedlogu ZID OZ iz 2019. godine. Slijedom gornjeg prijedloga da se omogući formalno nagađanje između vjerovnika i dužnika na samom početku ovršnog postupka, umjesto neformalnih rješenja koja provedbeno za ovrhovoditelje načelno nisu prihvatljiva predlaže se ujedno ovršnim zakonom urediti da je redoslijed namirenja tražbine u ovršnom postupku najprije po osnovi troškova, zatim glavnice i na kraju po osnovi kamata. Ovo rješenje smatramo pravilnim jer je Ovršni zakon lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima te postoji razumno opravdanje zašto se kod prisilne naplate (ovrha) uređuje različit redoslijed namirenja u odnosu na dobrobvoljno plaćanje (ZOO). Nadalje, mišljenja smo da se predviđenim pokretanjem postupka na temelju vjerodostojne isprave putem Hrvatske javnobilježničke komore, koja bi dalje abecednim redoslijedom raspoređivala predmete u rad javnim bilježnicima, bespotrebno dodatno komplicira praćenje i postupanje u većem broju predmeta koje pokreće isti ovrhovoditelj. Predmeti se nepotrebno disperziraju između više javnobilježničkih ureda nego je to stvarno potrebno, što ovrhovoditeljima povećava troškove komunikacije, rada na takvim predmetima, te vrijeme potrebno za postupanje po istima. Prema postojećem zakonodavnom okviru vjerovnik ima mogućnost izabrati javnog bilježnika prema mjestu prebivališta dužnika. U pravilu se radi o javnim bilježnicima koji imaju infrastrukturu i organizaciju potrebnu za optimalno postupanje i vođenje ovršnih postupaka. Opisanim izmjenama i dopunama Ovršnog zakona prijedlozi za ovrhu disperzirat će se i na javne bilježnike koji se do sada nisu susretali s postupanjem u ovršnim postupcima što će evidentno dovesti do različitog postupanja, nedoumica i usporavanja samog postupka. Sve navedeno svodi se na dodatne troškove koje ovrhovoditelj - vjerovnik trpi ovakvom izmjenom i koji će se u nekoj formi prebaciti na trošak usluge koju plaća redovni uredni kupac usluge takvog vjerovnika. Slijedom navedenoga smatramo da je postojeće zakonsko rješenje prihvatljivije, a da predmetne dopune nisu u skladu sa namjerom pojednostavljivanja, povećanja dostupnosti i transparentnosti postupka, već upravo suprotno da ga dodatno opterećuju. Nije prihvaćen Predložene izmjene i dopune OZ-a uzimaju u obzir sve specifičnosti i različitosti novčanih i nenovčanih tražbina, te smjeraju pojednostaviti i pojeftiniti postupak uz istodobno povećanja efikasnosti.Otpremanjem poziva ovršeniku kojim ga se obaviještava o dugu i davanjem roka od 15 dana da podmiri obvezu ostavljen je odgovarajući i primjeren rok za mirno rješenje spora, uključujući i nagodbu. Predmetnim izmjenama predviđeni je efikasnija i brža e-ovrha uz smanjenje troškova, što podrazumijeva disperziju kod različitih javnih bilježnika, a samom digitalizacijom postupka uklonjeni su svi negativni učinci predmetne disperzije.
41 HRVATSKA JAVNOBILJEŽNIČKA KOMORA KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 3. Članak 3. Članak 39 a. (2) Prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnosi se javnom bilježniku kao stvarno nadležnom povjereniku suda putem Hrvatske javnobilježničke komore na propisanom obrascu elektroničkim putem u strojno čitljivom obliku . (3) Hrvatska javnobilježnička komora će prijedloge za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave automatski i ravnomjerno povjeravati u rad svim javnim bilježnicima u Republici Hrvatskoj, neovisno o prebivalištu ili sjedištu ovršenika. (4) Predmeti će se dodjeljivati javnim bilježnicima u rad po abecednom redu njihovih prezimena. OBRAZLOŽENJE: Predlaže se izmjena stavaka 2.,3. i 4. u članku 39.a. Kako se predmeti neće dodjeljivati putem mjesno nadležnih Općinskih sudova već od strane HJK , na propisanom obrascu elektroničkim putem, predlaže se ravnomjerna raspodjela stvarno nadležnim javnim bilježnicima na području cijele Republike Hrvatske. Istim se želi postići ravnomjerna razdioba ovršnih predmeta svim javnim bilježnicima. Predloženo rješenje je moralno i socijalno prihvatljivo pogotovo poimajući nerazmjer po broju dodijeljenih predmeta pojedinih javnobilježničkih ureda u situacijama kada bi se predmeti dodjeljivali javnim bilježnicima koji imaju sjedište u jedinicama područnih (regionalnih) samouprava prebivališta ili sjedišta ovršenika. Prema OZ 2008., čl 252.b. Prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave mogao se podnijeti javnom bilježniku po izboru ovrhovoditelja. Dakle nadležnost javnih bilježnika nije se rukovodila sukladno prebivalištu ili sjedištu ovršenika u određenoj županiji. Od takvog se rješenja odustalo radi monopolističkog karaktera povezivanja nekih ovrhovoditelja sa određenim javnim bilježnicima. Međutim, kako će se predloženim zakonskim principom vršiti automatska razdioba predmeta putem HJK, sukladno svemu više navedenom te bez obzira na to što se po novom zakonskom okviru radi o povjerenom poslu, a ne isključivom poslu javnih bilježnika smatramo kako nema zapreka da se nadležnost javnih bilježnika ne vezuje uz jedinicu regionalne odnosno područne samouprave prebivališta/sjedišta ovršenika. Do mjesne nadležnosti suda na području kojeg javni bilježnik ima svoje sjedište te ovršenik prebivalište, odnosno sjedište doći će u slučaju podnošenja prigovora. Dakle, iako će se raditi o povjerenom poslu, javni će bilježnici sa aspekta suda čiji su povjerenici provoditi postupak istovrsan onom koji su provodili kada je ovo bio njihov izvorni posao te će tek u slučaju podnošenja pravnog lijeka doći do afirmacije sudske nadležnosti prema prebivalištu ili sjedištu ovršenika (što je istovjetno prijašnjem modelu). Predloženim dopunama u članku 39. a. zapravo se namjerava postići podvođenje javnobilježničkih ovrha pod ingerenciju suda, a istovremeno zadržati djelotvornost javnobilježničkih ovršnih postupaka uz postupno, ali na koncu sveobuhvatno digitaliziranje cijelog tog procesa. Djelomično prihvaćen Prihvaćeno je u djelo koji odnosi na raspodjelu predmeta na način da se prijedlozi za ovrhu automatski dodjeljuju javnim bilježnicima ravnomjerno prema abecednom redu
42 Ured pučke pravobraniteljice KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 3. U obrazloženju uz čl. 3. Prijedloga zakona navodi se, kako se tim člankom propisuje da se prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave podnosi u elektroničkom obliku nadležnom sudu, dok isto ne slijedi iz teksta predložene odredbe čl. 39.a. st. 1., koja predviđa da se on podnosi na propisanom obrascu. Stoga je način podnošenja prijedloga za ovrhu temeljem ovršne isprave potrebno jasno odrediti. Vezano uz elektroničku komunikaciju, a posebno podnošenje prijedloga za ovrhu elektroničkim putem, iz Prijedloga zakona nije razvidno jesu li sudovi i javni bilježnici tehnički i kadrovski opremljeni te educirani za ovakvo postupanje. Također, propis prema kojem se prijedlozi za ovrhu mogu podnijeti isključivo u elektroničkom obliku, može ugroziti pravo pristupa sudu građanima koji se ne služe sredstvima elektroničke komunikacije ili im ona nisu dostupna, što treba uzeti u obzir te predvidjeti rješenje za te slučajeve. U svezi opisa tražbine u prijedlogu za ovrhu, napominjemo kako pritužbe građana pokazuju da izvod iz poslovnih knjiga, koji se često prilaže kao vjerodostojna isprava prijedlogu za ovrhu, ovršeniku ne daje mogućnost točno utvrditi za koji dug ga se tereti, pa tako ni procijeniti o njegovoj osnovanosti, kao ni koji je točan iznos dužan podmiriti, a dodatno i zbog potrebe obračuna kamata. Stoga ovršeniku treba omogućiti da već iz prijedloga za ovrhu dobije konkretne informacije o obvezi na čije ispunjenje ga se poziva. U svrhu ravnoteže položaja stranaka te zaštite ovršenika, koji se teško snalaze u propisima, a pravna pomoć im često nije (pravovremeno) dostupna, predlažemo razmotriti mogućnost da se pravilnikom propiše i obrazac za izjavljivanje prigovora protiv rješenja o ovrsi te da se on ovršeniku dostavlja u njegovu privitku. Prihvaćen Prihvaćeno
43 Američka gospodarska komora u Hrvatskoj KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 3. Ovršni zakon koji je trenutno na snazi u Republici Hrvatskoj kvalitetan je i funkcionira u praksi izuzetno dobro u dijelu ovrhe na novčanim sredstvima na način da možemo reći da je učinkovitiji od većeg dijela ovršnih sustava zemalja EU. Naime, provođenjem ovrhe putem javnih bilježnika, 40% rješenja o ovrsi postaje pravomoćno i ovršno u roku od svega mjesec dana od pokretanja postupka, a nakon 3 mjeseca, možemo govoriti čak o 95% pravomoćnih rješenja. Ova brzina implementacije postupaka ovrhe od velike je pomoći vjerovnicima i dužnicima jer označava kraće razdoblje u kojem teku zakonske zatezne kamate. Ovrha putem Financijske agencije (FINA) provodi se promptno, automatizirano te transparentno i brzo, a dobre rezultate u praksi bilježi i ovrha na primanjima koja se provodi putem poslodavaca. Ovaj dio sustava prepoznat je čak i od strane Njemačke. Ono što postojeći sustav može dodatno nadograditi i unaprijediti jest sustavna elektronifikacija i automatizacija svih segmenta postupka prema primjeru Slovenije, a s ciljem povezivanja cjelokupnog sustava, od sudova, bilježnika te sustava javne uprave, kojom bi se minimalizirala mogućnost pojave manipulacije i grešaka. U Republici Sloveniji naplata potraživanja regulirana je Ovršnim zakonom te dodatnim podzakonskim propisima. Slovenski sustav temelji se na sustavnoj elektronifikaciji, čije se uvođenje pripremalo 5 godina, u suradnji i prema preporukama njemačkih pravnih i ekonomskih stručnjaka. Zahvaljujući dobroj pripremi, sustav od prvoga dana tehnički i operativno funkcionira besprijekorno. Osnovna značajka sustava je mogućnost vjerovnika da svoju naplatu provedu putem naprednog i gotovo u potpunosti automatiziranog ovršnog sustava. Vjerovnicima je omogućeno da kroz posebnu platformu, unesu pojedinačno i masovno, predefinirane podatke u šprance ovršnih prijedloga, a sustav koji se sastoji od povezanih platformi sudova, Porezne uprave, Ministarstva unutarnjih poslova, Zavoda za mirovinko osiguranje, Zemljišnih knjiga i sličnih institucija automatski provjerava unesene podatke te predefinirane troškove postupka koji ovise o visini unesenoga duga. Time se onemogućava bilo kakva slučajna ili namjerna manipulacija podacima i njihovom ispravnošću što dovodi do toga da nije potrebna nikakva dodatna provjera ili ispravak od strane tijela ovršnog postupka. Iz navedenog razloga, u Sloveniji čitav ovršni sustav počiva na samo jednom sudu (Okrajno sodišće v Ljubljani), i to samo jednom odjelu toga suda – COVL (Centralni odelek za verodostojno listino), u kojem djeluje 5 sudaca, 40-ak sudskih pomoćnika i 20-ak zapisničara. Stoga, sustav velikom brzinom donosi i otprema rješenja o ovrsi, koja postaju pravomoćna u roku do maksimalno 2 mjeseca. Sustav je povoljan i za vjerovnike i dužnike, jer je brz, efikasan i jednostavan za korištenje. S druge strane, nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi, daljnji se postupak same naplate vodi putem lokalnih sudova, što može dovesti do usporavanja daljnjeg tijeka postupka, a koje bi se moglo ubrzati njegovom automatizacijom. Također je potrebno dodatno unaprijediti sustav naplate ovrhe na nekretninama, vozilima te pokretninama i to na način da se na primjer uvedu elektronički oglasnici zaplijenjenih pokretnina i vozila, što bi doprinijelo pojednostavljenju provedbe same prodaje te podizanju svijesti potencijalnih kupaca o samom procesu. Prilikom zapljene, predmeti bi se fotografirali, objavili na za to predviđene javno dostupne stranice, uz opis i tehničke specifikacije samog predmeta, no bez navođenja bilo kakvih podataka o dužniku i dugu, te bi bili ili određeno vrijeme dostupni za kupnju bilo po fiksnoj cijeni, bilo kao predmeti za koje se može dražbovati. Time bi se osigurala potpuna anonimnost i ovršenika i kupca, veliki dio pokretnina bi bio prodan, dok bi vjerovnik barem djelomično bio namiren. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
44 HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 3. Cijeli članak 3.; Nužno je osigurati stabilan sustav sa adekvatnom kvalitetom i brzinom odrade. Stavak 2.; Biti će potrebno propisati više vrsta obrazaca, po jedan za svaki predmet ovrhe (općenito imovina, pokretnine, nekretnine, vozila, poslovne udjele...). Posebice u odnosu na nekretnine, obrazac će biti teško popuniti pošto opis nekretnine varira od slučaja do slučaja, posebno u slučaju etažnog vlasništva, a pogotovo u slučaju pokretanja ovrhe na više nekretnina odjednom. Taj obrazac treba ostaviti dovoljno prostora za točan opis nekretnine koji mora biti istovjetan opisu iz zemljišno knjižnog izvatka. Primjerice sada za stečajeve koji su kompliciraniji dostavljamo i obrazac i dodatnu prijavu gdje sve detaljno obrazložimo i popišemo pa bi se glede ovrhe na nekretninama možda mogla na adekvatan način primjeniti ta već postojeća stečajna praksa. Stavak 4.; Trenutnim načinom rada, ovrhovoditelj ima pravo izabrati javnog bilježnika po županiji prema mjestu prebivališta dužnika. Određeni bilježnici nisu odrađivali radnje u postupku sukladno propisanim rokovima tako da su vjerovnici ostali pri bilježnicima koji su i kadrovski i tehnički bili u mogućnosti radnje odrađivati na brz i učinkovit način. Na taj način dolazimo do brzine u postupku koja je usporediva i sa brzinom postupanja u zemljama EU – kroz prvih 30 dana pravomoćno postane čak 40% rješenja o ovrsi, a u roku 90 dana, pravomoćno postane i 95% rješenja. To je uistinu brzo postupanje, što je nešto čemu teže i vjerovnik i dužnik (dužnik sa stajališta zakonskih zateznih kamata, koje su to niže, što je postupak naplate brži). Ovom izmjenom, doći će do sigurnog usporenja donošenja i dostave rješenja, odnosno će se ovršni postupak zasigurno dodatno oduljiti. Također, osim što je sustav i u tom dijelu, prema dodjeli predmeta u rad bilježnicima prema županijij prebivališta dužnika, prilagođen dužnicima, dodatno im je prilagođen i u smislu nastavka postupka: ako dužnik izjavi prigovor na rješenje o ovrsi, predmet se seli u daljnji postupak na sud prema točnom mjestu prebivališta dužnika (grad, općina).Vjerovnicima stoga treba dati mogućnost da odaberu javnog bilježnika kome će predmete dati u rad jer vjerovnici imaju pravo na efikasnu i brzu ovrhu. Stavak 5.; Smatramo te predlažemo rješenje, kako bi opis tražbine trebao biti sastavni dio ovršnog prijedloga, odnosno šprance, tj elektroničkog obrasca jer je to i logički i tehnički moguće te se na taj način pojednostavljuje postupak. Također je potrebno detaljnije propisati na koji se način očekuje da tražbina bude detaljnije opisana – što bi to značilo? Također je nužno da se u obrascima ovršnih prijedloga PREDEFINIRAJU troškovi ovršnih prijedloga, kako bi se onemogućila manipulacija ovrhovoditelja te faktor ljudske greške. Primjerice, ako pravilnikom bude zadano (a bude) da je trošak postupka za iznos tražbine od npr 5.000,000 kn, npr 200 kn, iznos troška bi se na obrazac trebao vući čistom automatikom, trigeriran iznosom tražbine. To je vrlo jednostavna automatika, i neće se moći dogoditi niti greška, niti zloporaba. To je tehnički vrlo jednostavno za riješiti. Stavak 7.; U obrazac je potrebno unijeti i stavku iz stavka 5. ovoga članka, u protivnom će doći do problema u praksim neujednačenog postupanja ovrhovoditelja te javni bilježnici neće znati mogu li u stvari donijeti rješenje o ovrsi, odnosno, je li navod vjerovnika dovoljno pojašnjenje u smislu toga stavka. Nadalje, vjerodostojna isprava, odnosno Izvadak iz poslovnih knjiga ili račun je obavezni prilog ovršnom prijedlogu. Pošto je cilj ovih izmjena pojednostavljenje i ubrzanje postupka, svakako se mora automatizrati i dostava vjerodostojne isprave. Time predlažemo i automatski masovni upload vjerodostojne isprave prema ključu kojim se ista može povezati sa konretnim ovršnim prijedlogom za konkretni predmet. Koji se ključ smatra poveznicom? To bi trebala biti jedinstvena oznaka predmeta. Kao komparacija, u primjerice Slovenskom ovršnom sustavu koji funkcionira po principu podnošenja ovršnih prijedloga na obrascu, uopće ne postoji obveza dostave vjerodostojne isprave. Također, kako je već navedeno, podnošenjem elektroničkog obrasca mora se omogućiti podnošenje ovršnih prijedloga u većem broju, odjednom, također, kao u susjednom, Slovenskom ovršnom sustavu. Velik broj ovrhovoditelja ne podnosi pojedinačne ovršne prijedloge, nego veći broj odjednom (više stotina, više tisuća). Stoga je nužno omogućiti automatizirano: ili spajanje aplikacije vjerovnika na aplikaciju Komore, ili barem upload podataka iz excela ili drugog oblika dokumenta, masovno, na sustav Komore. U protivnom će se uvelike otežati poslovanje vjerovnika i unazaditi sustav, oduljiti postupak ovrhe i utjecati na nepotreban rast zakonskih zateznih kamata. Potebno je uzeti u obzir i to da trenutna aplikacija koju koriste javni bilježnici, ne podržava masovne radnje, kao primjerice masovno donošenje rješenja o ovrsi te stoga, ukoliko bi se sustav za elektroničku komunikaciju bazirao na navedenoj aplikaciji, očekuju se upravo spomenuti problemi: nemogućnost masovnije odrade radnji u postupku, kao podnošenja ovršnih prijedloga, donošenja rješenja o ovrsi itd. Nije prihvaćen Prijedlog zakona propisano da će ministar nadležan za poslove pravosuđa pravilnikom propisati obrasce prijedloga za ovrhu na temelju ovršne i vjerodostojne isprave te će prilikom izrade pravilnika uzeti u obzir svi mogući slučajevi u praksi. Predmetnom izmjenom neće doći do usporenja postupak s obzirom na to da se uvodi elektronički ovršni postupak koji podrazumijeva automatizirano provođenje radnji i manje koraka za donošenje rješenja o ovrsi. U odnosu na primjedbu za stavak 5. valja reći da je notorno da se tražbinu valja opisati svim njezinim bitnim elementima i da to nije propisati zakonom. Nije potrebno predefinirati trošak, jer će se sva pitanja u vezi urediti pravilnikom. U odnosu na primjedbu na stavak 7. očitujemo se kao što prethodno navedeno.
