Izvješće savjetovanja

Redni broj	Korisnik	Područje	Komentar	Status odgovora	Odgovor
1	Slavonija Bus d.o.o.	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	Temeljem objave javnog savjetovanja o prijedlogu izmjene i dopune Zakona o prijevozu u cestovnom prometu ovim putem dajemo svoje zahtjeve i prijedloge za izmjenama i dopunama istoga Zakona te zahtijevamo da se iste uvrste u prijedlog Zakona. Kao i u javnom savjetovanju za prethodne izmjene navedenog Zakona ovim putem ponovo zahtijevamo brisanje stavaka 6. i 7., članka 33. važećeg Zakona o prijevozu u cestovnom prometu zbog toga što su navedena dva stavka usmjerena ka kršenju načela tržišnog natjecanja, prvo i osnovno u odnosu na županijska tržišta javnog linijskog prijevoza, a zatim i na tržište međužupanijskog javnog linijskog prijevoza na spojenim područjima susjednih tržišta iz razloga kako je navedeno u dosadašnjoj komunikaciji oko navedenih odredbi. To osobito zbog toga što je više od dvije godine neprimjene navedenih odredbi jasno da iste nisu provedive i u pravno i u praksi jer su suprotne Uredbi ( EZ ) 1370/2007. koja je u izravnoj primjeni u Republici Hrvatskoj. Nadalje, kako Zakon o prijevozu u cestovnom prometu dio djelatnosti javnog linijskog prijevoza putnika geografski predviđen za područja jedinica lokalnih samouprava – županija, predviđa u obliku i formi javne usluge, a sukladno metodologiji i zakonskom okviru kako je gore navedeno i kako predlažemo, tako predlažemo izmjenu svih relevantnih odredbi Zakona o prijevozu u cestovnom prometu na način da se javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem i međunarodnom prometu pojednostavi i otvori tržištu, pojednostavnjeno da se pristup tome dijelu tržišta liberalizira. Točnije, predlažemo ukidanje postupka usklađivanja međužupanijskih i međunarodnih voznih redova definiranog u čl. 4. st 1. tč. 59 i ukidanje i brisanje navedenog stavka. Vezano na ukidanje postupka usklađivanja voznih redova za međužupanijske i međunarodne linije potrebno je izmijeniti i sve relevantne odredbe čl. 31. - 43. i čl. 61. – 73. koji definiraju i uključuju rezultate postupka usklađivanja (usklađeni vozni red) na način da postupak izdavanja dozvola bude propisan i kontroliran od strane nadležnog Ministarstva, a sam pristup međužupanijskim i međunarodnim linijama do kraja liberaliziran i prepušten poslovnim odlukama svakog prijevoznika. Prijevoznici moraju zadovoljavati uvjete i elemente pristupa djelatnosti prijevoza putnika (uvjeti za pridobivanje Licence), uvjetima tehničke ispravnosti i sigurnosti vozila, pravilnog rasporeda i angažmana vozača u dijelu zakonom propisanih razdoblja vožnje i dnevnih i tjednih odmora, izmirene porezne i druge proračunske obaveze (doprinosi) no sam izbor linije, svih usputnih stajališta, režima prometovanja, vremena polaska i dolazaka, itinerara i cjenika mora biti isključivo u domeni prijevoznika koji navedenom linijom gospodari u svoje ime i za svoj račun bez državnih subvencija i potpora. Obzirom da odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu kojim se definira način, opseg i provedba postupaka za uspostavljanje javne usluge na područjima pojedinih županija izlaze iz administrativnih okvira i granica pojedinih županija te obuhvaćaju linije dužine do 100km, predlažemo ukidanje tih odredbi o dužini linija koje su predmet obuhvata javne usluge, te prepuštanje organiziranja međužupanijskih linija isključivo vodeći se komercijalnim odlukama prijevoznika, a temeljeno na pojednostavljenom, liberaliziranom pristupu i postupku. Također, temeljeno na praski država članica EU i zakonodavnom okviru kojega uvodi Uredba (EZ) 1073/2009, predlažemo sustavnu izmjenu svih relevantnih odredbi Zakona o prijevozu u cestovnom prometu na način da se na odobrenim linijama Zajednice omogući i unutarnji (međužupanijski) prijevoz putnika na teritoriju Republike Hrvatske jednako kako je to dozvoljeno i na međužupanijskim linijama. Iznimno, unutarnji prijevoz putnika na međužupanijskim relacijama u sklopu dozvole Zajednice može biti odobren temeljem reciprociteta kojom druga država članica EU isto odobrava prijevoznicima sa nastanom u Republici Hrvatskoj. Slijedom navedenih prijedloga, potrebno je u potpunosti izmijeniti pripadajući podzakonski akt, Pravilnik o obavljanju linijskog prijevoza putnika koji uvodi brojna dodatna diskriminatorna ograničenja u dijelu međunarodnih linija, suglasnosti autobusnih kolodvora i načina odvijanja javno linijskog prijevoza putnika. Obrazloženje: navedeni prijedlozi izmjena Zakona u prijevozu u cestovnom prometu bi trebali sustav javnog linijskog prijevoza putnika u Republici Hrvatskoj definirati kroz dva osnovna oblika i modela. Sa jedne strane postoji oblik javne usluge u javnom linijskom prijevozu putnika na području i u okviru administrativnih granica pojedinih županija koje se uređuje temeljen odredbi Uredbe (EZ) 1370/2007. Pristup toj djelatnosti i grani prijevoza putnika mora i treba biti transparentan i proveden temeljem javnog nadmetanja, budući je isti sufinanciran javnim (proračunskim) sredstvima, te se takvim postupkom mora zaštiti javni interes i postići optimalna ponuda javnog linijskog prijevoza putnika na područjima županija na način zadovoljavanja osnovnih i ustavnih prava za mobilnošću svih građana Republike Hrvatske. Tako proveden postupak tržišno je transparentan i omogućava svim prijevoznicima u Republici Hrvatskoj jednaku mogućnost sudjelovanja u postupcima javne nabave i pristup tom dijelu tržišta, a temeljem važeće zakonske regulative sa područja javne nabave. Današnji sustav županijskih linija i/ili javne usluge je u potpunosti zatvoren i dugoročno nedostupan svim prijevoznicima u Republici Hrvatskoj pod jednakim uvjetima i predodređen je za postojeće, monopolističke prijevoznike. Sa druge strane, sustav javnog linijskog prijevoza na međužupanijskim i međunarodnim linijama treba biti oslobođen nepotrebne birokratizacije i nepotrebnih troškova za usklađivanje voznih redova, te u potpunosti pojednostavljen i liberaliziran. Pristup tom dijelu tržišta prijevoza putnika treba biti jednostavan, informatiziran i kontrolabilan (samo registriranje voznih redova bez usklađivanja) od strane nadzornih tijela Republike Hrvatske, no u potpunosti prepušten gospodarskoj inicijativi svakog pojedinog prijevoznika. Otvaranje tržišta prijevoza putnika na međužupanijskim i međunarodnim linijama omogućiti će i potaknuti razvoj, investicije i poduzetničke slobode, te omogućiti svim prijevoznicima u Republici Hrvatskoj pristup tom gospodarskom segmentu na jednak i ne diskriminatoran način. Važno je napomenuti, da je sustav javnog linijskog prijevoza putnika na međužupanijskim i međunarodnim linijama krajnje komercijalan i ne podliježe sufinanciranju ili subvencioniranju od strane tijela javne uprave (iz proračunskih sredstava) te je nejasno zbog čega je onda zakonski ograničen i diskriminatoran. Današnji sustav usklađivanja voznih redova za obavljanje međužupanijskih i međunarodnih linija je krajnje zatvoren i diskriminatoran, te je to tržište prijevoza putnika rezervirano isključivo za prijevoznike koji taj posao obavljaju desetljećima i svojim manipuliranjem u postupcima usklađivanja voznih redova štite vlastite monopolističke pozicije. Osim toga, radi primjene važećeg Zakona o prijevozu u cestovnom prometu zahtijevamo žurno primjenu postupka usklađivanja voznih redova na međužupanijskim linijama javnog prijevoza putnika putem aplikacije iz članka 3., stavak 3. Pravilnika o obavljanju javnog linijskog prijevoza.	Primljeno na znanje	Navedene primjedbe se ne odnose na predložene izmjene Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, a uzet će se u obzir kada se budu mijenjale odgovarajuće odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu.
2	Zajednica ustanova za obrazovanje odraslih Republike Hrvatske	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	Prijedlozi/mišljenja A) U članku 5. NPZID, kojim se mijenja članak 7. predlažemo brisati stavak 3. („(3)) Obrazloženje: Obrana završnog rada na kraju srednjoškolskog programa obrazovanja za stjecanje srednje stručne spreme ili prekvalifikacije za zanimanje vozač motornog vozila smatra se provjerom znanja, vještina i sposobnosti iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka, a svjedodžba o završnome radu srednjoškolskog programa obrazovanja za stjecanje srednje stručne spreme ili prekvalifikacije za zanimanje vozač motornog vozila smatra se izdanim SSO-om o početnim kvalifikacijama, kako je to propisano trenutno važećem Zakonu. Izdavanje svjedodžbe SSO o početnim kvalifikacijama na prethodno izdanu svjedodžbu o završnome radu smatramo nepotrebnim i dodatnim administrativnim opterećenjem. B) Članak 5. NPZID dopuniti stavkom 9. koji glasi: „(9) Stručnu osposobljenost vozača iz članka 5. ovoga Zakona može steći osoba koja je stekla srednju stručnu spremu, odnosno koja je završila srednju školu po posebnim propisima.“, odnosno predlažemo vratiti odredbu iz trenutno važećeg Zakona. Obrazloženje: Ako bi se gore navedena odredba brisala, to bi značilo da stručnu spremu osposobljenosti vozača može steći osoba bez ikakve završene škole pa ni osnovne. Stoga je potrebno ostaviti postojeći uvjet posjedovanja srednje stručne spreme, koji je propisan u važećem Zakonu u članku stavku 8. članka 7. C) Članak 7. NPZID, kojim se mijenja članak 10. Zakona, dopuniti stavkom 5. koji glasi: „(5) Ministar pravilnikom iz stavka 4. ovoga članka propisuje minimalnu cijenu osposobljavanja vozača za stjecanje početne kvalifikacije i periodične izobrazbe, za stjecanje početne kvalifikacije za upravljanje autotaksi vozilima i vozilima kojima se obavlja iznajmljivanje vozila s vozačem i periodične izobrazbe.“. Obrazloženje: Ukidanje minimalne cijene štetiti poštenoj tržišnoj utakmici, jer će uvijek biti onih koji će nuditi „dampinške“ cijene kako bi privukli više polaznika, što će neminovno dovesti do nelojalne konkurencije i u konačnici do pada kvalitete osposobljavanja. Naime, postavlja se pitanje kako se neopravdano niskim cijenama usluga mogu uopće pokriti troškovi poslovanja i adekvatno platiti stručne djelatnike. Stoga molimo i predlažemo ostaviti propisanu cijenu. Prema uvjetima koji se predlažu u ovom Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu propisuje ni jedna pravna osoba ne bi mogla ekonomski egzistirati kao centar za osposobljavanje ako bi samo izvodila programe za stjecanje početnih kvalifikacija i periodičke izobrazbe. Uostalom, s postojećim uvjetima i čestim izmjenama propisa, i danas svi centri za osposobljavanje egzistiraju u sklopu pravnih osoba koje se bave drugim djelatnostima, jer inače nema ekonomske opravdanosti. Bez propisane makar i minimalne financijske konstrukcije nije moguće realizirati propisano poslovanje, posebno kada se radi o privatnim ustanovama. Isto ih stavlja u nepovoljan položaj odnosu na ustanove u državnom vlasništvu. Imajući u vidu da se ovdje postavlja pitanje ekonomske isplativosti, isto bi moglo dovesti do toga da većina ispitnih centara bude u državnim ustanovama, što svakako nije u cilju poticanja privatnog poduzetništva nego baš suprotno. D) U odnosu na članak 9. NPZID, kojim se u Zakon ugrađuje novi članak 11. a, predlaže se da u članku 11.a, u stavku 3. točka a. glasi: „a) stručne kadrove za provedbu ispita sa završenim najmanje preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem cestovnog smjera te sa stečenim pedagoškim kompetencijama i najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije, od kojih najmanje tri osobe u radnom odnosu sukladno Zakonu o radu.“ Obrazloženje: Predložena odredba u suprotnosti je sa Zakonom o radu. E) U članku 11.a dodati novi stavak 3. koji glasi: „3) Ustanove koje na dan stupanja na snagu ovog zakona izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme ili prekvalifikacije za zanimanje vozač motornog vozila imaju status ispitnog centra.“ Stavci 3. do 10. postaju stavci 4. do 11. Obrazloženje: Nema opravdanog razloga da se ustanovama koje izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne ili prekvalifikacije za zanimanje vozač motornog vozila ne prizna status ispitnog centra. Ustanove koje izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme ili prekvalifikacije za zanimanje vozač motornog vozila svojim polaznicima izdaju Svjedodžbu o završnome radu i takvi polaznici ne bi mogli upisati oznaku koda Europske unije kod odgovarajuće kategorije vozila u vozačkoj dozvoli vozača. Polaznici se ne bi mogli niti zaposliti na radnom mjestu vozača motornog vozila, a imaju izrazito veće stečene kompetencije u odnosu na stjecanje početnih kvalifikacija, što je u suprotnosti s Ustavom i Zakonom o strukovnom obrazovanju, kojim je propisano da se strukovnim obrazovanjem stječe kvalifikacija određene razine, koja se dokazuje javnom ispravom i koja omogućava uključivanje na tržište rada. Ovim se degradiraju ustanove koje izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme ili prekvalifikacije za zanimanje vozač motornog vozila, ukoliko nemaju status ispitnog centra, u odnosu na one ustanove koje izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme ili prekvalifikacije za zanimanje vozač motornog vozila, koje bi imale status ispitnog centra. Ujedno se ovim degradira i svjedodžba o završnome radu, jer ne omogućuje zapošljavanje, nego treba dodatno imati SSO o početnim kvalifikacijama. Ovako se degradiraju i polaznici koji su stekli zanimanje vozač motornog vozila, nakon završenog obrazovanja pri ustanovama koje izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme ili prekvalifikacije za zanimanje vozač motornog vozila, koje nemaju status ispitnog centra. Nepotrebno je izdavanje dodatne svjedodžbe kada je već izdana Svjedodžba o završnome radu za zanimanje vozač motornog vozila. Stoga je najjednostavnije i najprihvatljivije rješenje da ustanove koje izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme ili prekvalifikacije za zanimanje vozač motornog vozila imaju status ispitnog centra bez potrebe za ispunjavanjem dodatnih uvjeta. Ako bi članak 9. NPZID, odnosno novi članak 11.a Zakona bio prihvaćen u predloženom obliku, ustanove u kojima se početne kvalifikacije stječu kroz srednjoškolsko obrazovanje, morale bi, između ostalog, zaposliti stručne djelatnike kako je navedeno u stavku 3. točka a) istog članka samo da bi mogle izdati još jednu svjedodžbu (SSO o početnim kvalifikacijama), što mislimo da nema smisla, jer navedeni kadrovi za taj postupak apsolutno nisu potrebni. F) Predlažemo brisati članak 19. NPZID. Obrazloženje: Slijedom prijedloga i obrazloženja koje smo dali na članak 9. NPZID da se ustanovama koje na dan stupanja na snagu ovog Zakona izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme ili prekvalifikacije za zanimanje vozač motornog vozila prizna status ispitnog centra bez dodatnih uvjeta, nadamo se da će naš prijedlog biti prihvaćen te u tom slučaju ova odredba nema svrhu.	Djelomično prihvaćen	U skladu s člankom 10. Direktive 2003/59 koja je izmijenjena Direktivom 2018/645 oznaka Unije kod “95” u vozačku dozvolu, kvalifikacijsku karticu vozača ili potvrdu za vozače upisuje se samo na temelju SSO-a kojim se potvrđuje početna kvalifikacija i SSO-a kojim se potvrđuje periodično osposobljavanje, a ne na temelju svjedodžbe o završenom radu srednjoškolskog programa. Propisivanje obveze stjecanja srednje stručne spreme kao uvjeta za izobrazbu vozača je vozače iz RH stavilo u nepovoljniji položaj u odnosu na vozače iz drugih država članica u kojima takva obveza ne postoji. To nepovoljno utječe na nedostatak vozača u obavljanju prijevoza tereta i putnika. Ocjena stručnog predlagatelja je da se cijene izobrazbe trebaju formirati sukladno uvjetima na tržištu. Prema prijedlogu ovoga Zakona ne propisuju se minimalne cijene izobrazbe za stjecanje početnih kvalifikacija i periodične izobrazbe, a propisuje se samo cijena provođenja ispita za stjecanje početne kvalifikacije. Prihvaća se u dijelu koji se odnosi na srednje škole koje redovito provode nastavne planove i programe za stjecanje srednje stručne spreme po zanimanju „vozač motornih vozila“ koje ispunjavaju propisane uvjete. Ocjena stručnog predlagatelja je da stručni kadrovi za provedbu izobrazbe moraju imati visoku stručnu spremu sa stečenim pedagoškim kompetencijama s najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije od kojih najmanje tri osobe u radnom odnosu.
3	Miljenko Ćorak	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	POVREMENI PRIJEVOZ PUTNIKA ZAHTJEV: Ukidanje putnog lista pri obavljanju povremenog prijevoza u unutarnjem cestovnom prometu (članak 4., stavak 1., točka 45. ZOPCP-a) te samim time ukidanje knjige putnih listova pri obavljanju povremenog prijevoza u unutarnjem cestovnom prometu. Obrazloženje: Prema svim propisima prijevoznik u vozilu mora imati ugovore o prijevozu, naloge te je dužan voditi evidenciju prijeđenih kilometara. Samim time ispunjavanje knjige putnih listova je isključivo prepisivanje podataka iz već dostupnih dokumenata, nepotreban trošak prijevozniku, nepotrebno gubljenje vremena vozača te novi parafiskalni namet uveden kako bi se omogućilo dodatno financiranje Hrvatske gospodarske komore. Dapače, svi podaci koje je potrebno unijeti u knjigu putnih listova navedeni su u samom nalogu. Ispunjavanje predmetnih putnih listova vozaču oduzima previše vremena za vrijeme pružanja usluge. Vozač za vrijeme svog radnog vremena može prevoziti različite relacije, ne sa istom grupom putnika te bi za svaku pojedinačnu grupu trebao upotrijebiti novi putni list što osim gubitka vremena vozača, prijevoznicima stvara i dodatan nepotreban trošak. Sukladno ovom zahtjevu, potrebno je izvršiti brisanje stavka 8. i stavka 9. u članku 46. ZOPCP-a. ZAHTJEV: Uređenje odredbi vezanih za oznaku koda Europske unije za vozače sa B kategorijom Obrazloženje: Potrebno je ukinuti obaveznu oznaku koda Europske unije za vozače s B kategorijom ili, ako je to neprovedivo, provesti uređenje odredbi vezanih za isto. Pri uvođenju obveze za oznakom koda Europske unije za vozače sa B kategorijom potrebno je provesti usklađenje Zakona o prijevozu u cestovnom prometu sa Zakonom o vozačkoj dozvoli, prema kojem oznaka koda Europske unije ne može biti upisana u vozačku dozvolu za vozače s B kategorijom. Prema članku 12. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, stavak 6., navodi se da vozač prilikom obavljanja prijevoza na zahtjev ovlaštene osobe mora pokazati važeću vozačku dozvolu s odgovarajuće upisanim kodom Europske unije, što je neprovedivo za vozače s položenom isključivo B kategorijom. Bez obzira što isti imaju uvjerenje o posjedovanju koda Europske unije, prilikom inspekcijskih nadzora ispisuju se prekršajni nalozi zbog neupisanog koda Europske unije u vozačkoj dozvoli. ZAHTJEV: Izmjena članka 6., stavka 5. Pravilnika o posebnim uvjetima za vozila kojima se obavlja Javni cestovni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe Obrazloženje: Osim izmjena određenih stavki Zakona o cestovnom prometu potrebno je izvršiti i promjene u pratećim pravilnicima. Sukladno Pravilniku o posebnim uvjetima za vozila kojima se obavlja Javni cestovni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe, prema čl. 6. st. 5. osobni automobil kategorije M1 ima ograničenu starosnu dob od najviše 7 godina. Sva vozila koja se koriste za najam vozila s vozačem su limuzine minimalno E segmenta (članak 4.,stavak 1., točka 16. ZOPCP-a) te kao takva su visokog cjenovnog razreda. Uvođenjem limita na starosnu dob tih vozila njihova isplativost je nemoguća budući se u tako kratkom vremenu ne mogu amortizirati. Smatramo da za tu kategoriju vozila starosna dob vozila mora biti neograničena ili minimalno povišena na 10 godina. ZAHTJEV: Digitalizacija i smanjenje dokumentacije u vozilima Obrazloženje: Predlažemo izmjenu ZOPCP-a, članak 46. stavak 6. Po predloženoj izmjeni prijevoznik u vozilu treba imati isključivo nalog za predmetnu vožnju ili drugi odgovarajući dokument (voucher, zahtjev za prijevoz i sl.), potpisan i ovjeren od strane nalogodavca. Također, tražimo da svi radni nalozi mogu biti vozaču dostavljeni putem e-mail adrese koju ima instaliranu na svom mobilnom uređaju te da kao takav bude pravovaljan. Ugovori o prijevozu i cjenici sa poslovnim partnerima, naručiteljima usluge, su poslovna tajna te kao takvi ne bi smjeli biti dostupni djelatnicima kao ni inspektorima zaduženima za provođenje nadzora. Kod ovog prijedloga posebnu pozornost treba stavili na cjenike koji su poslovna tajna između dva poslovna subjekta, a sastavni su dio većine ugovora o prijevozu. U slučaju da inspektor posumnja u vjerodostojnost naloga, predlaže se od tvrtke zatražiti dostavu ugovora o prijevozu. Na taj način se ne bi kršio GDPR, vozači ne bi bili upoznati sa odredbama ugovora koje prijevoznici imaju s naručiteljima te bi se smanjila količina dokumentacije u vozilima, a sve u smjeru digitalizacije i rasterećenja poduzetnika. ZAHTJEV: Uvođenje međunaronde licencije, odnosno licencije Zajednice za vozila 7+1, 8+1 i limuzine minimalno E segmenta s kojima se obavlja djelatnost najma vozila s vozačem Obrazloženje: Tražimo uvođenje međunarodne licencije za vozila 7+1, 8+1 i limuzine premium segmenta s kojima se obavlja djelatnost najma vozila s vozačem, kako bi vozila te kategorije hrvatskih registarskih oznaka bila konkurenta i izjednačena sa pružateljima istih usluga iz drugih država članica Europske unije. PRIJEDLOG: Uvođenje registra prijevoznika koji obavljaju djelatnost	Djelomično prihvaćen	Prema prijedlogu ovoga Zakona kod “95” se ne unosi u vozačku dozvolu uz vozačku kategoriju B Primjedba se ne odnosi na odredbe Zakona, a ista će biti uzeta u obzir kod izmjene predmetnog Pravilnika. Licencija Zajednice se izdaje u skladu s Uredbom 1073/2009/EZ, a odnosi se samo na vozila iznad devet sjedala uključujući sjedalo za vozača. Vođenje registra prijevoznika koji obavljaju povremeni prijevoz nije moguće jer se za tu vrstu prijevoza ne izdaju posebne licencije.
4	FlixBus CEE South d.o.o.	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	Kao i u javnom savjetovanju za prethodne izmjene navedenog Zakona ovim putem ponovo zahtijevamo brisanje stavaka 6. i 7., članka 33. važećeg Zakona o prijevozu u cestovnom prometu zbog toga što su navedena dva stavka usmjerena ka kršenju načela tržišnog natjecanja, prvo i osnovno u odnosu na županijska tržišta javnog linijskog prijevoza, a zatim i na tržište međužupanijskog javnog linijskog prijevoza na spojenim područjima susjednih tržišta iz razloga kako je navedeno u dosadašnjoj komunikaciji oko navedenih odredbi. To osobito zbog toga što je više od dvije godine neprimjene navedenih odredbi jasno da iste nisu provedive i u pravno i u praksi jer su suprotne Uredbi ( EZ ) 1370/2007. koja je u izravnoj primjeni u Republici Hrvatskoj. Nadalje, kako Zakon o prijevozu u cestovnom prometu dio djelatnosti javnog linijskog prijevoza putnika geografski predviđen za područja jedinica lokalnih samouprava – županija, predviđa u obliku i formi javne usluge, a sukladno metodologiji i zakonskom okviru kako je gore navedeno i kako predlažemo, tako predlažemo izmjenu svih relevantnih odredbi Zakona o prijevozu u cestovnom prometu na način da se javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem i međunarodnom prometu pojednostavi i otvori tržištu, pojednostavljeno da se pristup tome dijelu tržišta liberalizira. Točnije, predlažemo ukidanje postupka usklađivanja međužupanijskih i međunarodnih voznih redova definiranog u čl. 4. st 1. tč. 59 i ukidanje i brisanje navedenog stavka. Vezano na ukidanje postupka usklađivanja voznih redova za međužupanijske i međunarodne linije potrebno je izmijeniti i sve relevantne odredbe čl. 31. - 43. i čl. 61. – 73. koji definiraju i uključuju rezultate postupka usklađivanja (usklađeni vozni red) na način da postupak izdavanja dozvola bude propisan i kontroliran od strane nadležnog Ministarstva, a sam pristup međužupanijskim i međunarodnim linijama do kraja liberaliziran i prepušten poslovnim odlukama svakog prijevoznika. Prijevoznici moraju zadovoljavati uvjete i elemente pristupa djelatnosti prijevoza putnika (uvjeti za pridobivanje Licencije), uvjetima tehničke ispravnosti i sigurnosti vozila, pravilnog rasporeda i angažmana vozača u dijelu zakonom propisanih razdoblja vožnje i dnevnih i tjednih odmora, izmirene porezne i druge proračunske obaveze (doprinosi) no sam izbor linije, svih usputnih stajališta, režima prometovanja, vremena polaska i dolazaka, itinerara i cjenika mora biti isključivo u domeni prijevoznika koji navedenom linijom gospodari u svoje ime i za svoj račun bez državnih subvencija i potpora. Obzirom da odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu kojim se definira način, opseg i provedba postupaka za uspostavljanje javne usluge na područjima pojedinih županija izlaze iz administrativnih okvira i granica pojedinih županija te obuhvaćaju linije dužine do 100km, predlažemo ukidanje tih odredbi o dužini linija koje su predmet obuhvata javne usluge, te prepuštanje organiziranja međužupanijskih linija isključivo vodeći se komercijalnim odlukama prijevoznika, a temeljeno na pojednostavljenom, liberaliziranom pristupu i postupku. Također, temeljeno na praski država članica EU i zakonodavnom okviru kojega uvodi Uredba (EZ) 1073/2009, predlažemo sustavnu izmjenu svih relevantnih odredbi Zakona o prijevozu u cestovnom prometu na način da se na odobrenim linijama Zajednice omogući i unutarnji (međužupanijski) prijevoz putnika na teritoriju Republike Hrvatske jednako kako je to dozvoljeno i na međužupanijskim linijama. Iznimno, unutarnji prijevoz putnika na međužupanijskim relacijama u sklopu dozvole Zajednice može biti odobren temeljem reciprociteta kojom druga država članica EU isto odobrava prijevoznicima sa nastanom u Republici Hrvatskoj. Slijedom navedenih prijedloga, potrebno je u potpunosti izmijeniti pripadajući podzakonski akt, Pravilnik o obavljanju linijskog prijevoza putnika koji uvodi brojna dodatna diskriminatorna ograničenja u dijelu međunarodnih linija, suglasnosti autobusnih kolodvora i načina odvijanja javno linijskog prijevoza putnika. Obrazloženje: navedeni prijedlozi izmjena Zakona o prijevozu u cestovnom prometu bi trebali sustav javnog linijskog prijevoza putnika u Republici Hrvatskoj definirati kroz dva osnovna oblika i modela. Sa jedne strane postoji oblik javne usluge u javnom linijskom prijevozu putnika na području i u okviru administrativnih granica pojedinih županija koje se uređuje temeljem odredbi Uredbe (EZ) 1370/2007. Pristup toj djelatnosti i grani prijevoza putnika mora i treba biti transparentan i proveden temeljem javnog nadmetanja, budući je isti sufinanciran javnim (proračunskim) sredstvima, te se takvim postupkom mora zaštiti javni interes i postići optimalna ponuda javnog linijskog prijevoza putnika na područjima županija na način zadovoljavanja osnovnih i ustavnih prava za mobilnošću svih građana Republike Hrvatske. Tako proveden postupak tržišno je transparentan i omogućava svim prijevoznicima u Republici Hrvatskoj jednaku mogućnost sudjelovanja u postupcima javne nabave i pristup tom dijelu tržišta, a temeljem važeće zakonske regulative sa područja javne nabave. Današnji sustav županijskih linija i/ili javne usluge je u potpunosti zatvoren i dugoročno nedostupan svim prijevoznicima u Republici Hrvatskoj pod jednakim uvjetima i predodređen je za postojeće, monopolističke prijevoznike. Sa druge strane, sustav javnog linijskog prijevoza na međužupanijskim i međunarodnim linijama treba biti oslobođen nepotrebne birokratizacije i nepotrebnih troškova za usklađivanje voznih redova, te u potpunosti pojednostavljen i liberaliziran. Pristup tom dijelu tržišta prijevoza putnika treba biti jednostavan, informatiziran i kontrolabilan (samo registriranje voznih redova bez usklađivanja) od strane nadzornih tijela Republike Hrvatske, no u potpunosti prepušten gospodarskoj inicijativi svakog pojedinog prijevoznika. Otvaranje tržišta prijevoza putnika na međužupanijskim i međunarodnim linijama omogućiti će i potaknuti razvoj, investicije i poduzetničke slobode, te omogućiti svim prijevoznicima u Republici Hrvatskoj pristup tom gospodarskom segmentu na jednak i ne diskriminatoran način. Važno je napomenuti, da je sustav javnog linijskog prijevoza putnika na međužupanijskim i međunarodnim linijama krajnje komercijalan i ne podliježe sufinanciranju ili subvencioniranju od strane tijela javne uprave (iz proračunskih sredstava) te je nejasno zbog čega je onda zakonski ograničen i diskriminatoran. Današnji sustav usklađivanja voznih redova za obavljanje međužupanijskih i međunarodnih linija je krajnje zatvoren i diskriminatoran, te je to tržište prijevoza putnika rezervirano isključivo za prijevoznike koji taj posao obavljaju desetljećima i svojim manipuliranjem u postupcima usklađivanja voznih redova štite vlastite monopolističke pozicije.	Primljeno na znanje	Navedene primjedbe se ne odnose na predložene izmjene Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, a uzet će se u obzir kada se budu mijenjale odgovarajuće odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu
5	Josip Bekavac	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	ZAHTJEV: Sukladno čl. 13 st. 7. ZOPCP-a tražimo izmjene Pravilnika o posebnim uvjetima za vozila kojima se obavlja javni cestovni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe na način da se izmijeni odredba o starosti vozila na 10 godina ili prijeđenih 300.000 km. Obrazloženje: Nova vozila danas imaju garanciju od 7 godina, a tendencija je da se garantni rok povećava i uskoro će biti 10 godina. Nema smisla da vozilo koje je u garantnom roku ne zadovoljava uvjete za obavljanje autotaksi prijevoza. Također, preventivnim pregledima se utvrđuje ispravnost vozila te stoga starost ne smije biti u prvom planu nego sigurnost. ZAHTJEV: Tražimo izmjene čl. 48. st.3 ZOPCP-a, u kojem je navedeno da cjenik autotaksi prijevoza samostalno utvrđuje prijevoznik, a mora sadržavati najmanje cijenu po 1 prijeđenom kilometru. Obrazloženje: Ova odredba je preširoka i dala je mogućnost malverzacijama, od više cjenika do više načina obračuna cijene. Stoga je potrebno jasnije definirati način utvrđivanja cjenika od strane prijevoznika, odnosno definirati točan način utvrđivanja obveznih elemenata cijene, na način da se ne narušava tržišno natjecanje, ali da se spriječe malverzacije. ZAHTJEV: Izmjenama ZOPCP-a nužno je jasnije definirati korištenje autotaksi stajališta. Obrazloženje: Nemogućnost lokalnih samouprava da odredi broj dozvola na svom području dovelo je do ogromnog pritiska na stajališta, pogotovu u sezoni na Jadranu.	Nije prihvaćen	Primjedbe se ne odnose na odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu.
6	TEO TOMŠIĆ	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	ZAHTJEV: Ukidanje putnog lista pri obavljanju povremenog prijevoza u unutarnjem cestovnom prometu (članak 4., stavak 1., točka 45. ZOPCP-a) te samim time ukidanje knjige putnih listova pri obavljanju povremenog prijevoza u unutarnjem cestovnom prometu. Obrazloženje: Prema svim propisima prijevoznik u vozilu mora imati ugovore o prijevozu, naloge te je dužan voditi evidenciju prijeđenih kilometara. Samim time ispunjavanje knjige putnih listova je isključivo prepisivanje podataka iz već dostupnih dokumenata, nepotreban trošak prijevozniku, nepotrebno gubljenje vremena vozača te novi parafiskalni namet uveden kako bi se omogućilo dodatno financiranje Hrvatske gospodarske komore. Dapače, svi podaci koje je potrebno unijeti u knjigu putnih listova navedeni su u samom nalogu. Ispunjavanje predmetnih putnih listova vozaču oduzima previše vremena za vrijeme pružanja usluge. Vozač za vrijeme svog radnog vremena može prevoziti različite relacije, ne sa istom grupom putnika te bi za svaku pojedinačnu grupu trebao upotrijebiti novi putni list što osim gubitka vremena vozača, prijevoznicima stvara i dodatan nepotreban trošak. Sukladno ovom zahtjevu, potrebno je izvršiti brisanje stavka 8. i stavka 9. u članku 46. ZOPCP-a. ZAHTJEV: Uređenje odredbi vezanih za oznaku koda Europske unije za vozače sa B kategorijom Obrazloženje: Potrebno je ukinuti obaveznu oznaku koda Europske unije za vozače s B kategorijom ili, ako je to neprovedivo, provesti uređenje odredbi vezanih za isto. Pri uvođenju obveze za oznakom koda Europske unije za vozače sa B kategorijom potrebno je provesti usklađenje Zakona o prijevozu u cestovnom prometu sa Zakonom o vozačkoj dozvoli, prema kojem oznaka koda Europske unije ne može biti upisana u vozačku dozvolu za vozače s B kategorijom. Prema članku 12. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, stavak 6., navodi se da vozač prilikom obavljanja prijevoza na zahtjev ovlaštene osobe mora pokazati važeću vozačku dozvolu s odgovarajuće upisanim kodom Europske unije, što je neprovedivo za vozače s položenom isključivo B kategorijom. Bez obzira što isti imaju uvjerenje o posjedovanju koda Europske unije, prilikom inspekcijskih nadzora ispisuju se prekršajni nalozi zbog neupisanog koda Europske unije u vozačkoj dozvoli. ZAHTJEV: Izmjena članka 6., stavka 5. Pravilnika o posebnim uvjetima za vozila kojima se obavlja Javni cestovni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe Obrazloženje: Osim izmjena određenih stavki Zakona o cestovnom prometu potrebno je izvršiti i promjene u pratećim pravilnicima. Sukladno Pravilniku o posebnim uvjetima za vozila kojima se obavlja Javni cestovni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe, prema čl. 6. st. 5. osobni automobil kategorije M1 ima ograničenu starosnu dob od najviše 7 godina. Sva vozila koja se koriste za najam vozila s vozačem su limuzine minimalno E segmenta (članak 4.,stavak 1., točka 16. ZOPCP-a) te kao takva su visokog cjenovnog razreda. Uvođenjem limita na starosnu dob tih vozila njihova isplativost je nemoguća budući se u tako kratkom vremenu ne mogu amortizirati. Smatramo da za tu kategoriju vozila starosna dob vozila mora biti neograničena ili minimalno povišena na 10 godina. ZAHTJEV: Digitalizacija i smanjenje dokumentacije u vozilima Obrazloženje: Predlažemo izmjenu ZOPCP-a, članak 46. stavak 6. Po predloženoj izmjeni prijevoznik u vozilu treba imati isključivo nalog za predmetnu vožnju ili drugi odgovarajući dokument (voucher, zahtjev za prijevoz i sl.), potpisan i ovjeren od strane nalogodavca. Također, tražimo da svi radni nalozi mogu biti vozaču dostavljeni putem e-mail adrese koju ima instaliranu na svom mobilnom uređaju te da kao takav bude pravovaljan. Ugovori o prijevozu i cjenici sa poslovnim partnerima, naručiteljima usluge, su poslovna tajna te kao takvi ne bi smjeli biti dostupni djelatnicima kao ni inspektorima zaduženima za provođenje nadzora. Kod ovog prijedloga posebnu pozornost treba stavili na cjenike koji su poslovna tajna između dva poslovna subjekta, a sastavni su dio većine ugovora o prijevozu. U slučaju da inspektor posumnja u vjerodostojnost naloga, predlaže se od tvrtke zatražiti dostavu ugovora o prijevozu. Na taj način se ne bi kršio GDPR, vozači ne bi bili upoznati sa odredbama ugovora koje prijevoznici imaju s naručiteljima te bi se smanjila količina dokumentacije u vozilima, a sve u smjeru digitalizacije i rasterećenja poduzetnika. ZAHTJEV: Uvođenje međunaronde licencije, odnosno licencije Zajednice za vozila 7+1, 8+1 i limuzine minimalno E segmenta s kojima se obavlja djelatnost najma vozila s vozačem Obrazloženje: Tražimo uvođenje međunarodne licencije za vozila 7+1, 8+1 i limuzine premium segmenta s kojima se obavlja djelatnost najma vozila s vozačem, kako bi vozila te kategorije hrvatskih registarskih oznaka bila konkurenta i izjednačena sa pružateljima istih usluga iz drugih država članica Europske unije. PRIJEDLOG: Uvođenje registra prijevoznika koji obavljaju djelatnost povremenog prijevoza putnika Obrazloženje: Predlažemo uvođenje registra prijevoznika koji obavljaju djelatnost povremenog prijevoza putnika, u kojem bi se objedino popis svih izdanih licencija za povremeni prijevoz putnika u Republici Hrvatskoj. U registru bi, osim naziva tvrtke ili obrta, bilo potrebno navesti i broj prijevoznih sredstava s kojim tvrtka/obrt raspolaže kao i broj licencija Zajednice zbog transparentnosti podataka u sektoru povremenog prijevoza putnika. Pojavom korona krize, pri razgovorima predstavnika Inicijative povremenog prijevoza putnika s ministarstvima te stručnim službama JLS-ova, došlo se do spoznaje da u RH niti jedna institucija nema egzaktan podatak koliko tvrtki obavlja djelatnost povremenog prijevoza putnika niti koliko je licenciranih prijevoznika povremenog prijevoza putnika po pojedinim JLS-ovima.	Djelomično prihvaćen	Prema prijedlogu ovoga Zakona kod “95” se ne unosi u vozačku dozvolu uz vozačku kategoriju B. Primjedba se ne odnosi na odredbe Zakona, a ista će biti uzeta u obzir kod izmjene predmetnog Pravilnika. Licencija Zajednice se izdaje u skladu s Uredbom 1073/2009/EZ, a odnosi se samo na vozila iznad devet sjedala uključujući sjedalo za vozača. Vođenje registra prijevoznika koji obavljaju povremeni prijevoz nije moguće jer se za tu vrstu prijevoza ne izdaju posebne licencije.
7	MARKO SLIŠKOVIĆ	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	POVREMENI PRIJEVOZ PUTNIKA ZAHTJEV: Ukidanje putnog lista pri obavljanju povremenog prijevoza u unutarnjem cestovnom prometu (članak 4., stavak 1., točka 45. ZOPCP-a) te samim time ukidanje knjige putnih listova pri obavljanju povremenog prijevoza u unutarnjem cestovnom prometu. Obrazloženje: Prema svim propisima prijevoznik u vozilu mora imati ugovore o prijevozu, naloge te je dužan voditi evidenciju prijeđenih kilometara. Samim time ispunjavanje knjige putnih listova je isključivo prepisivanje podataka iz već dostupnih dokumenata, nepotreban trošak prijevozniku, nepotrebno gubljenje vremena vozača te novi parafiskalni namet uveden kako bi se omogućilo dodatno financiranje Hrvatske gospodarske komore. Dapače, svi podaci koje je potrebno unijeti u knjigu putnih listova navedeni su u samom nalogu. Ispunjavanje predmetnih putnih listova vozaču oduzima previše vremena za vrijeme pružanja usluge. Vozač za vrijeme svog radnog vremena može prevoziti različite relacije, ne sa istom grupom putnika te bi za svaku pojedinačnu grupu trebao upotrijebiti novi putni list što osim gubitka vremena vozača, prijevoznicima stvara i dodatan nepotreban trošak. Sukladno ovom zahtjevu, potrebno je izvršiti brisanje stavka 8. i stavka 9. u članku 46. ZOPCP-a. ZAHTJEV: Uređenje odredbi vezanih za oznaku koda Europske unije za vozače sa B kategorijom Obrazloženje: Potrebno je ukinuti obaveznu oznaku koda Europske unije za vozače s B kategorijom ili, ako je to neprovedivo, provesti uređenje odredbi vezanih za isto. Pri uvođenju obveze za oznakom koda Europske unije za vozače sa B kategorijom potrebno je provesti usklađenje Zakona o prijevozu u cestovnom prometu sa Zakonom o vozačkoj dozvoli, prema kojem oznaka koda Europske unije ne može biti upisana u vozačku dozvolu za vozače s B kategorijom. Prema članku 12. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, stavak 6., navodi se da vozač prilikom obavljanja prijevoza na zahtjev ovlaštene osobe mora pokazati važeću vozačku dozvolu s odgovarajuće upisanim kodom Europske unije, što je neprovedivo za vozače s položenom isključivo B kategorijom. Bez obzira što isti imaju uvjerenje o posjedovanju koda Europske unije, prilikom inspekcijskih nadzora ispisuju se prekršajni nalozi zbog neupisanog koda Europske unije u vozačkoj dozvoli. ZAHTJEV: Izmjena članka 6., stavka 5. Pravilnika o posebnim uvjetima za vozila kojima se obavlja Javni cestovni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe Obrazloženje: Osim izmjena određenih stavki Zakona o cestovnom prometu potrebno je izvršiti i promjene u pratećim pravilnicima. Sukladno Pravilniku o posebnim uvjetima za vozila kojima se obavlja Javni cestovni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe, prema čl. 6. st. 5. osobni automobil kategorije M1 ima ograničenu starosnu dob od najviše 7 godina. Sva vozila koja se koriste za najam vozila s vozačem su limuzine minimalno E segmenta (članak 4.,stavak 1., točka 16. ZOPCP-a) te kao takva su visokog cjenovnog razreda. Uvođenjem limita na starosnu dob tih vozila njihova isplativost je nemoguća budući se u tako kratkom vremenu ne mogu amortizirati. Smatramo da za tu kategoriju vozila starosna dob vozila mora biti neograničena ili minimalno povišena na 10 godina. ZAHTJEV: Digitalizacija i smanjenje dokumentacije u vozilima Obrazloženje: Predlažemo izmjenu ZOPCP-a, članak 46. stavak 6. Po predloženoj izmjeni prijevoznik u vozilu treba imati isključivo nalog za predmetnu vožnju ili drugi odgovarajući dokument (voucher, zahtjev za prijevoz i sl.), potpisan i ovjeren od strane nalogodavca. Također, tražimo da svi radni nalozi mogu biti vozaču dostavljeni putem e-mail adrese koju ima instaliranu na svom mobilnom uređaju te da kao takav bude pravovaljan. Ugovori o prijevozu i cjenici sa poslovnim partnerima, naručiteljima usluge, su poslovna tajna te kao takvi ne bi smjeli biti dostupni djelatnicima kao ni inspektorima zaduženima za provođenje nadzora. Kod ovog prijedloga posebnu pozornost treba stavili na cjenike koji su poslovna tajna između dva poslovna subjekta, a sastavni su dio većine ugovora o prijevozu. U slučaju da inspektor posumnja u vjerodostojnost naloga, predlaže se od tvrtke zatražiti dostavu ugovora o prijevozu. Na taj način se ne bi kršio GDPR, vozači ne bi bili upoznati sa odredbama ugovora koje prijevoznici imaju s naručiteljima te bi se smanjila količina dokumentacije u vozilima, a sve u smjeru digitalizacije i rasterećenja poduzetnika. ZAHTJEV: Uvođenje međunaronde licencije, odnosno licencije Zajednice za vozila 7+1, 8+1 i limuzine minimalno E segmenta s kojima se obavlja djelatnost najma vozila s vozačem Obrazloženje: Tražimo uvođenje međunarodne licencije za vozila 7+1, 8+1 i limuzine premium segmenta s kojima se obavlja djelatnost najma vozila s vozačem, kako bi vozila te kategorije hrvatskih registarskih oznaka bila konkurenta i izjednačena sa pružateljima istih usluga iz drugih država članica Europske unije. PRIJEDLOG: Uvođenje registra prijevoznika koji obavljaju djelatnost povremenog prijevoza putnika Obrazloženje: Predlažemo uvođenje registra prijevoznika koji obavljaju djelatnost povremenog prijevoza putnika, u kojem bi se objedino popis svih izdanih licencija za povremeni prijevoz putnika u Republici Hrvatskoj. U registru bi, osim naziva tvrtke ili obrta, bilo potrebno navesti i broj prijevoznih sredstava s kojim tvrtka/obrt raspolaže kao i broj licencija Zajednice zbog transparentnosti podataka u sektoru povremenog prijevoza putnika. Pojavom korona krize, pri razgovorima predstavnika Inicijative povremenog prijevoza putnika s ministarstvima te stručnim službama JLS-ova, došlo se do spoznaje da u RH niti jedna institucija nema egzaktan podatak koliko tvrtki obavlja djelatnost povremenog prijevoza putnika niti koliko je licenciranih prijevoznika povremenog prijevoza putnika po pojedinim JLS-ovima. Marko Slišković, koordinator Odbora za prijevoz Udruge Glas poduzetnika	Djelomično prihvaćen	Prema prijedlogu ovoga Zakona kod “95” se ne unosi u vozačku dozvolu uz vozačku kategoriju B. Primjedba se ne odnosi na odredbe Zakona, a ista će biti uzeta u obzir kod izmjene predmetnog Pravilnika. Licencija Zajednice se izdaje u skladu s Uredbom 1073/2009/EZ, a odnosi se samo na vozila iznad devet sjedala uključujući sjedalo za vozača. Vođenje registra prijevoznika koji obavljaju povremeni prijevoz nije moguće jer se za tu vrstu prijevoza ne izdaju posebne licencije.
8	MARKO SLIŠKOVIĆ	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	PRIJEVOZ TERETA: Čl. 10. navodi da se pravilnikom određuje minimalna cijena stjecanja početnih i periodičkih kvalifikacija, te se u čl. 11. određuju zahtjevi koje trebaju ispuniti centri za osposobljavanje vozača i ispitni centri. Tražimo izmjenu odredbi i usklađenje s Direktivom 2006/123/EZ. Obrazloženje Kao što je već upozoravano, potrebno je zakonske odredbe uskladiti s Direktivom 2006/123/EZ. Nastavno na zakonsku odredbu donesen je Pravilniku o početnoj i periodičkoj izobrazbi vozača (NN 50/2018) kojim je napravljeno dodatno financijsko opterećenje prijevoznicima i vozačima, na način da su dotadašnji troškovi od prosječno 800,00 kn povećani prosječno na 1.500,00 kn što smatramo apsolutno neprihvatljivim. S druge strane, zakonskom odredbom su ispitnim centrima nametnute dodatne obveze glede broja i stručnosti zaposlenih. Vjerujemo da je intencija zakonodavstva bila uređenje tržišta, međutim postignut je potpuno suprotni efekt. Stoga predlažemo izmjenu citiranih zakonskih odredbi i usklađenje s Direktivom 2006/123/EZ. Članak 76. U tekstu st. 1. navodi se : (1) Prijevoz tereta u unutarnjem cestovnom prometu mora se obavljati sukladno propisima kojima se regulira sigurnost prometa na cestama te uporaba i održavanje javnih cesta. Predlažemo dodati sljedeće stavke: (2) Pošiljatelj tereta, utovaritelj i prijevoznik odgovorni su da se prilikom obavljanja prijevoza tereta u unutarnjem cestovnom prometu vozilo optereti isključivo u skladu s podacima upisanim u prometnoj dozvoli, odnosno u skladu sa najvećom dopuštenom masom i osovinskim opterećenjem određenim podacima u prometnoj dozvoli ili prometnim znakom na itinereru kojim se obavlja prijevoz. (3) Odgovornost za postupanje suprotno odredbama stavka 2. ovoga članka, pošiljatelj tereta, utovaritelj i prijevoznik snose solidarno. Obrazloženje U svrhu povećanja sigurnosti prometa na cestama, kao i u cilju održavanja postojeće cestovne prometne infrastrukture, potrebno je uvesti i naglasiti odgovornost svih strana uključenih u realizaciju prijevoznog procesa za pretovar vozila. Naime, u praksi se događa da prijevoznici u svoja vozila utovaruju prekomjernu količinu tereta neadekvatnim vaganjem pošiljatelja tereta ili promjenama količine tereta u odnosu na dokumentaciju, a posebno u prijevozu rasutih tereta. Na takav način se ugrožava sigurnost prometa i narušava ravnopravno tržišno natjecanje. Pritom sam vozač ili prijevoznik nemaju mogućnost neposredne provjere stvarnog opterećenja vozila, već može postupati isključivo s povjerenjem u dokumentaciju koju mu utovaritelj predoči. Stoga se predloženom izmjenom dio odgovornosti za pretovar prebacuje i na pošiljatelja tereta, utovaritelja, koji u prijevoznom postupku raspolaže sa relevantnim podacima o količini i vrsti tereta. U vezi s tom odredbom predlažemo u čl. 115. stavak 1. dodati kaznenu odredbu koja glasi: „ako pošiljatelj tereta, utovaritelj i prijevoznik prilikom obavljanja prijevoza tereta u unutarnjem cestovnom prometu vozilo opterete suprotno podacima upisanim u prometnoj dozvoli, odnosno preko najveće dopuštene mase i osovinskog opterećenja određenih podacima u prometnoj dozvoli ili prometnim znakom na itinereru kojim se obavlja prijevoz“. Čl. 82., raspodjela stranih dozvola Brisati odredbu temeljem koje raspodjelu stranih dozvola MMPI obavlja putem Komora i sve prateće zakonske odredbe sadržane u ostatku teksta čl. 83., 84. Obrazloženje: iz dosadašnje dvogodišnje prakse vidljivo je da je riječ o nepotrebnom prebacivanju posla na komore i posljedično stvaranju dodatnog izvora prihoda za komore, koje se tijekom pandemije koronavirusa nisu odrekle svog dijela naknade za razliku od Ministarstva. Čl. 87. Dopuniti tekst na način da se u st. 6. koji glasi: Kontrolu ispravnosti dozvole obavljaju Carinska uprava i inspekcija cestovnog prometa Ministarstva. dodaje nova rečenica koja glasi: „Primatelj i / ili pošiljatelj robe u Hrvatskoj moraju zatražiti na uvid dozvolu, te izvršiti kontrolu ispravnosti i arhivirati je u preslici.“ Obrazloženje: Iz dosadašnjeg iskustva evidentno je da postoji niz malverzacija s dozvolama za strane prijevoznike, primjerice vozi se bez dozvole ili se ista dozvola koristi više puta. Obzirom da nema mehanizma kontrole odmah prilikom ulaska u hrvatsku tvrtku, na ovaj način bi se ovlast kontroliranja dala i primateljima / pošiljateljima robe, koji bi odmah na licu mjesta vršili kontrolu i specifičnu formu „poništavanaj“ iskorištene dozvole arhiviranjem preslike. Takvom kontrolom zasigurno bi se već i preventivno djelovalo na prijevoznike, ali i pošiljatelje / primatelje robe. Čl. 93. st. 14. Protivimo se brisanju odredbi čl. 93. st. 14. Obrazloženje: Obzirom da su te odredbe u vezi s odredbom o obvezi ishođenja licencije za prijevoz vozilima ndm iznad 12 t, a kojima se obavlja prijevoz za vlastite potrebe, a koja je obveza sadržana u čl. 95. st. 4. tražimo da odredba ostane. Čl. 95. st. 3., 4. Inzistiramo da i dalje u Zakonu ostanu odredbe sadržane u stavcima 3. i 4. koje glase: (3) Prijevoz tereta za vlastite potrebe u unutarnjem i međunarodnom cestovnom prometu domaći prijevoznik može obavljati teretnim vozilima najveće dopuštene mase do 12 tona. (4) Ako domaći prijevoznik obavlja prijevoz tereta za vlastite potrebe teretnim vozilima najveće dopuštene mase preko 12 tona, može ga obavljati isključivo temeljem licencije iz članka 14. stavka 2. podstavka 1. ili temeljem licencije Zajednice za prijevoz tereta iz članka 28. ovoga Zakona. Obrazloženje: Protivimo se brisanju čl. 95. st. 3. te predlažemo da i dalje ostane ograničenje za obavljanje prijevoza tereta za vlastite potrebe teretnim vozilima ndm do 12 t. Protivimo se brisanju čl. 95. st. 4. te predlažemo da i dalje ostane obveza ishođenja licencije iz čl. 14. st. 2. podst. 1. ili iz čl. 28. Obzirom da je ponuđeno obrazloženje za brisanje ovih odredbi da je to " poduzetnicima stvaralo nepredviđene troškove i probleme u poslovanju", molimo pojašnjenje sljedećega. Zbog čega je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture u izvješću o provedenom javnom savjetovanju 2017. godine o nacrtu prijedloga Zakona o prijevozu u cestovnom prometu obrazložilo svoj vlastiti prijedlog uvođenja obveze ishođenja licencije za prijevoz za vlastite potrebe vozilima ndm iznad 12 t ovim riječima: "Predlagatelj želi zakonskim rješenjem smanjiti dosadašnju zlouporabu prijevoza za vlastite potrebe i unaprijediti sustav javnog prijevoza tereta." Ukoliko se u praksi u protekle dvije godine pokazalo da se smanjila zlouporaba prijevoza za vlastite potrebe, te da je sustav javnog prijevoza tereta toliko unaprijeđen da više nema potreba za zakonskom regulativom, molimo da se isto potkrijepi javno objavljenim dokazima. Čl. 96. st. 5. Obavljanje agencijske djelatnosti u cestovnom prijevozu – u stavku 5. sadržana je odredba o iznosima najniže osigurane svote za štetu koja ne može biti manja od 150.000,00 kuna po jednom štetnom događaju, odnosno 750.000,00 kuna za sve odštetne zahtjeve u jednoj osiguravateljskoj godini. Predlažemo povisiti iznos za sve odštetne zahtjeve u jednoj osiguravateljskoj godini na 1.000.000,00 kn. Obrazloženje: Potrebno je pojačati financijsku odgovornost agencija i na taj način pokazati ozbiljnost i legalnost rada. Čl. 97. Predlažemo izmjenu odredbi st. 1., 2., 3. i 4. te materiju ugovora u cestovnom prijevozu urediti detaljno posebnim propisom. Obrazloženje: Potrebno je napustiti praksu upućivanja na Zakon o obveznim odnosima koja traje već osamnaest godina, a čime su prijevoznici izloženi velikom riziku kod odgovornosti za štetu. Svakako inzistiramo da se u izradu novog teksta uključi prof. dr. sc. Nikoleta Radionov, koja opetovano upozorava na ovaj propust i obrazlaže potencijalne posljedice. Marko Slišković, koordinator Odbora za prijevoz Udruge Glas poduzetnika	Nije prihvaćen	Ocjena stručnog predlagatelja je da se cijene izobrazbe trebaju formirati sukladno uvjetima na tržištu. Prema prijedlogu ovoga Zakona ne propisuju se minimalne cijene izobrazbe za stjecanje početnih kvalifikacija i periodične izobrazbe, a propisuje se samo cijena provođenja ispita za stjecanje početne kvalifikacije. Primjedbe se ne odnose na odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu. Navedeno je uređeno Zakonom o sigurnosti prometa na cestama. Kontrolu ispravnosti dozvole mogu obavljati samo ovlaštena tijela državne uprave. Navedena odredba je u suprotnosti s odredbama Uredbi (EZ) 1071/2009 i 1072/2009 prema kojima za obavljanje prijevoza za vlastite potrebe nije potrebno imati licencu bez obzira na najveću dopuštenu masu vozila. Primjedba se ne odnosi na predložene izmjene Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, međutim Ministarstvo će istu uzeti u obzir kada se budu mijenjale odgovarajuće odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu. Primjedba se ne odnosi na predložene izmjene Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, a ista će se uzeti u obzir kada se budu mijenjale odgovarajuće odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu ili kod izrade posebnog propisa kojim će se urediti ugovori u prijevozu.
9	AUGMENTUM d.o.o.	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	POVREMENI PRIJEVOZ PUTNIKA ZAHTJEV: Ukidanje putnog lista pri obavljanju povremenog prijevoza u unutarnjem cestovnom prometu (članak 4., stavak 1., točka 45. ZOPCP-a) te samim time ukidanje knjige putnih listova pri obavljanju povremenog prijevoza u unutarnjem cestovnom prometu. Obrazloženje: Prema svim propisima prijevoznik u vozilu mora imati ugovore o prijevozu, naloge te je dužan voditi evidenciju prijeđenih kilometara. Samim time ispunjavanje knjige putnih listova je isključivo prepisivanje podataka iz već dostupnih dokumenata, nepotreban trošak prijevozniku, nepotrebno gubljenje vremena vozača te novi parafiskalni namet uveden kako bi se omogućilo dodatno financiranje Hrvatske gospodarske komore. Dapače, svi podaci koje je potrebno unijeti u knjigu putnih listova navedeni su u samom nalogu. Ispunjavanje predmetnih putnih listova vozaču oduzima previše vremena za vrijeme pružanja usluge. Vozač za vrijeme svog radnog vremena može prevoziti različite relacije, ne sa istom grupom putnika te bi za svaku pojedinačnu grupu trebao upotrijebiti novi putni list što osim gubitka vremena vozača, prijevoznicima stvara i dodatan nepotreban trošak. Sukladno ovom zahtjevu, potrebno je izvršiti brisanje stavka 8. i stavka 9. u članku 46. ZOPCP-a. ZAHTJEV: Uređenje odredbi vezanih za oznaku koda Europske unije za vozače sa B kategorijom Obrazloženje: Potrebno je ukinuti obaveznu oznaku koda Europske unije za vozače s B kategorijom ili, ako je to neprovedivo, provesti uređenje odredbi vezanih za isto. Pri uvođenju obveze za oznakom koda Europske unije za vozače sa B kategorijom potrebno je provesti usklađenje Zakona o prijevozu u cestovnom prometu sa Zakonom o vozačkoj dozvoli, prema kojem oznaka koda Europske unije ne može biti upisana u vozačku dozvolu za vozače s B kategorijom. Prema članku 12. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, stavak 6., navodi se da vozač prilikom obavljanja prijevoza na zahtjev ovlaštene osobe mora pokazati važeću vozačku dozvolu s odgovarajuće upisanim kodom Europske unije, što je neprovedivo za vozače s položenom isključivo B kategorijom. Bez obzira što isti imaju uvjerenje o posjedovanju koda Europske unije, prilikom inspekcijskih nadzora ispisuju se prekršajni nalozi zbog neupisanog koda Europske unije u vozačkoj dozvoli. ZAHTJEV: Izmjena članka 6., stavka 5. Pravilnika o posebnim uvjetima za vozila kojima se obavlja Javni cestovni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe Obrazloženje: Osim izmjena određenih stavki Zakona o cestovnom prometu potrebno je izvršiti i promjene u pratećim pravilnicima. Sukladno Pravilniku o posebnim uvjetima za vozila kojima se obavlja Javni cestovni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe, prema čl. 6. st. 5. osobni automobil kategorije M1 ima ograničenu starosnu dob od najviše 7 godina. Sva vozila koja se koriste za najam vozila s vozačem su limuzine minimalno E segmenta (članak 4.,stavak 1., točka 16. ZOPCP-a) te kao takva su visokog cjenovnog razreda. Uvođenjem limita na starosnu dob tih vozila njihova isplativost je nemoguća budući se u tako kratkom vremenu ne mogu amortizirati. Smatramo da za tu kategoriju vozila starosna dob vozila mora biti neograničena ili minimalno povišena na 10 godina. ZAHTJEV: Digitalizacija i smanjenje dokumentacije u vozilima Obrazloženje: Predlažemo izmjenu ZOPCP-a, članak 46. stavak 6. Po predloženoj izmjeni prijevoznik u vozilu treba imati isključivo nalog za predmetnu vožnju ili drugi odgovarajući dokument (voucher, zahtjev za prijevoz i sl.), potpisan i ovjeren od strane nalogodavca. Također, tražimo da svi radni nalozi mogu biti vozaču dostavljeni putem e-mail adrese koju ima instaliranu na svom mobilnom uređaju te da kao takav bude pravovaljan. Ugovori o prijevozu i cjenici sa poslovnim partnerima, naručiteljima usluge, su poslovna tajna te kao takvi ne bi smjeli biti dostupni djelatnicima kao ni inspektorima zaduženima za provođenje nadzora. Kod ovog prijedloga posebnu pozornost treba stavili na cjenike koji su poslovna tajna između dva poslovna subjekta, a sastavni su dio većine ugovora o prijevozu. U slučaju da inspektor posumnja u vjerodostojnost naloga, predlaže se od tvrtke zatražiti dostavu ugovora o prijevozu. Na taj način se ne bi kršio GDPR, vozači ne bi bili upoznati sa odredbama ugovora koje prijevoznici imaju s naručiteljima te bi se smanjila količina dokumentacije u vozilima, a sve u smjeru digitalizacije i rasterećenja poduzetnika. ZAHTJEV: Uvođenje međunaronde licencije, odnosno licencije Zajednice za vozila 7+1, 8+1 i limuzine minimalno E segmenta s kojima se obavlja djelatnost najma vozila s vozačem Obrazloženje: Tražimo uvođenje međunarodne licencije za vozila 7+1, 8+1 i limuzine premium segmenta s kojima se obavlja djelatnost najma vozila s vozačem, kako bi vozila te kategorije hrvatskih registarskih oznaka bila konkurenta i izjednačena sa pružateljima istih usluga iz drugih država članica Europske unije. PRIJEDLOG: Uvođenje registra prijevoznika koji obavljaju djelatnost povremenog prijevoza putnika Obrazloženje: Predlažemo uvođenje registra prijevoznika koji obavljaju djelatnost povremenog prijevoza putnika, u kojem bi se objedino popis svih izdanih licencija za povremeni prijevoz putnika u Republici Hrvatskoj. U registru bi, osim naziva tvrtke ili obrta, bilo potrebno navesti i broj prijevoznih sredstava s kojim tvrtka/obrt raspolaže kao i broj licencija Zajednice zbog transparentnosti podataka u sektoru povremenog prijevoza putnika. Pojavom korona krize, pri razgovorima predstavnika Inicijative povremenog prijevoza putnika s ministarstvima te stručnim službama JLS-ova, došlo se do spoznaje da u RH niti jedna institucija nema egzaktan podatak koliko tvrtki obavlja djelatnost povremenog prijevoza putnika niti koliko je licenciranih prijevoznika povremenog prijevoza putnika po pojedinim JLS-ovima.	Djelomično prihvaćen	Prema prijedlogu ovoga Zakona kod “95” se ne unosi u vozačku dozvolu uz vozačku kategoriju B. Primjedba se ne odnosi na odredbe Zakona, a ista će biti uzeta u obzir kod izmjene predmetnog Pravilnika. Licencija Zajednice se izdaje u skladu s Uredbom 1073/2009/EZ, a odnosi se samo na vozila iznad devet sjedala uključujući sjedalo za vozača. Vođenje registra prijevoznika koji obavljaju povremeni prijevoz nije moguće jer se za tu vrstu prijevoza ne izdaju posebne licencije.
10	KREŠIMIR ČUMBREK	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	Kao i u javnom savjetovanju za prethodne izmjene navedenog Zakona ovim putem ponovo zahtijevamo brisanje stavaka 6. i 7., članka 33. važećeg Zakona o prijevozu u cestovnom prometu zbog toga što su navedena dva stavka usmjerena ka kršenju načela tržišnog natjecanja, prvo i osnovno u odnosu na županijska tržišta javnog linijskog prijevoza, a zatim i na tržište međužupanijskog javnog linijskog prijevoza na spojenim područjima susjednih tržišta iz razloga kako je navedeno u dosadašnjoj komunikaciji oko navedenih odredbi. To osobito zbog toga što je više od dvije godine neprimjene navedenih odredbi jasno da iste nisu provedive i u pravno i u praksi jer su suprotne Uredbi ( EZ ) 1370/2007. koja je u izravnoj primjeni u Republici Hrvatskoj. Nadalje, kako Zakon o prijevozu u cestovnom prometu dio djelatnosti javnog linijskog prijevoza putnika geografski predviđen za područja jedinica lokalnih samouprava – županija, predviđa u obliku i formi javne usluge, a sukladno metodologiji i zakonskom okviru kako je gore navedeno i kako predlažemo, tako predlažemo izmjenu svih relevantnih odredbi Zakona o prijevozu u cestovnom prometu na način da se javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem i međunarodnom prometu pojednostavi i otvori tržištu, pojednostavnjeno da se pristup tome dijelu tržišta liberalizira. Točnije, predlažemo ukidanje postupka usklađivanja međužupanijskih i međunarodnih voznih redova definiranog u čl. 4. st 1. tč. 59 i ukidanje i brisanje navedenog stavka. Vezano na ukidanje postupka usklađivanja voznih redova za međužupanijske i međunarodne linije potrebno je izmijeniti i sve relevantne odredbe čl. 31. - 43. i čl. 61. – 73. koji definiraju i uključuju rezultate postupka usklađivanja (usklađeni vozni red) na način da postupak izdavanja dozvola bude propisan i kontroliran od strane nadležnog Ministarstva, a sam pristup međužupanijskim i međunarodnim linijama do kraja liberaliziran i prepušten poslovnim odlukama svakog prijevoznika. Prijevoznici moraju zadovoljavati uvjete i elemente pristupa djelatnosti prijevoza putnika (uvjeti za pridobivanje Licence), uvjetima tehničke ispravnosti i sigurnosti vozila, pravilnog rasporeda i angažmana vozača u dijelu zakonom propisanih razdoblja vožnje i dnevnih i tjednih odmora, izmirene porezne i druge proračunske obaveze (doprinosi) no sam izbor linije, svih usputnih stajališta, režima prometovanja, vremena polaska i dolazaka, itinerara i cjenika mora biti isključivo u domeni prijevoznika koji navedenom linijom gospodari u svoje ime i za svoj račun bez državnih subvencija i potpora. Obzirom da odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu kojim se definira način, opseg i provedba postupaka za uspostavljanje javne usluge na područjima pojedinih županija izlaze iz administrativnih okvira i granica pojedinih županija te obuhvaćaju linije dužine do 100km, predlažemo ukidanje tih odredbi o dužini linija koje su predmet obuhvata javne usluge, te prepuštanje organiziranja međužupanijskih linija isključivo vodeći se komercijalnim odlukama prijevoznika, a temeljeno na pojednostavljenom, liberaliziranom pristupu i postupku. Također, temeljeno na praski država članica EU i zakonodavnom okviru kojega uvodi Uredba (EZ) 1073/2009, predlažemo sustavnu izmjenu svih relevantnih odredbi Zakona o prijevozu u cestovnom prometu na način da se na odobrenim linijama Zajednice omogući i unutarnji (međužupanijski) prijevoz putnika na teritoriju Republike Hrvatske jednako kako je to dozvoljeno i na međužupanijskim linijama. Iznimno, unutarnji prijevoz putnika na međužupanijskim relacijama u sklopu dozvole Zajednice može biti odobren temeljem reciprociteta kojom druga država članica EU isto odobrava prijevoznicima sa nastanom u Republici Hrvatskoj. Slijedom navedenih prijedloga, potrebno je u potpunosti izmijeniti pripadajući podzakonski akt, Pravilnik o obavljanju linijskog prijevoza putnika koji uvodi brojna dodatna diskriminatorna ograničenja u dijelu međunarodnih linija, suglasnosti autobusnih kolodvora i načina odvijanja javno linijskog prijevoza putnika. Obrazloženje: navedeni prijedlozi izmjena Zakona u prijevozu u cestovnom prometu bi trebali sustav javnog linijskog prijevoza putnika u Republici Hrvatskoj definirati kroz dva osnovna oblika i modela. Sa jedne strane postoji oblik javne usluge u javnom linijskom prijevozu putnika na području i u okviru administrativnih granica pojedinih županija koje se uređuje temeljen odredbi Uredbe (EZ) 1370/2007. Pristup toj djelatnosti i grani prijevoza putnika mora i treba biti transparentan i proveden temeljem javnog nadmetanja, budući je isti sufinanciran javnim (proračunskim) sredstvima, te se takvim postupkom mora zaštiti javni interes i postići optimalna ponuda javnog linijskog prijevoza putnika na područjima županija na način zadovoljavanja osnovnih i ustavnih prava za mobilnošću svih građana Republike Hrvatske. Tako proveden postupak tržišno je transparentan i omogućava svim prijevoznicima u Republici Hrvatskoj jednaku mogućnost sudjelovanja u postupcima javne nabave i pristup tom dijelu tržišta, a temeljem važeće zakonske regulative sa područja javne nabave. Današnji sustav županijskih linija i/ili javne usluge je u potpunosti zatvoren i dugoročno nedostupan svim prijevoznicima u Republici Hrvatskoj pod jednakim uvjetima i predodređen je za postojeće, monopolističke prijevoznike. Sa druge strane, sustav javnog linijskog prijevoza na međužupanijskim i međunarodnim linijama treba biti oslobođen nepotrebne birokratizacije i nepotrebnih troškova za usklađivanje voznih redova, te u potpunosti pojednostavljen i liberaliziran. Pristup tom dijelu tržišta prijevoza putnika treba biti jednostavan, informatiziran i kontrolabilan (samo registriranje voznih redova bez usklađivanja) od strane nadzornih tijela Republike Hrvatske, no u potpunosti prepušten gospodarskoj inicijativi svakog pojedinog prijevoznika. Otvaranje tržišta prijevoza putnika na međužupanijskim i međunarodnim linijama omogućiti će i potaknuti razvoj, investicije i poduzetničke slobode, te omogućiti svim prijevoznicima u Republici Hrvatskoj pristup tom gospodarskom segmentu na jednak i ne diskriminatoran način. Važno je napomenuti, da je sustav javnog linijskog prijevoza putnika na međužupanijskim i međunarodnim linijama krajnje komercijalan i ne podliježe sufinanciranju ili subvencioniranju od strane tijela javne uprave (iz proračunskih sredstava) te je nejasno zbog čega je onda zakonski ograničen i diskriminatoran. Današnji sustav usklađivanja voznih redova za obavljanje međužupanijskih i međunarodnih linija je krajnje zatvoren i diskriminatoran, te je to tržište prijevoza putnika rezervirano isključivo za prijevoznike koji taj posao obavljaju desetljećima i svojim manipuliranjem u postupcima usklađivanja voznih redova štite vlastite monopolističke pozicije. Osim toga, radi primjene važećeg Zakona o prijevozu u cestovnom prometu zahtijevamo žurno primjenu postupka usklađivanja voznih redova na međužupanijskim linijama javnog prijevoza putnika putem aplikacije iz članka 3., stavak 3. Pravilnika o obavljanju javnog linijskog prijevoza. Predsjednik Udruge Krešimir Čumbrek	Primljeno na znanje	Primjedbe se ne odnose na predložene izmjene Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, međutim Ministarstvo će ih uzeti u obzir kada se budu mijenjale odgovarajuće odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu
11	Rok Novak	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	ZAHTJEV: Sukladno čl. 13 st. 7. ZOPCP-a tražimo izmjene Pravilnika o posebnim uvjetima za vozila kojima se obavlja javni cestovni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe na način da se izmijeni odredba o starosti vozila na 10 godina ili prijeđenih 300.000 km. Obrazloženje: Nova vozila danas imaju garanciju od 7 godina, a tendencija je da se garantni rok povećava i uskoro će biti 10 godina. Nema smisla da vozilo koje je u garantnom roku ne zadovoljava uvjete za obavljanje autotaksi prijevoza. Također, preventivnim pregledima se utvrđuje ispravnost vozila te stoga starost ne smije biti u prvom planu nego sigurnost. ZAHTJEV: Tražimo izmjene čl. 48. st.3 ZOPCP-a, u kojem je navedeno da cjenik autotaksi prijevoza samostalno utvrđuje prijevoznik, a mora sadržavati najmanje cijenu po 1 prijeđenom kilometru. Obrazloženje: Ova odredba je preširoka i dala je mogućnost malverzacijama, od više cjenika do više načina obračuna cijene. Stoga je potrebno jasnije definirati način utvrđivanja cjenika od strane prijevoznika, odnosno definirati točan način utvrđivanja obveznih elemenata cijene, na način da se ne narušava tržišno natjecanje, ali da se spriječe malverzacije. ZAHTJEV: Izmjenama ZOPCP-a nužno je jasnije definirati korištenje autotaksi stajališta. Obrazloženje: Nemogućnost lokalnih samouprava da odredi broj dozvola na svom području dovelo je do ogromnog pritiska na stajališta, pogotovu u sezoni na Jadranu.	Nije prihvaćen	Primjedbe se ne odnose na odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu.
12	HGK	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	U nastavku iznosimo prijedloge članica Udruženja davatelja taksi usluga HGK: 1. Izdavanje dozvola za autotaksi prijevoz Jedna dozvola za autotaksi prijevoz izdaje se isključivo za jedno vozilo, a veže se za VIN broj. Po trenutnom modelu, na jednu izdanu dozvolu može se voziti neograničen broj vozila. Prijedlog je da se sama dozvola nalazi u vidu naljepnice/vinjete na vozilu koja će biti unificirana za područje RH. Njen sadržaj i izgled definira se odlukom ministra kroz Pravilnik o posebnim uvjetima za vozila kojima se obavlja javni cestovni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe. Dozvola bi se vezala na VIN broj kako bi se izbjegla nepotrebna promjena dozvole uslijed gubitka same registraske tablice vozila. Promjena dozvole samo u slučaju promjene vozila. 2. e-taksi evidencija Prijedlog je da aplikacija bude na razini RH koja bi evidentirala sve osnovne informacije o autotaksi prijevozniku te bi podaci bili preuzeti iz baze izdanih licencija i dozvola za autotaksi prijevoz. Ista bi bila promoviralna kako kod domaćih, tako i kod stranih posjetitelja/turista kao način maksimalne transparetnosti svih koji se ovom djelatnosti bave te bi se na taj način izbjegle brojne neugodnosti sa kojima su se susretali putnici u taksi vozilima. 3. Zapremnina prtljažnika Potrebna je izmjena vezana uz Pravilnik o posebnim uvjetima za vozila kojima se obavlja javni cestovni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe, u odnosu na veličinu prtljažnika, koja ne smije biti manja od 300 litara zapremnine.	Djelomično prihvaćen	Prihvaćaju se primjedbe koje se odnose na odredbe Zakona
13	TAKSI OBRT I POMOC NA CESTI VL.MATO BARISIC	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	Osnovne stvari koje bi trebalo promijeniti u novom zakonu bi bile sljedeće: Dozvola za obavljanje taxi djelatnosti trebala bi se izdavati za svako vozilo zasebno tj trebala bi biti vinjeta za svako vozilo koja bi sadržavala naziv prijevoznika sa registarskom oznakom vozila. Obrazloženje: Na cestama je postalo neizdrživo vozila koja nisu taksi imaju na krovu oznaku TAXI koja im služi samo za vožnju po trakama za taksi i parkiranje po gradu. Vozila je teško kontrolirati jer je svakog dana sve više vozila sa TAXI oznakom a nisu taksisti. Registar važećih dozvola lokalna samouprava bi trebala voditi registar važećih dozvola koji bi bio javno dostupan. Obrazloženje: Kada bi postojao ovakav registar stranka bi mogla provjeriti da li sjeda u taxi vozilo ili u vozilo koje obavlja djelatnost na "crno" i gdje će cijena biti višestruko veća. Također bi se olakšalo službama koje vrše nadzor. Starost vozila zakonom propisati da je maximalna starost vozila prosječna starost vozila u RH za dobivanje dozvole vozilo ne smije biti starije od 7 godina. Obrazloženje: Nova vozila danas imaju garanciju od 7 godina a tendencija je da se garantni rok povećava i uskoro će biti 10 godina. Nema smisla da vozilo koje je u garantnom roku ne zadovoljava uvjete za taksiranje. Također preventivnim pregledima se utvrđuje ispravnost vozila pa starost nije u prvom planu nego sigurnost. Vratiti članak 116. iz zakona iz 2013. Članak 116. Osobe koje su do dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 91/10.) imale najmanje pet godina radnog iskustva u obavljanju autotaksi prijevoza, oslobođene su obveze polaganja ispita o stručnoj osposobljenosti za obavljanje djelatnosti autotaksi prijevoza. Ukoliko je netko bio oslobođen polaganja ovog ispita sada nakon 30 godina bi morao polagati osposobljavanje .Obrazloženje: Radi se o stečenom pravu koje treba uvažiti kao u svim djelatnostima tako i u taksi djelatnosti.	Djelomično prihvaćen	Prihvaćaju se primjedbe koje se odnose na odredbe Zakona
14	Klara Kiška	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	Osnovne stvari koje bi trebalo promijeniti u novom zakonu bi bile sljedeće: Dozvola za obavljanje taxi djelatnosti trebala bi se izdavati za svako vozilo zasebno tj trebala bi biti vinjeta za svako vozilo koja bi sadržavala naziv prijevoznika sa registarskom oznakom vozila. Obrazloženje: Na cestama je postalo neizdrživo vozila koja nisu taksi imaju na krovu oznaku TAXI koja im služi samo za vožnju po trakama za taksi i parkiranje po gradu. Vozila je teško kontrolirati jer je svakog dana sve više vozila sa TAXI oznakom a nisu taksisti. Registar važećih dozvola lokalna samouprava bi trebala voditi registar važećih dozvola koji bi bio javno dostupan. Obrazloženje: Kada bi postojao ovakav registar stranka bi mogla provjeriti da li sjeda u taxi vozilo ili u vozilo koje obavlja djelatnost na "crno" i gdje će cijena biti višestruko veća. Također bi se olakšalo službama koje vrše nadzor. Starost vozila zakonom propisati da je maximalna starost vozila prosječna starost vozila u RH za dobivanje dozvole vozilo ne smije biti starije od 7 godina. Obrazloženje: Nova vozila danas imaju garanciju od 7 godina a tendencija je da se garantni rok povećava i uskoro će biti 10 godina. Nema smisla da vozilo koje je u garantnom roku ne zadovoljava uvjete za taksiranje. Također preventivnim pregledima se utvrđuje ispravnost vozila pa starost nije u prvom planu nego sigurnost. Vratiti članak 116. iz zakona iz 2013. Članak 116. Osobe koje su do dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 91/10.) imale najmanje pet godina radnog iskustva u obavljanju autotaksi prijevoza, oslobođene su obveze polaganja ispita o stručnoj osposobljenosti za obavljanje djelatnosti autotaksi prijevoza. Ukoliko je netko bio oslobođen polaganja ovog ispita sada nakon 30 godina bi morao polagati osposobljavanje .Obrazloženje: Radi se o stečenom pravu koje treba uvažiti kao u svim djelatnostima tako i u taksi djelatnosti.	Djelomično prihvaćen	Prihvaćaju se primjedbe koje se odnose na odredbe Zakona
15	Pučko otvoreno učilište Instruktor	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	Smatramo da bi se ustanovama koje izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme u zanimanju „vozač motornog vozila“ trebao dodijeliti i status ispitnog centra, s obzirom da ne vidimo neki valjan razlog da se to ne napravi. Isto tako, smatramo suvišnim izdavanje dodatne svjedodžbe polaznicima, budući da se svakako već izdaje Svjedodžba o završnom radu za navedeno zanimanje. Smatramo također i da bi ukidanje minimalne cijene uništilo fair play, odnosno otvorio bi se još veći prostor za ponude izrazito niskih cijena, a što bi rezultiralo padom kvalitete obrazovanja zbog nemogućnosti pokrivanja troškova koji su nužni za valjanu provedbu osposobljavanja.	Djelomično prihvaćen	Prihvaća se u dijelu koji se odnosi na srednje škole koje redovito provode nastavne planove i programe za stjecanje srednje stručne spreme po zanimanju „vozač motornih vozila“ koje ispunjavaju propisane uvjete. Ocjena stručnog predlagatelja je da se cijene izobrazbe trebaju formirati sukladno uvjetima na tržištu. Prema prijedlogu ovoga Zakona ne propisuju se minimalne cijene izobrazbe za stjecanje početnih kvalifikacija i periodične izobrazbe, a propisuje se samo cijena provođenja ispita za stjecanje početne kvalifikacije
16	Darko Knežević	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	Dozvola za obavljanje djelatnosti taxi pod hitno trebala bi se izdavati za svako vozilo zasebno tj trebala bi biti vinjeta za svako vozilo koja bi sadržavala naziv prijevoznika sa registarskom oznakom vozila. Obrazloženje: Na cestama je postalo neizdrživo vozila koja nisu taksi imaju na krovu oznaku TAXI koja im služi samo za vožnju po trakama za taksi i parkiranje po gradu. Vozila je teško kontrolirati jer je svakog dana sve više vozila sa TAXI oznakom a nisu taksisti. Registar važećih dozvola lokalna samouprava bi trebala voditi registar važećih dozvola koji bi bio javno dostupan. Obrazloženje: Kada bi postojao ovakav registar stranka bi mogla provjeriti da li sjeda u taxi vozilo ili u vozilo koje obavlja djelatnost na "crno" i gdje će cijena biti višestruko veća. Također bi se olakšalo službama koje vrše nadzor. Starost vozila zakonom propisati da je maximalna starost vozila prosječna starost vozila u RH za dobivanje dozvole vozilo ne smije biti starije od 7 godina....prijedlog da vozilo za taksi prijevoz bude 10 godina starost,ili trajno ukinuti starost vozila za auto taksi prijevoz kao sto ni jedna drzava u EU nema ovako rigorozan zakon i ogranicava starost vozila Gospodo uhvatite se posla i povecajte inspesijski nadzor nad Taksi vozilima,te sprijecite rad na CRNO.	Djelomično prihvaćen	Prihvaćaju se primjedbe koje se odnose na odredbe Zakona.