45 HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 4. U odnosu na predmetnu dopunu smatramo potrebnim ukazati da nekretnina na kojoj se provodi ovrha radi ispražnjenja i predaje može biti u vlasništvu kako fizičke tako i pravne osobe kao i da se ista može koristiti za razne namjene. Stoga u slučaju ovakve zakonske intervencije smatramo da je potrebno navedenu odredbu precizirati na način da se ne primjenjuje na nekretnine u vlasništvu pravnih osoba kao ni na nekretnine koje fizičke osobe ne koriste za stanovanje, odnosno ograničiti razdoblje ovrhe samo ukoliko je predmet ovrhe jedina nekretnina u vlasništvu dužnika – fizičke osobe. U suprotnom ostavlja se mogućnost zlouporabe odnosno ukoliko se odredba kao takva inkorporira u postojeći zakon bez dodatnih pojašnjenja. Djelomično prihvaćen Bilo bi svrsishodno razdvojiti nekretnine koje se ovršavaju ovršenicima fizičkim osobama od npr. nekretnina koje se orvšavaju pravnim osobama po isteku ugovora o zakupu poslovnog prostora.
46 Ured pučke pravobraniteljice KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 4. Ovu se odredbu predlaže propisati radi pojačane zaštite dostojanstva ovršenika, pružanjem zaštite od prisilnog iseljenja i njegovih posljedica, što pozdravljamo. Međutim, naglašavamo kako je pojačanu zaštitu ovršeniku tim više potrebno pružiti iz razloga ugroze koju za njegovo, kao i zdravlje te život članova njegova kućanstva, ali i ostalih sudionika u samoj provedbi, prisilno iseljenje i njegove posljedice predstavljaju u posebnim okolnostima epidemije bolesti COVID-19, što nadilazi potrebu zaštite dostojanstva ovršenika, pa se i prijedlog ove odredbe čini nedostatnim. Imajući u vidu da prisilnim iseljenjem ovršenik i članovi njegova kućanstva mogu ostati bez jedinog odgovarajućeg i sigurnog utočišta za život u okolnostima epidemije bolesti COVID-19, nužno je pružiti zaštitu od iseljenja u takvim slučajevima sve dok ugroza zbog epidemije traje. U tom smislu ni obrazloženje dano u Prijedlogu zakona, niti dostupni epidemiološki podatci, ne opravdavaju ograničenje ove zaštite samo na razdoblje od 1. studenoga do 1. travnja. Također, nezanemariva je i činjenica da se prisilna iseljenja u praksi često provode uz sudjelovanje većeg broja sudionika, osobito u slučaju ometanja provedbe ovrhe, što također treba uzeti u obzir, imajući na umu da je u takvim situacijama uvelike smanjena mogućnost pridržavanja potrebnih epidemioloških mjera. Stoga, predlažemo propisati zastoj u provedbi ovrhe radi ispražnjenja i predaje nekretnine za vrijeme trajanja ugroze zbog epidemije bolesti COVID-19, a ostaviti sudu da, cijeneći nužnost i razmjernost u pojedinačnom slučaju, odredi provedbu ovrhe ako za to postoji opravdan razlog, pri čemu bi radi pravne sigurnosti bilo potrebno naznačiti osobito opravdane uvjete za zastoj, odnosno razloge za provedbu ovrhe. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
47 Pravobranitelj za djecu RH KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 4. Radi zaštite ovršenika i članova njegove obitelji – djece do 18 godina, podržavamo dodavanje odredbe da se ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine neće provoditi u razdoblju od 1. studenoga do 1. travnja, osim ako za to postoji opravdani razlog. No, predlažemo da se radi ostvarenja uzdržavanja maloljetnog djeteta i drugih potraživanja maloljetne djece, zakonom izričito propiše i dodatni izuzetak od te odredbe kada je riječ o prisilnom ostvarenju tražbine radi zakonskoga uzdržavanja maloljetne djece i drugih potraživanja djece. Nije prihvaćen Predmetna odredba omogućava da se kvalitetno sagledaju sve okolnosti predmetnog ovršnog postupka te da se donese odluka prema stanju spisa.
48 Sindikat umirovljenika Hrvatske KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 4. Pozdravljamo da se ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine neće provoditi u razdoblju od 1. studenoga do 1. travnja. No, problematično je otvoreno pitanje osobito opravdanog razloga i o kojoj se nekretnini radi. Da li se radi o nekretnini za stanovanje ili drugoj nekretnini npr. Navedeni članak je potrebno razraditi, jer se njime ne daje cjelovito i univerzalno rješenje kada i u kojim uvjetima itko može biti ovršen za jedinu nekretninu. Nije prihvaćen Predmetna odredba omogućava da se kvalitetno sagledaju sve okolnosti predmetnog ovršnog postupka te da se donese odluka prema stanju spisa.
49 Borislav Škarda KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 4. Ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine provodi se tijekom cijele godine, no radi zaštite dostojanstva ovršenika ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine neće se provoditi u razdoblju od 1. studenoga do 1. travnja, ukoliko se radi o ispražnjenju i predaji nekretnine u kojoj ovršenik stanuje i ukoliko nema drugu stambenu nekretninu u svom vlasništvu, niti on niti član njegove uže obitelji. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
50 Borislav Škarda KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 4. Predloženi tekst članka je problematičan na nekoliko razina. Nomotehnički je krivo strukturiran. Da se ne radi samo o ispraznoj kritici, sastavio sam i prijedlog teksta: "Ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine provodi se tijekom cijele godine, no radi zaštite dostojanstva ovršenika ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine neće se provoditi u razdoblju od 1. studenoga do 1. travnja, ukoliko se radi o ispražnjenju i predaji nekretnine u kojoj ovršenik stanuje (zaštita prava na dom) i ukoliko nema drugu stambenu nekretninu u svom vlasništvu, niti on niti član njegove uže obitelji (bračni drugovi, djeca, roditelji)." Nomotehnički je ispravnije reći da se ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine provodi tijekom cijele godine. Ovršni zakon je zakon koji regulira kako i kada se provodi ovrha, a ne bi trebao regulirati u pravilu kada se i kako ne provodi ovrha. U svrhu zaštite drugog legitimnog interesa može se postaviti ograničenje u ovršni zakon, koje pak ograničenje mora proći test razmjernosti. Legitimni interes koji se štiti ovom odredbom bila bi zaštita dostojanstva ovršenika njegovim neizbacivanjem „na ulicu“ u nevrijeme, odnosno za zime. Prvi dio je načelno permisivan, kao što primjeri ovršnom zakonu, dok drugi dio predloženog članka: „ukoliko se radi o ispražnjenju i predaji nekretnine u kojoj ovršenik stanuje i ukoliko nema drugu stambenu nekretninu u svom vlasništvu, niti on niti član njegove uže obitelji (bračni drugovi, djeca, roditelji)“ je onaj kojim se štiti legitimni interes ovršenika (njegovo dostojanstvo). Istovremeno je potreban sudu kao uputa pod kojim uvjetima neće određivati ovrhu, a dovoljan je i kao legitimizacijski dio prijedloga zakona (koji se legitimni interes štiti i što se ima postići ovim člankom) iz kojeg bi bilo razvidno zašto ta odredba uopće postoji u zakonu. Bjanko zabranom ovrhe u nekom razdoblju predloženi članak ne može proći test razmjernosti, jer ograničenje koje se postavlja radi sprječavanja iseljenja ljudi na ulicu tijekom zime zahvaća sve ovrhovoditelje koji imaju interes da im se nekretnina preda u posjed, pa i one gdje do „deložacije“ u gornjem smislu ne dolazi. Do deložacije u stvarnosti ne dolazi kada nema nikoga u nekretnini (stanu ili kući), nego se mijenjaju ključevi ulaznih vrata, ako se radi o poljoprivrednom ili građevinskom zemljištu i sl. Predloženim člankom se ovrhe ne mogu provoditi niti radi ispražnjenja i predaje drugih vrsta nekretnina (garaže, proizvodne hale i sl.) niti kada su ovršenici primjerice pravne osobe, te su tako svim ovrhovoditeljima legitimni interesi uskraćeni, pa i onima kojima nasuprot nema takvog legitimnog interesa ovršenika niti postoji kakav drugi legitimni interes koji se tim ograničenjem štiti. Ovakvo miješanje nije potrebno u demokratskom društvu, jer se isti cilj može postići mjerama koje manje zadiru u prava ovrhovoditelja, a nikako ne zadiru u prava ovršenika, ako se nekretninom ne koristi. Dio predloženog članka, koji predstavlja diskrecijsko pravo suda da ipak u tom razdoblju provede ovrhu glasi „osim ako za to postoji opravdani razlog.“ Ovakva dikcija je prebacivanje tereta dokazivanja na ovrhovoditelja, no nikako ne pokriva slučajeve u kojima nikoga nema u nekretnini ili druge slučajeve u kojima bi ovrhu radi ispražnjenja ipak bilo ispravno provesti. Ako je načelno zabranjeno provoditi ovrhe, nije opravdani razlog samo okolnost da nitko ne živi u nekretnini niti što se radi o garaži ili ostavi ili o nekom tko ima više nekretnina u vlasništvu. Smatram da je načelna zabrana sudu jača od opravdanog razloga, te da će se sudovi ustručavati od provođenja ovrha u tom razdoblju. Teško je opravdati provođenje ovrhe usprkos načelnoj zabrani, posebno kada se uzme u obzir da iz zakonskog teksta ne proizlazi koji se cilj ima ostvariti zabranom, koji je krug osoba koje se njome štite (posjednik kao bivši vlasnik nekretnine, bilo koji stanar u njoj, kada se staj stanar uselio, je li znao da postoji neki problem sa posjedom nekretnine itd.). Pored toga, ljudski je očekivati od sudaca da će se ustezati od ovih radnji u navedenom razdoblju, jer je to mučan posao u kojemu nitko ne voli sudjelovati, pa je time i teže obrazlagati postojanje opravdanog razloga, a odgađanje mučnih iskustava je inherentno ljudskoj vrsti. Okolnost da nitko ne živi u nekrenini (kako to dokazati, kada Ovrhovoditelj najčešće nema nikakvog pristupa nekretnini niti bilo kakve informacije o njoj?) nije dovoljno jak argument i upravo se tu vidi ispraznost ovog dijela predloženog članka, jer je na sudove prebačeno odlučivanje o opravdanom razlogu kojeg ovrhovoditelj ima dokazati. Tako se u ovršni se postupak na mala vrata uvodi dokazivanje o postojanju opravdanih razloga, što poskupljuje i produžava postupak, taman toliko da se ne isplati ni ulaziti u dokazivanje postojanja „opravdanog razloga“ nego je lakše i brže čekati istek vremena i nadati se da vas kao ovrhovoditelja neće zateći 01.11. do 01.04. sljedeće godine. Dalje obrazloženje je apstrahiranje gore navedenih primjedaba, ne predstavlja primjedbu na tekst zakona, više je metafizičko obrazloženje stava prema Ovršnom zakonu. Ovršni zakon je instrument kojim država može natjerati svoje građane da se povinuju pravomoćnim odlukama suda. Nastupanje pravomoćnosti neke odluke je znak da se raspravilo sa svim pitanjima bitnima za uređenje odnosa među strankama, da je sud kao nepristrano tijelo odlučilo o pravima i obvezama i konačno uredilo odnose među involviranim osobama. Ukoliko je neka od stranaka smatrala potrebnim, iskorišteno je pravo obratiti se drugostupanjskom sudu koji je procjenjivao je li prvostupanjski sud donio zakonitu odluku u zakonito provedenom postupku. Nakon toga nastupila je pravomoćnost. Pravomoćnost podrazumijeva da će se subjekti (podanici je ispravna, iako nekorektna riječ) povinovati tom pravorijeku i ispuniti ga onako kako on glasi. Prosječno razumnom čovjeku je jasno da ukoliko ima neku obvezu ili nalog koji je dužan izvršiti, najbolje mu je da ga sam izvrši. Najjeftinije sa ekonomskog stajališta, a racionalno sa razumskog. Zašto racionalno? Zato jer će se sutra on naći u poziciji onoga komu njegov dužnik treba dobrovoljno izvršiti neku radnju i bilo bi mu drago kada bi se to odigralo dobrovoljno. Nitko od nas ne živi samo jedan dan, svi igramo igru koju je potrebno odigrati stotine i tisuće puta do u interakciji s drugim ljudima (vremenski horizont). Tek osobe koje ne razumiju reciprocitet, koje ne razumiju dobrovoljno ispunjenje neke svoje obveze su subjekti Ovršnog zakona kao ovršenici. Do vremena u kojem se dođe do ispražnjenja nekretnine te su osobe obično imale mjesece, pa i godine da urede svoje odnose, da se takoreći pripreme za nadolazeći tsunami koji predstavlja gubitak doma. Kada se dođe do kraja, kada više nema drugih opcija koje je do sada imao (s druge strane ima prvo partnera, pa sukobljenu stranu, pa tužitelja pa ovrhovoditelja) dolazi do ovrhe. Do tada je prošlo toliko vremena i toliko mogućnosti da se napravi ispravna stvar, da se ovršenik ne nađe u situaciji da mora prisilno napuštati svoj dom, da je ustvari nejasno zašto se pruža i dodatna zaštita zabranom deložacija u navedenom razdoblju. Jasno je da se socijalna komponenta društva mora održavati, te da se svatko može naći u situaciji da mora napustiti svoj dom, svojom ili tuđom greškom, krivnjom ili nehajem. Nitko ne bi trebao doći u situaciju da izgubi svoj dom. No jednom kada dođe do toga, mjere socijalne politike za takve osobe bi se trebale provoditi prije nego što do iseljenja dođe, ne kada do njega dođe. Odugovlačenjem, otežavanjem i onemogućavanjem provedbe ovršnih radnji općenito šalje se poruka društvu da je promišljeno ne htjeti se dogovoriti sa partnerom oko poslovnog gubitka, sa sukobljenom stranom oko načina rješavanja problema, sa Tužiteljem oko predmeta spora i sa Ovrhovoditeljem oko toga kada će se i hoće li se izvršiti obveza kojoj su godine trebale da u tom obliku nastane. Nije prihvaćen Predmetna odredba nomotehnički je ispravna i omogućava da se kvalitetno sagledaju sve okolnosti predmetnog ovršnog postupka te da se donese odluka prema stanju spisa.
51 Mario Dedic KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 4. https://www.poslovni.hr/hrvatska/sud-eu-nekretnina-se-ne-smije-ovrsiti-dok-traje-postupak-koji-dokazuje-nepostenost-ugovornih-odredbi-354840 Sud EU je jasno svoje rekao i to se mora poštivati Primljeno na znanje Primljeno na znanje
52 HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 4. U praksi, ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine ne već sada ne provodi ni u razdoblju ljeta, niti proljetnih praznika. Ovime dobivamo sitaciju u kojoj će se ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine moći provesti u eventualno, 2 od 12 mjeseci godišnje. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
53 HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 5. Predložena dopuna razloga za odgodu na zahtjev ovršenika rezultat je presude Suda Europske unije C-407/18 od 26. lipnja 2019. u predmetu Kuhar v. Addiko Bank d.d. koja glasi da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu. Smatramo potrebnim istaknuti kako se predloženim zakonskim izmjenama ne rješava pitanje na koje ukazuje Sud EU, a iz razloga što sud u ovršnom postupku i dalje nije ovlašten ispitivati jesu li odredbe ovršne isprave nepoštene. Također, valja ukazati da je odredbom članka 65. stavak 4. Ovršnog zakona već propisano da se ovrha može odgoditi ako je podnesena tužba radi utvrđenja ništavosti nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha. Stoga smatramo da dodavanje dodatnog razloga za odgodu ovrhe do podnošenja tužbe, a najdulje do 30 dana bespotrebno opterećuje zakonski tekst, a ne ostvaruje cilj Direktive niti pruža relevantnu zaštitu potrošačima kao ovršenicima. Nije prihvaćen Predmetno rješenje uvedeno je kao dodatno pojačanje zaštite prava ovršenika, te se ne može izolirano sagledavati već je isto potrebno razmotriti zajedno sa drugim odredbama Ovršnog zakona , Zakona o parničnom postupku, Zakona o zaštiti potrošača koje pružaju potpunu zaštitu prava ovršenika.
54 Ured pučke pravobraniteljice KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 5. Mišljenja smo kako odgoda u ovim slučajevima, ni prema predloženom čl. 65. st. 1. toč. 11., niti prema važećoj odredbi čl. 65. st. 1. toč. 4., ne bi smjela biti uvjetovana obvezom ovršenika da učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda potrebna kako bi se spriječilo nasilje, kao ni obvezom polaganja jamčevine. Također, posebno imajući u vidu velik broj dužnika koji su ugovorili kredite s nepoštenim odredbama o valutnoj klauzuli CHF te promjenjivoj kamatnoj stopi, pa i recentnu sudsku praksu o ništetnosti ugovora s valutnom klauzulom CHF u cijelosti, mišljenja smo kako je potrebno omogućiti sudu koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu da i po službenoj dužnosti, a ne samo po prijedlogu ovršenika, može ispitati nepoštenost odredbi ugovora temeljem kojeg je ovrha zatražena i po toj osnovi ovrhu odgoditi. Ovo osobito stoga, što su mnogi od tih dužnika već iscrpljeni teretom dugova proizašlih iz nepoštenih ugovora te je potrebno paziti da, unatoč nemogućnosti podmirenja troškova postupka i potrebne pravne pomoći, imaju pristup sudu i u najvećoj mjeri ostvare zaštitu svojih prava. Naime, podsjećamo kako, u kontekstu zaštite potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi, iz sudske prakse i tumačenja Suda Europske unije proizlazi da efikasnu zaštitu predstavljaju samo oni instrumenti kojima se u konačnici sprječava da se uopće provodi ovrha na temelju nepoštene ugovorne odredbe te da ex post zaštita, koja se temelji na naknadi štete zbog provedbe ovrhe na temelju nepoštene ugovorne odredbe, posebno u slučajevima kad je predmet ovrhe nekretnina, nije efikasno pravno sredstvo zaštite. U tom kontekstu, ukazujemo kako se u presudi Suda Europske unije, C-407/18 od 26. lipnja 2019., navodi da takav ovršni sustav, u kojem sud nadležan za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, tu ovrhu ne može odbiti zbog postojanja nepoštene ugovorne odredbe, zato što mora bezuvjetno slijediti sadržaj ovršne isprave bez mogućnosti ocjenjivanja njegove zakonitosti te kada je odgoda ovrhe do donošenja pravomoćne odluke o meritumu dopuštena samo iznimno i podliježe zakonskim uvjetima u pogledu dokazivanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, a ovrhovoditelj ima pravo od ovršenika tražiti polaganje jamčevine u slučaju kad ovršenik predloži odgodu ovrhe, može dovesti u pitanje djelotvornost zaštite koja se želi ostvariti Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Nadalje, s obzirom da se one navode i kao razlog donošenja ovog Prijedloga zakona te predstavljaju osobito opravdanu osnovu za pojačanu zaštitu ovršenika, predlažemo propisati posebne okolnosti uslijed epidemije bolesti COVID-19 kao razlog, zbog kojeg je ovršenik ovlašten zatražiti odgodu ovrhe, budući da na njih ne može utjecati, a provedba ovrhe u takvim okolnostima može predstavljati ozbiljnu ugrozu zdravlja, života i dostojanstva ovršenika te članova njegova kućanstva. Nije prihvaćen Predmetno rješenje uvedeno je kao dodatno pojačanje zaštite prava ovršenika, te se ne može izolirano sagledavati već je isto potrebno razmotriti zajedno sa drugim odredbama Ovršnog zakona , Zakona o parničnom postupku, Zakona o zaštiti potrošača koje pružaju potpunu zaštitu prava ovršenika.
55 HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 5. Odgoda ovrhe se može odrediti i sada bez obzira na tu odredbu – stavak 4. istog članka, a sada se ovršeniku omogućava da još 30 dana ranije zatraži odgodu pa tek onda podnese tužbu, nejasno je kako ovrši sudac može ulaziti u utvrđivanje vjerojatnosti nečega što će biti predmet parničnog postupka? Također zašto bi se smanjivala važnost JB isprave i ograničilo vjerovnika u ostvarenju njegovih prava ako se radi o nekoj odredbi ugovora, koja nema nikakve veze sa ovršnom JB ispravom, a koja uz to, u trenutku uopće nije niti utvrđena kao ništetna, odnosno ako se i potencijalno utvrđenje ništetnosti te odredbe neće odnositi na valjanost JB isprave? Nije prihvaćen Predmetno rješenje uvedeno je kao dodatno pojačanje zaštite prava ovršenika, te se ne može izolirano sagledavati već je isto potrebno razmotriti zajedno sa drugim odredbama Ovršnog zakona , Zakona o parničnom postupku, Zakona o zaštiti potrošača koje pružaju potpunu zaštitu prava ovršenika.
56 M SAN Grupa d.d. KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 6. Predloženi rok treba produžiti na minimalno 5 godina, s obzirom da ovrhovoditelju često u tako kratkom roku nisu ni na raspolaganju pojedine ovršne radnje koje bi u datom trenutku bile efikasne, s obzirom na imovinu/trenutnu nezaposlenost dužnika. Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od tri godine jest odgovarajuće s obzirom da ima ovrhovoditelja koji imaju veliki broj predmeta, pa zbog navedene okolnosti se upravo taj rok pokazuje opravdanim. Ukazuje se da obveza suda u ovršnom postupku ovršiti postojeću imovinu ovršenika.
57 HRVOJE ŠIMIĆ KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 6. jedna od radnji je i zahtjev za suđenjem u razumnom roku, pa su u potpunosti paušalni prijedlozi da bi trebalo točno odrediti što predstavlja pojam "radnje u postupku" Primljeno na znanje Primljeno na znanje
58 Pravobranitelj za djecu RH KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 6. Predlažemo da se radi zaštite djece koja prisilno ostvaruju tražbine radi zakonskoga uzdržavanja djece i drugih potraživanja djece, predvidi izuzetak od pravila da će se ovrha obustaviti po službenoj dužnosti ako ovrhoditelj u roku od tri godine nije poduzeo niti jednu radnju u postupku, odnosno ako u istom roku nije poduzeta niti jedna ovršna radnja. U nekim slučajevima ovrhovoditelj nema mogućnosti daljnjeg aktivnog djelovanja, ako nema promjena u imovini ovršenika te bi obustava bila na štetu ovrhovoditelja – djece, koji bi bili primorani pokretati novi postupak nakon obustave. Nije prihvaćen Ovršni zakon omogućava promjenu predmeta i sredstva ovrhe, te ostvarenje tražbine ovrhovoditelja. Ukazuje se da obveza suda u ovršnom postupku ovršiti postojeću imovinu ovršenika.
59 Josip Feher KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 6. Potrebno je definirati značenje pojma "radnje u postupku" i što se pri tom misli (je li to može biti samo slanje požurnice od strane ovrhovoditelja ili treba poduzimati neke druge radnje?). Napominje se da radnje u ovrsi često može provoditi samo sud (ovršne radnje) pa nije jasno zašto se odgovornost za neefikasnost provođenja ovrhe prebacuje na vjerovnike. Predlažem da se umjesto ovoga članka stavi sljedeći članak: "Ukoliko ovrha nije provedena i završena u roku od jedne godine od podnošenja prijedloga za ovrhu, Republika Hrvatska odgovara dužnicima za: - troškove ovršnog postupka i - zakonske zatezne kamate koji su nastali i koji su naplaćeni kao posljedica toga i takvoga postupanja." Ovakvom izmjenom: - vjerovnik bi naplatio glavnicu, troškove i zakonsku zateznu kamatu što mu i pripada, - dužnik bi imao pravo regresno tražiti troškove i zakonsku zateznu kamatu od Republike Hrvatske koja je odgovorna za rad svojih sudova - Republika Hrvatska a bi imala interes urediti ovršni postupak na jednostavan, jeftin, efikasan i funkcionalan način. Nije prihvaćen Nije potrebno obrazlagati koje točno radnje ovrhovoditelj treba poduzeti jer je razumljivo da se pod pojmom radnja smatra upravo ona radnja koja je poduzeta radi ostvarivanja tražbine a koja je kao takva predviđena Ovršnim zakonom
60 Ivan Dušan KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 6. U članku 6, stavak 3 - rok treba produžiti na 5 ili 10 godina. Problem jest taj što svaka radnja ima svoj trošak, a ukoliko dužnik nema nikakvu imovinu vjerovniku se ne isplati pokretati nikakve radnje, jer ima samo trošak. Nije prihvaćen Predloženo razdoblje od tri godine jest odgovarajuće s obzirom da ima ovrhovoditelja koji imaju veliki broj predmeta, pa zbog navedene okolnosti se upravo taj rok pokazuje opravdanim. Ukazuje se da obveza suda u ovršnom postupku ovršiti postojeću imovinu ovršenika.
61 HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 6. Što ukoliko sud nije poduzeo niti jednu radnju u postupku tri godine već u spisu postoje samo požurnice ovrhovoditelja? – standardno postupanje u Rijeci, Varaždinu, Splitu? Nije prihvaćen Pitanje neažurnosti rada po predmetu ne može biti predmet ispitivanje prema ovršnom zakonu već to uređuju Zakon o sudovima i Sudski poslovnik.
62 Nada Badurina KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 7. U dosadašnjej provedbi ovog članka kao i postupka prijedloga za osiguranje prisilnim založnim pravom sudovi su različito tumačili što znači glavnica tražbine. Tako neki sudovi nisu prihvaćali prijedlog za ovrhu ili prijedlog osiguranja ukoliko se prijedlog temelji na više ovršnih isprava radi iste stvari između istih stranaka. Npr. ukoliko su postojala tri rješenja ili presude koja su se zbog jednogodišnje zastare podnosila redovito svake godine i iznoslila svake godine npr.19.000,kn. Nakon žalbi imamo situacije na neki županijski sudovi smatraju da se pod tražbinom smatra ukupna glavnica zbrojem svim priloženih isprava, dok drugi i nadalje takve prijedloge odbijaju. To stvara nesigurnosti te zakonodavac mora biti precizniji u ovoj odredbi bez obzira da li se radi o iznosu od 20.000, ili 40.000,00 kn ili nekom drugom iznosu. Drugačija situacija dovodi da ovrhovoditelj ne može tražiti osiguranje založnim pravom iako ima pet (za svaku godinu) rješenja ili presude na iznos glavnice od 19.999,00 kn. Nije prihvaćen Ovršnim zakonom propisani su druga sredstva i predmeti ovrhe koji osiguravaju da se potraživanja ovrhovoditelja mogu prisilno naplatiti.
63 HRVOJE ŠIMIĆ KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 7. u svezi ovog članka 80b koji se primjenjuje i u postupcima osiguranja, trebalo bi dopuniti da je dopušteno zasnivanje založnog prava bez obzira na iznos tražbine, jer sudovi tumače ovu odredbu da nije moguće zasnovati niti prisilno založno pravo ne temelju ovršne isprave, ako je tražbina manja od 20.000 kn odnosno po prijedlogu izmjena 40.000 kn Nije prihvaćen Ovršnim zakonom propisani su druga sredstva i predmeti ovrhe koji osiguravaju da se potraživanja ovrhovoditelja mogu prisilno naplatiti.
64 HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 7. U odnosu na prijedlog povišenja iznosa glavnice sa dosadašnjih 20.000,00 kn na 40.000,00 kn smatramo da je jedino kvalitetno rješenje ukidanje postojećeg ograničenja, a ne uvođenje još većeg. Navedeno iz razloga što postoje nekretnine čija vrijednost iznosi 10, 20 tisuća kn te je ta vrijednost razmjerna iznosu tražbine ovrhovoditelja te stoga ne postoji nikakav razuman razlog zbog čega se tražbne sličnih iznosa ne bi mogle namirivati na nekretninama. Zakonodavac, ukoliko želi, nekom smislenom odredbom štiti položaj dužnika trebao bi predvidjeti određeni srazmjer između iznosa tražbine i vrijednosti nekretnine (npr. da tražbina koja se ne namiruje ne može biti 10 puta manja od procijenjene vrijednosti nekretnine u kojem slučaju bi se ovrha obustavljala na štetu ovrhovoditelja. Nije prihvaćen Ovršnim zakonom propisani su druga sredstva i predmeti ovrhe koji osiguravaju da se potraživanja ovrhovoditelja mogu prisilno naplatiti.