17	Jurčec transporti doo	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	Inzistiramo na konkretnoj reviziji kompletnog Zakona, te donošenju novog Zakona o prijevozu u cestovnom prometu. Okvirna lista naših prijedloga u nastavku. Čl. 10. navodi da se pravilnikom određuje minimalna cijena stjecanja početnih i periodičkih kvalifikacija, te se u čl. 11. određuju zahtjevi koje trebaju ispuniti centri za osposobljavanje vozača i ispitni centri. Tražimo izmjenu odredbi i usklađenje s Direktivom 2006/123/EZ. Obrazloženje Kao što je već upozoravano, potrebno je zakonske odredbe uskladiti s Direktivom 2006/123/EZ. Nastavno na zakonsku odredbu donesen je Pravilniku o početnoj i periodičkoj izobrazbi vozača (NN 50/2018) kojim je napravljeno dodatno financijsko opterećenje prijevoznicima i vozačima, na način da su dotadašnji troškovi od prosječno 800,00 kn povećani prosječno na 1.500,00 kn što smatramo apsolutno neprihvatljivim. S druge strane, zakonskom odredbom su ispitnim centrima nametnute dodatne obveze glede broja i stručnosti zaposlenih. Vjerujemo da je intencija zakonodavstva bila uređenje tržišta, međutim postignut je potpuno suprotni efekt. Stoga predlažemo izmjenu citiranih zakonskih odredbi i usklađenje s Direktivom 2006/123/EZ. Članak 76. U tekstu st. 1. navodi se : (1) Prijevoz tereta u unutarnjem cestovnom prometu mora se obavljati sukladno propisima kojima se regulira sigurnost prometa na cestama te uporaba i održavanje javnih cesta. Predlažemo dodati sljedeće stavke: (2) Pošiljatelj tereta, utovaritelj i prijevoznik odgovorni su da se prilikom obavljanja prijevoza tereta u unutarnjem cestovnom prometu vozilo optereti isključivo u skladu s podacima upisanim u prometnoj dozvoli, odnosno u skladu sa najvećom dopuštenom masom i osovinskim opterećenjem određenim podacima u prometnoj dozvoli ili prometnim znakom na itinereru kojim se obavlja prijevoz. (3) Odgovornost za postupanje suprotno odredbama stavka 2. ovoga članka, pošiljatelj tereta, utovaritelj i prijevoznik snose solidarno. Obrazloženje U svrhu povećanja sigurnosti prometa na cestama, kao i u cilju održavanja postojeće cestovne prometne infrastrukture, potrebno je uvesti i naglasiti odgovornost svih strana uključenih u realizaciju prijevoznog procesa za pretovar vozila. Naime, u praksi se događa da prijevoznici u svoja vozila utovaruju prekomjernu količinu tereta neadekvatnim vaganjem pošiljatelja tereta ili promjenama količine tereta u odnosu na dokumentaciju, a posebno u prijevozu rasutih tereta. Na takav način se ugrožava sigurnost prometa i narušava ravnopravno tržišno natjecanje. Pritom sam vozač ili prijevoznik nemaju mogućnost neposredne provjere stvarnog opterećenja vozila, već može postupati isključivo s povjerenjem u dokumentaciju koju mu utovaritelj predoči. Stoga se predloženom izmjenom dio odgovornosti za pretovar prebacuje i na pošiljatelja tereta, utovaritelja, koji u prijevoznom postupku raspolaže sa relevantnim podacima o količini i vrsti tereta. U vezi s tom odredbom predlažemo u čl. 115. stavak 1. dodati kaznenu odredbu koja glasi: „ako pošiljatelj tereta, utovaritelj i prijevoznik prilikom obavljanja prijevoza tereta u unutarnjem cestovnom prometu vozilo opterete suprotno podacima upisanim u prometnoj dozvoli, odnosno preko najveće dopuštene mase i osovinskog opterećenja određenih podacima u prometnoj dozvoli ili prometnim znakom na itinereru kojim se obavlja prijevoz“. Čl. 87. Dopuniti tekst na način da se u st. 6. koji glasi: Kontrolu ispravnosti dozvole obavljaju Carinska uprava i inspekcija cestovnog prometa Ministarstva. dodaje nova rečenica koja glasi: „Primatelj i / ili pošiljatelj robe u Hrvatskoj moraju zatražiti na uvid dozvolu, te izvršiti kontrolu ispravnosti i arhivirati je u preslici.“ Obrazloženje Iz dosadašnjeg iskustva evidentno je da postoji niz malverzacija s dozvolama za strane prijevoznike, primjerice vozi se bez dozvole ili se ista dozvola koristi više puta. Obzirom da nema mehanizma kontrole odmah prilikom ulaska u hrvatsku tvrtku, na ovaj način bi se ovlast kontroliranja dala i primateljima / pošiljateljima robe, koji bi odmah na licu mjesta vršili kontrolu i specifičnu formu „poništavanaj“ iskorištene dozvole arhiviranjem preslike. Takvom kontrolom zasigurno bi se već i preventivno djelovalo na prijevoznike, ali i pošiljatelje / primatelje robe. Čl. 93. st. 14. Protivimo se brisanju odredbi čl. 93. st. 14. Obrazloženje Obzirom da su te odredbe u vezi s odredbom o obvezi ishođenja licencije za prijevoz vozilima ndm iznad 12 t, a kojima se obavlja prijevoz za vlastite potrebe, a koja je obveza sadržana u čl. 95. st. 4. tražimo da odredba ostane. Čl. 95. st. 3., 4. Inzistiramo da i dalje u Zakonu ostanu odredbe sadržane u stavcima 3. i 4. koje glase: (3) Prijevoz tereta za vlastite potrebe u unutarnjem i međunarodnom cestovnom prometu domaći prijevoznik može obavljati teretnim vozilima najveće dopuštene mase do 12 tona. (4) Ako domaći prijevoznik obavlja prijevoz tereta za vlastite potrebe teretnim vozilima najveće dopuštene mase preko 12 tona, može ga obavljati isključivo temeljem licencije iz članka 14. stavka 2. podstavka 1. ili temeljem licencije Zajednice za prijevoz tereta iz članka 28. ovoga Zakona. Obrazloženje Protivimo se brisanju čl. 95. st. 3. te predlažemo da i dalje ostane ograničenje za obavljanje prijevoza tereta za vlastite potrebe teretnim vozilima ndm do 12 t. Protivimo se brisanju čl. 95. st. 4. te predlažemo da i dalje ostane obveza ishođenja licencije iz čl. 14. st. 2. podst. 1. ili iz čl. 28. Obzirom da je ponuđeno obrazloženje za brisanje ovih odredbi da je to " poduzetnicima stvaralo nepredviđene troškove i probleme u poslovanju", molimo pojašnjenje sljedećega. Zbog čega je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture u izvješću o provedenom javnom savjetovanju 2017. godine o nacrtu prijedloga Zakona o prijevozu u cestovnom prometu obrazložilo svoj vlastiti prijedlog uvođenja obveze ishođenja licencije za prijevoz za vlastite potrebe vozilima ndm iznad 12 t ovim riječima: "Predlagatelj želi zakonskim rješenjem smanjiti dosadašnju zlouporabu prijevoza za vlastite potrebe i unaprijediti sustav javnog prijevoza tereta." Ukoliko se u praksi u protekle dvije godine pokazalo da se smanjila zlouporaba prijevoza za vlastite potrebe, te da je sustav javnog prijevoza tereta toliko unaprijeđen da više nema potreba za zakonskom regulativom, molimo da se isto potkrijepi javno objavljenim dokazima. Čl. 96. st. 5. Obavljanje agencijske djelatnosti u cestovnom prijevozu – u stavku 5. sadržana je odredba o iznosima najniže osigurane svote za štetu koja ne može biti manja od 150.000,00 kuna po jednom štetnom događaju, odnosno 750.000,00 kuna za sve odštetne zahtjeve u jednoj osiguravateljskoj godini. Predlažemo povisiti iznos za sve odštetne zahtjeve u jednoj osiguravateljskoj godini na 1.000.000,00 kn. Obrazloženje Potrebno je pojačati financijsku odgovornost agencija i na taj način pokazati ozbiljnost i legalnost rada. Čl. 97. Predlažemo izmjenu odredbi st. 1., 2., 3. i 4. te materiju ugovora u cestovnom prijevozu urediti detaljno posebnim propisom. Obrazloženje Potrebno je napustiti praksu upućivanja na Zakon o obveznim odnosima koja traje već osamnaest godina, a čime su prijevoznici izloženi velikom riziku kod odgovornosti za štetu. Svakako inzistiramo da se u izradu novog teksta uključi prof. dr. sc. Nikoleta Radionov, koja opetovano upozorava na ovaj propust i obrazlaže potencijalne posljedice.	Djelomično prihvaćen	Prema prijedlogu ovoga Zakona ne propisuju se minimalne cijene izobrazbe za stjecanje početnih kvalifikacija i periodične izobrazbe, a propisuje se samo cijena provođenja ispita za stjecanje početne kvalifikacije. Primjedbe se ne odnose na odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu. Navedeno je uređeno Zakonom o sigurnosti prometa na cestama. Kontrolu ispravnosti dozvole mogu obavljati samo ovlaštena tijela državne uprave. Navedena odredba je u suprotnosti s odredbama Uredbi (EZ) 1071/2009 i 1072/2009 prema kojima za obavljanje prijevoza za vlastite potrebe nije potrebno imati licencu bez obzira na najveću dopuštenu masu vozila. Primjedba se ne odnosi na predložene izmjene Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, međutim Ministarstvo će istu uzeti u obzir kada se budu mijenjale odgovarajuće odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu. Primjedba se ne odnosi na predložene izmjene Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, a ista će se uzeti u obzir kada se budu mijenjale odgovarajuće odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu ili kod izrade posebnog propisa kojim će se urediti ugovori u prijevozu
18	Prijevoznički obrt Josip Knežević	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	Uvrstiti u prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu brisanje stavaka 6. i 7. članka 33. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 41/18 i 98/19). Obrazloženje: Javni linijski prijevoz putnika u cestovnom prometu na području županija odvija se do sada na temelju tržišnog principa, sukladno izdanim dozvolama koje su se izdavale nakon provedenog postupka usklađivanja voznih redova gdje nadmetanja nije niti bilo jer su veliki prijevoznici svoj položaj uvijek štitili pravom stečenim u prethodnom periodu pa je kroz izmjene propisa takvo stanje dovelo do toga da usklađivanja voznih redova nema već tri godine i nitko od prijevoznika nije imao pristup tržištu, a u 2018. godini donesen je Zakon o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 41/18), u kojemu je u članku 33. stavku 7. određeno da ako su mreža linija ili dijelovi mreže linija iz stavka 5. toga članka obuhvaćeni dozvolama, odnosno voznim redovima u okviru koncesije za prijevoz po kojima se prometovalo na dan stupanja na snagu toga Zakona, nadležno županijsko upravno tijelo za promet ili nadležno upravno tijelo za promet Grada Zagreba, prilikom sklapanja ugovora o javnoj usluzi dužno je uvažiti stečena prava prijevoznika koji su obavljali javni linijski prijevoz temeljem dozvola ili koncesija na dan stupanja na snagu toga Zakona. Osim Međimurske županije, koja ima sklopljen ugovor o koncesiji županijskog javnog linijskog prijevoza, ostale županije javni linijski prijevoz imaju na osnovi dozvola, a dosadašnja tržišna postupanja velikih prijevoznika prema navedenom ustroju dovela su do održavanja tržišta kroz izuzetno niske cijene usluga i devijacije u tehnologiji obavljanja djelatnosti što je u suradnji sa ostalim tržišnim čimbenicima (pad broja putnika iz godine u godinu, iseljavanje, energenti, radna snaga i slično) dovelo do gubitaka koje gospodarski subjekti trpe kako bi zadržali navedena tržišta, ali je navedeno dovelo i do smanjenja kvalitete javne usluge. Taj gubitak veliki prijevoznici žele pokriti kroz priznavanje stečenih prava iz Zakona o prijevozu u cestovnom prometu i kroz izravno sklapanje ugovora o javnoj usluzi sa županijama. Navedena odredba Zakona o prijevozu u cestovnom prometu suprotna je članku 5. stavku 3. Uredbe (EZ) broj 1370/2007, prema kojoj postupak za sklapanje ugovora o javnoj usluzi prijevoza putnika treba biti konkurentan, otvoren za sve prijevoznike i pravedan te u kojemu se poštuju načela transparentnosti i nediskriminacije, a zbog priznavanja stečenih prava prijevoznicima koji imaju dozvole taj postupak je daleko od navedenih normi jer je nepravedan i zatvoren u odnosu na prijevoznike koji nemaju dozvole ili koncesije (koje zadnje tri godine nije bilo moguće ni dobiti) te su zbog toga isti prijevoznici diskriminirani u odnosu na prijevoznike koji imaju dozvole ili koncesije jer ne mogu pristupiti tržištu javnog županijskog linijskog prijevoza u Republici Hrvatskoj. Temeljem Uredbe (EZ) broj 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. godine o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) broj 1191/69 i (EEZ) broj 1107/70, potrebno je da županija usvoji Odluku o obavljanju javnog linijskog prijevoza putnika u cestovnom prometu kao javne usluge, te po usvajanju iste provede postupak nabave studije za utvrđivanje mreže linija. Navedenom studijom za utvrđivanje mreže linija definiralo bi se sadašnje stanje u javnom linijskom prijevozu putnika, utvrdile stvarne potrebe po pojedinim područjima, utvrdili kriteriji za određivanje broja i potrebne učestalosti linija po karakteristikama pojedinih područja, utvrdili kriteriji za eventualno buduće smanjenje ili povećanje broja i učestalosti linija i/ili polazaka, kao i prihvatljivi fiksni i varijabilni troškovi za javnu uslugu prijevoza putnika u cestovnom prometu. Nakon utvrđene mreže linija županija treba raspisati javni poziv za dostavu ponuda za uslugu javnog linijskog prijevoza putnika u cestovnom prometu na području cijele županije koji će biti upućen svim prijevoznicima pod istim uvjetima, uz poštivanje svih odredbi Uredbe (EZ) broj 1370/2007 od 23.10.2007. o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) broj 1191/69 i (EEZ) broj 1107/70, Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 41/18 i 98/19), Pravilnika o obavljanju javnog linijskog prijevoza putnika u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 116/19) i Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ broj 120/16).	Primljeno na znanje	Navedene primjedbe se ne odnose na predložene izmjene Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, a uzet će se u obzir kada se budu mijenjale odgovarajuće odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu.
19	Unique Collection Ltd	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	POVREMENI PRIJEVOZ PUTNIKA ZAHTJEV: Ukidanje putnog lista pri obavljanju povremenog prijevoza u unutarnjem cestovnom prometu (članak 4., stavak 1., točka 45. ZOPCP-a) te samim time ukidanje knjige putnih listova pri obavljanju povremenog prijevoza u unutarnjem cestovnom prometu. Obrazloženje: Prema svim propisima prijevoznik u vozilu mora imati ugovore o prijevozu, naloge te je dužan voditi evidenciju prijeđenih kilometara. Samim time ispunjavanje knjige putnih listova je isključivo prepisivanje podataka iz već dostupnih dokumenata, nepotreban trošak prijevozniku, nepotrebno gubljenje vremena vozača te novi parafiskalni namet uveden kako bi se omogućilo dodatno financiranje Hrvatske gospodarske komore. Dapače, svi podaci koje je potrebno unijeti u knjigu putnih listova navedeni su u samom nalogu. Ispunjavanje predmetnih putnih listova vozaču oduzima previše vremena za vrijeme pružanja usluge. Vozač za vrijeme svog radnog vremena može prevoziti različite relacije, ne sa istom grupom putnika te bi za svaku pojedinačnu grupu trebao upotrijebiti novi putni list što osim gubitka vremena vozača, prijevoznicima stvara i dodatan nepotreban trošak. Sukladno ovom zahtjevu, potrebno je izvršiti brisanje stavka 8. i stavka 9. u članku 46. ZOPCP-a. ZAHTJEV: Uređenje odredbi vezanih za oznaku koda Europske unije za vozače sa B kategorijom Obrazloženje: Potrebno je ukinuti obaveznu oznaku koda Europske unije za vozače s B kategorijom ili, ako je to neprovedivo, provesti uređenje odredbi vezanih za isto. Pri uvođenju obveze za oznakom koda Europske unije za vozače sa B kategorijom potrebno je provesti usklađenje Zakona o prijevozu u cestovnom prometu sa Zakonom o vozačkoj dozvoli, prema kojem oznaka koda Europske unije ne može biti upisana u vozačku dozvolu za vozače s B kategorijom. Prema članku 12. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, stavak 6., navodi se da vozač prilikom obavljanja prijevoza na zahtjev ovlaštene osobe mora pokazati važeću vozačku dozvolu s odgovarajuće upisanim kodom Europske unije, što je neprovedivo za vozače s položenom isključivo B kategorijom. Bez obzira što isti imaju uvjerenje o posjedovanju koda Europske unije, prilikom inspekcijskih nadzora ispisuju se prekršajni nalozi zbog neupisanog koda Europske unije u vozačkoj dozvoli. ZAHTJEV: Izmjena članka 6., stavka 5. Pravilnika o posebnim uvjetima za vozila kojima se obavlja Javni cestovni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe Obrazloženje: Osim izmjena određenih stavki Zakona o cestovnom prometu potrebno je izvršiti i promjene u pratećim pravilnicima. Sukladno Pravilniku o posebnim uvjetima za vozila kojima se obavlja Javni cestovni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe, prema čl. 6. st. 5. osobni automobil kategorije M1 ima ograničenu starosnu dob od najviše 7 godina. Sva vozila koja se koriste za najam vozila s vozačem su limuzine minimalno E segmenta (članak 4.,stavak 1., točka 16. ZOPCP-a) te kao takva su visokog cjenovnog razreda. Uvođenjem limita na starosnu dob tih vozila njihova isplativost je nemoguća budući se u tako kratkom vremenu ne mogu amortizirati. Smatramo da za tu kategoriju vozila starosna dob vozila mora biti neograničena ili minimalno povišena na 10 godina. ZAHTJEV: Digitalizacija i smanjenje dokumentacije u vozilima Obrazloženje: Predlažemo izmjenu ZOPCP-a, članak 46. stavak 6. Po predloženoj izmjeni prijevoznik u vozilu treba imati isključivo nalog za predmetnu vožnju ili drugi odgovarajući dokument (voucher, zahtjev za prijevoz i sl.), potpisan i ovjeren od strane nalogodavca. Također, tražimo da svi radni nalozi mogu biti vozaču dostavljeni putem e-mail adrese koju ima instaliranu na svom mobilnom uređaju te da kao takav bude pravovaljan. Ugovori o prijevozu i cjenici sa poslovnim partnerima, naručiteljima usluge, su poslovna tajna te kao takvi ne bi smjeli biti dostupni djelatnicima kao ni inspektorima zaduženima za provođenje nadzora. Kod ovog prijedloga posebnu pozornost treba stavili na cjenike koji su poslovna tajna između dva poslovna subjekta, a sastavni su dio većine ugovora o prijevozu. U slučaju da inspektor posumnja u vjerodostojnost naloga, predlaže se od tvrtke zatražiti dostavu ugovora o prijevozu. Na taj način se ne bi kršio GDPR, vozači ne bi bili upoznati sa odredbama ugovora koje prijevoznici imaju s naručiteljima te bi se smanjila količina dokumentacije u vozilima, a sve u smjeru digitalizacije i rasterećenja poduzetnika. ZAHTJEV: Uvođenje međunaronde licencije, odnosno licencije Zajednice za vozila 7+1, 8+1 i limuzine minimalno E segmenta s kojima se obavlja djelatnost najma vozila s vozačem Obrazloženje: Tražimo uvođenje međunarodne licencije za vozila 7+1, 8+1 i limuzine premium segmenta s kojima se obavlja djelatnost najma vozila s vozačem, kako bi vozila te kategorije hrvatskih registarskih oznaka bila konkurenta i izjednačena sa pružateljima istih usluga iz drugih država članica Europske unije. PRIJEDLOG: Uvođenje registra prijevoznika koji obavljaju djelatnost povremenog prijevoza putnika Obrazloženje: Predlažemo uvođenje registra prijevoznika koji obavljaju djelatnost povremenog prijevoza putnika, u kojem bi se objedino popis svih izdanih licencija za povremeni prijevoz putnika u Republici Hrvatskoj. U registru bi, osim naziva tvrtke ili obrta, bilo potrebno navesti i broj prijevoznih sredstava s kojim tvrtka/obrt raspolaže kao i broj licencija Zajednice zbog transparentnosti podataka u sektoru povremenog prijevoza putnika. Pojavom korona krize, pri razgovorima predstavnika Inicijative povremenog prijevoza putnika s ministarstvima te stručnim službama JLS-ova, došlo se do spoznaje da u RH niti jedna institucija nema egzaktan podatak koliko tvrtki obavlja djelatnost povremenog prijevoza putnika niti koliko je licenciranih prijevoznika povremenog prijevoza putnika po pojedinim JLS-ovima.	Djelomično prihvaćen	Prema prijedlogu ovoga Zakona kod “95” se ne unosi u vozačku dozvolu uz vozačku kategoriju B Primjedba se ne odnosi na odredbe Zakona, a ista će biti uzeta u obzir kod izmjene predmetnog Pravilnika. Licencija Zajednice se izdaje u skladu s Uredbom 1073/2009/EZ, a odnosi se samo na vozila iznad devet sjedala uključujući sjedalo za vozača. Vođenje registra prijevoznika koji obavljaju povremeni prijevoz nije moguće jer se za tu vrstu prijevoza ne izdaju posebne licencije.
20	UDRUŽENJE PRIJEVOZNIKA ZAGREB	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	Predlažemo dodavanje stavaka 2, 3, 4. i 5 u članak 76. Članak 76, predloženi stavci 2-5: (2) Prijevoz tereta u unutarnjem cestovnom prometu se mora obavljati sukladno propisima koji reguliraju sigurnost prometa na cestama te uporabu i održavanje javnih cesta. (3) Pošiljatelj tereta – utovaritelj, prijevoznik i primatelj tereta – istovaritelj odgovorni su da se prilikom obavljanja prijevoza tereta u unutarnjem cestovnom prometu vozilo optereti isključivo u skladu s podacima upisanim u prometnoj dozvoli, odnosno u skladu sa najvećom dopuštenom masom i osovinskim opterećenjem na itinereru kojim se obavlja prijevoz. (4) Ugovorom o prijevozu tereta iz članka 67. ovoga zakona potrebno je odrediti raspodjelu odgovornosti između pošiljatelja tereta – utovaritelja, prijevoznika i primatelja tereta – istovaritelja u slučaju postupanja suprotnog odredbama stavka 2. ovog članka. (5) Kada pošiljatelj tereta – utovaritelj, prijevoznik i primatelj tereta – istovaritelj propuste postupiti sukladno odredbama stavka 3. ovoga članka, odgovornost snose zajednički i solidarno, u jednakim dijelovima Obrazloženje: Obzirom na problem pretovarenih teretnih vozila koja prometuju po hrvatskim cestama i time ne samo pridonose uništavanju prometne infrastrukture već i ugrožavaju sigurnost svih sudionika prometa na cestama, predlažemo da se pravedno riješi problem odgovornosti za pretovar. U praksi krivnju za pretovar vozila ne mogu i ne smiju snositi isključivo prijevoznici i vozači. Utovaritelj, kao pošiljatelj tereta je taj koji raspolaže podacima o količini, vrsti i težini tereta, a istovaritelj, kao primatelj tereta vrlo često uvjetuju prijevozniku pretovar - kroz uvjetovanu cijenu prijevoza. U vezi s tom odredbom predlažemo u čl. 115. stavak 1. dodati kaznenu odredbu koja glasi: „ako pošiljatelj tereta, utovaritelj i prijevoznik prilikom obavljanja prijevoza tereta u unutarnjem cestovnom prometu vozilo opterete suprotno podacima upisanim u prometnoj dozvoli, odnosno preko najveće dopuštene mase i osovinskog opterećenja određenih podacima u prometnoj dozvoli ili prometnim znakom na itinereru kojim se obavlja prijevoz“.	Nije prihvaćen	Primjedbe se ne odnose na odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu. Navedeno je uređeno Zakonom o sigurnosti prometa na cestama.
21	Grad Split	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	U Izmjene i dopune zakona o prijevozu u cestovnom prometu potrebno je uvrstiti i odredbe kojima se regulira autotaksi prijevoz i to sljedeće; 1. Jedinice lokalne samouprave same određuju visinu naknade za obavljanje autotaksi prijevoza na svom području. Naime, po trenutnom modelu naknada je gotovo ista za sve općine i gradove neovisno o potražnji taksi usluge što dovodi do velikog broja taksi prijevoznika koncentriranih u određene gradove a prometna infrastruktura istih ne može zadovoljiti toliki broj dodatnih vozila. 2. Jedna dozvola za autotaksi prijevoz izdaje se isključivo za jedno vozilo i za jednu registarsku oznaku. Po trenutnom modelu, na jednu izdanu dozvolu može se voziti neograničen broj vozila. To dovodi do nemogućnosti praćenja broja taksi vozila od strane jedinice lokalne samouprave obzirom da trenutno ne postoji zakonska obveza vođenja registra izdanih dozvola zasebno za svaku jedinicu lokalne samouprave. Vođenje evidencije o promjenama vozila isključivo od strane autotaksi prijevoznika je netransparentno. 3. Zaustavljanje autotaksi prijevoznika na stanicama javnog gradskog prometa za ukrcaj i iskrcaj putnika je dozvoljeno prema trenutno važećim odredbama ovog zakona. Iste su u koliziji sa Zakonom o sigurnosti prometa na cestama i trebalo bi iznaći povoljnije rješenje za sve sudionike prometa obzirom da se na stanicama javnog gradskog prijevoza sada stvaraju gužve i otežano je obavljanje javnog gradskog prijevoza. 4.Potrebno je urediti situacije kada dolazi do zahtjeva za promjenama u izdanim dozvolama, prekidu obavljanja autotaksi djelatnosti kao i proceduri produžetka važenja dozvole za autotaksi prijevoz. Obzirom da jedinice lokalne samouprave više ne mogu donositi samostalne odluke kojima se uređuje autotaksi prijevoz a određene situacije do kojih dolazi u praksi nisu uređene zakonom trenutno je došlo do toga da pojedine situacije imamo potpune neobuhvaćene ikakvim propisom.“	Djelomično prihvaćen	Primjedba da jedinice lokalne samouprave same određuju visinu naknade za izdavanje dozvola za obavljanje autotaksi prijevoza na svom području nije prihvaćena jer bi to dovelo do povećanja naknada u pojedinim gradovima te bi stvorilo nejednake uvjete za obavljanje autotaksi prijevoza u različitim područjima.
22	Udruga hrvatskih cestovnih prijevoznika	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	Inzistiramo na konkretnoj reviziji kompletnog Zakona, te donošenju novog Zakona o prijevozu u cestovnom prometu. Okvirna lista naših prijedloga u nastavku. Čl. 10. navodi da se pravilnikom određuje minimalna cijena stjecanja početnih i periodičkih kvalifikacija, te se u čl. 11. određuju zahtjevi koje trebaju ispuniti centri za osposobljavanje vozača i ispitni centri. Tražimo izmjenu odredbi i usklađenje s Direktivom 2006/123/EZ. Obrazloženje Kao što je već upozoravano, potrebno je zakonske odredbe uskladiti s Direktivom 2006/123/EZ. Nastavno na zakonsku odredbu donesen je Pravilniku o početnoj i periodičkoj izobrazbi vozača (NN 50/2018) kojim je napravljeno dodatno financijsko opterećenje prijevoznicima i vozačima, na način da su dotadašnji troškovi od prosječno 800,00 kn povećani prosječno na 1.500,00 kn što smatramo apsolutno neprihvatljivim. S druge strane, zakonskom odredbom su ispitnim centrima nametnute dodatne obveze glede broja i stručnosti zaposlenih. Vjerujemo da je intencija zakonodavstva bila uređenje tržišta, međutim postignut je potpuno suprotni efekt. Stoga predlažemo izmjenu citiranih zakonskih odredbi i usklađenje s Direktivom 2006/123/EZ. Članak 76. U tekstu st. 1. navodi se : (1) Prijevoz tereta u unutarnjem cestovnom prometu mora se obavljati sukladno propisima kojima se regulira sigurnost prometa na cestama te uporaba i održavanje javnih cesta. Predlažemo dodati sljedeće stavke: (2) Pošiljatelj tereta, utovaritelj i prijevoznik odgovorni su da se prilikom obavljanja prijevoza tereta u unutarnjem cestovnom prometu vozilo optereti isključivo u skladu s podacima upisanim u prometnoj dozvoli, odnosno u skladu sa najvećom dopuštenom masom i osovinskim opterećenjem određenim podacima u prometnoj dozvoli ili prometnim znakom na itinereru kojim se obavlja prijevoz. (3) Odgovornost za postupanje suprotno odredbama stavka 2. ovoga članka, pošiljatelj tereta, utovaritelj i prijevoznik snose solidarno. Obrazloženje U svrhu povećanja sigurnosti prometa na cestama, kao i u cilju održavanja postojeće cestovne prometne infrastrukture, potrebno je uvesti i naglasiti odgovornost svih strana uključenih u realizaciju prijevoznog procesa za pretovar vozila. Naime, u praksi se događa da prijevoznici u svoja vozila utovaruju prekomjernu količinu tereta neadekvatnim vaganjem pošiljatelja tereta ili promjenama količine tereta u odnosu na dokumentaciju, a posebno u prijevozu rasutih tereta. Na takav način se ugrožava sigurnost prometa i narušava ravnopravno tržišno natjecanje. Pritom sam vozač ili prijevoznik nemaju mogućnost neposredne provjere stvarnog opterećenja vozila, već može postupati isključivo s povjerenjem u dokumentaciju koju mu utovaritelj predoči. Stoga se predloženom izmjenom dio odgovornosti za pretovar prebacuje i na pošiljatelja tereta, utovaritelja, koji u prijevoznom postupku raspolaže sa relevantnim podacima o količini i vrsti tereta. U vezi s tom odredbom predlažemo u čl. 115. stavak 1. dodati kaznenu odredbu koja glasi: „ako pošiljatelj tereta, utovaritelj i prijevoznik prilikom obavljanja prijevoza tereta u unutarnjem cestovnom prometu vozilo opterete suprotno podacima upisanim u prometnoj dozvoli, odnosno preko najveće dopuštene mase i osovinskog opterećenja određenih podacima u prometnoj dozvoli ili prometnim znakom na itinereru kojim se obavlja prijevoz“. Čl. 87. Dopuniti tekst na način da se u st. 6. koji glasi: Kontrolu ispravnosti dozvole obavljaju Carinska uprava i inspekcija cestovnog prometa Ministarstva. dodaje nova rečenica koja glasi: „Primatelj i / ili pošiljatelj robe u Hrvatskoj moraju zatražiti na uvid dozvolu, te izvršiti kontrolu ispravnosti i arhivirati je u preslici.“ Obrazloženje Iz dosadašnjeg iskustva evidentno je da postoji niz malverzacija s dozvolama za strane prijevoznike, primjerice vozi se bez dozvole ili se ista dozvola koristi više puta. Obzirom da nema mehanizma kontrole odmah prilikom ulaska u hrvatsku tvrtku, na ovaj način bi se ovlast kontroliranja dala i primateljima / pošiljateljima robe, koji bi odmah na licu mjesta vršili kontrolu i specifičnu formu „poništavanaj“ iskorištene dozvole arhiviranjem preslike. Takvom kontrolom zasigurno bi se već i preventivno djelovalo na prijevoznike, ali i pošiljatelje / primatelje robe. Čl. 93. st. 14. Protivimo se brisanju odredbi čl. 93. st. 14. Obrazloženje Obzirom da su te odredbe u vezi s odredbom o obvezi ishođenja licencije za prijevoz vozilima ndm iznad 12 t, a kojima se obavlja prijevoz za vlastite potrebe, a koja je obveza sadržana u čl. 95. st. 4. tražimo da odredba ostane. Čl. 95. st. 3., 4. Inzistiramo da i dalje u Zakonu ostanu odredbe sadržane u stavcima 3. i 4. koje glase: (3) Prijevoz tereta za vlastite potrebe u unutarnjem i međunarodnom cestovnom prometu domaći prijevoznik može obavljati teretnim vozilima najveće dopuštene mase do 12 tona. (4) Ako domaći prijevoznik obavlja prijevoz tereta za vlastite potrebe teretnim vozilima najveće dopuštene mase preko 12 tona, može ga obavljati isključivo temeljem licencije iz članka 14. stavka 2. podstavka 1. ili temeljem licencije Zajednice za prijevoz tereta iz članka 28. ovoga Zakona. Obrazloženje Protivimo se brisanju čl. 95. st. 3. te predlažemo da i dalje ostane ograničenje za obavljanje prijevoza tereta za vlastite potrebe teretnim vozilima ndm do 12 t. Protivimo se brisanju čl. 95. st. 4. te predlažemo da i dalje ostane obveza ishođenja licencije iz čl. 14. st. 2. podst. 1. ili iz čl. 28. Obzirom da je ponuđeno obrazloženje za brisanje ovih odredbi da je to " poduzetnicima stvaralo nepredviđene troškove i probleme u poslovanju", molimo pojašnjenje sljedećega. Zbog čega je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture u izvješću o provedenom javnom savjetovanju 2017. godine o nacrtu prijedloga Zakona o prijevozu u cestovnom prometu obrazložilo svoj vlastiti prijedlog uvođenja obveze ishođenja licencije za prijevoz za vlastite potrebe vozilima ndm iznad 12 t ovim riječima: "Predlagatelj želi zakonskim rješenjem smanjiti dosadašnju zlouporabu prijevoza za vlastite potrebe i unaprijediti sustav javnog prijevoza tereta." Ukoliko se u praksi u protekle dvije godine pokazalo da se smanjila zlouporaba prijevoza za vlastite potrebe, te da je sustav javnog prijevoza tereta toliko unaprijeđen da više nema potreba za zakonskom regulativom, molimo da se isto potkrijepi javno objavljenim dokazima. Čl. 96. st. 5. Obavljanje agencijske djelatnosti u cestovnom prijevozu – u stavku 5. sadržana je odredba o iznosima najniže osigurane svote za štetu koja ne može biti manja od 150.000,00 kuna po jednom štetnom događaju, odnosno 750.000,00 kuna za sve odštetne zahtjeve u jednoj osiguravateljskoj godini. Predlažemo povisiti iznos za sve odštetne zahtjeve u jednoj osiguravateljskoj godini na 1.000.000,00 kn. Obrazloženje Potrebno je pojačati financijsku odgovornost agencija i na taj način pokazati ozbiljnost i legalnost rada. Čl. 97. Predlažemo izmjenu odredbi st. 1., 2., 3. i 4. te materiju ugovora u cestovnom prijevozu urediti detaljno posebnim propisom. Obrazloženje Potrebno je napustiti praksu upućivanja na Zakon o obveznim odnosima koja traje već osamnaest godina, a čime su prijevoznici izloženi velikom riziku kod odgovornosti za štetu. Svakako inzistiramo da se u izradu novog teksta uključi prof. dr. sc. Nikoleta Radionov, koja opetovano upozorava na ovaj propust i obrazlaže potencijalne posljedice.	Djelomično prihvaćen	Prema prijedlogu ovoga Zakona ne propisuju se minimalne cijene izobrazbe za stjecanje početnih kvalifikacija i periodične izobrazbe, a propisuje se samo cijena provođenja ispita za stjecanje početne kvalifikacije. Primjedbe se ne odnose na odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu. Navedeno je uređeno Zakonom o sigurnosti prometa na cestama. Kontrolu ispravnosti dozvole mogu obavljati samo ovlaštena tijela državne uprave. Navedena odredba je u suprotnosti s odredbama Uredbi (EZ) 1071/2009 i 1072/2009 prema kojima za obavljanje prijevoza za vlastite potrebe nije potrebno imati licencu bez obzira na najveću dopuštenu masu vozila. Primjedba se ne odnosi na predložene izmjene Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, međutim Ministarstvo će istu uzeti u obzir kada se budu mijenjale odgovarajuće odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu.
23	UDRUŽENJE PRIJEVOZNIKA ZAGREB	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	Predlažemo da zakonodavac jasnije definira prijevoz za OSOBNE potrebe, prvenstveno u teretnom prijevozu. Smatramo nedopustivim da fizička osoba (ne govorimo o obrtniku) može kupiti i na sebe kao fizičku osobu (ne govorimo o obrtniku) registrirati kamion te isti koristiti za OSOBNE potrebe. S toga predlažemo da čl. 4.točka 42. Zakona bude definirana na način da se prijevoz tereta za osobne potrebe ograniči na vozila do 3,5t.	Nije prihvaćen	Primjedba se ne prihvaća iz razloga što obavljanje prijevoza vozilima za osobne potrebe nema značajan utjecaj na tržište prijevoznih usluga kao što su vozila kojima se obavlja prijevoz za potrebe OPG-a, pčelarska vozila i sl.
24	HOK	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	Izmjena i dopuna Zakona o prijevozu u cestovnom prometu prije svega bi trebala obuhvatiti članke koji se odnose na obavljanje autotaksi prijevoza. Ključni ciljevi koje izmjenom odgovarajućih članaka treba postići su sljedeći: 1. Jedinice lokalne samouprave morale bi same odrediti visinu naknade za izdavanje dozvole za obavljanje djelatnosti taksi prijevoza na svojem području. Pojašnjenje: Nelogično je da je razlika u cijeni dozvole za obavljanje taksi prijevoza u primjerice Dubrovniku ili Splitu neznatno veća u odnosu na općinu s malom potražnjom za taksi uslugama. Cijena dozvole razmjerna specifičnostima pojedinog grada važan je korak prema boljem uređenju u obavljanju ove djelatnosti. 2. Dozvola za obavljanje taksi prijevoza izdaje se za jedno vozilo i za jednu registarsku oznaku. Pojašnjenje: Postojeće rješenje kojim taksi prijevoznik u vozilu mora imati samo presliku dozvole te sam voditi bazu vozila s kojima obavlja taksi prijevoz nije se pokazalo kao dobro jer je u stvarnosti podložno raznim manipulacijama. Također, nelogično je i sa stanovišta troška za lokalnu zajednicu neekonomično da autotaksi prijevoznik s jedinim i autotaksi prijevoznik koji prijevoz obavlja s preko stotinu vozila jednokratno plaćaju istu naknadu za izdavanje dozvole. 3. Jedinice lokalne samouprave morale bi imati obvezu voditi registar izdanih dozvola taksi prijevoznicima odnosno registarskih oznaka vozila kojima se obavlja taksi prijevoz. Navedeni registar mora biti javan. Pojašnjenje: Kako Vam je poznato, postojeće zakonsko rješenje koje predviđa da se sve izdane dozvole za autotaksi prijevoz putnika te podaci o vozilima kojima se obavlja taksi djelatnost upisuju u Bazu izdanih licencija i dozvola za autotaksi prijevoz nije zaživjelo tj. navedena Baza još uvijek ne postoji. Sa stanovišta sigurnosti i legalnosti obavljanja taksi djelatnosti nužno je da postoji transparentan registar vozila s kojima se obavlja ova djelatnost. Vozila moraju biti na adekvatan način označena tj. svaki korisnik ove usluge mora nedvosmisleno znati da je vozilo s kojim se obavlja taksi prijevoz za tu svrhu registriran od strane jedince lokalne samouprave. Slično rješenje postoji u gotovo svim europskim gradovima. 4. Način izdavanja dozvola te upis registarske oznake vozila u izdane dozvole (za pojedino vozilo) morao bi se primijeniti i na one prijevoznike koji već imaju važeće dozvole uz određeni period prilagodbe. Pojašnjenje: Budući da je u periodu od stupanja na snagu Zakona izdan veliki broj novih dozvola, kako bi se postigli efekti uvođenja reda na prometnice gradova, nužno je da se postojeći prijevoznici prilagode ovim odredbama tj. da u određenom roku, za svako vozilo kojim obavljaju taksi prijevoz zatraže dozvolu, po uvjetima navedenim u izmjenama i dopunama Zakona. 5. Upravitelj prijevoza morao bi biti isključivo fizička osoba. Jedna fizička osoba mogla bi biti upravitelj prijevoza u najviše 3 obrta ili trgovačka društva, maksimalno za 15 vozila. Uz prekršajnu odgovornost fizičke osobe obrtnika – vlasnika te direktora odnosno trgovačkog društva, upravitelj prijevoza također bi morao snositi prekršajnu odgovornost, ovisno o vrsti prekršaja. Pojašnjenje: S pravnog stajališta je nelogično da fizička osoba obrtnik odnosno pravna osoba prilikom izdavanja licencije mora dokazati da zapošljava ili da ima sklopljen ugovor sa stručno osposobljenom osobom upraviteljem prijevoza, kao odgovornom osobom, a za koju nisu predviđene nikakve prekršajne odgovornosti. Slijedom odredbi iz prethodnih verzija Zakona o prijevozu u cestovnom prometu smatramo nelogičnim da se za osobu upravitelja prijevoza može angažirati i trgovačko društvo. Također, sukladno zahtjevu za suodgovornošću, smatramo da upravitelj prijevoza ne može obavljati tu zadaću u neograničenom broju obrta i trgovačkih društava za isto takav broj vozila. Također, odredbom članka 116. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu iz 2013. godine, kao prijelaznom i završnom odredbom, bilo je propisano da su osobe koje su do dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama zakona o prijevozu u cestovnom prometu ( NN br. 91/10 ) imale najmanje 5 godina radnog iskustva u obavljanju autotaksi prijevoza, oslobođene obveze polaganja ispita o stručnoj osposobljenosti za obavljanje djelatnosti autotaksi prijevoza. Ovom odredbom autotaksi prijevoznici koji su ispunjavali navedeni uvjet stekli su pravo obavljanja autotaksi djelatnosti bez polaganja ispita o stručnoj osposobljenosti. U aktualnoj verziji Zakona o prijevozu u cestovnom prometu ( NN br. 41/18 i 98/19 ) zakonodavac je propustio ponoviti sadržaj odredbe članka 116. što ima za posljedicu da svih 300 autotaksi prijevoznika koji su bili oslobođeni polaganja ispita i koji danas imaju najmanje 15 godina radnog iskustva u obavljanju autotaksi prijevoza, moraju sada polagati ispit. S obzirom da se ne slažemo s tumačenjem zakonodavca da je izuzimanjem navedene odredbe u Zakonu ukinuto navedeno pravo osobama koje imaju 15 godina radnog iskustva u obavljanju autotaksi prijevoza, smatramo da je u ovoj Izmjeni i dopuni Zakona o prijevozu u cestovnom prometu potrebno vratiti odredbu koja propisuje navedeno izuzeće. Zaključno, izmjenom ovog Zakona potrebno je obuhvatiti i odgovornost kod pretovara vozila. Predlažemo dodavanje stavaka 2, 3, 4. i 5 u članak 76. Članak 76, predloženi stavci 2-5: (2) Prijevoz tereta u unutarnjem cestovnom prometu se mora obavljati sukladno propisima koji reguliraju sigurnost prometa na cestama te uporabu i održavanje javnih cesta. (3) Pošiljatelj tereta – utovaritelj, prijevoznik i primatelj tereta – istovaritelj odgovorni su da se prilikom obavljanja prijevoza tereta u unutarnjem cestovnom prometu vozilo optereti isključivo u skladu s podacima upisanim u prometnoj dozvoli, odnosno u skladu sa najvećom dopuštenom masom i osovinskim opterećenjem na itinereru kojim se obavlja prijevoz. (4) Ugovorom o prijevozu tereta iz članka 67. ovoga zakona potrebno je odrediti raspodjelu odgovornosti između pošiljatelja tereta – utovaritelja, prijevoznika i primatelja tereta – istovaritelja u slučaju postupanja suprotnog odredbama stavka 2. ovog članka. (5) Kada pošiljatelj tereta – utovaritelj, prijevoznik i primatelj tereta – istovaritelj propuste postupiti sukladno odredbama stavka 3. ovoga članka, odgovornost snose zajednički i solidarno, u jednakim dijelovima Obrazloženje: Obzirom na problem pretovarenih teretnih vozila koja prometuju po hrvatskim cestama i time ne samo pridonose uništavanju prometne infrastrukture već i ugrožavaju sigurnost svih sudionika prometa na cestama, predlažemo da se pravedno riješi problem odgovornosti za pretovar. U praksi krivnju za pretovar vozila ne mogu i ne smiju snositi isključivo prijevoznici i vozači. Utovaritelj, kao pošiljatelj tereta je taj koji raspolaže podacima o o količini, vrsti i težini tereta, a istovaritelj, kao primatelj tereta vrlo često uvjetuju prijevozniku pretovar - kroz uvjetovanu cijenu prijevoza. U vezi s tom odredbom predlažemo u čl. 115. stavak 1. dodati kaznenu odredbu koja glasi: „ako pošiljatelj tereta, utovaritelj i prijevoznik prilikom obavljanja prijevoza tereta u unutarnjem cestovnom prometu vozilo opterete suprotno podacima upisanim u prometnoj dozvoli, odnosno preko najveće dopuštene mase i osovinskog opterećenja određenih podacima u prometnoj dozvoli ili prometnim znakom na itinereru kojim se obavlja prijevoz“. Čl. 87. Dopuniti tekst na način da se u st. 6. koji glasi: Kontrolu ispravnosti dozvole obavljaju Carinska uprava i inspekcija cestovnog prometa Ministarstva. dodaje nova rečenica koja glasi: „Primatelj i / ili pošiljatelj robe u Hrvatskoj moraju zatražiti na uvid dozvolu, te izvršiti kontrolu ispravnosti i arhivirati je u preslici.“ Obrazloženje: U više navrata upozoravani smo od naših članova i članica na niz malverzacija s dozvolama stranih prijevoznika: prijevoz se obavlja bez dozvole ili se ista dozvola koristi više puta. Osim apeliranja na domaće tvrtke, nema drugih mehanizama kontrole pri utovaru i preuzimanju robe. Na ovaj bi se način ovlast kontrole djelomično prebacila na primatelje / pošiljatelje robe.	Djelomično prihvaćen	Obveza stručne osposobljenosti osoba odgovornih za prijevoz propisuje se u dijelu zakona koji se odnosi na ispunjavanje uvjeta za izdavanje licencija za obavljanje prijevoza putnika i tereta u unutarnjem cestovnom prijevozu, a provjerava se zajedno sa ispunjavanjem ostalih uvjeta prilikom izdavanja licencije. Nije praksa propisivati prekršajne odredbe za taj dio zakona. Primjedba da jedinice lokalne samouprave same određuju visinu naknade za izdavanje dozvola za obavljanje autotaksi prijevoza na svom području nije prihvaćena jer bi to dovelo do povećanja naknada u pojedinim gradovima te bi stvorilo nejednake uvjete za obavljanje autotaksi prijevoza u različitim područjima. Primjedbe se ne odnose na odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu. Navedeno je uređeno Zakonom o sigurnosti prometa na cestama.
25	MM TOURS D.O.O.	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	ZAHTJEV: Ukidanje knjige putnih listova za unutarnji prijevoz Tražimo ukidanje knjige putnih listova za unutarnji prijevoz u povremenom prijevozu putnika. Prema svim propisima vozači u vozilima imaju ugovore, naloge te su dužni voditi evidenciju prijeđenih kilometara. Samim time ispunjavanje knjige putnih listova je isključivo prepisivanje podataka iz već dostupnih dokumenata, nepotreban trošak te novi parafiskalni namet uveden kako bi se omogućilo dodatno financiranje Hrvatske gospodarske komore. Dapače, čak su svi ti podaci navedeni već u samom nalogu. Smatramo da ispunjavanje predmetnih listova vozaču oduzima previše vremena za vrijeme pružanja usluge. Vozač za vrijeme svog radnog vremena može prevoziti različite relacije, ne sa istom grupom putnika te bi za svaku pojedinačnu grupu trebao upotrijebiti novi putni list što osim gubitka vremena vozača, prijevoznicima stvara i dodatni trošak. ZAHTJEV: Digitalizacija i smanjenje papirologije Predlažemo izmjenu zakona po kojoj prijevoznik u vozilu treba imati isključivo nalog za predmetnu vožnju ili drugi odgovarajući dokument (voucher, zahtjev za prijevoz i sl.), potpisan i ovjeren od strane nalogodavca. Smatramo da svi radni nalozi mogu biti vozaču dostavljeni putem maila kojeg ima na svom mobilnom uređaju te da je kao takav pravovaljan. Predlažemo i izmjenu zakona o potrebnoj dokumentaciji koja se trenutno u svakom vozilu mora nalaziti. Smatramo da su ugovori i cjenici sa poslovnim partnerima, naručiteljima usluge, stvar poslovne tajne i da kao takvi ne moraju biti dostupni djelatnicima kao ni cestovnim inspektorima. Kod ovog prijedloga bi poseban osvrt stavili na cjenike koji su poslovna tajna između dva poslovna subjekta, a sastavni su dio većine ugovora. U slučaju da inspektor posumnja u vjerodostojnost naloga, uvijek može od tvrtke zatražiti dostavu ugovora. Na taj način se ne bi kršio GDPR, vozači ne bi bili upoznati sa odredbama ugovora koje prijevoznici imaju s naručiteljima te bi se smanjila papirologija u vozilima, a sve u smjeru digitalizacije i rasterećenja poduzetnika. ZAHTJEV: Uvođenje međunaronde licencije za vozila 7+1, 8+1 i limuzine premium segmenta s kojima se obavlja djelatnost najma vozila s vozačem Predlažemo uvođenje međunarodne licencije za vozila 7+1, 8+1 i limuzine premium segmenta s kojima se obavlja djelatnost najma vozila s vozačem, kako bi vozila te kategorije hrvatskih registarskih oznaka bila konkurenta i izjednačena sa pružateljima istih usluga iz drugih država članica Europske unije. ZAHTJEV : Uređenje odredbi vezanih za KOD95 za vozače sa B kategorijom Tražimo ukidanje koda95 za vozače s B kategorijom ili, ako je to neprovedivo, provođenje uređenja odredbi vezanih za isto. Pri uvođenju obveze za kodom 95 za vozače sa B kategorijom potrebno je provesti usklađenje zakona o prijevozu u cestovnom prometu sa zakonom o vozačkoj dozvoli po kojem položeni kod ne može biti upisan u vozačku dozvolu. Prema članku 12. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, stavak 2 i stavak 6, navodi se da vozač mora imati upisan kod 95 u vozačku dozvolu, što je neprovedivo za vozače s položenom isključivo B kategorijom i bez obzira što isti posjeduju uvjerenje o posjedovanju koda 95, inspekcijskim nadzorima ispisuju se kazne zbog neupisanog koda u vozačkoj dozvoli. ZAHTJEV: Izmjena stavka pravilnika o pružanju usluge najma vozila s vozačem Osim izmjena određenih stavki Zakona o cestovnom prometu potrebno je izvršiti i promjene u pratećim pravilnicima. Sukladno Pravilniku o posebnim uvjetima za vozila kojima se obavlja najam vozila sa vozačem, čl. 6 st. 5 osobni automobil kategorije M1 ima ograničenu starosnu dob od najviše 7 godina. Sva vozila koja se koriste za najam vozila s vozačem su limuzine minimalno segmenta E te kao takva su visokog cjenovnog razreda. Uvođenjem limita na starosnu dob tih vozila njihova isplativost je nemoguća budući se u tako kratkom vremenu ne mogu amortizirati. Smatramo da za tu kategoriju vozila starosna dob vozila mora biti neograničena. PRIJEDLOG: Uvođenje registra za povremeni prijevoz putnika Predlažemo uvođenje registra za povremeni prijevoz putnika u kojem bi se objedino popis svih izdatih licencija za povremeni prijevoz putnika, tvrtki i obrtnika u Republici Hrvatskoj. U registru bi bilo potrebno navesti broj prijevoznih sredstava s kojim tvrtka / obrtnik raspolaže kao i broj licencije Zajednice zbog transparentnosti podataka u sektoru povremenog prijevoza putnika.	Djelomično prihvaćen	Prema prijedlogu ovoga Zakona kod “95” se ne unosi u vozačku dozvolu uz vozačku kategoriju B. Primjedba se ne odnosi na odredbe Zakona, a ista će biti uzeta u obzir kod izmjene predmetnog Pravilnika. Licencija Zajednice se izdaje u skladu s Uredbom 1073/2009/EZ, a odnosi se samo na vozila iznad devet sjedala uključujući sjedalo za vozača. Vođenje registra prijevoznika koji obavljaju povremeni prijevoz nije moguće jer se za tu vrstu prijevoza ne izdaju posebne licencije.
26	UDRUŽENJE PRIJEVOZNIKA ZAGREB	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	Podržavamo prijedloge RADIO TAXI ZAGREB vezano za izmjene ovog Zakona na način da se djelatnost autotaksi prijevoza regulira na smislen način, dakle, onako kako to predlaže udruženje zagrebačkih taksista koje najbolje poznaje svu problematiku iz ove djelatnosti.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje, nema konkretne primjedbe
27	RADIO TAKSI ZAGREB	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	Dozvola za obavljanje taksi prijevoza izdaje se za jedno vozilo i za jednu registarsku oznaku uz obavezno uvođenje vinjeta koje se izdaju samo legalnim taksi prijevoznicima u gradu Zagrebu (i ostalim gradovima) koje bi na vidljivom mjestu ukazivale da se radi o legalnom taksi prijevozniku. Način izdavanja dozvola te upis registarske oznake vozila u izdane dozvole (za pojedino vozilo) i vinjete morao bi se primijeniti i na one prijevoznike koji već imaju važeće dozvole uz određeni period prilagodbe. Jedinice lokalne samouprave morale bi imati obvezu voditi registar izdanih dozvola taksi prijevoznicima odnosno registarskih oznaka kojima se obavlja taksi prijevoz. Navedeni registar mora biti javno objavljen i trasnparentan na razini RH. U Zakon vratiti odredbu propisanu člankom 116. ZPCP( NN br. 82/13 ), Članak 116. Osobe koje su do dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 91/10.) imale najmanje pet godina radnog iskustva u obavljanju autotaksi prijevoza, oslobođene su obveze polaganja ispita o stručnoj osposobljenosti za obavljanje djelatnosti autotaksi prijevoza. Dakle, ovdje se radi o osobnom stečenom pravu. Zakonom regulirati dopuštenu starost vozila kojima se obavlja autotaksi prijevoz na način: u trenutku dobivanja dozvole za autotaksi prijevoz, osobni automobil namijenjen za autotaksi prijevoz ne smije biti stariji od 7 godina. Uvođenje/vraćanje tehničkih, preventivnih pregleda kojima se osigurava tehnička ispravnost vozila s kojima se obavlja taksi prijevoz. Zapremina prtljažnog prostora vozila kojima se obavlja taksi prijevoz mora imati najmanje 300 lit. Jasno definiranje sankcija za osobe koje nelegalno obavljaju taksi prijevoz uz pojačani nadzor inspekcije!	Djelomično prihvaćen	Prihvaćaju se primjedbe koje se odnose na odredbe Zakona.
28	Damir Čarić, pom. pročelnika UO za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu - Splitsko - dalmatinska županija	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	Molim odgovor zašto u prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu nisu uvrštene i ranije dogovorene izmjene koje se odnose uvođenje županijskog linijskog prijevoza putnika u cestovnom prometu kao javne usluge.	Nije prihvaćen	Ne prihvaća se, nema konkretne primjedbe
29	Željko Lončarek	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	Osnovne stvari koje bi trebalo promijeniti u novom zakonu bi bile sljedeće: Dozvola za obavljanje taxi djelatnosti trebala bi se izdavati za svako vozilo zasebno tj trebala bi biti vinjeta za svako vozilo koja bi sadržavala naziv prijevoznika sa registarskom oznakom vozila. Obrazloženje: Na cestama je postalo neizdrživo vozila koja nisu taksi imaju na krovu oznaku TAXI koja im služi samo za vožnju po trakama za taksi i parkiranje po gradu. Vozila je teško kontrolirati jer je svakog dana sve više vozila sa TAXI oznakom a nisu taksisti. Registar važećih dozvola lokalna samouprava bi trebala voditi registar važećih dozvola koji bi bio javno dostupan. Obrazloženje: Kada bi postojao ovakav registar stranka bi mogla provjeriti da li sjeda u taxi vozilo ili u vozilo koje obavlja djelatnost na "crno" i gdje će cijena biti višestruko veća. Također bi se olakšalo službama koje vrše nadzor. Starost vozila zakonom propisati da je maximalna starost vozila prosječna starost vozila u RH za dobivanje dozvole vozilo ne smije biti starije od 7 godina. Obrazloženje: Nova vozila danas imaju garanciju od 7 godina a tendencija je da se garantni rok povećava i uskoro će biti 10 godina. Nema smisla da vozilo koje je u garantnom roku ne zadovoljava uvjete za taksiranje. Također preventivnim pregledima se utvrđuje ispravnost vozila pa starost nije u prvom planu nego sigurnost. Vratiti članak 116. iz zakona iz 2013. Članak 116. Osobe koje su do dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine«, br. 91/10.) imale najmanje pet godina radnog iskustva u obavljanju autotaksi prijevoza, oslobođene su obveze polaganja ispita o stručnoj osposobljenosti za obavljanje djelatnosti autotaksi prijevoza. Ukoliko je netko bio oslobođen polaganja ovog ispita sada nakon 30 godina bi morao polagati osposobljavanje .Obrazloženje: Radi se o stečenom pravu koje treba uvažiti kao u svim djelatnostima tako i u taksi djelatnosti.	Djelomično prihvaćen	Prihvaćaju se primjedbe koje se odnose na odredbe Zakona.
30	SINDIKAT VOZAČA I PROMETNIH RADNIKA "PROMET-SPLIT"	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	Poštovani, u tekstu nigdje nisu navedene izmjene koje bi uredile ili barem ponudile rješenja za katastrofalno stanje na prometnicama, koje je uzrokovano lošom liberalizacijom taksi tržišta. Kao što je u široj javnosti poznato, u ljetnim i manifestacijskim razdobljima u Split u uži centar grada uđe nekoliko tisuća taksi vozila, koji ne poznavaju grad, koji su premoreni i nerijetko izazivaju prometne nezgode, koji usluge vožnje doživljavaju kao natjecanja za najbrže prijeđeni kilometar, koji dokazano doprinose umanjenju sigurnosti prometa na cestama, koji autobusna stajališta koriste kao PUNKTEVE ili čekališta za nove vožnje, koji uz pomoć ovog lošeg zakona uspijevaju obavljati čak i komunalni prijevoz, koji na jednu dozvolu imaju nekoliko desetaka vozila itd. Slijedom navedenoga, molimo vas da nas izvijestite o namjerama i vremenu kada ćete mijenjati nabrojeno kaotično stanje. S poštovanjem, Dopredsjednik S.V.I.P.R-a Promet- Split Hrvoje Mlikota	Nije prihvaćen	Primjedbe se ne odnose na predložene izmjene Zakona o prijevozu u cestovnom prometu. U navedenom slučaju radi se o nepoštivanju odredbi važećeg zakona.
31	Ured pučke pravobraniteljice	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	Obrazloženja predloženih izmjena sadrže isključivo kratko prepričani sadržaj pojedinih normi, ali ne i pojašnjene njihovog učinka i načina njihove primjene čime se dodatno otežava ujednačena primjena propisa i preveniraju eventualne dvojbe o primjeni, učinku i djelovanju pojedinog propisa radi čega obrazloženje i predstavlja važan alat za ispravno tumačenje propisa. Stoga predlažemo doraditi obrazloženje navedenog zakonskog prijedloga te njime pojasniti, a ne samo prepričati, ponuđena zakonska rješenja.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje
32	Four Travel d.o.o.	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	ZAHTJEV: Ukidanje knjige putnih listova za unutarnji prijevoz Tražimo ukidanje knjige putnih listova za unutarnji prijevoz u povremenom prijevozu putnika. Prema svim propisima vozači u vozilima imaju ugovore, naloge te su dužni voditi evidenciju prijeđenih kilometara. Samim time ispunjavanje knjige putnih listova je isključivo prepisivanje podataka iz već dostupnih dokumenata, nepotreban trošak te novi parafiskalni namet uveden kako bi se omogućilo dodatno financiranje Hrvatske gospodarske komore. Dapače, čak su svi ti podaci navedeni već u samom nalogu. Smatramo da ispunjavanje predmetnih listova vozaču oduzima previše vremena za vrijeme pružanja usluge. Vozač za vrijeme svog radnog vremena može prevoziti različite relacije, ne sa istom grupom putnika te bi za svaku pojedinačnu grupu trebao upotrijebiti novi putni list što osim gubitka vremena vozača, prijevoznicima stvara i dodatni trošak. ZAHTJEV: Digitalizacija i smanjenje papirologije Predlažemo izmjenu zakona po kojoj prijevoznik u vozilu treba imati isključivo nalog za predmetnu vožnju ili drugi odgovarajući dokument (voucher, zahtjev za prijevoz i sl.), potpisan i ovjeren od strane nalogodavca. Smatramo da svi radni nalozi mogu biti vozaču dostavljeni putem maila kojeg ima na svom mobilnom uređaju te da je kao takav pravovaljan. Predlažemo i izmjenu zakona o potrebnoj dokumentaciji koja se trenutno u svakom vozilu mora nalaziti. Smatramo da su ugovori i cjenici sa poslovnim partnerima, naručiteljima usluge, stvar poslovne tajne i da kao takvi ne moraju biti dostupni djelatnicima kao ni cestovnim inspektorima. Kod ovog prijedloga bi poseban osvrt stavili na cjenike koji su poslovna tajna između dva poslovna subjekta, a sastavni su dio većine ugovora. U slučaju da inspektor posumnja u vjerodostojnost naloga, uvijek može od tvrtke zatražiti dostavu ugovora. Na taj način se ne bi kršio GDPR, vozači ne bi bili upoznati sa odredbama ugovora koje prijevoznici imaju s naručiteljima te bi se smanjila papirologija u vozilima, a sve u smjeru digitalizacije i rasterećenja poduzetnika. ZAHTJEV: Uvođenje međunaronde licencije za vozila 7+1, 8+1 i limuzine premium segmenta s kojima se obavlja djelatnost najma vozila s vozačem Predlažemo uvođenje međunarodne licencije za vozila 7+1, 8+1 i limuzine premium segmenta s kojima se obavlja djelatnost najma vozila s vozačem, kako bi vozila te kategorije hrvatskih registarskih oznaka bila konkurenta i izjednačena sa pružateljima istih usluga iz drugih država članica Europske unije. ZAHTJEV : Uređenje odredbi vezanih za KOD95 za vozače sa B kategorijom Tražimo ukidanje koda95 za vozače s B kategorijom ili, ako je to neprovedivo, provođenje uređenja odredbi vezanih za isto. Pri uvođenju obveze za kodom 95 za vozače sa B kategorijom potrebno je provesti usklađenje zakona o prijevozu u cestovnom prometu sa zakonom o vozačkoj dozvoli po kojem položeni kod ne može biti upisan u vozačku dozvolu. Prema članku 12. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, stavak 2 i stavak 6, navodi se da vozač mora imati upisan kod 95 u vozačku dozvolu, što je neprovedivo za vozače s položenom isključivo B kategorijom i bez obzira što isti posjeduju uvjerenje o posjedovanju koda 95, inspekcijskim nadzorima ispisuju se kazne zbog neupisanog koda u vozačkoj dozvoli. ZAHTJEV: Izmjena stavka pravilnika o pružanju usluge najma vozila s vozačem Osim izmjena određenih stavki Zakona o cestovnom prometu potrebno je izvršiti i promjene u pratećim pravilnicima. Sukladno Pravilniku o posebnim uvjetima za vozila kojima se obavlja najam vozila sa vozačem, čl. 6 st. 5 osobni automobil kategorije M1 ima ograničenu starosnu dob od najviše 7 godina. Sva vozila koja se koriste za najam vozila s vozačem su limuzine minimalno segmenta E te kao takva su visokog cjenovnog razreda. Uvođenjem limita na starosnu dob tih vozila njihova isplativost je nemoguća budući se u tako kratkom vremenu ne mogu amortizirati. Smatramo da za tu kategoriju vozila starosna dob vozila mora biti neograničena. PRIJEDLOG: Uvođenje registra za povremeni prijevoz putnika Predlažemo uvođenje registra za povremeni prijevoz putnika u kojem bi se objedino popis svih izdatih licencija za povremeni prijevoz putnika, tvrtki i obrtnika u Republici Hrvatskoj. U registru bi bilo potrebno navesti broj prijevoznih sredstava s kojim tvrtka / obrtnik raspolaže kao i broj licencije Zajednice zbog transparentnosti podataka u sektoru povremenog prijevoza putnika.	Djelomično prihvaćen	Prema prijedlogu ovoga Zakona kod “95” se ne unosi u vozačku dozvolu uz vozačku kategoriju B Primjedba se ne odnosi na odredbe Zakona, a ista će biti uzeta u obzir kod izmjene predmetnog Pravilnika. Licencija Zajednice se izdaje u skladu s Uredbom 1073/2009/EZ, a odnosi se samo na vozila iznad devet sjedala uključujući sjedalo za vozača. Vođenje registra prijevoznika koji obavljaju povremeni prijevoz nije moguće jer se za tu vrstu prijevoza ne izdaju posebne licencije.
33	AUTOTRANSPORT D.D.	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	Člankom 97. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 41/18, 98/19), u stavku 1. propisano je što se smatra ugovorima o cestovnom prijevozu, stavkom 3. istog članka propisana je obveza pisane forme za ugovore iz stavka 1., a člankom 4. obvezni sadržaj ugovora o prijevozu iz stavka 1. sukladno citiranim odredbama cestovni prijevoznici putnika u javnom linijskom prijevozu su dužni sa svakim od putnika ponaosob sklopiti pisani ugovor o prijevozu. Dakle, prijevoznici bi na svim prodajnim mjestima uključujući i autobuse morali uzimati osobne podatke od putnika i te ugovore morale bi potpisati obje ugovorne strane tj. zakonski zastupnik prijevoznika i putnik kao naručitelj prijevoza. Činjenica je da svi prijevoznici putnika u cestovnom prijevozu putnicima izdaju vozne karte koje jesu u pisanom obliku, ali ne sadrže osobne podatke naručitelja prijevoza niti potpise ugovornih strana, pa se u smislu gore navedenog članka vozne karte ne mogu smatrati ugovorom o javnom linijskom prijevozu putnika, dakle nema sklopljenog ugovora o cestovnom prijevozu. Time što cestovni prijevoznici ne sklapaju s putnicima pisane ugovore o cestovnom prijevozu, izloženi su izvanugovornoj odgovornosti za štetu. Nepraktično je i gotovo neizvedivo postupiti sukladno gore navedenim odredbama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 41/18, 98/19), a po našem saznanju niti jedan cestovni prijevoznik putnika ne sklapa sa svakim putnikom u javnom linijskom prijevozu pisani ugovor već mu izdaje voznu kartu, pa predlažemo da se članak 97. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 41/18, 98/19) promijeni na način da se u isti unese pravna presumpcija tj. da se vozna karta smatra ugovorom o cestovnom prijevozu sukladno članku 4. stavku 62. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 41/18, 98/19).	Primljeno na znanje	Primjedba se ne odnosi na predložene izmjene Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, a ista će se uzeti u obzir kada se budu mijenjale odgovarajuće odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu ili kod izrade posebnog propisa kojim će se urediti ugovori u prijevozu.
34	Čazmatrans d.o.o.	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	Člankom 97. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 41/18, 98/19), u stavku 1. propisano je što se smatra ugovorima o cestovnom prijevozu, stavkom 3. istog članka propisana je obveza pisane forme za ugovore iz stavka 1., a člankom 4. obvezni sadržaj ugovora o prijevozu iz stavka 1. sukladno citiranim odredbama cestovni prijevoznici putnika u javnom linijskom prijevozu su dužni sa svakim od putnika ponaosob sklopiti pisani ugovor o prijevozu. Dakle, prijevoznici bi na svim prodajnim mjestima uključujući i autobuse morali uzimati osobne podatke od putnika i te ugovore morale bi potpisati obje ugovorne strane tj. zakonski zastupnik prijevoznika i putnik kao naručitelj prijevoza. Činjenica je da svi prijevoznici putnika u cestovnom prijevozu putnicima izdaju vozne karte koje jesu u pisanom obliku, ali ne sadrže osobne podatke naručitelja prijevoza niti potpise ugovornih strana, pa se u smislu gore navedenog članka vozne karte ne mogu smatrati ugovorom o javnom linijskom prijevozu putnika, dakle nema sklopljenog ugovora o cestovnom prijevozu. Time što cestovni prijevoznici ne sklapaju s putnicima pisane ugovore o cestovnom prijevozu, izloženi su izvanugovornoj odgovornosti za štetu. Nepraktično je i gotovo neizvedivo postupiti sukladno gore navedenim odredbama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 41/18, 98/19), a po našem saznanju niti jedan cestovni prijevoznik putnika ne sklapa sa svakim putnikom u javnom linijskom prijevozu pisani ugovor već mu izdaje voznu kartu, pa predlažemo da se članak 97. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 41/18, 98/19) promijeni na način da se u isti unese pravna presumpcija tj. da se vozna karta smatra ugovorom o cestovnom prijevozu sukladno članku 4. stavku 62. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 41/18, 98/19).	Primljeno na znanje	Primjedba se ne odnosi na predložene izmjene Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, a ista će se uzeti u obzir kada se budu mijenjale odgovarajuće odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu ili kod izrade posebnog propisa kojim će se urediti ugovori u prijevozu.
35	Autotransport Karlovac d.o.o.	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	Člankom 97. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 41/18, 98/19), u stavku 1. propisano je što se smatra ugovorima o cestovnom prijevozu, stavkom 3. istog članka propisana je obveza pisane forme za ugovore iz stavka 1., a člankom 4. obvezni sadržaj ugovora o prijevozu iz stavka 1. sukladno citiranim odredbama cestovni prijevoznici putnika u javnom linijskom prijevozu su dužni sa svakim od putnika ponaosob sklopiti pisani ugovor o prijevozu. Dakle, prijevoznici bi na svim prodajnim mjestima uključujući i autobuse morali uzimati osobne podatke od putnika i te ugovore morale bi potpisati obje ugovorne strane tj. zakonski zastupnik prijevoznika i putnik kao naručitelj prijevoza. Činjenica je da svi prijevoznici putnika u cestovnom prijevozu putnicima izdaju vozne karte koje jesu u pisanom obliku, ali ne sadrže osobne podatke naručitelja prijevoza niti potpise ugovornih strana, pa se u smislu gore navedenog članka vozne karte ne mogu smatrati ugovorom o javnom linijskom prijevozu putnika, dakle nema sklopljenog ugovora o cestovnom prijevozu. Time što cestovni prijevoznici ne sklapaju s putnicima pisane ugovore o cestovnom prijevozu, izloženi su izvanugovornoj odgovornosti za štetu. Nepraktično je i gotovo neizvedivo postupiti sukladno gore navedenim odredbama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 41/18, 98/19), a po našem saznanju niti jedan cestovni prijevoznik putnika ne sklapa sa svakim putnikom u javnom linijskom prijevozu pisani ugovor već mu izdaje voznu kartu, pa predlažemo da se članak 97. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 41/18, 98/19) promijeni na način da se u isti unese pravna presumpcija tj. da se vozna karta smatra ugovorom o cestovnom prijevozu sukladno članku 4. stavku 62. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 41/18, 98/19).	Primljeno na znanje	Primjedba se ne odnosi na predložene izmjene Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, a ista će se uzeti u obzir kada se budu mijenjale odgovarajuće odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu ili kod izrade posebnog propisa kojim će se urediti ugovori u prijevozu.
36	Čazmatrans Vukovar d.o.o.	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	Člankom 97. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 41/18, 98/19), u stavku 1. propisano je što se smatra ugovorima o cestovnom prijevozu, stavkom 3. istog članka propisana je obveza pisane forme za ugovore iz stavka 1., a člankom 4. obvezni sadržaj ugovora o prijevozu iz stavka 1. sukladno citiranim odredbama cestovni prijevoznici putnika u javnom linijskom prijevozu su dužni sa svakim od putnika ponaosob sklopiti pisani ugovor o prijevozu. Dakle, prijevoznici bi na svim prodajnim mjestima uključujući i autobuse morali uzimati osobne podatke od putnika i te ugovore morale bi potpisati obje ugovorne strane tj. zakonski zastupnik prijevoznika i putnik kao naručitelj prijevoza. Činjenica je da svi prijevoznici putnika u cestovnom prijevozu putnicima izdaju vozne karte koje jesu u pisanom obliku, ali ne sadrže osobne podatke naručitelja prijevoza niti potpise ugovornih strana, pa se u smislu gore navedenog članka vozne karte ne mogu smatrati ugovorom o javnom linijskom prijevozu putnika, dakle nema sklopljenog ugovora o cestovnom prijevozu. Time što cestovni prijevoznici ne sklapaju s putnicima pisane ugovore o cestovnom prijevozu, izloženi su izvanugovornoj odgovornosti za štetu. Nepraktično je i gotovo neizvedivo postupiti sukladno gore navedenim odredbama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 41/18, 98/19), a po našem saznanju niti jedan cestovni prijevoznik putnika ne sklapa sa svakim putnikom u javnom linijskom prijevozu pisani ugovor već mu izdaje voznu kartu, pa predlažemo da se članak 97. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 41/18, 98/19) promijeni na način da se u isti unese pravna presumpcija tj. da se vozna karta smatra ugovorom o cestovnom prijevozu sukladno članku 4. stavku 62. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 41/18, 98/19).	Primljeno na znanje	Primjedba se ne odnosi na predložene izmjene Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, a ista će se uzeti u obzir kada se budu mijenjale odgovarajuće odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu ili kod izrade posebnog propisa kojim će se urediti ugovori u prijevozu.
37	Čazmatrans Promet d.o.o.	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	Člankom 97. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 41/18, 98/19), u stavku 1. propisano je što se smatra ugovorima o cestovnom prijevozu, stavkom 3. istog članka propisana je obveza pisane forme za ugovore iz stavka 1., a člankom 4. obvezni sadržaj ugovora o prijevozu iz stavka 1. sukladno citiranim odredbama cestovni prijevoznici putnika u javnom linijskom prijevozu su dužni sa svakim od putnika ponaosob sklopiti pisani ugovor o prijevozu. Dakle, prijevoznici bi na svim prodajnim mjestima uključujući i autobuse morali uzimati osobne podatke od putnika i te ugovore morale bi potpisati obje ugovorne strane tj. zakonski zastupnik prijevoznika i putnik kao naručitelj prijevoza. Činjenica je da svi prijevoznici putnika u cestovnom prijevozu putnicima izdaju vozne karte koje jesu u pisanom obliku, ali ne sadrže osobne podatke naručitelja prijevoza niti potpise ugovornih strana, pa se u smislu gore navedenog članka vozne karte ne mogu smatrati ugovorom o javnom linijskom prijevozu putnika, dakle nema sklopljenog ugovora o cestovnom prijevozu. Time što cestovni prijevoznici ne sklapaju s putnicima pisane ugovore o cestovnom prijevozu, izloženi su izvanugovornoj odgovornosti za štetu. Nepraktično je i gotovo neizvedivo postupiti sukladno gore navedenim odredbama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 41/18, 98/19), a po našem saznanju niti jedan cestovni prijevoznik putnika ne sklapa sa svakim putnikom u javnom linijskom prijevozu pisani ugovor već mu izdaje voznu kartu, pa predlažemo da se članak 97. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 41/18, 98/19) promijeni na način da se u isti unese pravna presumpcija tj. da se vozna karta smatra ugovorom o cestovnom prijevozu sukladno članku 4. stavku 62. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 41/18, 98/19).	Primljeno na znanje	Primjedba se ne odnosi na predložene izmjene Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, a ista će se uzeti u obzir kada se budu mijenjale odgovarajuće odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu ili kod izrade posebnog propisa kojim će se urediti ugovori u prijevozu.
38	ČAZMATRANS - NOVA d.o.o.	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU	Člankom 97. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 41/18, 98/19), u stavku 1. propisano je što se smatra ugovorima o cestovnom prijevozu, stavkom 3. istog članka propisana je obveza pisane forme za ugovore iz stavka 1., a člankom 4. obvezni sadržaj ugovora o prijevozu iz stavka 1. sukladno citiranim odredbama cestovni prijevoznici putnika u javnom linijskom prijevozu su dužni sa svakim od putnika ponaosob sklopiti pisani ugovor o prijevozu. Dakle, prijevoznici bi na svim prodajnim mjestima uključujući i autobuse morali uzimati osobne podatke od putnika i te ugovore morale bi potpisati obje ugovorne strane tj. zakonski zastupnik prijevoznika i putnik kao naručitelj prijevoza. Činjenica je da svi prijevoznici putnika u cestovnom prijevozu putnicima izdaju vozne karte koje jesu u pisanom obliku, ali ne sadrže osobne podatke naručitelja prijevoza niti potpise ugovornih strana, pa se u smislu gore navedenog članka vozne karte ne mogu smatrati ugovorom o javnom linijskom prijevozu putnika, dakle nema sklopljenog ugovora o cestovnom prijevozu. Time što cestovni prijevoznici ne sklapaju s putnicima pisane ugovore o cestovnom prijevozu, izloženi su izvanugovornoj odgovornosti za štetu. Nepraktično je i gotovo neizvedivo postupiti sukladno gore navedenim odredbama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 41/18, 98/19), a po našem saznanju niti jedan cestovni prijevoznik putnika ne sklapa sa svakim putnikom u javnom linijskom prijevozu pisani ugovor već mu izdaje voznu kartu, pa predlažemo da se članak 97. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 41/18, 98/19) promijeni na način da se u isti unese pravna presumpcija tj. da se vozna karta smatra ugovorom o cestovnom prijevozu sukladno članku 4. stavku 62. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 41/18, 98/19).	Primljeno na znanje	Primjedba se ne odnosi na predložene izmjene Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, a ista će se uzeti u obzir kada se budu mijenjale odgovarajuće odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu ili kod izrade posebnog propisa kojim će se urediti ugovori u prijevozu.