65 KRISTIJAN BITUNJAC KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 7. Članak 80.b Zakona, a pogotovo ove predložene izmjene u članku 7. Prijedloga su jeftini populizam gdje su pod pritiscima raznoraznih udruga, živih zidova i inih ''revolucionara'', a u stvarnosti neredovitih platiša i unesene u Ovršni zakon odredbe članka 80.b, pa se evo sada ovim člankom 7. čak i povećava iznos na 40.000,00 kn. Obzirom provodim postupke ovrhe (radim u jednoj općini) jako dobro su mi poznati načini izbjegavanja plaćanja, a ove odredbe su ''šlag na tortu'' ustvari poticanja na neplaćanje što su omogućile odredbe spomenutog članka. Primjer iz prakse: u istom zk. ulošku ovršenik ima upisano 20 katastarskih čestica, dakle imate na raspolaganju, kad -izuzmete nekretninu na kojoj se nalaze stambeni i pomoćni objekti ovršenika, još 19 nekretnina da se provede ovrha na nekretnini. Međutim, prema ovoj odredbi ne možete provesti ovrhu na nekoj od preostalih 19 nekretnina jer su dugovanja (najviše se radi o dugu komunalne naknade) uglavnom uvijek manja od 20.000,00 kn. Ovršenik nema vozila, nema niti druge pokretnine osim onih koje su izuzete od ovrhe i što možete napraviti da ga ovršite APSOLUTNO NIŠTA. Što je još bolje isti ovršenik nije zaposlen, radi ''na crno'' i to namjerno kako bi izbjegao ovrhe što je sam priznao po dolasku kod ovrhovoditelja, i sprda se, čak i doslovno, ovrhovoditelju koji mu ne može ništa. Pa sad ja postavljam pitanje svim dušebrižnicima koji štite poticanje neplaćanja obaveza, a što je s ostalim obveznicima kojih je više od 90%, koji uredno podmiruju svoje obveze kada ćemo mi biti nečim nagrađeni, obzirom se neplatiše potiče i ovime nagrađuje za neplaćanje, da li je to pošteno. Razumijem naravno koja je bila intencija zakonodavca kad je donesen članak 80.b, da dužnici, ovršenici ne završe ''na ulici'', ali nedopustivo je da se to odnosi na sve njihove nekretnine, a uglavnom u preko 90% slučajeva oni imaju i druge nekretnine za koje nema nikakvog opravdanja da se ne provede ovrha i prisilna naplata u postupku koji je ionako predug. Razne su mogućnosti postizanja sporazuma oko naplate duga, na rate, odgode i sl., ali te postupke neplatiše ''uredno'' izbjegavaju jer jednostavno ne žele ništa i nikada platiti, štoviše nikada se niti ne informiraju o mogućnostima jer znaju da ih se ne može ovršiti, na što ih potiču raznorazne udruge (blorirani, ovakvi onakvi) koje ih savjetuju kako ne podmiriti svoju obvezu, što je sramotno, kada će ih savjetovati da podmire svoje obveze kao i drugi pošteni građani ove države. Isto tako odgovorno tvrdim da ovo nije nikakva zaštita sirotinje kako se voli često isticati, jer od više tisuća ovrha koje sam proveo u svom radu nikada nisam ovršavao ''sirotinju'', odnosno osobe s manjim primanjima i umirovljenike jer to su izuzetno odgovorni i pošteni ljudi koji uredno podmiruju svoje obveze. Nije prihvaćen Ovršnim zakonom propisani su druga sredstva i predmeti ovrhe koji osiguravaju da se potraživanja ovrhovoditelja mogu prisilno naplatiti.
66 Pravobranitelj za djecu RH KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 7. Predlažemo da se stavak 1.članka 80. b nadopuni, na način da se mogućnost ostvarenja ovrhe na nekretnini, osim prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom, predvidi i za ostvarenje drugih potraživanja maloljetne djece. Nije prihvaćen Predmetna odredba omogućava da se kvalitetno sagledaju sve okolnosti predmetnog ovršnog postupka te da se donese odluka prema stanju spisa.
67 MARKO DUILO KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 7. U članku 80.b dodaje se novi stavak 3. koji glasi: (3) Odredbe ovog članka ne primjenjuju se na postupak osiguranja tražbine po ovom Zakonu. OBRAZLOŽENJE: Nakon uvođenja odredbi o nedopuštenosti pokretanja ovrhe na nekretnini za tražbine manje od 20.000,00 kuna nastala je pravna dilema da li se navedene odredbe o ovrsi na nekretnini primjenjuju i na postupak osiguranja tražbine. Sudska praksa je o navedenom pitanju bila raznolika, a sve je nužno rezultiralo većim troškovima za ovršenike i ovrhovoditelje. U prethodnom tekstu Nacrta prijedloga Ovršnog zakona koji je bio u javnom savjetovanju od 02.01.2019 do 01.02.2019 godine taj je problem riješen na način je identična odredba ovdje predloženoj bila uvrštena kao čl.299.st.2 prijedloga Ovršnog zakona. Mišljenja sam kako je predloženi tekst, osim što ostvaruje istu svrhu, tehnički bolje rješenje iz razloga što se u samom članku jasno navodi kako se odnosi samo na ovrhu, a ne na osiguranje kao poseban postupak. RAZLOZI PREDLAGANJA: a) Naglašavanje razlike između postupka osiguranja i ovrhe - u postupcima ovrhe kao stranke imamo ovrhovoditelja i ovršenika, dok u postupcima osiguranja imamo predlagatelja osiguranja i protivnika osiguranja, - smisao pokretanja i provođenja ovrhe na nekretnini je namirenje ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom nekretnine, dok je smisao pokretanja postupka osiguranja osiguranje tražbine predlagatelja na način da isti postane založni vjerovnik na nekretnini protivnika osiguranja te se pokretanjem postupka osiguranja ne pokreće i ne provodi ovrha na nekretnini protivnika osiguranja radi naplate tražbine - osiguranje tražbine se pokreće podnošenjem prijedloga za osiguranje temeljem kojeg Sud donosi rješenje o osiguranju koje se provodi u zemljišnoj knjizi, uz istodoban upis ovršivosti tražbine dok se ovrha na nekretnini pokreće prijedlogom za ovrhu na nekretnini uz upis zabilježbe ovrhe - zabilježba ovršivosti i zabilježba ovrhe imaju različite pravne učinke u kontekstu mogućnosti raspolaganja nekretninom od strane protupredlagatelja/ovršenika - i zaključno, ovrha ne nekretnini se može, ali i ne mora nastaviti na pravomoćno i ovršno rješenje o osiguranju. tj. nakon pravomoćnosti rješenja o osiguranju, predlagatelj osiguranja ima samo mogućnost (ne i obvezu) da podnošenjem prijedloga za ovrhu na nekretnini pokrene postupak ovrhe na nekretnini protupredlagatelja, odnosno predlagatelj osiguranja može, ali i ne mora naknadno pokrenuti ovršni postupak, b) Smanjivanje broja ovrha pred Sudovima i manji troškovi za ovršenika - praksa je pokazala da se vjerovnici koji upisuju osiguranja na imovini dužnika rjeđe odlučuju na pokretanje daljnjih ovrha na pokretninama ili nekretninama ovršenika - tj. za osigurane tražbine je puno veća mogućnost izvansudske nagodbe, a čime se smanjuje opterećenost sudova ovrhom a ovršenici se manje opterećuju troškovima postupka c) Otklanjanje pravnog pitanja Usvajanjem ove odredbe otklonilo bi se pravno pitanje koje će u protivnom biti prepušteno sudskoj praksi, a što će sasvim sigurno rezultirati većim brojem predmeta pred Županijskim sudovima povodom žalbi predlagatelja osiguranja ili ovršenika. Posljedično navedenom, i ukupni troškovi za stranke ovršnog postupka bili bi manji. d) Javni interes za rješavanje navedenog pitanja Republika Hrvatska i njezina tijela upravo su najčešći predlagatelji osiguranja, a što im omogućava da ne pokreću ovršne postupke protiv dužnika, već da prepuste dužniku kada će moći podmiriti osiguranu tražbinu. ZAKLJUČNO: Smatramo da je predloženi tekst svrsishodan, usmjeren i zaštiti ovršenika i vjerovnika, ne dira u prava ovršenika da se ovrha ne nekretnini ne može pokretnuti ispod 40.000 kuna, no opet, omogućuje vjerovnicima osiguranje njihove tražbine i naplatu, uz minimalne troškove za ovršenika. Predloženi tekst je ujedno i sukladan načelu ekonomičnosti jer rješava otvoreno pravno pitanje i smanjuje potrebu za vođenjem postupaka koji se tiču postupaka osiguranja. Djelomično prihvaćen Prihvaćena je primjedba ali je dodana odredba da se ovrha na nekretnini ne može provoditi za glavnicu duga manja od 40.000,00 kuna, iako je tražbina osigurana i na postupak osiguranja. Navedenim rješenjem ovršenik se i dalje štiti da se ne pokreće ovrha za tražbine u kojima je glavnica manja od 40.000,00 kn te se štiti ovrhovoditeljevo potraživanje, odnosno postiže se uravnoteženo rješenje
68 Ured pučke pravobraniteljice KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 11. Predlažemo izuzeti od ovrhe iznos novčanih sredstava temeljem primitaka koje fizičke osobe ostvare po osnovi darovanja pravnih i fizičkih osoba za zdravstvene potrebe te primitaka koje fizičke osobe ostvare po osnovi darovanja od pravnih i fizičkih osoba za podmirivanje potreba, prikupljenih u humanitarnim akcijama i javno oglašenim akcijama koje imaju općekorisnu svrhu u korist osjetljivih skupina. Naime, predmetni primici se ne smatraju dohotkom te time ne podliježu oporezivanju. Također, i Zakon o socijalnoj skrbi propisuje da se iznosi novčanih sredstava koje fizička osoba ostvari na osnovi donacija pravnih i fizičkih osoba za zdravstvene potrebe te po osnovi jednokratne donacije pravnih i fizičkih osoba do iznosa od 5.000,00 kuna godišnje, ne uračunavaju u prihode prilikom priznavanja zajamčene minimalne naknade. Stoga bi ovi primici trebali imati poseban tretman i u vidu izuzeća od ovrhe, kako se njome ne bi onemogućilo postizanje svrhe za koju su predmetna novčana sredstva darovana osobama koje se nalaze u ranjivom položaju. Također, s obzirom na i dalje zabrinjavajuće pokazatelje siromaštva u Republici Hrvatskoj, na koje redovito upozoravamo, a osobito u okolnostima krize uslijed posljedica epidemije bolesti COVID-19, opravdano je razmotriti prijedlog za usvajanje rješenja kojima bi se, u svrhu stvaranja uvjeta za ostvarivanje prava na dostojan život, propisala snažnija zaštita, odnosno izuzeće od ovrhe za ona primanja koja su ispod linije siromaštva. Nije prihvaćen Predmetno rješenje bilo bi izuzetno nepravično prema vjerovnicima jer ostavlja prostor za manipulacije.
69 Pravobranitelj za djecu RH KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 11. Uz predviđeno povećanje broja primanja koja su izuzeta od ovrhe, predlažemo da se svakako propiše da je od ovrhe u cijelosti izuzeta obiteljska mirovinakoju ostvaruje dijete nakon smrti roditelja. Naime, radi se o primanju koje u naravi predstavlja zamjenu za zakonsko uzdržavanje roditelja te kao takvo treba biti izuzeto od ovrhe, što za sada, nije, na štetu djece.U tom pogledu, već nam se godinama obraćaju stranke tražeći pomoć, te godinama upiremo na potrebu ovakve zakonske intervencije. Nadalje, u odnosu na primanja i naknada koje su izuzete od ovrhe u korist roditelja kao ovršenika, potrebno je i u tom slučaju predvidjeti zaštitu prava na uzdržavanje djece, jer djeca također imaju svoje svakodnevne i egzistencijalne potrebe i njihovi interesi u odnosu na interes roditelja trebaju imati prednost. Stoga predlažemo da se kod primanja i naknadi koje su izuzete od ovrhe ovo izuzeće ne odnosi na ostvarenje tražbina po osnovi zakonskog uzdržavanja maloljetne djece i drugih potraživanja djece (osim za ona koja su vezana za dijete npr. doplatak za dijete, dar za djecu, uzdržavanje djeteta). Npr. u praksi se događaju slučajevi da kada roditelj obveznik uzdržavanja za vrijeme bolovanja ne prima plaću, već naknadu plaće koja je izuzeta iz ovrhe, dijete ne može ostvariti svoje pravo na uzdržavanje, pa makar u određenom dijelu od toga primanja. S tim u vezi, vezano za članak 18.st. 2. Konačnog prijedloga zakona, predlažemo da se u tom dijelu ove odredbe članka 11. (kada se uvaže) primjenjuju na sve postupke koji su u tijeku. Iako smo svjesni da se ove izmjene i dopune Ovršnog zakona rade zbog nastupa posebnih okolnosti epidemije bolesti COVID-19, koristimo priliku ponoviti i podsjetiti na druge slabosti ovog propisa u zaštiti prava i interesa djece, koje upućuju na potrebu dodatne intervencije kako bi se zaštitila prava i interesi djece, na koja ukazujemo već dulje vrijeme. Nadamo se da će naši prijedlozi biti uzeti u obzir kako bi se postigla izgradnja cjelovitog sustava zaštite prava i interesa djece. U članku 14. Ovršnog zakona, predlažemo uvođenje iznimke od pravila da troškove postupka u svezi s određivanjem i provedbom ovrhe predujmljuje ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja, na način da se predvidi predujmljivanje troškova postupka iz sredstava suda, u slučajevima kada je ovrhovoditelj ili predlagatelj osiguranja dijete. Predlažemo da se takva obveza propiše u svim ovršnim postupcima u kojima je ovrhovoditelj dijete (ne samo u postupcima ovrhe radi ostvarenja uzdržavanja za dijete, već i drugih potraživanja maloljetnog djeteta, npr. isplate, ostvarenja imovinsko-pravnog zahtjeva, naknade štete i slično) te neovisno o predmetu ovrhe. Time bi se primjerice, u slučaju ovrhe na nekretnini, olakšala pozicija djeteta ovrhovoditelja koje u pravilu ovršni postupak pokreće upravo iz razloga jer potražuje sredstva nužna za svoje osnovne životne potrebe te u pravilu ne raspolaže dostatnim sredstvima kojima bi predujmio troškove vještaka, procjenitelja i sl. Upoznati smo i o negativnom utjecaju plaćanja mjesečnih naknada Financijskoj agenciji za obavljanje poslova provedbe ovrhe radi ostvarivanja uzdržavanja za dijete na novčanim sredstvima ovršenika, u odnosu na drugu djecu s kojom obveznik uzdržavanja živi, što je potrebno izbjeći. Naime, saznajemo za slučajeve u kojima se provedbom ovrhe na novčanim sredstvima koju provodi Financijska agencija umanjuju iznosi uzdržavanja utvrđeni pravomoćnim i ovršnim sudskim odlukama te zaplijenjeni ovršeniku u ovršnom postupku, te se umanjeni za troškove Financijske agencije uplaćuju roditelju ovrhovoditelju, na štetu djece i bez saznanja roditelja koji dijete zastupa u ovršnom postupku radi ostvarivanja uzdržavanja. Smatramo da je takvu praksu i probleme u novom zakonu potrebno izbjeći. Nadalje, preporučamo propisivanje mogućnosti ovrhovoditelja uzdržavanja za dijete da dobije ispravu s obračunom isplaćene tražbine - visine primanja te ostvarene tražbine i izuzetog iznosa, radi kontrole ispravnosti. Naime, imamo saznanja za slučajeve u kojima roditelji koji potražuju uzdržavanja za dijete ne mogu doći do podatka o točnoj visini plaće i obračunu tražbine uzdržavanja. Odredbe o redoslijedu namirenja više ovrhovoditelja važećeg Ovršnog zakona nisu usklađene s konvencijskim načelom zaštite najboljeg interesa djeteta, koje propisuje članak 3. Konvencije o pravima djeteta, i prema kojem u svim akcijama najbolji interes djeteta mora imati prednost. Stoga predlažemo da u svim ovršnim i stečajnim postupcima (dakle, ne samo u ovrsi na novčanoj tražbini, već i u stečaju te ovrsi na nekretninama, pokretninama, dionicama, vrijednosnim papirima i na drugim predmetima ovrhe) bude osiguran prvenstveni red namirenja uzdržavanja maloljetnog djeteta u odnosu na druge ovrhovoditelje, a u slučaju više ovrhoditelja radi ostvarenja uzdržavanja djece treba uvijek biti osigurano njihovo razmjerno namirenje, radi zaštite dobrobiti maloljetne djece i njihove egzistencije. Predlažemo skraćivanje roka od šezdeset dana za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava radi ostvarenja uzdržavanja djece. Ovaj je rok predug i ugrožava egzistenciju djece. Predlažemo da se uvede iznimka kad je u pitanju ostvarenje uzdržavanja za djecu odnosno da se maksimalno skrate rokovi za prijenos zaplijenjenog novčanog iznosa. Nije prihvaćen Predmetno rješenje bilo bi izuzetno nepravično prema vjerovnicima jer ostavlja prostor za manipulacije.