39	UDRUGA HRVATSKIH AUTOBUSNIH JAVNO LINIJSKIH PRIJEVOZNIKA	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU , I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA	Prisiljeni smo komentirati da Udruga hrvatskih autobusnih prijevoznika ne zastupa sve hrvatske autobusne prijevoznike (kako se može iščitati iz naslova) niti da su komentari iz ove udruge korektni i reprezentativni za ovaj sektor, kao što ni sama udruga nije reprezentativna u domeni županijskog javno linijskog prijevoza kojeg komentira i osporava na način da uzroči neizmjerne štete drugim prijevoznicima. Problem županijskog javno linijskog prijevoza je puno kompleksniji od interesnog gledanja iz perspektive prijevoznika koji nisu održavali nerentabilne linije o svom trošku i koji sada nisu iz tog razloga u teškoj poziciji. Da nije bilo hrvatskih autobusnih linijskih prijevoznika još bi gora situacija bila u današnjem društvu nego je do sada. Isto tako broj zaposlenih unutar naše udruge itekako ukazuje na naš značaj u društvu kao i rad sinidikata koji su podržali sustavno rješenje problema, a ne pristrano rješenje problema kako ga prezentira ova Udruga. Problem prijevoznika koji desetljećima održavaju linije, a posebno zadnjih godina, da ne govorimo u vrijeme COVID-a, umanjuje trud i živote tisuće radnika koji su zaposleni u ovim poduzećima. Danas naši radnici riskiraju zdravlje i živote dok istovremeno nemaju jednaka prava kao ostali učesnici u javnom linijskom prijevozu u Hrvatskoj (npr. gradski prijevoznici ili HŽPP). U cijeloj EU je praksa da su postojeći prijevoznici dobili prve ugovore kao prijelazno rješnje i osiguranje kontinuiteta poslovanja. Kada bi to bilo po željama interesnih prijevoznika, tada bi de-facto oni besplatno putem javnog natječaja došli do linija, a dotadašnji prijevoznik bi izgubio posao i defacto propao zajedno sa svim obvezama koje je stvorio dok je održavao linije. Ove linije su nematerijalna imovina tvrtki i razlog zašto ta poduzeća postoje. Godinama je ova imovina stvarana i održavana. Svaka linija i polazak koji je zatvoren (a bilo ih je mnogo zadnjih desetljeća) je de-facto smanjio vrijednost tvrtke, no s obzirom na gubitke prijevoznici nisu imali izbora. Zatvaranjem određene linije ili polaska, u većini slučajeva, drugi prijevoznik je mogao uložiti i sam održavati tu liniju, no to se uglavnom nije događalo, niti je razvijeno ovo tržište, tj. ne postoji puno prijevoznika koji se bave ovom djelatnošću koja je skupa i radno intenzivna. Ovaj posao nije povremeni prijevoz ili poseban prijevoz, nema istu organizaciju, osoblje, logistiku… Natječaji za javnu uslugu su sigurno budućnost, no kao i u EU, u Hrvatskoj je potreban prijelazni period kako je predviđeno Zakonom. Slažemo da su rokovi trebali biti poštivani, za što se i zalažemo cijelo vrijeme, jer je to pretpostavka da se postojeći prijevoznici pripreme za novi sustav i natječaje, jednako kao i javna uprava, budući se radi o višegodišnjim pripremama. Naprasno i nasilno javno nadmetanje neće stvoriti pozitivne efekte niti će biti pravedno, budući suprotno navodima ove Udruge, hrvatsko tržište uopće nije pripremljeno niti konkuretno za borbu s prijevoznicma iz EU koji godinama obavljaju javnu uslugu i imaju iskustva, reference i financijsku stabilnost, čak i u vrijeme COVID-a. Sebični interesi prijevoznika koji većinom ne voze županijske javne linije (te samim time nemaju što izgubiti ili im je to beznačajan posao) nisu pravedni niti zakoniti, a mogli bi uzrokovati masovne stečajeve, oštećene radnike koji će izgubiti sigurnost radnog mjesta i stečena prava, te time očito pogodovati prijevoznicima koji žele takav rasplet događaja.	Primljeno na znanje	Nema konkretne primjedbe
40	KREŠIMIR ČUMBREK	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU , I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA	Kao i u javnom savjetovanju za prethodne izmjene navedenog Zakona ovim putem ponovo zahtijevamo brisanje stavaka 6. i 7., članka 33. važećeg Zakona o prijevozu u cestovnom prometu zbog toga što su navedena dva stavka usmjerena ka kršenju načela tržišnog natjecanja, prvo i osnovno u odnosu na županijska tržišta javnog linijskog prijevoza, a zatim i na tržište međužupanijskog javnog linijskog prijevoza na spojenim područjima susjednih tržišta iz razloga kako je navedeno u dosadašnjoj komunikaciji oko navedenih odredbi. To osobito zbog toga što je više od dvije godine neprimjene navedenih odredbi jasno da iste nisu provedive i u pravno i u praksi jer su suprotne Uredbi ( EZ ) 1370/2007. koja je u izravnoj primjeni u Republici Hrvatskoj. Nadalje, kako Zakon o prijevozu u cestovnom prometu dio djelatnosti javnog linijskog prijevoza putnika geografski predviđen za područja jedinica lokalnih samouprava – županija, predviđa u obliku i formi javne usluge, a sukladno metodologiji i zakonskom okviru kako je gore navedeno i kako predlažemo, tako predlažemo izmjenu svih relevantnih odredbi Zakona o prijevozu u cestovnom prometu na način da se javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem i međunarodnom prometu pojednostavi i otvori tržištu, pojednostavnjeno da se pristup tome dijelu tržišta liberalizira. Točnije, predlažemo ukidanje postupka usklađivanja međužupanijskih i međunarodnih voznih redova definiranog u čl. 4. st 1. tč. 59 i ukidanje i brisanje navedenog stavka. Vezano na ukidanje postupka usklađivanja voznih redova za međužupanijske i međunarodne linije potrebno je izmijeniti i sve relevantne odredbe čl. 31. - 43. i čl. 61. – 73. koji definiraju i uključuju rezultate postupka usklađivanja (usklađeni vozni red) na način da postupak izdavanja dozvola bude propisan i kontroliran od strane nadležnog Ministarstva, a sam pristup međužupanijskim i međunarodnim linijama do kraja liberaliziran i prepušten poslovnim odlukama svakog prijevoznika. Prijevoznici moraju zadovoljavati uvjete i elemente pristupa djelatnosti prijevoza putnika (uvjeti za pridobivanje Licence), uvjetima tehničke ispravnosti i sigurnosti vozila, pravilnog rasporeda i angažmana vozača u dijelu zakonom propisanih razdoblja vožnje i dnevnih i tjednih odmora, izmirene porezne i druge proračunske obaveze (doprinosi) no sam izbor linije, svih usputnih stajališta, režima prometovanja, vremena polaska i dolazaka, itinerara i cjenika mora biti isključivo u domeni prijevoznika koji navedenom linijom gospodari u svoje ime i za svoj račun bez državnih subvencija i potpora. Obzirom da odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu kojim se definira način, opseg i provedba postupaka za uspostavljanje javne usluge na područjima pojedinih županija izlaze iz administrativnih okvira i granica pojedinih županija te obuhvaćaju linije dužine do 100km, predlažemo ukidanje tih odredbi o dužini linija koje su predmet obuhvata javne usluge, te prepuštanje organiziranja međužupanijskih linija isključivo vodeći se komercijalnim odlukama prijevoznika, a temeljeno na pojednostavljenom, liberaliziranom pristupu i postupku. Također, temeljeno na praski država članica EU i zakonodavnom okviru kojega uvodi Uredba (EZ) 1073/2009, predlažemo sustavnu izmjenu svih relevantnih odredbi Zakona o prijevozu u cestovnom prometu na način da se na odobrenim linijama Zajednice omogući i unutarnji (međužupanijski) prijevoz putnika na teritoriju Republike Hrvatske jednako kako je to dozvoljeno i na međužupanijskim linijama. Iznimno, unutarnji prijevoz putnika na međužupanijskim relacijama u sklopu dozvole Zajednice može biti odobren temeljem reciprociteta kojom druga država članica EU isto odobrava prijevoznicima sa nastanom u Republici Hrvatskoj. Slijedom navedenih prijedloga, potrebno je u potpunosti izmijeniti pripadajući podzakonski akt, Pravilnik o obavljanju linijskog prijevoza putnika koji uvodi brojna dodatna diskriminatorna ograničenja u dijelu međunarodnih linija, suglasnosti autobusnih kolodvora i načina odvijanja javno linijskog prijevoza putnika. Obrazloženje: navedeni prijedlozi izmjena Zakona u prijevozu u cestovnom prometu bi trebali sustav javnog linijskog prijevoza putnika u Republici Hrvatskoj definirati kroz dva osnovna oblika i modela. Sa jedne strane postoji oblik javne usluge u javnom linijskom prijevozu putnika na području i u okviru administrativnih granica pojedinih županija koje se uređuje temeljen odredbi Uredbe (EZ) 1370/2007. Pristup toj djelatnosti i grani prijevoza putnika mora i treba biti transparentan i proveden temeljem javnog nadmetanja, budući je isti sufinanciran javnim (proračunskim) sredstvima, te se takvim postupkom mora zaštiti javni interes i postići optimalna ponuda javnog linijskog prijevoza putnika na područjima županija na način zadovoljavanja osnovnih i ustavnih prava za mobilnošću svih građana Republike Hrvatske. Tako proveden postupak tržišno je transparentan i omogućava svim prijevoznicima u Republici Hrvatskoj jednaku mogućnost sudjelovanja u postupcima javne nabave i pristup tom dijelu tržišta, a temeljem važeće zakonske regulative sa područja javne nabave. Današnji sustav županijskih linija i/ili javne usluge je u potpunosti zatvoren i dugoročno nedostupan svim prijevoznicima u Republici Hrvatskoj pod jednakim uvjetima i predodređen je za postojeće, monopolističke prijevoznike. Sa druge strane, sustav javnog linijskog prijevoza na međužupanijskim i međunarodnim linijama treba biti oslobođen nepotrebne birokratizacije i nepotrebnih troškova za usklađivanje voznih redova, te u potpunosti pojednostavljen i liberaliziran. Pristup tom dijelu tržišta prijevoza putnika treba biti jednostavan, informatiziran i kontrolabilan (samo registriranje voznih redova bez usklađivanja) od strane nadzornih tijela Republike Hrvatske, no u potpunosti prepušten gospodarskoj inicijativi svakog pojedinog prijevoznika. Otvaranje tržišta prijevoza putnika na međužupanijskim i međunarodnim linijama omogućiti će i potaknuti razvoj, investicije i poduzetničke slobode, te omogućiti svim prijevoznicima u Republici Hrvatskoj pristup tom gospodarskom segmentu na jednak i ne diskriminatoran način. Važno je napomenuti, da je sustav javnog linijskog prijevoza putnika na međužupanijskim i međunarodnim linijama krajnje komercijalan i ne podliježe sufinanciranju ili subvencioniranju od strane tijela javne uprave (iz proračunskih sredstava) te je nejasno zbog čega je onda zakonski ograničen i diskriminatoran. Današnji sustav usklađivanja voznih redova za obavljanje međužupanijskih i međunarodnih linija je krajnje zatvoren i diskriminatoran, te je to tržište prijevoza putnika rezervirano isključivo za prijevoznike koji taj posao obavljaju desetljećima i svojim manipuliranjem u postupcima usklađivanja voznih redova štite vlastite monopolističke pozicije. Osim toga, radi primjene važećeg Zakona o prijevozu u cestovnom prometu zahtijevamo žurno primjenu postupka usklađivanja voznih redova na međužupanijskim linijama javnog prijevoza putnika putem aplikacije iz članka 3., stavak 3. Pravilnika o obavljanju javnog linijskog prijevoza. Sa poštovanjem! Predsjednik Udruge Krešimir Čumbrek	Primljeno na znanje	Navedene primjedbe se ne odnose na predložene izmjene Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, a uzet će se u obzir kada se budu mijenjale odgovarajuće odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu
41	DENIS PELOZA	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU , II.OCJENA STANJA, OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM, TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI	PRIMJER kako se sustav registriranih i licenciranih autoškola suvislo primjenjuje i na neki način koristi za potrebe PKPI (možda red teksta i prijevod nisu savršeni, ali svkako biti će razumljivo) Zakon o osnovnoj kvalifikaciji i daljnjem osposobljavanju vozača određenih motornih vozila za teretni ili putnički prijevoz (Zakon o profesionalnoj kvalifikaciji vozača - BKrFQG) Neslužbeni sadržaj BKrFQG Datum izdanja: 14.08.2006 Posljednji put izmijenjen člankom 3. G v. 30. lipnja 2017. I 2162 § 7 Priznavanje i nadzor centara za obuku (1) Priznati centri za osposobljavanje za ubrzane osnovne kvalifikacije i napredno usavršavanje su: 1. Autoškole s dozvolom za autoškolu za razrede CE ili DE prema članku 17. stavku 2. Zakona o instruktoru vožnje, pod uvjetom da vozačka škola nije suspendirana, 2. Autoškole i centri za obuku instruktora vožnje koji ne trebaju dozvolu ili priznanje za autoškolu prema članku 44. stavku 3. Zakona o instruktorima vožnje, 3. Vježbeničke tvrtke koje se bave stručnim osposobljavanjem u zanimanjima za osposobljavanje navedena u odjeljku 4 (1) br. 2, Četvrti Obrazovne ustanove koje provode prekvalifikaciju za profesionalnog vozača ili specijalista za upravljanje vozilima na temelju propisa donesenog u skladu s člankom 58. ili člankom 59. Zakona o strukovnom osposobljavanju, u svakom slučaju zajedno s člankom 60. Zakona o stručnom osposobljavanju, 5. državni centri za osposobljavanje u skladu sa stavkom 2. Centri za obuku koji nisu prepoznati u skladu s rečenicom 1 i njihovo nastavno osoblje ne smiju nuditi ili izvoditi nastavu u skladu s odjeljkom 4 (2) i 5 (1). (2) Centre za osposobljavanje za ubrzanu osnovnu kvalifikaciju i usavršavanje država priznaje nadležno tijelo prema državnom zakonu ako 1. imaju osobne i materijalne zahtjeve za predavanje znanja i vještina potrebnih za ubrzanu osnovnu kvalifikaciju i daljnju obuku, 2. zapošljavaju dovoljno nastavnog osoblja proporcionalno broju polaznika obuke i daljnjeg obrazovanja, 3. prikladne učionice i prikladna i dovoljna nastavna sredstva dostupni su svakom polazniku za izvođenje nastave, Četvrti trajna obuka nastavnog osoblja je zajamčena i 5. nema činjenica koje govore protiv osobne pouzdanosti podnositelja zahtjeva. (3) Državno priznanje u skladu sa stavkom 2. mora biti u pisanom obliku. (4) Centri za osposobljavanje prema stavku 1. stavku 1. brojevi 1. i 2. i njihovo nastavno osoblje mogu izvoditi nastavu samo prema odjeljku 4. stavku 2. i odjeljku 5. stavku 1. u učionicama, što odgovara njihovom ovlaštenju prema Zakonu o instruktorima vožnje. Centri za izobrazbu prema stavku 1. rečenici 1. brojevi 3. i 4., kao i njihovo nastavno osoblje mogu izvoditi nastavu samo u vlastitim prostorijama. Centri za osposobljavanje prema stavku 1. točki 1. broj 5. mogu izvoditi nastavu samo u učionicama navedenim u državnom odobrenju. Neslužbeni sadržaj § 7a. Zabrana djelovanja, opoziv priznanja (1) Tijelu za odgoj i obrazovanje prema § 7 stavku 1, brojevi 1 do 4 može biti zabranjeno izvođenje nastave za ubrzanu osnovnu kvalifikaciju i za daljnju izobrazbu od strane tijela nadležnog prema zemljišnom zakonu ako postupci odgovorne osobe grubo krše obveze iz ovog zakona ili je prekršen pravilnik donesen na temelju ovoga Zakona u skladu s odjeljkom 8. (2) Prema § 7 stavku 1, brojevi 1 do 4, zavodu će biti zabranjeno izvođenje nastave za ubrzanu osnovnu kvalifikaciju i daljnju obuku od strane nadležnog tijela prema zemljišnom zakonu ako potvrde o pohađanju više puta izdaje odgovorna osoba u objektu za vježbanje, iako 1. nastava se nije odvijala u obliku ili u mjeri navedenoj u potvrdi o pohađanju, ili 2. sudionik naveden u potvrdi o pohađanju nije sudjelovao u nastavi u mjeri koja je navedena u potvrdi. (3) U slučaju ustanove za osposobljavanje u skladu s člankom 7. stavkom 1. brojem 5., stavci 1. i 2. primjenjuju se u skladu s tim, s tim da, ne dovodeći u pitanje administrativne procesne propise o ukidanju upravnih akata, opoziv priznanja od strane odgovornog tijela prema državnom zakonu zamjenjuje zabranu javlja se. (4) Odgovorne osobe su sve osobe ovlaštene za predstavljanje ustanove za osposobljavanje, kao i sve osobe zaposlene za izvođenje nastave. (5) Nadležno tijelo prema zemljišnom zakonu može zabraniti obavljanje djelatnosti prema ovom Zakonu ako se nude ili provode mjere podučavanja u smislu ovoga Zakona bez davanja potrebnog priznanja. (6) U slučajevima iz stavaka 1. do 3. i 5., prigovor i radnja za oduzimanje nemaju suspenzivni učinak. 7b Nadzor centara za osposobljavanje (1) Nadzor nad radom centara za osposobljavanje prema § 7 stav 1, rečenica 1, brojevi 1 i 5, odgovornost je nadležnog tijela prema državnom zakonu. U tu svrhu može poduzeti sve potrebne mjere. Konkretno, može zahtijevati od svojih predstavnika da uđu u učionicu i poslovne prostore tijekom ureda i u radno vrijeme odgovarajuće ustanove, provode preglede i inspekcije i sudjeluju u nastavi. (2) Nadzor nad radom centara za osposobljavanje prema članku 7. stavku 1. stavku 1. brojevima 3. i 4. odgovornost je tijela odgovornih za stručno osposobljavanje u ne-ručnim poslovima prema Zakonu o strukovnom osposobljavanju. Stavak 1., rečenice 2. i 3. primjenjuju se u skladu s tim. Ako tijelo odgovorno prema rečenici 1. utvrdi činjenice u izvršavanju svojih ovlasti koje opravdavaju pretpostavku da su povrijeđene obveze ovoga Zakona ili zakonskog pravilnika donesenog na temelju ovoga Zakona u skladu s odjeljkom 8., dužno je takve nalaze odmah dostaviti tijelu odgovornom prema zemljišnom zakonu. (3) Tijelo nadležno za nadzor može koristiti prikladne osobe ili tijela za provođenje nadzora u skladu sa stavcima 1. i 2. Inspekcija na licu mjesta mora se provesti najmanje svake dvije godine. Pregled se mora izvršiti bez prethodne najave u vezi s lekcijama; Što se tiče pojedinačnog pregleda soba, pregled se mora najaviti najmanje dva dana unaprijed. Rok naveden u rečenici 2 tijelo koje je nadležno za nadzor može odrediti četiri godine ako u dvije naknadne inspekcije nisu utvrđeni nikakvi ili samo manji nedostaci. 1. adresa mjesta na kojem će se održati lekcija, 2. Datum, 3. početak i kraj planiranih nastavnih jedinica, Četvrti predmet lekcije prema Dodatku 1 Pravilnika o kvalifikaciji profesionalnog vozača i 5. odgovorni instruktor. Odjeljak 9. Administrativne novčane kazne (1) Svatko tko 1. suprotno odjeljku 2 (3), naređuje ili dozvoljava putovanje ili 2. suprotno odjeljku 7. stavku 1., stavku 2. ili stavku 4., nudi ili izvodi lekcije. (2) Upravni prekršaj čini svatko tko je namjerno ili iz nehata 1. suprotno odjeljku 2 (1) ili (2), također zajedno s (5), obavlja putovanje, 2. krši izvršnu naredbu u skladu s odjeljkom 7a (1), (2) ili (5), 3. suprotno odjeljku 7b (3) rečenici 5, ne podnese prijavu ili je prijavi ispravno, potpuno ili na vrijeme, ili Četvrti prema pravilniku a) § 8. stavak 1. broj 1. slovo a ili b) § 8. stavak 1. broj 1. slovo b ili krši izvršni nalog temeljen na takvom zakonskom pravilniku, ukoliko se zakonski pravilnik odnosi na ovu finu odredbu za određeno kazneno djelo. (3) Upravni prekršaj može se kazniti u slučajevima iz stavaka 1. i 2. broj 4. slova a novčanom kaznom do dvadeset tisuća eura, u ostalim slučajevima novčanom kaznom do pet tisuća eura. (4) U koliko je upravni prekršaj iz stavka 1. broj 1. ili stavka 2. broj 1. utvrđen tijekom inspekcije od strane Federalnog ureda za prijevoz robe ili je počinjen u poduzeću sa sjedištem u inozemstvu, upravnom tijelu u smislu članka 36. stavka 1. broja 1 Zakona o upravnim prekršajima Savezni ured za prijevoz robe.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje
42	Novak doo	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU , II.OCJENA STANJA, OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM, TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI	Predlažemo predlagatelju proučiti Direktivu 2006/123/EZ , naročito stavak, (14), (15) (34) , (40) ili kontaktirati MUP o prijavi Evropske Komisije u predmetu: Postupak povrede prava EU , povreda br.2016/4077 Bruxelles , 22.7,.2016 . ( osnivanje autoskola u Republici Hrvatskoj. Molimo obratiti pozornost na Direktiva 2006/126/EZ Prilog IV .	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje
43	Tom Tom	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU , II.OCJENA STANJA, OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM, TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI	Već u ocjeni stanja predlagatelji unosi pojmovnu neodređenost (obuka, osposobljavanje) pa su i ciljevi Prijedloga neusklađeni s predloženim člancima. Ciljevi kao što je razmjena informacija ukazuje na nedostatnost dvije funkcije zakonodavca: organiziranost i kontrola. Sam početak dovoljan za prijedlog: vratit prijedlog izmjena i dopuna na "potpunu izmjenu i dopunu".	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje, nema konkretne primjedbe
44	UDRUGA HRVATSKIH AUTOBUSNIH JAVNO LINIJSKIH PRIJEVOZNIKA	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 1.	Prisiljeni smo komentirati da Udruga hrvatskih autobusnih prijevoznika ne zastupa sve hrvatske autobusne prijevoznike (kako se može iščitati iz naslova) niti da su komentari iz ove udruge korektni i reprezentativni za ovaj sektor, kao što ni sama udruga nije reprezentativna u domeni županijskog javno linijskog prijevoza kojeg komentira i osporava na način da uzroči neizmjerne štete drugim prijevoznicima. Problem županijskog javno linijskog prijevoza je puno kompleksniji od interesnog gledanja iz perspektive prijevoznika koji nisu održavali nerentabilne linije o svom trošku i koji sada nisu iz tog razloga u teškoj poziciji. Da nije bilo hrvatskih autobusnih linijskih prijevoznika još bi gora situacija bila u današnjem društvu nego je do sada. Isto tako broj zaposlenih unutar naše udruge itekako ukazuje na naš značaj u društvu kao i rad sinidikata koji su podržali sustavno rješenje problema, a ne pristrano rješenje problema kako ga prezentira ova Udruga. Problem prijevoznika koji desetljećima održavaju linije, a posebno zadnjih godina, da ne govorimo u vrijeme COVID-a, umanjuje trud i živote tisuće radnika koji su zaposleni u ovim poduzećima. Danas naši radnici riskiraju zdravlje i živote dok istovremeno nemaju jednaka prava kao ostali učesnici u javnom linijskom prijevozu u Hrvatskoj (npr. gradski prijevoznici ili HŽPP). U cijeloj EU je praksa da su postojeći prijevoznici dobili prve ugovore kao prijelazno rješnje i osiguranje kontinuiteta poslovanja. Kada bi to bilo po željama interesnih prijevoznika, tada bi de-facto oni besplatno putem javnog natječaja došli do linija, a dotadašnji prijevoznik bi izgubio posao i defacto propao zajedno sa svim obvezama koje je stvorio dok je održavao linije. Ove linije su nematerijalna imovina tvrtki i razlog zašto ta poduzeća postoje. Godinama je ova imovina stvarana i održavana. Svaka linija i polazak koji je zatvoren (a bilo ih je mnogo zadnjih desetljeća) je de-facto smanjio vrijednost tvrtke, no s obzirom na gubitke prijevoznici nisu imali izbora. Zatvaranjem određene linije ili polaska, u većini slučajeva, drugi prijevoznik je mogao uložiti i sam održavati tu liniju, no to se uglavnom nije događalo, niti je razvijeno ovo tržište, tj. ne postoji puno prijevoznika koji se bave ovom djelatnošću koja je skupa i radno intenzivna. Ovaj posao nije povremeni prijevoz ili poseban prijevoz, nema istu organizaciju, osoblje, logistiku… Natječaji za javnu uslugu su sigurno budućnost, no kao i u EU, u Hrvatskoj je potreban prijelazni period kako je predviđeno Zakonom. Slažemo da su rokovi trebali biti poštivani, za što se i zalažemo cijelo vrijeme, jer je to pretpostavka da se postojeći prijevoznici pripreme za novi sustav i natječaje, jednako kao i javna uprava, budući se radi o višegodišnjim pripremama. Naprasno i nasilno javno nadmetanje neće stvoriti pozitivne efekte niti će biti pravedno, budući suprotno navodima ove Udruge, hrvatsko tržište uopće nije pripremljeno niti konkuretno za borbu s prijevoznicma iz EU koji godinama obavljaju javnu uslugu i imaju iskustva, reference i financijsku stabilnost, čak i u vrijeme COVID-a. Sebični interesi prijevoznika koji većinom ne voze županijske javne linije (te samim time nemaju što izgubiti ili im je to beznačajan posao) nisu pravedni niti zakoniti, a mogli bi uzrokovati masovne stečajeve, oštećene radnike koji će izgubiti sigurnost radnog mjesta i stečena prava, te time očito pogodovati prijevoznicima koji žele takav rasplet događaja.	Primljeno na znanje	Nema konkretne primjedbe
45	KREŠIMIR ČUMBREK	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 1.	Kao i u savjetovanju za prethodne izmjene navedenog Zakona ovim putem ponovo zahtijevamo brisanje stavaka 6. i 7., članka 33. važećeg Zakona o prijevozu u cestovnom prometu. To zbog toga što su navedena dva stavka usmjerena ka kršenju načela tržišnog natjecanja, prvo i osnovno u odnosu na županijska tržišta javnog linijskog prijevoza, a zatim i na tržište međužupanijskog javnog linijskog prijevoza na spojenim područjima susjednih tržišta. U odnosu na javni županijski linijski prijevoz odredba članka 33., stavak 7. Zakona o prijevozu suprotna je Uredbi ( EZ ) 1370/2007 jer ne dopušta tržišno natjecanje kako je određeno navedenom uredbom nego određuje priznavanje stečenih prava prema dozvolama ili koncesijama za javni županijski javni linijski prijevoz koje su prijevoznici imali na dan 12. svibnja 2018. godine. Obzirom da od 2017. godine pristup tržištu županijskog javnog linijskog prijevoza nije moguć zbog toga što je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture putem Hrvatske gospodarske komore onemogućilo usklađivanje voznih redova i na dan 12. svibnja 2018. godine i danas, i dozvole i koncesije za javni županijski linijski prijevoz u Republici Hrvatskoj u 80% posjeduje grupacija prijevoznika Čazmatrans Nova d.o.o., Arriva Hrvatska d.o.o., Presečki grupa d.o.o. i povezanih društava, kao ostatak sustava nasljeđivanja dozvola za javni linijski prijevoz putnika kakav je zasnovan još 1992. godine kako bi u gospodarskoj krizi opstala bivša socijalistička javna poduzeća u prijevozu putnika u cestovnom prometu. Mnogobrojne dosadašnje službene i javne polemike oko primjene stečenih prava iz navedene odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu jasno govore o tome da europski propisi govore o tržišnom natjecanju u gospodarskoj djelatnosti koja je od javnog interesa pa ju zbog toga treba i tržišno otvoriti kako bi se postigla najbolja vrijednost za novac koji dolazi iz javnih sredstava. Za razliku od europskih propisa, odredba članka 33., stavak 7. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu govori da će ugovore o javnoj usluzi županijskog javnog linijskog prijevoza, time i javno financiranje, izravno dobiti prijevoznici na tržištu kojemu pristup ostalima nije dopušten već četiri godine. Vezano sa tim, smatramo nezakonitim i neopravdanim dosadašnja očitovanja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja i Ministarstva mora, prometa i infrastrukture o toj problematici. Prvenstveno smatramo da Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja ne može svoj stav o utjecaju članka 33., stavak 7. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu na tržišno natjecanje temeljiti na paušalnoj činjenici da je dala službeno odobrenje na prijedlog toga Zakona. Iz toga stava vidi se da niti Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja niti druga relevantna tijela, prije davanja prethodnog mišljenja, nije izvršila ispitivanje stanja na mjerodavnom tržištu te utvrdila da je tržište vrlo razvijeno i da na tržištu postoji više gospodarskih subjekata koji mogu izvršili istu uslugu pod istim uvjetima. Osim toga, bilo bi utvrđeno i to da prijevoznici koji zahtijevaju primjenu članka 33., stavak 7. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu imaju preko 80% državnog financiranja putem prijevoza učenika srednjih i osnovnih škola, a ipak tvrde kako su zbog izvršavanja tih usluga u gubitku, dok ostatak tržišta posluje bez javnih sredstava pa je ipak konkurentan navedenim prijevoznicima. Isto tako, smatramo neosnovanim stav Ministarstva mora, prometa i infrastrukture da bi se ugovori o javnim uslugama izravno sklopili sa navedenim prijevoznicima kako bi se premostio prijelazni period te navedeno dokazujemo činjenicama da je prijelazni period po Uredbi ( EZ ) 1370/2007 prestao još u prosincu 2019. godine, da je u svibnju 2018. godine Zakon stupio na snagu te da je u prosincu 2019. godine stupio na snagu Pravilnik o obavljanju javnog linijskog prijevoza putnika u cestovnom prometu koji za sklapanje predmetnog ugovora o javnim uslugama, za razliku od navedene odredbe Zakona, predviđa primjenu postupka javne nabave. Modaliteti stava Ministarstva mora, prometa i infrastrukture o tome, da će postojeći sustav dozvola biti primijenjen pri osnovnoj mreži linija koja će putem dozvola ući u ugovor o javnoj usluzi sa prijevoznicima koji imaju dozvole te da javna i lokalna samouprava može dodatne usluge nabavljati putem javnog nadmetanja suprotni su svemu do sada izrečenom i doveli bi samo do većeg nereda na tržištu i uopće. Navedena odredba je od stupanja na snagu do danas dovela do toga da u Republici Hrvatskoj nije niti u prijelaznom periodu niti do danas sklopljen niti jedan ugovor javnim uslugama iako je prema Europskim propisima rok za to protekao početkom prosinca 2019. godine te navedeno stanje, osobito u današnje vrijeme COVID – 19, dovodi do potpune prometne odsječenosti pojedinih područja, osobito u depopulaziranim područjima. Osim što je navedena odredba Zakona o prijevozu suprotna europskoj pravnoj stečevini, ona je suprotna i Ustavu Republike Hrvatske jer je suprotna načelu jednakog pravnog položaja na tržištu, o čemu je u tijeku i ustavna tužba kod Ustavnog suda Republike Hrvatske pod brojem U – I – 2487/19. Navedena odredba Zakona o prijevozu u cestovnom prometu je do sada samo spriječila razvoj tržišta županijskog javnog linijskog prijevoza ( vidi se u praksi da je na snazi više od dvije godine, a nije primijenjena ) i onemogućila ostvarivanje prava na prijevoz svim putnicima na području županija jer je u praksi neprimjenjiva zbog suprotnosti sa ostalim propisima koji uređuju predmetnu materiju. Zbog toga je protivan svemu navedenom i stavak 6., članka 33. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu jer, unatoč tome što je Pravilnikom iz prosinca 2019. godine na međužupanijskim linijama predviđeno tržišno nadmetanje putem usklađivanja voznih redova ( koje još nažalost nije u praksi zbog nedostatka računalne aplikacije od strane Hrvatske gospodarske komore ) na međužupanijskim linijama do 100 kilometara također predviđa mogućnost sklapanje ugovora o javnoj usluzi ako se dvije županije tako dogovore pa time u korist prijevoznika koji bi dobili ugovore o javnoj usluzi također remeti tržišno natjecanju na štetu prijevoznika koji ili imaju postojeće dozvole za javni međužupanijski linijski prijevoz putnika ili takve dozvole namjeravaju ishodi u postupku usklađivanja voznih redova. Stoga zahtijevamo da se u predloženi tekst Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o cestovnom prometu uvrste i odredbe kojima se brišu stavci 6. i 7. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu. Udruga hrvatskih autobusnih prijevoznika	Primljeno na znanje	Navedene primjedbe se ne odnose na predložene izmjene Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, a uzet će se u obzir kada se budu mijenjale odgovarajuće odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu.
46	Pučko otvoreno učilište Auto moto centar Nova Gradiška	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 2.	Pozdravljamo ujednačavanje zakonskih propisa s praksom, pošto Registar vozača u pravom obliku kao što je to slučaj s Registrom prijevoznika nije niti zaživio. Svakako molimo Ministarstvo da se u Zakon stavi mogućnost povezivanja sustava s MUP-om ili se djelatnicima MUP-a i AKD-a omogući pristup sustavu kako bi nadležne službe mogle provjeriti da li su Svjedodžbe o SSO ili periodičkoj izobrazbi istinite, kao što je to slučaj kod izdavanja potvrda o osposobljenosti za prijevoz opasnih tvari (ADR).	Primljeno na znanje	Navedene primjedbe se ne odnose na predložene izmjene Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, a uzet će se u obzir pri izradi podzakonskog akta.
47	Tom Tom	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 3.	U stavku (1) " ... i vozači državljani trećih država koji su zaposleni u pravnim osobama i obrtima sa sjedištem u državi članici ili koji za njih rade ..." postavlja se pitanje kako je poslodavac zaposlio vozača koji nema stručnu osposobljenost. Prijedlog: umetnuti " ... ili imaju namjeru zaposliti se što dokazuju potvrdom o namjeri koji potpisuje i budući poslodavac".	Nije prihvaćen	Primjedbe se ne odnose na odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu
48	Tom Tom	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 3.	Stavak (3) uvodi novost da " vozači .... moraju steći početnu kvalifikaciju po programu za vozače B kategorije" . Koji je to program? Opetovanje polaganje prometnih propisa bez sigurnosnih pravila koje provode "ovlaštene ustanove" čiji zaposlenici ničim ne moraju dokazivati poznavanje prometnih propisa i sigurnosnih pravila. Prijedlog: ili brisati stavak ili polagati sadržaje vezane za prijevoz putnika jer se time bave.	Nije prihvaćen	Vozači koji upravljaju vozilima za koje je potrebna vozačka dozvola B kategorije moraju steći početnu kvalifikaciju po posebnom programu za vozače B kategorije kako je propisano važećim zakonom.
49	Pučko otvoreno učilište Auto moto centar Nova Gradiška	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 3.	Člankom 5. ni prijelaznim i završnim odredbama nije propisano tko donosi program iz stavka 3 ovog članka, ni u kojem roku će program biti donesen. Vozači D1, D1E, D ili DE kategorije, koji prevoze putnike – prolaze program od minimalno 140, odnosno 280 sati, te se nadamo da program iz stavka 3 članka 5 Zakona o prijevozu u cestovnom prometu neće biti sveden samo na polaganje ispita, kao što je to slučaj s vozačima taksi vozila.	Primljeno na znanje	Vozači D1, D1E, D ili DE kategorije prolaze program od minimalno 140, odnosno 280 sati i za navedene kategorije nisu predviđene promjene u predloženim izmjenama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu.
50	Autoškola Žabac tours	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 3.	Pozdravljamo navedenu izmjenu da Vozači B – javni linijski, posebni linijski, shuttle, povezani prijevoz – početna po programu za vozače B kategorije. Navedena predložena izmjena pojednostavljuje postupak dobivanja početnih kvalifikacijama, s obzirom da su dosadašnje zakonske odrebe propisivale da polažu praktični ispit za prijevoz putnika, što je u praksi značilo da prije polaganja istoga moraju položiti D kategoriju, iako im ista nije potrebna u poslovanju niti istu žele polagati s obzirom da upravljaju vozilima B kategorije.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje
51	Tom Tom	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 4.	Prijevoz za vlastite i osobne potrebe je dovoljno sivo područje jer ako se ukaže poslovna prilika za komercijalni prijevoz TKO će napraviti izmjenu vozača. Ima dovoljno izuzetaka pa ovaj nije potreban. Imate stručne službe pa neka provjere ali Uredba 561 navodi " ... nekomercijalnom prijevozu humanitarne pomoći u hitnim intervencijama ili operacijama spašavanja...". Prijedlog brisati g).	Nije prihvaćen	Primjedba se ne prihvaća iz razloga što obavljanje prijevoza za osobne i vlastite potrebe nema značajan utjecaj na tržište prijevoznih usluga.
52	Auto SL 91 d.o.o. Pula	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 4.	Oprez. Usluge za Vlastite potrebe kao svakodnevna uobičajena konkurencija registriranim i fiskaliziranim pravnim osobama pružateljima usluga na tržištu. U nekim vrstama usluge to je posatlo redovit oblik nelojalne konkurencije.	Nije prihvaćen	Primjedba se ne prihvaća iz razloga što obavljanje prijevoza za osobne i vlastite potrebe nema značajan utjecaj na tržište prijevoznih usluga.
53	Pučko otvoreno učilište Auto moto centar Nova Gradiška	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 4.	Veliki dio navedenih izuzeća spada pod prijevoz za vlastite potrebe, iz čega proizlazi da će neke tvrtke biti povlaštene, a neke ne, iako svi vozači jednako sudjeluju u prijevozu na javnim cestama RH i utječu na sigurnost prometa… Već se dugo pričalo i pisalo o tome da velike tvrtke koriste ovu vrstu prijevoza, prilikom kojeg u svojim vozilima uz vlastitu robu dostavljaju i drugu robu, te se umjesto angažmana prijevoznika odlučuju za vlastiti vozni park i prijevoz jer su u povoljnijem položaju nego prijevoznici. Ovime se svjesno i izravno uništava prijevoznička djelatnost u RH.	Nije prihvaćen	Primjedba se ne prihvaća iz razloga što obavljanje prijevoza za osobne i vlastite potrebe nema značajan utjecaj na tržište prijevoznih usluga.
54	Renata Heljić	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 5.	Predlažem u članku 5. NPZID, kojim se mijenja članak 7. Zakona, brisati stavak 3. Obrazloženje: Završenim srednjoškolskim strukovnim obrazovanjem stječe se kvalifikacija određene razine, profila i kvalitete koja se dokazuje završnom svjedodžbom i koja omogućava uključivanje u tržište rada ili nastavak obrazovanja. Izdavanje SSO o početnim kvalifikacijama potpuno je nepotreban dodatni dokument koji nema svrhu uz završnu svjedodžbu. U trenutno važećem Zakonu propisano je da se obrana završnog rada na kraju srednjoškolskog programa obrazovanja za zanimanje »vozač motornog vozila« smatra provjerom znanja, vještina i sposobnosti iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka, a svjedodžba o završnome radu srednjoškolskog programa obrazovanja za zanimanje »vozač motornog vozila« smatra se izdanim SSO-om o početnim kvalifikacijama- predlažem da tako i ostane.	Nije prihvaćen	U skladu s člankom 10. Direktive 2003/59 koja je izmijenjena Direktivom 2018/645 oznaka Unije kod “95” u vozačku dozvolu, kvalifikacijsku karticu vozača ili potvrdu za vozače upisuje se samo na temelju SSO-a kojim se potvrđuje početna kvalifikacija i SSO-a kojim se potvrđuje periodično osposobljavanje, a ne na temelju svjedodžbe o završenom radu srednjoškolskog programa.
55	Auto škola Hajduk d.o.o.	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 5.	Predlažemo u članku 5. NPZID, kojim se mijenja članak 7. Zakona, izmijeniti stavak 3. tako da glasi: "(3) U slučaju stjecanja početnih kvalifikacija kroz srednjoškolski program obrazovanja za zanimanje vozač motornog vozila nakon završenog obrazovanja, redovita svjedodžba smatra se SSO o početnim kvalifikacijama." Obrazloženje: Stjecanje Svjedodžbe o završnom radu nakon obrane završnog rada na završetku srednjoškolskog programa obrazovanja za zanimanje »vozač motornog vozila« smatra se provjerom znanja, vještina i sposobnosti iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka, a svjedodžba o završnome radu srednjoškolskog programa obrazovanja za zanimanje »vozač motornog vozila« smatra se izdanim SSO-om o početnim kvalifikacijama, kako je to propisano trenutno važećem Zakonu. Izdavanje još jednog dokumenta, a to je svjedodžba SSO o početnim kvalifikacijama na prethodno izdanu svjedodžbu o završnom radu smatramo nepotrebnim. Dodatno se opterećeuju pravne osobe koje izvode srednjoškolski program obrazovanja za zanimanje vozač motornog vozila.	Nije prihvaćen	U skladu s člankom 10. Direktive 2003/59 koja je izmijenjena Direktivom 2018/645 oznaka Unije kod “95” u vozačku dozvolu, kvalifikacijsku karticu vozača ili potvrdu za vozače upisuje se samo na temelju SSO-a kojim se potvrđuje početna kvalifikacija i SSO-a kojim se potvrđuje periodično osposobljavanje, a ne na temelju svjedodžbe o završenom radu srednjoškolskog programa.
56	Tom Tom	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 5.	Podstavak 3. opetovanje uvodi neodređenost jer se uvodi pojam obrazovanje (prethodno osposobljavanje i obuka). Koja je to druga vrsta "... i kroz druge vrste obrazovanja ili osposobljavanja"? Ako se navedeni nositelji obrazovanja do sada nisu uskladili sa sadržajem propisanim Zakonom trebalo im je zabraniti rad. Prijedlog: točno navesti "vrste obrazovanje" jer one nisu u nadležnosti MMPI.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje
57	AS,OBRT ZA USLUGE AUTO ŠKOLE	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 5.	Predlažemo u članku 5. NPZID, kojim se mijenja članak 7. Zakona, brisati stavak 3. Obrazloženje: Obrana završnog rada na kraju srednjoškolskog programa obrazovanja za zanimanje »vozač motornog vozila« smatra se provjerom znanja, vještina i sposobnosti iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka, a svjedodžba o završnome radu srednjoškolskog programa obrazovanja za zanimanje »vozač motornog vozila« smatra se izdanim SSO-om o početnim kvalifikacijama, kako je to propisano trenutno važećem Zakonu. Izdavanje svjedodžbe SSO o početnim kvalifikacijama na prethodno izdanu svjedodžbu o završnom radu smatramo nepotrebnim i dodatnim administrativnim opterećenjem. Isto tako predlažemo članak 5. dopuniti stavkom 9. koji glasi: „(9) Stručnu osposobljenost vozača iz članka 5. ovoga Zakona može steći osoba koja je stekla srednju stručnu spremu, odnosno koja je završila srednju školu po posebnim propisima.“, odnosno predlažemo vratiti odredbu iz trenutno važećeg Zakona. Obrazloženje: Ako bi se gore navedena odredba brisala, to bi značilo da stručnu spremu osposobljenosti vozača može steći osoba bez ikakve završene škole pa ni osnovne. Stoga smatramo da je važno ostaviti postojeći uvjet posjedovanja srednje stručne spreme, koji je propisan u važećem Zakonu u članku stavku 8. članka 7.	Nije prihvaćen	U skladu s člankom 10. Direktive 2003/59 koja je izmijenjena Direktivom 2018/645 oznaka Unije kod “95” u vozačku dozvolu, kvalifikacijsku karticu vozača ili potvrdu za vozače upisuje se samo na temelju SSO-a kojim se potvrđuje početna kvalifikacija i SSO-a kojim se potvrđuje periodično osposobljavanje, a ne na temelju svjedodžbe o završenom radu srednjoškolskog programa. Propisivanje obveze stjecanja srednje stručne spreme kao uvjeta za izobrazbu vozača je vozače iz RH stavilo u nepovoljniji položaj u odnosu na vozače iz drugih država članica u kojima takva obveza ne postoji. To nepovoljno utječe na nedostatak vozača u obavljanju prijevoza tereta i putnika.
58	AUTO ŠKOLA ZADAR d.o.o.	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 5.	U članku 5. NPZID, kojim se mijenja članak 7. Zakona, predlžemo brisanje stavak 3. Obrazloženje: Obrana završnog rada na kraju srednjoškolskog programa obrazovanja za zanimanje »vozač motornog vozila« smatra se provjerom znanja, vještina i sposobnosti iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka, a svjedodžba o završnome radu srednjoškolskog programa obrazovanja za zanimanje »vozač motornog vozila« smatra se izdanim SSO-om o početnim kvalifikacijama, kako je to propisano trenutno važećem Zakonu. Izdavanje svjedodžbe SSO o početnim kvalifikacijama na prethodno izdanu svjedodžbu o završnom radu smatramo nepotrebnim i dodatnim administrativnim opterećenjem. Također, predlaže članak 5. dopuniti stavkom 9. koji glasi: „(9) Stručnu osposobljenost vozača iz članka 5. ovoga Zakona može steći osoba koja je stekla srednju stručnu spremu, odnosno koja je završila srednju školu po posebnim propisima.“, odnosno predlažemo vratiti odredbu iz trenutno važećeg Zakona. Obrazloženje: Ako bi se gore navedena odredba brisala, to bi značilo da stručnu spremu osposobljenosti vozača može steći osoba bez ikakve završene škole pa ni osnovne. Stoga smatramo da je važno ostaviti postojeći uvjet posjedovanja srednje stručne spreme, koji je propisan u važećem Zakonu u članku stavku 8. članka 7.	Nije prihvaćen	U skladu s člankom 10. Direktive 2003/59 koja je izmijenjena Direktivom 2018/645 oznaka Unije kod “95” u vozačku dozvolu, kvalifikacijsku karticu vozača ili potvrdu za vozače upisuje se samo na temelju SSO-a kojim se potvrđuje početna kvalifikacija i SSO-a kojim se potvrđuje periodično osposobljavanje, a ne na temelju svjedodžbe o završenom radu srednjoškolskog programa. Propisivanje obveze stjecanja srednje stručne spreme kao uvjeta za izobrazbu vozača je vozače iz RH stavilo u nepovoljniji položaj u odnosu na vozače iz drugih država članica u kojima takva obveza ne postoji. To nepovoljno utječe na nedostatak vozača u obavljanju prijevoza tereta i putnika.
59	Pučko otvoreno učilište Invictus	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 5.	U članku 5. NPZID, kojim se mijenja članak 7. Zakona, predlažemo brisanje stavka 3. Obrazloženje: Obrana završnog rada na kraju srednjoškolskog programa obrazovanja za zanimanje »vozač motornog vozila« smatra se provjerom znanja, vještina i sposobnosti iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka, a svjedodžba o završnome radu srednjoškolskog programa obrazovanja za zanimanje »vozač motornog vozila« smatra se izdanim SSO-om o početnim kvalifikacijama, kako je to propisano trenutno važećem Zakonu. Izdavanje svjedodžbe SSO o početnim kvalifikacijama na prethodno izdanu svjedodžbu o završnom radu smatramo propisan u važećem Zakonu u članku stavku 8. članka 7. nepotrebnim i dodatnim administrativnim opterećenjem. Također predlažemo članak 5. dopuniti stavkom 9. odnosno postojeću odredbu propisanu u važećem Zakonu u članku stavku 8. članka 7., a koja glasi: „(9) Stručnu osposobljenost vozača iz članka 5. ovoga Zakona može steći osoba koja je stekla srednju stručnu spremu, odnosno koja je završila srednju školu po posebnim propisima.“, odnosno predlažemo vratiti odredbu iz trenutno važećeg Zakona. Obrazloženje: Ako bi se gore navedena odredba brisala, to bi značilo da stručnu spremu osposobljenosti vozača može steći osoba bez ikakve završene škole pa ni osnovne. Stoga je potrebno ostaviti postojeći uvjet posjedovanja srednje stručne spreme.	Nije prihvaćen	U skladu s člankom 10. Direktive 2003/59 koja je izmijenjena Direktivom 2018/645 oznaka Unije kod “95” u vozačku dozvolu, kvalifikacijsku karticu vozača ili potvrdu za vozače upisuje se samo na temelju SSO-a kojim se potvrđuje početna kvalifikacija i SSO-a kojim se potvrđuje periodično osposobljavanje, a ne na temelju svjedodžbe o završenom radu srednjoškolskog programa. Propisivanje obveze stjecanja srednje stručne spreme kao uvjeta za izobrazbu vozača je vozače iz RH stavilo u nepovoljniji položaj u odnosu na vozače iz drugih država članica u kojima takva obveza ne postoji. To nepovoljno utječe na nedostatak vozača u obavljanju prijevoza tereta i putnika.
60	Hrvatska udruga za srednjoškolsku izobrazbu odraslih u cestovnom prometu	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 5.	predlažemo članak 5. dopuniti stavkom 9. koji glasi: „(9) Stručnu osposobljenost vozača iz članka 5. ovoga Zakona može steći osoba koja je stekla srednju stručnu spremu, odnosno koja je završila srednju školu po posebnim propisima.“, odnosno predlažemo vratiti odredbu iz trenutno važećeg Zakona. Obrazloženje: Ako bi se gore navedena odredba brisala, to bi značilo da stručnu spremu osposobljenosti vozača može steći osoba bez ikakve završene škole pa ni osnovne. Stoga je potrebno ostaviti postojeći uvjet posjedovanja srednje stručne spreme, koji je propisan u važećem Zakonu u članku stavku 8. članka 7.	Nije prihvaćen	Propisivanje obveze stjecanja srednje stručne spreme kao uvjeta za izobrazbu vozača je vozače iz RH stavilo u nepovoljniji položaj u odnosu na vozače iz drugih država članica u kojima takva obveza ne postoji. To nepovoljno utječe na nedostatak vozača u obavljanju prijevoza tereta i putnika.
61	Hrvatska udruga za srednjoškolsku izobrazbu odraslih u cestovnom prometu	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 5.	Predlažemo u članku 5. NPZID, kojim se mijenja članak 7. Zakona, brisati stavak 3. Obrazloženje: Obrana završnog rada na kraju srednjoškolskog programa obrazovanja za zanimanje »vozač motornog vozila« smatra se provjerom znanja, vještina i sposobnosti iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka, a svjedodžba o završnome radu srednjoškolskog programa obrazovanja za zanimanje »vozač motornog vozila« smatra se izdanim SSO-om o početnim kvalifikacijama, kako je to propisano trenutno važećem Zakonu. Izdavanje svjedodžbe SSO o početnim kvalifikacijama na prethodno izdanu svjedodžbu o završnom radu smatramo nepotrebnim i dodatnim administrativnim opterećenjem	Nije prihvaćen	U skladu s člankom 10. Direktive 2003/59 koja je izmijenjena Direktivom 2018/645 oznaka Unije kod “95” u vozačku dozvolu, kvalifikacijsku karticu vozača ili potvrdu za vozače upisuje se samo na temelju SSO-a kojim se potvrđuje početna kvalifikacija i SSO-a kojim se potvrđuje periodično osposobljavanje, a ne na temelju svjedodžbe o završenom radu srednjoškolskog programa.
62	Zvonimir Ožegović Cappo	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 5.	Predlažem vratiti dosadašnji stavak: (8) Stručnu osposobljenost vozača iz članka 5.ovoga Zakona može steći osoba koja je stekla srednju stručnu spremu, odnosno koja je završila srednju školu po posebnim propisima. Prvenstveno jer stručnu spremu osposobljenosti vozača može steći osoba bez završene škole!? Kakvi će nam sutra biti vozači autobusa, taksija, vozila kojima se obavlja iznajmljivanje vozila s vozačem, teretnih vozila, tramvaja, bez osnovne izobrazbe!?	Nije prihvaćen	Propisivanje obveze stjecanja srednje stručne spreme kao uvjeta za izobrazbu vozača je vozače iz RH stavilo u nepovoljniji položaj u odnosu na vozače iz drugih država članica u kojima takva obveza ne postoji. To nepovoljno utječe na nedostatak vozača u obavljanju prijevoza tereta i putnika
63	DENIS OŽEGOVIĆ	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 5.	Predlažem članak 5. dopuniti stavkom 9. koji glasi: „(9) Stručnu osposobljenost vozača iz članka 5. ovoga Zakona može steći osoba koja je stekla srednju stručnu spremu, odnosno koja je završila srednju školu po posebnim propisima.“, odnosno predlažemo vratiti odredbu iz trenutno važećeg Zakona. Obrazloženje: Potrebno je izjednačiti prava polaznika. Brisanje gore navedene odredbe bi značilo da stručnu spremu osposobljenosti vozača može steći osoba bez ikakve završene škole pa ni osnovne. Trebaju li nam takvi vozači, taksisti... Smatram važnim ostaviti postojeći uvjet posjedovanja srednje stručne spreme, koji je propisan u važećem Zakonu u članku stavku 8. članka 7.	Nije prihvaćen	Propisivanje obveze stjecanja srednje stručne spreme kao uvjeta za izobrazbu vozača je vozače iz RH stavilo u nepovoljniji položaj u odnosu na vozače iz drugih država članica u kojima takva obveza ne postoji. To nepovoljno utječe na nedostatak vozača u obavljanju prijevoza tereta i putnika
64	Pučko otvoreno učilište Auto moto centar Nova Gradiška	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 5.	U ovom članku je izbačen dosadašnji stavak (8) Stručnu osposobljenost vozača iz članka 5.ovoga Zakona može steći osoba koja je stekla srednju stručnu spremu, odnosno koja je završila srednju školu po posebnim propisima. Smatramo da je ovaj stavak potrebno vratiti upravo zbog izjednačavanja prava učenika, odnosno polaznika koji pohađaju program obrazovanja za zanimanje vozač motornog vozila, a koji se odnosi na razinu 4.1 Hrvatskog kvalifikacijskog okvira. Brisanjem ovog stavka briše se definicija minimalne razine obrazovanja koju osoba mora imati da bi postala profesionalni vozač. Time se otvara mogućnost pristupa ovog zanimanja osobama s Razinom 1 HKO, ili čak bez ikakvog obrazovanja, što dovodi u pitanje kvalitetu obrazovnog procesa i sigurnost cestovnoga prometa. Podsjećamo da se program stjecanja početnih kvalifikacija i periodičke izobrazbe vozača uvelike razlikuje od polaganja ispita za vozačku dozvolu određene kategorije, te da vozači moraju svladati šira znanja i vještine (od ispunjavanja dokumentacije putnika/tereta, poznavanja pravila rada, vožnje i zaustavljanja, kao i manipulacije teretom, komunikacije s putnicima, unutar granica, ali i u međunarodnom prijevozu), te je potrebno uvrstiti određeni prag/kvalifikaciju koju kandidat mora posjedovati da bi se mogao obrazovati i u konačnici postati profesionalni vozač.	Nije prihvaćen	Propisivanje obveze stjecanja srednje stručne spreme kao uvjeta za izobrazbu vozača je vozače iz RH stavilo u nepovoljniji položaj u odnosu na vozače iz drugih država članica u kojima takva obveza ne postoji. To nepovoljno utječe na nedostatak vozača u obavljanju prijevoza tereta i putnika
65	Pučko otvoreno učilište Auto moto centar Nova Gradiška	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 5.	Kao i u prethodnim izmjenama zakona, u stavku 3 je ponovno izostavljena riječ „prekvalifikacija“. Osim kroz srednjoškolski program obrazovanja za zanimanje vozač motornog vozila, odnosno program stjecanja srednje stručne spreme za osobe bez prethodno završene srednje škole, zanimanje vozač motornog vozila se stječe i pohađanjem programa stjecanja srednje stručne spreme i prekvalifikacije u programima obrazovanja odraslih. Stoga molimo Ministarstvo da u izmjenama zakona definira i program prakvalifikacije kao program kojim se stječče kvalifikacija za zanimanje Vozač motornog vozila. Pitanje broj 2: Da li ovo znači da će Ministarstvo doista prihvatiti međunarodno priznate certifikate, kao što je na primjer Certifikat IRU Akademije, koja predstavlja međunarodni standard izvrsnosti u programu početne i periodičke izobrazbe vozača, te je u potpunosti u skladu sa Zakonom, ako ga provodi akreditirani trening centar u Republici Hrvatskoj? U ovom slučaju, kandidatima se izdaje IRU Academy Certificate of Professional Competence u skladu s Direktivom 2003/59/EZ. Na koji će način biti regulirano izdavanje ovih i srodnih certifikata?	Nije prihvaćen	Način stjecanja srednje stručne spreme ne uređuje se predloženim izmjenama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu.
66	DENIS OŽEGOVIĆ	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 5.	Predlažem u članku 5. NPZID, kojim se mijenja članak 7. Zakona, izmijeniti stavak 3. tako da glasi: "(3) U slučaju stjecanja početnih kvalifikacija kroz srednjoškolski program obrazovanja za zanimanje vozač motornog vozila nakon završenog obrazovanja, redovita svjedodžba smatra se SSO o početnim kvalifikacijama." Obrazloženje: Stjecanje Svjedodžbe o završnom radu nakon obrane završnog rada na završetku srednjoškolskog programa obrazovanja za zanimanje »vozač motornog vozila« smatra se provjerom znanja, vještina i sposobnosti iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka, a svjedodžba o završnome radu srednjoškolskog programa obrazovanja za zanimanje »vozač motornog vozila« smatra se izdanim SSO-om o početnim kvalifikacijama, kako je to propisano trenutno važećem Zakonu. Izdavanje još jednog dokumenta, a to je svjedodžba SSO o početnim kvalifikacijama na prethodno izdanu svjedodžbu o završnom radu smatramo nepotrebnim. Dodatno se opterećeuju pravne osobe koje izvode srednjoškolski program obrazovanja za zanimanje vozač motornog vozila. Ravnatelj Centra za obrazovanje odraslih Ex Cathedra, Split Denis Ožegović	Nije prihvaćen	U skladu s člankom 10. Direktive 2003/59 koja je izmijenjena Direktivom 2018/645 oznaka Unije kod “95” u vozačku dozvolu, kvalifikacijsku karticu vozača ili potvrdu za vozače upisuje se samo na temelju SSO-a kojim se potvrđuje početna kvalifikacija i SSO-a kojim se potvrđuje periodično osposobljavanje, a ne na temelju svjedodžbe o završenom radu srednjoškolskog programa.
67	HGK	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 5.	Udruženje autoškola HGK predlaže u članku 5. NPZID, kojim se mijenja članak 7. Zakona, brisati stavak 3. Obrazloženje: Obrana završnog rada na kraju srednjoškolskog programa obrazovanja za zanimanje »vozač motornog vozila« smatra se provjerom znanja, vještina i sposobnosti iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka, a svjedodžba o završnome radu srednjoškolskog programa obrazovanja za zanimanje »vozač motornog vozila« smatra se izdanim SSO-om o početnim kvalifikacijama, kako je to propisano trenutno važećem Zakonu. Izdavanje svjedodžbe SSO o početnim kvalifikacijama na prethodno izdanu svjedodžbu o završnom radu smatramo nepotrebnim i dodatnim administrativnim opterećenjem. Udruženje autoškola HGK također predlaže članak 5. NPZID dopuniti stavkom 9. koji glasi: „(9) Stručnu osposobljenost vozača iz članka 5. ovoga Zakona može steći osoba koja je stekla srednju stručnu spremu, odnosno koja je završila srednju školu po posebnim propisima.“, odnosno predlažemo vratiti odredbu iz važećeg Zakona. Obrazloženje: Kad bi se gore navedena odredba brisala, to bi značilo da stručnu spremu osposobljenosti vozača može steći osoba bez ikakve završene škole pa ni osnovne. Stoga smatramo da je važno ostaviti postojeći uvjet posjedovanja srednje stručne spreme, koji je propisan u važećem Zakonu u članku stavku 8. članka 7.	Nije prihvaćen	U skladu s člankom 10. Direktive 2003/59 koja je izmijenjena Direktivom 2018/645 oznaka Unije kod “95” u vozačku dozvolu, kvalifikacijsku karticu vozača ili potvrdu za vozače upisuje se samo na temelju SSO-a kojim se potvrđuje početna kvalifikacija i SSO-a kojim se potvrđuje periodično osposobljavanje, a ne na temelju svjedodžbe o završenom radu srednjoškolskog programa. Propisivanje obveze stjecanja srednje stručne spreme kao uvjeta za izobrazbu vozača je vozače iz RH stavilo u nepovoljniji položaj u odnosu na vozače iz drugih država članica u kojima takva obveza ne postoji. To nepovoljno utječe na nedostatak vozača u obavljanju prijevoza tereta i putnika
68	Autoškola Žabac tours	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 5.	novi podstavak 3. Nije jasno definirano niti precizirano što se misli pod „druge vrste obrazovanja ili osposobljavanja, uz uvjet da program obrazovanja ili osposobljavanja obuhvača sadržaje propisane u skladu s ovim Zakonom“ stavak 3. Uz svjedodžbu SSS vozač, izdaje se i SSO o početnim kvalifikacijama Podržavamo navedeni prijedlog da se uz svjedodžbu SSS vozač izdaje i SSO o početnim kvalifikacijama. Smatramo da će se prema navedenome Ministarstvo prometa imati realno stanje/evidenciju broja osposobljenih vozača u RH kroz SSS vozač i početnu kvalifikaciju, što je u dosadašnjem dvojnom sustavu bilo neizvedivo, Na neki način da se dodatno regulira Članak 7., stavak 6. Za stjecanje početne kvalifikacije nije potrebno imati odgovarajuću vozačku dozvolu (ali se ona mora steći) do početka izvođenja obuke samostalne vožnje, odnosno do proveđenja praktičnog dijela ispita → problem vozača do 21.g., kako da polože početnu prije 21,g.- problem polaganja C kategorije Predlažemo da se prije donošenja Zakona, iznađe adekvatno rješenje sa Ministarstvom unutarnjih poslova jer je stijecanje SSO o početnim kvalifikacijma za sada nemoguće, s obzirom da osoba s 18 g. do 21 g. koja želi imati C kat, da bi istu upisala u autoškoli mora imati SSO o početnu kvalifikaciju ili SSS vozač, a SSO o početnim kvalifikacijma može upisati, ali ne može završiti zbog odredbe članka 7. Stavak 6.. Članak 217. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisuje stavak 1. podstavak 9. „najniža starosna dob za kategoriju C je 21 godina a stavak 2. Propisuje da se iznimno može polagati C kategorija ukoliko vozač posjeduje početne kvalifikacije dobivene sukladno propisu kojim se uređuje prijevoz u cestovnom prometu	Djelomično prihvaćen	Starosna dob za stjecanje vozačkih kategorija uređuje se posebnim propisom.
69	Tom Tom	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 6.	Obuka nije samo dopuna znanja (izobrazba). Možda je značajnije dopuna vještina (praktični rad). Ima li kraja frazama? Prijedlog: Zašto ne koristite termin trening?	Nije prihvaćen	Termini koji se koriste dovoljno su jasni
70	Auto škola Hajduk d.o.o.	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 7.	Predlažemo članak 7. NPZID, kojim se mijenja članak 10. Zakona, dopuniti stavkom 5. koji glasi: „(5) Ministar pravilnikom iz stavka 4. ovoga članka propisuje minimalnu cijenu osposobljavanja vozača za stjecanje početne kvalifikacije, za stjecanje početne kvalifikacije za upravljanje autotaksi vozilima i vozilima kojima se obavlja iznajmljivanje vozila s vozačem i periodične izobrazbe.“. Obrazloženje: Smatramo da je potrebno ostaviti propisanu cijenu. Ukidanje minimalne cijene štetiti poštenoj tržišnoj utakmici, jer će uvijek biti onih koji će nuditi „dampinške“ cijene kako bi privukli više polaznika. Trenutno imamo situaciju da se početne kvalifikacije za upravljanje autotaksi vozilima i vozilima kojima se obavlja iznajmljivanje vozila s vozačem daju besplatno, ukoliko još nešto upišete. Gdje to ima da se neko zvanje ili zanimanje stječe? Rezultat je već uočljiv. To dovodi do nelojalne konkurencije i u konačnici do pada kvalitete osposobljavanja. Naime, postavlja se pitanje kako se neopravdano niskim cijenama usluga mogu uopće pokriti troškovi poslovanja i adekvatno platiti stručne djelatnike. Takva situacija je, nažalost, već vidljiva na tržištu usluga vozačkih škola koje je deregulirano vezano za najnižu cijenu nastavnog sata. Potvrđujemo navode HGK koja tvrdi kako prema uvjetima koji se predlažu ovim Nacrtom prijedloga zakona, ni jedna pravna osoba ne bi mogla ekonomski egzistirati kao centar za osposobljavanje ako bi samo izvodila programe za stjecanje početnih kvalifikacija i periodičke izobrazbe. Uostalom, s postojećim uvjetima i čestim izmjenama propisa, i danas svi centri za osposobljavanje egzistiraju u sklopu pravnih osoba koje se bave drugim djelatnostima, jer inače nema ekonomske opravdanosti. Bez propisane makar i minimalne financijske konstrukcije nije moguće realizirati propisano poslovanje, posebno kada se radi o privatnim ustanovama koje bi morale uložiti vlastita sredstva da bi ispunili propisane uvjete za ispitni centar. To ih stavlja u nepovoljan položaj odnosu na ustanove u državnom vlasništvu s obzirom na ulaganja potrebna za ispunjavanje potrebnih uvjeta. Imajući u vidu da se ovdje postavlja pitanje ekonomske isplativosti, ovo bi moglo dovesti do toga da većina ispitnih centara bude u državnim ustanovama, što svakako nije u cilju poticanja privatnog poduzetništva nego baš suprotno.	Primljeno na znanje	Ocjena stručnog predlagatelja je da se cijene izobrazbe trebaju formirati sukladno uvjetima na tržištu. Prema prijedlogu ovoga Zakona ne propisuju se minimalne cijene izobrazbe za stjecanje početnih kvalifikacija i periodične izobrazbe, a propisuje se samo cijena provođenja ispita za stjecanje početne kvalifikacije.
71	Tom Tom	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 7.	Stavak (3) dopuniti na kraju "... ili imaju namjeru raditi što dokazuju potvrdom budućeg poslodavca". Obrazloženje: rade (zaposleni) a nemaju stručnu osposobljenost. Prekršaj?	Nije prihvaćen	Primjedbe se ne odnose na odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu
72	AS,OBRT ZA USLUGE AUTO ŠKOLE	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 7.	Predlažemo članak 7. NPZID, kojim se mijenja članak 10. Zakona, dopuniti stavkom 5. koji glasi: „(5) Ministar pravilnikom iz stavka 4. ovoga članka propisuje minimalnu cijenu osposobljavanja vozača za stjecanje početne kvalifikacije, za stjecanje početne kvalifikacije za upravljanje autotaksi vozilima i vozilima kojima se obavlja iznajmljivanje vozila s vozačem i periodične izobrazbe.“. Obrazloženje: Smatramo da je potrebno ostaviti propisanu cijenu. Ukidanje minimalne cijene štetiti poštenoj tržišnoj utakmici, jer će uvijek biti onih koji će nuditi „dumping“ cijene kako bi privukli više polaznika. To dovodi do nelojalne konkurencije i u konačnici do pada kvalitete osposobljavanja. Naime, postavlja se pitanje kako se neopravdano niskim cijenama usluga mogu uopće pokriti troškovi poslovanja i adekvatno platiti stručne djelatnike. Takva situacija je već vidljiva na tržištu usluga auto škola koje je deregulirano vezano za najnižu cijenu nastavnog sata.	Primljeno na znanje	Ocjena stručnog predlagatelja je da se cijene izobrazbe trebaju formirati sukladno uvjetima na tržištu. Prema prijedlogu ovoga Zakona ne propisuju se minimalne cijene izobrazbe za stjecanje početnih kvalifikacija i periodične izobrazbe, a propisuje se samo cijena provođenja ispita za stjecanje početne kvalifikacije.
73	AUTO ŠKOLA ZADAR d.o.o.	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 7.	Predlažemo da se članak 7. NPZID, kojim se mijenja članak 10. Zakona, dopuni stavkom 5. koji glasi: „(5) Ministar pravilnikom iz stavka 4. ovoga članka propisuje minimalnu cijenu osposobljavanja vozača za stjecanje početne kvalifikacije, za stjecanje početne kvalifikacije za upravljanje autotaksi vozilima i vozilima kojima se obavlja iznajmljivanje vozila s vozačem i periodične izobrazbe.“. Obrazloženje: Smatramo da je potrebno ostaviti propisanu cijenu. Ukidanje minimalne cijene štetiti poštenoj tržišnoj utakmici, ostavlja se mogućnost formiranja "dumping" cijena radi "brze i lake zarade". To dovodi do nelojalne konkurencije i rezultira padom kvalitete osposobljavanja. Naime, postavlja se pitanje kako se neopravdano niskim cijenama usluga mogu uopće pokriti troškovi poslovanja i adekvatno platiti stručne djelatnike. Takva situacija je, nažalost, već vidljiva na tržištu usluga vozačkih škola koje je deregulirano vezano za najnižu cijenu nastavnog sata.	Primljeno na znanje	Ocjena stručnog predlagatelja je da se cijene izobrazbe trebaju formirati sukladno uvjetima na tržištu. Prema prijedlogu ovoga Zakona ne propisuju se minimalne cijene izobrazbe za stjecanje početnih kvalifikacija i periodične izobrazbe, a propisuje se samo cijena provođenja ispita za stjecanje početne kvalifikacije.
74	Pučko otvoreno učilište Invictus	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 7.	Predlažemo članak 7. NPZID, kojim se mijenja članak 10. Zakona, dopuniti stavkom 5. koji glasi: „(5) Ministar pravilnikom iz stavka 4. ovoga članka propisuje minimalnu cijenu osposobljavanja vozača za stjecanje početne kvalifikacije, za stjecanje početne kvalifikacije za upravljanje autotaksi vozilima i vozilima kojima se obavlja iznajmljivanje vozila s vozačem i periodične izobrazbe.“. Obrazloženje: Ukidanje minimalne cijene štetiti poštenoj tržišnoj utakmici, jer će uvijek biti onih koji će nuditi „dampinške“ cijene kako bi privukli više polaznika, što će neminovno dovesti do nelojalne konkurencije i u konačnici do pada kvalitete osposobljavanja. Naime, postavlja se pitanje kako se neopravdano niskim cijenama usluga mogu uopće pokriti troškovi poslovanja i adekvatno platiti stručne djelatnike. Stoga molimo i predlažemo ostaviti propisanu cijenu. Prema uvjetima koji se predlažu u ovom Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu propisuje ni jedna pravna osoba ne bi mogla ekonomski egzistirati kao centar za osposobljavanje ako bi samo izvodila programe za stjecanje početnih kvalifikacija i periodičke izobrazbe. Uostalom, s postojećim uvjetima i čestim izmjenama propisa, i danas svi centri za osposobljavanje egzistiraju u sklopu pravnih osoba koje se bave drugim djelatnostima, jer inače nema ekonomske opravdanosti. Bez propisane makar i minimalne financijske konstrukcije nije moguće realizirati propisano poslovanje, posebno kada se radi o privatnim ustanovama. Isto ih stavlja u nepovoljan položaj odnosu na ustanove u državnom vlasništvu. Imajući u vidu da se ovdje postavlja pitanje ekonomske isplativosti, isto bi moglo dovesti do toga da većina ispitnih centara bude u državnim ustanovama, što svakako nije u cilju poticanja privatnog poduzetništva nego baš suprotno.	Primljeno na znanje	Ocjena stručnog predlagatelja je da se cijene izobrazbe trebaju formirati sukladno uvjetima na tržištu. Prema prijedlogu ovoga Zakona ne propisuju se minimalne cijene izobrazbe za stjecanje početnih kvalifikacija i periodične izobrazbe, a propisuje se samo cijena provođenja ispita za stjecanje početne kvalifikacije.
75	Hrvatska udruga za srednjoškolsku izobrazbu odraslih u cestovnom prometu	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 7.	predlaže članak 7. NPZID, kojim se mijenja članak 10. Zakona, dopuniti stavkom 5. koji glasi: „(5) Ministar pravilnikom iz stavka 4. ovoga članka propisuje minimalnu cijenu osposobljavanja vozača za stjecanje početne kvalifikacije, za stjecanje početne kvalifikacije za upravljanje autotaksi vozilima i vozilima kojima se obavlja iznajmljivanje vozila s vozačem i periodične izobrazbe.“. Obrazloženje: Ukidanje minimalne cijene štetiti poštenoj tržišnoj utakmici, jer će uvijek biti onih koji će nuditi „dampinške“ cijene kako bi privukli više polaznika, što će neminovno dovesti do nelojalne konkurencije i u konačnici do pada kvalitete osposobljavanja. Naime, postavlja se pitanje kako se neopravdano niskim cijenama usluga mogu uopće pokriti troškovi poslovanja i adekvatno platiti stručne djelatnike. Stoga molimo i predlažemo ostaviti propisanu cijenu. Prema uvjetima koji se predlažu u ovom Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu propisuje ni jedna pravna osoba ne bi mogla ekonomski egzistirati kao centar za osposobljavanje ako bi samo izvodila programe za stjecanje početnih kvalifikacija i periodičke izobrazbe. Uostalom, s postojećim uvjetima i čestim izmjenama propisa, i danas svi centri za osposobljavanje egzistiraju u sklopu pravnih osoba koje se bave drugim djelatnostima, jer inače nema ekonomske opravdanosti. Bez propisane makar i minimalne financijske konstrukcije nije moguće realizirati propisano poslovanje, posebno kada se radi o privatnim ustanovama. Isto ih stavlja u nepovoljan položaj odnosu na ustanove u državnom vlasništvu. Imajući u vidu da se ovdje postavlja pitanje ekonomske isplativosti, isto bi moglo dovesti do toga da većina ispitnih centara bude u državnim ustanovama, što svakako nije u cilju poticanja privatnog poduzetništva nego baš suprotno.	Primljeno na znanje	Ocjena stručnog predlagatelja je da se cijene izobrazbe trebaju formirati sukladno uvjetima na tržištu. Prema prijedlogu ovoga Zakona ne propisuju se minimalne cijene izobrazbe za stjecanje početnih kvalifikacija i periodične izobrazbe, a propisuje se samo cijena provođenja ispita za stjecanje početne kvalifikacije.
76	Zvonimir Ožegović Cappo	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 7.	Predlažem članak 7. NPZID, kojim se mijenja članak 10. Zakona, dopuniti stavkom 5. koji glasi: „(5) Ministar pravilnikom iz stavka 4. ovoga članka propisuje minimalnu cijenu osposobljavanja vozača za stjecanje početne kvalifikacije, za stjecanje početne kvalifikacije za upravljanje autotaksi vozilima i vozilima kojima se obavlja iznajmljivanje vozila s vozačem i periodične izobrazbe.“. Obrazloženje: Bez financijske strukture niti jedan sustav ne može opsatati. Stoga, ukoliko zakonodavac želi imati kvalitetan i stabilan sustav izobrazbe vozača, mora ostaviti propisanu cijenu, inače će biti odgovoran i za negativne posljedice sustava izobrazbe vozača.	Primljeno na znanje	Ocjena stručnog predlagatelja je da se cijene izobrazbe trebaju formirati sukladno uvjetima na tržištu. Prema prijedlogu ovoga Zakona ne propisuju se minimalne cijene izobrazbe za stjecanje početnih kvalifikacija i periodične izobrazbe, a propisuje se samo cijena provođenja ispita za stjecanje početne kvalifikacije.
77	DENIS OŽEGOVIĆ	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 7.	Predlažem članak 7. NPZID, kojim se mijenja članak 10. Zakona, dopuniti stavkom 5. koji glasi: „(5) Ministar pravilnikom iz stavka 4. ovoga članka propisuje minimalnu cijenu osposobljavanja vozača za stjecanje početne kvalifikacije i periodične izobrazbe, za stjecanje početne kvalifikacije za upravljanje autotaksi vozilima i vozilima kojima se obavlja iznajmljivanje vozila s vozačem.“. Obrazloženje: Smatram da je nužno ostaviti propisanu cijenu okoliko želimo održivost sustava!! Slažem se obrazloženjem HGK kako će ukidanje minimalne cijene štetiti poštenoj tržišnoj utakmici, jer će uvijek biti onih koji će nuditi „dampinške“ cijene kako bi privukli više polaznika, što dovodi do nelojalne konkurencije i u konačnici do pada kvalitete osposobljavanja. Naime, postavlja se pitanje kako se neopravdano niskim cijenama usluga mogu uopće pokriti troškovi poslovanja i adekvatno platiti stručne djelatnike. Podržavam obrazloženje HGK kako prema uvjetima koji se predlažu u ovom Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu propisuje ni jedna pravna osoba ne bi mogla ekonomski egzistirati kao centar za osposobljavanje ako bi samo izvodila programe za stjecanje početnih kvalifikacija i periodičke izobrazbe. Bilo kakav projekt mora imati i svoju financijsku konstrukciju, a bez propisane makar i minimalne financijske konstrukcije nije moguće realizirati propisano poslovanje, posebno kada se radi o privatnim ustanovama koje bi morale uložiti vlastita sredstva da bi ispunili propisane uvjete za ispitni centar. Isto ih stavlja u nepovoljan položaj odnosu na ustanove u državnom vlasništvu vezano koje se financiraju iz proračuna. Imajući u vidu da se ovdje postavlja pitanje ekonomske isplativosti, isto bi moglo dovesti do toga da većina ispitnih centara bude u državnim ustanovama, što svakako nije u cilju poticanja privatnog poduzetništva nego baš suprotno.	Primljeno na znanje	Ocjena stručnog predlagatelja je da se cijene izobrazbe trebaju formirati sukladno uvjetima na tržištu. Prema prijedlogu ovoga Zakona ne propisuju se minimalne cijene izobrazbe za stjecanje početnih kvalifikacija i periodične izobrazbe, a propisuje se samo cijena provođenja ispita za stjecanje početne kvalifikacije.
78	Pučko otvoreno učilište Auto moto centar Nova Gradiška	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 7.	Donekle pozdravljamo brisanje odredbe kojom ministar propisuje minimalnu cijenu izobrazbe, pošto su u praksi postojala višestruka tumačenja propisane cijene, već u samom Ministarstvu (PDV uključen ili nije). U smislu zadržavanja kvalitete obrazovnog procesa profesionalnih vozača, propisana minimalna cijena je bila dobar korak prema izvrsnosti, jer će ukidanje minimalne cijene dovesti do drastičnog pada cijene izobrazbe. Pad cijena izobrazbe znači i pad kvalitete obrazovanja profesionalnih vozača, kao i upitnost održavanja pune satnice po pojedinom tečaju. Smatramo da je, uz nastavni plan i program izobrazbe potrebno propisati program i sadržaj ispita za stjecanje početnih kvalifikacija, kako bi se zadržala barem zadovoljavajuća razina kvalitete. Ovakvim tumačenjem bit će dovoljno kandidatu postaviti po jedno pitanje iz svakog poglavlja, te će kandidat dobiti kvalifikaciju profesionalnog vozača pomoću testa od 5-6-7 pitanja. U stavku 4 potrebno je dodati i vozače navedene u Stavku 3 članka 5 ovog prijedloga izmjena Zakona (Vozači koji upravljaju vozilima za koja je potrebna vozačka dozvola B kategorije, a koji obavljaju javni linijski prijevoz, posebni linijski prijevoz, mikroprijevoz, shuttle prijevoz ili povremeni prijevoz putnika, moraju steći početnu kvalifikaciju po programu za vozače B kategorije.“)	Primljeno na znanje	Ocjena stručnog predlagatelja je da se cijene izobrazbe trebaju formirati sukladno uvjetima na tržištu. Prema prijedlogu ovoga Zakona ne propisuju se minimalne cijene izobrazbe za stjecanje početnih kvalifikacija i periodične izobrazbe, a propisuje se samo cijena provođenja ispita za stjecanje početne kvalifikacije.
79	HGK	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 7.	Udruženje autoškola HGK predlaže članak 7. NPZID, kojim se mijenja članak 10. Zakona, dopuniti stavkom 5. koji glasi: „(5) Ministar pravilnikom iz stavka 4. ovoga članka propisuje minimalnu cijenu osposobljavanja vozača za stjecanje početne kvalifikacije, za stjecanje početne kvalifikacije za upravljanje autotaksi vozilima i vozilima kojima se obavlja iznajmljivanje vozila s vozačem i periodične izobrazbe.“. Obrazloženje: Smatramo da je potrebno ostaviti propisanu cijenu. Ukidanje minimalne cijene štetiti poštenoj tržišnoj utakmici, jer će uvijek biti onih koji će nuditi „dampinške“ cijene kako bi privukli više polaznika. To dovodi do nelojalne konkurencije i u konačnici do pada kvalitete osposobljavanja. Naime, postavlja se pitanje kako se neopravdano niskim cijenama usluga mogu uopće pokriti troškovi poslovanja i adekvatno platiti stručne djelatnike. Takva situacija je, nažalost, već vidljiva na tržištu usluga vozačkih škola koje je deregulirano vezano za najnižu cijenu nastavnog sata. Prema uvjetima koji se predlažu ovim Nacrtom prijedloga zakona, ni jedna pravna osoba ne bi mogla ekonomski egzistirati kao centar za osposobljavanje ako bi samo izvodila programe za stjecanje početnih kvalifikacija i periodičke izobrazbe. Uostalom, s postojećim uvjetima i čestim izmjenama propisa, i danas svi centri za osposobljavanje egzistiraju u sklopu pravnih osoba koje se bave drugim djelatnostima, jer inače nema ekonomske opravdanosti. Bez propisane makar i minimalne financijske konstrukcije nije moguće realizirati propisano poslovanje, posebno kada se radi o privatnim ustanovama koje bi morale uložiti vlastita sredstva da bi ispunili propisane uvjete za ispitni centar. To ih stavlja u nepovoljan položaj odnosu na ustanove u državnom vlasništvu s obzirom na ulaganja potrebna za ispunjavanje potrebnih uvjeta. Imajući u vidu da se ovdje postavlja pitanje ekonomske isplativosti, ovo bi moglo dovesti do toga da većina ispitnih centara bude u državnim ustanovama, što svakako nije u cilju poticanja privatnog poduzetništva nego baš suprotno. Udruženje cestovnog teretnog prometa HGK podržava izmjenu članka 10. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu kojom se briše odredba o propisivanju minimalne cijene osposobljavanja vozača za stjecanje početne kvalifikacije i periodične izobrazbe.	Primljeno na znanje	Iznesene primjedbe su u međusobnoj suprotnosti
80	Autoškola Žabac tours	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 7.	stavak 3 Periodička – vozači „uobičajeno boravište“ – što to znači? (prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama) Smatramo da s obzirom da Republika Hrvatska uvodi kvalifikacijsku karticu vozača, kao što iste izdaju i ostale zemlje u EU, nema potrebe od vozača koji rade početnu ili periodičku izobrazbu tražiti prijavu boravišta. Naime periodička izobrazba se provodi u trajanju od 35 sati, te se prilikom upisa provjerava ima li vozač sve propisane uvjete uvidom u njegove dokumente (osobna iskaznica, vozačka dozvola, odgovarajuče potvrde/svjedodžbe). S obzirom na kratki period osposobljavanja, koja je svrha prijave boravka, isto samo predstavlja nepotrebnu dodatnu administrativnu proceduru i papirologiju kandidatu/vozaču. Sličan prinmjer imamo kod polaganja ADR za vozače, gdje se ne traži nikakva prijava boravka, nego se samo utvrđuje udovoljava li kandidat propisanim uvjetima, ta nakon toga nesmetano pristupa obuci i polaganju ispita, te mu se nakon toga putem Ministarstva prometa i AKD izdaje ADR kartica vozača. Stavak 7. Više ne postoji – Ministar propisuje minimalnu cijenu osposobljavanja vozača za početnu i periodičku Postoječi članak 10. Zakona o prijevozu u potpunosti mijenja i zamijenjuje novim stavkom 10. , smatramo da je omaškom izostavljena stavka 7. koja glasi. „Ministar pravilnikom iz stavka 5. Ovoga članka propisuje minimalnu cijenu osposobljavanja vozača za stijecanje početne kvalifikacije i periodičke izobrazbe“ s obzirom da u daljnjem „novom“ članku 11a. Stavak koji u stavku 10. Propisuje „Ministar pravilnikom iz članka 10. Stavka 4. ovog Zakona propisuje način provjere znanja i najvišu cijenu polaganja ispita za stjecanje početne kvalifikacije vozača iz članka 7. ovog Zakona“	Primljeno na znanje	Uobičajeno boravište definirano je čl. 12. Direktive 2006/126/EZ Ocjena stručnog predlagatelja je da se cijene izobrazbe trebaju formirati sukladno uvjetima na tržištu. Prema prijedlogu ovoga Zakona ne propisuju se minimalne cijene izobrazbe za stjecanje početnih kvalifikacija i periodične izobrazbe, a propisuje se samo cijena provođenja ispita za stjecanje početne kvalifikacije.
81	DENIS PELOZA	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 8.	Kod podstavka b) potrebno je izuzećem dopustiti rad osobama profesionalcima iz djelatnosti P85.53 autoškole, dakle licenciranim predavačima propisa u autoškolama, zatim stručnim voditeljima i ovlaštenim ispitivačima koji su uglavnom i svi licencirani predavači, a usput svi su prethodno stekli i licencije instktora vožnje. Obirom da su sve navedene profesije uvrštene u posljednji Popis Reguliranih Profesija pri AZVO, diskriminacija po toj osnovi nikako nije dobrodošla. Nadalje: - većina je tih stručnih osoba sa dugogodišnjim iskustvom u obrazovanju, edukaciji i provedbi ispita i uglavnom se radi o osobama dobi +30 godina - potpuno su zaboravljeni odnosno izostavljeni licencirani instrukotri vožnje kategorije C i D - pedagoške kompetencije u tom smislu ne mogu zamijeniti specijalizaciju i dugogodišnje iskustvo Hvala na pažnji	Nije prihvaćen	Ocjena stručnog predlagatelja je da stručni kadrovi za provedbu izobrazbe moraju imati visoku stručnu spremu sa stečenim pedagoškim kompetencijama s najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije
82	DENIS PELOZA	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 8.	Što bi trebalo značiti pod d) "... ili u dislociranom mjestu za izvođenje nastave" Kod sustava registra autoškola koji se vodi pri Ministarstvu unutarnjih poslova jasno je naznačeno podružnice ili izdvojeni pogon ili to mogu biti ispostave te navedeno je unapijed verificirano i odgovara minimalnim stadardima. Dakle primjereni sustav već postoji ili predlagač navedeno tek planira urediti podzakonskim ili provedbenim aktom?	Nije prihvaćen	Rješenje za stjecanje početnih kvalifikacija i periodične izobrazbe izdaje se pravnim i fizičkim osobama - obrtnicima prema sjedištu, a nastava se može izvoditi i izvan sjedišta ukoliko su ispunjeni svi uvjeti.
83	Josip Gregurić	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 8.	Članak 11. i naslov iznad članka mijenjaju se glase: „Centri za osposobljavanje vozača b) stručne kadrove za provedbu kvalitetne izobrazbe iz svih tematskih područja utvrđenih programom iz točke a) ovoga stavka sa završenim najmanje preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem cestovnog smjera te sa stečenim pedagoškim kompetencijama i najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije, od kojih najmanje tri osobe u radnom odnosu sukladno Zakonu o radu. d) u vlasništvu ili zakupu uredski prostor za prijam kandidata, površine najmanje 8 m², propisno opremljenu učionicu za provedbu teorijskoga dijela osposobljavanja ukupne površine od najmanje 25 m2, pri čemu se za svakoga kandidata mora osigurati najmanje 1,5 m² radne površine, za najviše 24 kandidata ovisno o prostorno – tehničkim mogućnostima učionice u sjedištu Centra za osposobljavanje vozača ili u dislociranom mjestu izvođenja nastave. g) u vlasništvu ili zakupu prometno vježbalište, izvedeno sa suvremenim kolničkim zastorom (asfalt, beton) i propisno označeno, površine najmanje 510 m² i dimenzija najmanje 8,5 m širine i 60 m duljine, na kojem je moguća provedba praktičnog dijela osposobljavanja. Obrazloženje: Predložena odredba mora biti ekonomski održiva, realna i usklađena sa odredbama Zakona o radu, a u predloženom obliku je neprihvatljiva i predstavlja administrativno ograničenje, 3 djelatnika u punom radnom vremenu je preveliki trošak za manje društva koja također moraju i trebala bi ravnopravno sudjelovati na tržištu. Promjenom Zakona o radu i njegovih odredbi neće se narušiti kvaliteta osposobljavanja. Smatram da se na ovaj način neće dovesti u pitanje kvaliteta osposobljavanja vozača ali će se moći priuštiti vozačima da izobrazbu obave u manjim mjestima. Kako su takvi uvjeti dovoljni za osposobljavanje kandidata za vozače prema minimalni uvjetima koje moraju ispuniti autoškole, mislim da su takvi uvjeti dovoljni i za kasniju izobrazbu samih vozača. Kako se taj vozač prvi puta osposobio na takvim uvjetima i stekao prve kilometre svoga budućega posla misli da onda nakon 5 godina iskustva mu ne treba poligon od 1500m2, i učionicu od najmanje 20 polaznika i cca 40 m2 te 8m2 za PREDAVAČA?? iz kojega razloga toliki prostor za predavača? Što su grupe manje puno je bolji učinak poučavanja i veća interakcija između poučavatelja (predavača) i samoga polaznika što je i cilj izobrazbe.	Djelomično prihvaćen	Površine učionica usklađene su s pozitivnim propisima Republike Hrvatske kojima se uređuju standardi izobrazbe. Dimenzije vježbališta uvjetovane su potrebama izobrazbe na svim kategorijama vozila.
84	Auto škola Hajduk d.o.o.	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 8.	Predlažemo izmjenu u članku 11. stavak 3. točka b) tako da glasi: „b) stručne kadrove za provedbu kvalitetne izobrazbe iz svih tematskih područja utvrđenih programom iz točke a) ovoga stavka i to: licenciranog predavača u autoškoli, licenciranog instruktora vožnje C kategorije ako je riječ o prijevozu tereta, odnosno D kategorije ako je riječ o prijevozu putnika i radnim iskustvom od najmanje 3 godine u osposobljavanju kandidata C , CE, i D kategorije, osobe sa završenim najmanje preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem cestovnog smjera te sa stečenim pedagoškim kompetencijama i najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije, od kojih najmanje tri osobe u radnom odnosu sukladno Zakonu o radu“ Obrazloženje: Predložena odredba mora biti ekonomski održiva, realna i usklađena sa odredbama Zakona o radu, a u predloženom obliku je neprihvatljiva i predstavlja administrativno ograničenje. Prije cca 2 godine radni odnosi u autoškolama su usklađeni sa Zakonom o radu na što je upozoravala Europska komisija. Licencirani predavači i licencirani instruktori vožnje u autoškoli su stručni kadrovi za provedbu kvalitetne izobrazbe svih tematskih područja i praktičnog dijela, utvrđenih programom. Predavači i instruktori vožnje moraju se stručno usavršavati svake 4 godine sukladno Pravilniku o stručnom usavršavanju i provjeri stručne osposobljenosti.	Djelomično prihvaćen	Ocjena stručnog predlagatelja je da stručni kadrovi za provedbu izobrazbe moraju imati visoku stručnu spremu sa stečenim pedagoškim kompetencijama s najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije od kojih najmanje tri osobe u radnom odnosu.
85	Tom Tom	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 8.	MMPI uzima ovlasti iz radnog odnosa osim ako ovo nije Lex specialis. U prethodnim člancima navodi se znanje, obrazovanje, ... a onda samo jedna (1) godina radnog iskustva za stručne kadrove (b). Tko je izračunao da centru trebaju najmanje tri osobe? Koliko je to polaznika na razini godine za tri stručne osobe? Kolika je cijena rada stručnih kadrova (nije minimalac) i kako osigurati toliki prihod? Direktive na koje predlagatelj poziva ne propisuju NIŠTA od navedenog. Pogledati zakone i pravilnike (Slovenija i Njemačka) koji imaju dužu tradiciju osposobljavanja kako definiraju stručne kadrove. To nisu jedna godina radnog iskustva i stečena pedagoška kompetencija bez praktičnog rada s polaznicima. Ako "netko" ima za ovu potrebu zaposlene tri osobe ili je bogat i želi postati siromašniji ili radi "sivu" unutrašnju raspodjelu radnog vremena. Prijedlog: tri zamijeniti s dovoljno stručnih osoba a brisati stalni radni odnos i puno radno vrijeme. Stavak 3. d prijedlog je brisati " ili u dislociranom mjesto za izvođenje nastave". Dislokacija je omogućila da u se Belom Manastiru objašnjava "rotor" u Remetincu. Tko je pregledao i odobrio ta dislocirana mjesta za izvođenje nastave?	Djelomično prihvaćen	Ocjena stručnog predlagatelja je da stručni kadrovi za provedbu izobrazbe moraju imati visoku stručnu spremu sa stečenim pedagoškim kompetencijama s najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije od kojih najmanje tri osobe u radnom odnosu. Rješenje za stjecanje početnih kvalifikacija i periodične izobrazbe izdaje se pravnim i fizičkim osobama - obrtnicima prema sjedištu, a nastava se može izvoditi i izvan sjedišta ukoliko su ispunjeni svi uvjeti.
86	AS,OBRT ZA USLUGE AUTO ŠKOLE	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 8.	Prijedlog izmjena članak 8. NPZID, kojim se u Zakonu mijenja članak 11, stavak 3. točka b) glasi: „b) licencirane predavače autoškole ili druge stručne kadrove za provedbu kvalitetne izobrazbe iz svih tematskih područja utvrđenih programom iz točke a) ovoga stavka sa završenim najmanje preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem cestovnog smjera te sa stečenim pedagoškim kompetencijama i najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije, od kojih najmanje tri osobe u radnom odnosu sukladno Zakonu o radu“ Obrazloženje: Sukladno najnovijem popisu reguliranih profesija u nadležnosti AZVO, predavači u autoškoli su jednini stručni i usko specijalizirani kadrovi za provedbu kvalitetne izobrazbe svih tematskih područja utvrđenih prograom i obvezni su se stručno usavršavati svake 4 godine. (Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija pročišćeni tekst NN 82/15, 70/19, 47/20 na snazi od 25.04.2020.) Smatramo da bi trebalo propisati kako licencirani instruktori vožnje mogu obavljati praktični dio programa za stjecanje početnih kvalifikacija. Licencirani instruktori vožnje u autoškoli su jedini stručni i usko specijalizirani kadrovi za provedbu praktičnog dijela programa i obvezni su se stručno usavršavati svake 4 godine. Predložena odredba u suprotnosti je sa Zakonu o radu, neprihvatljiva je i predstavlja nepotrebno administrativno ograničenje, te je suprotnosti sa pravom pregovaranja o uspostavi radnog odnosa prema stvarnim potrebama posla. Dodatno, slijedom toga, za primjer napominjemo da je obveza zapošljavanja na puno radno vrijeme brisana i iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji regulira uvjete za stručne djelatnike u vozačkim školama i ovlaštenoj stručnoj organizaciji koja provodi ispite.	Djelomično prihvaćen	Ocjena stručnog predlagatelja je da stručni kadrovi za provedbu izobrazbe moraju imati visoku stručnu spremu sa stečenim pedagoškim kompetencijama s najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije od kojih najmanje tri osobe u radnom odnosu.
87	AUTO ŠKOLA ZADAR d.o.o.	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 8.	Prijedlog izmjena članak 8. NPZID, kojim se u Zakonu mijenja članak 11, stavak 3. točka b) glasi: „b) licencirane predavače autoškole ili druge stručne kadrove za provedbu kvalitetne izobrazbe iz svih tematskih područja utvrđenih programom iz točke a) ovoga stavka sa završenim najmanje preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem cestovnog smjera te sa stečenim pedagoškim kompetencijama i najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije, najmanje dvije osobe u radnom odnosu sukladno Zakonu o radu“ Obrazloženje: Sukladno najnovijem popisu reguliranih profesija u nadležnosti AZVO, predavači u autoškoli su jednini stručni i usko specijalizirani kadrovi za provedbu kvalitetne izobrazbe svih tematskih područja utvrđenih prograom i obvezni su se stručno usavršavati svake 4 godine. (Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija pročišćeni tekst NN 82/15, 70/19, 47/20 na snazi od 25.04.2020.) Smatramo da bi trebalo propisati kako licencirani instruktori vožnje mogu obavljati praktični dio programa za stjecanje početnih kvalifikacija. Licencirani instruktori vožnje u autoškoli su jedini stručni i usko specijalizirani kadrovi za provedbu praktičnog dijela programa i obvezni su se stručno usavršavati svake 4 godine. Predložena odredba u suprotnosti je sa Zakonu o radu, neprihvatljiva je i predstavlja nepotrebno administrativno ograničenje, te je suprotnosti sa pravom pregovaranja o uspostavi radnog odnosa prema stvarnim potrebama posla. Dodatno, slijedom toga, za primjer napominjemo da je obveza zapošljavanja na puno radno vrijeme brisana i iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji regulira uvjete za stručne djelatnike u vozačkim školama i ovlaštenoj stručnoj organizaciji koja provodi ispite.	Djelomično prihvaćen	Ocjena stručnog predlagatelja je da stručni kadrovi za provedbu izobrazbe moraju imati visoku stručnu spremu sa stečenim pedagoškim kompetencijama s najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije od kojih najmanje tri osobe u radnom odnosu.
88	Pučko otvoreno učilište Invictus	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 8.	Nametanje rada na neodređeno i puno radno vrijeme je nedopustivo, jer se ne radi o unaprijed poznatim podacima ukupne potražnje za uslugom stjecanja početnih kvalifikacija i periodične izobrazbe kontinuirano tijekom cijele godine. Odredbom o obveznom zapošljavanju najmanje 3 djelatnika/nastavnik dovodi se u pitanje ekonomska održivost poslovanja brojnih privatnih Ustanova koje provode program jer su primorani osigurati godišnje minimalno 240.000 kn za plaće djelatnika što je vrlo teško i izazovno u situaciji u kojoj je broj vozača/polaznika ograničen i velik je broj Ustanova koje provode program osposobljavanja (često po cijenama koje su niže od propisane). Postojeće odredbe zakona o broju zaposlenika i uvjetima rada i zapošljavanja jednostavno su neprihvatljive i neprovedive, a nedostatak stručnih osoba na nacionalnom tržištu i potražnja prema tržišnim pravilima dovesti će do rasta cijena usluga ukoliko se iste provode kako je propisano. Zakonom o radu su omogućeni razni oblici zapošljavanja radnika, kao i Zakonom o obrazovanju odraslih koji jasno govori da se nastavnici mogu angažirati na ugovor o djelu. Potrebno je ponovno sagledati situaciju i nastale posljedice, te da se izmjene odredbe vezane za kadrove na način da se omogući zapošljavanje sukladno odredbama Zakona o radu bez uvjetovanja minimalnog broja zaposlenih djelatnika i načina zapošljavanja te bi odredba Zakona trebala glasiti: stavak 3., b) stručne kadrove za provedbu kvalitetne izobrazbe iz svih tematskih područja utvrđenih programom iz točke a) ovog stavka sa završenim najmanje preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem cestovnog smjera te sa stečenim pedagoškim kompetencijama i najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije, sukladno Zakonu o radu.	Djelomično prihvaćen	Ocjena stručnog predlagatelja je da stručni kadrovi za provedbu izobrazbe moraju imati visoku stručnu spremu sa stečenim pedagoškim kompetencijama s najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije od kojih najmanje tri osobe u radnom odnosu.