70 SINDIKAT ZAPOSLENIH U POLJOPRIVREDI, PREHRAMBENOJ I DUHANSKOJ INDUSTRIJI I VODOPRIVREDI HRVATSKE KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 11. Predlaže se od ovrhe izuzeti i sindikalne pomoći. Razlog tome je što sindikalne pomoći koje se isplaćuju članovima sindikata na temelju vjerodostojne dokumentacije imaju svrhu pružiti neophodnu financijsku pomoć članovima sindikata u određenim specifičnim životnim situacijama i okolnostima (teža bolest, dugotrajno bolovanje, pomoć radi obnove stambenog objekta nakon elementarnih nepogoda ili požara i sl.). Upravo zbog socijalnog karaktera i specifične prirode ove vrste davanja logično je i potrebno da se iste izuzmu od ovrhe. Nije prihvaćen Predmetno rješenje bilo bi izuzetno nepravično prema vjerovnicima jer ostavlja prostor za manipulacije.
71 Rankica Benc KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 11. Potrebno je zaštiti od ovrhe dio plaće odnosno mirovine koji odgovara iznosu minimalne plaće. Također se niti uz suglanost dužnika ne bi smjela provoditi ovrha na tom zaštićenom iznosu. Nije prihvaćen U odnosu na ovršavanje cijele mirovine valja reći da niti važećim Ovršnim zakonom niti prijedlogom izmjena i dopuna to nije predviđeno, ali se ne može utjecati na ovršne postupke u tijeku koji su pokrenuti na temelju tada važećih isprava.
72 Sindikat umirovljenika Hrvatske KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 11. Pozdravljamo proširenje kruga primanja i socijalnih davanja izuzetih od ovrhe kao što su dodatak za topli obrok i prigodne nagrada radniku koja se smatraju materijalnim pravom radnika (regres, božićnica, uskrsnica, jubilarna nagrada, novčana nagrada za radne rezultate). No, tražimo da se eksplicitno navede da se od ovrha izuzmu i nacionalne naknade za starije osobe koje će se započeti isplaćivati od 1. siječnja 2021. godine. Nadalje, smatramo da se od ovršavanja treba izuzeti dio dohotka/mirovine koji je ispod hrvatske linije siromaštva (DZS, 2020. - 2.710 kuna). Nije prihvaćen Predmetno rješenje bilo bi izuzetno nepravično prema vjerovnicima jer ostavlja prostor za manipulacije.
73 HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 11. Potrebno razraditi koja su od davanja uistinu socijalna davanja i ista treba izuzeti. Međutim, kod davanja koja nemaju karakter socijalnih, smatramo da ne bi trebala biti izostavljena od obveze da se i njima podmiruje dug. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
74 Ljiljana Horvat KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 11. Predlažem u članku 11. vezano na članak 172. Ovršnog Zakona dodati točku 19. koja glasi 19. Primanja u visini propisane granice siromaštva za samca za tekuću godinu Obrazloženje; Ukupno 1150025 hrvatskih državljana, umirovljenika (većinom samaca) prima prosječnu mirovinu u iznosu od 2.558,33 kuna. (Statističke informacije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, broj 8/2020., rujan 2020. ) Pritom se ovrha provodi nad čak 22 tisuće umirovljenika. Propisana granica siromaštva za samca za 2020 godinu, iznosi 2.710 kuna mjesečno. Dopuštanjem provedbe ovrhe u visini 1/4 primanja nad prosječnom mirovinom, Vlada RH umirovljenike gura u bijedu i prisilno siromaštvo te im pritom ne osigurava prava zajamčena Ustavom i Zakonom kao ni dostojnu starost. Zaštita ovršenika, između ostalog, ostvaruje se isključivanjem i ograničenjem predmeta i sredstava na kojima odnosno kojima se može prisilno tijekom ovršnoga postupka ostvarivati tražbina ovrhovoditelja te pružanjem ovršeniku određenih procesnih i materijalnopravnih garancija tijekom i u povodu ovršnoga postupka. Člankom 63. Ustava Republike Hrvatske propisano je da država štiti materinstvo, djecu i mladež te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiče ostvarivanje prava na dostojan život. Navedene ustavne odredbe promiču pravo na dostojan život svakog građanina Republike Hrvatske što svakako ne bi bilo moguće osigurati ukoliko bi postojala mogućnost da se ovršeniku ovrši cjelokupni iznos njegovog primanja (plaće, mirovine i dr.). Već je opći porezni zakon ('Narodne novine', br. 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13 i 26/15) u članku 142. (nepljenjive tražbine) propisivao da se u postupku ovrhe ne mogu plijeniti ovršenikove tražbine po osnovi plaće i s plaćom izjednačenih primanja do iznosa minimalne plaće u Republici Hrvatskoj utvrđene prema propisu o minimalnoj plaći. Slijedom navedenoga razvidno je da je u čitavom razdoblju važenja Ovršnog zakona dio plaće izuzet od ovrhe, a određene izmjene idu samo u smjeru iznosa koji je izuzet. Neophodno je od ovrhe izmjenom OZ-a u potpunosti zaštiti dohodak u visini granice siromaštva odnosno minimalne plaće. Efikasnost u provedbi ovrhe limitirana je načelom zaštite ovršenika (potreba da se dužnik zaštiti ima svoju ekonomsku, političku, socijalnu i drugu dimenziju) kao jednog od određujućih i korektivnih načela ovršnoga prava koje štiti društveno značajnije vrijednosti kao što su život, sloboda, dostojanstvo, osnove ekonomske i socijalne egzistencije i djelatnosti ovršenika. Načelo zaštite ovršenika ostalo je nepromijenjen dio ovršnopravnog poretka u Republici Hrvatskoj. Zaštita ovršenika, između ostalog, ostvaruje se isključivanjem i ograničenjem predmeta i sredstava na kojima odnosno kojima se može prisilno tijekom ovršnoga postupka ostvarivati tražbina ovrhovoditelja te pružanjem ovršeniku određenih procesnih i materijalnopravnih garancija tijekom i u povodu ovršnoga postupka. Prema članku 56. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske, svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život. Tko radi puno radno vrijeme ne bi smio biti siromašan - to bi mu trebala jamčiti minimalna plaća Tako se sa dugotrajnom ovrhom može živjeti primjerice u Njemačkoj (a čije rješenje vrijedi i u Hrvatskoj ) gdje je od ovrhe izuzeta minimalna plaća ( P-Konto = 1.178,59 Euro neto) Minimalna plaća izuzeta je u potpunosti od ovrhe i u svih 50 zemalja SAD-a putem Zakona "Wage garnishment Title III of the Consumer Credit Protection Act (CCPA)" Nije prihvaćen Predmetno rješenje bilo bi izuzetno nepravično prema vjerovnicima jer ostavlja prostor za manipulacije.
75 Sindikat umirovljenika Hrvatske KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 12. Ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave treba se staviti pod nadzor suda (sudska kontrola) za što se SUH i MUH i dalje zalažu, jer smatraju da je to jedino tijelo koje treba biti ovlašteno za ovršni postupak. Ne držimo da je zadovoljavajuće rješenje da se javni bilježnici u postupku tretiraju kao povjerenici suda. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
76 M SAN Grupa d.d. KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 13. Predlažemo da ostane postojeće rješenje prema kojem vjerovnik ima mogućnost izabrati javnog bilježnika prema mjestu prebivališta dužnika. Nije prihvaćen Predmetnim izmjenama predviđeni je efikasnija i brža e-ovrha uz smanjenje troškova, što podrazumijeva disperziju kod različitih javnih bilježnika, a samom digitalizacijom postupka uklonjeni su svi negativni učinci predmetne disperzije.
77 HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 13. Odredbom članka 13. Prijedloga ZID Ovršnog zakona „vrši se uskladba s člankom 3. ovog Zakona“ odnosno briše se odredba kojom ovrhovoditelj može pokrenuti postupak slobodnim odabirom javnog bilježnika na području jedinice područne samouprave prebivališta ili sjedišta ovršenika. Stoga se i u odnosu na na predloženu izmjenu upućuje na komentar uz članak 3. Prijedloga ZID Ovršnog zakona. Nije prihvaćen Predmetnim izmjenama predviđeni je efikasnija i brža e-ovrha uz smanjenje troškova, što podrazumijeva disperziju kod različitih javnih bilježnika, a samom digitalizacijom postupka uklonjeni su svi negativni učinci predmetne disperzije.
78 HRVATSKA JAVNOBILJEŽNIČKA KOMORA KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 13. Članak 13. Članak 279. Ako prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave bude podnesen sudu umjesto javnom bilježniku putem Hrvatske javnobilježničke komore sud će prijedlog odbaciti. OBRAZLOŽENJE: Članak 279. stavak 2. koji je postao stavak 1. se briše u cijelosti radi novopredloženog članka 39 a. i raspodjele ovršnih predmeta neovisno o prebivalištu/sjedištu ovršenika. Prihvaćen Prihvaća se
79 M SAN Grupa d.d. KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 14. Predloženim izmjenama o pozivanju ovršenika na ispunjenje njegovih obveza dodatno se usporava ovršni postupak, a bez jasne svrhe koja se nastoji postići, s obzirom da vjerovnici prethodno pokretanju ovršnog postupka višekratno opominju svoje dužnike i bezuspješno nastoje naplatiti svoje potraživanje mirnim putem. Prijedlog: brisati predloženi dodatni korak kojim se ovršni postupak dodatno formalizira, produljuje i poskupljuje i ostaviti postojeće zakonsko rješenje. Vezano uz st. 7. - predlažemo dopunu stavka u smislu da ukoliko javni bilježnik ocijeni da prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave nije uredan naložit će ovrhovoditelju da dopuni odnosno ispravi ovršni prijedlog u roku od 8 dana. Ukoliko ovrhovoditelj ne postupi po nalogu javnog bilježnika, javni bilježnik će ovršni prijedlog proslijediti nadležnom sudu radi donošenja odluke. Nije prihvaćen Rješenje iz Prijedloga zakona omogućuje pravodobno naplatu tražbine uz istovremenu zaštitu dužnika.
80 HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 14. Mišljenja smo da predviđeni poziv ovršeniku da u roku od 15 dana ispuni tražbinu ili se očituje osporava li istu ne proizvodi željeni učinak jačanja zaštite ovršenika. Predviđeno rješenje produljuje postupak naplate, a samim time, uzimajući u obzir tijek zateznih kamata, povisuje trošak na strani ovršenika. Rješenje je također nesvrhovito i neefikasno jer vjerovnici po ustaljenoj praksi i dobrim poslovnim običajima ionako prije pokretanja samog ovršnog postupka više puta obavijeste dužnike o postojanju dugovanja. Naime, nije jasna svrha dodatnog pozivanja dužnika na ispunjenje obveze u roku od 15 dana od dana od primitka prijedloga za ovrhu s obzirom na to da dužnik već sada ima mogućnost u roku od 8 dana od primitka rješenja o ovrsi platiti ili eventualno prigovorom osporiti osnovanost tražbine, a time i spriječiti nastanak dodatnih troškova postupka. Ovo osobito iz razloga što je prijedlogom izmjena izostavljeno reguliranje nastalih i predvidivih troškova ovršnog postupka pa nije jasno što od troškova dužnik u konačnici plaća. Zaključno, dodavanjem još jednog koraka u ovršni postupak koji se manifestira kroz prethodno dostavljanje prijedloga za ovrhu dužniku, pored naknadnog dostavljanja rješenja o ovrsi, cjelokupni postupak samo se odugovlači bez jasne svrhe (neuspjele dostave, ponavljanje pojedinih radnji kao što je očitovanje dužnika o eventualnom osporavanju tražbine). Obrazloženje predlagatelja zakona po pitanju ove odredbe očituje se u tvrdnji da se na predloženi način „postiže da prije samog postupka ovrhe potraživanje bude podmireno i da ovršenik bude uredno obaviješten o potraživanju i ako postoji spor stvar riješi izvansudskim putem“. Ovršni postupak pokreće se podnošenjem prijedloga za ovrhu te u tom trenutku već nastaju troškovi dostave, sastava prijedloga za ovrhu i javnobilježničke nagrade, dakle upravo oni troškovi koji nastaju u povodu donošenja rješenja o ovrsi radi čega dužnik na opisani način nije stavljen u povoljniji položaj (dapače, samo se akumuliraju dodatni troškovi dostave sada još i prijedloga za ovrhu). Nadalje, dužnik je obaviješten o potraživanju već u trenutku kada dobije račun temeljem kojeg će vjerovnik u slučaju neplaćanja pokrenuti ovršni postupak, a obaviješten je o dugovanju i kada primi rješenje o ovrsi. Stoga se postavlja pitanje koja se svrha postiže dostavljanjem prijedloga za ovrhu, kada već postoje načini na koje se dužnika obavještava o postojanju potraživanja. Konačno, dužnik spor može pokušati riješiti izvansudskim putem čak i kada zaprimi rješenje o ovrsi, međutim, ukoliko spor u pogledu potraživanja postoji izvjesno je da vjerovnik i dužnik neće moći bez pomoći suda riješiti međusobne odnose pa je navedeni argument u opisanom kontekstu također promašen. Dodatno napominjemo da sukladno predviđenom rješenju javni bilježnik po proteku roka od 15 dana donosi rješenje o ovrsi i u slučaju da ovršenik prizna postojanje tražbine, zatim u slučaju da ovršenik ospori tražbinu, kao i ako zatraži odgodu ili ostane pasivan. Iz navedenoga proizlazi da čak i u slučaju da ovršenik pristupi pregovorima sa ovrhovoditeljem glede podmirenja tražbine, po proteku roka javni bilježnik će donijeti rješenje o ovrsi, osim ako ovrhovoditelj ne povuče prijedlog za ovrhu. Stoga takav poziv ovršeniku na rješenje spora izvansudskim putem u okviru ovršnog postupka gubi smisao, produljuje i opterećuje postupak, ne pridonosi zaštiti ovršenika, a djeluje na štetu savjesnog vjerovnika kao ovrhovoditelja. Nije prihvaćen Rješenje iz Prijedloga zakona omogućuje pravodobno naplatu tražbine uz istovremenu zaštitu dužnika.