89	Hrvatska udruga za srednjoškolsku izobrazbu odraslih u cestovnom prometu	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 8.	Predlažemo da se razradi realizacija programa periodične izobrazbe u pet (5) jednodnevnih ciklusa po sedam (7) sati. U svakom ciklusu bi se obradila po jedna tema s najnovijim zakonskim, prometno-tehničkim, psiho-socijalnim i drugim spoznajama od koristi za vozače. Tako bi poslodavci, vozači i Centri za osposobljavanje mogli u godišnjim planovima rada planirati i vrijeme za obveznu periodičnu izobrazbu. Na taj način bi se brže i lakše kod poslodavaca i vozača razvijala svijest o potrebi cjeloživotnog učenja i koristima od njega.	Primljeno na znanje	Procjena stručnog predlagatelja je da je trenutni model izobrazbe prihvatljiviji.
90	Hrvatska udruga za srednjoškolsku izobrazbu odraslih u cestovnom prometu	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 8.	Vlada Republike Hrvatske je u travnju 2018. godine poslala u Hrvatski Sabor na donošenje Konačni prijedlog Zakona o prijevozu u cestovnom prometu. Uz ocjenu stanja u sektoru cestovnog prijevoza navedena su i pitanja koja se trebaju urediti zakonom. U glavi II., u člancima 5. do 13. propisuju se uvjeti obavljanja djelatnosti cestovnog prijevoza za vozače i vozila. Hrvatska udruga za srednjoškolsku izobrazbu odraslih u cestovnom prometu , uložila je velike napore u pripremi Zakona dajući svoje primjedbe i prijedloge na dio koji se odnosi na stručnu osposobljenost vozača posebice na Periodičnu izobrazbu, odnosno uvjete pod kojima će se obavljati. Posebno su nas zanimali uvjeti koje moraju ispunjavati stručni kadrovi za provedbu periodične izobrazbe. Kronologija tih odredbi je sljedeća: - Zakon o prijevozu donijet 28.06.2013. u članku 11., stavku 3. točka b) propisao je da Centri za osposobljavanje vozača trebaju imati: o stručne kadrove za provedbu kvalitetne izobrazbe iz svih tematskih područja utvrđenih programom, i to najmanje pet osoba u radnom odnosu, sa završenim studijem prometnog ili strojarskog smjera, a najmanje tri osobe s prometnim (cestovnim) smjerom. Ovdje nije propisan stalni radni odnos ni pedagoške kompetencije. - Konačni prijedlog za izmjene Zakona iz 2013. u čl. 11, stavak 2., točka b) vezano za kadrove kojega je Vlada RH uputila Hrvatskom Saboru, imao je slijedeće odredbe: o centri za osposobljavanje vozača trebaju imati: stručne kadrove za provedu kvalitetne izobrazbe iz svih tematskih područja utvrđenih programom, sa najmanje završenim preddiplomskim i diplomskim studijem, cestovnog prometnog smjera i sa stečenim pedagoškim kompetencijama te sa najmanje 1 godinom iskustva u području edukacije. Ovdje nije propisan broj osoba niti vrsta radnog odnosa. - Hrvatski Sabor 03.05.2018. godine donosi novi Zakon o prijevozu u cestovnom prometu (sada važeći) u kojem je došlo do izmjena konačnog prijedloga u odredbi o kadrovima, tako da članak 11., stavak 2., točka b) glasi: o stručne kadrove za provedbu kvalitetne izobrazbe iz svih tematskih područja utvrđenih programom iz točke a) ovoga stavka, sa završenim najmanje preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem cestovnog prometnog smjera i sa stečenim pedagoškim kompetencijama koje se dokazuju potvrdom ustanove koja je ovlaštena za provedbu programa za njihovo stjecanje te s najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije od kojih najmanje tri osobe u stalnom radnom odnosu na puno radno vrijeme. Navedeni prijedlozi i prihvaćena rješenja upućuju na nekonzistentnost u razgledavanju problematike važne za mnoge dionike. Zanimljivo je da sve druge uvjete (prostor, vozila, nastavna sredstva, prometno vježbalište) potrebna za provođenje programa periodične izobrazbe Centri za osposobljavanje mogu zadovoljiti tako da ih imaju u vlasništvu ili zakupu, ali kad se radi o kadrovima Zakonom o prijevozu u cestovnom prometu su Centrima za osposobljavanje određeni vrlo visoki kriteriji stručnih kadrova, zatim najmanji broj tih kadrova sa obvezom zapošljavanja u punom radnom vremenu, na neodređeno vrijeme, iako za tako nešto ne postoji potreba, i u suprotnosti je sa Zakonom o radu. Zakonom o radu su omogućeni razni oblici zapošljavanja radnika, kao i Zakonom o obrazovanju odraslih koji jasno govori da se nastavnici mogu angažirati na ugovor o djelu. Jednostavna računica omjera sati koje je potrebno održati i broja polaznika programa (vozača), te osiguravanje adekvatne plaće nastavnicima koji imaju VSS i trebaju biti adekvatno plaćeni nalaže da su nužno potrebne izmjene Zakona u smislu broja zaposlenih na ugovor o radu (omogućiti angažman na ugovor o djelu). Poslodavci i obrazovne ustanove moći će te dane planirati unaprijed. Odredbom o obveznom zapošljavanju najmanje 3 djelatnika/nastavnik dovodi se u pitanje ekonomska održivost poslovanja brojnih privatnih Ustanova u kojima je zaposlen velik broj kadrova i na drugim programima, a koje provode i program periodičke izobrazbe jer su primorani osigurati godišnje minimalno 240.000 kn za plaće djelatnika što je vrlo teško i izazovno u situaciji u kojoj je broj vozača/polaznika ograničen i velik je broj Ustanova koje provode program osposobljavanja (često po cijenama koje su niže od propisane i često uz neodržavanje propisane satnice), te s obzirom na cjelokupnu gospodarsku situaciju u Republici Hrvatskoj. Uz to treba uzeti u obzir manje gradove i općine u Hrvatskoj gdje ne postoje takvi stručni kadrovi ili toliki broj njih pa se vozači iz gravitirajućeg područja moraju snalaziti u drugim Centrima što im dodatno troši vrijeme i financijska sredstva. Postojeće odredbe zakona o broju zaposlenika i uvjetima rada i zapošljavanja jednostavno su neprihvatljive i neprovedive. Slijedeći primjer pokazuje neodrživost odredbe o obveznom zapošljavanju 3 osobe. U slučaju jedne grupe od 10 polaznika periodičke izobrazbe mjesečno odnosno tijekom 10 mjeseci obzirom na određenu satnicu po modulima za prijevoz tereta odnosno putnika, očekivani godišnji prihod iznosio bi cca 80.000 kn, ako je pretpostavka da godišnja bruto plaća po jednom stručnom zaposleniku iznosi cca 94.200 kn (mjesečno prosjek 7.850 kn), sukladno okvirnim statističkim podatcima DSZ za 2018. godinu, postavlja se pitanje na koji način bi poslužitelj usluge trebao pokriti troškove poslovanja za još minimalno 2 zaposlenika, obzirom da je broj polaznika nepoznat i konkretno tržište raspoređeno na više poslužitelja usluga (više od 50). Iz ove analize sada jasno proizlazi da je uvođenje uvjeta obveznog zapošljavanja najmanje 3 djelatnika bilo nepotrebno i nezakonito. Ono što je posebno pogodilo nas vlasnike i osnivače privatnih učilišta i ustanova koje imaju Centre za osposobljavanje je nemogućnost rada sada kad smo u mirovini. Naše znanje i iskustvo ostaje neiskorišteno, a financijska sredstva koja bi zaradili i popravili svoje materijalno stanje su nam nedostupna u vlastitim učilištima. Također izostaje i naše mentorstvo mlađim i neiskusnim zaposlenicima. Korišteni termin "stalni radni odnos na puno radno vrijeme" je nepoznanica za radno zakonodavstvo RH i EU. Sve navedeno, predlagatelj bi trebao imati u vidu, ukoliko želi kvalitetnu i svrsi shodnu izobrazbu vozača profesionalnih kategorija. Prijedlog: Stoga predlažemo da se ponovno sagleda novonastala situacija i nastale posljedice te da se izmjene odredbe vezane za kadrove na način da se omogući zapošljavanje sukladno odredbama Zakona o radu bez uvjetovanja minimalnog broja zaposlenih djelatnika i načina zapošljavanja te bi odredba Zakona trebala biti: b)stručne kadrove za provedbu ispita sa završenim najmanje preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem cestovnog smjera te sa stečenim pedagoškim kompetencijama i najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije, sukladno Zakonu o radu.	Djelomično prihvaćen	Ocjena stručnog predlagatelja je da stručni kadrovi za provedbu izobrazbe moraju imati visoku stručnu spremu sa stečenim pedagoškim kompetencijama s najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije od kojih najmanje tri osobe u radnom odnosu.
91	Novak doo	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 8.	U odnosu na članak 8.NPZID , kojim se u Zakonu mijenja članak 11. predlažemo izmjenu u članku 11.stavak 3.točka b) glasi : predavače iz nastavnog predmeta Prometni propisi i sigurnosna pravila ili stručne kadrove za provedbu kvalitetne izobrazbe iz svih tematskih područja utvrđenim programom iz točke a) ovoga stavka sa :licenciranog predavača u autoškoli i licenciranog instruktora vožnje za kategorije C , CE u prijevozu tereta odnosno D kategorija u prijevozu putnika i iskustvom u osposobljavanju kandidata za vozače C , CE i D kategorije najmanje 3 godine , osobe sa završenim najmanje preddiplomskim i diplomskim ili integriranim preddiplomskim i diplomskim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem cestovnog smjera te sa stečenim pedagoškim kompetencijama i najmanje 3 godine radnog iskustva na poslovima edukacije od kojih najmanje tri osobe u radnom odnosu sukladno Zakonu o radu. Obrazloženje : Prema NKD proizlazi slijedeće , iz Područja P , skupine 85,5 Ostalo obrazovanje i poučavanje slijede uže specijalizirani razredi P 85,53 Djelatnosti vozačkih škola odnosno autoškole - usko specijalizirani za promet , stručni djelatnici sa položenom licencom za predavača , instruktori s licencom za instruktora vožnje C , CE i D te obaveza stručnog usavršavanja i provjere testom znanja ili upravljanje vozilom . Sve stručne osobe ispunjavaju uvjete iz članka 23.Zakona o radu u punom ili ne punom radnom vremenu , na određeno ili ne određeno , pri čemu nisu dopušteni povremeni honorarni rad , ugovori o djelu . Trgovačka društva - autoškole koja imaju rješenja kao Centar za početnu i periodičku izobrazbu i svi stručni uposlenici ispunjavaju uvjete po Direktivi 2003/59 Evropskog Parlamenta i Vijeća od 15.srpnja 2003 i Direktivi (EU92018/645 Evropskog parlamenta i Vijeća od 18.travanj 2018.	Djelomično prihvaćen	Ocjena stručnog predlagatelja je da stručni kadrovi za provedbu izobrazbe moraju imati visoku stručnu spremu sa stečenim pedagoškim kompetencijama s najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije od kojih najmanje tri osobe u radnom odnosu.
92	Centar za obrazovanje NARONA	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 8.	Predlažemo da se u stavku 3 točka b) primjene propisi o zapošljavanju potrebnog broja stručnih djelatnika sukladno odredbama Zakona o radu. Da se potrebne pedagoške kompetencije moraju steći u roku godinu dana od dana zaposlenja na ovim poslovima. Osim stručnih kadrova prometne struke uključiti i kadrove strojarske struke. Propisati barem jednog djelatnika sa radnim iskustvom na području edukacije što otvara mogućnosti zaposlenja i djelatnika bez radnog iskustva.	Djelomično prihvaćen	Ocjena stručnog predlagatelja je da stručni kadrovi za provedbu izobrazbe moraju imati visoku stručnu spremu sa stečenim pedagoškim kompetencijama s najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije od kojih najmanje tri osobe u radnom odnosu.
93	Zvonimir Ožegović Cappo	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 8.	Obveza zapošljavanja stručnih kadrova u centrima za osposobljavanje vozača mora biti sukladna Zakonu o radu. Stoga u članku 11. stavak 3. točka b) riječi "u stalnom radnom odnosu na puno vrijeme" predlažem zamijeniti sa "radnom odnosu sukladno Zakonu o radu".	Djelomično prihvaćen	Ocjena stručnog predlagatelja je da stručni kadrovi za provedbu izobrazbe moraju imati visoku stručnu spremu sa stečenim pedagoškim kompetencijama s najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije od kojih najmanje tri osobe u radnom odnosu.
94	DENIS OŽEGOVIĆ	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 8.	Predlažem izmjenu u članku 11. stavak 3. točka b) tako da glasi: „b) stručne kadrove za provedbu kvalitetne izobrazbe iz svih tematskih područja utvrđenih programom iz točke a) ovoga stavka i to: licenciranog predavača u autoškoli, licenciranog instruktora vožnje C kategorije ako je riječ o prijevozu tereta, odnosno D kategorije ako je riječ o prijevozu putnika i radnim iskustvom od najmanje 3 godine u osposobljavanju kandidata C , CE, i D kategorije, osobe sa završenim najmanje preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem cestovnog smjera te sa stečenim pedagoškim kompetencijama i najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije, od kojih najmanje tri osobe u radnom odnosu sukladno Zakonu o radu“ Obrazloženje: Predložena odredba mora biti u skladu sa Zakonu o radu, a u predloženom obliku je neprihvatljiva i predstavlja administrativno ograničenje. Važno je da propis bude u funkciji prema realnim potrebama posla. Napominjem da je obveza zapošljavanja na puno radno vrijeme ukinuta i iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji regulira uvjete za stručne djelatnike u autoškolama. Licencirani predavači u autoškoli su stručni kadrovi za provedbu kvalitetne izobrazbe svih tematskih područja utvrđenih programom. Licencirani instruktori vožnje su stručni kadrovi potrebni za obavljanje praktičnog dijela programa za stjecanje početnih kvalifikacija. I predavači i instruktori vožnje moraju se stručno usavršavati svake 4 godine sukladno Pravilniku o stručnom usavršavanju i provjeri stručne osposobljenosti.	Djelomično prihvaćen	Ocjena stručnog predlagatelja je da stručni kadrovi za provedbu izobrazbe moraju imati visoku stručnu spremu sa stečenim pedagoškim kompetencijama s najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije od kojih najmanje tri osobe u radnom odnosu.
95	Pučko otvoreno učilište Auto moto centar Nova Gradiška	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 8.	Pretpostavljamo da će se po izmjeni Zakona mijenjati i Pravilnik o početnoj i periodičkoj izobrazbi vozača. Ipak smatramo da na kraju stavka 3, alineje a) treba dodati riječi: „i u skladu sa stavkom 4 članka 10 ovog Zakona“ Iako pozdravljamo nastojanje postizanja minimalne kvalitete na način da programe obrazovanja profesionalnih vozača provode samo ustanove koje imaju zaposlene minimalno 3 stručne osobe, smatramo da je potrebno dodatno precizirati kadrove koje ustanove, odnosno trgovačka društva ili fizičke osobe točno koriste za provođenje ovog programa. Naime, redovne srednje škole, kao i neke autoškole često imaju zaposlen prikladan kadar, koji koriste za svoje glavne djelatnosti, a u slučaju redovnih srednjih škola – financiranje tog kadra je u nadležnosti osnivača (županije, odnosno Grada Zagreba). Takvim poslovanjem povrijeđena je zaštita tržišnog natjecanja jer privatne tvrtke ovaj trošak moraju financirati plaće izravno na tržištu rada.	Primljeno na znanje	Postojećim propisom je dovoljno precizno određeno koji kadrovi su potrebni za provođenje programa izobrazbe.
96	Pučko otvoreno učilište Auto moto centar Nova Gradiška	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 8.	Poštovani, kao tvrtka koja se bavi obrazovanjem dugi niz godina, molimo Vas da riječi „magična ploča“ navedene u točki e) stavka 3) barem zamijenite prikladnim nazivom „pametna ploča“. Nadalje, pametna ploča je danas već gotovo zastario proizvod, uz 3D projektor, srodne interaktivne ploče, interaktivne televizije i monitore, simulatore i druge srodne proizvode, i smatramo da nije pokazatelj minimalnih uvjeta koji osiguravaju kvalitetu obrazovanja.	Nije prihvaćen	Propisivanje "pametne ploče" za još jedno od potrebnih nastavnih sredstava i pomagala za izvođenje programa početnih kvalifikacija i periodične izobrazbe predstavljalo bi dodatno financijsko opterećenje.
97	Pučko otvoreno učilište Auto moto centar Nova Gradiška	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 8.	Prema ovom prijedlogu izmjena Zakona sve ustanove koje provode program srednjoškolskog obrazovanja i prekvalifikacije će morati ishoditi Rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture da bi postali ispitni centar. Što uključuje i redovne srednje škole, sve ustanove za obrazovanje odraslih koje provode program stjecanja srednje stručne spreme i prekvalifikacije za zanimanje vozač motornog vozila, a koje do sada nisu morale imati status ispitnog centra – a koje će morati tražiti dodatno rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, iako za program obrazovanja/prekvalifikacije već imaju odobrenje Ministarstva znanosti i obrazovanja i učenici/polaznici završavaju obrazovanje u programu koji je u potpunosti u nadležnosti drugog ministarstva. Prije konačnog prijedloga Zakona potrebno je napraviti provjeru koji učinak će ovo imati na formalni sustav obrazovanja vozača prema Zakonu o strukovnom obrazovanju i Zakonu o obrazovanju odraslih - koji su u nadležnosti Minsitarstva znanosti i obrazovanja.	Djelomično prihvaćen	Prihvaća se u dijelu koji se odnosi na srednje škole koje redovito provode nastavne planove i programe za stjecanje srednje stručne spreme po zanimanju „vozač motornih vozila“ koje ispunjavaju propisane uvjete.
98	HGK	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 8.	U odnosu na članak 8. NPZID, kojim se članak 11. Zakona, Udruženje autoškola HGK predlaže izmjenu u članku 11. stavku 3. točki b. tako da ona glasi: „b) licencirane predavače autoškole ili druge stručne kadrove za provedbu kvalitetne izobrazbe iz svih tematskih područja utvrđenih programom iz točke a) ovoga stavka sa završenim najmanje preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem cestovnog smjera te sa stečenim pedagoškim kompetencijama i najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije, od kojih najmanje tri osobe u radnom odnosu, sukladno Zakonu o radu“. Obrazloženje: Sukladno važećem popisu reguliranih profesija iz nadležnosti AZVO, predavači u autoškoli su jedini stručni i usko specijalizirani kadrovi za provedbu kvalitetne izobrazbe svih tematskih područja utvrđenih programom i obvezni su se stručno usavršavati svake 4 godine. (Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, NN 82/15, 70/19, 47/20, na snazi od 25.04.2020.) Smatramo da bi trebalo propisati da licencirani instruktori vožnje mogu obavljati praktični dio programa za stjecanje početnih kvalifikacija. Licencirani instruktori vožnje u autoškoli su jedini stručni i usko specijalizirani kadrovi za provedbu praktičnog dijela programa i obvezni su se stručno usavršavati svake 4 godine. Predložena odredba u suprotnosti je sa Zakonu o radu, neprihvatljiva je i predstavlja nepotrebno administrativno ograničenje te je suprotnosti s pravom pregovaranja o uspostavi radnog odnosa prema stvarnim potrebama posla. Dodatno slijedom toga, za primjer napominjemo da je obveza zapošljavanja na puno radno vrijeme brisana i iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji regulira uvjete za stručne djelatnike u vozačkim školama i ovlaštenoj stručnoj organizaciji koja provodi ispite.	Djelomično prihvaćen	Ocjena stručnog predlagatelja je da stručni kadrovi za provedbu izobrazbe moraju imati visoku stručnu spremu sa stečenim pedagoškim kompetencijama s najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije od kojih najmanje tri osobe u radnom odnosu.
99	Autoškola Žabac tours	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 8.	Predlažemo da se u članku 11. stavak 3, pod stavak d. i članku 11. Stavak 3. Podstavak c, uvjeti za učionicu definiraji na sljedeći način, kako se u praksi propisuje i za uvjete učionica autoškola: Uvijeti za učionicu definiraju na sljedeći način: Učionica ukupne površinu od najmanje 25 m2 i oblik koji udovoljava didaktičko-metodičkim zahtjevima i standardima za izvođenje nastave – minimalnu radnu površinu od najmanje 1,5 m2 po kandidatu Smatramo da bi se predloženom definicijom adekvatnije riješili uvjeti učionice, trenutno se propisuje da učionica mora obavezno imati prostor za 20 polaznika, smatarmo kvalitetnijim rješenjem da može primati i manje grupe 10-ak, 15-ak polaznika a svaki Centar će u ovisnosti o veličini učionici organizirati nastavu za veće ili manje grupe.	Nije prihvaćen	Površine učionica usklađene su s pozitivnim propisima Republike Hrvatske kojima se uređuju standardi izobrazbe.
100	DENIS PELOZA	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 8.	Predlagatelj u zakonu ispravno navodi kako programe za stjecanje početnih kvalifikacija i periodične izobrazbe vozača provede pravne osobe i fizičke osobe-obrtnici koje za to rješenjem ovlasti Ministarstvo. Međutim treba navesti da u zakonu tada nije potrebno izrijekom i posebno navoditi "ustanove" obzriom kako iste ulaze unutar pravno i opće društveno prihvaćenog izraza "pravne osobe". "te sa stečenim pedagoškim kompetencijama i najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije, od kojih najmanje tri osobe u stalnom radnom odnosu na puno radno vrijeme" Obzirom kako se resorno ministarstvo ne neki specifičan način upliće u HR i EU radno zakonodavstvo upitne usklađenosti sa dijelovima određenih EU Direktiva pretpostavka je kako predlagač omaškom čini nekoliko propusta, odnosno ne koristi mogućnosti optimizacije kroz pojednostavljenja i poboljšice sustava, pa u tu svrhu dobro je spomenuti: -prema NKD proizlazi sljedeće, iz Područja P, skupine 85.5 Ostalo obrazovanje i poučavanje slijede uže specijalizirani razredi P 85.53 Djelatnosti vozačkih škola , odnosno autoškole sa potrebnim stručnim osobljem i licenciranom najmanje C kategorijom osposobljavana ili više, koje već raspolažu sa potrebnim stručnim osobljem i ispunjavaju uvjete iz članka 23. Zakona o radu kao obveznici zapošljanja isključivo prema radnom zakonodavstvu u punom ili nepunom radnom vremenu, na određeno ili neodređeno vrijeme, pri čemu nisu dopušteni povremeni honorarni rad, ugovori o djelu, -nakon toga tek slijedi 85.59 Ostalo obrazovanje i poučavanje, d. n. u koju grupu ulaze pravne osobe, odnosno privatne ustanove kao Prometne škole, Centri za obrazovanje, Učilišta, Pučka učilišta, Otvorena učilišta za obrazovačnje, koje obavljaju ili tek pripremaju programe za stjecanje početnih kvalifikacija i periodične izobrazbe odnosno obavljaju druge programe obrazovanja, edukacije ili osposobljavanja odraslih bez zakonske obveze zapošljavanja prema propisima iz radnog zakonodavstva odnosno te poslove obavlja stručni kadar koji radni odnos ili samozapošljavanje obavlja kod druge pravne osobe u punom ili nepunom radnom vremenu., dakle radi se o obliku dopunskog stalnog ili povremenog rada, ovisno o potrebama posla. -nadalje, posebna su kategorija srednješkolski centri odnosno proračunski korisnici u vlasništvu Grada Zagreba ili županija koji zapošljavaju stručne osobe (nastavno osoblje obuhvaćeno kolektivnim ugovorima iz područja javnog obrazovanja) prema posebnim propisima financirano iz javnih prihoda i slijedom sa ovako predloženim Nacrtom prijedloga zakona zapravo neće moći udovoljiti traženim zahtjevima i prebacivati svoje osoblje na rad u punom radnom vremenu namjenski za potrebe obrazovanja odraslih (samofinanciranje iz vanjskih izvora) i pritom na neki način konkuriraju pravnim osobama koje se samofinanciraju na tržištu, odnosno sa pojedinim primjerima dobre prakse kao izuzećem jer je moguće uspostavljena dobra poslovno ugovorna suradnja između privatnih i javnih pravnih osoba. -prilikom pisanja propisa odnosno zakona jasno je kako stjecanje vozačke dozvole određene kategorije je osnovni preduvjet i temelj, odnosno prethodi stjecanje profesije /početne kvalifikacije i slijedno periodične izobrazbe za Vozača teretnog motornog vozila i autobusa, pa iako je cjelovitost sustava i nadležnos zapravo podijeljena između tri resorna ministarstva, pa se nameće kao logično i u nedostatku stručnog osoblja sve povezati u jednu racionalnu, transparetnu i nadasve kvalitetnu cjelinu sa svrhom ostvarivanja najviše kvalitete i disperziranosti usluge uz maksimalno korištenje - optimizaciju postojećih resursa kako bi se uopće postigla ekonomska održivost i pristupačnost usluge prema korisnicima. U tu cilju treba obratiti pažnju na iznimno visoke kriterije i stručne uvjete koje su stručne osobe u djelatnosti autoškola dužne ispunjavati u kontinuitetu , a koji su suštinski i pravno formalno teže ostvarivi, skuplji i naravno zahtjevniji u odnosu na predloženo pa ne postoji prepreka unosu, a posebno kada se radi o osobama sa 3, 5 ili više godina iskustva na edukaciji i osposobljavanju u teoretskom i praktičnom dijelu što svakako znači veći stvarni i kvalitativni doprinos prema i svakako je zahtjevnije u odnosu na stjecanje pedagoških komepetencija suštinski izvan usko specijaliziranih znanja. Nametanje stjecanja pedagoških kompetencija i broja stručnih zaposlenika u djelatnosti osposobljavanja koji su već godinama zaposleni i rade u autoškolama kao Stručni voditelji, Predavači ili insruktori u punom radnom vremenu odnosno najmanje na pola radnog vremena neposredno na posčovima oposobljavanju B, C, ili čak DE kategorijama potpuno je suvišno i nepotrebno, a posebno onima koji te poslove već obavljaju dakle isti su zatečeni i raspolažu stečenim pravima koja se ne bi smjelo ukidati zakonom i smislu dekreta i tome upravo služe članci sa elementima izuzeća, ograničenja primjene, primjerenim razdobljem odgode za potrebe usklađenja, odnosno uređuje se primjena kroz Prijelazne i zavšne odredbe zakona.. Iako se taksativno u zakonu to ne naziva zabranom, ali zapravo dolazi do zabrane sa odgođenim djelovanjem jer se radi o nepotrebnom nametanju neprimjerenih uvjeta i rokova, vremenskih i novčanih troškova za stjecanje pravno formalnih kompetencija -potvda (u ovim uvjetima uglavnom on Line ili virtualnim tehnikama) prema osobama koje su već stekle potrebnu kompetitivnost upravo svjoim opstankom i preživljavanjem u tržišnim uvjetima ponude i potražnje a ne samo zbog pravno formalnog ispunjenja obveza. Kombinira se više i visoko obrazovanje, radno iskustvo, položene stručne ispite, ali i izdane vozačke kategorije potrebnih kategorija. Prostim uvidom u pročišćeni tekst Zakona o sigurnosti prometa na cestama, razvidno je sljedeće: Članak 203. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (1) Stručni voditelj autoškole može biti osoba koja je završila najmanje preddiplomski sveučilišni studij ili stručni studij, u trajanju od tri godine prometnog smjera (cestovnog) te stekla odgovarajući naziv u skladu s posebnim zakonom, s najmanje tri godine radnog iskustva na poslovima obrazovanja ili osposobljavanja u cestovnom prometu, koja ima položen stručni ispit iz stavka 3. ovoga članka i valjanu dozvolu instruktora vožnje onih kategorija vozila za koje se osposobljava kandidate u autoškoli. (2) Predavač u autoškoli može biti osoba koja je završila najmanje preddiplomski sveučilišni studij ili stručni studij, u trajanju od tri godine prometnog smjera (cestovnog) te stekla odgovarajući naziv u skladu s posebnim zakonom, najmanje tri godine vozačku dozvolu za vozila B kategorije, valjanu dozvolu instruktora vožnje i položen stručni ispit iz stavka 3. ovoga članka za predavača Prometnih propisa i sigurnosnih pravila. (3) Program stručnog ispita iz stavka 1. i 2. ovoga članka te način njegove provedbe propisuje ministar nadležan za unutarnje poslove. (4) Instruktor vožnje u autoškoli može biti osoba sa zanimanjem instruktora vožnje koja ima najmanje tri godine vozačku dozvolu za vozila B kategorije, zdravstveno sposobna za vozača i kojoj je izdana dozvola instruktora vožnje određene kategorije te koja je navršila 24 godine starosti. Članak 208. (4) Ovlašteni ispitivač za nastavne predmete Prometni propisi i sigurnosna pravila i Upravljanje vozilom može biti osoba koja je završila najmanje specijalistički diplomski stručni studij ili preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij prometnog smjera (cestovnog) te stekla odgovarajući naziv u skladu s posebnim zakonom, važećom licencijom instruktora vožnje određene kategorije i iskustvom od najmanje tri godine na poslovima osposobljavanja kandidata za vozače. Ovlašteni ispitivač mora položiti stručni ispit za ovlaštenog ispitivača kod ovlaštene stručne organizacije po programu kojeg donosi ministar nadležan za unutarnje poslove. Članak 212. (1) Instruktori vožnje, predavači, stručni voditelji, ovlašteni nadzornici i ovlašteni ispitivači obvezni su se stručno usavršavati. (2) Osobe iz stavka 1. ovoga članka dužne su pristupiti provjeri stručne osposobljenosti najmanje jedanput u četiri godine i na njoj moraju zadovoljiti, osim ovlaštenog ispitivača, koji je dužan to učiniti svake dvije godine. Osoba koja ne zadovolji ili ne pristupi provjeri stručne osposobljenosti ne smije obavljati poslove za koje je ovlaštena, dok ne zadovolji na provjeri. (3) Program, oblik i način stručnog usavršavanja te provjeru stručne osposobljenosti osoba iz stavka 1. ovoga članka za nastavne predmete Prometni propisi i sigurnosna pravila i Upravljanje vozilom, propisuje ministar nadležan za unutarnje poslove,... Iz samih propisa i prema logici proizlazi sljedeće: - ne radi se neophodno izuzeće ne priznaje se usko specijalizirano osoblje i to posebno osobe sa dozvolom Predavača propisa iz predmeta PPSP sa dovoljnim iskustvom u edukaciji u teroretskom i praktičnom radu na "profesionalnim" kategorijama i koji su obveznici provjere i produženja dozvola za rad svake četiri godine, a veliki dio njih je već uključen u stjecanje početne kvalifikacije i periodine izobrazbe, čime se propuštaju podaci iz Baze reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj pri AZVO u kojoj je označeno upravo usko specijalizirano osoblje iz predmetnog zakona i to prije svega Predavači iz nastavnog predmeta PPSP, slijedno Stručni voditelji u autoškolama, uobičajeno i konačno Ovlašteni ispitivači. - bez potrebe se nameće obveza pedagoških kompetencija kao uvjet teorijskog znanja za visoko stručno i iskustveno osoblje u autoškolama koje također radi sa kategorijama maloljetnih osoba, što je posebno kritično u primjeni kod periodične izobrazbe iskusnih i već licenciranih vozača, a istovremeno propušta bitnu činjenicu prilagodbe očekivanom dualnom obrazovanju i propuštanjem činjenice kako bi ključni stručni kadrovi prije svega trebali i sami posjedovati dovoljno vozačko iskustvo odnosno vozačku dozvolu najmanje B, odnosno C kategorije ili više, dok stručni zaposlenici ne samo da posjeduju vozačku dozvolu nego su i licencirati instrutkori vožnje najmanje B ili viših kategorija. -koristi se krivi termin "stalni radni odnos" umjesto ispravnog "u radnom odnosu na neodređeno vrijeme i u punom radnom vremenu" iako je samo nametanje rada na neodređeno i puno radno vrijeme nedopustivo, jer se ne radi o unaprijed poznatim podacima ukupne, regionalne ili lokalne agregatne potražnje za uslugom stjecanja početnih kvalifikacija kontinuirano tijekom cijele godine-dugorono, a posebno kod periodične izobrazbe koja će imati velikih oscilacija posebno u prvom desetljeću primjene. b) stručne kadrove za provedbu kvalitetne izobrazbe iz svih tematskih područja utvrđenih programom iz točke a) ovoga stavka sa završenim najmanje preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem cestovnog smjera te sa stečenim pedagoškim kompetencijama i najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije, od kojih najmanje tri osobe u stalnom radnom odnosu na puno radno vrijeme.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje
101	DENIS PELOZA	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 9.	Kod podstavka a) potrebno je izuzećem dopustiti rad osobama profesionalcima iz djelatnosti P85.53 autoškole, dakle licenciranim predavačima propisa u autoškolama, zatim stručnim voditeljima i ovlaštenim ispitivačima koji su uglavnom i svi licencirani predavači, a usput svi su prethodno stekli i licencije instktora vožnje. Obirom da su sve navedene profesije uvrštene u posljednji Popis Reguliranih Profesija pri AZVO, diskriminacija po toj osnovi nikako nije dobrodošla. Hvala na pažnji	Nije prihvaćen	Ocjena stručnog predlagatelja je da stručni kadrovi za provedbu izobrazbe moraju imati visoku stručnu spremu sa stečenim pedagoškim kompetencijama s najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije.
102	Renata Heljić	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 9.	Predlažem u članku 11.a dodati novi stavak 3. koji glasi: „3) Ustanove koje na dan stupanja na snagu ovog zakona izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme u zanimanju »vozač motornih vozila« imaju status ispitnog centra.“ Nakon školovanja za stjecanje SSS za zanimanje Vozač motornog vozila polaznici stječu daleko veće kompetencije u odnosu na stjecanje početnih kvalifikacija Zakon o strukovnom obrazovanju propisuje da se strukovnim obrazovanjem stječe kvalifikacija određene razine, koja se dokazuje javnom ispravom-završnom svjedodžbom i koja omogućuje uključivanje na tržište rada. Nema nikakvog opravdanog razloga da se ustanovama koje izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme u zanimanju Vozač motornog vozila ne prizna status ispitnog centra.	Djelomično prihvaćen	Prihvaća se u dijelu koji se odnosi na srednje škole koje redovito provode nastavne planove i programe za stjecanje srednje stručne spreme po zanimanju „vozač motornih vozila“ koje ispunjavaju propisane uvjete. U skladu s člankom 10. Direktive 2003/59 koja je izmijenjena Direktivom 2018/645 oznaka Unije kod “95” u vozačku dozvolu, kvalifikacijsku karticu vozača ili potvrdu za vozače upisuje se samo na temelju SSO-a kojim se potvrđuje. početna kvalifikacija i SSO-a kojim se potvrđuje periodično osposobljavanje, a ne na temelju svjedodžbe o završenom radu srednjoškolskog programa.
103	Tom Tom	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 9.	Ispitni centri su do dana objave ovog prijedloga proveli (koliko) provjera? Stavak (3) a) zamijeniti tri osobe s dovoljno osoba a brisati stalni radni odnosi puno radno vrijeme jer to nije nadležnost MMPI (već obrazloženo). Podstavak b) potrebno je definirati koji "posebni propis". Razlikuju se vozila za osposobljavanje i ispitna vozila prema "posebnim zakonima". Podstavak c) su minimalni uvjeti koji moraju biti predmet pravilnika a ne zakona. Problem je u dislociranim mjestima. Kada se prijavljuju dislocirana mjesta za ispit? Prijedlog: izvođenje ispita samo u sjedištu radi osiguranja nadzora nad provedbom ispita. Stavak 4b opetovano navodi stručne kadrove (jedna godina iskustva!) cestovnog prometnog smjera ili prava koji u svojim studijskim programima NEMAJU NIKAKVE predmete u vezi s rad s odraslim osobama i provjerama znanja. Pojasniti: zašto ne neki pedagoški smjer? Prepisivanje minimalnih tehničkih uvjeta iz "posebnih propisa" nije potrebno za i ovako preveliki Zakon.	Djelomično prihvaćen	Ocjena stručnog predlagatelja je da stručni kadrovi za provedbu izobrazbe moraju imati visoku stručnu spremu sa stečenim pedagoškim kompetencijama s najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije od kojih najmanje tri osobe u radnom odnosu. Rješenje za stjecanje početnih kvalifikacija i periodične izobrazbe izdaje se pravnim i fizičkim osobama - obrtnicima prema sjedištu, a nastava se može izvoditi i izvan sjedišta ukoliko su ispunjeni svi uvjeti.
104	Auto škola Hajduk d.o.o.	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 9.	Predlažemo izmjenu u članku 11.a stavak 3. točka a) tako da glasi: „b) stručne kadrove za provedbu kvalitetne izobrazbe iz svih tematskih područja utvrđenih programom iz točke a) ovoga stavka i to: licenciranog predavača u autoškoli, licenciranog instruktora vožnje C kategorije ako je riječ o prijevozu tereta, odnosno D kategorije ako je riječ o prijevozu putnika i radnim iskustvom od najmanje 3 godine u osposobljavanju kandidata C , CE, i D kategorije, osobe sa završenim najmanje preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem cestovnog smjera te sa stečenim pedagoškim kompetencijama i najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije, od kojih najmanje tri osobe u radnom odnosu sukladno Zakonu o radu“ Obrazloženje: Predložena odredba mora biti ekonomski održiva, realna i usklađena sa odredbama Zakona o radu, a u predloženom obliku je neprihvatljiva i predstavlja administrativno ograničenje. Prije cca 2 godine radni odnosi u autoškolama su usklađeni sa Zakonom o radu na što je upozoravala Europska komisija. Licencirani predavači i licencirani instruktori vožnje u autoškoli su stručni kadrovi za provedbu kvalitetne izobrazbe svih tematskih područja i praktičnog dijela, utvrđenih programom. Predavači i instruktori vožnje moraju se stručno usavršavati svake 4 godine sukladno Pravilniku o stručnom usavršavanju i provjeri stručne osposobljenosti.	Djelomično prihvaćen	Ocjena stručnog predlagatelja je da stručni kadrovi za provedbu izobrazbe moraju imati visoku stručnu spremu sa stečenim pedagoškim kompetencijama s najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije od kojih najmanje tri osobe u radnom odnosu.
105	AS,OBRT ZA USLUGE AUTO ŠKOLE	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 9.	U odnosu na članak 9.NPZID,kojim se u Zakon ugrađuje novi članak 11.a, prijedlog je da u članku 11.a , u stavku 3. točka a) glasi ; „a) stručne kadrove za provedbu ispita sa završenim najmanje preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem cestovnog smjera te sa stečenim pedagoškim kompetencijama i najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije, od kojih najmanje tri osobe u radnom odnosu sukladno Zakonu o radu“ Obrazloženje: Zakonom o radu su omogućeni razni oblici zapošljavanja također i Zakonom o obrazovanju odraslih koji ustanovama daje mogućnost zapošljavanja djelatnika na ugovor o djelu. Kako obrazovanje odraslih nije kontinuirano tijekom cijele godine nema potrebe za zapošljavanjem većega broja djelatnika nego se po potrebi angažira potreban broj djelatnika. Predložena odredba u suprotnosti je sa Zakonom o radu.	Djelomično prihvaćen	Ocjena stručnog predlagatelja je da stručni kadrovi za provedbu izobrazbe moraju imati visoku stručnu spremu sa stečenim pedagoškim kompetencijama s najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije od kojih najmanje tri osobe u radnom odnosu.
106	AUTO ŠKOLA ZADAR d.o.o.	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 9.	U odnosu na članak 9. NPZID, kojim se u Zakon ugrađuje novi članak 11. a, prijedlog je da u članku 11.a, u stavku 3. točka a. glasi: „a) stručne kadrove za provedbu ispita sa završenim najmanje preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem cestovnog smjera te sa stečenim pedagoškim kompetencijama i najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije, sukladno Zakonu o radu.“ Obrazloženje: Zakonom o radu su omogućeni razni oblici zapošljavanja radnika, kao i Zakonom o obrazovanju odraslih koji jasno govori da se nastavnici mogu angažirati na ugovor o djelu. Kako je stjecane početnih kvalifikacija organizirano po potrebi i nije kontinuirano tijekom cijele godine , minimalan broj stručnog kadra može biti jedna osoba, a po potrebi se angažira i veći broj stručnih kadrova sukladno potražnji. Predložena odredba u suprotnosti je sa Zakonu o radu.	Djelomično prihvaćen	Ocjena stručnog predlagatelja je da stručni kadrovi za provedbu izobrazbe moraju imati visoku stručnu spremu sa stečenim pedagoškim kompetencijama s najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije od kojih najmanje tri osobe u radnom odnosu.
107	Pučko otvoreno učilište Invictus	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 9.	Nametanje rada na neodređeno i puno radno vrijeme je nedopustivo, jer se ne radi o unaprijed poznatim podacima ukupne, regionalne ili lokalne agregatne potražnje za uslugom stjecanja početnih kvalifikacija i periodične izobrazbe kontinuirano tijekom cijele godine. Zakonom o radu su omogućeni razni oblici zapošljavanja radnika, kao i Zakonom o obrazovanju odraslih koji jasno govori da se nastavnici mogu angažirati na ugovor o djelu. Potrebno je ponovno sagledati situaciju i nastale posljedice, te da se izmjene odredbe vezane za kadrove na način da se omogući zapošljavanje sukladno odredbama Zakona o radu bez uvjetovanja minimalnog broja zaposlenih djelatnika i načina zapošljavanja te bi odredba Zakona trebala glasiti: stavak 3., a) stručne kadrove za provedbu ispita sa završenim najmanje preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem cestovnog smjera te sa stečenim pedagoškim kompetencijama i najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije, sukladno Zakonu o radu.	Djelomično prihvaćen	Ocjena stručnog predlagatelja je da stručni kadrovi za provedbu izobrazbe moraju imati visoku stručnu spremu sa stečenim pedagoškim kompetencijama s najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije od kojih najmanje tri osobe u radnom odnosu.