81 HRVATSKA JAVNOBILJEŽNIČKA KOMORA KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 14. Članak 14. Članak 281. „Postupanje u povodu prijedloga” (1) Sastavni dio Prijedloga za ovrhu je dokaz da je ovrhovoditelj ovršeniku poslao obavijest sa opomenom i pozvao ga na plaćanje u roku od 15 dana. (2) U obavijesti iz stavka 1. ovoga članka treba biti navedeno upozorenje dužniku da će se protiv njega zatražiti izdavanje Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ako u predloženom roku ne izvrši svoju obvezu plaćanja dugovanog iznosa. (3) Ako dužnik u roku iz stavka 1. nije izvršio obvezu plaćanja dugovanog iznosa, javni bilježnik će na temelju prijedloga vjerovnika donijeti rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i dostaviti ga strankama. (4) Ako javni bilježnik ocijeni da prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave nije dopušten ili uredan, proslijedit će predmet nadležnom sudu (članak 287.) radi donošenja odluke. (5) Ako javni bilježnik zaprimi prijedlog za ovrhu protiv ovršenika osobe sa prebivalištem ili sjedištem izvan Republike Hrvatske smatrati će se da je zaprimio zahtjev za izdavanje platnog naloga sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku i neće donijeti rješenje o ovrsi već će proslijediti predmet nadležnom sudu (članak 287.) radi donošenja odluke. (6) Javni bilježnik će donijeti i otpremiti rješenje o ovrsi sukladno odredbi stavka 3. ili će spis proslijediti sudu sukladno odredbama stavaka 4. i 5. ovog članka, najkasnije u roku od 30 dana, računajući od dana zaprimanja prijedloga. (7) Ako nakon donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelj u cijelosti ili djelomično povuče prijedlog za ovrhu, javni bilježnik će rješenjem obustaviti ovrhu. (8) Javni bilježnik će rješenjem obustaviti ovrhu i ako tijekom postupka utvrdi da je ovršenik umro prije pokretanja postupka ili da je ovršenik koji je pravna osoba prestao postojati. (9) Ako stranka podnese žalbu protiv rješenja iz stavaka 7. i 8. ovog članka, javni bilježnik će proslijediti spis nadležnom sudu radi provedbe postupka u povodu žalbe. OBRAZLOŽENJE: Predloženim izmjenama od strane Ministarstva pravosuđa i uprave, u članku 281. nastojala se osigurati primjena načela kontradiktornosti u postupku pred javnim bilježnikom. Međutim, smatramo kako predloženim načinom (slanje obavijesti sa prijedlogom od strane javnih bilježnika prije izdavanja Rješenja o ovrsi) ne samo da se ne postiže kontradiktornost u punom značenju tog pojma te se ne postiže ni svrha tog načela, a sam se postupak nepotrebno produljuje i otežava. Dakle, kao posebni problem ukazuje se uvođenje načela kontradiktornosti u postupak javnobilježničke ovrhe na temelju vjerodostojne isprave pa čak i u situaciji kad javni bilježnici djeluju kao povjerenici suda. Rješenje o ovrsi predstavlja zapravo prijedlog za mirno rješavanje spora te se postupak ne smatra spornim sve do eventualnog ulaganja prigovora. Nakon ulaganja prigovora rješenje se ukida i postupak transformira i tek tada dolazi i treba doći do izražaja načelo kontradiktornosti. Treba također napomenuti kako vjerodostojna isprava nije vjerodostojni dokaz u sporu jer nema snagu javne isprave u smislu odredbi Zakona o parničnom postupku te se u postupku povodom prigovora Rješenje o ovrsi stavlja van snage, a opstaje tužba povodom prigovora protiv platnog naloga u kojoj vjerovnik mora iznijeti sve činjenice, a i dokaze kojima te činjenice potvrđuje. Načelo kontradiktornosti se često povezuje sa načelom jednakosti oružja, a u širem je smislu i dio načela na pravično suđenje. Kako vjerodostojna isprava nije istiniti i autentični dokaz koji u cijelosti dokazuje postojanje spora jasno je da načelo kontradiktornosti ne može biti apsorbirano prije podnošenja prigovora iz razloga sto se kontraindicirati može tek u slučaju kad ovršenik raspolaže sa svim činjenicama i dokazima na kojima ovrhovoditelj temelji svoj zahtjev. Ovršni postupak se prije podnošenja prigovora provodi ispitivanjem pretpostavki za donošenje odluke, tj. Rješenja o ovrsi bez aktivnog sudjelovanja suprostavljenih pozicija i upitno je kako i na koji načeni uvesti ovo načelo u stadij postupka prije podnošenja prigovora. Prigovor ovršenika ima paušalni karakter jer ne mora sadržavati nikakvu pravnu ni činjeničnu osnovu. Prije podnošenja prigovora smatra se da ne postoji spor ni potreba za davanjem drugoj strani oružja koje niti ovrhovoditelj ne koristi iz razloga što još ne postoji spor. Dakle, postupak je nesporan prije podnošenja prigovora, a svaki ovršenik paušalnim prigovorom ga u potpunosti transformira u sporni postupak u kojem ovrhovoditelj ima dužnost iznijeti sve činjenice i dokaze da bi ukinuto Rješenje o ovrsi proizvelo obilježja tužbe. U odlukama C-484/15 i C-551/15 od 09.03.2017. donesenim od strane Europskog suda rečeno je kako javni bilježnik nije sud i tu nastaje korijen problema. Predloženim izmjenama OZ-a, a obzirom da će ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave biti povjereni posao samo je donekle rješen problem komplementarnosti pojma suda i javnih bilježnika. Problem koji ostaje neriješen su implikacije koje proizvodi načelo kontradiktornosti i potreba da isto načelo bude afirmirano u ovršnim postupcima koje provode javni bilježnici. Smatramo kako bi više predloženo rješenje o dužnosti slanja opomene od strane ovrhovoditelja i dokazivanja da je ista poslana dužniku, bilo u određenoj mjeri u skladu sa europskom pravnom stečevinom te da bi se time osigurala jednakost suprotstavljenih pozicija, odnosno vjerovnika i dužnika. Međutim, ostaje problem kontradiktornosti i kako je uvesti u nesporni dio postupka (prije stadija prelaska na sud povodom prigovora), a da uvođenje takvih normi i njihova primjena u praksi ne bude kontradiktorna samoj svrsi koja se nastojala time postići. To načelo i na temelju njega proizašla prava mogu i moraju biti konzumirana samo u situaciji kad se pojavi spor među strankama. U postupku pred javnim bilježnikom, odsustvo načela kontradiktornosti proizlazi iz same biti tog stadija postuka, odnosno iz tog razloga je u Republici Hrvatskoj postupak koncipiran na način da javni bilježnik temeljem prijedloga uz koji je priložena vjerodostojna isprava izdaje Rješenje o ovrsi, a spor započinje samo u slučaju da protivna stranka podnese prigovor. Kako do podnošenja prigovora ne postoji spor niti je ovrhovoditelj iznio sve činjenice i dokaze već samo vjerodostojnu ispravu, jasno je da se nema čemu kontradicirati. Predloženim izmjenama u članku 281. nepotrebno bi se produljio postupak te bi se uvela dodatna dostava kao obveza javnih bilježnika. Smatramo kako slanjem obavijesti od strane javnih bilježnika (koje pismeno njegovi adresati možda neće niti zaprimiti ) ne bi se postigla intencija o uvođenju kontradiktornosti u ovaj stadij postupka. Nadalje, u prijedlogu zakona uz članak 14. navedeno je sljedeće: „Uz članak 14. Odredbom ovog članka propisuje se način postupanja javnog bilježnika u ovršnom postupku te se propisuje da će javni bilježnik nakon što zaprimi prijedlog za ovrhu obavijestiti ovršenika i pozvati ga da svoju obvezu ispuni, odnosno da spor riješi izvansudskim putem, jer će se u protivnom protiv njega donijeti rješenje o ovrsi. Navedenom odredbom postiže se da se prije samog postupka ovrhe potraživanje bude podmireno i da ovršenik bude uredno obaviješten o potraživanju i ako postoji spor stvar riješi izvansudskim putem.“ Smatramo kako bi se svrha potrebe da dužnik odnosno eventualni ovršenik bude obaviješten o postojanju tražbine ispunila primarno propisivanjem obveze ovrhovoditelja da pošalje opomenu dužniku, prije pokretanja ovršnog postupka i izdavanja prijedloga za ovrhu. Takav način obavještavanja ima socijalnu dimenziju te štiti poziciju budućeg, eventualnog ovršenika jer obvezuje vjerovnika da obavijesti dužnika o tome kako svojoj obvezi nije udovoljio u roku te mu istodobno daje mogućnost da je dobrovoljno namiri. U skladu sa više iznesenim smatramo kako bi propisivanje obveze da ovrhovoditelji šalju opomene sa upozorenjima dužnicima da će imati povećane troškove u slučaju izdavanja Rješenja o ovrsi, dovelo do značajnog smanjenja broja ovršnih postupaka na području Republike Hrvatske. A contrario više predloženoj obvezi ovrhovoditelja, propisivanje anticipirane obveze javnih bilježnika da prije izdavanja Rješenja o ovrsi moraju ovršenicima odaslati obavijest sa prijedlogom za ovrhu otvara pitanje o naplati naknade i troška, pogotovo u situacijama kada neće doći do izdavanja Rješenja o ovrsi te nepotrebno povećava trošak i utrošeni rad po pojedinom predmetu. Također, treba imati na umu i da određeni adresati uporno ne zaprimaju pismena javnih bilježnika sa Rješenjima o ovrsi pa takvi neće zaprimati ni pismena u kojima se nalazi obavijest sa prijedlogom za ovrhu. Nije prihvaćen Rješenje iz Prijedloga zakona omogućuje pravodobno naplatu tražbine uz istovremenu zaštitu dužnika.
82 Ured pučke pravobraniteljice KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 14. Predložena odredba čl. 281. nepotpuno i nedovoljno jasno propisuje postupanje javnog bilježnika u povodu prijedloga za ovrhu. U čl. 281. st. 1. predlažemo propisati rok u kojem je javni bilježnik dužan poslati ovršeniku prijedlog za ovrhu i poziv na podmirenje duga, odnosno dostavu očitovanja kojim ga (djelomično) osporava. Također, predlažemo odrediti način i oblik u kojem ovršenik može dati predmetno očitovanje, pri čemu preporučamo da se, uz prijedlog za ovrhu, ovršeniku dostavi i poseban obrazac za očitovanje. Pritom, ovršenik mora biti jasno upoznat s time da, i pored danog očitovanja kojim osporava potraživanje ovrhovoditelja, po donošenju rješenja o ovrsi treba pravovremeno izjaviti i prigovor, jer će u protivnom rješenje postati pravomoćno i ovršno, unatoč prethodnom očitovanju kojim je osporio prijedlog za ovrhu. Nadalje, predložena odredba čl. 281. st.1. navodi da će javni bilježnik dopušten i osnovan prijedlog za ovrhu poslati ovršeniku te ga pozvati da u roku od 15 dana ispuni svoju obvezu prema ovrhovoditelju ili da se u tom roku očituje osporava li i u kojem dijelu ovrhovoditeljevu tražbinu, jer će u protivnom protiv njega izdati rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Međutim, iz konteksta predloženog čl. 281. u cjelini, proizlazi kako će javni bilježnik donijeti rješenje o ovrsi u svakom slučaju, pa i ako ovršenik (djelomično) ospori prijedlog za ovrhu, a neće ga donijeti samo ako ocijeni da nije dopušten ili uredan te u slučaju da je podnesen protiv ovršenika s prebivalištem ili sjedištem izvan RH. Stoga, poziv sukladno predloženoj odredbi čl. 281. st. 1. može kod ovršenika stvoriti pogrešno očekivanje da protiv njega neće biti izdano rješenje o ovrsi, dostavi li očitovanje kojim osporava prijedlog za ovrhu. U postupku koji prethodi donošenju rješenja o ovrsi bilo bi svrsishodno da ovrhovoditelj bude upoznat s dostavljenim očitovanjem kojim ovršenik osporava tražbinu iz prijedloga za ovrhu, kako bi se u većoj mjeri omogućilo da stranke spor riješe izvansudskim putem i uz manje troškove. Također, predložena odredba čl. 281. ne predviđa postupanje javnog bilježnika u slučaju kada ovrhovoditelj u cijelosti ili djelomično povuče prijedlog prije donošenja rješenja o ovrsi. Slijedom navedenog, predlažemo upotpuniti i jasnije regulirati postupanje javnog bilježnika po prijedlogu za ovrhu te sadržaj poziva ovršeniku i tako omogućiti strankama da točno predvide posljedice koje će za njih proisteći. Nije prihvaćen Rješenje iz Prijedloga zakona omogućuje pravodobno naplatu tražbine uz istovremenu zaštitu dužnika.
83 Američka gospodarska komora u Hrvatskoj KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 14. AmCham predlaže uvođenje strogih rokova za svaki stupanj sudskog postupka, a posebice ovršnog postupka te pojednostavljenje procedura u ovršnom postupku. U ovršnom postupku temeljem vjerodostojne isprave (javni bilježnici donose i dostavljaju rješenja o ovrsi), postupak teče brzo te u kratkom roku od pokretanja postupaka, rješenja o ovrsi postanu pravomoćna i ovršna. Međutim, u ovršnim postupcima temeljem ovršnih isprava koji se vode pred sudovima, kao i u postupcima povodom prigovora na rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, postupanje sudova u praksi do donošenja konačne odluke je puno sporije (oko godinu, dvije). Stoga predlažemo brže postupanje i pojednostavljenje procedura sudova u ovršnim postupcima i parničnim povodom prigovora, a kako bi se ostvarila temeljna odrednica ovršnog postupka, a to su brzina i efikasnost. Nije prihvaćen Rješenje iz Prijedloga zakona omogućuje pravodobno naplatu tražbina uz istovremenu zaštitu dužnika.
84 MARKO DUILO KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 14. Predloženi hodogram postupanja ima nelogičnosti i grešaka u tekstu. U prvoj fazi bilježnik prijedlog šalje ovršeniku uz prijedlog da isplati tražbinu u roku od 15 dana, uz upozorenje da će donijeti rješenje o ovrsi ukoliko isti ne podmiri tražbinu. (Greška u tekstu st.2 t.1 - nedostaje riječ "ne" nakon riječi "u zakonskom roku" i greška st.7 "na dležnom staviti zajedno"). U pogledu st.2. t.2. upozorenje je preuranjeno jer rješenje o ovrsi još nije doneseno. Nakon zaprimanja prijedloga za ovrhu, ovršenik može: a) tražbinu platiti u cijelosti ili djelomično - a u kojem slučaju bi se ovrha morala obustaviti po prijedlogu ovrhovoditelja, a bez donošenja rješenja o ovrsi. Naime, ukoliko se rješenje donosi i u slučaju uplate cijele tražbine nejasno je koja je svrha tog rješenja osim daljnjih nepotrebnih troškova. Otvoreno je pitanje tko bilježnika obavještava o tome da je podmirena tražbina - mišljenja sam da bi to morala biti isključiva dispozicija ovrhovoditelja - da isti može povući prijedlog za ovrhu ili izmijeniti isti u slučaju djelomične naplate, a prije donošenja rješenja o ovrsi. b) očitovati se ili ne očitovati na prijedlog - U slučaju bilo kakvog očitovanja ovršenika prijedlog propisuje da bilježnik donosi rješenje o ovrsi - iz čega proizlazi da je apsolutno nebitno što ovršenik u očitovanju navodi kada će svako očitovanje rezultirati donošenjem rješenja o ovrsi. Zbog navedenog, hrvatska pravomoćna rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i dalje neće biti upotrebljiva na području EU jer se suštinski ništa neće promijeniti, pravo na očitovanje ovršenika prije donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave biti će samo formalnost bez ikakve mogućnosti da utječe na tijek postupka tj. na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave. Navedeno je moguće lako otkloniti, ukoliko se propiše slijedeće: - bilo koje očitovanje ovršenika kojim se osporava prijedlog za ovrhu prije nego što je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave doneseno (aktivna i pasivna legitimacija, osnovanost, visina, itd.) suštinski bi se imalo smatrati prigovorom na prijedlog za ovrhu i zaprimanjem takvog podneska bilježnik bi morao prijedlog za ovrhu sa očitovanjem ovršenika proslijediti na nadležni Sud kao da se radi o prigovoru na rješenje o ovrsi - u slučaju da se ovršenik ne očituje na dostavljeni prijedlog za ovrhu, bilježnik donosi rješenje, isto dostavlja strankama i dalje teče rok za prigovor. Prijedlog novog teksta: (2) U obavijesti iz stavka 1. ovoga članka javni bilježnik će: 1. upozoriti ovršenika da će protiv njega izdati rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ako u zakonskom roku ne izvrši obvezu iz prijedloga za ovrhu 2. uputiti ovršenika da protiv prijedloga za ovrhu ima pravo izjaviti prigovor na koji se primjenjuju odredbe ovog Zakona o prigovoru na rješenje o ovrsi, u kojem slučaju će proslijediti predmet na nadležni sud koji će postupak nastaviti u parnici 3. uputiti ovršenika da spor s ovrhovoditeljem pokuša riješiti izvansudskim putem (3) Obavijest iz stavka 1. ovog članka će se otpremiti na adresu iz članka 8. ovog Zakona, osim u slučaju iz članka 8. stavka 9. ovog Zakona. (4) Ako ovršenik u roku iz stavka 1. ne ospori prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ili ako ovrhovoditelj u roku iz stavka 1. svojim očitovanjem nije u cijelosti ili u dijelu povukao prijedlog za ovrhu , javni bilježnik će donijeti rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i dostaviti ga strankama. (5) Ako javni bilježnik ocijeni da prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave nije dopušten ili uredan, pozvati će ovrhovoditelja na dopunu ukoliko je to moguće ili će proslijedit predmet nadležnom sudu (članak 287.) radi donošenja odluke. (6) Ako javni bilježnik zaprimi prijedlog za ovrhu protiv ovršenika osobe sa prebivalištem ili sjedištem izvan Republike Hrvatske smatrati će se da je zaprimio zahtjev za izdavanje platnog naloga sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku neće donijeti rješenje o ovrsi već će proslijediti predmet nadležnom sudu (članak 287.) radi donošenja odluke. (7) Javni bilježnik će donijeti i otpremiti rješenje o ovrsi sukladno odredbama stavka 4. ili će spis proslijediti sudu sukladno odredbama stavka 2., 5. i 6. ovog članka, najkasnije u roku od 30 dana, računajući od isteka roka iz stavka 1. ovog članka, odnosno od dana zaprimanja prijedloga u slučaju stavka 5. i 6. ovog članka. (8) Ako nakon donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelj u cijelosti ili djelomično povuče prijedlog za ovrhu, javni bilježnik će rješenjem obustaviti ovrhu. (9) Javni bilježnik će rješenjem obustaviti ovrhu i ako tijekom postupka utvrdi da je ovršenik umro prije pokretanja postupka ili da je ovršenik koji je pravna osoba prestao postojati. (10) Ako stranka podnese žalbu protiv rješenja iz stavaka 10. i 11. ovog članka, javni bilježnik će proslijediti spis nadležnom sudu radi provedbe postupka u povodu žalbe. Nije prihvaćen Rješenje iz Prijedloga zakona omogućuje pravodobno naplatu tražbina uz istovremenu zaštitu dužnika.
85 HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 14. Stavak 7.; Radi rasterećenja sudova i smanjenja troškova postupka, predlažemo da se usvoji koncept koji je bio prijedlog samog Ministarstva pravosuđa u zadnjem čitanju izmjena Ovršnog zakona, kojeg pozdravljamo, a to je, ukoliko se utvrdi da je ovršni prijedlog neuredan (pogrešan podatak, nedostaje podatak), pozvati će se ovrhovoditelj da dopuni/ispravi ovršni prijedlog u određenome roku te ukoliko vjerovnik ne postupi po pozivu, tek se tada ovršni prijedlog ili odbacuje, ili proslijeđuje nadležnom sudu radi donošenja odluke. Stavak 10.; Potrebno preformulirati u „nakon podnošenja ovršnog prijedloga“, pošto se ovršni postupak smatra pokrenutim danom zaprimanja ovršnog prijedloga od strane javnog bilježnika, a u ovdje danome roku, može se dogoditi više okolnosti, između ostalog, i okolnost da dužnik ispuni dobrovoljno svoju obvezu prema ovrhovoditelju. Stoga nije uputno čekati samo donošenje rješenja, već je potrebno omogućiti ovrhovoditelju da ovršni prijedog povuče i prije donošenja rješenja o ovrsi. Nije prihvaćen Rješenje iz Prijedloga zakona omogućuje pravodobno naplatu tražbina uz istovremenu zaštitu dužnika.
86 HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 14. Stavak 1.; Nužno je propisati rok u kojem je bilježnik obvezan poslati ovršni prijedlog ovršeniku na očitovanje. Nadalje, kako će se ovrhovoditelju nadoknaditi troškovi koje je imao do ove faze-hoće li se ovršenika ovime tražiti da uplati i trošak postupka koji je do tada nastao? Hoće li do toga trenutka nastati kakva obveza plaćanja nekog dijela bilježničkog troška? U ovome trenutku to je nepoznanica, jer će se pravilnik o tim troškovima donijeti tek naknadno. U najmanju ruku, nastaje brem tropšak dostave ovršnog prijedloga od strane javnog bilježnika prema ovršeniku. Tko će snositi taj trošak? Nadalje, ukoliko ovršni prijedlog bude sastavljen/popunjen od strane odvjetnika, posebno primjerice u odnosu na nejasne odredbe o opisu tražbine, također, glede ovršnog prijedloga na nekretninama u svezi kojih je i brojnim pravnicima nejasno kako točno opisati nekretninu, posebno u slučaju opisa etažnog vlasništva, kako će se ovrhovoditelju, posebice kao neukoj stranci, nadoknaditi taj trošak? Također, navedeno bi očitovanje moralo biti obrazloženo, kao što je slučaj sa prigovorom na rješenje o ovrsi, kako bi se što prije identificirali eventualni problemi i stav ovršenika i brže i konstruktivno pristupilo rješavanju problema. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
87 M SAN Grupa d.d. KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 15. Predlažemo da se zadrži postojeće rješenje prema kojem javni bilježnik tek na zahtjev ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi ako u roku od osam dana od isteka roka za prigovor ne primi prigovor. Automatizam donošenja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti dovodi do pravne nesigurnosti s obzirom da je nejasno iz prijedloga izmjena Ovršnog zakona tko je i na koji način i da li je uopće itko dužan obavijestiti javnog bilježnika o podmirenju dugovanja, jer u suprotnom ovrhovoditelj bi mogao raspolagati ovršnom ispravom za dugovanje koje je podmireno. Nije prihvaćen Rješenje iz Prijedloga zakona omogućuje pravodobno naplatu tražbina uz istovremenu zaštitu dužnika.
88 HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 15. Predmetnim rješenjem potvrda pravomoćnosti i ovršnosti izdaje se automatski po proteku roka od 15 dana od isteka roka za prigovor protiv rješenja o ovrsi, a trošak postupka se smanjuje jer se anulira potreba za isticanjem zahtjeva od strane ovrhovoditelja za izdavanje predmetne potvrde. Mišljenja smo da nepovoljne situacije koje iz ovako predložene izmjene i dopune mogu nastati za ovršenika vode u smjeru pravne nesigurnosti i nadilaze razloge smanjenja troškova postupka koji se predmetnom izmjenom žele postići. Naime, ovrhovoditelj bi u navedenom slučaju raspolagao ovršnom ispravom čak i u situaciji kada je dugovanje podmireno sukladno rješenju o ovrsi jer ne postoji obaveza ovrhovoditelja da u navedenom roku obavijesti javnog bilježnika da je tražbina podmirena. Propušta se i urediti ovlaštenje ovršenika da o podmirenju obavijesti javnog bilježnika, već se iz zakonskih odredbi može iščitati da bi se navedeno imalo tumačiti kao prigovor u kojem slučaju se postupak nepotrebno nastavlja u parnici. S druge strane, rok od 15 dana od proteka roka za prigovor za iskazivanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti predstavlja nepotrebno odugovlačenje postupka u slučaju kada tražbina nije namirena, jer za zaprimanje odnosno dostavu prigovora, bilo neposredno, bilo putem pošte, nikako ne može biti potreban protek tako dugog vremenskog razdoblja. Nije prihvaćen Navedeni prijedlog je uređen prijelaznim i završnim odredbama Prijedloga zakona
89 HRVATSKA JAVNOBILJEŽNIČKA KOMORA KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 15. Članak 15. (1) U članku 283. stavak 1. mijenja se i glasi: „ (1) Javni bilježnik će staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od petnaest dana od isteka roka za prigovor ne primi prigovor.“ (2) U članku 283. stavak 4. mijenja se i glasi: Rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik će dostaviti ovrhovoditelju. OBRAZLOŽENJE: Predlaže se izmjena predloženog stavka 2. čl. 15. na način da se mijenja stavak 4. i da se dodaje stavak 5. tako da isti glase: (4) Rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik će dostaviti ovrhovoditelju dok se ne ispune uvjeti za podnošenje prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave elektroničkim putem elektroničkog sustava Hrvatske javnobilježničke komore. (5) Nakon uspostave sustava Hrvatske javnobilježničke komore ovrhovoditelj će preuzeti rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti u elektroničkom obliku. Izmjenama stavka 2. i dodatak stavka 3. predlaže se s obzirom da se ovim Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona predlaže uvođenje elektroničkog poslovanja i vođenja ovršnih postupaka pred javnim bilježnikom, a imajući u vidu i određeni period prijelaznog razdoblja između stupanja zakona na snagu i uspostave elektroničkog sustava za podnošenje prijedloga za ovrhu pri Hrvatskoj javnobilježničkoj komori. Naime nakon uspostave sustava nema nikakvog razloga da se na tradicionalan način, poštom, pravomoćno i ovršno rješenje dostavlja ovrhovoditelju već bi trebalo biti moguće da ovrhovoditelj iz samog sustava može povući rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti kada on smatra da mu je isto potrebno i da ne ovisi o brzini poštanskih usluga ili rasporedu otpreme pismena pojedinog javnog bilježnika. Sličan način rada je prisutan već danas u vezi zemljišnoknjižnih predmeta gdje javni bilježnici mogu iz sustava preuzeti rješenja ZK odjela. Također, nakon uspostave sustava otpao bi i trošak dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja ovrhovoditelju te bi postupak i dalje pojeftinio kad se ispune uvjeti za podnošenje prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave elektroničkim putem na propisanom obrascu javnom bilježniku putem Hrvatske javnobilježničke komore. Nije prihvaćen Navedeni prijedlog je uređen prijelaznim i završnim odredbama Prijedloga zakona te nije potrebno dvostruko normirati navedenu situaciju.
90 Ured pučke pravobraniteljice KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 15. U čl. 283. st. 4. predlažemo propisati rok u kojem je javni bilježnik dužan ovrhovoditelju dostaviti rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti, kako bi se onemogućilo odugovlačenje postupka, obzirom da je to u interesu i ovrhovoditelja i ovršenika. Nije prihvaćen Rješenje iz Prijedloga zakona omogućuje pravodobno naplatu tražbina uz istovremenu zaštitu dužnika.
91 Ured pučke pravobraniteljice KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Predložene prijelazne i završne odredbe potrebno je dodatno razmotriti te, uz odgovarajuće obrazloženje, omogućiti u najvećoj mogućoj mjeri da se odredbe Prijedloga zakona, koje pružaju veću zaštitu zdravlju i životu te dostojanstvu ovršenika, a osobito s obzirom na posebne okolnosti uslijed epidemije bolesti COVID-19, primjenjuju i u već započetim ovršnim postupcima. Također, potrebno je dodatno razmotriti prijedlog dana stupanja zakona na snagu, s obzirom da nije određen krajnji rok u kojem se ima donijeti odluka iz čl. 3. Prijedloga zakona, a time i ispuniti tehnički uvjeti za elektroničku komunikaciju sudionika u postupku te nije poznato u kojoj mjeri su ispunjeni svi preduvjeti za provedbu Prijedloga zakona, a također i u kontekstu mogućnosti njegove primjene s obzirom na rokove u kojima se trebaju donijeti potrebni provedbeni podzakonski propisi. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
92 HRVOJE ŠIMIĆ PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 18. Ovakvom definicijom članka 18. retroaktivno se mijenja članak 44. do 47. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN 73/2017) da se radi jednakosti postupanja treba primjeniti jednakost postupanja u svim postupcima koji su u tijeku osim onih radnji koje su već učnjene po postojećem Ovršnom zakonu. Prihvaćen Prihvaća se
93 Sindikat umirovljenika Hrvatske PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 18. Navodi se da će se ovršni postupci pokrenuti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit se prema odredbama zakona koji je bio na snazi u vrijeme njihova pokretanja, ako odredbama ovoga zakona nije drukčije propisano čime se samo dodatno komplicira već onako kompliciran ovršno pravni sustav u Hrvatskoj. Treba se ujednačiti svi postupci i dovršiti prema odredbama u ovom slučaju povoljnijeg Zakona. Nije prihvaćen Potpuno je nejasno i neodređeno što znači povoljniji zakon i za koju stranku u postupku povoljniji zakon i koji bi to elementi bili po kojima bi se to procjenjivalo.
94 Ljiljana Horvat PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 18. Predlažem da se članak 18. nadopuni stavkom 3. i to na slijedeći način: Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe članka 173. stavak 2. Ovršnog Zakona primjenjuju se na sve postupke koji su u tijeku bez obzira na to kada su pokrenuti i po kojem zakonu bi se trebali dovršiti. Obrazloženje; Obzirom da je u prijašnjem periodu primjene OZ-a do 17. lipnja 2008. godine , dužnik privatnom ispravom potvrđenom od strane javnog bilježnika mogao dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća i u dijelu kojim je to primanje izuzeto od ovrhe postoji snažna potreba za zaštitom ovršenih građana kao što je to bilo u prijašnjoj izmjeni i dopuni Zakona putem čl.44 prijelaznih i završnih odredaba NN 73/17 OZ kada je od spomenutih ovjerenih izjava o zapljeni , naknado zaštičeno primanje manje od prosječne plaće. Naime, nedopuštenost takvih izjava o zapljeni cijele plaće pronalazi se u tada važećim propisima , a sa kojima je tadašnji OZ bio u izravnoj koliziji i to posebice sa zakonom o radu ('Narodne novine', br. 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05) u članku 97 , općim poreznim zakonom ('Narodne novine', br. 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13 i 26/15) u članku 142. kao i stajalištem Ustavnog Suda RH te samim Ustavom RH. Naknadne izmjene Zakona kroz članak 173. st.2 i čl. 202 st.1 (izjava o zapljeni iznosa koji je izuzet od ovrhe, ne proizvodi pravne učinke ) nisu pružale zaštitu već postojećim ovršenicima, kao što je propisano u članku 56. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske "svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život. " Također, člankom 63. Ustava Republike Hrvatske propisano je da država štiti materinstvo, djecu i mladež te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiče ostvarivanje prava na dostojan život. Navedene ustavne odredbe promiču pravo na dostojan život svakog građanina Republike Hrvatske što svakako ne bi bilo moguće osigurati ukoliko bi postojala mogućnost da se ovršeniku ovrši cjelokupni iznos njegovog primanja (plaće, mirovine i dr.). Zaštita plaće pri prisilnom ustegnuću propisana je u okviru radnog prava. Ranije važećim Zakonom o radu ('Narodne novine', br. 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05) bilo je propisano da se najviše polovica plaće ili naknade plaće zaposlenika može prisilno ustegnuti radi ispunjenja obveze zakonskog uzdržavanja, a za ostale obveze može se prisilno ustegnuti najviše jedna trećina plaće ili naknade plaće radnika. Važećim Zakonom o radu ('Narodne novine', br. 93/14) u članku 97. utvrđeno je da se plaća ili naknada plaće radnika može prisilno ustegnuti u skladu s posebnim zakonom. Nadalje, Opći porezni zakon ('Narodne novine', br. 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13 i 26/15) u članku 142. (nepljenjive tražbine) propisuje da se u postupku ovrhe ne mogu plijeniti ovršenikove tražbine po osnovi plaće i s plaćom izjednačenih primanja do iznosa minimalne plaće u Republici Hrvatskoj utvrđene prema propisu o minimalnoj plaći. Sukladno navedenom, jasna je potreba za zaštitom ovršenih građana , a što je jasno i iz presude Ustavnog Suda RH : "Efikasnost u provedbi ovrhe limitirana je načelom zaštite ovršenika (potreba da se dužnik zaštiti ima svoju ekonomsku, političku, socijalnu i drugu dimenziju) kao jednog od određujućih i korektivnih načela ovršnoga prava koje štiti društveno značajnije vrijednosti kao što su život, sloboda, dostojanstvo, osnove ekonomske i socijalne egzistencije i djelatnosti ovršenika. Načelo zaštite ovršenika ostalo je nepromijenjen dio ovršnopravnog poretka u Republici Hrvatskoj. Zaštita ovršenika, između ostalog, ostvaruje se isključivanjem i ograničenjem predmeta i sredstava na kojima odnosno kojima se može prisilno tijekom ovršnoga postupka ostvarivati tražbina ovrhovoditelja te pružanjem ovršeniku određenih procesnih i materijalnopravnih garancija tijekom i u povodu ovršnoga postupka." Neophodno je od ovrhe izmjenom OZ-a u zaštiti dohodak u ako ništa drugo onda visini granice siromaštva odnosno minimalne plaće. Također, same Ustavne odredbe promiču pravo na dostojan život svakog građanina Republike Hrvatske što svakako ne bi bilo moguće osigurati ukoliko bi postojala mogućnost da se ovršeniku ovrši cjelokupni iznos njegovog primanja (plaće, mirovine i dr.). kao što je to bilo moguće izjavom danom prije 2008 godine. Članak 90. stavak 5. Ustava dopušta odstupanje od načelne zabrane povratnog djelovanja zakona, Ustavni sud je utvrdio da je to odstupanje uvjetovano određenim kriterijima koji su predviđeni u samom Ustavu. Prema stajalištu Ustavnog suda to znači da propisivanje povratnog djelovanja zakona mora biti izuzetno i opravdano s gledišta određenog ustavnog načela. Kao takvo ustavno načelo može se uzeti javni interes za izmjenu nekog zakonskog režima odredbama povratnog značaja. Javni interes, shvaćen kao značajan društveni interes koji opravdava odnosno zahtijeva propisivanje povratnog djelovanja zakona, predstavlja Ustavom danu granicu ovlaštenja zakonodavca iz članka 90. stavka 5. Ustava. Prema tome, zakonska odredba kojoj je dano povratno djelovanje suglasna je s Ustavom ako je takvo djelovanje propisa u javnom interesu odnosno ako se takvim djelovanjem propisa ostvaruju ciljevi koji imaju veći društveni značaj od pravne sigurnosti na koju su subjekti određenog pravnog odnosa računali, a posebice ako je propis kojim se omogućuje ovrhovoditelju da ovrši cjelokupni iznos primanja manjeg od prosječne plaće contra bonos mores Naposljetku, već i u uvodnom dijelu ocjene stanja i osnovna pitanja koja se uređuju zakonom te posljedice koje će donošenjem zakona proisteći, Zakonodavac navodi kako se U posebnim okolnostima koje trenutno postoje u Republici Hrvatskoj do kojih je došlo uslijed pojave epidemije bolesti COVID-19 nastoji se zaštiti život i zdravlje ljudi te smanjiti šteta nastala građanima. Pritom je od presudnog značaja zaštita građana (zaposlenika i umirovljenika ) sa primanjima manjim od prosječne netoplaće u RH. Nije prihvaćen Valja reći da se u postupke u tijeku može intervenirati samo poboljšanjem određenih instituta a koje poboljšanje neće ići na štetu ni jedne stranke ili sudionika u postupku dok predloženo upravo dira u stečena prava stranaka.
95 HUAN Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 19. Stavak 2.; „Iznos, rokove, kriterije te način obračuna i plaćanja naknade u postupku ovrhe na temelju vjerodostojne isprave iz stavka 9. ovoga članka utvrdit će Pravilnikom ministar nadležan za poslove pravosuđa.“ „ Nije moguće provesti odnosnu odredbu ovog Zakona dok ovaj pravilnik nije donesen. Kako će se određivati i koji troškovi postupka, dok nema pravilnika? Naime, u članku 20. ovog Zakona stoji kako zakon stupa na snagu 8.dan od objave u NN. Međutim, bez ovog pravilnika, odnosno dok isti ne bude donesen, ta je odredba zakona neprovediva jer ovrhovoditelj ne zna što da upiše pod stavke troška u ovršni prijedlog, a javni bilježnik ne zna koje stavke troška može priznati rješenjem o ovrsi. Navedeni novi troškovnik bi se trebao primjenjivati ne 8. dan od stupanja na snagu ovog zakona, nego najranije od stupanja na snagu navedenog pravilnika, jer prije toga datuma niti neće postojati. Stavak 4.; Obrasci će biti uređeni Pravilnikom koji donosi Ministar u roku od 90 dana. Da li se do tada podnose prijedlozi temeljem ovršne isprave kao do sada ili ne možemo podnositi prijedloge do dolaska novih obrazaca? Nije prihvaćen Navedeno je uređen prijelaznim i završnim odredbama Prijedloga zakona te nije potrebno dvostruko normirati navedenu situaciju.
96 Zlata Blaće OBRAZLOŽENJE, Uz članak 6. Članak 6. je nužno dodatno precizirati kako ne bi dolazilo do različitih tumačenja te odrediti tko obustavlja ovrhu, jer kod izvansudske ovrhe poslodavac i mirovinsko provode ovrhe na plaći i mirovini i u redoslijedu su zavedene isprave koje se ne naplačuju, a dugi niz godina su u redoslijedu. ZPONS-om Fina prestaje sa izvršavanjem po čl.12 Zakona, dok kod ovrhe na plaći i mirovini nije taj dio usklađen. Osim navedenog nužno je i propisati da se ovrha obustavlja u svim slučajevima ako nije naplaćena u roku od 6 ili 10g od pokretanja ovrhe kako bi se obustavila ovrha očito nenaplativog . S obzirom da je moguće propisati rokove kao u čl.6 ili čl.12 ZPONS-a , moguće je ovršnim zakonom uvesti i rokove naplate i zastaru. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
97 Ana Gradiček OBRAZLOŽENJE, Uz članak 11. Ovdje u obrazloženju čl.11. nije spomenuto, uz ostala materijalna prava, da se proširuje izuzeće od ovrhe za materijalno pravo novčana paušalna naknada za topli obrok-troškove prehrane radnika, šifra neoporezivog primitka JOPPD -65. Vidim da je to predloženo u članku 11.pa da tako i ostane da se ne zaboravi, kao i svi eventualni budući neoporezivi primici radnika. Hvala. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
98 Josip Feher OBRAZLOŽENJE, Uz članak 14. Ovršni postupak treba biti prije svega brz i efikasan. Jedan od rijetkih ovršnih postupaka uređen sadašnjim Ovršnim zakonom koji funkcionira, upravo je ovrha na temelju vjerodostojne isprave. Nije jasno zbog čega se sada daje dodatni rok od 15 dana za očitovanje na obavijest da je podnesen prijedlog za ovrhu. Ako je cilj smanjiti troškove, ovom izmjenom se troškovi smanjiti neće. Naime, trošak za pokretanje ovršnog postupka za vjerovnika nastaje samim sastavom prijedloga za ovrhu. Prema tome, ovim izmjenama taj trošak neće nestati. Samo će se, eventualno, prevaliti na vjerovnika, a i to je otvoreno pitanje. Ako je cilj ubrzati postupak naplate, ni to se neće dogoditi. Neživotno je misliti da vjerovnici ne pokušavaju naplatiti vansudskim putem svoja potraživanja, da ne komunicijraju s dužnicima ili sami ne šalju opomene. Sama ekonomska logika poslovanja je takva da svatko želi novac za svoj rad i usluge što prije i što jeftinije. Zasigurno je poljednja želja vjerovnika prepustit naplatu svojih potraživanja sporom i neefikasnom pravnom sustavu kao što je hrvatski. Ovakvo rješenje nije u interesu ni dužnicima ni vjerovnicima - dužniku koji iz nekog razloga ne može platiti dug najmanje 15 idućih dana teče zakonska zatezna kamata dulje nego inače dok - vjerovnik najmanje 15 dana dulje ne može naplatiti svoj dug. Pri tom se stvara i novi trošak, a to je trošak slanja obavijesti. Također, pri donošenju ovakvih izmjena treba imati na umu boljku hrvatskog pravosudnog sustava, a to je problem dostave pismena strankama. Zaključno, temeljem predloženih izmjena, postupak ovrhe na temelju vjerodostojne isprave se ovim izmjenama produžuje za dodatnih 15 dana i poskupljuje. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
99 Ljiljana Horvat OBRAZLOŽENJE, Uz članak 18. Obzirom da je u prijašnjem periodu primjene OZ-a do 2008 godine , dužnik privatnom ispravom potvrđenom od javnog bilježnika mogao dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća i u dijelu kojim je to primanje izuzeto od ovrhe postoji snažna potreba za retroaktivnom primjenom zaštite ovršenih građana (primjer dosadašnje prakse u čl.44 prijelaznih i završnih odredaba NN 73/17 OZ) obzirom na nedopuštenost izjava o zapljeni cijele plaće , a sve radi ranije važećih propisa sa kojima je tadašnji OZ bio u izravnoj koliziji, a posebice sa zakonom o radu ('Narodne novine', br. 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05) u članku 97 , općim poreznim zakonom ('Narodne novine', br. 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13 i 26/15) u članku 142. kao i stajalištem Ustavnog Suda RH kao i samim Ustavom RH. Zaštita plaće pri prisilnom ustegnuću propisana je u okviru radnog prava. Ranije važećim Zakonom o radu ('Narodne novine', br. 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05) bilo je propisano da se najviše polovica plaće ili naknade plaće zaposlenika može prisilno ustegnuti radi ispunjenja obveze zakonskog uzdržavanja, a za ostale obveze može se prisilno ustegnuti najviše jedna trećina plaće ili naknade plaće radnika. Važećim Zakonom o radu ('Narodne novine', br. 93/14) u članku 97. utvrđeno je da se plaća ili naknada plaće radnika može prisilno ustegnuti u skladu s posebnim zakonom. Nadalje, Opći porezni zakon ('Narodne novine', br. 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13 i 26/15) u članku 142. (nepljenjive tražbine) propisuje da se u postupku ovrhe ne mogu plijeniti ovršenikove tražbine po osnovi plaće i s plaćom izjednačenih primanja do iznosa minimalne plaće u Republici Hrvatskoj utvrđene prema propisu o minimalnoj plaći. Prema članku 56. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske, svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život. Člankom 63. Ustava Republike Hrvatske propisano je da država štiti materinstvo, djecu i mladež te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiče ostvarivanje prava na dostojan život. Navedene ustavne odredbe promiču pravo na dostojan život svakog građanina Republike Hrvatske što svakako ne bi bilo moguće osigurati ukoliko bi postojala mogućnost da se ovršeniku ovrši cjelokupni iznos njegovog primanja (plaće, mirovine i dr.). Sukladno navedenom, jasna je potreba za retroaktivnom primjenom zaštite ovršenih građana Efikasnost u provedbi ovrhe limitirana je načelom zaštite ovršenika (potreba da se dužnik zaštiti ima svoju ekonomsku, političku, socijalnu i drugu dimenziju) kao jednog od određujućih i korektivnih načela ovršnoga prava koje štiti društveno značajnije vrijednosti kao što su život, sloboda, dostojanstvo, osnove ekonomske i socijalne egzistencije i djelatnosti ovršenika. Načelo zaštite ovršenika ostalo je nepromijenjen dio ovršnopravnog poretka u Republici Hrvatskoj. Zaštita ovršenika, između ostalog, ostvaruje se isključivanjem i ograničenjem predmeta i sredstava na kojima odnosno kojima se može prisilno tijekom ovršnoga postupka ostvarivati tražbina ovrhovoditelja te pružanjem ovršeniku određenih procesnih i materijalnopravnih garancija tijekom i u povodu ovršnoga postupka. Također, iako članak 202. (NN 93/14, 73/17) ograničava suglasnost kojom se dopušta pljenidba plaće, odnosno drugog stalnog novčanog primanja za iznos koji je izuzet od ovrhe, ne proizvodi pravne učinke, isti se ne primjenjuje na postupke pokrenute po OZ iz 2008. godine. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
100 Ljiljana Horvat Odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika, Članak 65. Nacionalni sud mora obavezno prihvatiti zahtjev za privremenu mjeru za odgodu ovrhe nekretnine ili to mora učiniti po službenoj dužnosti sve do sudskog okončanja postupka - presuda Suda Europske unije C-407/18 Također, nekretnina se ne smije ovršiti dok traje postupak koji dokazuje nepoštenost ugovornih odredbi - presuda Suda Europske unije C-407/18 Sud unije objasnio je u presudi C-118/17 utjecaj zakonodavne intervencije na zahtjeve koje postavlja Direktiva 93/13 te je dao tumačenje o ništetnosti Sud unije je obrazložio kako zakon ne smije imati za učinak smanjenje takve zaštite zajamčene potrošačima te kako se u pogledu zakona potrošač mora nalaziti u pravnoj i činjeničnoj situaciji kao da nikada nije postojala ništetna odredba. Odgoda ovrhe u kojoj je postavljen kumulativni uvjet dokazivanja potrošača o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti , a da je pritom ustaljena sudska praksa kako provedba ovrhe ne predstavlja nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu (jer se u suprotnom, prema općeprihvaćenom stajalištu domaćih sududova, ovrha nebi uopće mogla provesti) suprotna je Direktivi 93/13 i spomenutoj presudi Suda Europske unije C-407/18 te potrošaču ne osigurava zajamčenu zaštitu , ako ništa drugo jer umanjuje postizanje prava potrošača na restituciju- Jednom provedena ovrha na nekrenini, a posebice jedinoj nekretnini ovršenika, nakon što potrošač dokaže ništavost ugovora nije reverzibilna i (tek tada prema našem pravosuđu) nedvojbeno predstavlja nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
101 Zlata Blaće Odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika, Članak 65. U čl.65 treba odrediti obveznu odgodu do završetka parnice pokrenute za ništavost ,bez dodatnih uvjeta dokazivanja štete ili sprječavanja nasilja. Ništavo nije ovršno i ne smije se u nijednom slučaju dopustiti ovrha ništetnog i bez obzira na predmet ovrhe. Također odgoda treba biti obvezna i za postupke u tijeku ukoliko je podnesena tužba za ništetnost. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
102 Ljiljana Horvat TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU, Članak 72. Proširiti Čl. 72. st.2. Ovrha će se obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti protekom 10 (deset) godina. Obzirom na istitut nastavne ovrhe i dugotrajne, kadkad čak i cjeloživotne blokade, a sukladno konvenciji o ljudskim pravima kao i anglosaksonskom pravu Europske Unije , a iz kojeg osnov crpe i naši Zakoni . Tako primjerice u Njemačkom pravu nakon maksimalno sedam godina vrijedi apsolutna zastara dugova, vratili ih ili ne (i to neovisno o postupanju dužnika naspram duga vjerovnika) Njemačko rješenje pritom vrijedi i u Hrvatskoj pa vas poslije toga zbog starih dugova ne smije više nitko teretiti. Primljeno na znanje Primljeno na znanje