108	Hrvatska udruga za srednjoškolsku izobrazbu odraslih u cestovnom prometu	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 9.	predlaže u članku 11.a dodati novi stavak 3. koji glasi: „3) Ustanove koje na dan stupanja na snagu ovog zakona izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme u zanimanju »vozač motornih vozila« imaju status ispitnog centra.“ Stavci 3. do 10. postaju stavci 4. do 11. Obrazloženje: Nema opravdanog razloga da se ustanovama koje izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme u zanimanju »vozač motornih vozila« ne prizna status ispitnog centra. Ustanove koje izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme u zanimanju »vozač motornih vozila« svojim polaznicima izdaju Svjedodžbu o završnom radu i takvi polaznici ne bi mogli upisati oznaku koda Europske unije kod odgovarajuće kategorije vozila u vozačkoj dozvoli vozača. Polaznici se ne bi mogli niti se zaposliti na radnom mjestu vozača motornog vozila, a imaju izrazito veće stečene kompetencije u odnosu na stjecanje početnih kvalifikacija, što je u suprotnosti s Ustavom i Zakonom o strukovnom obrazovanju, kojim je propisano da se strukovnim obrazovanjem stječe kvalifikacija određene razine, koja se dokazuje javnom ispravom i koja omogućava uključivanje na tržište rada. Ovim se degradiraju ustanove koje izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme u zanimanju »vozač motornih vozila«, ukoliko nemaju status ispitnog centra, u odnosu na one ustanove koje izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme u zanimanju »vozač motornih vozila«, koje bi imale status ispitnog centra. Ujedno se ovim degradira i svjedodžba o završnom radu, jer ne omogućuje zapošljavanje, nego treba dodatno imati SSO o početnim kvalifikacijama. Ovako se degradiraju i polaznici koji su stekli »zanimanje vozač motornog vozila«, nakon završenog obrazovanja pri ustanovama koje izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme u zanimanju »vozač motornih vozila«, koje nemaju status ispitnog centra. Nepotrebno je izdavanje dodatne svjedodžbe kada je već izdana Svjedodžba o završnom radu za zanimanje »vozač motornih vozila«. Stoga je najjednostavnije i najprihvatljivije rješenje da ustanove koje izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme u zanimanju »vozač motornih vozila« imaju status ispitnog centra bez potrebe za ispunjavanjem dodatnih uvjeta. Ako bi članak 9. NPZID, odnosno novi članak 11.a Zakona bio prihvaćen u predloženom obliku, ustanove u kojima se početne kvalifikacije stječu kroz srednjoškolsko obrazovanje, morale bi, između ostalog, zaposliti stručne djelatnike kako je navedeno u stavku 3. točka a) istog članka samo da bi mogle izdati još jednu svjedodžbu (SSO o početnim kvalifikacijama), što je apsurd, jer navedeni kadrovi za taj postupak apsolutno nisu potrebni. Treba napomenuti i da bi se privatne ustanove u ovom slučaju našle u nepovoljnom položaju u odnosu na ustanove u državnom vlasništvu vezano za ulaganja potrebna za ispunjavanje uvjeta za ispitni centar. Kako smo već naveli i u obrazloženju našeg prijedloga vezano za članak 7. NPZID, imajući u vidu da se ovdje postavlja pitanje isplativosti tog ulaganja, isto bi moglo dovesti do toga da većina ispitnih centara bude u državnim ustanovama, što svakako nije u cilju poticanja privatnog poduzetništva nego baš suprotno. Predlaže se brisati članak 19. Prijedloga. Obrazloženje: Slijedom prijedloga i obrazloženja koje smo dali na članak 9. NPZID da se ustanovama koje na dan stupanja na snagu ovog Zakona izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme u zanimanju »vozač motornih vozila« prizna status ispitnog centra bez dodatnih uvjeta, nadamo se da će naš prijedlog biti prihvaćen te u tom slučaju ova odredba nema svrhu.	Djelomično prihvaćen	Prihvaća se u dijelu koji se odnosi na srednje škole koje redovito provode nastavne planove i programe za stjecanje srednje stručne spreme po zanimanju „vozač motornih vozila“ koje ispunjavaju propisane uvjete. U skladu s člankom 10. Direktive 2003/59 koja je izmijenjena Direktivom 2018/645 oznaka Unije kod “95” u vozačku dozvolu, kvalifikacijsku karticu vozača ili potvrdu za vozače upisuje se samo na temelju SSO-a kojim se potvrđuje. početna kvalifikacija i SSO-a kojim se potvrđuje periodično osposobljavanje, a ne na temelju svjedodžbe o završenom radu srednjoškolskog programa.
109	Pučko otvoreno učilište Invictus	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 9.	Predlaže u članku 11.a dodati novi stavak 3. koji glasi: „3) Ustanove koje na dan stupanja na snagu ovog zakona izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme u zanimanju »vozač motornih vozila« imaju status ispitnog centra.“ Stavci 3. do 10. postaju stavci 4. do 11. Obrazloženje: Nema opravdanog razloga da se ustanovama koje izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme u zanimanju »vozač motornih vozila« ne prizna status ispitnog centra. Ustanove koje izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme u zanimanju »vozač motornih vozila« svojim polaznicima izdaju Svjedodžbu o završnom radu i takvi polaznici ne bi mogli upisati oznaku koda Europske unije kod odgovarajuće kategorije vozila u vozačkoj dozvoli vozača. Polaznici se ne bi mogli niti se zaposliti na radnom mjestu vozača motornog vozila, a imaju izrazito veće stečene kompetencije u odnosu na stjecanje početnih kvalifikacija, što je u suprotnosti s Ustavom i Zakonom o strukovnom obrazovanju, kojim je propisano da se strukovnim obrazovanjem stječe kvalifikacija određene razine, koja se dokazuje javnom ispravom i koja omogućava uključivanje na tržište rada. Ovim se degradiraju ustanove koje izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme u zanimanju »vozač motornih vozila«, ukoliko nemaju status ispitnog centra, u odnosu na one ustanove koje izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme u zanimanju »vozač motornih vozila«, koje bi imale status ispitnog centra. Ujedno se ovim degradira i svjedodžba o završnom radu, jer ne omogućuje zapošljavanje, nego treba dodatno imati SSO o početnim kvalifikacijama. Ovako se degradiraju i polaznici koji su stekli »zanimanje vozač motornog vozila«, nakon završenog obrazovanja pri ustanovama koje izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme u zanimanju »vozač motornih vozila«, koje nemaju status ispitnog centra. Nepotrebno je izdavanje dodatne svjedodžbe kada je već izdana Svjedodžba o završnom radu za zanimanje »vozač motornih vozila«. Stoga je najjednostavnije i najprihvatljivije rješenje da ustanove koje izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme u zanimanju »vozač motornih vozila« imaju status ispitnog centra bez potrebe za ispunjavanjem dodatnih uvjeta. Ako bi članak 9. NPZID, odnosno novi članak 11.a Zakona bio prihvaćen u predloženom obliku, ustanove u kojima se početne kvalifikacije stječu kroz srednjoškolsko obrazovanje, morale bi, između ostalog, zaposliti stručne djelatnike kako je navedeno u stavku 3. točka a) istog članka samo da bi mogle izdati još jednu svjedodžbu (SSO o početnim kvalifikacijama), što je apsurd, jer navedeni kadrovi za taj postupak apsolutno nisu potrebni. Treba napomenuti i da bi se privatne ustanove u ovom slučaju našle u nepovoljnom položaju u odnosu na ustanove u državnom vlasništvu vezano za ulaganja potrebna za ispunjavanje uvjeta za ispitni centar. Kako smo već naveli i u obrazloženju našeg prijedloga vezano za članak 7. NPZID, imajući u vidu da se ovdje postavlja pitanje isplativosti tog ulaganja, isto bi moglo dovesti do toga da većina ispitnih centara bude u državnim ustanovama, što svakako nije u cilju poticanja privatnog poduzetništva nego baš suprotno. Predlaže se brisati članak 19. Prijedloga. Obrazloženje: Slijedom prijedloga i obrazloženja koje smo dali na članak 9. NPZID da se ustanovama koje na dan stupanja na snagu ovog Zakona izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme u zanimanju »vozač motornih vozila« prizna status ispitnog centra bez dodatnih uvjeta, nadamo se da će naš prijedlog biti prihvaćen te u tom slučaju ova odredba nema svrhu.	Djelomično prihvaćen	Prihvaća se u dijelu koji se odnosi na srednje škole koje redovito provode nastavne planove i programe za stjecanje srednje stručne spreme po zanimanju „vozač motornih vozila“ koje ispunjavaju propisane uvjete. U skladu s člankom 10. Direktive 2003/59 koja je izmijenjena Direktivom 2018/645 oznaka Unije kod “95” u vozačku dozvolu, kvalifikacijsku karticu vozača ili potvrdu za vozače upisuje se samo na temelju SSO-a kojim se potvrđuje. početna kvalifikacija i SSO-a kojim se potvrđuje periodično osposobljavanje, a ne na temelju svjedodžbe o završenom radu srednjoškolskog programa.
110	AUTO ŠKOLA ZADAR d.o.o.	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 9.	U članku 11a predlažemo dodavanje novog stavka 3. koji glasi : 3) Ustanove koje na dan stupanja ovog zakona izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme u zanimanju "vozač motornog vozila" imaju status ispitnog centra Stavci se nastavljaju redoslijedom od 4. do 11. Obrazloženje: Upitan je smisao i svrha školovanja , zakidaju se ustanove i polaznici; stečene kompetencije koje polaznici imaju nakon završene SSS za zanimanj Vozač motornog vozila daleko veće u odnosu na stjecanje početnih kvalifikacija. Umanjuje se svjedožba o završnom radu stečene SSS i onemogućava zapošljavanje polaznicima. Nepotrebno je izdavanje dodatne svjedodžbe kada je već izdana Svjedodžba o završnom radu za zanimanje Vozač motornog vozila . Ako bi članak 9.NPZID, odnosno novi članak 11. a Zakona bio prihvaćen kao što je predložen, ustanove u kojima se početne kvalifikacije stječu kroz srednjoškolsko obrazovanje, morale bi , izmeđuostalog , zaposliti stručne djelatnike kako je navedeno u stavku 3. točka a) istog članka SAMO kako bi mogle izdati još jednu svjedodžu (SSO o početnim kvalifikacijama), a koji su za taj postupak apsolutno nepotrebni . Privatne ustanove u tom slučaju bi se našle u nepovoljnom položaju u odnosu na ustanove u državnom vlasništvu vezano za ulaganja potrebna za ispunjavanje uvjeta za ispitni centar. Isto dovodi do toga da bi većina ispitnih centara bila u državnim ustanovama, što svakako nije u svrhu poticanja privatnog poduzetništva već suprotno od toga. Nezaposlenog kadra koji zadovoljava propisane uvjete na području Zadarske županije NEMA , što je dodatan problem za nemogućnost ispunjavanje uvjeta za ispitni centar (podatci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje telefonskim putem na dan 16.11.20)	Djelomično prihvaćen	Prihvaća se u dijelu koji se odnosi na srednje škole koje redovito provode nastavne planove i programe za stjecanje srednje stručne spreme po zanimanju „vozač motornih vozila“ koje ispunjavaju propisane uvjete. U skladu s člankom 10. Direktive 2003/59 koja je izmijenjena Direktivom 2018/645 oznaka Unije kod “95” u vozačku dozvolu, kvalifikacijsku karticu vozača ili potvrdu za vozače upisuje se samo na temelju SSO-a kojim se potvrđuje. početna kvalifikacija i SSO-a kojim se potvrđuje periodično osposobljavanje, a ne na temelju svjedodžbe o završenom radu srednjoškolskog program
111	Novak doo	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 9.	Predlažemo da članak 11a, stavak 3.točka a) glasi: stručne kadrove za provedbu ispita i to : licencirani predavač u autoskoli , licencirani instruktor vožnje C kategorije ako je riječ o prijevozu tereta ,odnosno licencirani instruktor D kategorije ako je riječ o prijevozu putnika s iskustvom najmanje 3 godine u osposobljavanju kandidata za vozače C , CE i D kategorije te osobe za završenim najmanje preddiplomskim i diplomskim studijom ili integriranim preddiplomskim i diplomskim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem cestovnog smjera te s stečenim pedagoškim kompetencijama te najmanje 3 godine iskustva u području edukacije od kojih najmanje 3 osobe u radnom odnosu sukladno Zakonu o radu. Obrazloženje : Licencirani predavači i licencirani instruktori sa iskustvom najmanje 3 godine u osposobljavanju kandidata za vozače C ,CE i D kategorije su potrebni za održavanje ispita iz teorijskog i praktičnog dijela ispita . Predložena odredba mora biti u skladu s Zakonom o radu , dok je predloženom obliku neprihvatljiva i prema hrvatskom radnom zakonodavstvu i evropskom zakonodavstvu .	Djelomično prihvaćen	Ocjena stručnog predlagatelja je da stručni kadrovi za provedbu izobrazbe moraju imati visoku stručnu spremu sa stečenim pedagoškim kompetencijama s najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije od kojih najmanje tri osobe u radnom odnosu.
112	Zvonimir Ožegović Cappo	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 9.	Obveza zapošljavanja stručnih kadrova u ispitnim centrima mora biti sukladna Zakonu o radu. Stoga u članku 11.a stavak 3. točka a) riječi "u stalnom radnom odnosu na puno vrijeme" predlažem zamijeniti sa "radnom odnosu sukladno Zakonu o radu".	Djelomično prihvaćen	Ocjena stručnog predlagatelja je da stručni kadrovi za provedbu izobrazbe moraju imati visoku stručnu spremu sa stečenim pedagoškim kompetencijama s najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije od kojih najmanje tri osobe u radnom odnosu.
113	Centar za obrazovanje NARONA	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 9.	Predlažemo da se u stavku 3 točka a) primjene propisi o zapošljavanju potrebnog broja stručnih djelatnika sukladno odredbama Zakona o radu. Isto tako da se potrebne pedagoške kompetencije moraju steći u roku godinu dana od dana zaposlenja na ovim poslovima. Osim stručnih kadrova prometne struke uključiti i kadrove strojarske struke. Propisati barem jednog djelatnika sa radnim iskustvom na području edukacije što otvara mogućnosti zaposlenja i djelatnika bez radnog iskustva.	Djelomično prihvaćen	Ocjena stručnog predlagatelja je da stručni kadrovi za provedbu izobrazbe moraju imati visoku stručnu spremu sa stečenim pedagoškim kompetencijama s najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije od kojih najmanje tri osobe u radnom odnosu.
114	DENIS OŽEGOVIĆ	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 9.	Predlažem izmjenu na način da članak 11.a stavak 3. točka a) glasi: „b) stručne kadrove za provedbu ispita i to: licenciranog predavača u autoškoli, licenciranog instruktora vožnje C kategorije ako je riječ o prijevozu tereta, odnosno D kategorije ako je riječ o prijevozu putnika i radnim iskustvom od najmanje 3 godine u osposobljavanju kandidata C, CE, i D kategorije, osobe sa završenim najmanje preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem cestovnog smjera te sa stečenim pedagoškim kompetencijama i najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije, od kojih najmanje tri osobe u radnom odnosu sukladno Zakonu o radu“ Obrazloženje: Predložena odredba mora biti u skladu sa Zakonu o radu, a u predloženom obliku je neprihvatljiva i predstavlja administrativno ograničenje. Važno je da propis bude u funkciji prema realnim potrebama posla. Napominjem da je obveza zapošljavanja na puno radno vrijeme ukinuta i iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji regulira uvjete za stručne djelatnike u autoškolama. Licencirani predavači i instruktori vožnje u autoškoli s propisanim radnim iskustvom su stručni kadrovi potrebni za obavljanje praktičnog dijela ispita za stjecanje početnih kvalifikacija. I predavači i instruktori vožnje moraju se stručno usavršavati svake 4 godine sukladno Pravilniku o stručnom usavršavanju i provjeri stručne osposobljenosti.	Nije prihvaćen	Ocjena stručnog predlagatelja je da stručni kadrovi za provedbu izobrazbe moraju imati visoku stručnu spremu sa stečenim pedagoškim kompetencijama s najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije od kojih najmanje tri osobe u radnom odnosu.
115	Pučko otvoreno učilište Auto moto centar Nova Gradiška	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 9.	Ukoliko ovaj prijedlog izmjena Zakona bude prihvaćen, isti će značiti da i sve redovne škole, uz eMaticu Ministarstva znanosti i obrazovanja moraju učenike prijaviti u sustav ISPOV ili srodan sustav, ukoliko se isti mijenja. Isto tako bi moglo doći do kolizije u nadležnosti nadzora nad ustanovama koje provode program vozač motornog vozila, jer je isti podložan nadzoru Agencije za strukovno obrazovanje, odnosno prosvjetne inspekcije, a sada će biti i u nadležnosti Ministarstva mora, prometa i infrastrukture.	Nije prihvaćen	Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture obavlja upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona i na temelju njega donesenih propisa. Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona obavlja inspekcija cestovnog prometa Ministarstva, sukladno posebnom zakonu kojim se reguliraju ovlasti, način rada i odgovornosti inspekcije cestovnog prometa. Zakonom i pripadajućim pravilnikom propisano je da se svi podaci o početnim kvalifikacijama unose u informacijski sustav koji je dio Registra profesionalnih vozača i sastavni dio Nacionalnog registra cestovnih prijevoznika.
116	Pučko otvoreno učilište Auto moto centar Nova Gradiška	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 9.	Centar za provođenje programa stjecanja početnih kvalifikacija u kojima polaznici borave 140 odnosno 280 sati mora imati 1,5m2 po kandidatu + 8m2 za predavača. Ispitni centar za program stjecanja početnih kvalifikacija u vlasništvu ili zakupu uredski prostor za prijam kandidata, površine najmanje 8 m², propisno opremljenu učionicu za provedbu teorijskog dijela osposobljavanja za najmanje 20 kandidata, pri čemu se za svakog kandidata mora osigurati najmanje 1,5 m² radne površine, a za predavača najmanje 8 m² radne površine, u sjedištu ili u dislociranom mjestu za izvođenje nastave. Ali za ispitni centar koji provodi provjeru ubrzane mora imati prostor od 50 m2? Molimo ujednačavanje uvjeta za sve centre - kako centre za izobrazbu, tako i ispitne centre za sve programe. Također napominjemo da ustanove koje provode program stjecanja srednje stručne spreme i prekvalifikacije, a koji je u nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja već imaju zadane kriterije vezane uz minimalne prostorne i ostale materijalne uvjete koje moraju ispunjavati da bi provodili navedeni program. Pozdravljamo autonomizaciju programa, odnosno brisanje odredbe da za provedbu ispita ustanova mora imati ovlaštenog ispitivača, jer se radi o programu koji je širi od nadležnosti ovlaštenih ispitivača u autoškoli.	Prihvaćen	Prihvaća se
117	DENIS OŽEGOVIĆ	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 9.	Predlažem u članku 11.a dodati novi stavak 3. koji glasi: „3) Ustanove koje na dan stupanja na snagu ovog zakona izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme u zanimanju »vozač motornih vozila« imaju status ispitnog centra.“ Stavci 3. do 10. postaju stavci 4. do 11. Obrazloženje: Mišljenja sam da nema opravdanog razloga da se ustanovama koje izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme u zanimanju »vozač motornih vozila« ne prizna status ispitnog centra. Ustanove koje izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme u zanimanju »vozač motornih vozila« svojim polaznicima izdaju Svjedodžbu o završnom radu i takvi polaznici ne bi mogli upisati oznaku koda Europske unije kod odgovarajuće kategorije vozila u vozačkoj dozvoli vozača, niti se zaposliti na radnom mjestu vozača motornog vozila, a imaju izrazito veće stečene kompetencije u odnosu na stjecanje početnih kvalifikacija. Postavlja se pitanje koja je svrha školovanja, kad se na ovaj način zakidaju i ustanove i polaznici. Smatramo da se na ovaj način de facto pobija ustavno pravo na rad nakon završenog školovanja. Napominjemo da je školovanje u ustanovama koje izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme u zanimanju »vozač motornih vozila« neusporedivo kompleksnije po organizaciji, zaposlenicima, sadržaju i trajanju u odnosu na stjecanje SSO o početnim kvalifikacijama. Ovim se degradiraju ustanove koje izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme u zanimanju »vozač motornih vozila«, ukoliko nemaju status ispitnog centra, u odnosu na one ustanove koje izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme u zanimanju »vozač motornih vozila« koje bi imale status ispitnog centra. Ujedno se ovim degradira i svjedodžba o završnom radu, jer ne omogućuje zapošljavanje, nego treba dodatno imati SSO o početnim kvalifikacijama. Ovako se degradiraju i polaznici koji su stekli »zanimanje vozač motornog vozila«, nakon završenog obrazovanja pri ustanovama koje izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme u zanimanju »vozač motornih vozila«, koje nemaju status ispitnog centra. Nepotrebno je izdavanje dodatne svjedodžbe kada je već izdana Svjedodžba o završnom radu za zanimanje »vozač motornih vozila« koja se predlaže smatrati svjedodžbom SSO o početnim kvalifikacijama. Stoga je najjednostavnije i najprihvatljivije rješenje da ustanove koje izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme u zanimanju »vozač motornih vozila« imaju status ispitnog centra bez potrebe za ispunjavanjem dodatnih uvjeta. Ako bi članak 9. NPZID, odnosno novi članak 11.a Zakona bio prihvaćen u predloženom obliku, ustanove u kojima se početne kvalifikacije stječu kroz srednjoškolsko obrazovanje, morale bi, između ostalog, zaposliti stručne djelatnike kako je navedeno u stavku 3. točka a) istog članka samo da bi mogle izdati još jednu svjedodžbu (SSO o početnim kvalifikacijama), što je apsurd, jer navedeni kadrovi za taj postupak apsolutno nisu potrebni. Treba napomenuti i da bi se privatne ustanove u ovom slučaju našle u nepovoljnom položaju u odnosu na ustanove u državnom vlasništvu vezano za ulaganja potrebna za ispunjavanje uvjeta za ispitni centar. Kako sam već naveo i u obrazloženju našeg prijedloga vezano za članak 7. NPZID, imajući u vidu da se ovdje postavlja pitanje isplativosti tog ulaganja, isto bi moglo dovesti do toga da većina ispitnih centara bude u državnim ustanovama, što svakako nije u cilju poticanja privatnog poduzetništva nego baš suprotno. Napominjem da prema informaciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje o broju nezaposlenih osoba sa završenim najmanje preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem cestovnog smjera te sa stečenim pedagoškim kompetencijama i najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije, na dan 31. listopada 2020. godine zapravo nema nezaposlenih osoba koje zadovoljavaju propisane uvjete pa slijedom toga ni zapošljavanje radi zadovoljenja uvjeta nije moguće. Za primjer navodim da u Splitsko-dalmatinskoj županiji postoje na Zavodu za zapošljavanje 4 osobe sa završenim stručnim studijem 180 ECTS, fakultetom ili akademijom, ali te iste osobe ne ispunjavaju dodatne uvjete. Ravnatelj Centra za obrazovanje odraslih Ex Cathedra, Split Denis Ožegović	Djelomično prihvaćen	Prihvaća se u dijelu koji se odnosi na srednje škole koje redovito provode nastavne planove i programe za stjecanje srednje stručne spreme po zanimanju „vozač motornih vozila“ koje ispunjavaju propisane uvjete. U skladu s člankom 10. Direktive 2003/59 koja je izmijenjena Direktivom 2018/645 oznaka Unije kod “95” u vozačku dozvolu, kvalifikacijsku karticu vozača ili potvrdu za vozače upisuje se samo na temelju SSO-a kojim se potvrđuje. početna kvalifikacija i SSO-a kojim se potvrđuje periodično osposobljavanje, a ne na temelju svjedodžbe o završenom radu srednjoškolskog programa.
118	HGK	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 9.	U odnosu na članak 9. NPZID, kojim se u Zakon ugrađuje novi članak 11. a, Udruženje autoškola HGK predlaže izmjenu na način da u članku 11.a, u stavku 3., točka a. glasi: „a) licencirane predavače autoškole ili stručne kadrove za provedbu ispita sa završenim najmanje preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem cestovnog smjera te sa stečenim pedagoškim kompetencijama i najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije, od kojih najmanje tri osobe u radnom odnosu sukladno Zakonu o radu“ Obrazloženje: Sukladno važećem popisu reguliranih profesija iz nadležnosti AZVO, predavači u autoškoli su jedini stručni i usko specijalizirani kadrovi za provedbu kvalitetne izobrazbe svih tematskih područja utvrđenih programom i obvezni su se stručno usavršavati svake 4 godine (Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, NN 82/15, 70/19, 47/20). Smatramo da bi trebalo propisati da licencirani instruktori vožnje mogu obavljati praktični dio ispita za stjecanje početnih kvalifikacija. Licencirani instruktori vožnje u autoškoli su jedini stručni i usko specijalizirani kadrovi za provedbu praktičnog dijela programa i obvezni su se stručno usavršavati svake 4 godine. Predložena odredba u suprotnosti je sa Zakonu o radu. Dodatno, za primjer napominjemo da je obveza zapošljavanja na puno radno vrijeme brisana i iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama kojim su regulirani uvjeti za stručne djelatnike u vozačkim školama i ovlaštenoj stručnoj organizaciji koja provodi ispite. Treba napomenuti i da bi se privatne pravne osobe koje posluju na tržištu i nisu financirane iz javnih sredstava u ovom slučaju našle u nepovoljnom položaju u odnosu na ustanove u nekom o oblika javnog vlasništva, s obzirom na ulaganja potrebna za ispunjavanje uvjeta za ispitni centar. Kako smo već naveli i u obrazloženju našeg prijedloga vezano za članak 7. NPZID, imajući u vidu da se ovdje postavlja pitanje isplativosti tog ulaganja, ovo bi moglo dovesti do toga da većina ispitnih centara bude u državnim ustanovama, što svakako nije u cilju poticanja privatnog poduzetništva nego baš suprotno. Također npominjemo da smo zatražili podatak od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje o broju nezaposlenih osoba sa završenim najmanje preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem cestovnog smjera te sa stečenim pedagoškim kompetencijama i najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije. Dobili smo odgovor da na dan 31. listopada 2020. godine praktično nema kadra koji zadovoljava propisane uvjete, pa tako ni zapošljavanje radi zadovoljenja uvjeta nije moguće. Za ilustraciju, u Splitsko-dalmatinskoj županiji postoje na zavodu za zapošljavanje 4 osobe sa završenim stručnim studijem 180 ECTS, fakultetom ili akademijom, ali one ne ispunjavaju dodatne uvjete.	Djelomično prihvaćen	Ocjena stručnog predlagatelja je da stručni kadrovi za provedbu izobrazbe moraju imati visoku stručnu spremu sa stečenim pedagoškim kompetencijama s najmanje jednom godinom radnog iskustva u području edukacije od kojih najmanje tri osobe u radnom odnosu.
119	Ured pučke pravobraniteljice	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 9.	U novopredloženom članku 11a. stavku 6. je propisano da ustanove ovlaštene za provjeru znanja izdaju SSO o početnim kvalifikacijama i u slučaju kada je početna kvalifikacija stečena kroz srednjoškolsko obrazovanje za zanimanje vozač motornog vozila. Time je redovito srednjoškolsko strukovno obrazovanje za zanimanje vozač motornog vozila izjednačeno sa drugim načinima stjecanja početne kvalifikacije ili ubrzanog stjecanje početne kvalifikacije. Navedeno nije u skladu s odredbom članka 7. stavka 3. temeljnog teksta Zakona gdje je propisano kako se obrana završnog rada na kraju srednjoškolskog programa obrazovanja za zanimanje »vozač motornog vozila« smatra provjerom znanja, vještina i sposobnosti, a svjedodžba o završnome radu srednjoškolskog programa obrazovanja za zanimanje »vozač motornog vozila« smatra se izdanim SSO-om o početnim kvalifikacijama. Nadalje, niti iz odredbe niti iz obrazloženja nije jasno jesu li ustanove za provjeru znanja zapravo ispitni centri kako ih definira članak 11a. kao niti kakva bi bila njihova uloga u provjeri znanja osoba nakon završenog redovnog srednjoškolskog strukovnog obrazovanja nakon kojeg se stječe i određena kvalifikacija. Nejasnoća je tim veća što je Zakonom o strukovnom obrazovanju (NN 30/09, 24/10, 22/13, 25/18) propisano da se strukovnim obrazovanjem stječe kvalifikacija određene razine, obujma, profila i kvalitete koja se dokazuje javnom ispravom, svjedodžbom, i koja omogućava uključivanje u tržište rada ili nastavak obrazovanja.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje
120	Tom Tom	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 10.	Kvalifikacijska kartica vozača iako predviđena nije uvedena zbog administracije. Članak opetovano za nešto što birokacija jednostavno odbije ili će zaista postojati još jedna kartica koju vozač MORA imati. Toliko riječi a koordinacija ministarstva brzo se dogovori da to zanemari. Prijedlog: brisati ako nije usklađeno s MUP-om.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje
121	Pučko otvoreno učilište Auto moto centar Nova Gradiška	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 10.	Pretpostavljamo da se će se i prije izdavanja kvalifikacijske kartice provjeravati valjanost vozačke dozvole, što svakako preporučujemo zahtijevati, radi veće razine kontrole svih uključenih, da kod predaje zahtjeva vozači moraju priložiti i kopiju važeće vozačke dozvole kako bi AKD mogao provjeriti da li je ta osoba uopće ispunjavala uvjete za početnu kvalifikaciju ili periodičku?	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje
122	Udruga hrvatskih cestovnih prijevoznika	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 12.	Protivimo se brisanju odredbi čl. 93. st. 14., obzirom da su te odredbe u vezi s odredbom o obvezi ishođenja licencije za prijevoz vozilima ndm iznad 12 t, a kojima se obavlja prijevoz za vlastite potrebe, a koja je obveza sadržana u čl. 95. st. 4.	Nije prihvaćen	Navedena odredba je u suprotnosti s odredbama Uredbi (EZ) 1071/2009 i 1072/2009 prema kojima za obavljanje prijevoza za vlastite potrebe nije potrebno imati licencu bez obzira na najveću dopuštenu masu vozila.
123	HOK	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 13.	Protivimo se brisanju st.3. i 4. u čl.95. i predlažemo da ostane ograničenje za obavljanje prijevoza za vlastite potrebe najveće dopuštene mase do 12t. iz razloga što su te odredbe prijeko potrebno dodatno osiguranje zlouporabe prijevoza tereta za vlastite potrebe od zalaženja istog u sferu javnog prijevoza tereta. Naime, općepoznate su eksploatacijske značajke teretnih vozila nosivosti iznad 12 tona, odnosno njihove isplativosti, pa bi se uklanjanjem navedenih odredbi uklonila značajna zakonska barijera između ovih vrsta prijevoza kao i smanjena mogućnost učinkovitog nadzora. Stoga, ostavljajući na snazi ove odredbe zakonodavac ustrajava na borbi protiv nelojalne konkurencije i sive ekonomije. Brisanjem navedenih stavaka bit će poništena prvotna intencija zakonodavca da na ovaj način smanji zloupotrebu prijevoza za vlastite potrebe.	Nije prihvaćen	Navedena odredba je u suprotnosti s odredbama Uredbi (EZ) 1071/2009 i 1072/2009 prema kojima za obavljanje prijevoza za vlastite potrebe nije potrebno imati licencu bez obzira na najveću dopuštenu masu vozila.
124	UDRUŽENJE PRIJEVOZNIKA ZAGREB	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 13.	Protivimo se brisanju st.3. i 4. u čl.95. i predlažemo da ostane ograničenje za obavljanje prijevoza za vlastite potrebe najveće dopuštene mase do 12t. Brisanjem navedenih stavaka iz članka 95. ponovo će porasti zloupotreba prijevoza za vlastite potrebe. Smatramo bitnim da obavljanje prijevoza za vlastite potrebe teretnim vozilima obavezno bude propisano do najviše dopuštene mase maksimalno do 12 tona, kako sustav javnog prijevoza tereta ne bi bio dodatno unazađen.	Nije prihvaćen	Navedena odredba je u suprotnosti s odredbama Uredbi (EZ) 1071/2009 i 1072/2009 prema kojima za obavljanje prijevoza za vlastite potrebe nije potrebno imati licencu bez obzira na najveću dopuštenu masu vozila.
125	Udruga hrvatskih cestovnih prijevoznika	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 13.	Protivimo se brisanju čl. 95. st. 3. te predlažemo da i dalje ostane ograničenje za obavljanje prijevoza tereta za vlastite potrebe teretnim vozilima ndm do 12 t. Protivimo se brisanju čl. 95. st. 4. te predlažemo da i dalje ostane obveza ishođenja licencije iz čl. 14. st. 2. podst. 1. ili iz čl. 28. Obzirom da je ponuđeno obrazloženje za brisanje ovih odredbi da je to " poduzetnicima stvaralo nepredviđene troškove i probleme u poslovanju", molimo pojašnjenje sljedećega. Zbog čega je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture u izvješću o provedenom javnom savjetovanju 2017. godine o nacrtu prijedloga Zakona o prijevozu u cestovnom prometu obrazložilo svoj vlastiti prijedlog uvođenja obveze ishođenja licencije za prijevoz za vlastite potrebe vozilima ndm iznad 12 t ovim riječima: "Predlagatelj želi zakonskim rješenjem smanjiti dosadašnju zlouporabu prijevoza za vlastite potrebe i unaprijediti sustav javnog prijevoza tereta." Ukoliko se u praksi u protekle dvije godine pokazalo da se smanjila zlouporaba prijevoza za vlastite potrebe, te da je sustav javnog prijevoza tereta toliko unaprijeđen da više nema potreba za zakonskom regulativom, molimo da se isto potkrijepi javno objavljenim dokazima.	Nije prihvaćen	Navedena odredba je u suprotnosti s odredbama Uredbi (EZ) 1071/2009 i 1072/2009 prema kojima za obavljanje prijevoza za vlastite potrebe nije potrebno imati licencu bez obzira na najveću dopuštenu masu vozila.
126	Pučko otvoreno učilište Auto moto centar Nova Gradiška	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU, Članak 14.	U potpunosti podržavamo i predlažemo da se u Zakon ili provedbene akte odredi mogućnost povezivanja ovog Registra s MUP-om ili da se djelatnicima MUP-a i AKD-a omogući pristup sustavu kako bi prije izdavanja vozačke dozvole ili kvalifikacijske kartice provjerilo da li je zaista ovlašteni centar izdao svjedodžbu, kao što je to slučaj kod izdavanja potvrda o osposobljenosti za prijevoz opasnih tvari (ADR). Također je potrebno omogućiti sektoru nadzora cestovnog prometa uvid u ovaj sustav kako bi se mogli provjeriti ovi podaci o vozačima, te se uvjeriti u istinitost izdanih dokumenata.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje
127	Autoškola Žabac tours	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU , PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE	Dodatni prijedlozi: U što je moguće kraćem roku potrebno je povezati aplikaciju Ministarstva mora, prometa i infrastrukture u koju se unose svi podaci vozača i sve izdane svjedodžbe SSO o početnim kvalifikacijama, SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama i SSO o periodičkoj izobrazbi sa Ministarstvom unutarnjim poslova, da se prilikom predaje zahtjeva za vozačkom dozvolom iz iste automatski može provjeriti autentičnost izdanih Svjedodžbi od strane ovlaštenih Centara za osposobljavanje vozača (SSO o periodičkoj) i i Ispitnih centara (SSO o početnim kvalifikacijama, SSO o ubrzanim početnim kvalifikacijama).	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje
128	Renata Heljić	PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 19.	Predlažem brisanje članka 19. Prijedloga U slučaju usvajanja prijedloga uz obrazloženje koje sam napisala na članak 9. NPZID (novi članak 11a Zakona) kojim bi se ustanovama koje na dan stupanja na snagu ovog Zakona izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme u zanimanju Vozač motornog vozila priznao status ispitnog centra bez dodatnih uvjeta, ovaj članak postaje nepotreban.	Djelomično prihvaćen	Srednje škole koje redovito provode nastavne planove i programe za stjecanje srednje stručne spreme po zanimanju „vozač motornih vozila“ koje ispunjavaju uvjete imati će status ispitnog centra.
129	Tom Tom	PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 19.	Što su to "Ustanove"? Postoje razne Ustanove pa je potrebno detaljnije pojasniti na koga je predlagatelj usmjerio članak. Većina ustanova osnova je po drugom zakonu i ingerencijom drugog ministarstva. Po čemu su te "ustanove" izuzetak te im se posvećuje poseban članak zakona. Želi li Ministarstvo konkurenciju koja dovodi do kvalitete ili želi da iste "stručne osobe" provode obrazovanje i automatizmom postaju ispitni centri. Prijedlog: brisati članak jer je prethodno definirano tko i pod kojim uvjetima postaje ispitni centar. Ili svima jednaki uvjeti ili neka ministarstvo objavi natječaj za osobe (ispitivače) na razini države a ovaj ovaj članak dopuni uvjetima za ispitivača (pojedinac a ne ustanova). "Novi" ispitivači a ne ispitivači za vozački ispit.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje
130	Auto škola Hajduk d.o.o.	PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 19.	Ptredlažemo brisati članak 19. Prijedloga Zašto bi ustanove u kojima se početne jvalifikacije stječu kroz srednjoškolsko obrazovanje bile DUŽNE podnositi zahtjev? Takvim ustanovama treba omogućiti i dalje obavljanje svoje djelatnosti za koji imaju rješenje nadležnog ministarstva. U samom prijedlogu ovoga članka potvrđeno je koako se početne kvalifikacije stječu kroz srednjoškolsko obrazovanje koje provode ustanove po rješenju Ministarstva znanosti i obrazovanja, stoga smatramo da se takvim ustanovama prizna status ispitnog centra bez posebnih uvjeta. Predlažemo brisanje ovog članka.	Djelomično prihvaćen	Prihvaća se u dijelu koji se odnosi na srednje škole koje redovito provode nastavne planove i programe za stjecanje srednje stručne spreme po zanimanju „vozač motornih vozila“ koje ispunjavaju propisane uvjete.
131	AS,OBRT ZA USLUGE AUTO ŠKOLE	PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 19.	Predlažemo brisanje članka 19. Prijedloga Obrazloženje: Navedenim prijedlogom i obrazloženjem koje smo napisali na članak 9. NPZID (novi članak 11. a Zakona) kojim bi se ustanovama koje na dan stupanja na snagu ovog Zakona izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme u zanimanju »vozač motornih vozila« priznao status ispitnog centra bez dodatnih uvjeta, ako će se naš prijedlog prihvati u tom slučaju ova odredba nema svrhu.	Djelomično prihvaćen	Prihvaća se u dijelu koji se odnosi na srednje škole koje redovito provode nastavne planove i programe za stjecanje srednje stručne spreme po zanimanju „vozač motornih vozila“ koje ispunjavaju propisane uvjete.
132	AUTO ŠKOLA ZADAR d.o.o.	PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 19.	Predlažemo brisanje članka 19. Prijedloga Obrazloženje: Navedenim prijedlogom i obrazloženjem koje smo napisali na članak 9. NPZID (novi članak 11a Zakona) kojim bi se ustanovama koje na dan stupanja na snagu ovog Zakona izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme u zanimanju "vozač motornog vozila" priznao status ispitnog centra bez dodatnih uvjeta, ako bi se naš prijedlog prihvatio čemu se iskreno nadamo, ovaj članak nema svrhu.	Djelomično prihvaćen	Prihvaća se u dijelu koji se odnosi na srednje škole koje redovito provode nastavne planove i programe za stjecanje srednje stručne spreme po zanimanju „vozač motornih vozila“ koje ispunjavaju propisane uvjete.
133	Hrvatska udruga za srednjoškolsku izobrazbu odraslih u cestovnom prometu	PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 19.	predlažemo brisati članak 19. Prijedloga. Obrazloženje: Slijedom prijedloga i obrazloženja koje smo dali na članak 9. NPZID da se ustanovama koje na dan stupanja na snagu ovog Zakona izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme u zanimanju »vozač motornih vozila« prizna status ispitnog centra bez dodatnih uvjeta, nadamo se da će naš prijedlog biti prihvaćen te u tom slučaju ova odredba nema svrhu.	Djelomično prihvaćen	Prihvaća se u dijelu koji se odnosi na srednje škole koje redovito provode nastavne planove i programe za stjecanje srednje stručne spreme po zanimanju „vozač motornih vozila“ koje ispunjavaju propisane uvjete.
134	Centar za obrazovanje NARONA	PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 19.	Brisati članak 19. Prijedloga U samom članku potvrđeno je da se početne kvalifikacije stječu kroz srednjoškolsko obrazovanje koje provode ustanove po rješenju Ministarstva znanosti i obrazovanja, pa smatramo da se takvim ustanovama prizna status ispitnog centra bez posebnih uvjeta. Predlažemo brisanje ovog članka.	Djelomično prihvaćen	Prihvaća se u dijelu koji se odnosi na srednje škole koje redovito provode nastavne planove i programe za stjecanje srednje stručne spreme po zanimanju „vozač motornih vozila“ koje ispunjavaju propisane uvjete.
135	DENIS OŽEGOVIĆ	PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 19.	Predlažem brisati članak 19. Prijedloga. Obrazloženje: Slijedom prijedloga i obrazloženja koje sam dao na članak 9. NPZID (novi članak 11. a Zakona) da se ustanovama koje na dan stupanja na snagu ovog Zakona izvode srednjoškolsko obrazovanje za stjecanje srednje stručne spreme u zanimanju »vozač motornih vozila« prizna status ispitnog centra bez dodatnih uvjeta, nadamo se da će navedeni prijedlog biti prihvaćen te u tom slučaju ova odredba nema svrhu. Ravnatelj Centra za obrazovanje odraslih Ex Cathedra, Split Denis Ožegović	Djelomično prihvaćen	Prihvaća se u dijelu koji se odnosi na srednje škole koje redovito provode nastavne planove i programe za stjecanje srednje stručne spreme po zanimanju „vozač motornih vozila“ koje ispunjavaju propisane uvjete.
136	Autoškola Žabac tours	PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 19.	Ustanove za SSS vozač – dužne su predati zahtjev za ispitni centar Smatramo da u navedenoj odredbi treba na neki način detaljnije propisati i razlučiti uvjete za redovne Srednje škole koje provode program vozač motornog vozila i učilišta koja provode programe stjecanja sss vozač i prekvalifikacije za sss vozač. Stajališta smo da je srednjim školama potrebno, automatski prilikom predaje zahtjeva, omogučiti dobivanje statusa ispitnog centra i izdavanje SSO o početnim kvalifikacijam, asvim Učilištima za dobivanja statusa ispitnog centra i odobrenja da izdavanje SSO o početnim kvalifikacija trebalo zatražiti da dostave u zahtjevu da udovoljavaju svim propisanim uvjetima iz članka 11a (Ispitni centri). Ukoliko učilište ne udovoljava propisanim uvjetima Ispitnog centra, tada bi bili ubvezni svoje kandidate uputiti u jedan od ovlaštenih ispitnih centara na polaganje ispita i izdavanje SSO o početnim kvalifikacijama. Naime, trenutno Učilišta osim predaje adekvatnog programa za SSS vozač, u praksi ne moraju faktički imati niti jednu zaposlenu osobu, niti zadovaoljavati uvjetima praktičnog dijela.	Prihvaćen	Prihvaća se
137	Auto SL 91 d.o.o. Pula	PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRIJEVOZU U CESTOVNOM PROMETU , OBRAZLOŽENJE	Loša i nepotpuna obrazloženja prouzročila su veliki broj različitih pitanja i tumačenja.	Primljeno na znanje	primljeno na znanje

E-SAVJETOVANJA

Izvješće o provedenom savjetovanju - Javno savjetovanje o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu