Izvješće o provedenom savjetovanju - NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
---|---|---|---|---|---|
1 | Leo Hrs | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Nedostaje stimulacije za odvajanje otpada. Bolje da se ne pisu zakoni nego da se pisu losi zakoni. | Primljeno na znanje | Propisana je obveza odvojenog sakupljanja, prekršajna odredba, a pitanje će se i dodatno urediti i podzakonskim propisima. |
2 | Općina Murter-Kornati | Odvojeno sakupljanje komunalnog otpada, Članak 81. | Komentar na članak 81. Predmetnim člankom regulira se obveza izgradnje reciklažnih/mobilnih reciklažnih dvorišta za JLS, a kao glavni kriterij uzima se broj stanovnika. Broj stanovnika kao jedini kriterij je nedovoljan pokazatelj stvarne količine otpada, samim time i potrebe za izgradnjom reciklažnog dvorišta ili postavljanjem mobilnog reciklažnog dvorišta. Treba imati u vidu činjenicu da u pojedinim JLS, naročito u turističkim sredinama, za vrijeme turističke sezone boravi višestruko veći broj ljudi i pojačan je intenzitet gospodarskih aktivnosti koje rezultiraju (između ostalog) znatnim povećanjem količine otpada. Konkretno, na području Općine Murter Kornati imamo 2044 stanovnika, a čak 1100 kućanstava čiji članovi nemaju prebivalište na području Općine. Ova kućanstva generiraju otpad tijekom cijele godine, a naročito u ljetnom periodu. Također, na području Općine smještene su 3 nautičke marine sa ukupnim kapacitetom od 608 vezova u moru. Uzmemo li u obzir činjenicu da na jednom plovilu boravi prosječno 6 ljudi, nautička sezona traje 7 mjeseci, uz prosječnu popunjenost od 70%, dolazimo do broja od preko 500.000 nautičara koji veliki dio svog boravka provedu na području Općine. Ovo potvrđuje i podatak JU NP Kornati koji govori kako se na području NP (ne uzimajući u obzir otpad prikupljen u marinama van parka) godišnje prikupi preko 433 tone otpada, a na tom području živi svega 19 ljudi. Osim toga, treba imati u vidu da naša općina ima preko 160 otoka od kojih je veliki dio pučinski, te se svakodnevno suočavamo sa velikim količinama otpada donesenim morskim strujama (naplavine), a koji se također sakuplja i zbrinjava na području općine bez obzira na mjesto njegovog nastanka. Sasvim sigurno da količina otpada u JLS sa ovakvim gospodarskim aktivnostima ne odgovara količini otpada u nekoj drugoj JLS sa istim brojem stanovnika. S time u svezi, pristup gospodarenju otpadom ne može biti jednak. Točno je da Zakon ne priječi JLS sa manjim brojem stanovnika u izgradnji reciklažnog dvorišta, no onemogućene su u prijavi na poziv za sufinanciranje izgradnje reciklažnih dvorišta, što je i slučaj sa općinom Murter Kornati koja je odbijena na pozivu bez obzira na potpunu i valjanu projektnu dokumentaciju koja je čak sufinancirana nacionalnim sredstvima. Također, ovakvi kriteriji onemogućavaju otočke JLS u ostvarivanju svog prava temeljem Zakona o otocima koji jasno obvezuje FZOEU na sufinanciranje izgradnje komunalne infrastrukture (čl. 40.). Mišljenja smo kako je potrebno sagledati odredbe čl. 81. na način da se uvaže gore rečene činjenice, a sve u kontekstu brige o hrvatskim otocima kako bi se zadržao život i gospodarske aktivnosti na njima. Ovakav pristup bi bio u skladu sa člankom 174. UGOVORA O EUROPSKOJ UNIJI I UGOVORA O FUNKCIONIRANJU EUROPSKE UNIJE koji ističe potrebu o posebnoj brizi za otoke, a ova Vlada je ta koja je na dobrom putu da zaustavi trend iseljavanja hrvatskih otoka i povratak života na iste. | Primljeno na znanje | Zakonom se ne uređuju pravila natječaja/poziva za sufinanciranje gradnje reciklažnih dvorišta |
3 | Hrvatska udruga za gospodarenje otpadom | Obveza ishođenja dozvole i upisa u Očevidnik i Evidenciju, Članak 26. | Stavak (2) točka 2 - potrebno je obuhvatiti i mogućnost obavljanja djelatnosti obrade biootapda biološkom obradom pri čemu nastaje otpadna voda i 5% otpada. Naime, postoje uređaji koji upravo rade biološku obradu biootpada (otpad od hrane) koji se koristi u ugostiteljskim objektima (hoteli, restorani, studentski domovi) koji doprinose sprječavanju nastanka otpada od hrane. Stoga je u ovom članku potrebno omogućiti hotelima i drugim ugostiteljskim objektima koji pripremaju i služe hranu korištenje ovog uređaja bez potrebe ishođenja dozvole za gospodarenje otpadom. Ovakav pristup doprinosi ispunjenju ciljeva iz članka 106., točka 16. g. | Primljeno na znanje | Zakon ne propisuje obvezno korištenje određene tehnologije ni pojedinosti tehnologija, a člankom 29. stavkom 2. točkom 2. propisana je iznimka koja vrijedi za biološku obradu pri čemu nije specificirano da li se ista obavlja mikroorganizmima ili višim oblicima života. |
4 | Udruga za zaštitu prava potrošača "Splitski potrošač" | Troškovi pružanja javne usluge , Članak 77. | Komentar: Ova odredba ukazuje da postoji opravdanost utvrđivanja cijene usluge prema količini predenog otpada, a cijenom javne usluge treba obuhvatiti sve troškove poslovanja iz ove odredbe, naravno i razvoj sukladno Zakonu | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
5 | Hrvatska udruga za gospodarenje otpadom | Informativne aktivnosti, Članak 109. | Zbog čega se JLS obvezuje na tiskane publikacije danas u digitalno doba. To je upravo suprotno kružnom gospodarstvu. | Primljeno na znanje | Odredbama iz članka 109. nije propisana obveza tiskane publikacije |
6 | Udruga eko Zagreb | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Članak 12. (1) Lokacija centra za gospodarenje otpadom, odlagališta i spalionice moraju biti planirana dokumentom prostornog uređenja, a lokacija na kojoj se može obavljati djelatnost oporabe odnosno zbrinjavanja otpada ne mora biti planirana dokumentom prostornog uređenja ako se nalazi u području komunalno-servisne, industrijske, poslovne ili gospodarske namjene. Ovaj članak je neprihvatljiv s obzirom na velik interes javnosti prilikom izgradnje i rada postrojenja za bilo kakvu vrstu oporabe otpada pa je potrebno propisati da se svaka oporaba otpada mora planirati u dokumentima prostornog uređenja, bez obzira u kojem i kakvom se području nalazi. Prostorno planiranje je prva točka zaštite prostora i zaštite okoliša te kao takvo ima obavezu javne rasprave i uključivanja javnosti. Kako bi zaštita i prostora i okoliša bila učinkovita, lokacije za djelatnosti oporabe jasno moraju biti definirane unutar dokumenata prostornog uređenja. Također, spalionice otpada nisu poželjni način postupanja s otpadom, na što je upozorila i EU koja je i prestala sa subvencijama za njihovu izgradnju jer nisu u skladu sa EU Zelenim planom niti paketom za cirkularnu ekonomiju, a također nisu planirane niti PGO RH 2017-2022 pa zahtijevamo da se Zakonom jasno propiše da se spalionice otpada u RH ne smiju graditi te da se izbace iz ovog članka. (3) Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je osigurati da davatelj javne usluge preda miješani komunalni otpad u centar za gospodarenje otpadom, a sve sukladno sporazumu koje je Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno potpisati s centrom za gospodarenje otpadom kojim uređuju odnose u svezi predaje miješanog komunalnog otpada. Umjesto da se omogući obrada miješanog otpada lokalno u JLS u malim modularnim postrojenjima koje izvlače reciklante i ostatak pretvaraju u sirovinu za industriju i inertni otpad, čime bi se poštovalo i zakonsko načelo blizine, namjerno se krši to zakonsko načelo te se naređuje JLS da stotinama kilometara moraju prevoziti otpad i skupo plaćati njegovu obradu. Ta obrada završava velikim dijelom u obliku RDF-a koji se mora slati na suspaljivanje izvan RH ili skupo plaćati cementarama u RH, što se u konačnici odražava na povećanju mjesečnih računa građana Sve navedeno je dokazano na primjeru Marišćine i Kaštijuna, prvog CGO u RH, a iz Studija izvodljivosti za nove CGO jasno je da se planira sličan scenarij i s budućim CGO. Takav sustav je besmislen te zahtijevamo da se odustane od forsiranja regionalnih / županijskih centara za gospodarenje otpadom i tjeranja JLS da miješani otpad šalju u njega, te da se raspišu natječaji za financiranje lokalne infrastrukture za ekološki prihvatljivu obradu ostatnog miješanog otpada. Članak 19. (2) Radi poticanja visokokvalitetnog recikliranja propisuje se opća obveza odvojenog sakupljanja otpada. Potrebno je napomenuti da je obaveza osiguravanje odvojenog sakupljanja što bliže kućnom pragu građana i građanki te kontrolirano s pristupom samo određenih građana/ki jer je dokazano da se jedino na taj način osigurava viokokvalitetna sirovina bez puno nečistooća za recikliranje. Sa spremnicima na javnim površina svima dostupnim udio nečistoća puno je veći pa i recikliranje ne može biti visokokvalitetno već dobar dio tog otpada ni neće završiti na recikliranju iako je odvojen. (4) Proizvođač biootpada je dužan reciklirati biootpad na mjestu nastanka ili ga mora predati radi sakupljanja odvojeno od drugog otpada. Potrebno je termin reciklirati biootpad zamijeniti sa kompostirati biootpad. Također, potrebno je propisati da je JLS dužna osigurati uvjete za kućno kompostiranje (npr. podjelom kompostera) ili osigurati odvojeno prikupljanje biootpada u spreminicima na kućnom pragu. (5) Zabranjeno je miješati biootpad s drugim vrstama otpada. Potrebno je osim zabrane miješanja biootpada zabraniti miješanje drugih vrsta otpada čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti (papir, staklo, metal, tekstil, plastika itd.). ZOGO iz 2013., kao i ZOGO iz 2007. bilo su propisali je da sav otpad koji ima vrijedna svojstva da se mora odvojeno sakupljati. Informiranje i sudjelovanje javnosti Članak 31. 2. spaljivanje komunalnog otpada kapaciteta preko 3 tone na sat Potrebno je omogućiti javno savjetovanje u slučaju bilo kakvog spaljivanja otpada iz nekoliko razloga: a) miješani komunalni otpad može sadržavati i opasni otpad koji se ne može primijetiti pukim pogledom u napunjenu vrećicu te zbog toga svako spaljivanje komunalnog otpada velikom vjerojatnošću može dovesti i do spaljivanja opasnog otpada; b) miješani komunalni otpad može sadržavati i plastiku, a spaljivanjem plastike nastaju dioksini koji su najkancerogenija tvar proizvedena čovjekovim djelovanjem te njihov udio u zraku mora iznositi ravno 0 molekula; 3.) 3 tone na sat je jednako 26.280 tona godišnje, što bi bilo ekvivalent 2.630 vagona miješanog komunalnog otpada koji se spaljuje godišnje. Jasno je da su to ogromne količine i javnost ima pravo biti informirana; 4.) U Španjolskoj je provedeno vrlo opsežno desetogodišnje istraživanje financirano od strane državnog fonda za istraživanje zdravlja u kojemu se ispitao utjecaj spalionice na ljudsko zdravlje. Studija je pokazala kako je područje u zoni udaljenoj 5 km od spalionice posebno ugroženo područje te je povećana stopa oboljelih od raka. Izvor: García-Pérez, J. et al. (2013) Cancer mortality in towns in the vicinity of incinerators and installations for the or disposal of hazardous waste. Environment International 3. odlaganje neopasnog otpada kapaciteta većeg od 50 tona na dan 4. odlaganje na odlagališta koja zaprimaju više od 10 tona otpada na dan ili imaju ukupni kapacitet preko 25.000 tona, osim odlagališta inertnog otpada. I kod prethodno navedenih točaka bitno je smanjiti kriterije tonaže godišnje jer se i dalje radi o jako velikim količinama za ljudsku zajednicu. Tako 50t neopasnog dnevno iznosi 18.250t godišnje, a činjenica jest da tako velike količine mogu narušavati kvalitetuživota okolnog stanovništva. Članak 39. (1) Postupak energetske oporabe spaljivanjem ili suspaljivanjem mora se obavljati na način da se nastala energija koristi uz visoku razinu energetske učinkovitosti. Kako bi se poštivala hijerarhija gospodarenja otpadom, potrebno je propisati da se spaljivanje koristi samo ako ne postoji studijom određena održiva mogućnost gospodarenja otpadom koja je na hijerarhijskoj ljestvici gospodarenja postavljena iznad samog spaljivanja. To je bitno utvrditi jer se spaljivanje papira, kartona i plastike troši više energije nego recikliranjem. Determination of the Impact of Waste Management Activities on Greenhouse Gas Emissions: 2005 Update Final Report, ICF Consulting, October 31, 2005, submitted to Environment Canada and Natural Resources Canada (2) Zabranjeno je: 1. spaljivanje otpada u okolišu 2. spaljivanje otpada na moru, osim u skladu sa međunarodnom konvencijom o sprečavanju onečišćenja s brodova (MARPOL konvencija) i njenim prilozima 3. spaljivanje biljnog otpada iz poljoprivrede i šumarstva osim na način propisan posebnim propisom koji uređuje zaštita od požara. S obzirom na negativne učinke spaljivanja otpada, potrebno je navesti dodatno dvije točke: 4. spaljivanje otpada u naseljenim područjima ili područjima posebne ekološke zaštite (mreža Natura 2000) 5. spaljivanje otpada bez adekvatnih filtera i ostalih tehnoloških mogućnosti smanjenja zagađenja 6. zabranjeno je spaljivanje otpada u cementarama. Razlog za dodavanje navedenih točaka jest i prethodno spomenut, a odnosi se na istraživanje provedeno u Španjolskoj. Vrlo opsežno desetogodišnje istraživanje financirano od strane državnog fonda za istraživanje zdravlja u kojemu se ispitao utjecaj spalionice na ljudsko zdravlje. Studija je pokazala kako je područje u zoni udaljenoj 5 km od spalionice posebno ugroženo područje te je povećana stopa oboljelih od raka. Izvor: García-Pérez, J. et al. (2013) Cancer mortality in towns in the vicinity of incinerators and installations for the or disposal of hazardous waste. Environment International Članak 65. Kriterij obračuna količine otpada iz članka 64. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona je: 1. masa predanog miješanog komunalnog otpada u obračunskom razdoblju izražena u kilogramima ili 2. volumen spremnika otpada izražen u litrama i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju. Potrebno je definirati volumen spremnika za miješani otpad za kućanstva jer se u praksi u Gradu Zagrebu i najmanji spremnici za kućanstva ne napune smećem u razdoblju između dvije odvožnje smeća. U tom pogledu, demotivira se ljude jer manje proizvode smeća od drugih kućanstava koji popune volumen spremnika, a isto plaćaju. Na taj način se ne može provesti načelo onečišćivač plaća. Članak 81. (1) Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je osigurati odvojeno prikupljanje otpadnog papira i kartona, stakla, metala, plastike, biootpada, drva, tekstila, ambalaže, električne i elektroničke opreme, baterija i akumulatora i glomaznog otpada, uključujući otpadne madrace i namještaj na način da osigura funkcioniranje jednog ili više reciklažnih dvorišta, odnosno mobilne jedinice na svom području sukladno stavcima 2. i 3. ovoga članka te uslugu prijevoza glomaznog komunalnog otpada na zahtjev korisnika usluge. Potrebno je jasno uvesti u Zakon načelo individualizirane odgovornosti i na taj način uvesti obvezu da jedinice lokalne samouprave na kućnom pragu osiguraju odvojeno prikupljanje otpada kroz različite spremnike odnosno vreće za različite vrste otpada. Članak 124. i 125. Potrebno je jasno uvesti načelo javnosti i omogućiti da svi navedeni podaci budu javno dostupni na mrežnim stranicama. Naime, svi navedeni podaci su ionako dostupni putem zahtjeva za pristup informacijama. Radi olakšanog pristupa, a samim time i nadzora od građana, bilo bi korisno i poželjno podatke javno objavljivati. To se pogotovo odnosi na članak 125. koji kaže da ministar naputkom može odrediti dostupnost informacija. S obzirom da je pristup informacijama dreniran i Arhuškom konvencijom i Zakonom o pravu na pristup informacijama, tako važno određivanje granica ne bi smjelo postojati jer su sve to podaci od javnog interesa. Ako već treba postojati, tada oni trebaju biti definirani pravilnikom za koji u pravnom sustavu vrijedi načelo zakonitosti i može se provjeravati od strane sudova, a ne običnim naputkom. POPIS DJELATNOSTI I POSTUPAKA GOSPODARENJA OTPADOM ZA KOJE SE IZDAJE DOZVOLA ZA GOSPODARENJE OTPADOM Dozvola za gospodarenje otpadom izdaje se za: - djelatnost oporabe slijedećim postupcima: 1. R1 korištenje otpada uglavnom kao goriva ili drugog načina dobivanja energije, osim za postupak energetske oporabe određenog neopasnog otpada u svrhu proizvodnje toplinske energije koji se obavlja temeljem upisa u Očevidnik oporabe otpada za koje se ne izdaje dozvola za gospodarenje otpadom DODATAK IV 0 NECJELOVITI POPIS POSTUPAKA OPORABE KOJE MOŽE OBAVLJATI OPORABITELJ BEZ DOZVOLE 1. R1 - energetska oporaba određenog neopasnog otpada u svrhu proizvodnje toplinske energije U zakonu nigdje nije definirano što spada u “određeni neopasni otpad”. Na taj način se otvara velika mogućnost arbitraže i potencijalnog izvrgavanja pravila jer za ”određeni neopasni otpad” ne postoji potreba izdavanja dozvole za gospodarenje otpadom, što znači da nema ni prethodnog nadzora od strane nadležnog tijela i javnosti, a naknadni nadzor je izrazito ograničen. S obzirom na navedeno, ili sam Zakon treba definirati pojam, ili se on kao takav treba izbaciti jer energetska oporaba može značiti i spaljivanje, a samim time predstavlja ugrozu za zajednicu. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
7 | Hrvatska udruga za gospodarenje otpadom | Usluge gospodarenja otpadom koje osigurava Fond, Članak 92. | stavak 11 - (11) Fond je dužan sklopiti ugovor o uslugama obrade otpada s osobom koja je ishodila ovlaštenje iz stavka 1. ovoga članka i koja može osigurati sakupljanje odgovarajućeg otpada na čitavom teritoriju Republike Hrvatske. Postavlja se pitanje kako će se ovaj stavak primijeniti na Ovlaštenike kojih ima više za istu kategoriju. Potrebno je definirati na koji načni će se osigurati sakupljanje u tom slučaju. | Primljeno na znanje | Pitanje je uređeno prijelaznim i završnim odredbama |
8 | Hrvatska udruga za gospodarenje otpadom | Uvjeti za sustav proširene odgovornosti proizvođača proizvoda, Članak 91. | U ovom članku svakako je potrebno dodati da Organizacija preuzima ispunjenje cilja za određenu posebnu kategoriju, ili udio tržišta za koji je osnovana, te da snosi srazmjerne troškove penala za neispunjenje preuzetog cilja. | Primljeno na znanje | Pitanja proširene odgovornosti proizvođača proizvoda urediti će se podzakonkim aktom |
9 | Hrvatska udruga za gospodarenje otpadom | X. PROŠIRENA ODGOVORNOST PROIZVOĐAČA PROIZVODA, Članak 88. | stavak 6. … Proizvođač proizvoda, koji nije osnovan u Republici Hrvatskoj već u drugoj državi članici Europske unije i stavlja proizvod na tržište u Republici Hrvatskoj... Potrebno je uzeti u obzir i proizvođača proizvoda koji je osnovan i izvan Europske unije - što je s proizvođačima proizvoda iz Kine, Amerike... ...može imenovati pravnu ili fizičku osobu, osnovanu u Republici Hrvatskoj, koja će u Republici Hrvatskoj ispunjavati obveze proširene odgovornosti proizvođača proizvoda za toga proizvođača proizvoda. Smatramo da MORA imenovati pravnu ili fizičku osobu.. | Primljeno na znanje | Pitanja proširene odgovornosti proizvođača proizvoda urediti će se podzakonkim aktom |
10 | JELENA RADOSEVIC | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Možda ubaciti: Kao alternativa jednokratnoj plastici potiče se uporaba višekratno uporabljivih predmeta. (da građani ne misle da je ok da se sad koristi sve jednokratno od papira... jer to također nije ok za naše zdravlje, kao ni za zdravlje okoliša). | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
11 | Udruga za zaštitu prava potrošača "Splitski potrošač" | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Nakon dva realno prihvatljivih zakona iz područja gospodarenja otpadom, od 2010. i 2013., do danas je primjenilo veoma mali broj davatelja usluga, posebice obračun usluga prema količini predanog otpada, uz svesrdnu potporu lokalnih močnika, pa i ex. Ministarstva zaštitee okoliša. U organizaciji Ministarstva okoliša nakon dugih četiri godine od donosenja aktuelnog ZOGO, Vlada je donijela Uredbu o gospodarenju otpadom, koja je prema našem mišljenju, bez ovlaštenja iz Zakona, a u cilju zadovoljavanja interesa davatelja javne usluge, pa i oporabitelja, uvela PAUŠAL koji čini cca 90% od ukupne cijene usluge čiji rezultat nerealno povečanje cijena za >100 %, uz nestimulativni sustav za smanjenje otpada. Cijenimo da je razlog za donošenje novog zakona ozakonjenje odredbi spomenute Uredbe, a posebno ZOGO odredbama članaka 28., 32., 33., i 140.a sa čime su spomenute odredbe ZOGO postale provedbeni propis Uredbe – suprotno članku 3., 4. i 5 Ustava RH, odnosno uvjetovano se provode jedino ako su sukladnje odredbama Uredbe. Ukoliko dođe do usvajanja novog ZOGO, koji, usput budi rečeno, ne donosi ništa kvalitetno dobroga,posebno na planu smanjenju otpada i stimulativnog obračuna javne usluge, usluge a ne pušala, vjerujeme o da će biti više inicijativa za ocjenu zakonitosti, pa i zaštitu prava korisnika na tijelima EU. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
12 | JELENA RADOSEVIC | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 11. | Koja je legislativa primjenjiva na uvezen opasni otpad? Unaprijed hvala na odgovoru. | Primljeno na znanje | Propisi koji uređuju gospodarenje otpadom te Uredba 1013/2006. |
13 | Hrvatska udruga za gospodarenje otpadom | Odlaganje otpada, Članak 37. | stavak (5) - potrebno je navesti tko odobrava odlaganje navedenog otpada - ovakva formulacija je nejasna | Primljeno na znanje | Tijelo koje izdaje dozvolu. |
14 | Hrvatska udruga za gospodarenje otpadom | Odlaganje otpada, Članak 37. | stavak 3. - isto se navodi u Pravilniku o načinima i uvjetima …, da li se nepotrebno opterećuje Zakon? | Primljeno na znanje | Radi se o situacijama koje su zabranjene, većinom odredbama direktiva. |
15 | Hrvatska udruga za gospodarenje otpadom | Postupak izdavanja dozvole, Članak 30. | Stavak (3) - ovakvu odluku mora donijeti stručna osoba - da metoda nije u skladu s člankom 5. st. 1 ovog Zakona | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
16 | JELENA RADOSEVIC | Količina otpada koja se smatra neznatnom prometu otpadom, Članak 8. | Nadovezala bih se na prethodne komentare... Na temelju čega, kojih znanstvenih istraživanja je količina od 1000 kg opasnog otpada odnosno 10 tona neopasnog otpada definirana kao neznatna? Te u kojim situacijama? Unaprijed hvala na odgovoru i potkrijepi utemeljenim činjenicama. | Primljeno na znanje | Odredba je na snazi od 2015. godine i propisana je Pravilnikom o katalogu otpada. |
17 | Hrvatska udruga za gospodarenje otpadom | Zahtjev za izdavanje dozvole, Članak 29. | stavak 5., točka 9. da li se ova odredba o dokazivanju s usklađenošću s PGO odnosi i na odlagališta inertnog otpada? | Primljeno na znanje | Odredba predstavlja prijenos direktive 1999/31 i odnosi se na sva odlagališta otpada u smislu ovoga Zakona. |
18 | Hrvatska udruga za gospodarenje otpadom | Osiguravanje obrade otpada, Članak 18. | stavak 2 - … u roku od jedne godine od dana nastanka toga otpada odnosno od dana kad je preuzeo taj otpad u posjed - ovo znači da se otpad po godinu dana može skladištiti u svaku tvrtku koju dođe - ovakva formulacija otvara prostor za manipulacije. Predlažemo preformulaciju kako bi se spriječilo ovakvo postupanje. | Primljeno na znanje | Pitanje je riješeno u skopu obveze osiguranja obrade otpada. |
19 | Hrvatska udruga za gospodarenje otpadom | Ciljevi za otpadnu električnu i elektroničku opremu, Članak 57. | 85% EE otpada nastalog na teritoriju RH - pojasniti, da li se misli u jednoj godini, kako ćemo znati koliko je otpada nastalo - to što nastaje nam je 100%, da li se misli da se od toga 85 mora reciklirati? | Primljeno na znanje | Pojedinosti će se urediti podzakonskim aktom. |
20 | Andreja Tomljenovic | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | “Pa šta ima veze, to je samo jedna plastična vrećica...” kaže nekoliko milijardi ljudi svaki dan. Već debelo kasnimo sa konkretnim odgovorima na temu otpadne plastike i njenog zbrinjavanja. Treba se odmaknuti od percepcije da je očuvanje okoliša dužnost samo nekolicine aktivista. Politička elita treba biti svjesna odgovornosti da svojim odlukama danas izravno utječu na izgled budućnosti koju ostavljamo generacijama koje dolaze. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
21 | Ana Marija Mileusnić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Za početak, smatram kako prijedlog Zakona prenosi tek osnovni minimum mjera iz EU Direktiva te svojom neambicioznošću održava na životu brojne neprihvatljive prakse i potiče sustav protivan javnom interesu i zaštiti okoliša. Ovakav prijedlog Zakona ne donosi dovoljno mjera za unaprjeđenje sustava te degradira već postojeće pozitivne odredbe. Primjerice, cilj recikliranja od 60 & do 2022. godine, koji je propisan važećim Planom gospodarenja otpadom (2017.-2022.), zamjenjuje se slabijim ciljem od 55% do 2025. godine. Ovakvo derogiranje ciljeva nikako ne može poboljšati zaštitu okoliša, odnosno sustav zaštite okoliša. Što se tiče utjecaja preventivnih mjera na smanjenje otpada od jednokratne plastike, potrebno je postaviti i kvantificirati cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Također je nužno propisati zakonsku obvezu uporabe višekratnog posuđa za konzumaciju na lokaciji, za sve ugostiteljske objekte jer je višekratno posuđe znanstveno dokazano višestruko održivije od jednokratnog. Dodatno, potrebno je propisati obvezujuću razinu ponovnog punjenja za pivo i bezalkoholna pića najkasnije do 2023. Kao mjera za prevenciju otpada potrebno je i za sve ugostiteljske objekte propisati obvezu da osiguraju vodu za piće dostupnu iz slavine. Uz to nedostaje mehanizam za prevenciju otpada od plastičnih boca i spremnika za napitke. U pogledu dizajna plastičnih proizvoda, sukladno članku 6. Direktive Republika Hrvatska mora osigurati da spremnici za napitke zapremine do 3 litre navedeni u dijelu C Priloga (npr. boce za napitke, višeslojna (kompozitna) ambalaža za napitke), koji imaju čepove i poklopce izrađene od plastike, mogu staviti na tržište samo ako ti čepovi i poklopci ostaju pričvršćeni za spremnike tijekom faze predviđene uporabe proizvoda. Direktivom je predviđena i obveza europskih organizacija za normizaciju da do 3. listopada 2019. razviju usklađene norme u pogledu zahtjeva vezanih uz pričvršćivanje. Time se znatno olakšalo uvođenje jasnih i unificiranih pravila za proizvođače takvih proizvoda. Prijedlog Zakona unatoč tome ne propisuje nikakva pravila kojima bi se osiguralo poštovanje ovog standarda. Drugi bitan zahtjev u pogledu dizajna odnosi se na udio reciklirane plastike u plastičnim bocama koje se stavljaju na tržište:-od 2025. PET boce moraju sadržavati najmanje 25% reciklirane plastike-od 2030. PET boce moraju sadržavati najmanje 30% reciklirane plastike. Kako bi se osiguralo pravovremeno ispunjenje ove obveze, potrebno je već sada postaviti pravila kojima se proizvođačima promjene stavljaju na znanje te im se ostavlja dovoljno vremena za prilagodbu proizvodnog procesa. Dodatni preventivni mehanizam kojeg se ne dotiče ZOGO, a predviđa ih Direktiva jesuzahtjevi u pogledu označavanja određenih jednokratnih plastičnih proizvoda. Članak 7.i Prilog D Direktive tim mehanizmom obuhvaćaju sljedeće proizvode: • Higijenski ulošci,tamponi i aplikatori za tampone • Vlažne/ prethodno ovlažene maramice za osobnu njegu i uporabu u domaćinstvu • Duhanski proizvodi s filtrom te filtri koji se stavljaju na tržište za uporabu u kombinaciji s duhanskim proizvodima • Čaše za napitkePrijedlog ZOGO-a ne predviđa konkretne mjere već samo člankom 85. sav otpad od jednokratne plastike stavlja u Posebnu kategoriju otpadaza koju propisuje obvezu dodatnog uređenja kroz podzakonske akte. S obzirom na to da se ovaj članak odnosi na fazuu kojoj je otpad već nastao, a ne na preventivnu fazu te da je člankom 180. predviđen rok od čak godine dana za donošenje potrebnog pravilnika postoji opravdana bojazan da da se još dugo neće uvesti odgovarajuća pravila za označavanje proizvoda od jednokratne plastike, premda sukladno članku 17. stavku 1. alineji 3. države članice moraju primijeniti odredbe potrebne za usklađivanje s člankom 7. Direktive najkasnije do 3. srpnja 2021. graničenja stavljanja proizvoda na tržište Članak 16.(3) Zabranjuje se stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje. Ostaviti zabranu za lagane i proširiti zabranu na vrlo lagane plastične vrećice za nošenje–one tanje od 15 mikrona. Radi se o proizvodu za koji već postoješirokodostupne alternative. Potrebno je dosljedno provesti zabranu korištenja laganih plastičnihvrećica za nošenje te ne popustiti pod pritiscima interesnih skupina.Procjene utjecaja životnog ciklusa proizvoda na okoliš na koje se pozivaju zagovornici jednokratnih plastičnih vrećica plastike metodološki su manjkave te ostavljaju prostora manipulaciji informacijama. Za što preciznije rezultateza analizu sekao parametrinajčešće se uzimaju faze životnih ciklusa: proizvodnja, korištenjei zbrinjavanje, odnosno gospodarenje otpadom. U slučaju laganih plastičnih vrećica većina analiza ne uzima u obzir ekstrakciju fosilnih goriva i emisije koje nastaju u toj fazi, kao niti zagađenja od primjerice plastičnih peleta u procesu prije same proizvodnje. Također, ne uzimaju u obzir onečišćenje (npr. oceana), onešišćenje mikroplastikom i emisije koje nastaju prilikom akcija čišćenja budući da ne postoji precizna metodologija koja bi to mogla mjeriti. Pored toga, istraživanja koja pokazuju kako bi se platnena vrećica trebala koristiti više od deset tisuća puta kako bi se njihovo korištenje isplatilo, temelje se na podacima o proizvodnji pamuka iz ranih 90-ih godina kada još nije došlo do zabrane kemikalija koje oštećuju ozonski omotač. Ako bi se utjecaj na ozon izuzeo čak iz takve manjkave analize, ispravni podaci bili bi da bi se ona trebala koristit između 50 i 3.800 puta, što znači između 3 mjeseca i 17 godina,24 puta tjedno. S obzirom da su ostali parametri manjkavi (primjerice analizira se korištenje dvije platnene vrećice za isti sadržaj u usporedbi s jednom jednokratnom laganom plastičnom vrećicom) ti brojevi su mnogo manji. Pored toga, analiza podrazumijeva da se komunalni miješani otpad baca u takvoj vrećici prije nego ide na spaljivanje što nije slučaj s platnenim vrećicama budući da se ne koriste za odlaganje otpada. Osim toga, kada se lagane vrećice uspoređuju s drugim materijalimau tzv. analizi osjetljivosti, ne uzima se u obzir parametar udjela recikliranog u alternativi što samo prividno povećava prednost jednokratnih plastičnih materijala. Ne uspoređuju se primjerice s recikliranim papirom ili tekstilom, koji ima visoki potencijal za zamjenu te bi mogao utjecati na smanjenje spaljivanja milijuna tona tekstila od strane modne industrije. Također je važno spomenuti da vrećice od tekstila, pa čak i od deblje plastike, puno duže zadržavaju svoja korisna svojstva te samim time rijetko završavaju u okolišu. Što se tiče higijenske ispravnosti i korištenja alternative, ni ti argumenti nisu validni budući da je istraživanje“The New England Journal of Medicine” od ove godine pokazalo je da COVID-19 na plastičnim površinama u stabilnom obliku može ostati i do između 2 i 3 dana,što plastične vrećice definitivno ne čini zdravstveno sigurnijom opcijom od alternative.Uz sve navedeno, lagane plastične vrećice u kružnom gospodarstvu imaju dostupnu alternativu za ponovno korištenje koja odgovara higijenskim standardima u doba pandemije te ima manji utjecaj na klimatske promjene od laganih plastičnih vrećica. Ciljevi za otpadne plastične proizvode za jednokratnu uporabu Članak 54.(1) Radi recikliranja otpadnih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu odvojeno se moraju sakupiti slijedeće mase otpadnih boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana: -77 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2025. godine i-90 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2029. godine.Cilj za 2025. je već postignut, nužno je postaviti što viši cilj kako bi se osiguralo da investicije ne odu u pogrešnom smjeru. S obzirom na trenutne dobre rezultate s odvojenim skupljanjem boca za napitke potrebno je za cilj postaviti najmanje 95% odvojeno sakupljenih plastičnih predmeta obuhvaćenih sustavom povratne naknade. Također, sustav povratne naknade potrebno je proširiti i na druge vrste ambalaže poput kozmetike, deterdženata i sredstava za čišćenje, ne samo boce za napitke, Članak 88.(1) Potrebnoje dopuniti članke koji uređuju sustav POP, pravilima iz članka 8. Direktive o jednokratnoj plastici, kako bi se osiguralo da se POP odnosi na odgovornost za puni životni ciklus -ne samo za troškove skupljanja, već i pokrivanje troškova: mjera podizanja svijesti o štetnosti plastičnih proizvoda, skupljanja otpada, prijevoza i obrade, čišćenja smeća od tih proizvoda i naknadnog prijevoza i obrade, prikupljanja podataka i izvješćivanja. Osigurati da se prihodi ostvareni kroz POP koriste za promociju i poticanje višekratne alternative te daju prednost sprječavanju i ponovnoj uporabi. Također, potrebno je osigurati jasan rok za uvođenje programa POP-a -do kraja 2021. godine.Potrebno je uvesti i naknadu za eko-modulacije (kao npr. Francuska). To znači da proizvođači plaćaju diferenciranu naknadu prema načinu na koji njihovi proizvodi zadovoljavaju okolišne kriterije, kao što su količina upotrijebljenog materijala, ugradnja recikliranih materijala, upotreba obnovljivih resursa kojima se održivo upravlja, trajnost, mogućnost popravka, ponovne uporabe i recikliranja te prisutnost opasnih tvari. | Primljeno na znanje | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom, a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. Glede primjedbi vezanih uz proširenu odgovornost proizvođača, napominjemo da će se daljnje odredbe o proširenoj odgovornosti proizvođača, uključujući i odredbe o eko modulaciji naknada detaljnije propisati odgovarajućim propisom kojim se uređuje obveza proširene odgovornosti proizvođača za određene grupe/kategorije proizvoda uključujući i jednokratne plastične proizvode navedene u Direktivi (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš. Odbija se prijedlog u svezi zabrane stavljanja na tržište plastičnih vrećica debljine stjenke manje od 15 mikrometara. Pitanja proširenja vrsta ambalaže koja je obuhvaćena sustavom povratne naknade kao i precizno uređivanje načina izračuna i visine naknade gospodarenja otpadom (modulacija naknade) urediti će se podzakonskim propisima. |
22 | Josip Rajič | XVIII. PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 164. | Ne treba zabraniti lagane plastične vrećice, takvu vrećicu koristimo više puta za različite svrhe. Najčešće čuvanje hrane kojoj produžujemo rok trajanja. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
23 | Ivan Zrinjski | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. Također, podržavam ove predloge izmjena zakona: Članak 11. (1) Obrada opasnog otpada postupkom spaljivanja i odlaganja i centar za gospodarenje otpadom od posebnoga su interesa za Republiku Hrvatsku. Obrada opasnog otpada spaljivanjem i odlaganjem nije najbolje raspoloživa tehnika za obradu opasnog otpada pa bi trebalo uzeti u obzir i druge tehnologije prije nego se ističe da je ova obrada od posebnog interesa za RH. Također, centri za gospodarenje otpadom na primjeru Marišćine i Kaštijuna pokazali su promašenog takvog koncepta (ekološki, zdravstveno, i financijski), dok su s druge strane lokalni sustavi pokazali veliku uspješnost te bi i centre za obradu krajnjeg ostatnog miješanog otpada trebalo decentralizirati u lokalne sredine i propisati ekološku tehnologiju iskorištavanja krajnjeg ostatka kao sirovine u industriji, a ne poticati suspaljivanje u cementarama i termoelektranama što je trenutno u planu u svim postojećim i planiranim CGO. Članak 13. Potrebno je postaviti i kvantificirati cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Nužno je propisati zakonsku obvezu uporabe višekratnog posuđa za konzumaciju na lokaciji, za sve ugostiteljske objekte jer je višekratno posuđe znanstveno dokazano višestruko održivije od jednokratnog. Dodatno, potrebno je propisati obvezujuću razinu ponovnog punjenja za pivo i bezalkoholna pića najkasnije do 2023. Za sve ugostiteljske objekte potrebno je propisati obvezu da osiguraju vodu za piće dostupnu iz slavine. Nedostaje mehanizam za prevenciju otpada od plastičnih boca i spremnika za napitke. U pogledu dizajna plastičnih proizvoda, sukladno članku 6. Direktive Republika Hrvatska mora osigurati da spremnici za napitke zapremine do 3 litre navedeni u dijelu C Priloga (npr. boce za napitke, višeslojna (kompozitna) ambalaža za napitke), koji imaju čepove i poklopce izrađene od plastike, mogu staviti na tržište samo ako ti čepovi i poklopci ostaju pričvršćeni za spremnike tijekom faze predviđene uporabe proizvoda. Direktivom je predviđena i obveza europskih organizacija za normizaciju da do 3. listopada 2019. razviju usklađene norme u pogledu zahtjeva vezanih uz pričvršćivanje. Time se znatno olakšalo uvođenje jasnih i unificiranih pravila za proizvođače takvih proizvoda. Prijedlog Zakona unatoč tome ne propisuje nikakva pravila kojima bi se osiguralo poštovanje ovog standarda. Drugi bitan zahtjev u pogledu dizajna odnosi se na udio reciklirane plastike u plastičnim bocama koje se stavljaju na tržište: - od 2025. PET boce moraju sadržavati najmanje 25% reciklirane plastike - od 2030. PET boce moraju sadržavati najmanje 30% reciklirane plastike Kako bi se osiguralo pravovremeno ispunjenje ove obveze, potrebno je već sada postaviti pravila kojima se proizvođačima promjene stavljaju na znanje te im se ostavlja dovoljno vremena za prilagodbu proizvodnog procesa. Dodatni preventivni mehanizam kojeg se ne dotiče ZOGO, a predviđa ih Direktiva jesu zahtjevi u pogledu označavanja određenih jednokratnih plastičnih proizvoda. Članak 7. i Prilog D Direktive tim mehanizmom obuhvaćaju sljedeće proizvode: • Higijenski ulošci, tamponi i aplikatori za tampone • Vlažne/ prethodno ovlažene maramice za osobnu njegu i uporabu u domaćinstvu • Duhanski proizvodi s filtrom te filtri koji se stavljaju na tržište za uporabu u kombinaciji s duhanskim proizvodima • Čaše za napitke Prijedlog ZOGO-a ne predviđa konkretne mjere već samo člankom 85. sav otpad od jednokratne plastike stavlja u Posebnu kategoriju otpada za koju propisuje obvezu dodatnog uređenja kroz podzakonske akte. S obzirom na to da se ovaj članak odnosi na fazu u kojoj je otpad već nastao, a ne na preventivnu fazu te da je člankom 180. predviđen rok od čak godine dana za donošenje potrebnog pravilnika postoji opravdana bojazan da da se još dugo neće uvesti odgovarajuća pravila za označavanje proizvoda od jednokratne plastike, premda sukladno članku 17. stavku 1. alineji 3. države članice moraju primijeniti odredbe potrebne za usklađivanje s člankom 7. Direktive najkasnije do 3. srpnja 2021. Napominjemo da je Europska komisija imala rok do 3. srpnja 2020. za donošenje provedbenog akta kojim se utvrđuju usklađene specifikacije za oznaku, što znači da su potrebne oznake već dostupne i da obvezu njihove upotrebe nije teško implementirati. Članak 16. Ostaviti zabranu za lagane i proširiti zabranu na vrlo lagane plastične vrećice za nošenje – one tanje od 15 mikrona. Radi se o proizvodu za koji već postoje dostupne alternative. Članak 54. (1) Radi recikliranja otpadnih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu odvojeno se moraju sakupiti slijedeće mase otpadnih boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana: - 77 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2025. godine i - 90 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2029. godine. Cilj za 2025. je već postignut, nužno je postaviti što viši cilj kako bi se osiguralo da investicije ne odu u pogrešnom smjeru. S obzirom na trenutne dobre rezultate s odvojenim skupljanjem boca za napitke potrebno je za cilj postaviti najmanje 95% odvojeno sakupljenih plastičnih predmeta obuhvaćenih sustavom povratne naknade. Također, sustav povratne naknade potrebno je proširiti i na druge vrste ambalaže poput kozmetike, deterdženata i sredstava za čišćenje, ne samo boce za napitke. Članak 58. Potrebno je dosljedno provesti zabranu korištenja laganih plastičnih vrećica za nošenje. Treba brisati alineju 6. i 7. stavka 1. članka 58. s obzirom na zabranu laganih plastičnih vrećica za nošenje. Članak 88. Dopuniti članke koji uređuju sustav POP, pravilima iz članka 8. Direktive o jednokratnoj plastici, kako bi se osiguralo da se POP odnosi na odgovornost za puni životni ciklus – ne samo za troškove skupljanja, nego pokrivanje troškova: – mjera podizanja svijesti o štetnosti plastičnih proizvoda, – skupljanja otpada, prijevoza i obrade, – čišćenja smeća od tih proizvoda i naknadnog prijevoza i obrade, – prikupljanja podataka i izvješćivanja. Osigurati da se prihodi ostvareni kroz POP koriste za promociju i poticanje višekratnih alternativa te daju prednost sprječavanju i ponovnoj uporabi. Osigurati jasan rok za uvođenje programa POP-a – do kraja 2021. godine. Članak 99. (9) Vlada uredbom propisuje vrste proizvoda za koje se plaća povratna naknada, način izračuna iznosa plaćanja za povratnu naknade, iznos povratne naknade, te obvezu dostave podataka nužnih za sustav povratne naknade. Potrebno je definirati da će Vlada u narednih godinu dana od donošenja Zakona analizirati i propisati proširenje sustava povratne naknade na još neke proizvode (primjerice boce od kozmetičkih preparata, ulja, octa, začina itd.), s obzirom da se pokazalo da je postojeći sustav rezultirao visokom stopom recikliranja proizvoda koji su uključeni u sustav povratne naknade. Članak 103. Neprihvatljivo je da se mijenja dosadašnji model da JLS više ne moraju donositi planove gospodarenja otpadom, s obzirom da lokalna komunalna poduzeća najbolje poznaju situaciju u JLS. Županijski planovi moraju biti usklađeni s planovima JLS. Članak 104. (4) Plan iz stavka 1. ovoga članka se objavljuje u Narodnim novinama i na javno dostupnim mrežnim stranicama Ministarstva. Potrebno je propisati i obvezu javnog savjetovanja i uključivanja javnosti u kreiranje Plana. Članak 107. (1) Sanaciju lokacije onečišćene otpadom utvrđenu Planom gospodarenja otpadom Republike Hrvatske osigurava Republika Hrvatska. Potrebno je definirati da RH osigurava sanaciju i drugih lokacija koje su značajno onečišćene otpadom i za koje ne postoje drugačiji uvjeti sanacije, a ne samo za lokacije koje su definirane Planom gospodarenja otpadom RH. Članak 112. (3) Ministar naredbom može zabraniti isporuku u Republiku Hrvatsku otpada namijenjenog oporabi spaljivanjem radi zaštite integrirane mreže za obradu miješanog komunalnog otpada, ako je izvjesno da bi se zbog takvih isporuka otpad koji nastaje u Republici Hrvatskoj morao zbrinuti na način koji nije usklađen s Planom gospodarenja otpadom Republike Hrvatske. Potrebno je definirati da je zabranjeno u RH uvoziti bilo kakvu vrstu komunalnog otpada namijenjenu oporabi spaljivanjem, s obzirom da RH nema adekvatne uvjete, a i bilo kakva vrsta spaljivanja ugrozila bi ciljeve koje RH mora ispuniti, a tiču se recikliranja i ponovne uporabe komunalnog otpada. Članak 132. (5) Nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada te na nepropisno skladištenje, ostavljanje, odbacivanja ili odlaganje otpada od strane fizičke osobe ili nepoznatih osoba protivno ovom Zakonu provodi osoba koja obavlja poslove službe nadležne za komunalni red jedinice lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: komunalni redar), ako ovim Zakonom nije određeno drugačije. Potrebno je dodati i nepropisno spaljivanje otpada kako na javnim i privatnim parcelama na otvorenom/vani od strane fizičkih i pravnih osoba (manjih obrta) tako i u manjim ložištima (grijanje na otpad u stambenim objektima, loženje starog lakiranog namještaja, spaljivanje zauljenih krpa i ambalaže od strane automehaničara isl.). Potrebno je povećati kapacitete inspekcija i komunalnog redarstva s obzirom da se pokazalo da su dosadašnji kapaciteti nedostatni. Također, potrebno je komunalnim redarima dati ovlasti in nad pravnim osobama, ne samo nad fizičkim, s obzirom na potkapacitiranost inspekcije i velik broj učestalih prekršaja. Komunalni redari se vrlo često susreću s nepropisnim postupanjem s otpadom od strane vlasnika manjih obrta te im u tom smislu treba dati ovlasti za postupanje i prema pravnim osobama vlasnicima manjih obrta (soboslikari, automehaničari i sl.). Članak 136. (3) Ako fizička osoba počinitelj odbacivanja otpada na zahtjev komunalnog redara ne predoči na uvid osobni identifikacijski dokument radi provjere identiteta, komunalni redar je ovlašten zatražiti pružanje pomoći od djelatnika ministarstva nadležnog za unutarnje poslove radi utvrđivanja identiteta počinitelja odbacivanja otpada. Potrebno je propisati više ovlasti redara nad prekršiteljima, prvenstveno mogućnost zadržavanja osoba koje odbiju dati dokumente do dolaska policijskih službenika. Također, komunalnim redarima olakšati pristup bazi podataka tako da mogu naplaćivati kazne bez da trebaju čekati djelatnike ministarstva da dođu utvrditi počinitelja. Dodatno, potrebno je dati ovlasti komunalnom redarstvu i inspekciji da kažnjavaju za nepropisno spaljivanje otpada od strane fizičkih osoba na otvorenom i zatvorenom. Članak 138. 5) Komunalni redar postupa sukladno odredbama iz stavaka 1. do 4. ovoga članka kada u provedbi nadzora postupanja s otpadom utvrdi da je fizička osoba učinila povredu ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona. Inspekcija zaštite okoliša je potkapacitirana te je u svrhu učinkovitijeg uklanjanja nepravilnosti određenim ovim Zakonom komunalnim redarima potrebno dati ovlasti postupanja i prema pravnim osobama, odnosno manjim obrtima (npr. automehaničari, soboslikari i sl.). | Primljeno na znanje | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. Glede primjedbi vezanih uz proširenu odgovornost proizvođača, napominjemo da će se daljnje odredbe o proširenoj odgovornosti proizvođača, uključujući i odredbe o eko modulaciji naknada detaljnije propisati odgovarajućim propisom kojim se uređuje obveza proširene odgovornosti proizvođača za određene grupe/kategorije proizvoda uključujući i jednokratne plastične proizvode navedene u Direktivi (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš. |
24 | HGK | XVIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 170. | Hrvatska gospodarska komora predlaže uskladiti predmetni članak s prijedlogom izmjena članka 89. Obrazloženje: U cilju racionalizacije troškova za tvrtke te ubrzavanje postupaka kreiranja registra, a uz uvažavanje činjenice kako HGK ima razvijenu platformu koja može poslužiti za kreiranje predmetnog Registra, predlažemo da isti vodi HGK. HGK je spremna detaljno predstaviti način realizacije prijedloga stručnim službama Ministarstva. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
25 | HGK | XVIII. PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 163. | Članice Udruženja za sekundarne sirovine, sakupljanje i preradu HGK pitaju se na koji će se način posjednik otpada ispuniti obveze navedene u stavku 1. točci 19., odnosno kako će provjeravati o kojoj kategoriji otpadnog ulja je riječ, kada posjednik otpada više nije dužan izraditi analize otpadnog ulja? | Primljeno na znanje | Pitanje će se urediti podzakonskim aktom |
26 | HGK | XVIII. PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 163. | Članice Udruženja za sekundarne sirovine, sakupljanje i preradu HGK postavljaju pitanje kada je pravna osoba dužna ispuniti obveze navedene u stavku 1. točci 18., odnosno obraditi otpadno ulje i koje tehnologije mora posjedovati za obradu istoga? U zakonskim odredbama navedeno nije jasno definirano. | Primljeno na znanje | Zakonom se ne propisuje obveza korištenja određene trehnologije, a pojedinosti se, ako je potrebno urediti podzakonskim aktom |
27 | HGK | XVIII. PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 162. | Članice Udruženja za sekundarne sirovine, sakupljanje i preradu HGK mišljenja su kako će posjednik otpada teško izvršiti kategorizaciju propisanu u stavku 1. alineja 1., kada za pojedine posebne kategorije otpada za koje je isto nužno, nije u obvezi izvršiti analizu otpad (npr. za otpadna ulja). | Primljeno na znanje | Pitanje će se dodatno urediti podzakonskim aktom |
28 | HGK | Inspekcijski nadzor povodom prijave, Članak 161. | Članice Zajednice za zaštitu okoliša u gospodarstvu HGK mišljenja su kako opcija navedena u stavku 3. nije predviđena odredbama Zakona o državnom inspektoratu niti Zakonom o općem upravnom postupku. Članice predlažu preformulirati ili brisati stavak. | Primljeno na znanje | Navedeno je i razlog propisivanja ovim Zakonom |
29 | HGK | Zastara izvršenja rješenja putem treće osobe, Članak 156. | Članice Zajednice za zaštitu okoliša u gospodarstvu HGK mišljenja su kako je navod iz predmetnog stavka u suprotnosti s člankom 135. stavkom 3. ZOUP. Ovako definirane odredbe značile bi kako nikada ne bi mogla nastupiti zastara izvršenja. Članice predlažu preformulirati. | Primljeno na znanje | U skladu je sa člankom 3. stavkom 1. ZUP-a |
30 | HGK | Izvršenje inspekcijskog rješenja, Članak 155. | Članice Zajednice za zaštitu okoliša u gospodarstvu HGK ističu kako je stavak 4. ovog članka u koliziji s člankom 143. ZOUP-a koji kaže (2) Tijelo nadležno za izvršenje zaključkom će naložiti izvršeniku da unaprijed položi novčani iznos potreban za podmirenje troškova izvršenja. O iznosu troškova izvršenja putem trećih osoba odlučuje se rješenjem. Članice ističu kako iz ovako formuliranih odredbi proizlazi da se troškovi izvršenja moraju unaprijed znati, a ne nakon izvršenja. Članice predlažu preformulirati ili brisati stavak. | Primljeno na znanje | Odredba uređena |
31 | HGK | Uklanjanje otpada, Članak 142. | Članice Zajednice za zaštitu okoliša u gospodarstvu HGK mišljenja su kako je stavak 1. predmetnog članka nedorečen. Naime, nije jasno na koga se točno odnose ove odredbe, ukoliko su to „nadzirane osobe“, to je potrebno jasno specificirati. U protivnom iz stavka proizlazi da su nadležni i inspektori i komunalni redari za istu stvar. | Primljeno na znanje | Odredbe se odnose na JLS |
32 | HGK | Izrada, vođenje i dostava propisane dokumentacije te prijava u odgovarajuće registre, Članak 139. | Članice Zajednice za zaštitu okoliša u gospodarstvu HGK mišljenja su kako je potrebno korigirati odredbe stavka 3. predmetnog članka. Članice Zajednice predlažu, sukladno ovom komentaru, ispraviti sve istovjetne navode u Zakonu. Obrazloženje: Naime, navodi ovog stavka trenutno su u sukobu sa Zakonom o općem upravnom postupku, koji kaže kako prisilno izvršenje novčanom kaznom može izreći „javnopravno tijelo koje provodi izvršenje (čl. 142. ZOUP)“, što nije inspektor. Po čl. 138. ZOUP, 1) Izvršenje nenovčanih obveza provodi javnopravno tijelo koje je o stvari riješilo u prvom stupnju. (2) Ako je propisano da izvršenje ne može provoditi javnopravno tijelo koje je o stvari rješavalo u prvom stupnju, a nije propisano za to ovlašteno tijelo, izvršenje provodi prvostupanjsko tijelo državne uprave nadležno za poslove opće uprave prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta izvršenika ili prema sjedištu pravne osobe ako je izvršenik pravna osoba. Tijelo kojeg se rješenje izvršava dužno je na rješenje koje se izvršava staviti potvrdu izvršnosti i dostaviti ga javnopravnom tijelu nadležnom za izvršenje. | Primljeno na znanje | Nismo suglasni s danim tumačenjem odredbi ZUP-a jer državni inspektorat jest javnopravno tijelo. |
33 | HGK | Izrada, vođenje i dostava propisane dokumentacije te prijava u odgovarajuće registre, Članak 139. | Članice Udruženja za sekundarne sirovine, sakupljanje i preradu HGK pitaju se zbog čega se u stavku 1. predmetnog članka obvezuje operatera na dostavu dokumentacije za sakupljanje posebne kategorije otpada u Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, kada se sva dokumentacija koja se dostavlja već nalazi e-ONTU. Predlažu da se iskoriste obrasci koji se dostavljaju u ONTO kako za potrebe Fonda tako i za Ministarstvo i Državni inspektorat. Ovime bi se umanjilo administrativno opterećenje na tvrtke. | Primljeno na znanje | U narednom razdoblju planirana je dogradnja e-ONTo koja će obuhvatiti i ovo pitanje |
34 | HGK | Inspekcijske mjere, Članak 138. | Članice Zajednice za zaštitu okoliša u gospodarstvu HGK predlažu da se odredbe iz stavka 4. predmetnog članka dodatno usklade s odredbama ovog Zakona u dijelu vezanom uz ovlasti komunalnog redara, budući da su sada one u koliziji sa Zakonom o komunalnom gospodarstvu. | Primljeno na znanje | Ovaj zakon i ZKG uređuju različita područja |
35 | HGK | Ovlasti inspektora u postupku inspekcijskog nadzora i predmet inspekcijskog nadzora, Članak 136. | Članice Zajednice za zaštitu okoliša u gospodarstvu HGK pitaju se sukladno kojem postupku i postupanju kojeg suda se traži nalog naveden u stavku 4. i za koje akcije? Članice Zajednice mišljenja su kako je predmetna odredba u koliziji sa Zakonom o komunalnom gospodarstvu koji uređuje ovlasti postupanja komunalnih redara. | Primljeno na znanje | Ovaj Zakon također uređuje ovlasti komunalnog redara |
36 | HGK | Izvješćivanje, Članak 127. | Članice Udruženja za sekundarne sirovine, sakupljanje i preradu HGK postavljaju pitanje na koji će se način određivati odredbe iz stavka 10., tj. ima li otpad opasno svojstvo ili ne? | Primljeno na znanje | Pitanje će se urediti podzakonskim aktom |
37 | HGK | XIII. PREKOGRANIČNI PROMET OTPADOM, Obavijest o namjeravanom prekograničnom prometu pošiljki otpada | Članice Udruženja za sekundarne sirovine, sakupljanje i preradu HGK postavljaju pitanje zbog čega u Zakonu nisu definirane odredbe za pošiljke bez notifikacije? Hoće li se odredbe koje su danas na snazi ukinuti ili će ih se propisati neki drugim aktom? Članice Udruženja predlažu da se Zakonom navede što će biti s takvim pošiljkama. | Primljeno na znanje | Pitanje je uređeno Uredbom 1013/2006 |
38 | HGK | Sanacija lokacije onečišćene otpadom, Članak 107. | Članice Zajednice za zaštitu okoliša u gospodarstvu HGK predlažu jasnije definiranje odredbi ovog članka. Obrazloženje: Članice Zajednice naime, mišljenja su kako u situaciji kada sanaciju određuje i provodi Republika Hrvatska, navedeno znači da vlasnik nekretnine nema pravo izbora i ne može ni odrediti hoće li npr. sam sanirati, ili da li će možda naći nekog drugog (jeftinijeg) izvođača od onog kojeg odredi Fond, nema utjecaja na rokove i mjere (način sanacije), a u obvezi je snositi trošak sanacije. Članice Zajednice navedenu odredbu smatraju izrazito nezakonitom. | Primljeno na znanje | Mišljenja smo da odredbe dostatno uređuju pitanje |
39 | HGK | Naknada zbog blizine odlagališta, Članak 97. | Članice Zajednice za zaštitu okoliša u gospodarstvu HGK mišljenja su kako je potrebno pojasniti zašto je obveznik plaćanja ove naknade iz stavka 3. pravna osoba koja upravlja odlagalištem? Članice predlažu da se donositelj propisa odredi drugog obveznika plaćanja. Obrazloženje: Smještaj odlagališta i smještaj stambenih i poslovnih zgrada ovisi o prostorno-planskim dokumentima i dobivanja lokacijske dozvole od JLS, a nije odluka upravitelja odlagališta. | Primljeno na znanje | Jer osoba koja urpavlja odlagalištem otpada na isto odlaže otpad |
40 | HGK | Usluge gospodarenja otpadom koje osigurava Fond, Članak 92. | Članice Udruženja za sekundarne sirovine, sakupljanje i preradu HGK postavljaju pitanje je li ovlaštenje iz stavaka 1., 2. i 3. različito od dozvole koju oporabitelji imaju? Zbog čega je potrebno dodatno ovlaštenje ukoliko tvrtka već posjeduje dozvolu? Dodatno, postavljaju pitanje zbog čega je potrebno raspisivati javni poziv? Zbog čega Ministarstvo nema otvorenu mogućnost upućivanja takvog zahtjeva od strane oporabitelja u bilo kojem trenutku? Što će se dogoditi kada se javni poziv zatvori? Ovime se ograničava tržišna utakmica i potencijalne investicije u nova postrojenja za oporabu budući da će gospodarstvenici biti ograničeni periodom objave javnog poziva. | Primljeno na znanje | Dozvolom se dopušta rad, a ovlaštenjem se dopušta sklapanje ugovora s FZEOU. |
41 | Zero waste Croatia | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Kao predstavnica inicijative Zero waste Croatia i osoba koja uspješno dulje od tri godine živi bez otpada, zalažem se za zabranu plastičnih vrećica i jednokratne plastike na temelju vidljivih dokaza o štetnosti plastičnog zagađenja ekosustava. Naš planet nije stvoren samo za ljude nego i za ostale živuće vrste te buduće generacije. Ljudski utjecaj treba postati održiv zbog okolišnog zdravlja, ali i zbog opstanka ekosustava. Plastiku je moguće zamijeniti ekološki prihvatljivim materijalima i dugotrajnim proizvodima. Platnene torbe od recikliranog pamuka su samo jedan od primjera, a ima ih daleko više. Recimo "Ne" jednokratnoj plastici - od pojedinca do proizvođača. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
42 | HGK | Uvjeti za sustav proširene odgovornosti proizvođača proizvoda, Članak 91. | Članice Zajednice za zaštitu okoliša u gospodarstvu mišljenja HGK mišljenja su kako u ovom trenutku nije moguće odrediti provedivost odredbi iz stavka 5. predmetnog članka. Naime, nije poznat sadržaj buduće Uredbe, koja će institucija i na koji način biti zadužena za provedbu odredbi. Stoga članice Zajednice predlažu doradu odredbi Zakona vezano uz pitanje Organizacije. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
43 | HGK | Uvjeti za sustav proširene odgovornosti proizvođača proizvoda, Članak 91. | Članice Zajednice za zaštitu okoliša u gospodarstvu HGK mišljenja su kako je odredba iz stavka 3. predmetnog članka u potpunosti nedorečena. Ostavlja se dojam diskrecione ocjene pojedinca za dodjelu statusa 'Organizacije'. Članice Zajednice predlažu doradu navedenog stavka i definiranje jasnih, transparentnih i provjerljivih kriterija za odobravanje zahtjeva za uspostavu Organizacije. | Primljeno na znanje | Odredbe dorađene |
44 | HGK | Uvjeti za sustav proširene odgovornosti proizvođača proizvoda, Članak 90. | Članice Zajednice za zaštitu okoliša u gospodarstvu mišljenja su kako je tekst naveden u stavku 2., alineji 4. protivan Ustavu i zakonu. Naime, navedeni podatci predstavljaju poslovnu tajnu. Članice Zajednice stoga predlažu brisanje navedene alineje. | Primljeno na znanje | Radi se o prijenosu odredbi direktive |
45 | HGK | Uvjeti za sustav proširene odgovornosti proizvođača proizvoda, Članak 90. | Članice Zajednice za zaštitu okoliša u gospodarstvu HGK, mišljenja su kako je u stavku 2., alineji 2., navedena odredba nepotreban administrativni trošak. Članice Zajednice predlažu brisanje navedene alineje. Obrazloženje: Podaci o vlasnicima već su vidljivi u sudskom registru i registru stvarnih vlasnika FINE. Stoga je nepotrebno tražiti upis navedenog i u ovom Registru. | Primljeno na znanje | Radi se o prijenosu odredbi direktive |
46 | Udruga Tatavaka | Inspekcijske mjere, Članak 138. | 5) Komunalni redar postupa sukladno odredbama iz stavaka 1. do 4. ovoga članka kada u provedbi nadzora postupanja s otpadom utvrdi da je fizička osoba učinila povredu ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona. Inspekcija zaštite okoliša je potkapacitirana te je u svrhu učinkovitijeg uklanjanja nepravilnosti određenim ovim Zakonom komunalnim redarima potrebno dati ovlasti postupanja i prema pravnim osobama, odnosno manjim obrtima (npr. automehaničari, soboslikari i sl.). | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
47 | Udruga Tatavaka | Ovlasti inspektora u postupku inspekcijskog nadzora i predmet inspekcijskog nadzora, Članak 136. | (3) Ako fizička osoba počinitelj odbacivanja otpada na zahtjev komunalnog redara ne predoči na uvid osobni identifikacijski dokument radi provjere identiteta, komunalni redar je ovlašten zatražiti pružanje pomoći od djelatnika ministarstva nadležnog za unutarnje poslove radi utvrđivanja identiteta počinitelja odbacivanja otpada. Potrebno je propisati više ovlasti redara nad prekršiteljima, prvenstveno mogućnost zadržavanja osoba koje odbiju dati dokumente do dolaska policijskih službenika. Također, komunalnim redarima olakšati pristup bazi podataka tako da mogu naplaćivati kazne bez da trebaju čekati djelatnike ministarstva da dođu utvrditi počinitelja. Dodatno, potrebno je dati ovlasti komunalnom redarstvu i inspekciji da kažnjavaju za nepropisno spaljivanje otpada od strane fizičkih osoba na otvorenom i zatvorenom. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
48 | Udruga Tatavaka | Nadležnost za obavljanje inspekcijskog nazora, Članak 132. | (5) Nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada te na nepropisno skladištenje, ostavljanje, odbacivanja ili odlaganje otpada od strane fizičke osobe ili nepoznatih osoba protivno ovom Zakonu provodi osoba koja obavlja poslove službe nadležne za komunalni red jedinice lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: komunalni redar), ako ovim Zakonom nije određeno drugačije. Potrebno je dodati i nepropisno spaljivanje otpada kako na javnim i privatnim parcelama na otvorenom/vani od strane fizičkih i pravnih osoba (manjih obrta) tako i u manjim ložištima (grijanje na otpad u stambenim objektima, loženje starog lakiranog namještaja, spaljivanje zauljenih krpa i ambalaže od strane automehaničara isl.). Potrebno je povećati kapacitete inspekcija i komunalnog redarstva s obzirom da se pokazalo da su dosadašnji kapaciteti nedostatni. Također, potrebno je komunalnim redarima dati ovlasti in nad pravnim osobama, ne samo nad fizičkim, s obzirom na potkapacitiranost inspekcije i velik broj učestalih prekršaja. Komunalni redari se vrlo često susreću s nepropisnim postupanjem s otpadom od strane vlasnika manjih obrta te im u tom smislu treba dati ovlasti za postupanje i prema pravnim osobama vlasnicima manjih obrta (soboslikari, automehaničari i sl.). | Primljeno na znanje | Ovim propisom se ne uređuje stanje ljudskih potencijala državnog inspektorata |
49 | Udruga Tatavaka | Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske, Članak 104. | (4) Plan iz stavka 1. ovoga članka se objavljuje u Narodnim novinama i na javno dostupnim mrežnim stranicama Ministarstva. Potrebno je propisati i obvezu javnog savjetovanja i uključivanja javnosti u kreiranje Plana. | Primljeno na znanje | Pitanje je već uređeno posebnim propisom koji uređuje zaštitu okoliša |
50 | Udruga Tatavaka | XII. PLANSKI DOKUMENTI U GOSPODARENJU OTPADOM, Članak 103. | Neprihvatljivo je da se mijenja dosadašnji model da JLS više ne moraju donositi planove gospodarenja otpadom, s obzirom da lokalna komunalna poduzeća najbolje poznaju situaciju u JLS. Županijski planovi moraju biti usklađeni s planovima JLS. | Primljeno na znanje | Lokalna komunalna poduzeća mogu sudjelovati u izradi županijekog PGO |
51 | Udruga Tatavaka | Povratna naknada, Članak 99. | (9) Vlada uredbom propisuje vrste proizvoda za koje se plaća povratna naknada, način izračuna iznosa plaćanja za povratnu naknade, iznos povratne naknade, te obvezu dostave podataka nužnih za sustav povratne naknade. Potrebno je definirati da će Vlada u narednih godinu dana od donošenja Zakona analizirati i propisati proširenje sustava povratne naknade na još neke proizvode (primjerice boce od kozmetičkih preparata, ulja, octa, začina itd.), s obzirom da se pokazalo da je postojeći sustav rezultirao visokom stopom recikliranja proizvoda koji su uključeni u sustav povratne naknade. | Primljeno na znanje | Pitanje će se riješiti kroz podzakonske akte |
52 | Udruga Tatavaka | X. PROŠIRENA ODGOVORNOST PROIZVOĐAČA PROIZVODA, Članak 88. | Dopuniti članke koji uređuju sustav POP, pravilima iz članka 8. Direktive o jednokratnoj plastici, kako bi se osiguralo da se POP odnosi na odgovornost za puni životni ciklus – ne samo za troškove skupljanja, nego pokrivanje troškova: – mjera podizanja svijesti o štetnosti plastičnih proizvoda, – skupljanja otpada, prijevoza i obrade, – čišćenja smeća od tih proizvoda i naknadnog prijevoza i obrade, – prikupljanja podataka i izvješćivanja. Osigurati da se prihodi ostvareni kroz POP koriste za promociju i poticanje višekratnih alternativa te daju prednost sprječavanju i ponovnoj uporabi. Osigurati jasan rok za uvođenje programa POP-a – do kraja 2021. godine. | Primljeno na znanje | Odredbe izmijenjene. Pitanja proširene odgovornosti proizvođača proizvoda urediti će se podzakonkim aktom |
53 | Udruga Tatavaka | Ciljevi za otpadne plastične proizvode za jednokratnu uporabu, Članak 54. | (1) Radi recikliranja otpadnih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu odvojeno se moraju sakupiti slijedeće mase otpadnih boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana: - 77 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2025. godine i - 90 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2029. godine. Cilj za 2025. je već postignut, nužno je postaviti što viši cilj kako bi se osiguralo da investicije ne odu u pogrešnom smjeru. S obzirom na trenutne dobre rezultate s odvojenim skupljanjem boca za napitke potrebno je za cilj postaviti najmanje 95% odvojeno sakupljenih plastičnih predmeta obuhvaćenih sustavom povratne naknade. Također, sustav povratne naknade potrebno je proširiti i na druge vrste ambalaže poput kozmetike, deterdženata i sredstava za čišćenje, ne samo boce za napitke. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
54 | Branimir Radeljić | Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske, Članak 105. | Predlažemo da se planom gospodarenja otpadom definiraju i organizacijski aspekti te raspodjela odgovornosti između javnih i privatnih partnera, odnosno da se izjednače prava istih. | Primljeno na znanje | Pitanje će se obraditi, prema potrebi, prilikom izrade PGO RH |
55 | Udruga Tatavaka | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 11. | (1) Obrada opasnog otpada postupkom spaljivanja i odlaganja i centar za gospodarenje otpadom od posebnoga su interesa za Republiku Hrvatsku. Obrada opasnog otpada spaljivanjem i odlaganjem nije najbolje raspoloživa tehnika za obradu opasnog otpada pa bi trebalo uzeti u obzir i druge tehnologije prije nego se ističe da je ova obrada od posebnog interesa za RH. Također, centri za gospodarenje otpadom na primjeru Marišćine i Kaštijuna pokazali su promašenog takvog koncepta (ekološki, zdravstveno, i financijski), dok su s druge strane lokalni sustavi pokazali veliku uspješnost te bi i centre za obradu krajnjeg ostatnog miješanog otpada trebalo decentralizirati u lokalne sredine i propisati ekološku tehnologiju iskorištavanja krajnjeg ostatka kao sirovine u industriji, a ne poticati suspaljivanje u cementarama i termoelektranama što je trenutno u planu u svim postojećim i planiranim CGO. | Primljeno na znanje | Zakonom se ne propisuje obveza korištenja određene tehnologije obrade otpada. |
56 | DAVOR SKROZA | DODATAK VI, OBRAČUN CIJENE ZA KOLIČINU PREDANOG MIJEŠANOG KOMUNALNOG OTPADA | ČISTOĆA - VARAŽDIN DODATAK VI. CIJENA ZA PRIMOPREDAJU (ZBRINJAVANJE) MKO - VARIJABILNI DIO ukupna količina MKO - svi tereni 12.000,00 tona/god troškovi zbrinjavanja MKO - prosjek 600,00 kn/t ukupni troškovi zbrinjavanja godišnje 7.200.000,00 kn/god ukupni volumen posuda (svi tereni) 5.000.000,00 lit cijena za količinu predanog MKO 1,44 kn/lit/god cijena za 1 pražnjenje - (prosjek 18 pražnjenja godišnje po korisniku) 0,080 kn/lit spremnik 120 litara 9,60 kn/pražnjenje NAPLATA OVOG DIJELA CIJENE ISKLJUČIVO KAD JE SPREMNIK U CIJEOSTI POPUNJEN, A ŠTO MOŽE BITI JEDNOM MJESEČNO ILI JEDNOM U 3 MJESECA ...ovisno o smanjivanju količina MKO i primarnoj selekciji (odvojenom sakupljanju). DODATAK VII. Izračun cijene OMJU (primjer izračuna jediničnih cijena) A GODIŠNJI TROŠKOVI POSLOVANJA DAVATELJA JU: 24.000.000,00 kn/god B GODIŠNJI BROJ PRIMOPREDAJA KOMUNLNOG OTPADA (svi JLS-i): 3.000.000,00 C JEDINIČNA CIJENA ZA JEDNU PRIMOPREDAJU (JC) 8,00 kn/primopredaji D TROŠKOVI RECIKLAŽNIH DVORIŠTA (svi JLS-i) ukupni godišnji troškovi rada RD i MRD 2.500.000,00 kn/god ukupni broj korisnika 33.000,00 jedinična cijena RD po korisniku 75,76 kn/god jedinična cijena RD po korisniku 6,31 kn/mj Cijena obvezne minimalne javne usluge određuje se prema izrazu: COMJU = (JC x BUOG) / 12 pri čemu je: • COMJU – cijena obvezne minimalne javne usluge u kunama za jedan mjesec • JC – jedinična cijena za mogućnost jedne primopredaje komunalnog otpada na obračunskom mjestu, kojom se osigurava ekonomski održivo poslovanje, sigurnost, redovitost i kvaliteta pružanja usluge sustava skupljanja komunalnog otpada na određenom području putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada. • BUOG – broj učestalosti odvoza godišnje po vrstama komunalnog otpada u sklopu sustava skupljanja. Broj učestalosti odvoza godišnje utvrđuje se Odlukom o načinu pružanja javnih usluga. NAPLATA OVOG DIJELA CIJENE JE IDENTIČNA ZA SVE KORISNIKE PODJEDNAKO I NAPLAĆUJE SE NA MJESEČNOM RAČUNU (FIKSNI DIO). Ova cijena pokriva sve troškove javne usluge osim zbrinjavanja MKO koje nije javna usluga. | Primljeno na znanje | Nije jasno što se predlaže |
57 | HGK | Dozvola za gospodarenje otpadom iz rudarske industrije, Članak 48. | Članice Zajednice za zaštitu okoliša u gospodarstvu HGK ističu kako u stavku 1. nije jasno tko mora imati dozvolu. Da li svi moraju imati dozvolu? Nadalje, obzirom da je Plan gospodarenja otpadom iz rudarske industrije sastavni dio Dozvole za gospodarenje otpadom iz rudarske industrije, pitanje je imamo li obvezu ishodovati i Dozvolu za gospodarenje otpadom iz rudarske industrije za sve lokacije koje moraju imati Plan gospodarenja otpadom iz rudarske industrije? Ako je, raditi će se o stotinama dozvola. Postoji li eventualno mogućnost da se Dozvola za gospodarenje otpadom iz rudarske industrije izdaje za npr. proizvodne regije kako bi se smanjio broj? | Primljeno na znanje | Radi se prijenosu odredbi direktive. |
58 | HGK | Plan gospodarenja otpadom iz rudarske industrije, Članak 46. | Članice Zajednice za zaštitu okoliša u gospodarstvu HGK pitaju se jesu li tvrtke koje se bave eksploatacijom ugljikovodika u obvezi izrade Plana za bušotine, uključujući i istražne ili samo na razradne/proizvodne? Molimo pojasniti. | Primljeno na znanje | Obveza izrada plana gospdoarenja otpadom je propisana ovim prijedlogom kao i važećim propisima. |
59 | HGK | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM, VI. OTPAD IZ RUDARSKE INDUSTRIJE | Članice Zajednice za zaštitu okoliša u gospodarstvu HGK predlažu da se jasnije definira na koje se djelatnosti odnosi predmetna glava Zakona. Naime, nije jasno uključuje li navedeno samo čvrste mineralne sirovine ili uključuje i npr. Ugljikovodike. Obrazloženje: Zakon o rudarstvu odnosi se samo na sekundarne mineralne sirovine. Iz ovako definiranih odredbi nije jasno jesu li tvrtke koje se bave crpljenjem nafte i plina obveznici predmetnih odredbi. Stoga članice predlažu da se jasnije definira na koje se djelatnosti Glava VI. Zakona odnosi. | Primljeno na znanje | Pitanja će se dodatno urediti podzakonskim aktom. |
60 | HGK | Evidencija prijevoznika otpada, posrednika otpadom, trgovaca otpadom i reciklažnih dvorišta, Članak 45. | Članice Udruženja za sekundarne sirovine, sakupljanje i preradu HGK postavljaju pitanje na koji će način prijevoznik otpada potvrđivati namjeru obavljanja djelatnosti u narednoj godini propisanu stavkom 6. točkom 1.? Predlažemo da se ovo pitanje doradi na način na koji je sada uređeno Zakonom o održivom gospodarenju otpadom. | Primljeno na znanje | Predviđeno je na slični način kako je to riješeno i u važećem zakonu. |
61 | HGK | Miješanje opasnog otpada, Članak 40. | Članice Udruženja za sekundarne sirovine, sakupljanje i preradu HGK pitaju se na koji način će biti ispoštovati odredbe iz stavka 7. predmetnog članka i odrediti koje je otpadno ulje pogodno za regeneraciju, ili spriječiti da dođe do miješanja otpadnih ulja koja imaju različita svojstva, kad ovim zakonskim propisom nije posjedniku propisana obveza izrade analize otpadnog ulja? Dodatno, članice se pitaju na koji način će se provjeravati pridržavaju li se posjednici otpada navedenih odredbi Zakona bez obveza izrade analize? | Primljeno na znanje | Propisana je nadležnost za nadzor i prekršajna odredba. |
62 | HGK | Ukidanje i poništenje dozvole, Članak 35. | Članice Udruženja za sekundarne sirovine, sakupljanje i preradu HGK mišljenja su kako nije jasno iz predmetnog članka postaje li Državni inspektorat stranka u predmetu. Pozivamo donositelja propisa da predmetne odredbe jasnije propiše. | Primljeno na znanje | Pitanje stranke u postupku uređeno je ZUP-om. |
63 | HGK | Financijsko jamstvoza gospodarenje otpadom, Članak 34. | Članice Udruženja za sekundarne sirovine, sakupljanje i preradu HGK mišljenja su kako je u stavku 2. potrebno navesti i rok u kojem je potrebno osigurati predmetno jamstvo. Predlažu nadopunu sljedećim tekstom: 'najmanje 30 dana prije isteka valjanog financijskog jamstva'. | Primljeno na znanje | Pojedinosti će se urediti podzakonskim aktom. |
64 | HGK | Informiranje i sudjelovanje javnosti, Članak 33. | Članice Udruženja za sekundarne sirovine, sakupljanje i preradu HGK mišljenja su kako je potrebno jasnije propisati odredbe navedenog članka. Obrazloženje: Članice Udruženja pitaju se znači li predmetna odredba da prvo tvrtka može nešto promijeniti u poslovanju pa tek onda u roku od 30 dana izvijestiti nadležno tijelo? Članice Udruženja mišljenja su kako je potrebno jasnije definirati način postupanja tvrtki prije nastupanja određenih okolnosti. | Primljeno na znanje | Propisan je krajnji rok za izvršenje obveze. |
65 | HGK | Dozvola za gospodarenje otpadom, Članak 27. | Članice Udruženja za sekundarne sirovine, sakupljanje i preradu HGK predlažu da se jasnije definiraju odredbe navede u stavku 7. vezane uz 'službene dužnosti' koja se navodi u ovom stavku te da se predmetne dužnosti detaljnije opišu. Članice Udruženja predlažu jasno navesti pod kojim uvjetima se razmatra izdana dozvola. | Primljeno na znanje | „Službena dužnost“ je upravo propisana tom odredbom. |
66 | HGK | Obveza ishođenja dozvole i upisa u Očevidnik i Evidenciju, Članak 26. | Članice Udruženja za sekundarne sirovine, sakupljanje i preradu pitaju se znači li navedeno u stavku 6. predmetnog članka da svaki proizvođač otpadnog ulja može sam organizirati prijevoz otpadnog ulja do sakupljača otpadnog ulja? Molimo pojašnjenje. | Primljeno na znanje | Odredbe ovoga članka ne propisuju mogućnosti organizacije prijevoza proizvođača otpadnog ulja. |
67 | HGK | Obveza čuvanja i davanja uvida u podatke o gospodarenju otpadom, Članak 23. | Članice Udruženja za sekundarne sirovine, sakupljanje i preradu HGK pitaju se zbog čega je potrebno propisivati odredbu iz stavka 1. za osobu koja gospodari otpadom budući da su svi podaci o otpadu dostupni u ONTO aplikaciji? Predlažu brisanje ove odredbe. | Primljeno na znanje | Odredba predstavlja prijenos direktive 2008/98. |
68 | HGK | Očevidnik o nastanku i tijeku otpada, Članak 22. | Članice Udruženja za sekundarne sirovine, sakupljanje i preradu HGK mišljenja su kako je računalnu aplikaciju Ministarstva iz stavka 5. ovog člnka, potrebno unaprijediti, kako bi se jasno razklikovao ONTO proizvođača otpada, skupljača otpada i oporabitelja otpada za isti ključni broj. U sadašnjoj aplikaciji to nije slučaj. | Primljeno na znanje | U narednom razdoblju predstoji dorada eONTO aplikacije. |
69 | HGK | Očevidnik o nastanku i tijeku otpada, Članak 22. | Članice Zajednice za zaštitu okoliša u gospodarstvu HGK pitaju se znači li odredba iz stavka 3. točke 4. da je prijevoznik taj koji otvara ONTO obrazac za neopasni otpad koji preuzme od proizvođača? Ili je prijevoznik samo obvezan biti evidentiran u ONTO-u? Članice Zajednice predlažu jasnije propisati obveze sudionika u sustavu gospodarenja otpadom. | Primljeno na znanje | Pitanje će se dodatno urediti podzakonskim aktom/uputom. |
70 | HGK | Očevidnik o nastanku i tijeku otpada, Članak 22. | Članice Zajednice za zaštitu okoliša u gospodarstvu HGK pitaju se znači li odredba iz stavka 3. točke 1. da ONTO ipak moraju voditi npr. automehaničari, kozmetičari, frizeri, računovodstveni servisi i slične djelatnosti (jer u njihovom poslovanju nastaje opasni otpad, kao što su otpadni toneri, ambalaža koja sadrži opasne tvari)? Članice Zajednice mišljenja su kako će primjena ovako formulirane obaveze staviti veliki teret na male poduzetnike. Stoga članice predlažu da se obveza vođenja ONTO-a veće uz količinu koja se proizvede, npr. da obveza ostane za sve koji moraju izvještavati u ROO ili slična odredba. Alternativno, propisati im obvezu vođenja ONTO obrazaca u papirnatom obliku. Članice Zajednice također su mišljenja kako će dodatni teret biti na sakupljačima i/ili obrađivačima (npr. ovjeravanje PL-ova za minimalne količine otpada). Na kraju članice Zajednice predlažu da se malim poduzetnicima omogući odlaganje maksimalno 200 kg otpada koji generiraju u reciklažna dvorišta (bez naknade). Time bi se rasteretio sustav i olakšao rad oporabiteljima i sakupljačima. | Primljeno na znanje | Odredba brisana, |
71 | HGK | Opća obveza odvojenog sakupljanje otpada, Članak 19. | Članice Udruženja za sekundarne sirovine, sakupljanje i preradu HGK pitaju se na koji će se način izvršiti kategorizacija otpada, tj. kako će znati je li riječ o otpadnom ulju, otpadnoj emulziji i sl., kada posjednik otpada više ne mora izraditi analize. | Primljeno na znanje | Obveza je propisana za posjednika, a to je i proizvođač koji bi trebao znati o kakvom se otpadu radi, a potom bi to trebao i deklarirati u PLO. |
72 | HGK | Kategorizacija otpada, Članak 17. | Članice Udruženja za sekundarne sirovine, sakupljanje i preradu HGK pitaju se na koji će se način odrediti opasna svojstva otpaa iz stavaka 3. i 4., budući da posjednik otpada više nije dužan provesti analizu opasnog otpada? Članice smatraju kako ovako opisanim odredbama nije ispoštovano načelo onečišćivač plaća te predlažu propisivanje predmetne odredbe. | Primljeno na znanje | Pitanje će se ureditit podzakonskim aktima. |
73 | DAVOR SKROZA | Standardna veličina i bitna svojstva spremnika, Članak 78. | ČISTOĆA - VARAŽDIN stavak 2.: primjerenost spremnika potrebi pojedinog korisnika - nebitna kategorija ako se obračunava prema volumenu i broju pražnjenja. Pojašnjenje u članku 65. stavk 3.: dodati: te članova domaćinstva ..... dva nesavjesna člana domaćinstva mogu više proizvesti MKO od 5 savjesnih članova domaćinstva | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
74 | HGK | Centar za ponovnu uporabu, Članak 15. | Članice Udruženja za sekundarne sirovine, sakupljanje i preradu HGK mišljenja su kako je potrebno bolje objasniti stavak 5. i stavak 6. u smislu hoće li biti moguće obaviti samo postupak „dekategorizacija“, bez mogućnosti „ukidanja statusa otpada“ te hoće li dekategorizacija biti moguća samo u CPU, bez mogućnosti „dekategorizacije“ u tvrtki koja nema CPU? Trenutno u predmetnim stavcima ovog članka Zakona navedeno nije jasno. | Primljeno na znanje | Odredbe su propisuju ovlasti CPU-a. |
75 | HGK | Temeljni zahtjevi gospodarenja otpadom, Članak 5. | Članice Zajednice za zaštitu okoliša u gospodarstvu HGK ističu kako je potrebno jasnije definirati odredbe iz stavka 4. predmetnog članka. Naime, kad je nešto „Neugoda“ mora biti izraženo brojčanom vrijednosti kako bi isto bilo moguće izmjeriti na način da se uspoređuje s referentnom vrijednosti te kako bi se utvrdila odstupanja i postojanje neugode. Članice Zajednice ističu kako trenutno ne postoji propis koji daje opisane brojčane vrijednosti. Tu postoji opasnost u budućoj primjeni, obzirom da je to propisao i pravilnik o GO, da se tvrtke tjera da rade i plaćaju poslove koji nemaju smisla. Članice Zajednice stoga predlažu jasnije definirati navedene odredbe. | Primljeno na znanje | Pitanje određivanja neugode se određuje primjenom odgovarajućih normi kako je to trenutno propisano Pravilnikom o gospdoarenju otpadom, međutim niti zakon niti pravilnik ne propisuju obvezu „mjerenja neugode“ stoga nije razvidno o kakvim se plaćanjima poslova radi, jer su propisane norme koje se koriste ako je to potrebno. |
76 | EKO-FLOR PLUS d.o.o. | Nadzor zakonitosti Odluke o načinu pružanja javne usluge, Članak 131. | Molimo pojasniti temeljem kojih kriterija donosi navedenu odluke, te da li je davatelja javne usluge dužan uslugu pružati po cijenama koje odredi JLS | Primljeno na znanje | Kriterij su propisani: Zakon i Ustav Obračun cijene je propisan Dodatkom IV, a OMJU propisuje predstavničko tijelo JSL |
77 | EKO-FLOR PLUS d.o.o. | Ugovorna kazna , Članak 70. | Molimo propisati koje dokaze treba osigurati davatelj javne usluge da može naplatiti ugovornu kaznu | Primljeno na znanje | Pitanje se uređuje odlukom JSL |
78 | EKO-FLOR PLUS d.o.o. | Gospodarenje komunalnim otpadom, Članak 61. | Predlažemo za ispunjenje ove odredbe onemogućiti odlaganje otpada bez prethodne oporabe | Primljeno na znanje | Pitanje je regulirano drugim člankom. |
79 | EKO-FLOR PLUS d.o.o. | Odlaganje otpada, Članak 38. | Članak 38.stavak 2. Molimo jasno definirati koje su to „određene“ Jedinice lokalne samouprave | Primljeno na znanje | Vidjeti „Dinamika zatvaranja odlagališta“. |
80 | Hrvatska udruga za gospodarenje otpadom | Ciljevi za otpadne baterije i akumulatore, Članak 56. | Potrebno je navesti u odnosu na što se misli | Primljeno na znanje | Pojedinosti će se urediti podzakonskim aktom. |
81 | EKO-FLOR PLUS d.o.o. | Preuzimanje otpada u posjed, Članak 24. | Molimo definirati uvjete koji moraju biti ispunjeni da bi osoba stekla svojstvo oporabitelja bez dozvole | Primljeno na znanje | Pitanje je uređeno člankom 46. |
82 | ZORAN LALIĆ | Poticaji i potpore u gospodarenju otpadom, Članak 94. | Potrebno je predvidjeti ekonomske poticaje za uspostavu modela ponovnog punjenja i drugih sustava višekratne uporabe. Pokretanje novih, zelenih proizvodnih i uslužnih djelatnosti koje osiguravaju višekratnu uporabu doprinijet će sprečavanju nastanka otpada. | Primljeno na znanje | Pitanje će se urediti podzakonskim aktom |
83 | HGK | I. OPĆE ODREDBE, Područje primjene Zakona | Članice Udruženja za sekundarne sirovine, sakupljanje i preradu HGK predlažu veću integraciju postojećih proizvodnih i industrijskih postrojenja u sustav gospodarenja otpadom. U ovom trenutku brojne industrijske tvrtke već sudjeluju u sustavu i posjeduju važeće dozvole za gospodarenje otpadom, ali smatramo da je isto potrebno dodatno poticati i olakšati, a što je svakako učinkovitije od izgradnje potpuno novih postrojenja za gospodarenje otpadom. Zakonom bi se stoga trebalo jasnije definirati takvih postrojenja u sklopu sustava gospodarenja otpadom te ih razlikovati od objekata koji služe isključivo za obavljanje djelatnosti gospodarenja otpadom. | Primljeno na znanje | Pitanje će se rješavati u sklopu provedbe ekonomskih instrumenata gospodarenja otpadom. |
84 | ZORAN LALIĆ | Ciljevi za otpadne plastične proizvode za jednokratnu uporabu, Članak 54. | S obzirom na trenutne dobre rezultate s odvojenim skupljanjem boca za napitke potrebno je za cilj postaviti najmanje 95% odvojeno sakupljenih plastičnih predmeta obuhvaćenih sustavom povratne naknade. Sustav povratne naknade proširiti na druge predmete, ne samo boce za napitke. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
85 | ZORAN LALIĆ | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM, III. SPREČAVANJE NASTANKA OTPADA | Propisati zakonsku obvezu uporabe višekratnog posuđa za konzumaciju na lokaciji, za sve ugostiteljske objekte. | Primljeno na znanje | Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
86 | DAVOR SKROZA | Cijena Javne usluge, Članak 72. | ČISTOĆA - VARAŽDIN stavak 5.: OMJER cijene za količinu predanog MKO i cijene OMJU koji je PRIHVATLJIV omjer ovih dviju cijena 30:70, 40:60, 50:50, ili 0:100...? zbog ovog stavka potrebno je definirati način obračuna obje cijene. Što čini cijenu za količinu predanog MKO? Nije li to volumen spremnika odnosno cijena zbrinjavanja otpada tog volumena i broj pražnjenja. Ako je to to, onda je najbolji omjer za RH 0:100 što znači da na području RH više nema MKO...to je valjda i osnovni cilj. Ako u cijeni treba biti OMJER onda točno treba napomenuti što je struktura prve cijene, a što je struktura druge cijene. Ako dio troškova OMJU prebacite u varijabilni dio (radi omjera npr. 40:60) tada će u slučaju da korisnici ne stave spremnike na pražnjenje neće moći naplatiti tih 40% cijene...nije baš logično??? Ukoliko će to biti obveza davateljima JU onda će se, na žalost korisnicima, morati uračunati gubici po ovoj osnovi....Cijena obvezne minimalne JU treba obuhvaćati sve troškove poslovanja davatelja JU osim zbrinjavanja MKO koji troškovi čine varijabilni dio cijene. Uskoro rastu cijene zbrinjavanja MKO pa će, bez brige, omjer ovih cijena biti zakonodavcu prihvatljiv (primjer Marinščina..omjer je dobar, a građani se bune). CIJENA JAVNE USLUGE mora biti takva da se davateljima javnih usluga omogući pokrivanje troškova poslovanja po toj osnovi. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
87 | ZORAN LALIĆ | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM, III. SPREČAVANJE NASTANKA OTPADA | Postaviti i kvantificirati cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. | Primljeno na znanje | Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
88 | DAVOR SKROZA | Davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, Članak 66. | stavak 2. ...te za jednu ili više usluga iz članka 62. stavka 3. ...nema smisla – na koji način će se formirati cijena pojedinih usluga ako isto pružaju druge pravne osobe...potrebno je definirati…po tome bi se moglo dogoditi da će na jednom području biti 4 davatelja javnih usluga…tko će od njih upravljati RD..? | Primljeno na znanje | U JLS davatelj javne usluge je jedan. |
89 | DAVOR SKROZA | Kriterij obračuna količine otpada, Članak 65. | ČISTOĆA - VARAŽDIN kriterij obračuna količine KOJE VRSTE OTPADA... (pretpostavljamo da se radi o MKO) ...u RH praksa je da se otpad obračunava na ovaj drugi način. Što znači volumen spremnika. Koji bi volumen spremnika bio najprimjereniji potrebama korisnika....da li je to 120, 80, 60, 40, 20, ili 5 litara za jedno pražnjenje...možda je nekome i 5 litara preveliki spremnik. Ako je spremnik čipiran onda volumen uopće nije bitan. Korisnik stavlja spremnik na pražnjenje onda kada je POPUNJEN u cijelosti. Dakle, korisnik ga može napuniti 1x mjesečno, 1x u dva mjeseca ili 1x u tri mjeseca. Nije obveza korisnika da spremnik mora biti stavljen za pražnjenje prilikom svakog prolaza vozila. Kad se napuni stavi se uz javnu prometnicu, u terminu odvoza, ima čip, očita se volumen i gotovo. Čemu trošiti sredstva na spremnike različitih veličina jer, ponavljamo, koja je to zapremina koja bi odgovarala korisnicima koji ''NE PROIZVODE MKO''. Sva komunalna društva imaju na raspolaganju spremnike 120 ili 80 litara...Malo njih ima čipove. Cijenu OMJU korisnik mora platiti bez obzira da li stavi ili ne stavi spremnik na pražnjenje. Kad stavi spremnik onda je to dodatni trošak. Da li će korisnik svaki mjesec plaćati taj dodatni trošak 5,00 kuna ili jednom u 3 mjeseca 15,00 kuna ...gdje je razlika??? Treba li ići na vaganje otpada..? Dodatno stavljati precizne mjerne instrumente na kamione smećare,..? Opet troškovi. Zakonodavac treba odlučiti da li je MKO roba. Platiti koliko se proizvede? Ako će, a hoće, uskoro cijene odlagališta znatno porasti, a s time i cijene varijabilnog dijela cijene JU, gdje je računica građanima da prijavljuju i odlažu i predaju otpad davateljima JU jer to moraju platiti. Ako se nešto TREBA platiti onda zašto bi ako to mogu odložiti u obližnji potok ili šumu, a ako se nešto MORA platiti onda nema potrebe za bacanjem u prirodu i okoliš. Koji cilj je prioritetan: platiti koliko proizvedeš ili zaštititi okoliš...? | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
90 | DAVOR SKROZA | Odlaganje otpada, Članak 38. | ČISTOĆA - VARAŽDIN stavak 2. dodati: Porez na dodanu vrijednost na cijenu za preuzimanje miješanog komunalnog otpada na odlagalištima mora biti podjednak za sve. Naime, ako je osoba koja upravlja odlagalištem ujedno i davatelj javne usluge onda mora i drugim davateljima javne usluge obračunavati istu stopu poreza na zbrinjavanje MKO (obveza prijave poreza prema državi za istu uslugu ne može biti različita). | Primljeno na znanje | Ovim propisom se ne uređuje PDV. |
91 | DAVOR SKROZA | Odlaganje otpada, Članak 37. | ČISTOĆA - VARAŽDIN stavak 4. (4) Na odlagalištu otpada dozvoljeno je odlaganje otpada koji je prošao prethodnu obradu otpada prije odlaganja...prethodnom obradom otpada smatra se i ''primarna selekcija'' odnosno odvojeno sakupljanje na mjestu nastanka (čl. 7. st. 1. Pravilnik o načinima i uvjetima odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada za odlagališta otpada)…ako je stopa odvojenog sakupljanja 30% i više. | Primljeno na znanje | Pojedinosti će se urediti podzakonskim aktom. |
92 | DAVOR SKROZA | Pojmovi, Članak 4. | 16. »komunalni otpad«: - je miješani komunalni otpad i odvojeno sakupljeni otpad iz kućanstava, uključujući papir i karton, staklo, metal, plastiku, biootpad, drvo, tekstil, ambalažu, otpadnu električnu i elektroničku opremu, otpadne baterije i akumulatore te glomazni otpad, uključujući madrace i namještaj...... kao i sve vrste otpada koje je osoba koja upravlja reciklažnim dvorištem dužna zaprimati 25. »nekretnina koja se trajno ne koristi« je nekretnina za koju je utvrđeno da se ne koristi temeljem očitovanja vlasnika nekretnine i kad je potrebno temeljem podataka očitanja mjernih uređaja za potrošnju električne energije, ili plina ili pitke vode ili na drugi odgovarajući način.....provjeriti definiciju NEKRETNINE (nekretnina može biti i zemljište) pa je možda primjereniji izraz GRAĐEVINA ili ZGRADA namijenjena za boravak ljudi i/ili za obavljanje poslovne djelatnosti... 53. »prethodna obrada otpada prije odlaganja« je postupak kojim se u fizikalnom, termičkom, kemijskom ili biološkom procesu, uključujući razvrstavanje, mijenjaju svojstva otpada s ciljem smanjivanja količine ili opasnih svojstava te poboljšava rukovanje ili poboljšava iskoristivost otpada.....Prethodnom obradom otpada smatra se i ''primarna selekcija'' odnosno odvojeno sakupljanje na mjestu nastanka (čl. 7. st. 1. Pravilnik o načinima i uvjetima odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada za odlagališta otpada), ako je stopa odvojenog sakupljanja 30% i više. 57. »reciklabilni komunalni otpad« je otpadni papir i karton, otpadna plastika, otpadni metal i otpadno staklo, uključujući otpadnu ambalažu, iz kućanstva koji su komunalni otpad...uključujući i otpadni tekstil | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
93 | Istarska županija - Regione Istriana | XVIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 180. | Ovaj Zakon biti će provediv i županije će moći pravovremeno i efikasno izvršavati svoje obveze ukoliko pravilnici budu donijeti u roku, naputci jasni i pravovremeni te ukoliko se intenzivira dijalog i suradnja s nadležnim Ministarstvom. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
94 | EKO-OZRA d.o.o. | Registar proizvođača s proširenom odgovornosti, Članak 89. | uz stavak 4 Nije jasno na koje se tehničke poslove odnosi. Ukoliko se propisuju odredene obveze, potrebno je jasno navesti koje | Primljeno na znanje | Odnos FZOEU – Fina će se urediti ugovorom |
95 | Istarska županija - Regione Istriana | XV. UPRAVNI NADZOR, Članak 130. | Komentirano u generalnim primjedbama Istarske županije zbog čega je potrebno brisati ovakve odredbe i ostaviti da je obveza ukloniti uočene nepravilnosti jer je primjerena trenutnom stanju. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
96 | Istarska županija - Regione Istriana | IX. POSEBNE KATEGORIJE OTPADA, Članak 85. | Koji je razlog da biootpad više nije posebna kategorija otpada? Iz više razloga potrebno je posebnim pravilnikom detaljnije regulirati postupanje s tom vrstom otpada koja je i glavni razlog zatvaranja odlagališta komunalnog otpada i uzročnik pojave neugodnih mirisa. Za „ribolovni alati koji sadrže plastiku“ treba naznačiti da se odnosi na otpadne ribolovne alate koji sadrže plastiku, a nejasan je i razlog zašto morski otpad ili otpad u moru nije više određen kao posebna kategorija otpada. | Primljeno na znanje | Za biooptad su propisane obveze i mogućnosti, stoga nije predviđena uspostava posebnog sustava gospodarenja biootpadom. |
97 | Istarska županija - Regione Istriana | Integrirana mreža postrojenja za obradu miješanog komunalnog otpada , Članak 84. | Na ovakav način stipulirana odredba u potpunosti je nejasna, te nije razvidno tko je i na koji način uspostavlja te od čega se sastoji. | Primljeno na znanje | Radi se o prijenosu odredbe Okvirne direktive |
98 | Istarska županija - Regione Istriana | Cjenik usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, Članak 74. | Nije jasno zašto se, s obzirom na naslov poglavlja, cjenik odnosi isključivo na miješani komunalni otpad kada je tu uključen biootpad, glomazni otpad i reciklabilni otpad. | Primljeno na znanje | Povezano je s načinom obračuna cijene javne usluge. |
99 | Istarska županija - Regione Istriana | Javna usluga sakupljanja komunalnog otpada , Članak 62. | Iako je javna usluga detaljnije definirana i dalje ostaje neriješeno pitanje određivanja cijene minimalne javne usluge i koje količine otpada će se uzimati u obzir kod npr. izračuna stope odvojeno prikupljenog otpada ili reciklaže ili kod smanjenja nastanka otpada u dijelu gospodarenja komunalnim otpadom što je direktno povezano s poticajnim naknadama (koje su u biti kazne). | Primljeno na znanje | Pitanje je uređeno Odlukom JSL. |
100 | Istarska županija - Regione Istriana | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM, VI. OTPAD IZ RUDARSKE INDUSTRIJE | Iako je gospodarenje otpadom iz rudarske industrije značajno i već je uvedeno u Zakon o održivom gospodarenju otpadom smatramo potrebnim da se po tom pitanju od strane Ministarstva objasne ciljevi koji su se željeli postići. | Primljeno na znanje | Prvenstveno prijenos dijela odredbi direktive. |
101 | Istarska županija - Regione Istriana | Dozvola za gospodarenje otpadom za pokusni rad, Članak 41. | Izdavanje dozvole za gospodarenje nije primjenjivo za CGO već je uvjete probnog rada potrebno definirati kroz akte za gradnju. | Primljeno na znanje | Mišljenja smo da jedno ne isključuje drugo niti je jedno zamjena za drugo. |
102 | Istarska županija - Regione Istriana | Financijsko jamstvoza gospodarenje otpadom, Članak 34. | Članak 34., stavak 6. -za dio odredbe „dopušteno držati na lokaciji gospodarenja otpadom“ nejasno definirano odnosi li se na otpad na skladištu ili općenito (npr. u cijelom pogonu) pa je potrebno jasno odrediti. Npr. u sortirnici ili kompostani mogu biti velike količine otpada u pogonu, a da su skladišta prazna kao i što postoji razlika između sredstava koje je potrebno utrošiti za obraditi otpad koji je "ostavljen na skladištu" u spornim slučajevima i troškova sanacije eventualnih šteta u okolišu. | Primljeno na znanje | Pojedinosti će se urediti podzakonskim aktom. |
103 | Istarska županija - Regione Istriana | Zahtjev za izdavanje dozvole, Članak 29. | Članak 29. - U generalnim primjedbama Istarske županije već je iskazan stav da je izdavanje dozvole previše pojednostavljeno i da su izostavljene bitne odredbe iz prethodnog zakona (odgovorna osoba, registracija djelatnosti, potvrda o usklađenosti s prostornim planom, provjera prethodnih kaznenih prekršaja u domeni gospodarenja otpadom). Iako je provedba prethodno bila otežana trebalo je naći nešto fleksibilnije rješenje, ali ne na ovakav predloženi način kojim se ukidaju gotovo svi mehanizmi kontrole J(R)LS prije izdavanja dozvole. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
104 | Istarska županija - Regione Istriana | Elaborat gospodarenja otpadom, Članak 28. | U članku 28. ne navodi se tko je ovlašten za izradu elaborata i tko je odgovoran za njegov sadržaj i štetu koja može nastati njegovom provedbom pa se predlaže određivanje navedenog. | Primljeno na znanje | Podnositelj zahtjeva za sozvolu za gospdoarenje otpadom. |
105 | Istarska županija - Regione Istriana | Očevidnik o nastanku i tijeku otpada, Članak 22. | Članak 22. - U obrazloženju članka nije naveden razlog zbog kojeg je izbačena obveza vođenja ONTO očevidnika osobama čijim obavljanjem djelatnosti nastaje neopasni otpad stoga je upitno da li je zamišljeni sustav praćenja tokova otpada cjelovit. | Primljeno na znanje | Smatramo da je sustav cjelovit jer se u e-ONTO-u treba nalaziti podatak kojega upisuje osoba koja preuzioma otpad |
106 | Istarska županija - Regione Istriana | Kategorizacija otpada, Članak 17. | Članak 17. U cilju bolje provedbe zakona potrebno je definirati tko određuje ključni broj otpada u slučaju spora i odrediti koje je to ovlašteno tijelo. | Primljeno na znanje | Obveza je propisana posjeniku otpada za otpad koji ima u posjedu, a pravila kategorizacije su uređena Katalogom otpada. |
107 | Istarska županija - Regione Istriana | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 12. | Članak 12., točka 4. U Planu gospodarenja otpadom RH nije navedeno koje JLS predaju MKO u koji CGO pa je tu obvezu potrebno jasnije definirati već u samom zakonu. | Primljeno na znanje | U narednom razdoblju predstoji usklađenje PGO-RH. |
108 | Istarska županija - Regione Istriana | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 12. | Članak 12., stavak 1. - Navodi se pojam "spalionice" kojeg nema u pojmovniku. U pojmovniku se nalaze definicije za „spaljivanje“ i „suspaljivanje“ koje su gotovo jednoznačne. Nema zaokruženog gospodarenja otpadom bez dijela energetske oporabe otpada te s obzirom da postoje razne tehnologije definiranje odredbi u tom dijelu mora biti jasno kako s tehnološke strane tako i sa strane kapaciteta. | Primljeno na znanje | Pojam „spalionice“ je brisan iz predmetnog članka. Zakon ne propisuje kapacitete postrojenja niti obvezu korištenja određene tehnologije. |
109 | Istarska županija - Regione Istriana | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 12. | Članak 12. - Nisu određene građevine za gospodarenje otpadom po važnosti (RH, JRS, JLS) i ne postoji potreba definiranja u prostornim planovima, a iste bi zbog svog mogućeg utjecaja na okoliš i interesa za zdravlje stanovnika u cilju planiranog održivog razvoja to svakako trebale biti pa se predlaže da doda odredba kojom se to definira. | Primljeno na znanje | Odredbe o prostornim planovima su brisane. |
110 | Istarska županija - Regione Istriana | Temeljni zahtjevi gospodarenja otpadom, Članak 5. | Članak 5., stavak 4. - da bi odredba bila provediva potrebno je odrediti metode i akreditirane osobe. | Primljeno na znanje | Pitanje će se urediti podzakonskim aktom. |
111 | Istarska županija - Regione Istriana | Pojmovi, Članak 4. | Članak 4., stavak 1., točka 56. Predloženom definicijom "proizvođača proizvoda“ proizvođač proizvoda je npr. i onaj koji prodaje proizvod te je stoga pojam potrebno jasno definirati. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
112 | Istarska županija - Regione Istriana | Pojmovi, Članak 4. | Članak 4., stavak 1., točka 33. - nejasno iz kojeg razloga je "problematičan otpad" zamijenjen pojmom "opasni komunalni otpad" | Primljeno na znanje | Jer je to mogućnost koja se pruža prilikom donošenja novog zakona, a pojam „opasni komunalni otpad“ je određeniji u odnosu na relativno neodređeni pojam „problematični otpad“ |
113 | Istarska županija - Regione Istriana | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Iako je u domeni javne usluge detaljnije regulirana razlika između kućanstava i korisnika usluge razvrstane u kategoriju korisnika koji nije kućanstvo još uvijek nije na adekvatan način riješen problem biorazgradivog otpada iz kuhinja i kantina te općenito gospodarenja biootpadom koji više nije niti naveden kao posebna kategorija otpada. | Primljeno na znanje | Zakon propisuje obveze u svezi postupanja sa svim otpadom pa tako i biootpadom. |
114 | Istarska županija - Regione Istriana | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Sustav gospodarenja otpadom s centralnom građevinom županijskim centrom za gospodarenje otpadom potrebno je detaljno odrediti i u zakonu odrediti posebno poglavlje po tom pitanju (npr. odrediti osnovne odnose i obveze JLS, pružatelja javne usluge skupljanja miješanog komunalnog otpada, JRS i trgovačkog društva koje upravlja centrom, ukinuti obvezu ishodovanja dozvole za probni rad, i sl.). Također je značajno za rad centara jasno odrediti omogućavanje i uvjete miješanja otpadne plastike i SRF-a u cilju povećanja kalorične vrijednosti kao i razlike između gorivog otpada, goriva iz otpada, SRF-a i RDF-a te kada oni prestaju biti otpad i postaju proizvod tj. alternativno gorivo koje više nije otpad. | Primljeno na znanje | Obveze u svezi CGO-a su uređene. Pitanje dopuštenja miješanja otpada, pa i miješanja otpada u CGO-u, regulirano je zakonom, a u konačnici i dozvolom za gospodarenje otpadom. |
115 | Istarska županija - Regione Istriana | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Vezano uz obaveze JRS neprihvatljivo je da je uključenost i utjecaj JRS na donošenje zakona u kojima imaju učestalim izmjenama sve više obaveza, minimaliziran i da nema partnerskog odnosa, a da se npr. člankom 130. prijedloga propisuje da upravni nadzor nad njegovom primjenom i propisa donesenih na temelju istoga te radom i postupanjem nadležnih upravnih tijela jedinca lokalne i područne (regionalne) samouprave obavlja Ministarstvo koje može podnijeti optužni prijedlog ili kaznenu prijavu ukoliko u nadzoru utvrdi da su povrijeđene odredbe zakona ili podzakonskih akata. Trenutno važeća odredba da je JL(R)S dužna otkloniti nepravilnosti koje se utvrde u provedbi upravnog nadzora primjerena je trenutnom stanju i ne treba se mijenjati. Npr. u postupcima izdavanja dozvole za gospodarenje otpadom Ministarstvo je drugostupanjsko tijelo i ima uvid u izdane dozvole te je umjesto ovakvog načina uputnije graditi partnerski odnos. | Primljeno na znanje | Svrha Zakona nije izgradnja odnosa, već uređivanje obveza, ovlasti i td., a pitanja odnosa uređuju stranke u odnosu. |
116 | Istarska županija - Regione Istriana | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | U domeni izdavanja dozvola za gospodarenje otpadom značajno su izmijenjene odredbe o postupanju tako da ostaje nedorečeno tko su stranke u postupku, tko može izrađivati elaborat o gospodarenju otpadom i tko je odgovoran za njegov sadržaj, tko prisustvuje očevidu, kada je očevid obvezan, na koga su prenijeti poslovi odgovorne osobe za gospodarenje otpadom i sl. uz ukidanje potrebe da građevine za gospodarenje otpadom moraju biti planirane dokumentima prostornog uređenja i da podnositelj zahtjeva mora imati upisanu djelatnost gospodarenja otpadom čime izostaje mogućnosti da se sustav razvija planski i ograničeno na održivi način. Nasuprot tome i dalje se inzistira na financijskom jamstvu koji kao instrument za sada nije uspješno implementiran (iako mu je svrha pozitivna) pa je u tom dijelu trebalo provesti širu raspravu u svrhu pronalaska boljeg načina za postizanje istog cilja (npr. preko Fonda). Općenito u dosadašnjoj praksi donošenja zakona i podzakonskih akata u domeni gospodarenja otpadom kao i njihove implementacije problemi nadležnih županijskih tijela nisu na ravnopravan način uzimani u obzir te nedostaje uža suradnja između Ministarstva i JRS (npr. savjet). | Primljeno na znanje | Zakon o općem upravnom postupku uređuje pitanje stranke u postupku te smo stava da isto nije potrebno dodatno razrađivati ovim zakonom. Elaborat je odgovornost osobe koja podnosi zahtjev za ishođenje dozvole za gospodarenje otpadom. Suglasni smo sa primjedbom da je potrebna uža suradnja županijskih tijela i Ministarstva na pitanjima dozvola za gospodarenje otpadom. |
117 | Istarska županija - Regione Istriana | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Mijenja se nadležnost za vođenje evidencija i očevidnika za djelatnosti gospodarenja otpadom kao i u dijelu postupka skupljanja opasnog otpada te nadležnost prelazi u upravna tijela županije bez prethodne analize kapaciteta (ljudskih i financijskih resursa). Navedeno podrazumijeva i dodatno vođenje informacijskog sustava, a zbog mogućeg neujednačenog postupanja na razini županija realno je očekivati dodatne probleme u domeni gospodarenja otpadom ukoliko naputci o postupanju ne budu jasni i pravovremeni (što do sada nije bio slučaj). | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
118 | Istarska županija - Regione Istriana | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Obrazloženjem članaka samo su ponovno navedene odredbe članaka, ali nije obrazložen cilj koji se tim odredbama želi postići i koji se uočeni nedostaci u dosadašnjoj provedbi time adresiraju (npr. nove odredbe koje se odnose na količinu otpada koja se smatra neznatnom u gospodarenju otpadom – čl.8., integrirana mreža postrojenja za obradu miješanog komunalnog otpada – čl. 84 i sl.). | Primljeno na znanje | Količina otpada koja se smatra neznatnom propisana je važećim Pravilnikom o Katalogu otpada, a odredba o integriranoj mreži postrojenja za obradu MKO predstavlja prijenos odredbe Okvirne direktive o otpadu. |
119 | Šime Validžić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Ne treba ukidati obvezu imenovanja povjerenika za gospodarenje otpadom i zamjenika povjerenika za pravne osobe koje zapošljavaju 50 i više osoba jer će se ukidanjem te obveze samo smanjiti razina odgovornosti gospodarenjem otpadom i smanjiti postotak otpada koji je ispravno izdvojen za recikliranje i druge vrste oporabe. Ne treba se smanjiti broj odredbi u vezi prekograničnog prometa otpadom niti ukidati obvezu upisa u Očevidnik uvoznika odnosno izvoznika otpada jer ne treba pojednostaviti uvoz otpada a posebice ne treba pojednostaviti izvoz otpada u siromašne zemlje u kojima se on uglavnom pravilno ne reciklira. Neprihvatljivo je da ljudi misle da će pravilno izdvojen otpad biti recikliran ali da se događa da taj otpad završi u moru ili prirodi u nekoj siromašnoj zemlji gdje može biti opasan ili smrtonosan za ljude i druga živa bića. Zabrana vrećica i drugih proizvoda od jednokratne plastike su dobra stvar uz uvjet da ih se ne zamjenjuje proizvodima od sirovina iz zemalja u kojima se zbog širenja poljoprivrede događa masovno uništavanje prašuma, istrebljenje biljnih i životinjskih vrsta i genocid protiv domorodačkih naroda (kao što su šećerna trska iz Južne Amerike ili bambus, kokos ili palmino ulje iz jugoistočne Azije). Ako je sadašnji plastični proizvod i/ili sirovina od koje se izrađuje porijeklom iz Hrvatske onda i zamjena treba biti iz Hrvatske i uključiti sadašnje proizvođače i radnike. | Primljeno na znanje | Pitanje plastičnih vrećica i jednokratnih plastičnih proizvoda dodatno će se urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. Podaci koji su danas sadržani u „Očevidniku uvoznika/izvoznika“ služe za potrebe inspekcijskog nadzora, a istovrijedni popis će se izrađivati temeljem podataka u e-ONTO-u. Dodatno napominjemo kako je prekogranični promet otpadom uređen osim ovim zakonom i bazelskom konvencijom te Uredbom o pošiljkama otpada. |
120 | Tea Juričić | Uklanjanje otpada, Članak 141. | (2) Ako osoba koja je nepropisno uskladištila, ostavila, odbacila i/ili odložila otpad nepoznata, komunalni redar rješenjem naređuje uklanjanje otpada vlasniku nekretnine na kojoj je nepropisno uskladišten, ostavljen, odbačen i/ili odložen otpad ili posjedniku nekretnine ako vlasnik nekretnine nije poznat ili osobi koja sukladno posebnom propisu upravlja određenim područjem (dobrom), ako je otpad odložen na tom području (dobru) ili osobi koju je zatekao da odbacuje otpad izvan lokacije gospodarenja otpadom ili osobi za koju se može dokazati da je otpad odbacila izvan lokacije gospodarenja otpadom. U velikom broju slučajeva nepropisnog odlaganja otpada na privatnim parcelama, vlasnici nisu ti koji su taj otpad odložili, te je kontraproduktivno izricanje mjere uklanjanja otpada vlasniku parcele za nešto što nije napravio. Stoga je, ukoliko se utvrdi da vlasnici nisu i počinitelji, potrebno dati više ovlasti komunalnim redarima kako bi se jasno utvrdio stvarni identitet počinitelja kojima bi se izrekle odgovarajuće mjere uklanjanja otpada te kako bi se sankcionirali na licu mjesta (npr. pristup bazi kako bi se preko registarskih oznaka utvrdio vlasnik vozila kojim je otpad odbačen i sl.). (5) Istekom roka određenog rješenjem iz stavka 1. i 2. ovoga članka komunalni redar utvrđuje ispunjavanje obveze određene rješenjem. Ako komunalni redar utvrdi da obveza određena rješenjem iz stavka 1. ovoga članka nije izvršena, jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb dužan je osigurati uklanjanje tog otpada predajom ovlaštenoj osobi za gospodarenje tom vrstom otpada. Kako bi se osiguralo da uklanjanje nepropisno odloženog otpada kojeg poznati počinitelj ne ukloni u propisanom roku, te uklanjanje koje obavljaju Grad Zagreb, odnosno jedinice lokalne samouprave, ne padne na teret jedinica lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba, potrebno je odrediti da se trošak zbrinjavanja otpada naplati poznatom počinitelju te u tom smislu Komunalnim redarima dati ovlasti kako bi se odgovarajuće primjenio čl. 142. Zakona o općem upravnom postupku koji glasi; “1) Javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja. (2) Novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja. (3) U slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta. (4) Novčane kazne izvršavaju se sukladno odredbama ovoga Zakona o izvršenju novčanih obveza.” | Primljeno na znanje | Zakon o općem upravnom postupku se primjenjuje kao i ovaj propis |
121 | Tea Juričić | Inspekcijske mjere, Članak 138. | 5) Komunalni redar postupa sukladno odredbama iz stavaka 1. do 4. ovoga članka kada u provedbi nadzora postupanja s otpadom utvrdi da je fizička osoba učinila povredu ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona. Inspekcija zaštite okoliša je potkapacitirana te je u svrhu učinkovitijeg uklanjanja nepravilnosti određenim ovim Zakonom komunalnim redarima potrebno dati ovlasti postupanja i prema pravnim osobama, odnosno manjim obrtima (npr. automehaničari, soboslikari i sl.). | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
122 | Tea Juričić | Ovlasti inspektora u postupku inspekcijskog nadzora i predmet inspekcijskog nadzora, Članak 136. | (3) Ako fizička osoba počinitelj odbacivanja otpada na zahtjev komunalnog redara ne predoči na uvid osobni identifikacijski dokument radi provjere identiteta, komunalni redar je ovlašten zatražiti pružanje pomoći od djelatnika ministarstva nadležnog za unutarnje poslove radi utvrđivanja identiteta počinitelja odbacivanja otpada. Potrebno je propisati više ovlasti redara nad prekršiteljima, prvenstveno mogućnost zadržavanja osoba koje odbiju dati dokumente do dolaska policijskih službenika. Također, komunalnim redarima olakšati pristup bazi podataka tako da mogu naplaćivati kazne bez da trebaju čekati djelatnike ministarstva da dođu utvrditi počinitelja. Dodatno, potrebno je dati ovlasti komunalnom redarstvu i inspekciji da kažnjavaju za nepropisno spaljivanje otpada od strane fizičkih osoba na otvorenom i zatvorenom. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
123 | Tea Juričić | Nadležnost za obavljanje inspekcijskog nazora, Članak 132. | (5) Nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada te na nepropisno skladištenje, ostavljanje, odbacivanja ili odlaganje otpada od strane fizičke osobe ili nepoznatih osoba protivno ovom Zakonu provodi osoba koja obavlja poslove službe nadležne za komunalni red jedinice lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: komunalni redar), ako ovim Zakonom nije određeno drugačije. Potrebno je dodati i nepropisno spaljivanje otpada kako na javnim i privatnim parcelama na otvorenom/vani od strane fizičkih i pravnih osoba (manjih obrta) tako i u manjim ložištima (grijanje na otpad u stambenim objektima, loženje starog lakiranog namještaja, spaljivanje zauljenih krpa i ambalaže od strane automehaničara isl.). Potrebno je povećati kapacitete inspekcija i komunalnog redarstva s obzirom da se pokazalo da su dosadašnji kapaciteti nedostatni. Također, potrebno je komunalnim redarima dati ovlasti in nad pravnim osobama, ne samo nad fizičkim, s obzirom na potkapacitiranost inspekcije i velik broj učestalih prekršaja. Komunalni redari se vrlo često susreću s nepropisnim postupanjem s otpadom od strane vlasnika manjih obrta te im u tom smislu treba dati ovlasti za postupanje i prema pravnim osobama vlasnicima manjih obrta (soboslikari, automehaničari i sl.). | Primljeno na znanje | Ovim propisom se ne uređuje stanje ljudskih potencijala državnog inspektorata |
124 | Tea Juričić | Plan gospodarenja otpadom jedinice područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba, Članak 106. | (3) Plan iz stavka 2. ovoga članka donosi predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba i o tome obavještava Ministarstvo. (5) Plan gospodarenja otpadom jedinice područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba objavljuje se u službenom glasilu jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba. Potrebno je propisati i obvezu javnog savjetovanja i uključivanja javnosti u kreiranje Plana. | Primljeno na znanje | Pitanje je već uređeno posebnim propisom koji uređuje zaštitu okoliša |
125 | Tea Juričić | Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske, Članak 104. | Članak 104. (4) Plan iz stavka 1. ovoga članka se objavljuje u Narodnim novinama i na javno dostupnim mrežnim stranicama Ministarstva. Potrebno je propisati i obvezu javnog savjetovanja i uključivanja javnosti u kreiranje Plana. | Primljeno na znanje | Pitanje je već uređeno posebnim propisom koji uređuje zaštitu okoliša |
126 | Tea Juričić | Povratna naknada, Članak 99. | Članak 99. (9) Vlada uredbom propisuje vrste proizvoda za koje se plaća povratna naknada, način izračuna iznosa plaćanja za povratnu naknade, iznos povratne naknade, te obvezu dostave podataka nužnih za sustav povratne naknade. Potrebno je definirati da će Vlada u narednih godinu dana od donošenja Zakona analizirati i propisati proširenje sustava povratne naknade na još neke proizvode (primjerice boce od kozmetičkih preparata, ulja, octa, začina itd.), s obzirom da se pokazalo da je postojeći sustav rezultirao visokom stopom recikliranja proizvoda koji su uključeni u sustav povratne naknade. | Primljeno na znanje | Pitanje će se riješiti kroz podzakonske akte |
127 | Tea Juričić | Poticajna naknada, Članak 96. | Potrebno je propisati da se JLS koje su ispunile ciljeve u gospodarenju otpadom oslobađaju plaćanja poticajne naknade za smanjenje količina miješanog komunalnog otpada, da se ne bi dogodio slučaj kao sa Prelogom koji je kažnjen a daleko je iznad ciljeva koje ima RH. | Primljeno na znanje | Obračun je propisan dodatkom V |
128 | Tea Juričić | Poticaji i potpore u gospodarenju otpadom, Članak 94. | Članak 94. Potrebno je predvidjeti ekonomske poticaje za uspostavu modela ponovnog punjenja i drugih sustava višekratne uporabe. Pokretanje novih, zelenih proizvodnih i uslužnih djelatnosti koje osiguravaju višekratnu uporabu doprinijet će sprečavanju nastanka otpada. Potrebno je propisati poticaje za proizvođače višekratnih materijala za ponovnu uporabu te naknade za proizvođače jednokratnih materijala, kako bi se potaknula ponovna uporaba I smanjila količina otpada koja nastaje jednokratnim korištenjem materijala. (4) Fond može sufinancirati gradnju postrojenja za recikliranje otpada radi postizanja visoko učinkovitog recikliranja. Potrebno je proširiti ovaj stavak te u njega nadodati centar za ponovnu uporabu, postrojenje za sortiranje, kompostiranje te postrojenje za ekološki prihvatljivu obradu miješanog otpada (u industrijske sirovine) u JLS. | Primljeno na znanje | Pitanje će se urediti podzakonskim aktom |
129 | Tea Juričić | Odvojeno sakupljanje komunalnog otpada, Članak 81. | (1) Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je osigurati odvojeno prikupljanje otpadnog papira i kartona, stakla, metala, plastike, biootpada, drva, tekstila, ambalaže, električne i elektroničke opreme, baterija i akumulatora i glomaznog otpada, uključujući otpadne madrace i namještaj na način da osigura funkcioniranje jednog ili više reciklažnih dvorišta, odnosno mobilne jedinice na svom području sukladno stavcima 2. i 3. ovoga članka te uslugu prijevoza glomaznog komunalnog otpada na zahtjev korisnika usluge. Potrebno je dopuniti definiranjem da se odvojeno sakupljanje mora osigurati ne samo putem reciklažnih dvorišta, već i skupljanjem na kućnom pragu te individualiziranom naplatom koja potiče ljude da više odvajaju. | Primljeno na znanje | Obračun javne usluge je „individualiziran“, a odvojeno sakupljanje se osim u reciklažnom dvorištu obavlja i na mjestu primopredaje kod korisnika javne usluge |
130 | Tea Juričić | Troškovi pružanja javne usluge , Članak 77. | (1) Davatelj usluge dužan je iz prihoda od naplate cijene javne usluge iz članka 72. stavka 1. ovoga Zakona financirati samo troškove čija svrha je pružanje javne usluge uključujući sljedeće: 1. troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada 2. troškove prijevoza otpada 3. troškove obrade miješanog komunalnog otpada i biootpada 4. troškove koji su nastali radom reciklažnog dvorišta i mobilnog reciklažnog dvorišta zaprimanjem bez naknade otpada nastalog u kućanstvu na području jedinice lokalne samouprave za koje je uspostavljeno reciklažno dvorište 5. prijevoza i obrade glomaznog otpada koji se prikuplja u okviru javne usluge 6. vođenje propisanih evidencija i izvješćivanja u vezi s javnom uslugom 7. drugi primjereni i opravdani troškovi pružanja javne usluge. Potrebno je definirati da se ne smije podizati cijena javne usluge po volji komunalnog poduzeća i JLS ukoliko dođe do poremećaja na tržištu reciklanata, povećane potrebe za čišćenjem divljih deponija, povećane potrebe za nabavom vozila ili ukoliko dođe do povećanja drugih troškova komunalnog poduzeća. Kako bi komunalno poduzeće kompenziralo eventualne gubitke zbog navedenih i sličnih razloga, potrebno je oformiti Fond koji bi financijskim potporama komunalnim poduzećima regulirao da ne dolazi do naglih porasta cijene javne usluge i posljedično pobune građana i građanki, posebice onih koji se trude odvajati otpad. Konstrukcija “drugi primjereni i opravdani troškovi pružanja javne usluge” daje puno prostora za različite interpretacije što bi svakako trebalo izbjeći ili jasnije definirati. | Primljeno na znanje | Pitanje se uređuje Odlukom JLS te suglasnošću načelnika odnosno gradonačelnika |
131 | Tea Juričić | Cjenik usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, Članak 74. | (5) Cjenik se donosi za područje pružanja javne usluge i sadrži cijenu u kunama ovisno o kriteriju obračuna količine otpada iz članka 65. ovoga Zakona za masu ili volumen preuzetog spremnika miješanog komunalnog otpada. Potrebno je definirati da se cjenik odnosi na masu ili volumen miješanog komunalnog otpada, a ne preuzetog spremnika, zato što se otpad ne mora nužno prikupljati samo spremnicima. | Primljeno na znanje | Odredba dorađena. |
132 | Tea Juričić | Cijena Javne usluge, Članak 72. | (2) Strukturu cijene javne usluge čini: 1. cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i 2. cijena obvezne minimalne javne usluge. Potrebno je definirati i popust na ukupnu cijenu usluge od minimalno 30% za korisnike koji ne koriste uslugu prikupljanja biootpada jer samostalno kompostiraju vlastiti biootpad te rasterećuju davatelja usluge. (5) Omjer cijene za količinu predanog miješanog otpada i cijene obvezne minimalne javne usluge u cijeni javne usluge mora biti odmjeren na način koji će osigurati obavljanje javne usluge na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način, izbjegavajući neopravdano visoke troškove, u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša, javnost rada i onečišćivač plaća, kako bi se osiguralo i poticalo odvojeno sakupljanje otpada. Što se omjera tiče, potrebno je jasnije definirati da cijena obvezne minimalne javne usluge ne smije prelaziti 30% ukupne cijene javne usluge, čime se osigurava da korisnici usluge mogu pravilnim ponašanjem utjecati na postizanje niže cijene od onih koji se nepravilno odnose prema otpadu. To će ujedno potaknuti korisnike na smanjenje količina otpada i motivirati ih na veći angažman u odvajanju otpada. Ukoliko se ne definira navedeno, neodgovorna komunalna poduzeća mogu (a to se već i dešava diljem RH) staviti fiksni dio cijene u iznosu većem čak i od 90% ukupne cijene usluge pa građani kroz mali varijabilni dio gotovo nikako pravilnim ponašanjem ne mogu utjecati na iznose svojih računa, a u tom slučaju nema niti povećane motivacije za povećani angažman u odvajanju otpada, što bi trebao biti cilj svakog komunalnog poduzeća kako bi se dostigle veće stope odvojenog prikupljanja otpada, umjesto penalizacije građana zbog suprotnog. | Primljeno na znanje | Pitanje se može urediti Odlukom JLS |
133 | Tea Juričić | Ugovorna kazna , Članak 70. | (4) Kad više korisnika usluge koristi zajednički spremnik, nastalu obvezu plaćanja ugovorne kazne u slučaju kad se ne utvrdi odgovornost pojedinog korisnika snose svi korisnici usluge koji koriste zajednički spremnik sukladno udjelima u korištenju spremnika. Potrebno je omogućiti najkvalitetniji način nadzora kako se korisnici usluge koji nisu odgovorni za nastala kršenja propisa ne bi opterećivali plaćanjem ugovornih kazni. | Primljeno na znanje | Zajedničko korištenje spremnika podrazumjeva i zajedničku odgovornost, ako se ne ustanovi drugačije, dok se pitanje „kamera“ i dr. može urediti sporazumom korisnika. Ako se radi o javnoj površini pitanje se može dodatno urediti odlukom JLS |
134 | Tea Juričić | Javna usluga sakupljanja komunalnog otpada , Članak 62. | (3) Javna usluga uključuje slijedeće usluge: 1. uslugu prikupljanja na lokaciji obračunskog mjesta korisnika usluge: - glomaznog otpada jednom godišnje Potrebno je omogućiti da se usluga prikupljanja glomaznog otpada vrši i više od 1x godišnje, minimalno 2x, a i više ovisno o potrebama građana i kalkulacijama komunalnog poduzeća. (4) Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je na svom području osigurati obavljanje javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način, izbjegavajući neopravdano visoke troškove, u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša, osiguravajući pri tom javnost rada kako bi se osiguralo odvojeno sakupljanje miješanog komunalnog otpada iz kućanstava i drugih izvora, biootpada iz kućanstava, reciklabilnog komunalnog otpada, opasnog komunalnog otpada i glomaznog otpada iz kućanstava. Nadodati vršiti uslugu naplate prema načelu onečišćivač plaća. | Primljeno na znanje | Pitanje je uređeno člankom 82. |
135 | Tea Juričić | Ciljevi za otpadne plastične proizvode za jednokratnu uporabu, Članak 54. | (1) Radi recikliranja otpadnih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu odvojeno se moraju sakupiti slijedeće mase otpadnih boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana: - 77 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2025. godine i - 90 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2029. godine. Cilj za 2025. je već postignut, nužno je postaviti što viši cilj kako bi se osiguralo da investicije ne odu u pogrešnom smjeru. S obzirom na trenutne dobre rezultate s odvojenim skupljanjem boca za napitke potrebno je za cilj postaviti najmanje 95% odvojeno sakupljenih plastičnih predmeta obuhvaćenih sustavom povratne naknade. Također, sustav povratne naknade potrebno je proširiti i na druge vrste ambalaže poput kozmetike, deterdženata i sredstava za čišćenje, ne samo boce za napitke. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
136 | Tea Juričić | Ciljevi za odlaganje otpada, Članak 53. | Članak 53. (1) Najveća dopuštena masa biorazgradivog komunalnog otpada čije odlaganje u kalendarskoj godini se može dopustiti svim dozvolama za gospodarenje otpadom u Republici Hrvatskoj je 264.661 tona, što je 35% mase biorazgradivog komunalnog otpada proizvedenog 1997. godine. Navesti da je ovo cilj do kraja 2020. Također, potrebno je propisati i ciljeve za narednih 5- 15 godina. (2) Količina komunalnog otpada odloženog na odlagališta otpada mora biti najviše 10% mase ukupnog proizvedenoga komunalnoga otpada do 2035. godine. Pohvalno da je ovaj cilj u Zakonu, samo u ovom članku treba naglasiti da se većina otpada umjesto na odlagalište ne smije preliti na spaljivanje i suspaljivanje, na što upozorava i EK. | Primljeno na znanje | Radi se o prijenosu odredbi direktiva. |
137 | Tea Juričić | Termička obrada otpada, Članak 39. | Članak 39. (1) Postupak energetske oporabe spaljivanjem ili suspaljivanjem mora se obavljati na način da se nastala energija koristi uz visoku razinu energetske učinkovitosti. Dokazano je da su suspaljivanje i spaljivanje energetski neučinkoviti, posebice ako se gleda mogućnost druge vrste iskorištavanja otpada u obliku sirovine za novu proizvodnju, što je prema hijerarhiji prioritetniji način gospodarenja otpadom. S obzirom na sve to potrebno je zabraniti energetsku oporabu spaljivanjem ili suspaljivanjem. (3) Zabranjeno je spaljivati otpad koji je odvojeno sakupljen radi pripreme za ponovnu uporabu ili recikliranja, osim otpada koji nastaje obradom odvojeno sakupljenoga otpada za kojeg spaljivanje daje najbolji ishod za okoliš sukladno članku 5. ovoga Zakona. Spaljivanje otpada koji nastaje obradom bilo koje vrste odvojeno sakupljenog otpada ne smije biti dozvoljeno već se mora naglasiti da, ukoliko recikliranje odvojenog otpada nije izvedivo, se taj otpad mora pretvoriti u sirovinu za daljnju industrijsku proizvodnju, što je diljem EU dokazano najbolja raspoloživa tehnologija koja je hijerarhijom gospodarenja otpadom prioritetnija od spaljivanja ili odlaganja. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
138 | Tea Juričić | Odlaganje otpada, Članak 37. | Članak 37. (3) Na odlagalištu otpada zabranjeno je odlaganje: 9. odvojeno sakupljenog otpada u svrhu pripreme za ponovnu uporabu i recikliranje sukladno članku 19. ovoga Zakona, osim otpada koji nastaje obradom odvojeno sakupljenoga otpada za kojega odlaganje daje najbolji ishod za okoliš sukladno hijerarhiji gospodarenja otpadom. Potrebno je zabraniti bilo kakvo odlaganje odvojeno prikupljenog otpada, a za otpad koji se ne može reciklirati potrebno je umjesto odlaganja ili spaljivanja osigurati uvjete za pretvaranje u sirovinu za daljnju industrijsku proizvodnju, što je diljem EU dokazano najbolja raspoloživa tehnologija koja je hijerarhijom gospodarenja otpadom prioritetnija od spaljivanja ili odlaganja. (4) Na odlagalištu otpada dozvoljeno je odlaganje otpada koji je prošao prethodnu obradu otpada prije odlaganja. Potrebno je naglasiti da se obradom morala izuzeti biološka komponenta iz otpada prije odlaganja. | Primljeno na znanje | Pojedinosti će se urediti podzakonskim aktom. |
139 | Tea Juričić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM, III. SPREČAVANJE NASTANKA OTPADA | Potrebno je postaviti i kvantificirati cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Nužno je propisati zakonsku obvezu uporabe višekratnog posuđa za konzumaciju na lokaciji, za sve ugostiteljske objekte jer je višekratno posuđe znanstveno dokazano višestruko održivije od jednokratnog. Dodatno, potrebno je propisati obvezujuću razinu ponovnog punjenja za pivo i bezalkoholna pića najkasnije do 2023. Za sve ugostiteljske objekte potrebno je propisati obvezu da osiguraju vodu za piće dostupnu iz slavine. Nedostaje mehanizam za prevenciju otpada od plastičnih boca i spremnika za napitke. U pogledu dizajna plastičnih proizvoda, sukladno članku 6. Direktive Republika Hrvatska mora osigurati da spremnici za napitke zapremine do 3 litre navedeni u dijelu C Priloga (npr. boce za napitke, višeslojna (kompozitna) ambalaža za napitke), koji imaju čepove i poklopce izrađene od plastike, mogu staviti na tržište samo ako ti čepovi i poklopci ostaju pričvršćeni za spremnike tijekom faze predviđene uporabe proizvoda. Direktivom je predviđena i obveza europskih organizacija za normizaciju da do 3. listopada 2019. razviju usklađene norme u pogledu zahtjeva vezanih uz pričvršćivanje. Time se znatno olakšalo uvođenje jasnih i unificiranih pravila za proizvođače takvih proizvoda. Prijedlog Zakona unatoč tome ne propisuje nikakva pravila kojima bi se osiguralo poštovanje ovog standarda. Drugi bitan zahtjev u pogledu dizajna odnosi se na udio reciklirane plastike u plastičnim bocama koje se stavljaju na tržište: - od 2025. PET boce moraju sadržavati najmanje 25% reciklirane plastike - od 2030. PET boce moraju sadržavati najmanje 30% reciklirane plastike Kako bi se osiguralo pravovremeno ispunjenje ove obveze, potrebno je već sada postaviti pravila kojima se proizvođačima promjene stavljaju na znanje te im se ostavlja dovoljno vremena za prilagodbu proizvodnog procesa. Dodatni preventivni mehanizam kojeg se ne dotiče ZOGO, a predviđa ih Direktiva jesu zahtjevi u pogledu označavanja određenih jednokratnih plastičnih proizvoda. Članak 7. i Prilog D Direktive tim mehanizmom obuhvaćaju sljedeće proizvode: • Higijenski ulošci, tamponi i aplikatori za tampone • Vlažne/ prethodno ovlažene maramice za osobnu njegu i uporabu u domaćinstvu • Duhanski proizvodi s filtrom te filtri koji se stavljaju na tržište za uporabu u kombinaciji s duhanskim proizvodima • Čaše za napitke Prijedlog ZOGO-a ne predviđa konkretne mjere već samo člankom 85. sav otpad od jednokratne plastike stavlja u Posebnu kategoriju otpada za koju propisuje obvezu dodatnog uređenja kroz podzakonske akte. S obzirom na to da se ovaj članak odnosi na fazu u kojoj je otpad već nastao, a ne na preventivnu fazu te da je člankom 180. predviđen rok od čak godine dana za donošenje potrebnog pravilnika postoji opravdana bojazan da da se još dugo neće uvesti odgovarajuća pravila za označavanje proizvoda od jednokratne plastike, premda sukladno članku 17. stavku 1. alineji 3. države članice moraju primijeniti odredbe potrebne za usklađivanje s člankom 7. Direktive najkasnije do 3. srpnja 2021. Napominjemo da je Europska komisija imala rok do 3. srpnja 2020. za donošenje provedbenog akta kojim se utvrđuju usklađene specifikacije za oznaku, što znači da su potrebne oznake već dostupne i da obvezu njihove upotrebe nije teško implementirati. | Primljeno na znanje | Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
140 | Tea Juričić | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 12. | Članak 12. (1) Lokacija centra za gospodarenje otpadom, odlagališta i spalionice moraju biti planirana dokumentom prostornog uređenja, a lokacija na kojoj se može obavljati djelatnost oporabe odnosno zbrinjavanja otpada ne mora biti planirana dokumentom prostornog uređenja ako se nalazi u području komunalno-servisne, industrijske, poslovne ili gospodarske namjene. Ovaj članak je neprihvatljiv s obzirom na velik interes javnosti prilikom izgradnje i rada postrojenja za bilo kakvu vrstu oporabe otpada pa je potrebno propisati da se svaka oporaba otpada mora planirati u dokumentima prostornog uređenja, bez obzira u kojem i kakvom se području nalazi. Prostorno planiranje je prva točka zaštite prostora i zaštite okoliša te kao takvo ima obavezu javne rasprave i uključivanja javnosti. Kako bi zaštita i prostora i okoliša bila učinkovita, lokacije za djelatnosti oporabe jasno moraju biti definirane unutar dokumenata prostornog uređenja. Također, spalionice otpada nisu poželjni način postupanja s otpadom, na što je upozorila i EU koja je i prestala sa subvencijama za njihovu izgradnju jer nisu u skladu sa EU Zelenim planom niti paketom za cirkularnu ekonomiju, a također nisu planirane niti PGO RH 2017-2022 pa zahtijevamo da se Zakonom jasno propiše da se spalionice otpada u RH ne smiju graditi te da se izbace iz ovog članka. (3) Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je osigurati da davatelj javne usluge preda miješani komunalni otpad u centar za gospodarenje otpadom, a sve sukladno sporazumu koje je Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno potpisati s centrom za gospodarenje otpadom kojim uređuju odnose u svezi predaje miješanog komunalnog otpada. Umjesto da se omogući obrada miješanog otpada lokalno u JLS u malim modularnim postrojenjima koje izvlače reciklante i ostatak pretvaraju u sirovinu za industriju i inertni otpad, čime bi se poštovalo i zakonsko načelo blizine, namjerno se krši to zakonsko načelo te se naređuje JLS da stotinama kilometara moraju prevoziti otpad i skupo plaćati njegovu obradu. Ta obrada završava velikim dijelom u obliku RDF-a koji se mora slati na suspaljivanje izvan RH ili skupo plaćati cementarama u RH, što se u konačnici odražava na povećanju mjesečnih računa građana Sve navedeno je dokazano na primjeru Marišćine i Kaštijuna, prvog CGO u RH, a iz Studija izvodljivosti za nove CGO jasno je da se planira sličan scenarij i s budućim CGO. Takav sustav je besmislen te zahtijevamo da se odustane od forsiranja regionalnih / županijskih centara za gospodarenje otpadom i tjeranja JLS da miješani otpad šalju u njega, te da se raspišu natječaji za financiranje lokalne infrastrukture za ekološki prihvatljivu obradu ostatnog miješanog otpada. (4) Trgovačko društvo, koje obavlja djelatnost i poslove centra za gospodarenje otpadom, dužno je primiti sav miješani komunalni otpad od davatelja javne usluge, te primjenjivati istu cijenu obrade preuzetog miješanog komunalnog otpada po toni za sve davatelje usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, koji su sukladno Planu gospodarenja otpadom Republike Hrvatske dužni predavati miješani komunalni otpad u taj centar za gospodarenje otpadom. Potrebno je odustati od centara za gospodarenje otpadom, a do zatvaranja postojećih centara trebalo bi regulirati cijenu jer na ovaj način trgovačka društva manipuliraju i dižu cijenu samostalno te to znači udar na JLS kojima se cjelokupni sustav poskupljuje pa se to negativno održava i na građanke i građane. | Primljeno na znanje | Odredbe o prostornim planovima su brisane. Nije objašnjeno o kakvoj se „ekološki prihvatljivoj obradi miješanog komunalnog otpada“ radi, osim da je na „lokalnoj razini“. Dodatno, podsjećamo da su JLS i županije vlasnici te da upravljaju CGO-om, te nema razloga da Ministarstvo ili Vlada regulira cijenu obrade u CGO-u. |
141 | Tea Juričić | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 11. | Članak 11. (1) Obrada opasnog otpada postupkom spaljivanja i odlaganja i centar za gospodarenje otpadom od posebnoga su interesa za Republiku Hrvatsku. Obrada opasnog otpada spaljivanjem i odlaganjem nije najbolje raspoloživa tehnika za obradu opasnog otpada pa bi trebalo uzeti u obzir i druge tehnologije prije nego se ističe da je ova obrada od posebnog interesa za RH. Također, centri za gospodarenje otpadom na primjeru Marišćine i Kaštijuna pokazali su promašenog takvog koncepta (ekološki, zdravstveno, i financijski), dok su s druge strane lokalni sustavi pokazali veliku uspješnost te bi i centre za obradu krajnjeg ostatnog miješanog otpada trebalo decentralizirati u lokalne sredine i propisati ekološku tehnologiju iskorištavanja kranjeg ostatka kao sirovine u industriji, a ne poticati suspaljivanje u cementarama i termoelektranama što je trenutno u planu u svim postojećim i planiranim CGO. | Primljeno na znanje | Zakonom se ne propisuje obveza korištenja određene tehnologije obrade otpada. |
142 | duje reljić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Protivim se formulaciji čl.72.st.5. kako je predloženo-nema jednoznačno određenog kriterija za utvrđenje cijene obvezne minimalne javne usluge čime se omogućuje paušalno određenje cijene prema volji pružatelja usluge i izbjegavanje dosljedne primjene načela onečišćivač plača. Predlažem odrediti da pružatelj usluge koncem poslovne godine javno objavi podatak o postotku u kojemu su troškovi koji se financiraju iz cijene/sredstava obvezne minimalne javne usluge sudjelovali u sveukupnom poslovanju pružatelja usluge na razini tekuće poslovne godine. Potom bi se cijena javne usluge za svako zbrinjavanje predane količine komunalnog otpada u slijedećoj godini trebala izračunati na način da se iznos dobiven kao umnožak predane količine otpada i utvrđene jedinične cijene (za masu ili volumen) uveća za ranije spomenuti postotak u kojemu su fiksni troškovi sudjelovali u poslovanju pružatelja usluge. Tako bi korisnici usluge znali objektivno kolike su im obveze i zašto, a načelo onečišćivač plača bilo bi dosljedno primijenjeno jer bi korisnik usluge koji ima potrebu zbrinuti veću količinu otpada više sudjelovao i u kumuliranju novčanih sredstava obvezne minimalne javne usluge! A i odredba da će cijena obvezne minimalne javne usluge biti ista za istu kategoriju korisnika biti će zadovoljena jer će rečeni postotak korekcije iznosa zbrinjavanja određene količine otpada biti svima - isti! | Primljeno na znanje | JLS upravlja sustavom gospodarenja komunalnim otpadom te je OMJU u nadležnosti predstavničkog tijela, a „cijena odvoza“ je u nadležnosti izvršnog tijela JLS, a davatelj usluge može dati prijedlog. Obveza davatelja javne usluge da objavi izvješće je propisana, kao i obveza da se o cjeniku vodi javna rasprava te da se obrazloži predložena cijena. |
143 | Ivana Požega | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Ne slažem se da su lagane plastične vrećice za nošenje jednokratan proizvod. U odgovornom kućanstvu takva se vrećica koristi više puta za različite svrhe. Posebno su korisne kad je riječ o higijeni i o produžavanju trajanja roka hrane, što je relevantno i za smanjivanje bacanja hrane. Alternative, koje se iz nekog razloga promoviraju, nisu prihvatljive. Da bi se proizvela 1 tona polietilena (oko 200 000 plastičnih vrećica) potrebno je manje od 200 litara vode. Za 10 000 papirnatih vrećica, potrebno je potrošiti 15 do 20 000 litara vode, odnosno 3,5 tona drva, a za samo 1 pamučnu vrećicu/torbu 2700 litara te se u uzgoju pamuka koristi 25 % svjetske proizvodnje pesticida i herbicida. | Primljeno na znanje | Glede opravdanosti zabrane stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje napominjemo da plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe se ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Ovim prijedlogom Zakona ne zabranjuje se stavljanje na tržište svih plastičnih vrećica za nošenje već samo onih laganih s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona, uključujući i one s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona koje ne zadovoljavaju uvjete da bi se smatrale vrlo laganim plastičnim vrećicama za nošenje. Stavljanje na tržište i korištenje vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje to jest onih s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona, a koje se koriste isključivo zbog higijenskih razloga ili koje služe isključivo kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada to pomaže sprječavanju bacanja hrane, biti će i nadalje dozvoljeno. Osim navedenog, također će i nadalje biti dozvoljeno stavljanje na tržište i korištenje plastičnih vrećica za nošenje s debljinom stjenke 50 i više mikrona s obzirom da one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu. |
144 | Josip Katalinić | Ovlasti inspektora u postupku inspekcijskog nadzora i predmet inspekcijskog nadzora, Članak 136. | (3) Ako fizička osoba počinitelj odbacivanja otpada na zahtjev komunalnog redara ne predoči na uvid osobni identifikacijski dokument radi provjere identiteta, komunalni redar je ovlašten zatražiti pružanje pomoći od djelatnika ministarstva nadležnog za unutarnje poslove radi utvrđivanja identiteta počinitelja odbacivanja otpada. Potrebno je propisati više ovlasti redara nad prekršiteljima, prvenstveno mogućnost zadržavanja osoba koje odbiju dati dokumente do dolaska policijskih službenika. Također, komunalnim redarima olakšati pristup bazi podataka tako da mogu naplaćivati kazne bez da trebaju čekati djelatnike ministarstva da dođu utvrditi počinitelja. Dodatno, potrebno je dati ovlasti komunalnom redarstvu i inspekciji da kažnjavaju za nepropisno spaljivanje otpada od strane fizičkih osoba na otvorenom i zatvorenom. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
145 | Josip Katalinić | Povratna naknada, Članak 99. | (9) Vlada uredbom propisuje vrste proizvoda za koje se plaća povratna naknada, način izračuna iznosa plaćanja za povratnu naknade, iznos povratne naknade, te obvezu dostave podataka nužnih za sustav povratne naknade. Potrebno je definirati da će Vlada u narednih godinu dana od donošenja Zakona analizirati i propisati proširenje sustava povratne naknade na još neke proizvode (primjerice boce od kozmetičkih preparata, ulja, octa, začina itd.), s obzirom da se pokazalo da je postojeći sustav rezultirao visokom stopom recikliranja proizvoda koji su uključeni u sustav povratne naknade. | Primljeno na znanje | Pitanje će se riješiti kroz podzakonske akte |
146 | Josip Katalinić | Poticajna naknada, Članak 96. | Potrebno je propisati da se JLS koje su ispunile ciljeve u gospodarenju otpadom oslobađaju plaćanja poticajne naknade za smanjenje količina miješanog komunalnog otpada, da se ne bi dogodio slučaj kao sa Prelogom koji je kažnjen a daleko je iznad ciljeva koje ima RH. | Primljeno na znanje | Obračun je propisan dodatkom V |
147 | Josip Katalinić | Poticaji i potpore u gospodarenju otpadom, Članak 94. | Potrebno je predvidjeti ekonomske poticaje za uspostavu modela ponovnog punjenja i drugih sustava višekratne uporabe. Pokretanje novih, zelenih proizvodnih i uslužnih djelatnosti koje osiguravaju višekratnu uporabu doprinijet će sprečavanju nastanka otpada. Potrebno je propisati poticaje za proizvođače višekratnih materijala za ponovnu uporabu te naknade za proizvođače jednokratnih materijala, kako bi se potaknula ponovna uporaba I smanjila količina otpada koja nastaje jednokratnim korištenjem materijala. (4) Fond može sufinancirati gradnju postrojenja za recikliranje otpada radi postizanja visoko učinkovitog recikliranja. Potrebno je proširiti ovaj stavak te u njega nadodati centar za ponovnu uporabu, postrojenje za sortiranje, kompostiranje te postrojenje za ekološki prihvatljivu obradu miješanog otpada (u industrijske sirovine) u JLS. | Primljeno na znanje | Pitanje će se urediti podzakonskim aktom |
148 | Josip Katalinić | Odvojeno sakupljanje komunalnog otpada, Članak 81. | (1) Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je osigurati odvojeno prikupljanje otpadnog papira i kartona, stakla, metala, plastike, biootpada, drva, tekstila, ambalaže, električne i elektroničke opreme, baterija i akumulatora i glomaznog otpada, uključujući otpadne madrace i namještaj na način da osigura funkcioniranje jednog ili više reciklažnih dvorišta, odnosno mobilne jedinice na svom području sukladno stavcima 2. i 3. ovoga članka te uslugu prijevoza glomaznog komunalnog otpada na zahtjev korisnika usluge. Potrebno je dopuniti definiranjem da se odvojeno sakupljanje mora osigurati ne samo putem reciklažnih dvorišta, već i skupljanjem na kućnom pragu te individualiziranom naplatom koja potiče ljude da više odvajaju. | Primljeno na znanje | Obračun javne usluge je „individualiziran“, a odvojeno sakupljanje se osim u reciklažnom dvorištu obavlja i na mjestu primopredaje kod korisnika javne usluge |
149 | ZELENA AKCIJA | Količina otpada koja se smatra neznatnom prometu otpadom, Članak 8. | Predmetni čl. 8 očito se referira na čl. 196 Kaznenog zakona kojim se određuje što se smatra kaznenim djelom ilegalne pošiljke otpada ako se radi o količini koja je veća od neznatne: "(1) Tko protivno propisima u jednoj ili više naizgled povezanih pošiljaka izvrši nedozvoljeni promet otpadom u količini koja je veća od neznatne, kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine. (2) Tko protivno propisima odbacuje, odlaže, sakuplja, skladišti, obrađuje, uvozi, izvozi ili prevozi otpad ili posreduje u tome ili s njim uopće gospodari ili postupa na način koji može trajnije ili u znatnoj mjeri ugroziti kakvoću zraka, tla, podzemlja, vode ili mora, ili u znatnoj mjeri ili na širem području ugroziti životinje, bilje ili gljive, ili ugroziti život ili zdravlje ljudi, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (3) Tko kazneno djelo iz stavka 2. ovoga članka počini iz nehaja, kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine." Čl. 8 nacrta Zakona o gospodarenju otpada (ZOGO) nastoji se razgraničiti koja bi se ilegalna pošiljka smatrala kaznenim djelom, a koja bi se pošiljka smatrala prekršajnim djelo. To se čini na način da se određuje da se neznatnom količinom otpada smatra ilegalna pošiljka otpada "do količine od 1000 kg opasnog otpada odnosno do količine od 10 000 kg neopasnog otpada." Iz čl. 8 st.2 ZOGOa. Pritom se u čl. 8 st.1 ZOGOa navodi da da je neznatna količina otpada ona koja "ne može trajnije ili u znatnoj mjeri ugroziti kakvoću zraka, tla, podzemlja, vode ili mora, ili u znatnoj mjeri ili na širem području ugroziti životinje, bilje ili gljive, ili ugroziti život ili zdravlje ljudi." Ova dva članka su očito kontradiktorna, jer zdravim razumom se može zaključiti da primjerice 900 kg ilegalno prevezenog opasnog otpada ili 9000 kg ilegalno prevezenog neopasnog otpada može trajnije ili u znatnoj mjeri ugroziti kakvoću zraka, tla, podzemlja, vode ili mora, ili u znatnoj mjeri ili na širem području ugroziti životinje, bilje ili gljive, ili ugroziti život ili zdravlje ljudi. Čl. 8 ZOGOa je posebno osjetljiv jer bi se njime odredilo postupanje državnih odvjetništva, policije kao i prekršajnih i kaznenih sudova prilikom procesuiranja ilegalnih pošiljaka otpada i odlučivanja što će smatrati prekršajnim a što kaznenim djelom ilegalne pošiljke otpada. Ovim člankom se zapravo preciznije definira pravni standard "neznatne" količina otpada iz čl. 196 Kaznenog zakona. Stoga, postavljamo pitanje na koji način se i iz kojih se razloga došlo do toga da se neznatnom količinom smatra ilegalna pošiljka otpada do količine od 1000 kg opasnog otpada odnosno do količine od 10 000 kg neopasnog otpada? Smatramo da je navedena količina otpada postavljena kao prevelika količina, te da bi se i manje količine ilegalno opasnog i neopasnog prevezenog otpada trebale tretirati kao kazneno djelo, iz razloga što i manje količine otpada mogu trajnije ili u znatnoj mjeri ugroziti kakvoću zraka, tla, podzemlja, vode ili mora, ili u znatnoj mjeri ili na širem području ugroziti životinje, bilje ili gljive, ili ugroziti život ili zdravlje ljudi. | Primljeno na znanje | Odredba je na snazi od 2015. godine i propisana je Pravilnikom o katalogu otpada, a primjedba ne sadrži jasni i provedivi prijedlog. |
150 | Josip Katalinić | Troškovi pružanja javne usluge , Članak 77. | (1) Davatelj usluge dužan je iz prihoda od naplate cijene javne usluge iz članka 72. stavka 1. ovoga Zakona financirati samo troškove čija svrha je pružanje javne usluge uključujući sljedeće: 1. troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada 2. troškove prijevoza otpada 3. troškove obrade miješanog komunalnog otpada i biootpada 4. troškove koji su nastali radom reciklažnog dvorišta i mobilnog reciklažnog dvorišta zaprimanjem bez naknade otpada nastalog u kućanstvu na području jedinice lokalne samouprave za koje je uspostavljeno reciklažno dvorište 5. prijevoza i obrade glomaznog otpada koji se prikuplja u okviru javne usluge 6. vođenje propisanih evidencija i izvješćivanja u vezi s javnom uslugom 7. drugi primjereni i opravdani troškovi pružanja javne usluge. Potrebno je definirati da se ne smije podizati cijena javne usluge po volji komunalnog poduzeća i JLS ukoliko dođe do poremećaja na tržištu reciklanata, povećane potrebe za čišćenjem divljih deponija, povećane potrebe za nabavom vozila ili ukoliko dođe do povećanja drugih troškova komunalnog poduzeća. Kako bi komunalno poduzeće kompenziralo eventualne gubitke zbog navedenih i sličnih razloga, potrebno je oformiti Fond koji bi financijskim potporama komunalnim poduzećima regulirao da ne dolazi do naglih porasta cijene javne usluge i posljedično pobune građana i građanki, posebice onih koji se trude odvajati otpad. Konstrukcija “drugi primjereni i opravdani troškovi pružanja javne usluge” daje puno prostora za različite interpretacije što bi svakako trebalo izbjeći ili jasnije definirati. | Primljeno na znanje | Pitanje se uređuje Odlukom JLS te suglasnošću načelnika odnosno gradonačelnika |
151 | Josip Katalinić | Cjenik usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, Članak 74. | (5) Cjenik se donosi za područje pružanja javne usluge i sadrži cijenu u kunama ovisno o kriteriju obračuna količine otpada iz članka 65. ovoga Zakona za masu ili volumen preuzetog spremnika miješanog komunalnog otpada. Potrebno je definirati da se cjenik odnosi na masu ili volumen miješanog komunalnog otpada, a ne preuzetog spremnika, zato što se otpad ne mora nužno prikupljati samo spremnicima. | Primljeno na znanje | Odredba dorađena. |
152 | WWF Adria | Odvojeno sakupljanje komunalnog otpada, Članak 81. | Potrebno je dopuniti definiranjem da se odvojeno sakupljanje mora osigurati ne samo putem reciklažnih dvorišta, već i skupljanjem na kućnom pragu te individualiziranom naplatom koja potiče ljude da više odvajaju. | Primljeno na znanje | Obračun javne usluge je „individualiziran“, a odvojeno sakupljanje se osim u reciklažnom dvorištu obavlja i na mjestu primopredaje kod korisnika javne usluge |
153 | WWF Adria | Ugovorna kazna , Članak 70. | Potrebno je omogućiti najkvalitetniji način nadzora kako se korisnici usluge koji nisu odgovorni za nastala kršenja propisa ne bi opterećivali plaćanjem ugovornih kazni. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
154 | WWF Adria | Ciljevi za otpadne plastične proizvode za jednokratnu uporabu, Članak 54. | Vezano uz stavak 1. članka napominje se da je cilj za 2025. već postignut, nužno je postaviti što viši cilj kako bi se osiguralo da investicije ne odu u pogrešnom smjeru. S obzirom na trenutne dobre rezultate s odvojenim skupljanjem boca za napitke potrebno je za cilj postaviti najmanje 95% odvojeno sakupljenih plastičnih predmeta obuhvaćenih sustavom povratne naknade. Također, sustav povratne naknade potrebno je proširiti i na druge vrste ambalaže poput kozmetike, deterdženata i sredstava za čišćenje, ne samo boce za napitke. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
155 | WWF Adria | Ciljevi za odlaganje otpada, Članak 53. | Vezano uz stavak 1. članka potrebno je navesti da je ovo (bio) cilj do 31.12.2020. koji nije ispunjen te je potrebno za potrebe donošenja ovog zakona propisati nove ciljeve za narednih 5-10 godina. Vezano uz stavak 2. članka potrebno je naglasiti da se većina otpada umjesto na odlagalište ne smije usmjeriti na spaljivanje i suspaljivanje, na što upozorava i EK. | Primljeno na znanje | Radi se o prijenosu odredbi direktiva. |
156 | WWF Adria | Ciljevi za komunalni otpad, Članak 52. | Vezano uz stavak 2. članka ističe se da je Planom gospodarenja otpadom RH 2017-2022 propisan zakonski cilj od 60% recikliranja komunalnog otpada do 2022. godine pa je stoga postotak od 55% do 2025. neprihvatljivo derogiranje postojećih pozitivnih zakonskih propisa te bi stoga za 2025. trebalo definirati minimalno 65% recikliranja, za 2030. minimalno 70%, a za 2035. minimalno 75%, kao što je to definirano i zahtjevima Europskog Parlamenta u Rezoluciji o prelasku na cirkularnu ekonomiju. | Primljeno na znanje | Radi se o prijenosu odredbi direktiva. |
157 | WWF Adria | Termička obrada otpada, Članak 39. | Dokazano je da su suspaljivanje i spaljivanje energetski neučinkoviti, posebice ako se gleda mogućnost druge vrste iskorištavanja otpada u obliku sirovine za novu proizvodnju, što je prema hijerarhiji prioritetniji način gospodarenja otpadom. Spaljivanje otpada koji nastaje obradom bilo koje vrste odvojeno sakupljenog otpada ne smije biti dozvoljeno već se mora naglasiti da, ukoliko recikliranje odvojenog otpada nije izvedivo, se taj otpad mora pretvoriti u sirovinu za daljnju industrijsku proizvodnju, što je diljem EU dokazano najbolja raspoloživa tehnologija koja je hijerarhijom gospodarenja otpadom prioritetnija od spaljivanja ili odlaganja. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
158 | WWF Adria | Informiranje i sudjelovanje javnosti, Članak 31. | Potrebno je propisati javno savjetovanje za bilo koju vrstu spaljivanja komunalnog otpada. Građani i građanke moraju biti informirani o bilo kakvom utjecaju na kvalitetu zraka i moguće utjecaje na zdravlje. | Primljeno na znanje | Pitanje je uređeno Zakonom o zaštiti okoliša. |
159 | Krizni Eko Kaštelanski Stožer (KEKS) | Integrirana mreža postrojenja za obradu miješanog komunalnog otpada , Članak 84. | Članak 84. Nigdje u Nacrtu pravilnika ne postoji objašnjenje što je to „postrojenje za obradu miješanog komunalnog otpada“. Stoga je bespredmetno uopće govoriti o „integriranoj mreži“. Nacrt prijedloga mora strogo definirati što je „postrojenje za obradu miješanog komunalnog otpada“. Prema Nacrtu prijedloga, ta postojenja mogu biti spalionica, cemetara … ili negi drugi objekt u kojem se obavlja spaljivanje/suspaljivanje miješanog komunalnog otpada ili nekog njegovog dijela. | Primljeno na znanje | Radi se o nacrtu Zakona. Sporni pojam označava postrojenje u kojem se obrađuje miješani komunalni otpad, a odredba predstavlja prijenos odredbe Okvirne direktive o otpadu. |
160 | Krizni Eko Kaštelanski Stožer (KEKS) | Ukidanje statusa otpada, Članak 43. | Članak 43. Tvar ili predmet, koji nastaje kao rezultat oporabe otpada, može se upisati u Očevidnik ukidanja statusa otpada jedino u slučaju da su kriteriji utvrđeni na razini Europske unije. Na način koji je predložen u članku 43. moguće je npr. čak i miješani komunalni otpad upisat u Očevidnik ukidanja statusa otpada. Naime iz miješanog komunalnog otpada, izdvajanjem negorivih komponenti ostaje gorivi otpad. Za taj gorivi otpad (koji je i dalje otpad) postoji „tržište i potražnja“ ali ga proizvođač gorivog otpada ne prodaje i ne zarađuje na njemu već stvara trošak budući da mora platiti njegovo spaljivanje/suspaljivanje. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
161 | WWF Adria | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM, III. SPREČAVANJE NASTANKA OTPADA | Potrebno je postaviti i kvantificirati cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Nužno je propisati zakonsku obvezu uporabe višekratnog posuđa za konzumaciju na lokaciji, za sve ugostiteljske objekte jer je višekratno posuđe znanstveno dokazano višestruko održivije od jednokratnog. Dodatno, potrebno je propisati obvezujuću razinu ponovnog punjenja za pivo i bezalkoholna pića najkasnije do 2023. Za sve ugostiteljske objekte potrebno je propisati obvezu da osiguraju vodu za piće dostupnu iz slavine. Nedostaje mehanizam za prevenciju otpada od plastičnih boca i spremnika za napitke. U pogledu dizajna plastičnih proizvoda, sukladno članku 6. Direktive Republika Hrvatska mora osigurati da spremnici za napitke zapremine do 3 litre navedeni u dijelu C Priloga (npr. boce za napitke, višeslojna (kompozitna) ambalaža za napitke), koji imaju čepove i poklopce izrađene od plastike, mogu staviti na tržište samo ako ti čepovi i poklopci ostaju pričvršćeni za spremnike tijekom faze predviđene uporabe proizvoda. Direktivom je predviđena i obveza europskih organizacija za normizaciju da do 3. listopada 2019. razviju usklađene norme u pogledu zahtjeva vezanih uz pričvršćivanje. Time se znatno olakšalo uvođenje jasnih i unificiranih pravila za proizvođače takvih proizvoda. Prijedlog Zakona unatoč tome ne propisuje nikakva pravila kojima bi se osiguralo poštovanje ovog standarda. Drugi bitan zahtjev u pogledu dizajna odnosi se na udio reciklirane plastike u plastičnim bocama koje se stavljaju na tržište: - od 2025. PET boce moraju sadržavati najmanje 25% reciklirane plastike - od 2030. PET boce moraju sadržavati najmanje 30% reciklirane plastike Kako bi se osiguralo pravovremeno ispunjenje ove obveze, potrebno je već sada postaviti pravila kojima se proizvođačima promjene stavljaju na znanje te im se ostavlja dovoljno vremena za prilagodbu proizvodnog procesa. Dodatni preventivni mehanizam kojeg se ne dotiče ZOGO, a predviđa ih Direktiva jesu zahtjevi u pogledu označavanja određenih jednokratnih plastičnih proizvoda. Članak 7. i Prilog D Direktive tim mehanizmom obuhvaćaju sljedeće proizvode: • Higijenski ulošci, tamponi i aplikatori za tampone • Vlažne/ prethodno ovlažene maramice za osobnu njegu i uporabu u domaćinstvu • Duhanski proizvodi s filtrom te filtri koji se stavljaju na tržište za uporabu u kombinaciji s duhanskim proizvodima • Čaše za napitke Prijedlog ZOGO-a ne predviđa konkretne mjere već samo člankom 85. sav otpad od jednokratne plastike stavlja u Posebnu kategoriju otpada za koju propisuje obvezu dodatnog uređenja kroz podzakonske akte. S obzirom na to da se ovaj članak odnosi na fazu u kojoj je otpad već nastao, a ne na preventivnu fazu te da je člankom 180. predviđen rok od čak godine dana za donošenje potrebnog pravilnika postoji opravdana bojazan da da se još dugo neće uvesti odgovarajuća pravila za označavanje proizvoda od jednokratne plastike, premda sukladno članku 17. stavku 1. alineji 3. države članice moraju primijeniti odredbe potrebne za usklađivanje s člankom 7. Direktive najkasnije do 3. srpnja 2021. Napominjemo da je Europska komisija imala rok do 3. srpnja 2020. za donošenje provedbenog akta kojim se utvrđuju usklađene specifikacije za oznaku, što znači da su potrebne oznake već dostupne i da obvezu njihove upotrebe nije teško implementirati. | Primljeno na znanje | Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
162 | WWF Adria | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 11. | Obrada opasnog otpada spaljivanjem i odlaganjem nije najbolje raspoloživa tehnika za obradu opasnog otpada pa bi trebalo uzeti u obzir i druge tehnologije prije nego se ističe da je ova obrada od posebnog interesa za RH. Također, centri za gospodarenje otpadom na primjeru Marišćine i Kaštijuna pokazali su promašenog takvog koncepta (ekološki, zdravstveno, i financijski), dok su s druge strane lokalni sustavi pokazali veliku uspješnost te bi i centre za obradu krajnjeg ostatnog miješanog otpada trebalo decentralizirati u lokalne sredine i propisati ekološku tehnologiju iskorištavanja kranjeg ostatka kao sirovine u industriji, a ne poticati suspaljivanje u cementarama i termoelektranama što je trenutno u planu u svim postojećim i planiranim CGO. | Primljeno na znanje | Zakonom se ne propisuje obveza korištenja određene tehnologije obrade otpada. |
163 | Josip Katalinić | Cijena Javne usluge, Članak 72. | (2) Strukturu cijene javne usluge čini: 1. cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i 2. cijena obvezne minimalne javne usluge. Potrebno je definirati i popust na ukupnu cijenu usluge od minimalno 30% za korisnike koji ne koriste uslugu prikupljanja biootpada jer samostalno kompostiraju vlastiti biootpad te rasterećuju davatelja usluge. (5) Omjer cijene za količinu predanog miješanog otpada i cijene obvezne minimalne javne usluge u cijeni javne usluge mora biti odmjeren na način koji će osigurati obavljanje javne usluge na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način, izbjegavajući neopravdano visoke troškove, u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša, javnost rada i onečišćivač plaća, kako bi se osiguralo i poticalo odvojeno sakupljanje otpada. Što se omjera tiče, potrebno je jasnije definirati da cijena obvezne minimalne javne usluge ne smije prelaziti 30% ukupne cijene javne usluge, čime se osigurava da korisnici usluge mogu pravilnim ponašanjem utjecati na postizanje niže cijene od onih koji se nepravilno odnose prema otpadu. To će ujedno potaknuti korisnike na smanjenje količina otpada i motivirati ih na veći angažman u odvajanju otpada. Ukoliko se ne definira navedeno, neodgovorna komunalna poduzeća mogu (a to se već i dešava diljem RH) staviti fiksni dio cijene u iznosu većem čak i od 90% ukupne cijene usluge pa građani kroz mali varijabilni dio gotovo nikako pravilnim ponašanjem ne mogu utjecati na iznose svojih računa, a u tom slučaju nema niti povećane motivacije za povećani angažman u odvajanju otpada, što bi trebao biti cilj svakog komunalnog poduzeća kako bi se dostigle veće stope odvojenog prikupljanja otpada, umjesto penalizacije građana zbog suprotnog. | Primljeno na znanje | Pitanje se može urediti Odlukom JLS. |
164 | Josip Katalinić | Ugovorna kazna , Članak 70. | (4) Kad više korisnika usluge koristi zajednički spremnik, nastalu obvezu plaćanja ugovorne kazne u slučaju kad se ne utvrdi odgovornost pojedinog korisnika snose svi korisnici usluge koji koriste zajednički spremnik sukladno udjelima u korištenju spremnika. Potrebno je omogućiti najkvalitetniji način nadzora kako se korisnici usluge koji nisu odgovorni za nastala kršenja propisa ne bi opterećivali plaćanjem ugovornih kazni. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
165 | Josip Katalinić | Javna usluga sakupljanja komunalnog otpada , Članak 62. | (3) Javna usluga uključuje slijedeće usluge: 1. uslugu prikupljanja na lokaciji obračunskog mjesta korisnika usluge: - glomaznog otpada jednom godišnje Potrebno je omogućiti da se usluga prikupljanja glomaznog otpada vrši i više od 1x godišnje, minimalno 2x, a i više ovisno o potrebama građana i kalkulacijama komunalnog poduzeća. (4) Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je na svom području osigurati obavljanje javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način, izbjegavajući neopravdano visoke troškove, u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša, osiguravajući pri tom javnost rada kako bi se osiguralo odvojeno sakupljanje miješanog komunalnog otpada iz kućanstava i drugih izvora, biootpada iz kućanstava, reciklabilnog komunalnog otpada, opasnog komunalnog otpada i glomaznog otpada iz kućanstava. Nadodati vršiti uslugu naplate prema načelu onečiščivač plaća. | Primljeno na znanje | Pitanje je uređeno člankom 82. |
166 | Josip Katalinić | Ciljevi za otpadne plastične proizvode za jednokratnu uporabu, Članak 54. | (1) Radi recikliranja otpadnih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu odvojeno se moraju sakupiti slijedeće mase otpadnih boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana: - 77 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2025. godine i - 90 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2029. godine. Cilj za 2025. je već postignut, nužno je postaviti što viši cilj kako bi se osiguralo da investicije ne odu u pogrešnom smjeru. S obzirom na trenutne dobre rezultate s odvojenim skupljanjem boca za napitke potrebno je za cilj postaviti najmanje 95% odvojeno sakupljenih plastičnih predmeta obuhvaćenih sustavom povratne naknade. Također, sustav povratne naknade potrebno je proširiti i na druge vrste ambalaže poput kozmetike, deterdženata i sredstava za čišćenje, ne samo boce za napitke. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
167 | Josip Katalinić | Ciljevi za odlaganje otpada, Članak 53. | (1) Najveća dopuštena masa biorazgradivog komunalnog otpada čije odlaganje u kalendarskoj godini se može dopustiti svim dozvolama za gospodarenje otpadom u Republici Hrvatskoj je 264.661 tona, što je 35% mase biorazgradivog komunalnog otpada proizvedenog 1997. godine. Navesti da je ovo cilj do kraja 2020. Također, potrebno je propisati i ciljeve za narednih 5- 15 godina. (2) Količina komunalnog otpada odloženog na odlagališta otpada mora biti najviše 10% mase ukupnog proizvedenoga komunalnoga otpada do 2035. godine. Pohvalno da je ovaj cilj u Zakonu, samo u ovom članku treba naglasiti da se većina otpada umjesto na odlagalište ne smije preliti na spaljivanje i suspaljivanje, na što upozorava i EK. | Primljeno na znanje | Radi se o prijenosu odredbi direktiva. |
168 | Josip Katalinić | Ciljevi za komunalni otpad, Članak 52. | (2) U svrhu doprinosa kružnom gospodarstvu Europske unije, Republika Hrvatska treba ostvariti sljedeće ciljeve: 3. najmanje 55 % mase komunalnog otpada mora se oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu do 2025. godine 4. najmanje 60 % mase komunalnog otpada mora se oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu do 2030. godine i 5. najmanje 65 % mase komunalnog otpada mora se oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu do 2035. godine. S obzirom da je Planom gospodarenja otpadom RH 2017-2022 propisan zakonski cilj od 60% recikliranja komunalnog otpada do 2022. godine postotak od 55% do 2025. je neprihvatljivo derogiranje postojećih pozitivnih zakonskih propisa te bi stoga za 2025. definirati minimalno 65% recikliranja, za 2030. minimalno 70%, a za 2035. minimalno 75%, kao što je to definirano i zahtjevima Europskog Parlamenta u Rezoluciji o prelasku na cirkularnu ekonomiju. | Primljeno na znanje | Radi se o prijenosu odredbi direktiva. |
169 | Josip Katalinić | Termička obrada otpada, Članak 39. | (1) Postupak energetske oporabe spaljivanjem ili suspaljivanjem mora se obavljati na način da se nastala energija koristi uz visoku razinu energetske učinkovitosti. Dokazano je da su suspaljivanje i spaljivanje energetski neučinkoviti, posebice ako se gleda mogućnost druge vrste iskorištavanja otpada u obliku sirovine za novu proizvodnju, što je prema hijerarhiji prioritetniji način gospodarenja otpadom. S obzirom na sve to potrebno je zabraniti energetsku oporabu spaljivanjem ili suspaljivanjem. (3) Zabranjeno je spaljivati otpad koji je odvojeno sakupljen radi pripreme za ponovnu uporabu ili recikliranja, osim otpada koji nastaje obradom odvojeno sakupljenoga otpada za kojeg spaljivanje daje najbolji ishod za okoliš sukladno članku 5. ovoga Zakona. Spaljivanje otpada koji nastaje obradom bilo koje vrste odvojeno sakupljenog otpada ne smije biti dozvoljeno već se mora naglasiti da, ukoliko recikliranje odvojenog otpada nije izvedivo, se taj otpad mora pretvoriti u sirovinu za daljnju industrijsku proizvodnju, što je diljem EU dokazano najbolja raspoloživa tehnologija koja je hijerarhijom gospodarenja otpadom prioritetnija od spaljivanja ili odlaganja. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
170 | Josip Katalinić | Odlaganje otpada, Članak 37. | (3) Na odlagalištu otpada zabranjeno je odlaganje: 9. odvojeno sakupljenog otpada u svrhu pripreme za ponovnu uporabu i recikliranje sukladno članku 19. ovoga Zakona, osim otpada koji nastaje obradom odvojeno sakupljenoga otpada za kojega odlaganje daje najbolji ishod za okoliš sukladno hijerarhiji gospodarenja otpadom. Potrebno je zabraniti bilo kakvo odlaganje odvojeno prikupljenog otpada, a za otpad koji se ne može reciklirati potrebno je umjesto odlaganja ili spaljivanja osigurati uvjete za pretvaranje u sirovinu za daljnju industrijsku proizvodnju, što je diljem EU dokazano najbolja raspoloživa tehnologija koja je hijerarhijom gospodarenja otpadom prioritetnija od spaljivanja ili odlaganja. (4) Na odlagalištu otpada dozvoljeno je odlaganje otpada koji je prošao prethodnu obradu otpada prije odlaganja. Potrebno je naglasiti da se obradom morala izuzeti biološka komponenta iz otpada prije odlaganja. | Primljeno na znanje | Pojedinosti će se urediti podzakonskim aktom. |
171 | Josip Katalinić | Informiranje i sudjelovanje javnosti, Članak 31. | 2. spaljivanje komunalnog otpada kapaciteta preko 3 tone na sat Potrebno je propisati javno savjetovanje za bilo koju vrstu spaljivanja komunalnog otpada, a ne samo za kapacitet preko 3 tone na sat, jer su i 2 tone i 1 tona, a i manje od toga procesi koji značajno utječu na kvalitetu zraka i zdravlje građana i građanki te postupci obrade otpada koji s razlogom izazivaju veliku pažnju i interes javnosti s obzirom da se od spaljivanja komunalnog otpada odustaje diljem svijeta zbog brojnih financijskih, okolišnih i zdravstvenih problema uzrokovanih spaljivanjem. | Primljeno na znanje | Pitanje je uređeno Zakonom o zaštiti okoliša. |
172 | DAMIR ŠOKČEVIĆ | Poticaji i potpore u gospodarenju otpadom, Članak 94. | Potrebno je predvidjeti ekonomske poticaje za uspostavu modela ponovnog punjenja i drugih sustava višekratne uporabe. Pokretanje novih, zelenih proizvodnih i uslužnih djelatnosti koje osiguravaju višekratnu uporabu doprinijet će sprečavanju nastanka otpada. | Primljeno na znanje | Pitanje će se urediti podzakonskim aktom |
173 | DARKO BIZJAK | Količina otpada koja se smatra neznatnom prometu otpadom, Članak 8. | Predmetni čl. 8 očito se referira na čl. 196 Kaznenog zakona kojim se određuje što se smatra kaznenim djelom ilegalne pošiljke otpada ako se radi o količini koja je veća od neznatne: “(1) Tko protivno propisima u jednoj ili više naizgled povezanih pošiljaka izvrši nedozvoljeni promet otpadom u količini koja je veća od neznatne, kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine. (2) Tko protivno propisima odbacuje, odlaže, sakuplja, skladišti, obrađuje, uvozi, izvozi ili prevozi otpad ili posreduje u tome ili s njim uopće gospodari ili postupa na naĉin koji može trajnije ili u znatnoj mjeri ugroziti kakvoću zraka, tla, podzemlja, vode ili mora, ili u znatnoj mjeri ili na širem području ugroziti životinje, bilje ili gljive, ili ugroziti život ili zdravlje ljudi, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (3) Tko kazneno djelo iz stavka 2. ovoga članka počini iz nehaja, kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine.“ Čl. 8 nacrta Zakona o gospodarenju otpada (ZOGO) nastoji se razgraničiti koja bi se ilegalna pošiljka smatrala kaznenim djelom, a koja bi se pošiljka smatrala prekršajnim djelo. To se čini na način da se određuje da se neznatnom količinom otpada smatra ilegalna pošiljka otpada “do količine od 1000 kg opasnog otpada odnosno do količine od 10 000 kg neopasnog otpada.” Iz čl. 8 st.2 ZOGOa. Pritom se u čl. 8 st.1 ZOGOa navodi da da je neznatna količina otpada ona koja “ne može trajnije ili u znatnoj mjeri ugroziti kakvoću zraka, tla, podzemlja, vode ili mora, ili u znatnoj mjeri ili na širem području ugroziti životinje, bilje ili gljive, ili ugroziti život ili zdravlje ljudi.” Ova dva članka su očito kontradiktorna, jer zdravim razumom se može zaključiti da primjerice 900 kg ilegalno prevezenog opasnog otpada ili 9000 kg ilegalno prevezenog neopasnog otpada može trajnije ili u znatnoj mjeri ugroziti kakvoću zraka, tla, podzemlja, vode ili mora, ili u znatnoj mjeri ili na širem području ugroziti životinje, bilje ili gljive, ili ugroziti život ili zdravlje ljudi. Čl. 8 ZOGOa je posebno osjetljiv jer bi se njime odredilo postupanje državnih odvjetništva, policije kao i prekršajnih i kaznenih sudova prilikom procesuiranja ilegalnih pošiljaka otpada i odlučivanja što će smatrati prekršajnim a što kaznenim djelom ilegalne pošiljke otpada. Ovim člankom se zapravo preciznije definira pravni standard “neznatne” količina otpada iz čl. 196 Kaznenog zakona. Stoga, postavljam pitanje na koji način se i iz kojih se razloga došlo do toga da se neznatnom količinom smatra ilegalna pošiljka otpada do količine od 1000 kg opasnog otpada odnosno do količine od 10 000 kg neopasnog otpada? Smatram da je navedena količina otpada postavljena kao prevelika količina, te da bi se i manje količine ilegalno opasnog i neopasnog prevezenog otpada trebale tretirati kao kazneno djelo, iz razloga što i manje količine otpada mogu trajnije ili u znatnoj mjeri ugroziti kakvoću zraka, tla, podzemlja, vode ili mora, ili u znatnoj mjeri ili na širem području ugroziti životinje, bilje ili gljive, ili ugroziti život ili zdravlje ljudi. | Primljeno na znanje | Odredba je na snazi od 2015. godine i propisana je Pravilnikom o katalogu otpada, a primjedba ne sadrži jasni i provedivi prijedlog. |
174 | Josip Katalinić | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 12. | (3) Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je osigurati da davatelj javne usluge preda miješani komunalni otpad u centar za gospodarenje otpadom, a sve sukladno sporazumu koje je Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno potpisati s centrom za gospodarenje otpadom kojim uređuju odnose u svezi predaje miješanog komunalnog otpada. Umjesto da se omogući obrada miješanog otpada lokalno u JLS u malim modularnim postrojenjima koje izvlače reciklante i ostatak pretvaraju u sirovinu za industriju i inertni otpad, čime bi se poštovalo i zakonsko načelo blizine, namjerno se krši to zakonsko načelo te se naređuje JLS da stotinama kilometara moraju prevoziti otpad i skupo plaćati njegovu obradu. Ta obrada završava velikim dijelom u obliku RDF-a koji se mora slati na suspaljivanje izvan RH ili skupo plaćati cementarama u RH, što se u konačnici odražava na povećanju mjesečnih računa građana Sve navedeno je dokazano na primjeru Marišćine i Kaštijuna, prvog CGO u RH, a iz Studija izvodljivosti za nove CGO jasno je da se planira sličan scenarij i s budućim CGO. Takav sustav je besmislen te zahtijevamo da se odustane od forsiranja regionalnih / županijskih centara za gospodarenje otpadom i tjeranja JLS da miješani otpad šalju u njega, te da se raspišu natječaji za financiranje lokalne infrastrukture za ekološki prihvatljivu obradu ostatnog miješanog otpada. | Primljeno na znanje | Zakonom se ne propisuje obveza korištenja određene tehnologije obrade otpada, te ako je to u skladu sa Zakonom i po drugome prihvatljivo, u CGO-u se može koristiti za obradu miješanog komunalnog otpada „mala modularna postrojenja koje izvlače reciklante i ostatak pretvaraju u sirovinu za industriju i inertni otpad.“ |
175 | Josip Katalinić | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 12. | (1) Lokacija centra za gospodarenje otpadom, odlagališta i spalionice moraju biti planirana dokumentom prostornog uređenja, a lokacija na kojoj se može obavljati djelatnost oporabe odnosno zbrinjavanja otpada ne mora biti planirana dokumentom prostornog uređenja ako se nalazi u području komunalno-servisne, industrijske, poslovne ili gospodarske namjene. Ovaj članak je neprihvatljiv s obzirom na velik interes javnosti prilikom izgradnje i rada postrojenja za bilo kakvu vrstu oporabe otpada pa je potrebno propisati da se svaka oporaba otpada mora planirati u dokumentima prostornog uređenja, bez obzira u kojem i kakvom se području nalazi. Prostorno planiranje je prva točka zaštite prostora i zaštite okoliša te kao takvo ima obavezu javne rasprave i uključivanja javnosti. Kako bi zaštita i prostora i okoliša bila učinkovita, lokacije za djelatnosti oporabe jasno moraju biti definirane unutar dokumenata prostornog uređenja. Također, spalionice otpada nisu poželjni način postupanja s otpadom, na što je upozorila i EU koja je i prestala sa subvencijama za njihovu izgradnju jer nisu u skladu sa EU Zelenim planom niti paketom za cirkularnu ekonomiju, a također nisu planirane niti PGO RH 2017-2022 pa zahtijevamo da se Zakonom jasno propiše da se spalionice otpada u RH ne smiju graditi te da se izbace iz ovog članka. | Primljeno na znanje | Odredbe o prostornim planovima su brisane. Dodatno, podsjećamo da je energetska oporaba otpada ima svoje mjesto u prvenstvenom redu gospdarenja otpadom, te je ispred odlaganja. |
176 | DAMIR ŠOKČEVIĆ | III. SPREČAVANJE NASTANKA OTPADA, Članak 13. | Propisati obvezujuću razinu ponovnog punjenja za pivo i bezalkoholna pića najkasnije do 2023. Za sve ugostiteljske objekte propisati obvezu da osiguraju vodu za piće dostupnu iz slavine. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
177 | DAMIR ŠOKČEVIĆ | Ciljevi za otpadne plastične proizvode za jednokratnu uporabu, Članak 54. | S obzirom na trenutne dobre rezultate s odvojenim skupljanjem boca za napitke potrebno je za cilj postaviti najmanje 95% odvojeno sakupljenih plastičnih predmeta obuhvaćenih sustavom povratne naknade. Sustav povratne naknade proširiti na druge predmete, ne samo boce za napitke. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
178 | DAMIR ŠOKČEVIĆ | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM, III. SPREČAVANJE NASTANKA OTPADA | Postaviti i kvantificirati cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Propisati zakonsku obvezu uporabe višekratnog posuđa za konzumaciju na lokaciji, za sve ugostiteljske objekte. | Primljeno na znanje | Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
179 | CE-ZA-R d.o.o. | Odlaganje otpada, Članak 37. | Članak 37. (4) Na odlagalištu otpada dozvoljeno je odlaganje otpada koji je prošao prethodnu obradu otpada prije odlaganja. POTREBNO JE DEFINIRATI KOJI TOČNO POSTUPAK OBRADE | Primljeno na znanje | Pojedinosti će se urediti podzakonskim aktom. |
180 | CE-ZA-R d.o.o. | Davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, Članak 67. | IZMJENA Članak 67. (1) 8. predati sakupljeni reciklabilni komunalni otpad koji se sastoji pretežito od otpadne ambalaže osobi koju odredi Fond odnosno organizacija, u skladu sa sporazumom s Fondom odnosno organizacijom AKO DAVATELJ JAVNE USLUGE IMA PRAVO NE POTPISATI UGOVOR S FONDOM ILI ORGANIZACIJOM, VEĆ IMA SLOBODU RASPOLAGANJA RECIKLABILNIM OTPADOM, ISTO PRAVO IMAJU I SVE PRAVNE OSOBE PROIZVOĐAČI OTPADA. TOM MOGUĆNOSTI SUSTAV PROŠIRENE ODGOVORNOSTI I PKO, KOJI VODI FOND I/ILI ORGANIZACIJA ĆE FUNKCIONIRATI SAMO U TRENUCIMA KADA GENERIRANI OTPAD NEMA VRIJEDNOST TJ. KADA TREBA PLATITI OBRADU, TADA ĆE SE PREDAVATI U SUSTAV, U TRENUCIMA KADA OTPADU PORASTE VRIJEDNOST, IZGRAĐENI SUSTAV ĆE OSTATI BEZ OTPADA JER ĆE ISTI BITI PRODAN NA TRŽIŠTU. OSNOVNA PRETPOSTAVKA SUSTAVA JE DA POSTOJE KONTINUIRANE KOLIČINE OTPADA ZA KOJE JE USPOSTAVLJEN SUSTAV. | Primljeno na znanje | Odredba izmijenjena. |
181 | Ante Tičić | Obvezna minimalna javna usluga, Članak 73. | Cijena MJU nije usluga budući se ne iskazuje kao rezultat jasno definirane poslovne aktivnosti - usluge, jedinicim mjere i količinom iste. De facto OMJU je čisti paušal kojim se naplaćuje nešto što se ne može dokazati. Svrha naplate OMJU moraju se pokrivati iz cijene usluge prema količini proizvedenog i predanog MKO i/ili BRO. Uostalom, OMJU nije sukladna ni odredbama EU, koliko je nama poznato. Nadalje, su svi korisnici usluga (pravne i fizičke osobe, op.a) izjednačeni u pravima i obvezama, sukladno odredbi DIREKTIVE 2008/98/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA, od 19. studenoga 2008. proizvođači otpada, i ako je UMJU jedinstveno utvrđena za kućanstva i oni koji to nisu poušajte pojasniti oporavdanost utvrđivanja različite cijene MJU. Na kraju, pokušajte dati prihvatljivo obrazloženje zašto bi, na primjer, osoba koja obavlja usluge iznajmljivanja kapaciteta u turizmu od cca 60 dana "moraju" plaćati po cijeni OMJU za pravne osobe i to ne 60 dana nego 365 dana. Zašto imamo osjećaj da nas administracija uporno guši koje-kakvim paušalima ... | Primljeno na znanje | „obvezna minimalna javna usluga“ nije usluga već iznos sredstava… kako je i navedeno u stavku 2. |
182 | Ante Tičić | Cijena Javne usluge, Članak 72. | Nositelj izrade Nacrta prijedloga novog ZOGO ne predlaže jasni kriterije za utvrđivanju cijene OMJU – čitaj: PAUŠAL. Međutim, iz Nacrta ZOGU ne postoji svrhu plaćanje PAUŠALA, definirano općim nabrajanjem (da bi se opravdao namet u obliku PAUŠALA, op.a) svrhe: osigurati obavljanje javne usluge na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način, izbjegavajući neopravdano visoke troškove, u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša, javnost rada i onečišćivač plaća, kako bi se osiguralo i poticalo odvojeno sakupljanje otpada bez ikakvih kriterija ne prihvatljivo je, | Primljeno na znanje | Pitanje se uređuje Odlukom JLS. |
183 | Vedrana Vitali Tolić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Jesam za zabranu plastičnih vrećica. Plastične vrećice ne mogu se reciklirati. Prevelika količina završava u moru gdje tone na morsko dno te nakon dugog perioda razgradnje ostaje kao mikroplastika.Osim što je opasna za morsku floru i faunu, mikroplastika hranidbenim lancem na kraju završi i na našem stolu i u našem organizmu. Međutim smatram da bi ukidanje jednokratnih plastičnih vrećica trebao biti put ka smanjenju proizvodnje i upotrebe plastike uopće. Što dobivamo ukidanjem plastičnih vrećica ako je i dalje 99%proizvoda koje ćemo kupiti zapakirano u plastičnu ambalažu?Druga stvar, manje od 10% plastike se uopće može reciklirati, dok se ostatak spaljuje ili završi u prirodi.Osim toga, u plastici postoji niz slobodnih spojeva u plastičnim polimerima koji se mogu otpuštati iz ambalaže i difundirati u piće, hranu, medicinske otopine, a utječu na rad mnogih procesa i hormona u ljudskom tijelu. | Primljeno na znanje | Pitanje plastičnih vrećica te ostalih plastičnih proizvoda razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. |
184 | Ante Tičić | Davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, Članak 67. | Za dio odredbe stavka 2. traži se obrazloženje: Koji su to komercijalni uvjeti za spomenute usluge za korisnike koji nisu kućanstvo. Da li to znači da OMJU ili za količinu predanog otpada bude veća za 10 i više puta (kao sada). | Primljeno na znanje | Radi se ovjetima koji nisu dio javne usluge već ovise o tržištu. |
185 | Sara Glavinić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Vrijeme je da se i Hrvatska okrene prema ekološki prihvatljivijim opcijama i uhvati u koštac s borbom protiv klimatskih promjena. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
186 | Ante Tičić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Splitski potrošač Split Zakon o otpadu iz 2010.godine je prvi zakon koji je najavio društveno ekonomski prihvatljivo uređenje sitimulativno gospodarenje otpadom, i to odredbom članka 17. Zakona kojima je uspostavljen sustav provedbe principa „onečišćivač plaća“ na način da su korisnici stimulirani na smanjenje predaje otpada. Naime primjenom navedenog principa korisnicima je određeno da se cijena usluga određuje prema količini predanog otpada. Drugim riječima, smanjenje otpada a više selektiranja potencijalno korisne sirovine od interesa je za korisnike, a nadasve za racionalno korištenje sirovine iz otpada – mišljenje građanina – korisnika usluga. Budući davatelji javne usluge, očito podržani od lokalnih močnika i neadekvatnim mjerama nadležnog ministarstva, osim veoma malog broja: Krk, Crikvenica, Čakovec .... velika večina davatelja usluga nisu primjenili zakonske odredbe pa je nakon tri godine došlo do usvajanja ZOGO kojeg su korisnici prihvatili gotovo bez primjedbi, koliko je nama (udruge potrošača, op.a) poznato. Naime, postojeći ZOGO, po nama gotovo da nije trebalo mijenjati da nisu gospoda iz Vlade RH, na prijedlog resornog ministarstva donijeli Uredbu (2013.g) koja je u dijelu određivanja cijene javne usluge, bez utemeljenja u Zakonu, napravila rošomon. Rezultat pravne gimnastike je u: povećanju cijena >100%, da je pritom paušal po nazivom OMJU cca90% od ukupne cijene, i potpuno nestimulativni sustav gospodarenja otpadom. Ovaj Nacrt prijedloga ZOGO je miks postojećeg Zakona i Uredbe o gospodarenju otpadom koji uz malo posložene odredbe, tek je ozakonio odredbe Uredbe uz nestimulativno gospodarenje otpadom na štetu korisnika usluga. Bojimo se da ni ovaj Zakon neće osigurati optimalno gospodarenje otpadom. Na kraju valja konstatirati da će Ustavni sud i Visoki upravni sud RH usvajanjem ovog zakona odahnit. Jednostavno će na nekoliko stotina sudskih postupaka odgovoriti: Postupak se obustavlja jer je u međuvreneu usvojen novi ZOGU. Ipak, ostaje gorki okus svim korisnicima koji su, posebice od lipnja 2017.g. do donošenjnovog zakona, provedbenih propisa ..... plaćali i > 100% veću cijenu, i hoće li to izazvati sudske sporove za naknadu štete. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
187 | Marija Luic | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Podržavam sve smjernice GREENPEACE-a: I) Načelne smjernice: 1. Imati jasan obavezan cilj smanjenja na izvoru, odnosno, cilj smanjenja svih predmeta od jednokratne plastike, ne samo posuda za hranu i piće – 50% do 2025. i 80% do 2030. za jednokratnu ambalažu te jednokratne plastične predmete, s izuzetkom onih procijenjenih kao nužnih. Jasni i obvezujući kvantitativni ciljevi daju veću sigurnost investitorima u razvoju novih poslovnih modela. 2. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. II) U svjetlu Prijedloga ZGO-a podržavam i njihove dodatne preporuke su 1. Staviti još veći fokus na postavljanje kvalitetnog sustava prevencije nastanka plastičnog otpada, uz usvajanje svih pravila predviđenih Direktivom o jednokratnoj plastici (pravila o označavanju pojedinih plastičnih proizvoda, o njihovom dizajnu te o mjerama podizanja svijesti). 2. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. Krajnje je vrijeme da se Hrvatska počne ponašati odgovornije po pitanju otpada, naročito onog plastičnog !!!! | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
188 | Nataša Blagaić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Zabraniti 100 % plastiku koja sačinjava najveći udio u morskom otpadu. Koji se kod nas baš i ne prati niti se zna koliko iznosi količina morskog otpada na godišnjoj razini. Prijedlog zakona gotovo uopće ne spominje ozbiljnije morski otpad(ja bi ga nazvala vodeni jer sam sigurna da isti problem imaju rijeke i jezera). Ni u ovom prijedlogu kao ni u Pomorskom zakonu na koji nas ovaj prijedlog upućuje vezano za morski otpad ne vidim ništa konkretno. Spominju se Referentni centri za more sukladno posebnom propisu koji uređuje zaštitu okoliša, Detaljan propis o zaštiti od onečišćenja mora kojeg donosi ministar kao i Stožer za zaštitu mora od onečišćenja koji osniva hrvatska vlada. Postoji li išta od toga? Ako postoji što radi? Situacija sa morskim otpadom je alarmantna. Ni svoj morski otpad nismo u stanju riješiti a da ne spominjem otpad stranih država(Grčka, Albanija, Turska...)koje nam more sa svakim jačim jugom donese. Zato trenutno kao jedino rješenje vidim zabranu što veće količine nerazgradive plastike i temeljito razrađen plan primjenjiv u praksi koji će količinu vodenog otpada barem smanjiti u što većem postotku. | Primljeno na znanje | Pitanje plastičnih vrećica kao i ostalih plastičnih proizvoda koji najčešće završavaju u kopnenom a zatim i u vodenom okolišu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. |
189 | Komunalne usluge Cres Lošinj d.o.o. | Obvezna minimalna javna usluga, Članak 73. | U stavci (3) predviđena je: jedinstvena cijena obvezne minimalne javne usluge za korisnika usluge razvrstanog u kategoriju korisnika koji nije kućanstvo. (isto vrijedi i za korisnike kućanstvo). Obzirom da na taj način svrstavamo u istu kategoriju npr. obrt koji izrađuje ključeve i kamp sa 3.500 smještajnih jedinica držimo da je taj način određivanja cijene minimalne javne usluge nepravedan i neodrživ. Obrazloženje: U periodu izvan sezone dnevne količine otpada su u prosjeku na području Cresa i Malog Lošinja 9 tona MKO dnevno. Vršno opterećenje koje traje nekoliko dana u osmom mjesecu je 52 tone MKO dnevno što je 5,8 puta više od van sezone. Sličan odnos je i za reciklabilni otpad. Svi tehnički i kadrovski resursi moraju biti dimenzionirani na količine iz vršnog opterećenja, prije i poslije sezone, odnosno 10 mjeseci u godini oni su neiskorišteni ali stvaraju trošak. To najbolje pokazuje odnos rashoda ( bez troška odlaganja na CGO Marišćina koji je neutralan) gospodarenju otpadom u kolovozu i u siječnju koji je u našem društvu samo 44% veći u kolovozu, što znači da je glavnina troška konstantna kroz cijelu godinu i ne ovisi puno o količini prikupljenog otpada. Ta predimenzioniranost sustava nastala je zbog obveze pružanja usluge u vršnom opterećenju i razmjerna je smještajnom kapacitetu pojedinog korisnika te je pravedno da se trošak predimenzioniranosti raspodjeli prema tom kriteriju kako bi se osigurali uvjeti iz stavke (2) članka 73. Zakona. Primjer iz prakse: Po sadašnjem načinu obračuna od MJU za korisnike koji nisu kućanstva uprihodimo oko 12.000.000,00kn. Po prijedlogu novog zakona cijenu MJU za korisnike koji nisu kućanstva, uzimajući u obzir ekonomske kriterije, cijena se mora prilagoditi najmanjima, moguće je uprihoditi 1.300.000,kn. Kako bi se nadoknadio nastali manjak novca, cijena za prikupljanje i zbrinjavanje MKO za korisnike koji nisu kućanstvo morati će se povećati za 10 puta, odnosno na 4,50 kn/kg. Toliko radikalno povećanje cijena prouzročiti će bacanje otpada izvan sustava. Obzirom na cijenu kućanstva od 0,48 kn/kg u praksi će biti nemoguće spriječiti manipulaciju otpadom, odnosno korisnik usluge koji nije kućanstvo otpad odnese kući i baci ga kao kućanstvo. U tom kontekstu u Članku 72.stavak (5) :“ Omjer cijene za količinu predanog miješanog otpada i cijene obvezne minimalne javne usluge u cijeni javne usluge mora biti odmjeren na način...“ nema smisla jer zakon određuje maksimalnu cijenu cijenu MJU (prilagodba ekonomski najslabijem korisniku koji nije kućanstvo), a društvo mora potrebna sredstva za namaknuti kroz povećanu cijenu za predani mješani otpad, a omjer tih cijena je podatak koji je irelevantan. Također neodrživa je odredba prema kojoj, u slučaju da se na istom obračunskom mjestu isti korisnik može razvrstati i u kategoriju kućanstvo i u kategoriju korisnika koji nije kućanstvo, korisnik je dužan plaćati samo cijenu MJU za kategoriju korisnika koji nije kućanstvo. Smatramo da svaki korisnik mora imati ubavezu plaćanja cijene MJU za kategoriju kojoj pripada. | Primljeno na znanje | Pitanje se uređuje Odlukom JLS i cjenikom. |
190 | Komunalne usluge Cres Lošinj d.o.o. | Davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, Članak 67. | U Članku 67. stavak 2 davatelj usluge dužan je na zahtjev korisnika koji nije kućanstvo (drugi izvori komunalnog otpada) osigurati pružanje usluga iz članka 62. stavka 3. točke 1. podtočki 2., 3. i 4. i točke 2. ovoga Zakona pod komercijalnim uvijetima. To znači da društvo mora biti tehnički i kadrovski ekipirano kako bi na vrhuncu turističke sezone moglo prikupiti sve količine biootpada, reciklabilnog otpada te glomaznog otpada ali korisnik koji nije kućanstvo može ugovoriti tu uslugu s nekim drugim. Obzirom da su svi korisnici koji nisu kućanstvo jedna kategorija i obzirom na cijenu MJU i po toj se osnovi se očekuju 10 puta manji prihodi nego do sada, iz kojih sredstava bi se trebao pokrivati trošak hladnog pogona koji će biti neiskorišten ako korisnici koji nisu kućanstva ne ugovore uslugu s komunalnim društvom. U tijeku su natječaji za izgradnju kompostana i sortirnica. Predviđene količine biootpada i reciklabilnog otpada na temelju kojih su izrađene studije izvodljivosti i analiza troškova i koristi obuhvaćaju ukupne količine otpada na području davanja usluge. U turističkim mjestima,(naš slučaj Cres, Mali Lošinj) najmanje 50% svih vrsta otpada dolazi od korisnika koji nisu kućanstvo. Ako se te količine(osim MKO) preusmjere na druge davatelje usluga , neće se ostvariti predviđene količine temeljem kojih su dimenzionirana postrojenja sortirnica i kompostana te postoji mogućnost penalizacije tih projekata. Obzirom da se MKO predaje komunalnom društvu, a tijek ostalih vrsta otpada iz Članka 62. stavka 3. točke 1. podtočki 2., 3. i nije pod nadzorom JLS-a i ne ulazi u statistiku odvojeno prikupljenog otpada, značajno će se smanjiti statistički pokazatelji za pojedinu JLS te prijeti penalizacija obzirom na statističke pokazatelje. Da bi osigurali i pružanje usluga iz članka 62. stavka 3. točke 1. podtočki 2., 3. i 4. i naplatili ih po komercijalnim uvjetima moramo osigurati mjerenje težine preuzetih količina reciklabilnog otpada. Obzirom da imamo preko tisuću korisnika koji nisu kućanstvo(oko 10% svih korisnika) i da je njih 90% vezano uz turističku djelatnost koja je izrazito sezonalna sa ekstremnim vršnim opterećenjem, organizacija tog posla je vrlo zahtjevna i skupa. Na svom području organizirali smo prikupljanje stakla, papira, plastike i metalne ambalaže putem spremnika na javnim površinama (oko 130 pozicija). Kako ćemo spriječiti korisnike (njih 1000) koji nisu kućanstvo da odlažu otpad u te spremnike za 0 kn ako bi inače, recimo, za plastiku trebali platiti 3kn/kg. Trenutno je cijena zbrinjavnja ambalažne plastike 4 puta veća od zbrinjavanja MKO. Kako poticati odvojeno prikupljanje ako se postave komercijalni uvjeti prema korisnicima koji nisu kućanstva, ako će im odlaganje reciklabilnog otpada biti skuplje od MKO. 3. Članak 67. stavak (1) točka 4. Davatelj usluge je dužan osigurati korisniku usluge spremnike za primopredaju komunalnog otpada. Pitanje je: da li se odnosi na sve korisnike i sve vrste otpada i što se događa ako korisnik koji nije kućanstvo ne predaje reciklabilni otpad davatelju usluge, da li ostaje ta obveza. | Primljeno na znanje | Odredba je izmijenjena. U svezi stavka 1. točke 4. propisana je obveza te smatramo bespotrebnim zakonom propisivati da se osiguravaju spremnici za otpad koji se ne prikuplja |
191 | Komunalne usluge Cres Lošinj d.o.o. | Pojmovi, Članak 4. | Članak 4. stavak 29.definira obračunsko mjesto kao adresu nekretnine. U članku 62. stavak (3) Javna usluga uključuje slijedeće usluge: 1. uslugu prikupljanja na lokaciji obračunskog mjesta(odnosno adresi nekretnine)korisnika usluge: - miješanog komunalnog otpada - biootpada - reciklabilnog otpada i - glomaznog otpada jednom godišnje Obzirom da važeći zakon u Članak 35. stavku 1. točka 2. dopušta postavljanje spremnika za odvojeno sakupljanje otpadnog papira i kartona, metala, stakla, plastike i tekstila na javnoj površini, a u prijedlogu novog zakona ne postoji ta mogućnost, znači li to da se sve vrste otpada moraju prikupljati na adresi korisnika odnosno da se ukidaju tzv. „zeleni otoci“. Nadalje, važeća Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom u Članku 3.stavak 10. definira termin: “mjesto primopredaje“ te kroz : „Izjavu o načinu korištenja javne usluge (Članak 14. stavak 4.)“ određuje točnu lokaciju mjesta primopredaje. U Članku 3. stavku 13. obračunsko mjesto je adresa nekretnine, dakle postoji mogućnost da su mjesto primopredaje i obračunsko mjesto dvije različite lokacije. U prijedlogu novog zakona ne postoji definicija što je :“mjesto primopredaje“, osim što se spominje u Članku 68. stavak (4) točka 2:“ omogućiti davatelju usluge pristup spremniku na mjestu primopredaje otpada kad to mjesto nije na javnoj površini.“ Po prijedlogu novog zakona i ne postoji mogućnost da se otpad prikuplja na javnoj površini. Mnoge su JLS organizirale prikupljanje otpada na javnim površinama što zbog organizacijskih što zbog tehničkih uvjeta (starogradske jezgre u kojima nije moguće organizirati prikupljanje otpada od vrata do vrata) stoga predlažemo da se omogući da mjesto primopredaje bude javna površina odnosno spremnici postavljeni na javnoj površini. | Primljeno na znanje | Pitanje „zelenih otoka“ i korištenj javne površine se može urediti odlukom o načinu pružanja javne usluge Mjesto primopredaje se uređuje izjavom. |
192 | Luana Hrvačić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Potrebno je dodatnim odredbama urediti pitanje plastičnih vrećica. Prvenstveno, potrebno je strogo razdvajanje plastičnih vrećica i jednokratne plastike, jer se pitanje vrećice uređuje po EU-direktivi iz 2015., dok jednokratna plastika slijedi EU direktivu iz lipnja 2019.. Kod vrećica je nužno naglasiti da su one ambalaža. Trgovci su dužni dati vrećice za zamatanje proizvoda - plastičnu vrećicu ili po izboru od nekog drugog materijala. I vrećice od 15 do 50 mikrometara, ako se prodaju, morale bi biti bez natpisa. Plastične vrećice za jednokratnu upotrebu pružaju sanitarni i praktični način nošenja namirnica kući te štite zaposlenike i kupce u trgovimama od potencijalno štetnih mikroba na torbama za višekratnu upotrebu. Dansko istraživanje (Life Cycle Assessment of Grocery Carrier Bags) pokazalo je da vrećicu od poliestera treba iskoristiti samo 2 puta da bi se opravdao utjecaj njene proizvodnje na okoliš u kontekstu klimatskih promjena i do 35 puta uzimajući u obzir sve ostale činjenice oko njene proizvodnje i distribucije. Ako se takva vrećica iskoristi jednom za nošenje kupljenih proizvoda, a drugi puta kao vrećica za smeće, već se može reći da je njeno plasiranje na tržište bilo opravdano.7 Također, treba strogo regulirati odvajanje biorazgradljivih vrećica od onih koje to nisu. Biorazgradljive vrećice ulaze u posebni sustav gospodarenjem otpada. Nacrt ne rješava pitanje velikih vrećica u koje se pakiraju odjevni predmeti, obuća i ostali pribor. To je dio ambalaže koje prodavač mora osigurati besplatno, a ni u kojem slučaju ne bi trebalo biti dopušteno naplaćivati vrećice koje imaju natpis s imenom proizvođača. | Primljeno na znanje | Pitanje plastičnih vrećica kao i ostalih plastičnih proizvoda koji najčešće završavaju u kopnenom a zatim i u vodenom okolišu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. |
193 | Dražen Grgić | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Plastika je nažalost toliko ušla u naše živote da se sada kada se pokušava ograničiti njeno korištenje neki doživljavaju gotovo apstinencijeske krize. Njena praktičnost je toliko zavodljiva, a tek niski troškovi i jednostavnost proizvodnje, da je izuzetno teško odoljeti njenom iskušenju. S druge strane, štetnost plastike na okoliš preuzela je tolike razmjere a cijena koju ćemo jednom platiti na razne načine već danas je gotovo nemjerljiva. Plastiku treba bezrezervno izbaciti iz upotrebe gdje god je to moguće. Reciklaža jednostavno nije dovoljno učinkovita. Treba utjecati na stvaranje novih korisnih navika čiji dio su i predložene mjere ograničavanja stavljanja proizvoda na tržište. Vjerujem da će se ovaj članak s vremenom samo popunjavati novim kategorijama. Sada kada smo potpuno svjesni štetnog utjecaja plastike na okoliš bilo bi krajnje neodgovorno uzmicati od naše odgovornosti. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
194 | Mia Bradić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Potrebno je dopuniti Prijedlog ZGO-a ambicioznijim mjerama koje bi zajamčile konkretan zaokret prema ustrojavanju sustava gospodarenja otpadom utemeljenog na načelu prevencije, a ne otklanjanja nastale štete. Prijedlog ZGO-a donosi priliku za dugo očekivani sustavni odgovor na problem onečišćenja okoliša plastikom. Odgovor na institucionalnoj razini dolazi nakon brojnih inicijativa građanki i građana, jedinica lokalne samouprave i poslovnih organizacija u Hrvatskoj koje već godinama samoinicijativno i marljivo provode mjere za smanjenje onečišćenja plastikom. Koliko je građanima ova tema važna pokazuje i Greenpeaceova peticija za zabranu laganih plastičnih vrećica za nošenje (tanjih od 50 mikrona) koju je potpisalo čak 65 000 građana – act.gp/NecuVrecu. NAČELNE SMJERNICE 1. Imati jasan obavezan cilj smanjenja na izvoru, odnosno, cilj smanjenja svih predmeta od jednokratne plastike, ne samo posuda za hranu i piće – 50% do 2025. i 80% do 2030. za jednokratnu ambalažu te jednokratne plastične predmete, s izuzetkom onih procijenjenih kao nužnih. Jasni i obvezujući kvantitativni ciljevi daju veću sigurnost investitorima u razvoju novih poslovnih modela. 2. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. 3. Staviti još veći fokus na postavljanje kvalitetnog sustava prevencije nastanka plastičnog otpada, uz usvajanje svih pravila predviđenih Direktivom o jednokratnoj plastici (pravila o označavanju pojedinih plastičnih proizvoda, o njihovom dizajnu te o mjerama podizanja svijesti). 4. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. PREPORUKE: Bitno je osigurati značajan i mjerljiv pomak fokusa sustava gospodarenja otpadom s otklanjanja nastalog onečišćenja plastikom prema preventivnim mehanizmima. Premda čini prve korake za uvođenje preventivnih mehanizama Prijedlog ZGO-a još se uvijek više fokusira na zbrinjavanje otpada nego na smanjenje nastanka otpada. Dobre mjere koje pozdravljamo su mjere ograničenja stavljanja na tržište za plastične proizvode iz SUP Direktive. Pozdravljamo i proširenje zabrane na lagane plastične vrećice za nošenje. Kako bi se uspostavio kvalitetan i održiv sustav gospodarenja otpadom temeljen na načelu sprečavanja nastanka plastičnog otpada potrebno je uvesti ambicioznije mehanizme i mjere koje Prijedlog ZGO-a trenutno ne predviđa: [Članak 16.] Ostaviti zabranu za lagane i proširiti zabranu na vrlo lagane plastične vrećice za nošenje – one tanje od 15 mikrona. Radi se o proizvodu za koji već postoje dostupne alternative. [Članak 58.] Potrebno je dosljedno provesti zabranu korištenja laganih plastičnih vrećica za nošenje. Treba brisati alineju 6. i 7. stavka 1. članka 58. s obzirom na zabranu laganih plastičnih vrećica za nošenje. [Glava 3. Sprečavanje nastanka otpada] Postaviti i kvantificirati cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. [Glava 3. Sprečavanje nastanka otpada] Propisati zakonsku obvezu uporabe višekratnog posuđa za konzumaciju na lokaciji, za sve ugostiteljske objekte. Bitno je u ZGO unijeti ambiciozne odredbe za odvojeno sakupljanje i ponovno punjenje. Sustav povratne naknade za plastične boce pokazao se odličnim za postizanje visoke stope odvojenog skupljanja ambalaže od pića. S obzirom na ove rezultate sustav povratne naknade treba proširiti na druge plastične proizvode koji neće biti obuhvaćeni zabranom. Uz to, Prijedlog ZGO-a ne propisuje nikakve preventivne mjere koje bi ciljale na ponovno punjenje čime bi se spriječilo stvaranje otpada na izvoru. [Članak 54.] S obzirom na trenutne dobre rezultate s odvojenim skupljanjem boca za napitke potrebno je za cilj postaviti najmanje 95% odvojeno sakupljenih plastičnih predmeta obuhvaćenih sustavom povratne naknade. [Članak 54.] Sustav povratne naknade proširiti na druge predmete, ne samo boce za napitke. [Glava 3. Sprečavanje nastanka otpada] Propisati obvezujuću razinu ponovnog punjenja za pivo i bezalkoholna pića najkasnije do 2023. [Glava 3. Sprečavanje nastanka otpada] Za sve ugostiteljske objekte propisati obvezu da osiguraju vodu za piće dostupnu iz slavine. Bitno je uspostaviti sustav proširene odgovornosti proizvođača (POP) koji će biti usmjeren preventivno, a ne samo na uklanjanje nastalog onečišćenja. Kod pravila kojima se uvode mjere POP-a nedostaje potrebna razina ambicioznosti. Predložena pravila transponiraju primarno pravila o POP-u predviđena Direktivom 2008/98/EZ o otpadu koja postavlja temeljni okvir za POP. No potrebno je ta pravila dopuniti dodatnim mjerama POP iz Direktive o jednokratnoj plastici, koja predviđa niz obveza vezanih uz specifičnu odgovornost proizvođača za plastični otpad koji nastane od njihovih proizvoda te koja kroz POP osigurava financijska sredstva za preventivno djelovanje. [Članak 88.] Dopuniti članke koji uređuju sustav POP, pravilima iz članka 8. Direktive o jednokratnoj plastici, kako bi se osiguralo da se POP odnosi na odgovornost za puni životni ciklus – ne samo za troškove skupljanja, nego pokrivanje troškova: – mjera podizanja svijesti o štetnosti plastičnih proizvoda, – skupljanja otpada, prijevoza i obrade, – čišćenja smeća od tih proizvoda i naknadnog prijevoza i obrade, – prikupljanja podataka i izvješćivanja. [Članak 88.] Osigurati da se prihodi ostvareni kroz POP koriste za promociju i poticanje višekratnih alternativa te daju prednost sprječavanju i ponovnoj uporabi. [Članak 88.] Osigurati jasan rok za uvođenje programa POP-a – do kraja 2021. godine. Bitno je postaviti pravni temelj za ekonomske instrumente za uspostavu sustava višekratne uporabe koji bi prevenirali onečišćenje plastikom. Uvođenje nove glave XI. koja uređuje Ekonomske instrumente gospodarenja otpadom vrlo je bitno za postizanje prevencije plastičnog onečišćenja okoliša. Premda su jednokratni plastični proizvodi tek jedan segment ovog sustava, potrebno je predvidjeti specifične odredbe koje bi predstavljale značajan poticaj na uspostavu sustava koji promiču višekratna rješenja kao zamjenu za jednokratne plastične proizvode te doprinose stvaranju kružnog gospodarstva. Direktiva o jednokratnoj plastici jasno ističe da je potrebno spriječiti zamjenu jednokratnih plastičnih proizvoda drugim jednokratnim proizvodima napravljenim od nekog različitog materijala (papira i slično). [Članak 94.] Potrebno je predvidjeti ekonomske poticaje za uspostavu modela ponovnog punjenja i drugih sustava višekratne uporabe. Pokretanje novih, zelenih proizvodnih i uslužnih djelatnosti koje osiguravaju višekratnu uporabu doprinijet će sprečavanju nastanka otpada. Bitno je postaviti kvalitetan sustav nadzora i odvraćajuće sankcije za prekršitelje. Kako bi se osigurala provedba pravila u praksi vrlo je bitno da upravni i inspekcijski nadzor bude popraćen adekvatnim ljudskim i materijalnim resursima za praćenje primjene novih pravila te pravovremeno upozorenje i, prema potrebi, sankcioniranje prekršitelja putem odvraćajućih novčanih kazni. | Primljeno na znanje | Pitanja proširenih obveza proizvođača proizvoda kao i dodatnih mjera uključivo i proširenje ambalaže obuhvaćene sustavom povratne naknade rješavati će se podzakonskim aktima. Odbija se prijedlog propisivanja zabrane stavljanja na tržište plastičnih vrećica čija stjenka je tanja od 15 mikrometara radi nužne higijene pri postupanju s hranom. Odredbe zakona će se uskladiti s odredbama direktive 2019/904. |
195 | Weltplast d.o.o. | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Vezano uz Članak 16., niti u jednoj od navedenih direktiva koje se prenose u pravni poredak RH ne spominje se zabrana niti ograničenja stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje, a mjere za smanjenje njihove potrošnje spominju se u samo u Direktivi (EU) 2015/720 koja se prenosi. Stoga ne postoji zakonska osnova za zabranu navedenih vrećica. U Direktivi 2019/904, koja se ne prenosi u pravni sustav RH, navedeno je kako bi proizvode od plastike trebalo proizvoditi uzimajući u obzir cijeli njihov životni vijek. Dizajnom plastičnih proizvoda u obzir bi uvijek trebalo uzimati fazu proizvodnje i uporabe te mogućnost ponovne uporabe i recikliranja proizvoda. Upravo u fazi proizvodnje i uporabe lagane plastične vrećice pokazuju najveću prednost naspram vrećica od drugih materijala, kao što pokazuju brojne procjene životnog ciklusa. Isto tako, polietilenske vrećice se uklapaju u dizajn za kružnost koji promovira EU jer se uspješno recikliraju, a reciklat se može ugrađivati u iste ili neke druge proizvode. Uklanjanjem laganih plastičnih vrećica s tržišta čini se više štete nego koristi u borbi protiv globalnog zagrijavanja i težnji za smanjenjem potrošnje prirodnih resursa. Zabrana plastičnih vrećica rezultira većim emisijama ugljikovog dioksida jer su zamjene deblje i teže, što zahtijeva više materijala i energije za proizvodnju i transport, a papirnate vrećice i platnene torbe obično se ne upotrebljavaju dovoljno često da nadoknade svoj početni ugljikov otisak. Primjerice, prema istraživanju Agencije za zaštitu okoliša Engleske i Walesa, Procjena životnog ciklusa trgovačkih vrećica za nošenje, papirnata vrećica morala bi se iskoristiti barem četiri ili više puta kako bi imala manji utjecaj na globalno zagrijavanje s obzirom na PE-HD vrećicu. Prosječna masa PE-HD vrećice u istraživanju iz 2011. bila je svega 8 grama, a većina njih završi svoj životni vijek kao vrećica za smeće, a ne u okolišu. | Primljeno na znanje | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
196 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Nadležnost za obavljanje inspekcijskog nazora, Članak 132. | Vezano uz stavak 5. članka ističe se da je nužno potrebno povećati kapacitete inspekcija i komunalnog redarstva s obzirom da se pokazalo da su dosadašnji kapaciteti nedostatni. Također, s obzirom na opseg ovlasti koji im je dan ovim Zakonom te ovlasti koje proizlaze iz drugih propisa potrebno je vršiti stalnu edukaciju komunalnih redara vezano uz obveze propisane ovim Zakonom. Osim stalne edukacije za čiju bi provedbu trebalo biti zaduženo Ministarstvo, potrebno je vršiti učestaliji i efektivniji nadzor nad radom komunalnih redara. Veliki broj komunalnih redara u JLS nije sklon izvršavanju obveza koje im nameće ovaj Zakon, što zbog nedovoljne upoznatosti s materijom i njihovim ovlaštenjima, a što zbog velikog broja propisa koje je potrebno savladavati i primijeniti u svakodnevnom radu. Pozdravljamo spuštanje odgovornosti sa inspektora zaštite okoliša na komunalne redare, međutim, iste je potrebno konstantno educirati i nadzirati. Također, predlaže se uvođenje javne objave broja pokrenutih i uspješno okončanih upravnih postupaka prema odredbama ovog Zakona, od strane komunalnih redarstava u JLS. | Primljeno na znanje | Ovim propisom se ne uređuje stanje ljudskih potencijala državnog inspektorata |
197 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Povratna naknada, Članak 99. | Potrebno je definirati da će Vlada u narednih godinu dana od donošenja Zakona analizirati i propisati proširenje sustava povratne naknade na još neke proizvode (primjerice boce od kozmetičkih preparata, ulja, octa, začina itd.), s obzirom da se pokazalo da je postojeći sustav rezultirao visokom stopom recikliranja proizvoda koji su uključeni u sustav povratne naknade. | Primljeno na znanje | Pitanje će se riješiti kroz podzakonske akte |
198 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Poticajna naknada, Članak 96. | Potrebno je propisati da se JLS koje su ispunile ciljeve u gospodarenju otpadom oslobađaju plaćanja poticajne naknade za smanjenje količina miješanog komunalnog otpada, da se ne bi dogodio slučaj kao sa Prelogom koji je kažnjen, a daleko je iznad ciljeva koje ima RH. | Primljeno na znanje | Obračun je propisan dodatkom V |
199 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | XI. EKONOMSKI INSTRUMENTI GOSPODARENJA OTPADOM, Poticaji i potpore u gospodarenju otpadom | Potrebno je predvidjeti ekonomske poticaje za uspostavu modela ponovnog punjenja i drugih sustava višekratne uporabe. Pokretanje novih, zelenih proizvodnih i uslužnih djelatnosti koje osiguravaju višekratnu uporabu doprinijet će sprečavanju nastanka otpada. Potrebno je propisati poticaje za proizvođače višekratnih materijala za ponovnu uporabu te naknade za proizvođače jednokratnih materijala, kako bi se potaknula ponovna uporaba i smanjila količina otpada koja nastaje jednokratnim korištenjem materijala. | Primljeno na znanje | Pitanje će se urediti podzakonskim aktom |
200 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Odvojeno sakupljanje komunalnog otpada, Članak 81. | Stavak 1. članka potrebno je dopuniti definiranjem da se odvojeno prikupljanje mora osigurati, ne samo putem reciklažnih dvorišta, već i preuzimanjem od korisnika usluge na obračunskom mjestu, odnosno skupljanjem na kućnom pragu. | Primljeno na znanje | Odvojeno sakupljanje se osim u reciklažnom dvorištu obavlja i na mjestu primopredaje kod korisnika javne usluge |
201 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Troškovi pružanja javne usluge , Članak 77. | Vezano uz stavak 1. potrebno je definirati da se ne smije podizati cijena javne usluge ovisno o volji komunalnog poduzeća i JLS ukoliko dođe do poremećaja na tržištu reciklanata, povećane potrebe za čišćenjem divljih deponija, povećane potrebe za nabavom vozila ili ukoliko dođe do povećanja drugih troškova komunalnog poduzeća. Kako bi komunalno poduzeće kompenziralo eventualne gubitke zbog navedenih i sličnih razloga, potrebno je oformiti Fond koji bi financijskim potporama komunalnim poduzećima regulirao da ne dolazi do naglih porasta cijene javne usluge i posljedično pobune građana i građanki, posebice onih koji se trude odvajati otpad. Konstrukcija “drugi primjereni i opravdani troškovi pružanja javne usluge” daje puno prostora za različite interpretacije što bi svakako trebalo izbjeći ili jasnije definirati. | Primljeno na znanje | Pitanje se uređuje Odlukom JLS te suglasnošću načelnika odnosno gradonačelnika |
202 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Primjena drugih zakona, Članak 76. | Vezano uz stavak 4. članka predlaže se stroža kontrola i nadzor nad provođenjem Odluka i donesenih cjenika. Naime, često se događalo da JLS donesu odluke u skladu s čl. 64 Zakona te novi cjenik, međutim, stanje na terenu ostane nepromijenjeno za sve ili pojedine korisnike usluge kojima se kvaliteta usluge nije promijenila, odnosno nije im omogućeno predavanje biootpada, reciklabilnog i glomaznog otpada na obračunskom mjestu korisnika. | Primljeno na znanje | Upravni nadzor je uređen člankom 130. |
203 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Cijena Javne usluge, Članak 72. | Vezano uz stavak 1. i 2. članka potrebno je definirati i popust na ukupnu cijenu usluge od 30-40% za korisnike koji ne koriste uslugu prikupljanja biootpada, jer samostalno kompostiraju vlastiti biootpad te rasterećuju davatelja usluge koji ne mora zbrinuti njihov biootpad. Ovo je primjer koji su slijedile uspješne talijanske općine i gradovi – pioniri u odvojenom prikupljanju i recikliranju otpada. Vezano uz stavak 5. članka potrebno je jasnije definirati omjer cijene, a ne ostaviti na volju JLS, da cijena obvezne minimalne javne usluge ne smije prelaziti 30% ukupne cijene javne usluge, čime se osigurava da korisnici usluge mogu pravilnim postupanjem s otpadom utjecati na postizanje niže ukupne cijene od onih koji se nepravilno odnose prema otpadu. To će ujedno potaknuti korisnike na smanjenje količina miješanog komunalnog otpada i motivirati ih na veći angažman u odvajanju otpada. Ukoliko se ne definira navedeno, neodgovorna komunalna poduzeća mogu (a to se već i događalo diljem RH) odrediti fiksni dio cijene, odnosno cijenu obvezne minimalne javne usluge u iznosu većem čak i od 90% ukupne cijene usluge pa građani kroz mali varijabilni dio gotovo nikako pravilnim ponašanjem ne mogu utjecati na iznose svojih računa, a u tom slučaju nema niti povećane motivacije za veći angažman u odvajanju otpada, što bi trebao biti cilj svakog komunalnog poduzeća kako bi se dostigle veće stope odvojenog prikupljanja otpada, umjesto penalizacije građana zbog suprotnog. Apeliramo još jednom na jasno zakonsko definiranje max postotka koji može iznositi cijena obvezne minimalne javne usluge u ukupnoj cijeni usluge. Ovo definiranje predstavlja iznimno važan segment sustava održivog gospodarenja otpadom te ne smije biti otvoreno za interpretaciju i različita tumačenja donositeljima odluka u JLS. | Primljeno na znanje | Pitanje se može urediti Odlukom JLS. |
204 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Ciljevi za otpadne plastične proizvode za jednokratnu uporabu, Članak 54. | Vezano uz stavak 1. članka napominje se da je cilj za 2025. već postignut, nužno je postaviti što viši cilj kako bi se osiguralo da investicije ne odu u pogrešnom smjeru. S obzirom na trenutne dobre rezultate s odvojenim skupljanjem boca za napitke potrebno je za cilj postaviti najmanje 95% odvojeno sakupljenih plastičnih predmeta obuhvaćenih sustavom povratne naknade. Također, sustav povratne naknade potrebno je proširiti i na druge vrste ambalaže poput kozmetike, deterdženata i sredstava za čišćenje, ne samo boce za napitke. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
205 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Ciljevi za odlaganje otpada, Članak 53. | Vezano uz stavak 1. članka potrebno je propisati i ciljeve za narednih 5 -10 godina. Ovo je bio cilj do 31.12.2020. koji nije ni u približnoj mjeri ispunjen te je potrebno za potrebe donošenja ovog zakona propisati nove ciljeve. Također je izostavljeno obrazloženje što predstavlja najveću dopuštenu masu biorazgradivog komunalnog otpada koje je ranije bilo propisano člankom 24. Zakona. Vezano uz stavak 2. članka potrebno je naglasiti da se većina otpada umjesto na odlagalište ne smije usmjeriti na spaljivanje i suspaljivanje, na što upozorava i EK. | Primljeno na znanje | Radi se o prijenosu odredbi direktiva. |
206 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Ciljevi za komunalni otpad, Članak 52. | Vezano uz stavak 2. članka ističe se da je Planom gospodarenja otpadom RH 2017-2022 propisan zakonski cilj od 60% recikliranja komunalnog otpada do 2022. godine pa je stoga postotak od 55% do 2025. neprihvatljivo derogiranje postojećih pozitivnih zakonskih propisa te bi stoga za 2025. trebalo definirati minimalno 65% recikliranja, za 2030. minimalno 70%, a za 2035. minimalno 75%, kao što je to definirano i zahtjevima Europskog Parlamenta u Rezoluciji o prelasku na cirkularnu ekonomiju. | Primljeno na znanje | Radi se o prijenosu odredbi direktiva. |
207 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Termička obrada otpada, Članak 39. | Dokazano je da su suspaljivanje i spaljivanje energetski neučinkoviti, posebice ako se gleda mogućnost druge vrste iskorištavanja otpada u obliku sirovine za novu proizvodnju, što je prema hijerarhiji prioritetniji način gospodarenja otpadom. S obzirom na sve to potrebno je zabraniti energetsku oporabu spaljivanjem ili suspaljivanjem. Spaljivanje otpada koji nastaje obradom bilo koje vrste odvojeno sakupljenog otpada ne smije biti dozvoljeno već se mora naglasiti da, ukoliko recikliranje odvojenog otpada nije izvedivo, se taj otpad mora pretvoriti u sirovinu za daljnju industrijsku proizvodnju, što je diljem EU dokazano najbolja raspoloživa tehnologija koja je hijerarhijom gospodarenja otpadom prioritetnija od spaljivanja ili odlaganja. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
208 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Informiranje i sudjelovanje javnosti, Članak 31. | Vezano uz stavak 1. točku 2. članka potrebno je propisati javno savjetovanje za bilo koju vrstu spaljivanja komunalnog otpada, a ne samo za kapacitet preko 3 tone na sat, jer su i 2 tone i 1 tona, a i manje od toga procesi koji značajno utječu na kvalitetu zraka i zdravlje građana i građanki te postupci obrade otpada koji s razlogom izazivaju veliku pažnju i interes javnosti s obzirom da se od spaljivanja komunalnog otpada odustaje diljem svijeta zbog brojnih financijskih, okolišnih i zdravstvenih problema uzrokovanih spaljivanjem. | Primljeno na znanje | Pitanje je uređeno Zakonom o zaštiti okoliša. |
209 | Ivan Matić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Podrška zabrani! Akcije čišćenja mora u zadnjih pat godina jasno pokazuju da se količina plastičnog otpada, među kojima izuzetan broj plastičnih vrečica i druge jednokratne plastične ambalaže, značajno povećala. Održive alternative plastičnim vrečicama i ambalaži postoje te je potreban poticaj zakonodavca da potakne i proizvodni i potrošački sektor na korekcije u ponašanju. Prijeko je potrebno zadržati ciljeve o smanjenju potrošnje jednokratne ambalaže (50% do 2025. i 80% do 2030.) te ih osnažiti mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
210 | Ivica Borošić | Ciljevi za otpadnu ambalažu, Članak 58. | Ako prosječni stanovnik Hrvatske godišnje potroši oko 200 plastičnih vrećica, time proizvede 300 do 500 grama otpada od plastičnih vrećica. Zašto ovaj Zakon zabranom tanjih vrećica potiče korištenje vrećica debljine stjenke veće od 50 mikrona? Irski primjer s naknadom na plastične vrećice pokazuje nam kako je potrošnja jednokratnih plastičnih vrećica pala za 90 %, ali je onda u isto vrijeme porasla prodaja plastičnih vrećica za smeće za 400 %. | Primljeno na znanje | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Korištenje vrećica s debljinom stjenke 50 i više mikrona potiče se iz razloga što one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu. |
211 | Ivica Borošić | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Ako prosječni stanovnik Hrvatske godišnje potroši oko 200 plastičnih vrećica, time proizvede 300 do 500 grama otpada od plastičnih vrećica. Zašto ovaj Zakon zabranom tanjih vrećica potiče korištenje vrećica debljine stjenke veće od 50 mikrona? Irski primjer s naknadom na plastične vrećice pokazuje nam kako je potrošnja jednokratnih plastičnih vrećica pala za 90 %, ali je onda u isto vrijeme porasla prodaja plastičnih vrećica za smeće za 400 %. | Primljeno na znanje | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Korištenje vrećica s debljinom stjenke 50 i više mikrona potiče se iz razloga što one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu. |
212 | Ivica Borošić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Ako prosječni stanovnik Hrvatske godišnje potroši oko 200 plastičnih vrećica, time proizvede 300 do 500 grama otpada od plastičnih vrećica. Zašto ovaj Zakon zabranom tanjih vrećica potiče korištenje vrećica debljine stjenke veće od 50 mikrona? Irski primjer s naknadom na plastične vrećice pokazuje nam kako je potrošnja jednokratnih plastičnih vrećica pala za 90 %, ali je onda u isto vrijeme porasla prodaja plastičnih vrećica za smeće za 400 %. | Primljeno na znanje | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Korištenje vrećica s debljinom stjenke 50 i više mikrona potiče se iz razloga što one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu. |
213 | Jurica Vladušić | Ciljevi za otpadnu ambalažu, Članak 58. | Ako prosječni stanovnik Hrvatske godišnje potroši oko 200 plastičnih vrećica, time proizvede 300 do 500 grama otpada od plastičnih vrećica. Zašto ovaj Zakon zabranom tanjih vrećica potiče korištenje vrećica debljine stjenke veće od 50 mikrona? Irski primjer s naknadom na plastične vrećice pokazuje nam kako je potrošnja jednokratnih plastičnih vrećica pala za 90 %, ali je onda u isto vrijeme porasla prodaja plastičnih vrećica za smeće za 400 %. | Primljeno na znanje | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Korištenje vrećica s debljinom stjenke 50 i više mikrona potiče se iz razloga što one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu. |
214 | Jurica Vladušić | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Ako prosječni stanovnik Hrvatske godišnje potroši oko 200 plastičnih vrećica, time proizvede 300 do 500 grama otpada od plastičnih vrećica. Zašto ovaj Zakon zabranom tanjih vrećica potiče korištenje vrećica debljine stjenke veće od 50 mikrona? Irski primjer s naknadom na plastične vrećice pokazuje nam kako je potrošnja jednokratnih plastičnih vrećica pala za 90 %, ali je onda u isto vrijeme porasla prodaja plastičnih vrećica za smeće za 400 %. | Primljeno na znanje | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Korištenje vrećica s debljinom stjenke 50 i više mikrona potiče se iz razloga što one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu. |
215 | Mate Radelja | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Ako prosječni stanovnik Hrvatske godišnje potroši oko 200 plastičnih vrećica, time proizvede 300 do 500 grama otpada od plastičnih vrećica. Zašto ovaj Zakon zabranom tanjih vrećica potiče korištenje vrećica debljine stjenke veće od 50 mikrona? Irski primjer s naknadom na plastične vrećice pokazuje nam kako je potrošnja jednokratnih plastičnih vrećica pala za 90 %, ali je onda u isto vrijeme porasla prodaja plastičnih vrećica za smeće za 400 %. | Primljeno na znanje | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Korištenje vrećica s debljinom stjenke 50 i više mikrona potiče se iz razloga što one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu. |
216 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM, III. SPREČAVANJE NASTANKA OTPADA | Potrebno je postaviti i kvantificirati cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Nužno je propisati zakonsku obvezu uporabe višekratnog posuđa za konzumaciju na lokaciji, za sve ugostiteljske objekte jer je višekratno posuđe znanstveno dokazano višestruko održivije od jednokratnog. Dodatno, potrebno je propisati obvezujuću razinu ponovnog punjenja za pivo i bezalkoholna pića najkasnije do 2023. Za sve ugostiteljske objekte potrebno je propisati obvezu da osiguraju vodu za piće dostupnu iz slavine. Nedostaje mehanizam za prevenciju otpada od plastičnih boca i spremnika za napitke. U pogledu dizajna plastičnih proizvoda, sukladno članku 6. Direktive Republika Hrvatska mora osigurati da spremnici za napitke zapremine do 3 litre navedeni u dijelu C Priloga (npr. boce za napitke, višeslojna (kompozitna) ambalaža za napitke), koji imaju čepove i poklopce izrađene od plastike, mogu staviti na tržište samo ako ti čepovi i poklopci ostaju pričvršćeni za spremnike tijekom faze predviđene uporabe proizvoda. Direktivom je predviđena i obveza europskih organizacija za normizaciju da do 3. listopada 2019. razviju usklađene norme u pogledu zahtjeva vezanih uz pričvršćivanje. Time se znatno olakšalo uvođenje jasnih i unificiranih pravila za proizvođače takvih proizvoda. Prijedlog Zakona unatoč tome ne propisuje nikakva pravila kojima bi se osiguralo poštovanje ovog standarda. Drugi bitan zahtjev u pogledu dizajna odnosi se na udio reciklirane plastike u plastičnim bocama koje se stavljaju na tržište: - od 2025. PET boce moraju sadržavati najmanje 25% reciklirane plastike - od 2030. PET boce moraju sadržavati najmanje 30% reciklirane plastike Kako bi se osiguralo pravovremeno ispunjenje ove obveze, potrebno je već sada postaviti pravila kojima se proizvođačima promjene stavljaju na znanje te im se ostavlja dovoljno vremena za prilagodbu proizvodnog procesa. Dodatni preventivni mehanizam kojeg se ne dotiče ZOGO, a predviđa ih Direktiva jesu zahtjevi u pogledu označavanja određenih jednokratnih plastičnih proizvoda. Članak 7. i Prilog D Direktive tim mehanizmom obuhvaćaju sljedeće proizvode: • Higijenski ulošci, tamponi i aplikatori za tampone • Vlažne/ prethodno ovlažene maramice za osobnu njegu i uporabu u domaćinstvu • Duhanski proizvodi s filtrom te filtri koji se stavljaju na tržište za uporabu u kombinaciji s duhanskim proizvodima • Čaše za napitke Prijedlog ZOGO-a ne predviđa konkretne mjere, već samo člankom 85. sav otpad od jednokratne plastike stavlja u Posebnu kategoriju otpada za koju propisuje obvezu dodatnog uređenja kroz podzakonske akte. S obzirom na to da se ovaj članak odnosi na fazu u kojoj je otpad već nastao, a ne na preventivnu fazu te da je člankom 180. predviđen rok od čak godine dana za donošenje potrebnog pravilnika postoji opravdana bojazan da da se još dugo neće uvesti odgovarajuća pravila za označavanje proizvoda od jednokratne plastike, premda sukladno članku 17. stavku 1. alineji 3. države članice moraju primijeniti odredbe potrebne za usklađivanje s člankom 7. Direktive najkasnije do 3. srpnja 2021. Napominjemo da je Europska komisija imala rok do 3. srpnja 2020. za donošenje provedbenog akta kojim se utvrđuju usklađene specifikacije za oznaku, što znači da su potrebne oznake već dostupne i da obvezu njihove upotrebe nije teško implementirati. | Primljeno na znanje | Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
217 | HGK | Naknada za odlaganje otpada, Članak 95. | Članice Grupacije centara za gospodarenje otpadom HGK predlažu dodatno pojasniti jesu li obveznici plaćanje naknade zbog blizine odlagališta sve pravne osobe koje upravljaju odlagalištem, uključujući i centre za gospodarenjem otpadom ili se plaćanje ove naknade odnosi samo na neusklađena odlagališta kao što bi proizlazilo iz načina obračuna naknade iz Dodatka V ovog Zakona? Članice Grupacije smatraju kako je došlo do pogreške u tekstu prijedloga zakona i da je namjera bila da naknadu plaćaju samo neusklađena odlagališta kao što je bilo regulirano člankom 41. ZOGO-a i kao što bi proizlazilo iz Dodatka V prijedlogu Zakona. Svakako je prijedlog da naknadu plaćaju samo neusklađena odlagališta. | Primljeno na znanje | Pitanje će se urediti podzakonskim aktom |
218 | HGK | Pojmovi, Članak 4. | Vezano na točku 4. stavka 1., članice Grupacije centara za gospodarenje otpadom HGK postavljaju pitanje dozvoljava li predložena definicija da se u CGO zaprima i odlaže neopasni industrijski (proizvodni) otpad? | Primljeno na znanje | Definicija CGO-a propisuje svrhu i namjenu CGO-a, međutim ne propisuje izvan okvira definiranog. |
219 | Irena Burba | Uklanjanje otpada, Članak 141. | Udruga Zelena Istra: 5) Istekom roka određenog rješenjem iz stavka 1. i 2. ovoga članka komunalni redar utvrđuje ispunjavanje obveze određene rješenjem. Ako komunalni redar utvrdi da obveza određena rješenjem iz stavka 1. ovoga članka nije izvršena, jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb dužan je osigurati uklanjanje tog otpada predajom ovlaštenoj osobi za gospodarenje tom vrstom otpada.Kako bi se osiguralo da uklanjanje nepropisno odloženog otpada kojeg poznati počinitelj ne ukloni u propisanom roku, te uklanjanje koje obavljaju Grad Zagreb, odnosno jedinice lokalne samouprave, ne padne na teret jedinica lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba, potrebno je odrediti da se trošak zbrinjavanja otpada naplati poznatom počinitelju te u tom smislu Komunalnim redarima dati ovlasti kako bi se odgovarajuće primjenio čl. 142. Zakona o općem upravnom postupku koji glasi;“1) Javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja.(2) Novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja.(3) U slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta.4) Novčane kazne izvršavaju se sukladno odredbama ovoga Zakona o izvršenju novčanih obveza.” | Primljeno na znanje | Zakon o općem upravnom postupku se primjenjuje kao i ovaj propis |
220 | Irena Burba | Uklanjanje otpada, Članak 141. | Udruga Zelena Istra: U velikom broju slučajeva nepropisnog odlaganja otpada na privatnim parcelama,vlasnici nisu ti koji su taj otpad odložili, te je kontraproduktivno izricanje mjere uklanjanja otpada vlasniku parcele za nešto što nije napravio. Stoga je, ukoliko se utvrdi da vlasnici nisu i počinitelji, potrebno dati više ovlasti komunalnim redarima kako bi se jasno utvrdio stvarni identitet počinitelja kojima bi se izrekle odgovarajuće mjere uklanjanja otpada te kako bi se sankcionirali na licu mjesta (npr. pristup bazi kako bi se preko registarskih oznaka utvrdio vlasnik vozila kojim je otpad odbačen i sl.) | Primljeno na znanje | Zakon o općem upravnom postupku se primjenjuje kao i ovaj propis |
221 | Irena Burba | Inspekcijske mjere, Članak 138. | Udruga Zelena Istra: Inspekcija zaštite okoliša je potkapacitirana te je u svrhu učinkovitijeg uklanjanja nepravilnosti određenim ovim Zakonom komunalnim redarima potrebno dati ovlasti postupanja i prema pravnim osobama, odnosno manjim obrtima (npr. automehaničari, soboslikari isl.). | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
222 | Irena Burba | Ovlasti inspektora u postupku inspekcijskog nadzora i predmet inspekcijskog nadzora, Članak 136. | Udruga Zelena Istra: Stavak 1. - Dodati: Komunalni redar može za utvrđivanje identiteta prekršitelja koristiti dokaze koje je prikupio sam, dokaze (fotografije i /ili video zapise) koje je prikupila treća osoba (fizička osoba i/ili druge osobe) Potrebno je propisati više ovlasti redara nad prekršiteljima, prvenstveno mogućnost zadržavanja osoba koje odbiju dati dokumente do dolaska policijskih službenika.Također, komunalnim redarima olakšati pristup bazi podataka tako da mogu naplaćivati kazne bez da trebaju čekati djelatnike ministarstva da dođu utvrditi počinitelja. Dodatno, potrebno je dati ovlasti komunalnom redarstvu i inspekciji da kažnjavaju za nepropisno spaljivanje otpada od strane fizičkih osoba na otvorenom i zatvorenom. | Primljeno na znanje | Promljeno na znanje |
223 | Irena Burba | Nadležnost za obavljanje inspekcijskog nazora, Članak 132. | Udruga Zelena Istra: Potrebno je dodati i nepropisno spaljivanje otpada kako na javnim i privatnim parcelamana otvorenom/vani od strane fizičkih i pravnih osoba (manjih obrta) tako i u manjim ložištima (grijanje na otpad u stambenim objektima, loženje starog lakiranog namještaja, spaljivanje zauljenih krpa i ambalaže od strane automehaničara isl.). Potrebno je povećati kapacitete inspekcija i komunalnog redarstva s obzirom da se pokazalo da su dosadašnji kapaciteti nedostatni. Također, potrebno je komunalnim redarima dati ovlasti in nad pravnim osobama, ne samo nad fizičkim, s obzirom na potkapacitiranost inspekcije i velik broj učestalih prekršaja. Komunalni redari se vrlo često susreću s nepropisnim postupanjem s otpadom od strane vlasnika manjih obrta te im u tom smislu treba dati ovlasti za postupanje i prema pravnim osobama vlasnicima manjih obrta (soboslikari, automehaničari i sl. | Primljeno na znanje | Ovim propisom se ne uređuje stanje ljudskih potencijala državnog inspektorata |
224 | Irena Burba | Poticaji i potpore u gospodarenju otpadom, Članak 94. | Udruga Zelena Istra: Potrebno je predvidjeti ekonomske poticaje za uspostavu modela ponovnog punjenja i drugih sustava višekratne uporabe (zero waste trgovine/punionice) Pokretanje novih, zelenih proizvodnih i uslužnih djelatnosti koje osiguravaju višekratnu uporabu doprinijet će sprečavanju nastanka otpada.Potrebno je propisati poticaje za proizvođače višekratnih materijala za ponovnu uporabu te naknade za proizvođače jednokratnih materijala, kako bi se potaknula ponovna uporaba I smanjila količina otpada koja nastaje jednokratnim korištenjem materijala. | Primljeno na znanje | Pitanje će se urediti podzakonskim aktom |
225 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | Opće odredbe, Članak 112. | Stavak 3 - Odnosi li se ovaj stavak na uvoz goriva iz otpada? | Primljeno na znanje | Odredbe o zabrani su dorađene |
226 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | Naknada za korištenje odlagališta otpada, Članak 98. | Stavak 4 - Odnosi li se samo na odlaganje miješanog komunalnog otpada? Odnosi li se samo na jedinice lokalne samouprave? Postoje odlagališta koja su ishodila dozvole za ključne brojeve koji se odlažu na odlagališta na područjima jedinica lokalne samouprave, a otpad preuzimaju direktno od proizvođača otpada. | Primljeno na znanje | Odnosi se na: - sav odloženi otpad - samo na JLS |
227 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | Uvjeti za sustav proširene odgovornosti proizvođača proizvoda, Članak 90. | Što se podrazumijeva pod redovitim dijalogom? Koje su to aktivnosti? | Primljeno na znanje | Dijalog je razmjena informacija između barem dvije strane, a pojam „redovitosti“ upućuje na periodičnost aktivnosti. |
228 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | X. PROŠIRENA ODGOVORNOST PROIZVOĐAČA PROIZVODA, Članak 88. | Stavak 6 - Na koji način će se regulirati proizvodi i sustav gospodarenja otpadom od tih proizvoda koji dolaze na tržište RH kupljeni od tvrtki koje su izvan RH on-line kupnjom – eBuy, Amazon itd.? | Primljeno na znanje | Pitanja proširene odgovornosti proizvođača proizvoda urediti će se podzakonkim aktom |
229 | Zagrebački holding d.o.o. | Pojmovi, Članak 4. | Primjedba na Članak 4, točka 23, pojam » nasipavanje otpada«. Taj izraz se pojavljuje samo u tome članku kojim se objašnjava ugrubo koja je svrha njegove upotrebe. Navodimo članak: „23. »nasipavanje otpada« je svaki postupak oporabe kojim se odgovarajući neopasni otpad uporabljuje za nasipavanje iskopa ili u tehničke svrhe pri krajobraznom uređenju, pri čemu se otpad koristi umjesto materijala koji nije otpad i to u količini koja je neophodna za postizanje navedenih svrha.“ Potrebno je pojam preciznije odrediti možda kroz poseban članak u kojem se treba definirati dali je to zaista nasipavanje otpadom u svrhu zamjene za prirodne materijale ili je to nasipavanje materijalom, koji je ranije bio otpad pa je ukidanjem statusa otpada (ili dekategorizacijom otpada ukoliko je to primjenjivo s obzirom da se radi o novom pojmu) postao materijal za navedenu svrhu. U ovom posljednjem slučaju bi tada trebalo pisati „nasipavanje materijalom kojem je ukinut status otpada“ ili slično. Također definirati dali postoje kriteriji za slučaj nasipavanja otpadom i koji su ukoliko se zaista radi o nasipavanju otpadom, a u slučaju nasipavanja materijalom koji je prestao biti otpad , kriteriji su ionako definirani Pravilnikom o nusproizvodima i ukidanja statusa otpada. | Primljeno na znanje | Pojam „nasipavanje“ se koristi u nekoliko odredbi zakona. Pojam je prenesen iz drirektive 2008/98, a postupci će se dodatno urediti podzakonskim aktima. Dodatno pojam nasipavanja, kako je definiran odnosi se samo na nasipavanje otpada, a ne nasipavanjematerijalom koji nije otpad. |
230 | Komunalac d.o.o. | Integrirana mreža postrojenja za obradu miješanog komunalnog otpada , Članak 84. | Potrebno je omogućiti JLS organizaciju postrojenja koja uključuju pretovarne stanice, kompostane barem dok centri ne počnu raditi. | Primljeno na znanje | U Zakonu nema zapreke da JLS uspostavi kompostane, skladište, i dr. |
231 | Komunalac d.o.o. | Obavijest o sakupljanju komunalnog otpada , Članak 80. | 1) Davatelj usluge dužan je korisniku usluge do kraja prosinca tekuće kalendarske godine za iduću kalendarsku godinu dostaviti Obavijest o sakupljanju komunalnog otpada u pisanom obliku ili putem mrežne stranice kad je to korisniku usluge prihvatljivo. Pojasniti pojam kada je to korisniku prihvatljivo. Ili brisati, nije jasno koji je kriteriji kojim se određuje je li objava na službenim stranicama prihvatljiva. | Primljeno na znanje | Odredba izmijenjena |
232 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | Ciljevi za otpadno ulje, Članak 60. | Nejednoliko pristup i nejasni ciljevi. Potrebno ujednačiti. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
233 | Komunalac d.o.o. | Ugovor o korištenju javne usluge, Članak 75. | Potrebno je omogućiti da se ili izrekne kazna radi ne postupanja korisnika sukladno ugovoru ili da se utvrdi prekršaj | Primljeno na znanje | Zakon propisuje prekršajne odredbe, a propisana je i ugovorna kazna |
234 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | Ciljevi za otpadne gume, Članak 59. | Ovo je jasan način prikazivanja. Zna se količina u odnosu na koju trebaju reciklirati gume, za razliku od ostalih posebnih kategorija otpada navedenih u prethodnim člancima. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
235 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | Ciljevi za otpadnu ambalažu, Članak 58. | Nedostaje podatak o količini otpada u odnosu na koju se računa – stavljenih proizvoda na tržište u kalendarskoj godini/ predanog otpada na oporabu? | Primljeno na znanje | Ciljevi za otpadnu ambalažu navedeni u članku 58. ovog prijedloga Zakona uskladit će se s ostalim odredbama tijekom daljnje izrade ovog Zakona |
236 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | Ciljevi za otpadne baterije i akumulatore, Članak 56. | Nedostaje podatak u odnosu na koju količinu? Treba dodati kao i kod otpadnih vozila u odnosu na količinu predanog otpada na obradu. Na isti način bi trebalo navesti za sve posebne kategorije otpada. | Primljeno na znanje | Pojedinosti će se urediti podzakonskim aktom. |
237 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | Ciljevi za otpadna vozila, Članak 55. | Predlaže se umetnuti riječ "kalendarske" nakon riječi "tijekom" | Primljeno na znanje | Pojedinosti će se urediti podzakonskim aktom. |
238 | Zagrebački holding d.o.o. | Davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, Članak 66. | članak 66. stavak 3. koji kaže: (3) Koncesija za javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada za usluge iz članka 62. stavka 3. ovoga Zakona daje se na rok do 10 godina. Zakonodavac ovom odredbom dovodi u nepovoljan položaj trgovačka društva u vlasništvu JLS što predstavlja kršenje odredbe članka 49. Ustava RH. Naime, budući da se dodjela poslova obavljanja javne usluge od strane JLS može obavljati i po pojedinim područjima JLS koje čine prostornu cjelinu, tvrtke u vlasništvu JLS neće biti u mogućnosti planirati svoje poslovanje srednjoročno i dugoročno, budući da uvijek postoji mogućnost da im se smanji opseg poslovanja u smislu smanjenja opsega usluge kao i smanjenja područja na kojem pružaju uslugu. Istovremeno, pravne osobe koje bi taj posao obavljale na temelju koncesije imaju dodatnu sigurnost u vidu desetogodišnjeg ugovora koji im jamči stabilnost poslovanja. | Primljeno na znanje | Pitanje se uređuje na razini JLS, a Zakon ueđuje pravni okvir unutar kojega se usluga obavlja. |
239 | Zagrebački holding d.o.o. | Financiranje Javne usluge, Članak 63. | Članak 63. stavak 4. Na kraju rečenice dodati riječi: „koju je fond obvezan donijeti u roku od [*] mjeseci od dana stupanja ovog Zakona na snagu“ Nije definirano u kojem će roku Fond donijeti odluku što dovodi do pravne nesigurnosti za davatelje usluge. | Primljeno na znanje | Pitanje je uređeno prijelaznim i završnim odredbama. |
240 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | Ciljevi za otpadne plastične proizvode za jednokratnu uporabu, Članak 54. | Stavak 3 - Na koji način će se izmjeriti masa plastičnog otpada od proizvoda za jednokratnu upotrebu odbačenih u okoliš ili otpada koji nastaje od takvih proizvoda koje korisnici za vrijeme putovanja ponesu sa sobom i „ostave“ izvan granica RH. Ukoliko se računa postotak otpada koji se mora odvojeno prikupiti/ reciklirati od mase plastičnih proizvoda stavljenih na tržište kako će se postići preuzeti ciljevi? Također neki jednokratni plastični proizvodi mogu biti u uporabi dugi niz godina bilo da se nalaze u podrumima, garažama, spremištima ili se jednostavno koriste kao boca za zalijevanje cvijeća (samo jedan od primjera). Ili su u ove postotke uračunati podaci o otpadu koji završi u okolišu i RH, višekratno se koristi ? | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
241 | Zagrebački holding d.o.o. | Ciljevi za otpadne baterije i akumulatore, Članak 56. | Predlažemo objasniti kako se računa navedeni postotak (u odnosu na što?). Nije definirana osnovica od koje se računa navedeni postotak. | Primljeno na znanje | Pojedinosti će se urediti podzakonskim aktom. |
242 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | Ciljevi za otpadne plastične proizvode za jednokratnu uporabu, Članak 54. | Stavak 1 - Nedostaje podatak o količini u odnosu na koju je potrebno smanjiti 77% i 90% mase | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
243 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | Ciljevi za odlaganje otpada, Članak 53. | Stavak 2 - Potrebno navesti „u kalendarskoj godini“ i također nedostaje početak primjene. | Primljeno na znanje | Radi se o prijenosu odredbi direktiva. |
244 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | Ciljevi za odlaganje otpada, Članak 53. | stavak 1 - Potrebno je navesti od koje godine. npr. od 2021. jer 2020. je pri kraju i nije moguće primijeniti za prošlo razdoblje. | Primljeno na znanje | Pitanje je uređeno članko kojim se propisuje stupanje Zakona na snagu. |
245 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | Odlaganje otpada, Članak 37. | Stavak 4 ovog članka - Hoće li prethodna obrada imati utjecaj na odlaganje karbonatnog mulja, pepela, ionske mase, kamene vune.. 53. »prethodna obrada otpada prije odlaganja« je postupak kojim se u fizikalnom, termičkom, kemijskom ili biološkom procesu, uključujući razvrstavanje, mijenjaju svojstva otpada s ciljem smanjivanja količine ili opasnih svojstava te poboljšava rukovanje ili poboljšava iskoristivost otpada | Primljeno na znanje | Pojedinosti će se urediti podzakonskim aktom. |
246 | LANA MILIČEVIĆ | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Podržavam zabranu i njena proširenja koja bi u budućnosti mogla slijediti. Šteta koju uzrokuju uveliko prestiže kratkotrajan komfor koji možda pruža lagana plastika, što doista sve više vidimo i osjećamo svaki dan. Shodno tome, argumentirat ću ovo kroz svakodnevne, razumljive primjere. Budući da je glavni motiv iza zabrane ekologija, krenimo od toga. Lagane plastične vrećice ekološki su teret prije svega kao otpad, ali je i potreba za njihovom neprekidnom proizvodnjom, čime se povećava otpad i tako u krug. S druge strane javljaju se argumenti o višekratnosti laganih plastičnih vrećica, kao i o tome da višekratne vreće i torbe iziskuju više resursa za proizvodnju. Naravno da odgovorni pojednici i s laganom plastikom nastoje rukovati odgovorno, ali čak i maksimalno iskorištena, lagana plastična vrećica naprosto nema dovoljno dug vijek/kratnost, da bi bila ekološki prihvatljiva. Shodno tome, iako jest istina da za industrijsku proizvodnju jedne višekratne vrećice ili torbe treba više resursa nego za jednu laganu (logično), osuđujem pokušaje manipulacije tom statistikom. Želim napomenuti da se višekratnost ambalaže može izražavati u godinama pa i desetljećima (npr. za torbe ili košare). Nadalje, srećemo se sa "čak i da jesu štetne, mogu se reciklirati" stavom. Taj pristup nije opravdan iz više razloga. Prvi jest taj da, iako je reciklaža itekako poželjna, nikad nećemo proizvod moći stopostotno očuvati te kako lagana plastika ima prilično ograničenu kratnost uporabe, tako ima i broj puta koliko se može reciklirati. Drugi je da se i višekratna ambalaža nakon korištenja može reciklirati ili prenamijeniti, a bez štete koja u međuvremenu nastaje zbog već spomenute neprekinute proizvodnje. Čak i da prethodne dvije tvrdnje nisu istinite, istina je da se naprosto premalo reciklira na svjetskoj razini, a još manje na razini Hrvatske, da bi tako što bilo održivo. Naravno, ako se neka od alternativa (npr. papirnate vrećice) pokaže kao jednako ili više štetna, i njoj treba adekvatno pristupiti na objektivan i održiv način. Iako barem trenutno nije izgledno da je tako. Po ekonomskom planu, ne vidim motivaciju iza pogodovanja trenutnim proizvođačima takve plastike ili njihovim većim klijentima. Njihova je dužnost, ali i "sudbina" poslovati odgovorno i u toku s trendovima te biti fleksibilni u svom radu. Za kraj, što dobivamo ovom zabranom? Radimo korak ka održivosti, ali i podizanju svijesti o važnim, ali i u budućnosti potencijalno presudnim (za život, tj. njegovu kvalitetu) temama. Kako sam rekla na početku komentara, ovo su utoliko svakodnevne stvari, koliko su i faktori za oblikovanje budućnosti nas i naše prirode. A po oba plana ovakva regulacija donosi benefite. Nadam se njezinoj ispravnoj i racionalnoj provedbi. | Primljeno na znanje | Pitanje plastičnih vrećica kao i proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. |
247 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | Informiranje i sudjelovanje javnosti, Članak 31. | U članku se ne navodi obveza provedbe postupka informiranja javnosti o spaljivanju goriva iz opada niti mulja za pročišćavanje otpadnih voda – niti jedan od ova dva otpada ne spada u komunalni otpad. Također se ne navodi obveza provedbe postupka za suspaljivanje otpada. Znači li to da za te postupke nije potrebno provoditi postupak informiranja javnosti? | Primljeno na znanje | Proposano je za koje postupke je potrebno navedeno provoditi u okviru obveza koje uređuje ovaj zakon. Pitanje je uređeno Zakonom o zaštiti okoliša. |
248 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 12. | Suspaljivanje“ se ubraja u oporabu opada. Ukoliko se obavlja oporaba otpada suspaljivanjem, lokacija na kojoj se obavlja suspaljivanje ne mora biti planirana dokumentom prostornog uređenja, ukoliko se nalazi u području komunalno-servisne, industrijske, poslovne ili gospodarske namjene? Molimo potvrdu navedene tvrdnje. | Primljeno na znanje | Suspaljivanje može biti i zbrinjavanje otpada, a ne samo oporaba. Odredbe o prostornim planovima su brisane. |
249 | Irena Burba | Troškovi pružanja javne usluge , Članak 77. | Udruga Zelena Istra: Potrebno je definirati da se ne smije podizati cijena javne usluge po volji komunalnog poduzeća i JLS ukoliko dođe do poremećaja na tržištu reciklanata, povećane potrebe za čišćenjem divljih deponija, povećane potrebe za nabavom vozila ili ukoliko dođe do povećanja drugih troškova komunalnog poduzeća. Kako bi komunalno poduzeće kompenziralo eventualne gubitke zbog navedenih isličnih razloga, potrebno je oformiti Fond koji bi financijskim potporama komunalnim poduzećima regulirao da ne dolazi do naglih porasta cijene javne uslugei posljedično pobune građana i građanki, posebice onih koji se trude odvajati otpad.Konstrukcija “drugi primjereni i opravdani troškovi pružanja javne usluge” daje puno prostora za različite interpretacije što bi svakako trebalo izbjeći ili jasnije definirati. | Primljeno na znanje | Pitanje se uređuje Odlukom JLS te suglasnošću načelnika odnosno gradonačelnika |
250 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | Javni interes sakupljanja, prijevoza i obrade otpada, Članak 7. | Stavak 2 ovog članka - Potrebno je definirati pojam „opće shvaćanje“. Ukoliko se premet smatra novim ili se koristi u određenu svrhu tada nije otpad pa nije jasno na što bi se odnosio stavak 2. Za pojašnjenje ovog stavka, predlaže se objaviti primjere na stranicama nadležnog ministarstva za njegovu primjenu. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
251 | KOMUNALNI SERVIS d.o.o. | Poticajna naknada, Članak 96. | Uz članak 96. stavak 7. Davatelji javne usluge koji imaju ugovornu obvezu sa CGO za preuzimanje i obradu MKO, a kojom se tehnologijom MBO postrojenja isti prerađuje i oporabljuje, kao razultat takve obrade nastaje SRF gorivo koje služi dalje kao korisna sirovina u industriji. Time je MKO prikupljen na području JLS u potpunosti oporabljen postupkom R na CGO te isti nije odložen na odlagalište postupkom D. Za MKO, KB 20 03 01 sukladno Dozvoli o gospodarenju otpadom CGO Kaštijun, za isti je predviđen isključivo postupak R3 (recikliranje otpadnih tvari koje se ne koriste kao otapala. uključujući kompostiranje i druge procese biološke pretvorbe). Sakupljena količina miješanog komunalnog otpada je u cijelosti oporabljena (R postupak) te tako nema odlaganja na tlo (D1 postupak), pa s time ne postoji niti opravdanost razloga obračuna poticajne naknade. Molimo pojašnjenje obzirom na navedeno. | Primljeno na znanje | Obračun je propisan dodatkom V. Svrha poticajne naknade je određena stavkom 1. |
252 | Irena Burba | Cijena Javne usluge, Članak 72. | Udruga Zelena Istra: (2) Strukturu cijene javne usluge čini: 1. cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i 2. cijena obvezne minimalne javne usluge. Potrebno je definirati i popust na ukupnu cijenu usluge od minimalno 30% za korisnike koji ne koriste uslugu prikupljanja biootpada jer samostalno kompostiraju vlastiti biootpad te rasterećuju davatelja usluge. (5) Omjer cijene za količinu predanog miješanog otpada i cijene obvezne minimalne javne usluge u cijeni javne usluge mora biti odmjeren na način koji će osigurati obavljanje javne usluge na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način, izbjegavajući neopravdano visoke troškove, u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša, javnost rada i onečišćivač plaća, kako bi se osiguralo i poticalo odvojeno sakupljanje otpada. Što se omjera tiče, potrebno je jasnije definirati da cijena obvezne minimalne javne usluge ne smije prelaziti 30% ukupne cijene javne usluge, čime se osigurava da korisnici usluge mogu pravilnim ponašanjem utjecati na postizanje niže cijene od onih koji se nepravilno odnose prema otpadu. To će ujedno potaknuti korisnike na smanjenje količina otpada i motivirati ih na veći angažman u odvajanju otpada. Ukoliko se ne definira navedeno, neodgovorna komunalna poduzeća mogu (a to se već i dešava diljem RH) staviti fiksni dio cijene u iznosu većem čak i od 90% ukupne cijene usluge pa građani kroz mali varijabilni dio gotovo nikako pravilnim ponašanjem ne mogu utjecati na iznose svojih računa, a u tom slučaju nema niti povećane motivacije za povećani angažman u odvajanju otpada, što bi trebao biti cilj svakog komunalnog poduzeća kako bi se dostigle veće stope odvojenog prikupljanja otpada, umjesto penalizacije građana zbog suprotnog. | Primljeno na znanje | Pitanje se može urediti Odlukom JLS. |
253 | KOMUNALNI SERVIS d.o.o. | Standardna veličina i bitna svojstva spremnika, Članak 78. | Uz članak 78. stavak 3. Može li prema tome davatelj usluge sukladno potrebi pojedinog korisnika javne usluge, odrediti standardnu veličinu spremnika prema broju članova kućanstva, obzirom na načelo "onečišćivač plaća"? | Primljeno na znanje | Pitanje spremnika se uređuje Odlukom JLS, a odabira spremnika Izjavom korisnika |
254 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | Hijerarhija gospodarenja otpadom, Članak 6. | stavak 2, točka 1. ovog članka - Predlaže se za navedenu analizu propisati sadržaj podzakonskim propisom. | Primljeno na znanje | Pitanje će se po potrebi urediti podzakonskim katom. |
255 | Ivan Zidarević - Europska civilna inicijativa Zagreb | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Imajući u vidu potrebu zakonodavca da uredi ovu važnu materiju, načelno podržavam većinu Nacrta predloga Zakona o gospodarenju otpadom. Bitno je istaći da su zaštita životne sredine i očuvanje prirodne najviše vrednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske (čl. 3. Ustava RH). Ujedno, zakonodavac se u PZ poziva i na Direktive Evropske Komisije da će učiniti sve kako bi svoj zakonodavni sistem uskladio sa pravnom stečevinom Evropkse unije, vezano za smanjenje uticaja određenih plastičnih proizvoda na okolinu. Sve suprotno od ovakvog pristupa zakonodavca, uz potencijalno par izmena ka većoj kontoli smanjenja plastičnog, nepotrebnog, otpada, bilo bi kršenja dosegnutih standarda i Ustava RH. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
256 | KOMUNALNI SERVIS d.o.o. | Cjenik usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, Članak 74. | Uz članak 74. stavak 8. Mora li prema tome biti različita cijena u cjeniku za korisnike koji na obračunskom mjestu imaju spremnike za odvojeno prikupljanje otpada i na one koji imaju samo spremnike za MKO? Na koji način mora biti formirana poticajna cijena za korisnike koji odvojeno predaju otpad iz ovog stavka? | Primljeno na znanje | Obveza odvojene predaje i sakupljanja otpada je propisana, uključujući i prekršajne odredbe, a dodatno se pitanje može urediti Odlukom JLS. |
257 | Tomislav Klapec | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Treba zabraniti plastične vrećice i poticati smanjenje korištenja jednokratne plastike. Prosječno se tjedno hranom i vodom unosi mikroplastike težine kreditne kartice, pri čemu je utjecaj na zdravlje nepoznanica a mogao bi biti popriličan. Ako to nije dovoljan razlog (o uništavanju okoliša da ne govorimo), ne znam što bi nas moglo potaknuti na djelovanje. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
258 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | Temeljni zahtjevi gospodarenja otpadom, Članak 5. | Postoje li u RH akreditirani laboratoriji za ispitivanje mirisa? Koje metode su prihvatljive za ispitivanje mirisa iz stavka 4. | Primljeno na znanje | Pitanje je danas uređeno pravilnikom o gospdoarenju otpadom, a po donošenju zakona urediti će se podzakonskim aktom. |
259 | KOMUNALNI SERVIS d.o.o. | Javna usluga sakupljanja komunalnog otpada , Članak 62. | Uz članak 62. stavak 3. točku 1. Davatelji usluge koji imaju ugovornu suradnju i obvezu s Centrom za gospodarenje otpadom Kaštijun na kojem se zajedno obrađuje biotpad i miješani komunalni otpad MBO tehnologijom i ista tehnologija ne dozvoljava obradu odvojeno prikupljenog biootpada, nisu u obvezi odvojeno prikupljati biootpad na lokaciji obračunskog mjesta korisnika? Potrebno pojašnjenje na navedeno pitanje. | Primljeno na znanje | Obveza odvojenog sakupljanja biootpada je propisana postojećim Zakonom i ovim prijedlogom. |
260 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | Pojmovi, Članak 4. | Odnosi li se Dodatak II. Zakon na suspaljivanje otpada jer je u Dodatku II. navedeno da spalionice opada trebaju postići energetsku učinkovitost za postupak R1? | Primljeno na znanje | Dodatak II se odnosi na postupke oporabe što može, ali i ne mora, uključivati i suspaljivanje otpada. |
261 | KOMUNALNI SERVIS d.o.o. | Opća obveza odvojenog sakupljanje otpada, Članak 19. | Uz članak 19. stavak 4. Potrebno je pojasniti da li se obaveze iz ovog stavka odnose i na korisnike kućanstvo. Uz članak 19. stavak 5. Potrebno je pojasniti da li se obaveze iz ovog stavka odnose i na korisnike kućanstvo. | Primljeno na znanje | Odnose se na svaku osobu, dakle i na fizičku osobu. |
262 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | Pojmovi, Članak 4. | Prema ovoj definiciji termička oporaba otpad je također prethodna obrada opada. Prethodna obrada opada ne ubraja se u postupke gospodarenja otpadom niti u djelatnosti gospodarenja otpadom, stoga bi se moglo protumačiti da za termičku oporabu opada ne treba dozvola niti ju je potrebno uvrstiti u prostorno-plansku dokumentaciju. Predlaže se jasnije definirati prethodnu obradu opada na način da jednoznačna za sve obveznike Zakona. | Primljeno na znanje | Pojam tremičke obrade je brisan, a zakonom se definira prethodna obrada prije odlaganja, međutim pojedinosti postupaka će se dodatno urediti podzakonskim aktima. |
263 | Irena Burba | Termička obrada otpada, Članak 39. | Udruga Zelena Istra: 1) Postupak energetske oporabe spaljivanjem ili suspaljivanjem mora se obavljati na način da se nastala energija koristi uz visoku razinu energetske učinkovitosti. Dokazano je da sususpaljivanje i spaljivanje energetski neučinkoviti, posebice ako se gleda mogućnost druge vrste iskorištavanja otpada u obliku sirovine za novu proizvodnju, što je prema hijerarhiji prioritetniji način gospodarenja otpadom. S obzirom na sve to potrebno je zabraniti energetsku oporabu spaljivanjem ili suspaljivanjem. (3) Zabranjeno je spaljivati otpad koji je odvojeno sakupljen radi pripreme za ponovnu uporabu ili recikliranja, osim otpada koji nastaje obradom odvojeno sakupljenoga otpada za kojeg spaljivanje daje najbolji ishod za okoliš sukladno članku 5. ovoga Zakona.Spaljivanje otpada koji nastaje obradom bilo koje vrste odvojeno sakupljenog otpada ne smije biti dozvoljeno već se mora naglasiti da, ukoliko recikliranje odvojenog otpada nije izvedivo, se taj otpad mora pretvoriti u sirovinu za daljnju industrijsku proizvodnju, što je diljem EU dokazano najbolja raspoloživa tehnologijakoja jehijerarhijom gospodarenja otpadom prioritetnija od spaljivanja ili odlaganja. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
264 | Irena Burba | Informiranje i sudjelovanje javnosti, Članak 31. | Udruga Zelena Istra: 2. spaljivanje komunalnog otpada kapaciteta preko 3 tone na satPotrebno je propisati javno savjetovanje za bilo koju vrstu spaljivanja komunalnog otpada, a ne samo za kapacitet preko 3 tone na sat, jer su i 2 tone i 1 tona, a i manje od toga procesi koji značajno utječu na kvalitetu zraka i zdravlje građana i građanki te postupci obrade otpada koji s razlogom izazivaju veliku pažnju i interes javnosti s obzirom da se od spaljivanjakomunalnog otpada odustaje diljem svijeta zbog brojnih financijskih, okolišnih i zdravstvenih problema uzrokovanih spaljivanjem | Primljeno na znanje | Pitanje je uređeno Zakonom o zaštiti okoliša. |
265 | Ivan Zidarević - Europska civilna inicijativa Zagreb | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM, III. SPREČAVANJE NASTANKA OTPADA | Posmatrajući nacrt predloga Zakona o gospodarenju otpadom u mnogim aspektima se vidi namera zakonodavca usklađivanja sa Direktivama Evropskog parlamenta i Vijeća ali i Globalnim ciljevima UN. U tom kontekstu, svakako je potrebno postaviti i kvantifikovati cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične spremnike za hranu, čaše itd, koji nisu neophodni radi ostvarivanja kvalitetnog života građana, 50% do 2025. godine. Ujedno, ciljeve treba podići, koji su edukacijom i promenama životnih navika ostvarivi, smnajenjem potrošnje od 80% do 2030. godine. | Primljeno na znanje | Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
266 | Irena Burba | Opća obveza odvojenog sakupljanje otpada, Članak 19. | Udruga Zelena Istra: (2) Radi poticanja visokokvalitetnog recikliranja propisuje se opća obveza odvojenog sakupljanja otpada. Potrebno je napomenuti da je obaveza osiguravanje odvojenog sakupljanja što bliže kućnom pragu građana i građanki te kontrolirano s pristupom samo određenih građana/ki jer je dokazano da se jedino na taj način osigurava viokokvalitetna sirovina bez puno nečistooća za recikliranje. Sa spremnicima na javnim površina svima dostupnim udio nečistoća puno je veći pa i recikliranje ne može biti visokokvalitetno već dobar dio tog otpada ni neće završiti na recikliranju iako je odvojen. (4) Proizvođač biootpada je dužan reciklirati biootpad na mjestu nastanka ili ga mora predati radi sakupljanja odvojeno od drugog otpada. Potrebno je termin reciklirati biootpad zamijeniti sa kompostirati biootpad. Također, potrebno je propisati da je JLS dužna osigurati uvjete za kućno kompostiranje (npr. podjelom kompostera) ili osigurati odvojeno prikupljanje biootpada u spreminicima na kućnom pragu. (5) Zabranjeno je miješati biootpad s drugim vrstama otpada. Potebno je osim zabrane miješanja biootpada zabraniti miješanje drugih vrsta otpada čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti (papir, staklo, metal, tekstil, plastika itd.). ZOGO iz 2013., kao i ZOGO iz 2007. bilo su propisali je da sav otpad koji ima vrijedna svojstva da se mora odvojeno sakupljati. | Primljeno na znanje | Pitanja su uređena odredbama o javnoj usluzi. Nije prihvaćena primjedba o kompostiranju biooptada jer bi se time uvelo ograničenje na korištenje tehnologije, a korištenjem pojma „reciklaža“ potiče se obrada koja doprinosi ciljevima bez ograničenja na jednu tehnologiju. Zabrana miješanja je propisana člankom 18.stavkom 4. i člankom 22. stavkom 4. te se još dodatno uređuje dozolom za gospdoarenje otpadom. |
267 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | Ukidanje statusa otpada, Članak 43. | stavak 1 ovog članka - može li se i mora li se ova odredba primjenjivati na otpadne opasne drvene stupove iz elektrodistribucijske mreže? | Primljeno na znanje | Pojedinosti će se urediti podzakonskim aktom. |
268 | Irena Burba | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM, III. SPREČAVANJE NASTANKA OTPADA | Udruga Zelena Istra: Potrebno je postaviti i kvantificirati cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu.Nužno je propisati zakonsku obvezu uporabe višekratnog posuđa za konzumaciju na lokaciji, za sve ugostiteljske objekte jer je višekratno posuđe znanstveno dokazanovišestruko održivije od jednokratnog.Dodatno, potrebno je propisati obvezujuću razinu ponovnog punjenja za pivo i bezalkoholna pića najkasnije do 2023. Za sve ugostiteljske objekte potrebno je propisati obvezu da osiguraju vodu za piće dostupnu iz slavine.Nedostaje mehanizam za prevenciju otpada od plastičnih boca i spremnika za napitke.U pogledu dizajna plastičnih proizvoda, sukladno članku 6. Direktive Republika Hrvatska mora osigurati da spremnici za napitke zapremine do 3 litre navedeni u dijelu C Priloga (npr. boce za napitke, višeslojna (kompozitna) ambalaža za napitke), koji imaju čepove i poklopce izrađene od plastike, mogu staviti na tržište samo ako ti čepovi i poklopci ostaju pričvršćeni za spremnike tijekom faze predviđene uporabe proizvoda. Direktivom je predviđena i obveza europskih organizacija za normizaciju da do 3. listopada 2019. razviju usklađene norme u pogledu zahtjeva vezanih uz pričvršćivanje. Time se znatno olakšalo uvođenje jasnih i unificiranih pravila za proizvođače takvih proizvoda. Prijedlog Zakona unatoč tome ne propisuje nikakva pravila kojima bi se osiguralo poštovanje ovog standarda.Drugi bitan zahtjev u pogledu dizajna odnosi se na udio reciklirane plastike u plastičnim bocama koje se stavljaju na tržište:-od 2025. PET boce moraju sadržavati najmanje 25% reciklirane plastike-od 2030. PET boce moraju sadržavati najmanje 30% reciklirane plastikeKako bi se osiguralo pravovremeno ispunjenje ove obveze, potrebno je već sada postaviti pravila kojima se proizvođačima promjene stavljaju na znanje te im se ostavlja dovoljno vremena za prilagodbu proizvodnog procesa.Dodatni preventivni mehanizam kojeg se ne dotiče ZOGO, a predviđa ih Direktiva jesuzahtjevi u pogledu označavanja određenih jednokratnih plastičnih proizvoda. Članak 7.i Prilog D Direktive tim mehanizmom obuhvaćaju sljedeće proizvode:• Higijenski ulošci,tamponi i aplikatori za tampone• Vlažne/ prethodno ovlažene maramice za osobnu njegu i uporabu u domaćinstvu• Duhanski proizvodi s filtrom te filtri koji se stavljaju na tržište za uporabu u kombinaciji s duhanskim proizvodima• Čaše za napitkePrijedlog ZOGO-a ne predviđa konkretne mjere već samo člankom 85. sav otpad od jednokratne plastike stavlja u Posebnu kategoriju otpadaza koju propisuje obvezu dodatnog uređenja kroz podzakonske akte. S obzirom na to da se ovaj članak odnosi na fazuu kojoj je otpad već nastao, a ne na preventivnu fazu te da je člankom 180. predviđen rok od čak godine dana za donošenje potrebnog pravilnika postoji opravdana bojazan da da se još dugo neće uvesti odgovarajuća pravila za označavanje proizvoda od jednokratne plastike, premda sukladno članku 17. stavku 1. alineji 3. države članice moraju primijeniti odredbe potrebne za usklađivanje s člankom 7. Direktive najkasnije do 3. srpnja 2021. Napominjemo da je Europska komisija imala rok do 3. srpnja 2020. za donošenje provedbenog akta kojim se utvrđuju usklađene specifikacije za oznaku, što znači da su potrebne oznake već dostupne i da obvezu njihove upotrebe nije teško implement | Primljeno na znanje | Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
269 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | Očevidnik o nastanku i tijeku otpada, Članak 22. | Jesu li proizvođači otpada obveznici vođenja računalne aplikacije ONTO iz stavka 5 ovog članka ili su izuzeti od navedene obveze i vode, kao i do sada interne aplikacije za evidenciju nastanka i tijeka otpada? | Primljeno na znanje | Člankom 25. stavkom 2. propisana je obveza. |
270 | Irena Burba | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 12. | Udruga Zelena Istra: Stavak 1. - Treba jasno definirati koji su to postupci zbrinjavanja otpada za koje se ne mora planirati lokacija dokumentom prostornog uređenja Stavak 3. Umjesto da se omogući obrada miješanog otpada lokalno u JLS u malim modularnim postrojenjima koje izvlače reciklante i ostatak pretvaraju u sirovinu za industriju i inertni otpad, čime bi se poštovalo i zakonsko načelo blizine, namjerno se krši to zakonsko načelo te se naređuje JLS da stotinama kilometara moraju prevoziti otpad i skupo plaćati njegovu obradu. Ta obrada završava velikim dijelom u obliku RDF-a koji se mora slati na suspaljivanje izvan RH ili skupo plaćati cementarama u RH, što se u konačnici odražava na povećanju mjesečnih računa građana Sve navedeno je dokazano na primjeru Marišćine i Kaštijuna, prvogCGO u RH, a iz Studija izvodljivosti za nove CGO jasno je da se planira sličan scenarij i s budućim CGO. Takav sustav je besmislen te zahtijevamo da se odustane od forsiranja regionalnih / županijskih centara za gospodarenje otpadom i tjeranja JLS da miješani otpad šalju u njega, te da se raspišu natječaji za financiranje lokalne infrastrukture za ekološki prihvatljivu obradu ostatnog miješanog otpada. Stavak 4. Potrebno je odustati od centara za gospodarenje otpadom, a do zatvaranja postojećih centara trebalo bi regulirati cijenu jer na ovaj način trgovačka društva manipuliraju i dižu cijenu samostalno te to znači udar na JLS kojima se cjelokupni sustav poskupljuje pa se to negativno održava i na građanke i građane | Primljeno na znanje | Odredbe o prostornim planovima su brisane. Dodatno, podsjećamo da su JLS i županije vlasnici te da upravljaju CGO-om, te nema razloga da Ministarstvo ili Vlada regulira cijenu obrade u CGO-u. |
271 | Irena Burba | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 11. | Udruga Zelena Istra: Obrada opasnog otpada spaljivanjem i odlaganjem nije najbolje raspoloživa tehnika za obradu opasnog otpada pa bi trebalo uzeti u obzir i druge tehnologije prije nego se ističe da je ova obrada od posebnog interesa za RH. Također, centri za gospodarenje otpadom na primjeru Marišćine iKaštijuna pokazali su promašenog takvog koncepta (ekološki, zdravstveno, ifinancijski), dok su s druge strane lokalni sustavi pokazali veliku uspješnost te bi i centre za obradu krajnjeg ostatnog miješanog otpada trebalo decentralizirati u lokalne sredine i propisati ekološku tehnologiju iskorištavanja kranjeg ostatka kao sirovine u industriji, a ne poticati suspaljivanje u cementarama i termoelektranama što je trenutno u planu u svim postojećim i planiranim CGO. | Primljeno na znanje | Zakonom se ne propisuje obveza korištenja određene tehnologije obrade otpada. |
272 | Ivan Zidarević - Europska civilna inicijativa Zagreb | Ciljevi za otpadnu ambalažu, Članak 58. | Članak 58., alineja 6. je nedefinisana i apstraktna te držim da je treba brisati. Naime, zakonodavac nije u mogućnosti da izvrši kontrolu navedenog iznosa "laganih plastičnih vrećica" jer nema mogućnost intervencije u privatnost građana u vidu kontrole upotrebe količine po godini. | Primljeno na znanje | Ciljevi za otpadnu ambalažu navedeni u članku 58. ovog prijedloga Zakona uskladit će se s ostalim odredbama tijekom daljnje izrade ovog Zakona |
273 | GRAD LEPOGLAVA | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | REPUBLIKA HRVATSKA VARAŽDINSKA ŽUPANIJA GRAD LEPOGLAVA Antuna Mihanovića 12 42250 Lepoglava Predmet: Javno savjetovanje o prijedlogu Zakona o gospodarenju otpadom - očitovanje na nacrt, dostavlja se Ovim putem ističu se primjedbe na objavljeni prijedlog Zakona o gospodarenju otpadom (dalje u tekstu: Zakon) i to kako slijedi: Odredbom članka 62. stavka 4. Zakona je izvršnom tijelu jedinice lokalne samouprave nametnuta obveza osigurati funkcioniranje sustava na propisan način, a to se odnosi na sustav kojim u cijelosti upravlja davatelj usluge na koji izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave nikako ne može utjecati. Odredbom članka 67. stavka 1. točke 4. Zakona propisana je obveza davatelja usluge da korisniku usluge osigura spremnike za primopredaju komunalnog otpada, no prihvatljivi prijavitelji na relevantne natječaje za spremnike su jedinice lokalne samouprave. Bilo bi potrebno definirati i da je davatelj usluge dužan korisniku usluge osigurati spremnike odgovarajuće veličine obzirom da svim korisnicima nisu nužni spremnici iste veličine. Odredbom članka 67. stavka 5. Zakona je propisano da je davatelj usluge dužan predstavničkom tijelu jedinice lokalne samouprave podnijeti izvješće do 31. ožujka tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu, a temeljem navedenih izvješća jedinice lokalne samouprave pripremaju izvješća o izvršenju Plana gospodarenja otpadom za koja je rok dostave jedinici područne (regionalne) samouprave isto do 31. ožujka, pa nije izvediva kvalitetna i točna priprema propisanih izvješće jedinica lokalne samouprave. Iako prijedlogom Zakona više nema obveze jedinice lokalne samouprave na donošenje Plana gospodarenja otpadom na lokalnoj razini, pa time niti podnošenja izvješća, prijelaznim i završnim odredbama je predviđeno da je obveza podnošenja izvješća i dalje na snazi, do prilagođavanja Planova gospodarenja otpadom jedinica područne samouprave. Odredbom članka 69. stavka 3. Zakona je propisano što se smatra nekretninom koja se trajno ne koristi. Smatramo da navedena formulacija nije primjenjiva u slučajevima smrti samca ili odlaska istog na smještaj u nekretnini u kojoj nakon odlaska posjednika više nitko ne živi, pa nema smisla postojanje obveze posjedovanja spremnika za komunalni otpad u stambenom prostoru u kojem nitko ne živi, niti se povremeno koristi. Odredbom članka 73. stavka 4. Zakona je propisano da ako se na istom obračunskom mjestu isti korisnik može razvrstati i u kategoriju kućanstvo i u kategoriju korisnika koji nije kućanstvo, korisnik je dužan plaćati samo cijenu obvezne minimalne javne usluge obračunatu za kategoriju korisnika koji nije kućanstvo, pa je u tom slučaju nejasno na koji se način onda za kategoriju kućanstvo zbrinjavaju ostale vrste otpada koje za kućanstvo ulaze u cijenu minimalne javne usluge, a za korisnika koji nije kućanstvo se ugovara pod komercijalnim uvjetima (članak. 68. stavak. 5. Zakona) time da nije pripisana nužnost ugovaranja za ostale kategorije otpada niti da li se mora ugovarati sa davateljem usluge na konkretnom području ili se radi o slobodnom odabiru korisnika koji nije kućanstvo. U praksi, u takvim slučajevima može doći do situacije da kućanstvo nema osigurano prikupljanje i odvoz odvojenog otpada reciklabilnog otpada sa kućnog praga, a što ulazi u cijenu minimalne javne usluge. Odredbom članka 74. stavka 7. Zakona je propisano da se izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno očitovati u roku od 15 dana od dana zaprimanja zahtjeva za pribavljanje suglasnosti na cjenik odnosno izmjenu cjenika, a taj rok se ukazuje izrazito kratkim, obzirom da ima jedinica lokalne samouprave koje imaju osnovan Savjet za zaštitu potrošača javnih usluga koje je nužno upoznati sa navedenom problematikom, kao i zatražiti njihovo mišljenje, a za što je potrebno određeno vrijeme radi organizacije i usklađivanja svih članova, sve u skladu s odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Odredbom članka 74. stavka 8. Zakona se propisuje obveza izvršnom tijelu jedinice lokalne samouprave da provjeri da predložene cijene potiču korisnika usluge da odvojeno predaje reciklabilni i biootpad od miješanog komunalnog otpada te da kompostira, pa se nameće pitanje na koji na način izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave može provjeriti da li su cijene poticajne za odvojeno predavanje otpada te kako postupiti kada se jedinica lokalne samouprave i davatelj usluge ne slažu oko ocjene da li pojedini cjenik potiče korisnika na odvojeno predavanje otpada ili ne. Odredbom članka 75. stavka 4. Zakona je propisana obveza izvršnom tijelu jedinice lokalne samouprave i davatelju usluge da putem sredstava javnog informiranja osigura da korisnik usluge upoznat sa odredbama ugovora, pa se nameće pitanje iz kojeg je razloga navedena obveza nametnuta izvršnom tijelu JLS-a, obzirom da je navedeno da se akti JLS-a objavljuju na službenim stranicama i službenom vjesniku JLS-a, čime se čine dostupnima javnosti, a svako je nepotrebno dodatno obvezu nametati izvršnom tijelu JLS-a. Ako je nužno dodatno propisati istu obvezu onda je nužno obvezati JLS. Odredbom članka 78. stavka 2. Zakona je propisano da se standardna veličina i druga bitna svojstva spremnika za sakupljanje miješanog komunalnog otpada mora odrediti na način da je primjeren potrebi pojedinog korisnika usluge, no nije navedeno tko određuje veličinu spremnika, predstavničko tijelo, davatelj usluge ili korisnik usluge? Odredbom članka 79. stavka 4. Zakona propisuje da podaci iz Evidencije o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika moraju biti dostupni na uvid korisniku usluge na njegov zahtjev, predlažemo dopuniti na način da je evidencija dostupna i jedinici lokalne samouprave na zahtjev. Odredbom članka 81. stavka 1. Zakona propisana je obveza izvršnom tijelu jedinice lokalne samouprave da osigura odvojeno prikupljanje otpada uz funkcioniranje reciklažnog dvorišta i usluge prijevoza glomaznog otpada, a nejasno je iz kojeg je razloga obveza nametnuta izvršnom tijelu, obzirom da relevantne opće akte donosi predstavničko tijelo, a obavljanje javne usluge se dodjeljuje davatelju usluge na čije poslovanje izvršno tijelo ne može utjecati na drugi način osim upozorenjima i molbama. Odredbom članka 83. Zakona su propisane obveze vezane uz reciklažno dvorište, a vezano uz vođenje evidencije ističe se da je trenutno uspostavljenim sustavom sve količine prikupljene u stacionarnom reciklažnom dvorištu prijavljuju da su prikupljene na području jedinice lokalne samouprave u kojoj se nalazi reciklažno dvorište, neovisno o tome da postoji mogućnost zajedničkog korištenja reciklažnog dvorišta od strane više jedinica lokalne samouprave, te se ostalim jedinicama ne uračunava otpad prikupljen putem stacionarnog reciklažnog dvorišta. Odredbom članka 85. stavka 2. Zakona je propisana obveza izvršnom tijelu da osigura provedbu propisanih mjera u sustavu sakupljanja posebnih kategorija otpada, iako je nejasno i podložno tumačenju na koji način se isto osigurava, kao i iz kojeg je razloga nametnuta izvršnom tijelu a ne jedinici lokalne samouprave. Odredbom članka 96. Zakona je propisana poticajna naknada. Predlaže se prilagođavanje rokova za donošenje rješenja i objavu izvješća uz rokove za izradu i donošenje prijedloga proračuna jedinica lokalne samouprave, a u kojima je nužno predvidjeti sredstva za podmirenje poticajne naknade, obzirom da je propisano da se prijedlog proračuna predstavničkom tijelu podnosi do 15. studenog te uzevši u obzir sve rokove za definiranje ključnih podataka za izračun poticajne naknade i donošenje rješenje (ne dostava jedinicama lokalne samouprave, već rokovi za donošenje rješenja) nije moguće planirati navedeni rashod proračuna. Dodatno se ističe da su obveznici podmirenja poticajne naknade jedinice lokalne samouprave, a temeljem podataka koje iste ne daju, ne prikupljaju, niti nad istima imaju mogućnosti kontrole ili provjere sve do objave neslužbenih podataka. Odredbom članka 150. Zakona se propisuje da inspektor zaštite okoliša naređuje izvršnom tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave osiguranje uvjeta i provođenje propisanih mjera gospodarenja otpadom, kao i da osigura da davatelj javne usluge preda miješani komunalni otpad u centar za gospodarenje otpadom, uz prijetnju novčanom kaznom. Navedena odredba je potpuno nejasna obzirom da je nejasno iz kojeg se razloga naređuje izvršnom tijelu osiguranje postupanja koje je u cijelosti u nadležnosti davatelja usluge na kojeg izvršno tijelo, nema niti može imati utjecaja. Za provođenje navedenih mjera nikako nema smisla ni utjecaja naređivanje istih izvršnom tijelu jedinice lokalne samouprave, pa time niti izricanje novčanih kazni, na koje osoba koju se kažnjava nikako ne može utjecati, ako na isto dobrovoljno ne pristane davatelj usluge. Odredbom članka 165. Zakona je predviđeno izricanje novčanih kazni izvršnom tijelu jedinica lokalne samouprave. Navedenom odredbom se predviđa kažnjavanje jedinica lokalne samouprave i izvršnog tijela jedinica za postupanje i poslovanje davatelja usluge i drugih pravnih osoba na čije postupanje izvršno tijelo jedinica lokalne samouprave ne može utjecati. Ima i komunalnim društava koja su u suvlasništvu više JLS-a sa različitim suvlasničkim omjerima te je utjecaj nekih na poslovanje zanemariv, a propisano je izricanje kazni ako davatelj usluge ne postupa na određen način. Navedeno je svakako u suprotnosti sa svrhom kažnjavanja kojom se kažnjava za određeno ponašanje, odnosno želi potaknuti na određeno ponašanje u skladu sa relevantnim odredbama. Nužno je izricanje novčanih kazni prilagoditi na način da se iste izriču tijelima koje ne postupe u skladu sa zakonom i podzakonskim aktima, a ne kažnjavati jedne za ponašanje drugih. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
274 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | Odlaganje otpada, Članak 37. | Ilegalna "divlja" odlagališta još se uvijek nalaze na teritoriju RH. Predlaže se da osim mogućnosti prijave divljeg odlagališta trebalo bi obvezati i JLS na čijim se područjima nalaze za osiguranje sredstava za njihovo saniranje. | Primljeno na znanje | Pojedinosti će se urediti podzakonskim aktom Prijave se mogu obavljati putem portala Evidencije lokacija odbačenog otpada (https://eloo.haop.hr/public/) |
275 | GORAN GREGUREK | Reciklažno dvorište, Članak 83. | Ne znam kako je moguće u mobilnom reciklažnom dvorištu prikupljati krupni (glomazni) otpad!? Mobilno reciklažno dvorište nije dobro rješenje jer se samo stvara "iluzija činjenja", a koja je usput, i veoma skupa. Ako ništa drugo, moglo bi se barem u ovom članku definirati što se skuplja u "fiksnom reciklažnom dvorištu", a što u "mobilnom reciklažnom dvorištu, ali da to ima neke veze sa stvarnošću. p.s. Prema službenim podacima za 2019.g. u MRD-ima se prikupilo 0,003% otpada! | Primljeno na znanje | RD i MRD su važni elementi odvojenog sakupljanja opasnog otpada iz kućanstava |
276 | Špiro Tičić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | ZABRANITI plastične vrećice. Svi smo normalno živjeli i bez njih. Išlo se u kupovinu sa vlastitim platnenim vrećama. Ljudska lijenost uvijek prevlada, ali ako se zabrani nešto vrlo brzo se svi naviknu na postojeće stanje i nitkome neće nedostajati. Iako one same nisu najveći ekološki problem, jesu primjetan dio problema i relativno ga je lako riješiti. Korak po korak, ma kako mal bio, dovede do kraja puta. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
277 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | XVIII. PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 162. | Stavak 1., točka 6. - posjednik/ proizvođač otpada koji predaje otpad tvrtki ovlaštenoj za gospodarenje otpadom ne može osigurati sljedivost otpada jer njegova odgovornost za otpad prestaje nakon predaje otpada ovlaštenoj tvrtki uz ispravljeno ispunjen i ovjeren Prateći list za otpad, stoga se ne može niti naplaćivati kazna. Sljedivost se osigurava vođenjem elektroničke baze podataka ONTO svih sudionika u lancu gospodarenja otpadom, a njome upravlja nadležno ministarstvo. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
278 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | XVIII. PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 162. | Stavak 1., točka 5. - Napisati i objaviti uputu za ispunjavanje Pratećeg lista za proizvođača otpada koji ne obavlja djelatnost gospodarenja otpadom, a prevozi vlastiti otpad između lokacija kojima upravlja taj isti proizvođač ili izuzeti proizvođača otpada u opisanom slučaju od obveze ispunjavanja Pratećeg lista. | Primljeno na znanje | Objaviti će se upute |
279 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | XVIII. PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 162. | Stavak 1., točka 5. - Nisu objavljene upute za ispunjavanje Pratećeg lista kada proizvođač prevozi vlastiti proizvodni otpad između dvije lokacije koje su u vlasništvu proizvođača otpada, a proizvođač se nije obvezan upisati u Evidenciju prijevoznika otpada. Potrebno je mijenjati dio B i C u Pratećem listu. Novi Prateći list stupa na snagu 1.11.2021., u uputama treba objasniti navedeni dio. Dok nema jasne upute, ne može se niti naplaćivati kazna. Ili izuzeti proizvođača otpada u opisanom slučaju od obveze ispunjavanja Pratećeg lista. | Primljeno na znanje | Objaviti će se upute |
280 | Ivan Zidarević - Europska civilna inicijativa Zagreb | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Očuvanje prirode i životne sredine najviše su vrednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske (čl.3. Ustava RH). Svakako podržavam regulisanje ove materije, na predloženi način, kako bi se ispoštovali standardi minimalnog antropogenog uticaja na životnu sredinu. Posebno, ovde se radi o proizvodnji i upotrebi proizvoda koji nisu primarno neophodni za zadovoljavanje bazičnih životnih potreba - proizvodi od plastike. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
281 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | Obveza ishođenja dozvole i upisa u Očevidnik i Evidenciju, Članak 26. | Izvorni proizvođač u opisanom slučaju ne obavlja djelatnost gospodarenja otpadom i nije se obvezan upisati u Evidenciju prijevoznika otpada, ali je obvezan voditi Prateći list za otpad. Potrebno je objaviti upute za ispunjavanje Pratećeg lista jer u Pratećem listu je potrebno ispuniti prijevoznika otpada s brojem upisa u Evidenciju (sada Očevidnik). Također nije jasno na koji način ispuniti Dio C u Pratećem listu. | Primljeno na znanje | Pitanje će se dodatno urediti podzakonskim aktom/uputom |
282 | EKO-OZRA d.o.o. | Povratna naknada, Članak 99. | Sustave povratnih naknada trebaju voditi Organizacije u skladu sa obvezama proizišlim iz proširene odgovornosti proizvođača | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
283 | 6. MAJ d.o.o. | Korisnik javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, Članak 68. | Uz stavak 5. postavlja nam se pitanje jesu li iznajmljivači postelja, soba i apartmana u turizmu, te OPG-i u smislu ovog Nacrta zakona kućanstva ili ne-kućanstva? Ukoliko su ne-kućanstva, ovo će u praksi generirati komunalni nered kojega JLS neće moći razriješiti sukladno svojim nedovoljnim ovlastima po drugim zakonima. | Primljeno na znanje | Odredba dopunjena. |
284 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | Obveza ishođenja dozvole i upisa u Očevidnik i Evidenciju, Članak 26. | Nije jasno zašto obrada mora biti na mjestu nastanka. Tvrtke koje se bave prodajom voća i povrća, a koje u okviru svoje djelatnosti imaju i poljoprivrednu proizvodnju na kojima mogu proizvoditi kompost za vlastite potrebe. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
285 | EKO-OZRA d.o.o. | Uvjeti za sustav proširene odgovornosti proizvođača proizvoda, Članak 91. | U Direktivi o otpadu jasno se navodi da ukoliko na teritoriju države članice postoji više organizacija koje ispunjavaju obveze proširene odgovornosti proizvođača u ime proizvođača proizvoda, predmetna država članica za nadzor provedbe obveza u pogledu proširene odgovornosti proizvođača imenuje barem jedno tijelo neovisno od privatnih interesa ili tu zadaću povjerava javnom tijelu Nisu navedeni kriteriji po kojima se odbija uspostava statusa Organizacija Nejasno je na temelju kojih kriterija će Ministarstvo uskratiti uspostavu Organizacije jer se time narušava tržišno natjecanje . Ministarstvo isto tako može ukinuti rješenje statusa Organizaciji ako procijeni da krši odredbe sporazuma sa FZOEU I Ministarstvom. Koje su posljedice za FZOEU ukoliko ne ispuni ciljeve to Zakon ne propisuje.Organizacije su ovim Zakonom stavljene u neravnopravan i nepovoljniji položaj na tržištu u odnosu na FZOEU jer se člankom 100. St 2. sve naknade za gospodarenje otpadom plaćaju na račun Fonda. Nadalje, člankom 93. propisano je osnivanje Savjeta za posebnu kategoriju otpadom koje sadrži 11 članova (od toga 3 predstavnika FZOEU i 2 predstavnika MInistarstva) koji će imati pravo na naknadu a koju osigurava FZOEU iz prihoda od naknade gospodarenja otpadom | Primljeno na znanje | Pitanja u svezi donošenja rješenja o uspostavi organizacije su propisana člankom 91. |
286 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | Očevidnik o nastanku i tijeku otpada, Članak 22. | Članak 22., stavak 2. je u suprotnosti sa člankom 18., stavak 3 u kojem se navodi da kada osoba ovlaštena za preuzimanje otpada preuzme pošiljku otpada, obveza iz stavka 1. ovoga članka prestaje za osobu koja je predala pošiljku otpada i prenosi se na osobu koja je preuzela pošiljku otpada. Proizvođač otpada koji predaje otpad tvrtki ovlaštenoj za obavljanje djelatnosti gospodarenja otpadom ne može osigurati sljedivost otpada od nastanka do obrade niti nadzor. Sljedivost se osigurava vođenjem elektroničke baze podataka ONTO i to pravilnim i pravovremenim ispunjavanjem baze svih obveznika vođenja. Pritom treba imati na umu da proizvođači otpada nisu obveznici elektroničke baze ONTO kojom upravlja nadležno ministarstvo. Članak 22., stavak 3. - Iz ovog članka proizlazi da proizvođač neopasnog otpada ne mora voditi ONTO bez obzira na proizvedenu količinu. No ukoliko se proizvede više od 2000 tona neopasnog otpada godišnje, otpad se mora prijaviti u Registar onečišćavanja okoliša, stoga proizvođač zapravo mora voditi svoju bazu podataka, no ONTO obrasci za proizvođača neopasnog otpada ne mogu biti predmet inspekcijskog nadzora. Podaci iz ONTO obrasca su uvjet za ispunjavanje količine otpada u Prateći list, bez obzira radi li se o opasnom ili neopasnom otpadu, stoga zapravo svi moraju voditi neku vrstu evidencije o količinama otpada. Ukoliko proizvođač otpada proizvodi i opasni i neopasni otpad, mora li zbog obveze vođenja ONTO za opasni otpad, automatski voditi i ONTO za neopasni otpad? | Primljeno na znanje | Obaveza prestaje predajom otpada te se osiguranje sljevidosti treba osigurati u dijelu u kojem i postoji obveza (dakle do predaje). Za proizvođača neopasnog otpada i nije propisana obveza vođenja ONTO-a za neopasni otpad (isto ne mijenja druge obveze, npr. prijavu podataka u ROO). Pitanje ONTO i PLO će se dodatno urediti podzakonskim aktom/uputom. |
287 | MARIJA MARINČIĆ | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | DA ZABRANI!!!! uz sve što znamo danas i dalje postoje oni koji smatraju kako je plastika ekološki prihvatljiva?? pročitajte po koji članak o mikroplastici koja je pronađena sada već u ljudskoj posteljici! recikliranje plastike je loše riješenje jer se ona ne može prenamjeniti, može se samo lomiti u sve manje i manje djelove dok ne nastane mikroplastika. treba je zabraniti kako bi se smanjila na maksimum. znam da je sada već ima na tone u okolišu, ali to nije izgovor da je nastavimo gomilati. postoji toliko boljih alternativa koji su ekološki prihvatljivi. jednokratna plastika nije jedini način da se održi higijena. nosite svoje boce, svoje platnene vrećice i operite doma. jedini razlog zašto smo je do sada koristili jest zbog vlastite komocije i ničeg drugog. najgore od svega jest što Hrvatska nema dobar sustav gospodarenja otpadom niti reciklažni sustav, stoga je u našoj državi od iznimne važnosti plastiku ukinuti. također želim: smanjenje svih predmeta od jednokratne plastike, ne samo posuda za hranu i piće – 50% do 2025. i 80% do 2030. za jednokratnu ambalažu te jednokratne plastične predmete, s izuzetkom onih procijenjenih kao nužnih. Jasni i obvezujući kvantitativni ciljevi daju veću sigurnost investitorima u razvoju novih poslovnih modela. hitno moramo podignuti svijest hrvatskih građana, educirati ih, uputiti u bolja rješenja, detaljnije ih informirati o problemima recikliranja plastike, kakav je utjecaj na okoliš i životinje ostavila do sada te kakav će utjecaj imati na ljude u budućnosti. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
288 | EKO-OZRA d.o.o. | Naknada gospodarenja otpadom, Članak 100. | Člankom 90. St. 2 navodi se da su FZOEU I Organizacija dužni raspolagati odgovarajućim financijskim I organizacijskim sredstvima za ispunjavanje obveza proširene odgovornsoti proizvođaća a onda članak 100.st. 2 obvezuje uplaćivanje naknada isključivo u FZOEU. Time se narušava tržišno natjecanje | Primljeno na znanje | Nije predviđeno tržišno natjecanje između FZEOU i Organizacije |
289 | EKO-OZRA d.o.o. | Savjeti za posebnu kategoriju otpada, Članak 93. | Direktiva predlaže da država za nadzor provedbe obveza u pogledu proširene odgovornosti proizvođača imenuje barem jedno tijelo neovisno od privatnih interesa ili tu zadaću povjerava javnom tijelu | Primljeno na znanje | Prijedlog je da se navedeno povjeri Ministarstvu |
290 | Bio-Mi d.o.o | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Smatramo da je svaka zabrana loša, a posebice zabrane koje ne nude alternativu. Stoga, na temelju Članka 4, stavka 1, točke 1., 2. i 3., tražimo da se u Članku 16, stavka 3 ide napomena da se zabrana ne odnosi na biorazgradive i kompostabilne lagane vrećice za nošenje, koje su certificirane prema EN13432 od ovlaštenih certifikatorskih tijela i ovlaštenih laboratorija , a sve temeljem detaljnih znanstvenih metoda, analiza i kontrola. U slučaju da ovaj prijedlog ne uzmete u obzir, RH će biti presedan, tj. prva i jedina zemlja u EU i na svijetu koja je zabranila bio-materijale i proizvode nastale na bazi bio-materijala čiji je životni vijek „od kolijevke do groba“ dokazan i utemeljen na znanstvenim činjenicama, te taj proizvod umjesto da završi među otpadom i postane problem, stvara novu vrijednost, potiče kružno gospodarstvo i postaje rješenje. Politike usmjerene kružnom gospodarstvu i maksimalnom iskorištavanju potencijala svih resursa kojima zemlja raspolaže (pa čak i otpad!) su nužan preduvjet svakog društva koje želi napredak, održivi razvoj i čišći okoliš. | Primljeno na znanje | Pitanje stavljanja na tržište biorazgradivih plastičnih vrećica za nošenje dodatno će se urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona i u skladu s DIREKTIVOM (EU) 2015/720 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. |
291 | Bio-Mi d.o.o | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Naša tvrtka se bavi istraživanjem, razvojem ali i proizvodnjom biorazgradivih i kompostabilnih termoplastičnih materijala na bio osnovi. Osim proizvodnje materijala, naša tvrtka proizvodi mnoge proizvode od vlastite sirovine u obliku fleksibilnih filmova, među kojima su i lagane vrećice od 15-50 mikrometara. Mnoge napredene zemlje EU, na koje se ugledamo, su prepoznale potencijal i prednosti bio materijala te svoje okolišne politike i smjernice usmjerile ka zamjeni tradicionalnih materijala na fosilnoj osnovi sa novim i zelenijim opcijama. Smatramo da je svaka zabrana loša, a posebice zabrane koje ne nude alternativu. Stoga, na temelju Članka 4, stavka 1, točke 1., 2. i 3., tražimo da se u Članku 16, stavka 3 ide napomena da se zabrana ne odnosi na biorazgradive i kompostabilne lagane vrećice za nošenje, koje su certificirane prema EN13432 od ovlaštenih certifikatorskih tijela i ovlaštenih laboratorija , a sve temeljem detaljnih znanstvenih metoda, analiza i kontrola. U slučaju da ovaj prijedlog ne uzmete u obzir, RH će biti presedan, tj. prva i jedina zemlja u EU i na svijetu koja je zabranila bio-materijale i proizvode nastale na bazi bio-materijala čiji je životni vijek „od kolijevke do groba“ dokazan i utemeljen na znanstvenim činjenicama, te taj proizvod umjesto da završi među otpadom i postane problem, stvara novu vrijednost, potiče kružno gospodarstvo i postaje rješenje. Politike usmjerene kružnom gospodarstvu i maksimalnom iskorištavanju potencijala svih resursa kojima zemlja raspolaže (pa čak i otpad!) su nužan preduvjet svakog društva koje želi napredak, održivi razvoj i čišći okoliš. Nadalje, potrebno je spomenuti da kompostabilni materijali odnosno proizvodi nastali od ovih materijala se mogu kompostirati putem aerobne i anaerobne digestije te jednom upotrijebljena tanka vrećica za nošenje (15-50 mikrometara) dobiva svoj drugi život ponovnom upotrebom u odvojenom prikupljanju bio otpada. Upravo ovakav pristup je pomogao mnogim članicama EU, među kojima prednjači Italija, da u pojedinim regijama stopa oporabe otpada iznosi preko 85% (grad Milano koji ima više stanovnika nego cijela RH 65% oporabe). Osim toga, treba spomenuti da je RH članica EU te da ćemo uskoro biti DUŽNI odvojeno prikupljati i OPORABLJATI bio otpad. Studije su pokazale da upravo biorazgradivi i kompostabilni materijali uvelike pomažu jer se razgrađuju zajedno sa bio otpadom ( a ne posebno kako se tvrdi) u kompost ili bioplin (ovisi je li riječ o aerobnoj ili anaerobnoj digestiji). Uvjerenja smo, kao i milijuni stanovnika koji koriste ovakve vrećice, da su one savršeni primjer cirkularnosti temeljene na znanstvenim činjenicama i spoznajama. Također, zalažemo se i za recikliranje tradicionalne plastike, no problem je u tome što se samo nekoliko posto ovih proizvoda reciklira zbog mnogih ograničenja koja se javljaju. Neka od njih se javljaju kod prikupljana i odvajanja plastike od strane ovlaštenih tijela, loših politika gospodarenja otpadom, te strogih propisa i pravnih ograničenja koja su usko vezana uz oporabu. Loše sortiranje prikupljene plastike, pogotovo višeslojne i njezino recikliranje, stvara granulat smanjenih svojstava koji je daleko od originalnog materijala te se može koristiti u iznimno malom postotku. | Primljeno na znanje | Pitanje stavljanja na tržište biorazgradivih plastičnih vrećica za nošenje dodatno će se urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona i u skladu s DIREKTIVOM (EU) 2015/720 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. |
292 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | Prateći list, Članak 21. | Članak 21., stavak 1, točka 2. - niti forma važećeg, niti forma Pratećeg lista propisna Pravilnikom o gospodarenju otpadom koji će biti na snazi od 1.11.2021., nije prilagođena za proizvođača otpada koji ne obavlja djelatnost gospodarenja otpadom i koji prevozi vlastiti otpad između dvije lokacije kojima upravlja taj isti proizvođač. Prethodno navedeni proizvođač nema obvezu upisati se u Evidenciju prijevoznika otpada niti obavlja djelatnost gospodarenja otpadom za koju je potrebno ishoditi dozvolu ili upis u evidenciju/očevidnik. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
293 | TAMARA PUAČ | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Proizvodi od plastike sami po sebi neće nestati i baš iz toga razloga nužno je voditi računa o oklišu o štetnosti tih i takvih proizvoda na okoliš. Iz toga razloga, treba razmišljati u smjeru kako smanjiti količinu plastike u okolišu i kako iskoristiti tu plastiku jer plastika nije otpad ona je sirovina. Oporabom plastike dolazimo do sirovine za reciklirane proizvode od plastike, koji nisu nužno jednokratni nego se u kućanstvima upotrebaljavju i kroz višekratnu svrhu, a nakon tgoa opet mogu postati sirovina. Nije poanta zabraniti plastiku, nego pametno i svrhovit educirati ljude o sortiranju otpada i gledati učinak oporabe plastike na kompletno gospodarstvo. ako postoje tvrtke koje oporbaljuju plastiku i stavljaju na tržište proizvode od reciklirane plastike, takvim promišljanjem dolazimo do novih zapošljavanja, dolazimo do toga da će se od proizvoda od oporabljene odnosno reciklirane plastike plaćati PDV na prodanu robu, plaćat će se naknade Fondu za zaštitu okoliša, a ujedno će se okoliš držati čistim. Uz određenu motivaciju i edukaciju građana o odgovornom ponašanju prema okolišu imali bi povećanje radnih mjesta u industriji, imali bi prihod od PDVa i povećanje naknada. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
294 | Martin Čotar | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Generalno plastiku, posebice jednokratnu, sve dok se proizvodi na način i od sirovina koje trebaju desetljeća ili stoljeća za razgradnju, treba reducirati na minimum ili zabraniti tj. zamijeniti onim opcijama koje su benigne za okoliš. Plastika je jedna od najvećih ekoloških problema, a vrećice su svakako jedan od elemenata koji se može bezbolno izbaciti iz upotrebe. Svi ostali parametri, osim direktnog zagađenja, puno su manje važnosti u odluci za ukidanje plastike. Stoga podržavam prijedloge, dakle predlažem, da se plastične vrećice, a poglavito lagane plastične, zabrane u korištenju. Također predlažem da se i ostali jednokratni proizvodi od plastike zabrane i da se podrži njihova zamjena - slamke, čaše, tanjuri i pribor, pribor za kozmetiku i tako dalje. Papirnate i razgradive opcije trebaju biti jedina solucija. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
295 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | Pojmovi, Članak 4. | Može li se biorazgradiva plastika odvojeno prikupljati u spremnicima za biootpad? Npr. biorazgradive vrećice koje nisu vrećice koje se dodjeljuju za odvojeno prikupljanje biootpada. | Primljeno na znanje | Zakon ne propisuje zabranu odvojenog priklupljanja biorazgradive plastike. |
296 | Paula Mihaljević-Jurič | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Vecinu plasticnih vrecica treba zabraniti, a pogotovo one najjeftinije koje se dijele za besplatno prakticki. Treba ih zamijeniti biorazgradivim vrcicama, tj. izradenim od organskih materijala. Iako, trebalo bi ljude educirati kako bi koristili vrecice od pamuka, platna i sl. materijala ne bi li se smanjila proizvodnja vrecica opcenito i tako smanjila emisija plinova vezana uz proizvodnju necega sto se zbilja koristi nekoliko tjedana i moze se koristiti prakticki godinama koristiti sve dok se ne istrose, ako su kvalitetno napravljene. Osobno vec godinama koristim vlastite platnene vrecice prilikom kupnje voca, povrca i ostalih namirnica te se trudim ne uzimati ni papirnate vrecice ako bas ne moram. Treba se na nacionalnoj razini smanjiti i na kraju potpuno zabraniti koristenje bilo kakvih jednokratnih proizvoda (slamke, case, spremnici za harnu itd.). Takoder, drzava treba osmisliti direktivu o koristenju jednokratne plastike koju bi na kraju, kao i neke druge drzave u svijetu i EU, potpuno izbacile iz uporabe. Svakako treba pomoci i podupirati proizvodace kako bi se oni prebacili na ekoloski prihvatljivu proizvodnju buduci da plastika nije jedina opcija, ali je najjednostavnija! Dakle, matram da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. Za zelenu Hrvatsku! | Primljeno na znanje | Pitanje plastičnih vrećica razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. Pitanje stavljanja na tržište biorazgradivih plastičnih vrećica za nošenje dodatno će se urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona i u skladu s DIREKTIVOM (EU) 2015/720 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
297 | Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo | Količina otpada koja se smatra neznatnom prometu otpadom, Članak 8. | Na koji način će se utvrditi da je pošiljka „naizgled povezana“? Predlaže se u stavak 2, članka 21. koji se odnosi na izuzetke od ispunjavanja Pratećeg lista dodati novu točku 8. koja glasi: "kada proizvođač otpada koji ne obavlja djelatnost gospodarenja otpadom prevozi neznatnu količinu vlastitog otpada između dviju lokacija u svom vlasništvu" | Primljeno na znanje | Navedeno pitanje utvrđuju nadležna tijela i sud. Odbija se prijedlog u svezi pratećeg lista jer bi mogao biti u suprotnosti sa zahtjevima direktive 2008/98 |
298 | JELENA NOVAK | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | DA ZABRANI PLASTIČNIH VREĆICA! Dolazim iz mjesta Brela na Makarskoj rivijeri i jako često, gotovo svakodnevno uživam u šetnjama uz more, po našim po ljepoti nadaleko poznatim žalima, ljeti koliko stignem u divoti našeg mora. Kao i većina ljudi u primorskom kraju, živim srasla sa prirodom koja me okružuje, te se smatram velikom sretnicom zbog te činjenice. Međutim, prije 20 godina sam po plažama skupljala školjkice, ronila duboko diviti se prekrasnim primjerima, a sada, sada po plažama skupljam smeće i vadim ga iz mora, a jedan veliki dio tog raznovrsnog, najčešće plastičnog smeća, su plastične vrećice, tanke, debele, razne. O utjecaju na biljni i životinjski svijet neću ovdje govoriti, o tome je sve rečeno, samo ću se ponavljati. Ista stvar se događa kada krenete u šetnje našeg predivnog Biokova, čak i po zabačenim stazama, vrletima, kamenim procjepima.Vrećice su svugdje. I koliko god mi pojedinci skupljali to smeće ili organizirali akcije čišćenja, jako malo toga se mijenja. Vrećice i dalje lete kao nakaradni podsjetnici neodgovornog ljudskog ponašanja.I dok se odnekud ne krene, dok se zakonom ne kontrolira neodgovorno ljudsko ponašanje, jako mali broj pojedinaca će reciklirati, koristiti plastične vrećice više puta itd. Iako su alternative dostupne i jednostavne, ljudi su ljudi i teško se mijenjaju sami od sebe. Sve pobornike koje ne žele zabranu bi rado uputila na pokoju akciju čišćenja i uvjerena san da bi jako brzo promijenili svoja mišljenja unatoč svim lijepo sročenim argumentima. Od nekud se treba početi, a zabrana plastičnih vreća je odličan početak. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
299 | Mirta Radelja | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | NE ZABRANI!! | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
300 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 11. | Vezano uz stavak 1. članka ističe se da obrada opasnog otpada spaljivanjem i odlaganjem nije najbolje raspoloživa tehnika za obradu opasnog otpada pa bi trebalo uzeti u obzir i druge tehnologije prije nego se ističe da je ova obrada od posebnog interesa za RH. Također, centri za gospodarenje otpadom na primjeru Marišćine i Kaštijuna pokazali su promašenost takvog koncepta (ekološki, zdravstveno, i financijski), dok su s druge strane lokalni sustavi pokazali veliku uspješnost te bi i centre za obradu krajnjeg ostatnog miješanog otpada trebalo decentralizirati u lokalne sredine i propisati ekološku tehnologiju iskorištavanja krajnjeg ostatka kao sirovine u industriji, a ne poticati suspaljivanje u cementarama i termoelektranama što je trenutno u planu u svim postojećim i planiranim CGO. | Primljeno na znanje | Zakonom se ne propisuje obveza korištenja određene tehnologije obrade otpada. |
301 | Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce | Hijerarhija gospodarenja otpadom, Članak 6. | U stavku 2. članka predlaže se jasnije definiranje načina odstupanja od hijerarhije gospodarenja otpadom te definiranje ovlaštenika odstupanja, kao i ovlaštenika izrade analize. | Primljeno na znanje | Pitanje će se po potrebi urediti podzakonskim aktom. |
302 | Grad Karlovac | Standardna veličina i bitna svojstva spremnika, Članak 78. | Pojam "primjerenosti potrebe pojedinog korisnika" potrebno je konkretno definirati jer u protivnom će se stvoriti veliki problem prilikom donošenja odluka JLS. | Primljeno na znanje | Pitanje spremnika se uređuje Odlukom JLS, a odabira spremnika Izjavom korisnika |
303 | Grad Karlovac | Ugovor o korištenju javne usluge, Članak 75. | St.4. - nepotrebno da se ova obveza nalaže izvršnom tijelu jedinice lokalne samouprave budući da je ugovor o korištenju javne usluge pravni posao između davatelja i korisnika usluge. Jedinica lokalne samoupravae ionako je dužna na svojim mrežnim stranicama objaviti odluku, link na Zakon i dr. | Primljeno na znanje | JLS je bitni faktor u navedenom pravnom poslu |
304 | Grad Karlovac | Korisnik javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, Članak 68. | čl.68. st.5. molimo obrazloženje - da li znači da javne ustanove (škole, vrtići, muzeji), kao i mali iznajmljivači (koji koriste objekt i za iznajmljivanje i za stanovanje/odmor) moraju plaćati komercijalnu cijenu za odvojeno prikupljeni reciklabilni otpad. Navedeno je protivno čl.62.st.3. gdje je točno definirano što je uključeno u javnu uslugu a na ovaj način se cijela kategorija korisnika izuzima iz korištenja velikog dijela javne usluge.Korisnici koji nisu kućanstvo ionako će plaćati veću cijenu obvezne minimalne javne usluge, a na ovaj način će imati znatno povećane troškove. | Primljeno na znanje | Škola, vrtić i muzeji nisu „kućanstvo“. |
305 | MARIJANA PERIČIĆ SALIHOVIĆ | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Zabraniti sve jednokratne proizvode od plastike koja je opasna po život na Planeti. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
306 | Grad Karlovac | Javna usluga sakupljanja komunalnog otpada , Članak 62. | U pojmovniku je naveden pojam obračunsko mjesto no nije jasno što znači lokacija obračunskog mjesta( čl.62.st.3.točka 1.) naročito ako uzmemo u obzir da se u čl.68. st.4 točka 2. spominje pojam “mjesto primopredaje” koje također nije nigdje definirano. Spominju se dakle tri pojma koja nisu jasno definirana. Da li su pojmovi "lokacija obračunskog mjesta" i "mjesto primopredaje" istovjetni? Da li javna usluga uključuje i sakupljanje komunalnog otpada putem mobilnog reciklažnog dvorišta i putem spremnika na javnim površinama? Ukoliko se isključi mogućnost da se staklo, metal prikuplja na javnim površinama obavljanje javne usluge neće biti moguće osigurati na ekonomski održiv način. | Primljeno na znanje | Pojmovi su propisani člankom 4. |
307 | Dijana Požgaj | Poticaji i potpore u gospodarenju otpadom, Članak 94. | Nastavno uz stavak 4. u cilju smanjenja jednokratne plastike poticati otvaranje Zero waste dućana; potpore za tvrtke koje koriste ambalažu koja se ponovno puni (višekratna ambalaža) – razviti infrastrukturu dovoza, odvoza i ponovnog punjenja; poticati tvrtke koje vrše dostavu hrane da izbace plastičnu ambalažu pri pakiranju narudžbi, višekratne čaše – prikupljanje, servisi za pranje; poticaji za gradove i općine za infrastrukturu zbrinjavanja; mijenjanje radnih mjesta – zelenija radna mjesta. | Primljeno na znanje | Pitanje će se urediti podzakonskim aktom |
308 | Udruga gradova u RH | Davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, Članak 67. | Uz članak 67. stavak 1. točku 10. Ostaje upitno što se smatra „kratkim uputama“ te jesu li one uopće nužne. Pretpostavlja li se ovdje nabrajanje vrsta i pojavnih oblika otpada koji se skupljaju u tom spremniku ili možda nešto drugo? Dvojbeno je trebaju li uopće na spremniku „kratke upute“, osim osnovne oznake o kojoj vrsti otpada se radi. Korisnik bi trebao biti educiran od davatelja usluge te dobiti upute prije korištenja usluge na više raznovrsnih načina i u više prigoda što se svakako ne postiže stavljanjem uputa na posude. | Primljeno na znanje | „Kratka uputa“ brisana. |
309 | Udruga gradova u RH | Količina otpada koja se smatra neznatnom prometu otpadom, Članak 8. | Uz članak 8. Uz naslov iznad članka 8. koji glasi „Količina otpada koja se smatra neznatnom u prometu otpadom“ postavlja se pitanje što se smatra prometom otpadom i gdje je to definirano? Prema saznanjima Udruge gradova nadležno Ministarstvo nema namjeru dodatno definirati promet otpada, već se referira na Kazneni zakon, konkretno na članak 196. toga Zakona koji penalizira ugrožavanje okoliša otpadom te propisuje sljedeće: (1) Tko protivno propisima u jednoj ili više naizgled povezanih pošiljaka izvrši nedozvoljeni promet otpadom u koliĉini koja je veća od neznatne, kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine. (2) Tko protivno propisima odbacuje, odlaže, sakuplja, skladišti, obrađuje, uvozi, izvozi ili prevozi otpad ili posreduje u tome ili s njim uopće gospodari ili postupa na naĉin koji može trajnije ili u znatnoj mjeri ugroziti kakvoću zraka, tla, podzemlja, vode ili mora, ili u znatnoj mjeri ili na širem području ugroziti životinje, bilje ili gljive, ili ugroziti život ili zdravlje ljudi, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (3) Tko kazneno djelo iz stavka 2. ovoga ĉlanka počini iz nehaja, kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine.“ Međutim, prilika je postaviti pitanje tko je, kako te na temelju čega odredio paušalno ovako velike količine opasnog i neopasnog otpada koje se imaju smatrati neznatnima? Tko ima pravo donositi procjene, u ovakvim slučajevima, da se neke količine nekog otpada „mogu smatrati“ količinama koje ne mogu trajnije ili u znatnoj mjeri ugroziti kakvoću zraka, tla, podzemlja, vode ili mora, ili u znatnoj mjeri ili na širem području ugroziti životinje, bilje ili gljive, ili ugroziti život ili zdravlje ljudi? Kako se nešto može zvati opasan otpad, a kasnije ga netko (neimenovan, nestručan, neovlašten) u količinama od 1 tonu proglasi neopasnim i neštetnim? Definiranjem „količina“ samo se unaprijed stvara okvir i pokriće za legalizaciju budućih svjesnih zloporabi pa i nečasnih i opasnih radnji. Otpadom se prometovati ne može bez ovlaštenja i dozvola te Zakon ne smije ni teoretski otvarati ovakve mogućnosti. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
310 | Udruga gradova u RH | Uklanjanje otpada, Članak 141. | Uz članak 141. stavak 5. Postavlja nam se pitanje zašto komunalni redar ne bi smio postupiti kao inspektor zaštite okoliša i upravnom novčanom kaznom prisiliti onečišćivača na uklanjanje otpada? Zar baš sve mora platiti baš lokalni proračun? Predlažemo stoga alternativnu mogućnost da i komunalni redar novčanom kaznom prisiljava onečišćivača na izvršenje upravnog rješenja dok ovaj to uistinu i ne izvrši. | Primljeno na znanje | Zakon o općem upravnom postupku se primjenjuje kao i ovaj propis |
311 | Udruga gradova u RH | Nadležnost za obavljanje inspekcijskog nazora, Članak 132. | Uz članak 132. općenito i uz stavak 5. Odredba propisuje da nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada te na nepropisno skladištenje, ostavljanje, odbacivanja ili odlaganje otpada od strane fizičke osobe ili nepoznatih osoba protivno ovom Zakonu provodi osoba koja obavlja poslove službe nadležne za komunalni red jedinice lokalne samoupravu, dakle komunalni redar. Hoće li nekoliko postojećih inspektora zaštite okoliša (komunalni redari nad privredom nemaju nadležnosti) uspjeti riješiti sve probleme nepropisnog postupanja s otpadom naprijed spomenutih, te mikro-privrede (kafići, gostionice, restorani)? Ukoliko neće, a sigurno neće, sustav se ruši, tj. proračun JLS snosi sve troškove nepropisnog odlaganja komunalnog i drugog otpada. Dodatno, u turističkim sredinama struktura gospodarstva izrazito je sezonalna. Pored nešto većih hotela i trgovačkih centara, značajni su privatni iznajmljivači i mikro poduzetništvo tercijarnog sektora (kafići, mali restorani, male trgovine...). Iznajmljivanje soba i postelja je uglavnom „dopunska djelatnost“ fizičkih osoba, a mikro i malo poduzetništvo je organizirano većim dijelom kroz sezonske obrte koji van sezone idu u mirovanje, a manjim dijelom kao trgovačka društva kod kojih nema zimskog mirovanja. Komunalni redari, kako zakon predviđa, imali bi ovlasti samo nad fizičkim osobama i „nepoznatim počiniteljima“ (sanaciju ovakve situacije uvijek plaća JLS iz svoga proračuna). Inspektori zaštite okoliša trebali bi rješavati SVE situacije koje prouzroče trgovačka društva i obrti, što je apsolutno nemoguće zbog malog broja inspektora! Drugim riječima, ovakva regulativa generirat će još veću količinu komunalnog nereda na području JLS i neće dovesti do nužne promjene ponašanja korisnika javne usluge u cilju odgovornog ponašanja prema vlastitom otpadu (komunalni red i zaštita okoliša mogu se postići isključivo dobro balansiranim odnosom poticaja i represije). Koliko je ova situacija neodrživa pokazuju i upiti s terena od kojih jedan prosljeđujemo: “Predložio bih Vam na razmatranje, odnosno kako bi se moj prijedlog mogao uklopiti u postojeći ZOGO i druge propise, a to je da se JLS da mogućnost da zaposle ili plaćaju jednog ili više inspektora zaštite okoliša, ali koji bi bio pod Ministarstvom odnosno pod inspekcijom a djelokrug rada bi bio na području te JLS. Kazne bi bile prihod JLS. Na ovaj način bi se mogao jednostavno rješiti nered u prostoru.” | Primljeno na znanje | Ovim propisom se ne uređuje stanje ljudskih potencijala državnog inspektorata |
312 | Udruga gradova u RH | XIV. INFORMACIJSKI SUSTAV GOSPODARENJA OTPADOM, Članak 124. | Uz članak 124. Smatramo da bi davatelji usluge koji rade unos u e-Onto trebali imati mogućnost eksportiranja podataka s ciljem obrade i analize podataka u svrhu boljeg upravljanja gospodarenjem otpadom. Pritom se ne misli na dostupnost do sada predefirniranih izvještaja, već mogućnost izvoza podataka u primjerice Excell radi daljnje obrade. | Primljeno na znanje | e-ONTO će se doraditi u tom smislu u narednom razdoblju |
313 | Radivoj Kuštrić | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Vezano uz Članak 16., niti u jednoj od navedenih direktiva koje se prenose u pravni poredak RH ne spominje se zabrana niti ograničenja stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje, a mjere za smanjenje njihove potrošnje spominju se u samo u Direktivi (EU) 2015/720 koja se prenosi. Stoga ne postoji zakonska osnova za zabranu navedenih vrećica. U Direktivi 2019/904, koja se ne prenosi u pravni sustav RH, navedeno je kako bi proizvode od plastike trebalo proizvoditi uzimajući u obzir cijeli njihov životni vijek. Dizajnom plastičnih proizvoda u obzir bi uvijek trebalo uzimati fazu proizvodnje i uporabe te mogućnost ponovne uporabe i recikliranja proizvoda. Upravo u fazi proizvodnje i uporabe lagane plastične vrećice pokazuju najveću prednost naspram vrećica od drugih materijala, kao što pokazuju brojne procjene životnog ciklusa. Isto tako, polietilenske vrećice se uklapaju u dizajn za kružnost koji promovira EU jer se uspješno recikliraju, a reciklat se može ugrađivati u iste ili neke druge proizvode. Prema podacima poznatog pisca koji se bavi zaštitom okoliša Georgea Marshalla u knjizi Carbon Detox navodi da svaki prosječni pojedinac koji koristi polietilenske vrećice proizvede pet kilograma ugljičnog dioksida (CO2)ali svaki čovjek godišnje proizvede 12.500 kilograma CO2 .Dakle na polietilenske vrećice se trošio 0,04% CO2 (Guardian,8 travnja2009).Na efekt staklenika papirnate vrećice utječu gotovo osam puta ,a pamučne dva puta vieš od polietilenskih vrećica. Alternativno rješenje je mnogo pogubnije za okoliš od polietilenskih vrećica. za proiz. 1.000 polietilenskih vrećica potrebno je 200 litara vode -poslije upotrebe ne trebaju se prati i mogu se ponovo koristiti za papirnate potrebno je 3.800 litara vode nemogu se vieš puta koristiti za njihov transport potrebno je 7 puta više kamiona koji naravno ispuštaju plinove (koliko to opterećuje okoliš) zanjihovu proizvodnju koristi se neprocjenjivo vrijedana sirovina DRVO platnene vrećice se proizvode od pamuka na 3% svijetskih površina (u proiz. koriste malodobnu djecu ) za svoju proizvodnju koriste 10% svih kemijskih pesticida i čak 25% inskticida. Arolsko jezero ,površina mu se smanjila za 60% a volumno 80% najviće zahvaljujući proizvodnji pamuka.proizvodnja 1 pamučne vrećice košta koliko i proizvodnja 400 komada polietilenskih vrećica. polietilenske vrećice traba koristiti više puta (za nošnje a zatim odlaganje otpada) | Primljeno na znanje | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
314 | Udruga gradova u RH | Obvezna minimalna javna usluga, Članak 73. | Uz članak 73. općenito, a posebno uz stavak 3. točku 2. Smatramo da je osnovni problem s ovakvom kategorizacijom korisnika javne usluge (privatni iznajmljivači u kategoriji korisnika koji obavljaju djelatnost) iznajmljivanje soba i apartmana turistima dva do četiri mjeseca godišnje što je jedna je od najrasprostranjenijih djelatnosti u priobalju, od koje živi veliki broj ljudi. U praksi se pokazalo nemogućim doći do podataka o njima, osim onih podataka koje ljudi daju dobrovoljno. Podatke iz e-visitora Turističke zajednice ne daju, njihov središnji ured to tumači obvezom zaštite osobnih podataka. Uredi uprave, tj. upravni odjeli u županijama nadležni za poslove gospodarstva navodno bi trebali imati registre iznajmljivača, ali ih nemaju u elektronskom obliku, tako da se pouzdana informacija o iznajmljivaču što se tiče broja jedinica koje iznajmljuje ne može dobiti ni iz jednog izvora. Rezultat toga je da se ne može razlikovati velike i male iznajmljivače, pa su u istoj kategoriji i oni koji iznajmljuju sobu s 2 kreveta i oni koji iznajmljuju cijelu apartmansku zgradu. Posljedično s kategorizacijom kao djelatnost, iznajmljivači su dužni davatelju javne usluge predavati samo MKO, a za reciklabilne frakcije mogu sklapati ugovore po komercijalnim uvjetima. Ovo je potpuno nerealno, jer su isti otkako se otpad odvojeno skuplja koristili mogućnost nenaplatne predaje otpadnog papira, plastike itd. lokalnom davatelju javne usluge i sasvim sigurno neće mijenjati svoj dosadašnji način ponašanja i sami sebi komplicirati život. Uostalom, tko će kontrolirati njihovo ponašanje s otpadom, sklapanje ugovora za reciklabilne frakcije, prateće listove? Dodatno, ukoliko se u nekoj turističkoj sredini 60% domaćinstava bavi iznajmljivanjem, lokalnom davatelju javne usluge „pobjeći će“ njihov reciklabilni otpad iz evidencije, a MKO će ostati. Čak i ako je sredina imala visoku stopu odvajanja KO, ovakvim razvrstavanjem iznajmljivača doći će u situaciju radikalnog smanjenja stope odvojenog skupljanja i plaćanja poticajne naknade. Jednostavno iz razloga što je pretežita lokalna djelatnost turističko iznajmljivanje! | Primljeno na znanje | Pitanje se dodatno uređuje Ugovorom davatelja javne usluge i korisnika usluge. |
315 | Lidija Runko Luttenberger | Uklanjanje otpada, Članak 141. | (2) Ako osoba koja je nepropisno uskladištila, ostavila, odbacila i/ili odložila otpad nepoznata, komunalni redar rješenjem naređuje uklanjanje otpada vlasniku nekretnine na kojoj je nepropisno uskladišten, ostavljen, odbačen i/ili odložen otpad ili posjedniku nekretnine ako vlasnik nekretnine nije poznat ili osobi koja sukladno posebnom propisu upravlja određenim područjem (dobrom), ako je otpad odložen na tom području (dobru) ili osobi koju je zatekao da odbacuje otpad izvan lokacije gospodarenja otpadom ili osobi za koju se može dokazati da je otpad odbacila izvan lokacije gospodarenja otpadom. U velikom broju slučajeva nepropisnog odlaganja otpada na privatnim parcelama, vlasnici nisu ti koji su taj otpad odložili, te je kontraproduktivno izricanje mjere uklanjanja otpada vlasniku parcele za nešto što nije napravio. Stoga je, ukoliko se utvrdi da vlasnici nisu i počinitelji, potrebno dati više ovlasti komunalnim redarima kako bi se jasno utvrdio stvarni identitet počinitelja kojima bi se izrekle odgovarajuće mjere uklanjanja otpada te kako bi se sankcionirali na licu mjesta (npr. pristup bazi kako bi se preko registarskih oznaka utvrdio vlasnik vozila kojim je otpad odbačen i sl.). (5) Istekom roka određenog rješenjem iz stavka 1. i 2. ovoga članka komunalni redar utvrđuje ispunjavanje obveze određene rješenjem. Ako komunalni redar utvrdi da obveza određena rješenjem iz stavka 1. ovoga članka nije izvršena, jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb dužan je osigurati uklanjanje tog otpada predajom ovlaštenoj osobi za gospodarenje tom vrstom otpada. Kako bi se osiguralo da uklanjanje nepropisno odloženog otpada kojeg poznati počinitelj ne ukloni u propisanom roku, te uklanjanje koje obavljaju Grad Zagreb, odnosno jedinice lokalne samouprave, ne padne na teret jedinica lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba, potrebno je odrediti da se trošak zbrinjavanja otpada naplati poznatom počinitelju te u tom smislu Komunalnim redarima dati ovlasti kako bi se odgovarajuće primjenio čl. 142. Zakona o općem upravnom postupku koji glasi; “1) Javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja. (2) Novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja. (3) U slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta. (4) Novčane kazne izvršavaju se sukladno odredbama ovoga Zakona o izvršenju novčanih obveza.” | Primljeno na znanje | Zakon o općem upravnom postupku se primjenjuje kao i ovaj propis |
316 | Lidija Runko Luttenberger | Inspekcijske mjere, Članak 138. | 5) Komunalni redar postupa sukladno odredbama iz stavaka 1. do 4. ovoga članka kada u provedbi nadzora postupanja s otpadom utvrdi da je fizička osoba učinila povredu ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona. Inspekcija zaštite okoliša je potkapacitirana te je u svrhu učinkovitijeg uklanjanja nepravilnosti određenim ovim Zakonom komunalnim redarima potrebno dati ovlasti postupanja i prema pravnim osobama, odnosno manjim obrtima (npr. automehaničari, soboslikari isl.). | Primljeno na znanje | Primljeno na zananje |
317 | Lidija Runko Luttenberger | Ovlasti inspektora u postupku inspekcijskog nadzora i predmet inspekcijskog nadzora, Članak 136. | (3) Ako fizička osoba počinitelj odbacivanja otpada na zahtjev komunalnog redara ne predoči na uvid osobni identifikacijski dokument radi provjere identiteta, komunalni redar je ovlašten zatražiti pružanje pomoći od djelatnika ministarstva nadležnog za unutarnje poslove radi utvrđivanja identiteta počinitelja odbacivanja otpada. Potrebno je propisati više ovlasti redara nad prekršiteljima, prvenstveno mogućnost zadržavanja osoba koje odbiju dati dokumente do dolaska policijskih službenika. Također, komunalnim redarima olakšati pristup bazi podataka tako da mogu naplaćivati kazne bez da trebaju čekati djelatnike ministarstva da dođu utvrditi počinitelja. Dodatno, potrebno je dati ovlasti komunalnom redarstvu i inspekciji da kažnjavaju za nepropisno spaljivanje otpada od strane fizičkih osoba na otvorenom i zatvorenom. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
318 | Lidija Runko Luttenberger | Nadležnost za obavljanje inspekcijskog nazora, Članak 132. | (5) Nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada te na nepropisno skladištenje, ostavljanje, odbacivanja ili odlaganje otpada od strane fizičke osobe ili nepoznatih osoba protivno ovom Zakonu provodi osoba koja obavlja poslove službe nadležne za komunalni red jedinice lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: komunalni redar), ako ovim Zakonom nije određeno drugačije. Potrebno je dodati i nepropisno spaljivanje otpada kako na javnim i privatnim parcelama na otvorenom/vani od strane fizičkih i pravnih osoba (manjih obrta) tako i u manjim ložištima (grijanje na otpad u stambenim objektima, loženje starog lakiranog namještaja, spaljivanje zauljenih krpa i ambalaže od strane automehaničara isl.). Potrebno je povećati kapacitete inspekcija i komunalnog redarstva s obzirom da se pokazalo da su dosadašnji kapaciteti nedostatni. Također, potrebno je komunalnim redarima dati ovlasti in nad pravnim osobama, ne samo nad fizičkim, s obzirom na potkapacitiranost inspekcije i velik broj učestalih prekršaja. Komunalni redari se vrlo često susreću s nepropisnim postupanjem s otpadom od strane vlasnika manjih obrta te im u tom smislu treba dati ovlasti za postupanje i prema pravnim osobama vlasnicima manjih obrta (soboslikari, automehaničari i sl.). | Primljeno na znanje | Ovim propisom se ne uređuje stanje ljudskih potencijala državnog inspektorata |
319 | Lidija Runko Luttenberger | Plan gospodarenja otpadom jedinice područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba, Članak 106. | (3) Plan iz stavka 2. ovoga članka donosi predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba i o tome obavještava Ministarstvo. (5) Plan gospodarenja otpadom jedinice područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba objavljuje se u službenom glasilu jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba. Potrebno je propisati i obvezu javnog savjetovanja i uključivanja javnosti u kreiranje Plana. | Primljeno na znanje | Pitanje je već uređeno posebnim propisom koji uređuje zaštitu okoliša |
320 | Lidija Runko Luttenberger | Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske, Članak 104. | (4) Plan iz stavka 1. ovoga članka se objavljuje u Narodnim novinama i na javno dostupnim mrežnim stranicama Ministarstva. Potrebno je propisati i obvezu javnog savjetovanja i uključivanja javnosti u kreiranje Plana. | Primljeno na znanje | Pitanje je već uređeno posebnim propisom koji uređuje zaštitu okoliša |
321 | Lidija Runko Luttenberger | Povratna naknada, Članak 99. | (9) Vlada uredbom propisuje vrste proizvoda za koje se plaća povratna naknada, način izračuna iznosa plaćanja za povratnu naknade, iznos povratne naknade, te obvezu dostave podataka nužnih za sustav povratne naknade. Potrebno je definirati da će Vlada u narednih godinu dana od donošenja Zakona analizirati i propisati proširenje sustava povratne naknade na još neke proizvode (primjerice boce od kozmetičkih preparata, ulja, octa, začina itd.), s obzirom da se pokazalo da je postojeći sustav rezultirao visokom stopom recikliranja proizvoda koji su uključeni u sustav povratne naknade. | Primljeno na znanje | Pitanje će se riješiti kroz podzakonske akte |
322 | Lidija Runko Luttenberger | Poticajna naknada, Članak 96. | Potrebno je propisati da se JLS koje su ispunile ciljeve u gospodarenju otpadom oslobađaju plaćanja poticajne naknade za smanjenje količina miješanog komunalnog otpada, da se ne bi dogodio slučaj kao sa Prelogom koji je kažnjen a daleko je iznad ciljeva koje ima RH. | Primljeno na znanje | Obračun je propisan dodatkom V |
323 | Lidija Runko Luttenberger | Poticaji i potpore u gospodarenju otpadom, Članak 94. | Članak 94. Potrebno je predvidjeti ekonomske poticaje za uspostavu modela ponovnog punjenja i drugih sustava višekratne uporabe. Pokretanje novih, zelenih proizvodnih i uslužnih djelatnosti koje osiguravaju višekratnu uporabu doprinijet će sprečavanju nastanka otpada. Potrebno je propisati poticaje za proizvođače višekratnih materijala za ponovnu uporabu te naknade za proizvođače jednokratnih materijala, kako bi se potaknula ponovna uporaba I smanjila količina otpada koja nastaje jednokratnim korištenjem materijala. (4) Fond može sufinancirati gradnju postrojenja za recikliranje otpada radi postizanja visoko učinkovitog recikliranja. Potrebno je proširiti ovaj stavak te u njega nadodati centar za ponovnu uporabu, postrojenje za sortiranje, kompostiranje te postrojenje za ekološki prihvatljivu obradu miješanog otpada (u industrijske sirovine) u JLS. | Primljeno na znanje | Pitanje će se urediti podzakonskim aktom |
324 | Lidija Runko Luttenberger | Odvojeno sakupljanje komunalnog otpada, Članak 81. | (1) Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je osigurati odvojeno prikupljanje otpadnog papira i kartona, stakla, metala, plastike, biootpada, drva, tekstila, ambalaže, električne i elektroničke opreme, baterija i akumulatora i glomaznog otpada, uključujući otpadne madrace i namještaj na način da osigura funkcioniranje jednog ili više reciklažnih dvorišta, odnosno mobilne jedinice na svom području sukladno stavcima 2. i 3. ovoga članka te uslugu prijevoza glomaznog komunalnog otpada na zahtjev korisnika usluge. Potrebno je dopuniti definiranjem da se odvojeno sakupljanje mora osigurati ne samo putem reciklažnih dvorišta, već i skupljanjem na kućnom pragu te individualiziranom naplatom koja potiče ljude da više odvajaju. | Primljeno na znanje | Odvojeno sakupljanje se osim u reciklažnom dvorištu obavlja i na mjestu primopredaje kod korisnika javne usluge |
325 | Lidija Runko Luttenberger | Standardna veličina i bitna svojstva spremnika, Članak 78. | (2) Standardna veličina i druga bitna svojstva spremnika za sakupljanje miješanog komunalnog otpada mora se odrediti na način da je spremnik primjeren potrebi pojedinog korisnika usluge. (3) Primjerenost potrebe pojedinog korisnika javne usluge ne može se ocjenjivati temeljem površine ili obujma nekretnine iz članka 68. stavka 1. ovoga Zakona. Potrebno je definirati da se primjerenost spremnika potrebama pojedinih korisnika ne određuje svojevoljno od strane komunalnih poduzeća, već da građani i građanke mogu sami birati spremnik određenog volumena koji odgovara količinama miješanog otpada, pri čemu se treba omogućiti i izbor manjih spremnika, a ne samo spremnika većih od 60 litara, kao što je to dosad bio slučaj u brojnim JLS. | Primljeno na znanje | Pitanje spremnika se uređuje Odlukom JLS, a odabira spremnika Izjavom korisnika |
326 | Lidija Runko Luttenberger | Troškovi pružanja javne usluge , Članak 77. | (1) Davatelj usluge dužan je iz prihoda od naplate cijene javne usluge iz članka 72. stavka 1. ovoga Zakona financirati samo troškove čija svrha je pružanje javne usluge uključujući sljedeće: 1. troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada 2. troškove prijevoza otpada 3. troškove obrade miješanog komunalnog otpada i biootpada 4. troškove koji su nastali radom reciklažnog dvorišta i mobilnog reciklažnog dvorišta zaprimanjem bez naknade otpada nastalog u kućanstvu na području jedinice lokalne samouprave za koje je uspostavljeno reciklažno dvorište 5. prijevoza i obrade glomaznog otpada koji se prikuplja u okviru javne usluge 6. vođenje propisanih evidencija i izvješćivanja u vezi s javnom uslugom 7. drugi primjereni i opravdani troškovi pružanja javne usluge. Potrebno je definirati da se ne smije podizati cijena javne usluge po volji komunalnog poduzeća i JLS ukoliko dođe do poremećaja na tržištu reciklanata, povećane potrebe za čišćenjem divljih deponija, povećane potrebe za nabavom vozila ili ukoliko dođe do povećanja drugih troškova komunalnog poduzeća. Kako bi komunalno poduzeće kompenziralo eventualne gubitke zbog navedenih i sličnih razloga, potrebno je oformiti Fond koji bi financijskim potporama komunalnim poduzećima regulirao da ne dolazi do naglih porasta cijene javne usluge i posljedično pobune građana i građanki, posebice onih koji se trude odvajati otpad. Konstrukcija “drugi primjereni i opravdani troškovi pružanja javne usluge” daje puno prostora za različite interpretacije što bi svakako trebalo izbjeći ili jasnije definirati. | Primljeno na znanje | Pitanje se uređuje Odlukom JLS te suglasnošću načelnika odnosno gradonačelnika |
327 | Lidija Runko Luttenberger | Cijena Javne usluge, Članak 72. | (2) Strukturu cijene javne usluge čini: 1. cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i 2. cijena obvezne minimalne javne usluge. Potrebno je definirati i popust na ukupnu cijenu usluge od minimalno 30% za korisnike koji ne koriste uslugu prikupljanja biootpada jer samostalno kompostiraju vlastiti biootpad te rasterećuju davatelja usluge. (5) Omjer cijene za količinu predanog miješanog otpada i cijene obvezne minimalne javne usluge u cijeni javne usluge mora biti odmjeren na način koji će osigurati obavljanje javne usluge na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način, izbjegavajući neopravdano visoke troškove, u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša, javnost rada i onečišćivač plaća, kako bi se osiguralo i poticalo odvojeno sakupljanje otpada. Što se omjera tiče, potrebno je jasnije definirati da cijena obvezne minimalne javne usluge ne smije prelaziti 30% ukupne cijene javne usluge, čime se osigurava da korisnici usluge mogu pravilnim ponašanjem utjecati na postizanje niže cijene od onih koji se nepravilno odnose prema otpadu. To će ujedno potaknuti korisnike na smanjenje količina otpada i motivirati ih na veći angažman u odvajanju otpada. Ukoliko se ne definira navedeno, neodgovorna komunalna poduzeća mogu (a to se već i dešava diljem RH) staviti fiksni dio cijene u iznosu većem čak i od 90% ukupne cijene usluge pa građani kroz mali varijabilni dio gotovo nikako pravilnim ponašanjem ne mogu utjecati na iznose svojih računa, a u tom slučaju nema niti povećane motivacije za povećani angažman u odvajanju otpada, što bi trebao biti cilj svakog komunalnog poduzeća kako bi se dostigle veće stope odvojenog prikupljanja otpada, umjesto penalizacije građana zbog suprotnog. | Primljeno na znanje | Pitanje se može urediti Odlukom JLS |
328 | Lidija Runko Luttenberger | Ugovorna kazna , Članak 70. | Članak 70. (4) Kad više korisnika usluge koristi zajednički spremnik, nastalu obvezu plaćanja ugovorne kazne u slučaju kad se ne utvrdi odgovornost pojedinog korisnika snose svi korisnici usluge koji koriste zajednički spremnik sukladno udjelima u korištenju spremnika. Potrebno je omogućiti najkvalitetniji način nadzora kako se korisnici usluge koji nisu odgovorni za nastala kršenja propisa ne bi opterećivali plaćanjem ugovornih kazni. | Primljeno na znanje | Zajedničko korištenje spremnika podrazumjeva i zajedničku odgovornost, ako se ne ustanovi drugačije, dok se pitanje „kamera“ i dr. može urediti sporazumom korisnika. |
329 | Lidija Runko Luttenberger | Ciljevi za otpadne plastične proizvode za jednokratnu uporabu, Članak 54. | (1) Radi recikliranja otpadnih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu odvojeno se moraju sakupiti slijedeće mase otpadnih boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana: - 77 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2025. godine i - 90 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2029. godine. Cilj za 2025. je već postignut, nužno je postaviti što viši cilj kako bi se osiguralo da investicije ne odu u pogrešnom smjeru. S obzirom na trenutne dobre rezultate s odvojenim skupljanjem boca za napitke potrebno je za cilj postaviti najmanje 95% odvojeno sakupljenih plastičnih predmeta obuhvaćenih sustavom povratne naknade. Također, sustav povratne naknade potrebno je proširiti i na druge vrste ambalaže poput kozmetike, deterdženata i sredstava za čišćenje, ne samo boce za napitke. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
330 | Lidija Runko Luttenberger | Ciljevi za komunalni otpad, Članak 52. | (2) U svrhu doprinosa kružnom gospodarstvu Europske unije, Republika Hrvatska treba ostvariti sljedeće ciljeve: 3. najmanje 55 % mase komunalnog otpada mora se oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu do 2025. godine 4. najmanje 60 % mase komunalnog otpada mora se oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu do 2030. godine i 5. najmanje 65 % mase komunalnog otpada mora se oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu do 2035. godine. S obzirom da je Planom gospodarenja otpadom RH 2017-2022 propisan zakonski cilj od 60% recikliranja komunalnog otpada do 2022. godine postotak od 55% do 2025. je neprihvatljivo derogiranje postojećih pozitivnih zakonskih propisa te bi stoga za 2025. definirati minimalno 65% recikliranja, za 2030. minimalno 70%, a za 2035. minimalno 75%, kao što je to definirano i zahtjevima Europskog Parlamenta u Rezoluciji o prelasku na cirkularnu ekonomiju. | Primljeno na znanje | Radi se o prijenosu odredbi direktiva. |
331 | Lidija Runko Luttenberger | Termička obrada otpada, Članak 39. | (1) Postupak energetske oporabe spaljivanjem ili suspaljivanjem mora se obavljati na način da se nastala energija koristi uz visoku razinu energetske učinkovitosti. Dokazano je da su suspaljivanje i spaljivanje energetski neučinkoviti, posebice ako se gleda mogućnost druge vrste iskorištavanja otpada u obliku sirovine za novu proizvodnju, što je prema hijerarhiji prioritetniji način gospodarenja otpadom. S obzirom na sve to potrebno je zabraniti energetsku oporabu spaljivanjem ili suspaljivanjem. (3) Zabranjeno je spaljivati otpad koji je odvojeno sakupljen radi pripreme za ponovnu uporabu ili recikliranja, osim otpada koji nastaje obradom odvojeno sakupljenoga otpada za kojeg spaljivanje daje najbolji ishod za okoliš sukladno članku 5. ovoga Zakona. Spaljivanje otpada koji nastaje obradom bilo koje vrste odvojeno sakupljenog otpada ne smije biti dozvoljeno već se mora naglasiti da, ukoliko recikliranje odvojenog otpada nije izvedivo, se taj otpad mora pretvoriti u sirovinu za daljnju industrijsku proizvodnju, što je diljem EU dokazano najbolja raspoloživa tehnologija koja je hijerarhijom gospodarenja otpadom prioritetnija od spaljivanja ili odlaganja. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
332 | Lidija Runko Luttenberger | Odlaganje otpada, Članak 37. | (3) Na odlagalištu otpada zabranjeno je odlaganje: 9. odvojeno sakupljenog otpada u svrhu pripreme za ponovnu uporabu i recikliranje sukladno članku 19. ovoga Zakona, osim otpada koji nastaje obradom odvojeno sakupljenoga otpada za kojega odlaganje daje najbolji ishod za okoliš sukladno hijerarhiji gospodarenja otpadom. Potrebno je zabraniti bilo kakvo odlaganje odvojeno prikupljenog otpada, a za otpad koji se ne može reciklirati potrebno je umjesto odlaganja ili spaljivanja osigurati uvjete za pretvaranje u sirovinu za daljnju industrijsku proizvodnju, što je diljem EU dokazano najbolja raspoloživa tehnologija koja je hijerarhijom gospodarenja otpadom prioritetnija od spaljivanja ili odlaganja. (4) Na odlagalištu otpada dozvoljeno je odlaganje otpada koji je prošao prethodnu obradu otpada prije odlaganja. Potrebno je naglasiti da se obradom morala izuzeti biološka komponenta iz otpada prije odlaganja. | Primljeno na znanje | Pojedinosti će se urediti podzakonskim aktom. |
333 | Lidija Runko Luttenberger | Informiranje i sudjelovanje javnosti, Članak 31. | 2. spaljivanje komunalnog otpada kapaciteta preko 3 tone na sat Potrebno je propisati javno savjetovanje za bilo koju vrstu spaljivanja komunalnog otpada, a ne samo za kapacitet preko 3 tone na sat, jer su i 2 tone i 1 tona, a i manje od toga procesi koji značajno utječu na kvalitetu zraka i zdravlje građana i građanki te postupci obrade otpada koji s razlogom izazivaju veliku pažnju i interes javnosti s obzirom da se od spaljivanja komunalnog otpada odustaje diljem svijeta zbog brojnih financijskih, okolišnih i zdravstvenih problema uzrokovanih spaljivanjem. | Primljeno na znanje | Pitanje je uređeno Zakonom o zaštiti okoliša. |
334 | Lidija Runko Luttenberger | Opća obveza odvojenog sakupljanje otpada, Članak 19. | (2) Radi poticanja visokokvalitetnog recikliranja propisuje se opća obveza odvojenog sakupljanja otpada. Potrebno je napomenuti da je obaveza osiguravanje odvojenog sakupljanja što bliže kućnom pragu građana i građanki te kontrolirano s pristupom samo određenih građana/ki jer je dokazano da se jedino na taj način osigurava viokokvalitetna sirovina bez puno nečistooća za recikliranje. Sa spremnicima na javnim površina svima dostupnim udio nečistoća puno je veći pa i recikliranje ne može biti visokokvalitetno već dobar dio tog otpada ni neće završiti na recikliranju iako je odvojen. (4) Proizvođač biootpada je dužan reciklirati biootpad na mjestu nastanka ili ga mora predati radi sakupljanja odvojeno od drugog otpada. Potrebno je termin reciklirati biootpad zamijeniti sa kompostirati biootpad. Također, potrebno je propisati da je JLS dužna osigurati uvjete za kućno kompostiranje (npr. podjelom kompostera) ili osigurati odvojeno prikupljanje biootpada u spreminicima na kućnom pragu. (5) Zabranjeno je miješati biootpad s drugim vrstama otpada. Potebno je osim zabrane miješanja biootpada zabraniti miješanje drugih vrsta otpada čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti (papir, staklo, metal, tekstil, plastika itd.). ZOGO iz 2013., kao i ZOGO iz 2007. bilo su propisali je da sav otpad koji ima vrijedna svojstva da se mora odvojeno sakupljati. | Primljeno na znanje | Pitanja su uređena odredbama o javnoj usluzi. Nije prihvaćena primjedba o kompostiranju biooptada jer bi se time uvelo ograničenje na korištenje tehnologije, a korištenjem pojma „reciklaža“ potiče se obrada koja doprinosi ciljevima bez ograničenja na jednu tehnologiju. Zabrana miješanja je propisana člankom 18.stavkom 4. i člankom 22. stavkom 4. te se još dodatno uređuje dozolom za gospdoarenje otpadom. |
335 | Lidija Runko Luttenberger | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Potrebno je postaviti i kvantificirati cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Nužno je propisati zakonsku obvezu uporabe višekratnog posuđa za konzumaciju na lokaciji, za sve ugostiteljske objekte jer je višekratno posuđe znanstveno dokazano višestruko održivije od jednokratnog. Dodatno, potrebno je propisati obvezujuću razinu ponovnog punjenja za pivo i bezalkoholna pića najkasnije do 2023. Za sve ugostiteljske objekte potrebno je propisati obvezu da osiguraju vodu za piće dostupnu iz slavine. Nedostaje mehanizam za prevenciju otpada od plastičnih boca i spremnika za napitke. U pogledu dizajna plastičnih proizvoda, sukladno članku 6. Direktive Republika Hrvatska mora osigurati da spremnici za napitke zapremine do 3 litre navedeni u dijelu C Priloga (npr. boce za napitke, višeslojna (kompozitna) ambalaža za napitke), koji imaju čepove i poklopce izrađene od plastike, mogu staviti na tržište samo ako ti čepovi i poklopci ostaju pričvršćeni za spremnike tijekom faze predviđene uporabe proizvoda. Direktivom je predviđena i obveza europskih organizacija za normizaciju da do 3. listopada 2019. razviju usklađene norme u pogledu zahtjeva vezanih uz pričvršćivanje. Time se znatno olakšalo uvođenje jasnih i unificiranih pravila za proizvođače takvih proizvoda. Prijedlog Zakona unatoč tome ne propisuje nikakva pravila kojima bi se osiguralo poštovanje ovog standarda. Drugi bitan zahtjev u pogledu dizajna odnosi se na udio reciklirane plastike u plastičnim bocama koje se stavljaju na tržište: - od 2025. PET boce moraju sadržavati najmanje 25% reciklirane plastike - od 2030. PET boce moraju sadržavati najmanje 30% reciklirane plastike Kako bi se osiguralo pravovremeno ispunjenje ove obveze, potrebno je već sada postaviti pravila kojima se proizvođačima promjene stavljaju na znanje te im se ostavlja dovoljno vremena za prilagodbu proizvodnog procesa. Dodatni preventivni mehanizam kojeg se ne dotiče ZOGO, a predviđa ih Direktiva jesu zahtjevi u pogledu označavanja određenih jednokratnih plastičnih proizvoda. Članak 7. i Prilog D Direktive tim mehanizmom obuhvaćaju sljedeće proizvode: • Higijenski ulošci, tamponi i aplikatori za tampone • Vlažne/ prethodno ovlažene maramice za osobnu njegu i uporabu u domaćinstvu • Duhanski proizvodi s filtrom te filtri koji se stavljaju na tržište za uporabu u kombinaciji s duhanskim proizvodima • Čaše za napitke Prijedlog ZOGO-a ne predviđa konkretne mjere već samo člankom 85. sav otpad od jednokratne plastike stavlja u Posebnu kategoriju otpada za koju propisuje obvezu dodatnog uređenja kroz podzakonske akte. S obzirom na to da se ovaj članak odnosi na fazu u kojoj je otpad već nastao, a ne na preventivnu fazu te da je člankom 180. predviđen rok od čak godine dana za donošenje potrebnog pravilnika postoji opravdana bojazan da da se još dugo neće uvesti odgovarajuća pravila za označavanje proizvoda od jednokratne plastike, premda sukladno članku 17. stavku 1. alineji 3. države članice moraju primijeniti odredbe potrebne za usklađivanje s člankom 7. Direktive najkasnije do 3. srpnja 2021. Napominjemo da je Europska komisija imala rok do 3. srpnja 2020. za donošenje provedbenog akta kojim se utvrđuju usklađene specifikacije za oznaku, što znači da su potrebne oznake već dostupne i da obvezu njihove upotrebe nije teško implementirati. | Primljeno na znanje | Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
336 | Lidija Runko Luttenberger | III. SPREČAVANJE NASTANKA OTPADA, Članak 13. | Potrebno je postaviti i kvantificirati cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Nužno je propisati zakonsku obvezu uporabe višekratnog posuđa za konzumaciju na lokaciji, za sve ugostiteljske objekte jer je višekratno posuđe znanstveno dokazano višestruko održivije od jednokratnog. Dodatno, potrebno je propisati obvezujuću razinu ponovnog punjenja za pivo i bezalkoholna pića najkasnije do 2023. Za sve ugostiteljske objekte potrebno je propisati obvezu da osiguraju vodu za piće dostupnu iz slavine. Nedostaje mehanizam za prevenciju otpada od plastičnih boca i spremnika za napitke. U pogledu dizajna plastičnih proizvoda, sukladno članku 6. Direktive Republika Hrvatska mora osigurati da spremnici za napitke zapremine do 3 litre navedeni u dijelu C Priloga (npr. boce za napitke, višeslojna (kompozitna) ambalaža za napitke), koji imaju čepove i poklopce izrađene od plastike, mogu staviti na tržište samo ako ti čepovi i poklopci ostaju pričvršćeni za spremnike tijekom faze predviđene uporabe proizvoda. Direktivom je predviđena i obveza europskih organizacija za normizaciju da do 3. listopada 2019. razviju usklađene norme u pogledu zahtjeva vezanih uz pričvršćivanje. Time se znatno olakšalo uvođenje jasnih i unificiranih pravila za proizvođače takvih proizvoda. Prijedlog Zakona unatoč tome ne propisuje nikakva pravila kojima bi se osiguralo poštovanje ovog standarda. Drugi bitan zahtjev u pogledu dizajna odnosi se na udio reciklirane plastike u plastičnim bocama koje se stavljaju na tržište: - od 2025. PET boce moraju sadržavati najmanje 25% reciklirane plastike - od 2030. PET boce moraju sadržavati najmanje 30% reciklirane plastike Kako bi se osiguralo pravovremeno ispunjenje ove obveze, potrebno je već sada postaviti pravila kojima se proizvođačima promjene stavljaju na znanje te im se ostavlja dovoljno vremena za prilagodbu proizvodnog procesa. Dodatni preventivni mehanizam kojeg se ne dotiče ZOGO, a predviđa ih Direktiva jesu zahtjevi u pogledu označavanja određenih jednokratnih plastičnih proizvoda. Članak 7. i Prilog D Direktive tim mehanizmom obuhvaćaju sljedeće proizvode: • Higijenski ulošci, tamponi i aplikatori za tampone • Vlažne/ prethodno ovlažene maramice za osobnu njegu i uporabu u domaćinstvu • Duhanski proizvodi s filtrom te filtri koji se stavljaju na tržište za uporabu u kombinaciji s duhanskim proizvodima • Čaše za napitke Prijedlog ZOGO-a ne predviđa konkretne mjere već samo člankom 85. sav otpad od jednokratne plastike stavlja u Posebnu kategoriju otpada za koju propisuje obvezu dodatnog uređenja kroz podzakonske akte. S obzirom na to da se ovaj članak odnosi na fazu u kojoj je otpad već nastao, a ne na preventivnu fazu te da je člankom 180. predviđen rok od čak godine dana za donošenje potrebnog pravilnika postoji opravdana bojazan da da se još dugo neće uvesti odgovarajuća pravila za označavanje proizvoda od jednokratne plastike, premda sukladno članku 17. stavku 1. alineji 3. države članice moraju primijeniti odredbe potrebne za usklađivanje s člankom 7. Direktive najkasnije do 3. srpnja 2021. Napominjemo da je Europska komisija imala rok do 3. srpnja 2020. za donošenje provedbenog akta kojim se utvrđuju usklađene specifikacije za oznaku, što znači da su potrebne oznake već dostupne i da obvezu njihove upotrebe nije teško implementirati. | Primljeno na znanje | Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
337 | Lidija Runko Luttenberger | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 12. | (1) Lokacija centra za gospodarenje otpadom, odlagališta i spalionice moraju biti planirana dokumentom prostornog uređenja, a lokacija na kojoj se može obavljati djelatnost oporabe odnosno zbrinjavanja otpada ne mora biti planirana dokumentom prostornog uređenja ako se nalazi u području komunalno-servisne, industrijske, poslovne ili gospodarske namjene. Ovaj članak je neprihvatljiv s obzirom na velik interes javnosti prilikom izgradnje i rada postrojenja za bilo kakvu vrstu oporabe otpada pa je potrebno propisati da se svaka oporaba otpada mora planirati u dokumentima prostornog uređenja, bez obzira u kojem i kakvom se području nalazi. Prostorno planiranje je prva točka zaštite prostora i zaštite okoliša te kao takvo ima obavezu javne rasprave i uključivanja javnosti. Kako bi zaštita i prostora i okoliša bila učinkovita, lokacije za djelatnosti oporabe jasno moraju biti definirane unutar dokumenata prostornog uređenja. Također, spalionice otpada nisu poželjni način postupanja s otpadom, na što je upozorila i EU koja je i prestala sa subvencijama za njihovu izgradnju jer nisu u skladu sa EU Zelenim planom niti paketom za cirkularnu ekonomiju, a također nisu planirane niti PGO RH 2017-2022 pa zahtijevamo da se Zakonom jasno propiše da se spalionice otpada u RH ne smiju graditi te da se izbace iz ovog članka. (3) Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je osigurati da davatelj javne usluge preda miješani komunalni otpad u centar za gospodarenje otpadom, a sve sukladno sporazumu koje je Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno potpisati s centrom za gospodarenje otpadom kojim uređuju odnose u svezi predaje miješanog komunalnog otpada. Umjesto da se omogući obrada miješanog otpada lokalno u JLS u malim modularnim postrojenjima koje izvlače reciklante i ostatak pretvaraju u sirovinu za industriju i inertni otpad, čime bi se poštovalo i zakonsko načelo blizine, namjerno se krši to zakonsko načelo te se naređuje JLS da stotinama kilometara moraju prevoziti otpad i skupo plaćati njegovu obradu. Ta obrada završava velikim dijelom u obliku RDF-a koji se mora slati na suspaljivanje izvan RH ili skupo plaćati cementarama u RH, što se u konačnici odražava na povećanju mjesečnih računa građana Sve navedeno je dokazano na primjeru Marišćine i Kaštijuna, prvog CGO u RH, a iz Studija izvodljivosti za nove CGO jasno je da se planira sličan scenarij i s budućim CGO. Takav sustav je besmislen te zahtijevamo da se odustane od forsiranja regionalnih / županijskih centara za gospodarenje otpadom i tjeranja JLS da miješani otpad šalju u njega, te da se raspišu natječaji za financiranje lokalne infrastrukture za ekološki prihvatljivu obradu ostatnog miješanog otpada. (4) Trgovačko društvo, koje obavlja djelatnost i poslove centra za gospodarenje otpadom, dužno je primiti sav miješani komunalni otpad od davatelja javne usluge, te primjenjivati istu cijenu obrade preuzetog miješanog komunalnog otpada po toni za sve davatelje usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, koji su sukladno Planu gospodarenja otpadom Republike Hrvatske dužni predavati miješani komunalni otpad u taj centar za gospodarenje otpadom. Potrebno je odustati od centara za gospodarenje otpadom, a do zatvaranja postojećih centara trebalo bi regulirati cijenu jer na ovaj način trgovačka društva manipuliraju i dižu cijenu samostalno te to znači udar na JLS kojima se cjelokupni sustav poskupljuje pa se to negativno održava i na građanke i građane. | Primljeno na znanje | Odredbe o prostornim planovima su brisane. Zakonom se ne propisuje obveza korištenja određene tehnologije obrade otpada, te ako je to u skladu sa Zakonom i po drugome prihvatljivo, u CGO-u se može koristiti za obradu miješanog komunalnog otpada „mala modularna postrojenja koje izvlače reciklante i ostatak pretvaraju u sirovinu za industriju i inertni otpad.“ Dodatno, podsjećamo da su JLS i županije vlasnici te da upravljaju CGO-om, te nema razloga da Ministarstvo ili Vlada regulira cijenu obrade u CGO-u. |
338 | Lidija Runko Luttenberger | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 11. | (1) Obrada opasnog otpada postupkom spaljivanja i odlaganja i centar za gospodarenje otpadom od posebnoga su interesa za Republiku Hrvatsku. Obrada opasnog otpada spaljivanjem i odlaganjem nije najbolje raspoloživa tehnika za obradu opasnog otpada pa bi trebalo uzeti u obzir i druge tehnologije prije nego se ističe da je ova obrada od posebnog interesa za RH. Također, centri za gospodarenje otpadom na primjeru Marišćine i Kaštijuna pokazali su promašenog takvog koncepta (ekološki, zdravstveno, i financijski), dok su s druge strane lokalni sustavi pokazali veliku uspješnost te bi i centre za obradu krajnjeg ostatnog miješanog otpada trebalo decentralizirati u lokalne sredine i propisati ekološku tehnologiju iskorištavanja kranjeg ostatka kao sirovine u industriji, a ne poticati suspaljivanje u cementarama i termoelektranama što je trenutno u planu u svim postojećim i planiranim CGO. | Primljeno na znanje | Zakonom se ne propisuje obveza korištenja određene tehnologije obrade otpada. |
339 | Lidija Runko Luttenberger | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Ovaj neshvatljivi prijedlog Zakona predstavlja korak natrag u odnosu na postojeći, prilagođava regulaciju lošoj praksi nepoštivanja zakona od strane pojedinih subjekata i prijevarno u odnosu na EU predstavlja pokušaj opravdavanja nepoštivanja pravne stečevine EU na koju na koju smo kao država obvezni. Tako ovaj prijedlog Zakona, uz minimum mjera iz EU Direktiva, održava na životu brojne neprihvatljive prakse i potiče sustav protivan javnom interesu i zaštiti okoliša. Osim što ne donosi dovoljno mjera za unaprjeđenje sustava, prijedlog Zakona degradira i pojedine postojeće pozitivne odredbe. Primjerice, cilj recikliranja od 60 posto do 2022. godine, koji je propisan važećim Planom gospodarenja otpadom (2017.-2022.), zamjenjuje se slabijim ciljem od 55 posto do 2025. godine. Ovakvo derogiranje ciljeva nikako nema svrhu poboljšanja sustava i zaštite okoliša. Jedan od ključnih nedostataka prijedloga Zakona je da oporaba otpada, poput spaljivanja u cementarama, po novom ne treba biti definirana prostornim planom, iako lokacije postrojenja mogu imati značajan utjecaj na kvalitetu života građana. Ukidanje obaveze definiranja prostornim planom neprihvatljiv je pokušaj gušenja glasa građana kojima treba biti omogućena rasprava o obradi otpada u njihovom okruženju. Višestruko je problematično i da se ponovo nameće obaveza gradovima i općinama da miješani otpad predaju u regionalne centre, umjesto ekološki prihvatljve obrade u vlastitim postrojenjima. Centri to skupo naplaćuju nakon čega su gradovi prisiljeni dizati račune građanima. To se već dešava na području Istre i Primorsko-goranske županije gdje su izgrađeni prvi centri, a ovim prijedlogom Zakona potvrđuje se kao praksa i za ostatak Hrvatske. Centri za gospodarenje otpadom (centiri za smeće) štete okolišu i društvu u cjelini te omogućuju neučinkovito, neisplativo i okolišno štetno spaljivanje otpada, koje se ovim prijedlogom Zakona ne zabranjuje, već itekako aktualizira, što je jako loše. U prijedlog novog Zakona prenose se tek minimalni zahtjevi EU direktiva, bez većih i potrebnih ambicija koje pokazuju odgovornije zemlje poput Slovenije, Irske, Francuske i Austrije. Dobar primjer su mjere za smanjenje jednokratne plastike. One se svode na zabranu određenih proizvoda, dok za ostale nisu propisani ciljevi smanjenja, kao što je to u Direktivi. Ne zabranjuju se najtanje jednokratne plastične vrećice koje su jedan od najvećih zagađivača, a mjere proširene odgovornosti proizvođača nisu dovoljne. Upitno je i ispunjenje minimalnih ciljeva s obzirom na dosadašnju praksu nepridržavanja propisa i nesankcioniranja prekršitelja, čime Zakon često ostaje samo mrtvo slovo na papiru. Dodatno zabrinjava činjenica da se Zakonom omogućavaju različite interpretacije brojnih članaka koje se vrlo lako mogu iskoristiti na štetu građana i građanki. Najbolji primjer je način izračuna cijene javne usluge. Ne definiraju se mehanizmi kojima bi se građane zaštitilo od nepravedne strukture cijene te nagradilo za pravilno postupanje s otpadom. Ministarstvo je dužno uzeti u obzir opetovana upozorenja od strane EU o potrebi ambicioznijih mjera za smanjenje otpada te razvoj sustava za ponovnu uporabu. Ukoliko se Zakon usvoji u predloženom obliku, propustit će se prilika da se u narednih par godina poboljša sustav gospodarenja otpadom u RH. Predlažem pročitati znanstveni rad o kružnom gospodarstvu https://doi.org/10.1016/j.jclepro.2020.120495 | Primljeno na znanje | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. Pojedinosti mjera u svezi proširene odgovoronosi proizvođača proizvoda urediti će se podzakonskim aktima. S obzirom da su izvršno tijelo JLS i predstavničko tijelo JLS nadležna za iznose cijena javne usluge, smatramo da ovim zakonom nije potrebno razrađivati mehanizme koji bi trebali dodatno štititi građane od njihovih predstavnika. |
340 | Božica Vranešić | Ciljevi za otpadnu ambalažu, Članak 58. | Ako prosječni stanovnik Hrvatske godišnje potroši oko 200 plastičnih vrećica, time proizvede 300 do 500 grama otpada od plastičnih vrećica. Zašto ovaj Zakon zabranom tanjih vrećica potiče korištenje vrećica debljine stjenke veće od 50 mikrona? Irski primjer s naknadom na plastične vrećice pokazuje nam kako je potrošnja jednokratnih plastičnih vrećica pala za 90 %, ali je onda u isto vrijeme porasla prodaja plastičnih vrećica za smeće za 400 %. | Primljeno na znanje | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Korištenje vrećica s debljinom stjenke 50 i više mikrona potiče se iz razloga što one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu. |
341 | Božica Vranešić | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Ako prosječni stanovnik Hrvatske godišnje potroši oko 200 plastičnih vrećica, time proizvede 300 do 500 grama otpada od plastičnih vrećica. Zašto ovaj Zakon zabranom tanjih vrećica potiče korištenje vrećica debljine stjenke veće od 50 mikrona? Irski primjer s naknadom na plastične vrećice pokazuje nam kako je potrošnja jednokratnih plastičnih vrećica pala za 90 %, ali je onda u isto vrijeme porasla prodaja plastičnih vrećica za smeće za 400 %. | Primljeno na znanje | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Korištenje vrećica s debljinom stjenke 50 i više mikrona potiče se iz razloga što one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu. |
342 | HGK | Uklanjanje otpada, Članak 141. | U odnosu na odredbu stavka 5., Grupacija održavanja čistoće HGK predlaže alternativnu mogućnost da i komunalni redar novčanom kaznom prisiljava onečišćivača na izvršenje upravnog rješenja dok ovaj to ne izvrši. | Primljeno na znanje | Zakon o općem upravnom postupku se primjenjuje kao i ovaj propis |
343 | HGK | Nadležnost za obavljanje inspekcijskog nazora, Članak 132. | U odnosu na stavak 5. Grupacija održavanja čistoće HGK ističe da je u turističkim sredinama struktura gospodarstva izrazito sezonalna. Pored nešto većih hotela i trgovačkih centara, značajni su privatni iznajmljivači i mikro poduzetništvo tercijarnog sektora (kafići, mali restorani, male trgovine...). Iznajmljivanje soba i postelja je uglavnom „dopunska djelatnost“ fizičkih osoba, a mikro i malo poduzetništvo je organizirano većim dijelom kroz sezonske obrte koji izvan sezone idu u mirovanje, a manjim dijelom kao trgovačka društva kod kojih nema zimskog mirovanja. Komunalni redari, kako zakon predviđa, imali bi ovlasti samo nad fizičkim osobama i „nepoznatim počiniteljima“ (sanaciju ovakve situacije uvijek plaća JLS iz svoga proračuna). Inspektori zaštite okoliša trebali bi rješavati SVE situacije koje prouzroče trgovačka društva i obrti, što je apsolutno nemoguće zbog njihovog malog broja! Drugim riječima, ovakva regulativa generirat će još veću količinu komunalnog nereda na području JLS i neće dovesti do nužne promjene ponašanja korisnika javne usluge u cilju odgovornog ponašanja prema vlastitom otpadu (komunalni red i zaštita okoliša mogu se postići isključivo dobro balansiranim odnosom poticaja i represije). | Primljeno na znanje | Ovim propisom se ne uređuje stanje ljudskih potencijala državnog inspektorata |
344 | HGK | XIV. INFORMACIJSKI SUSTAV GOSPODARENJA OTPADOM, Članak 124. | Grupacija održavanja čistoće HGK smatra da bi davatelji usluge koji rade unos u e-Onto trebali imati mogućnost eksportiranja podataka s ciljem obrade i analize podataka u svrhu boljeg upravljanja gospodarenjem otpadom. Pritom se ne misli na dostupnost do sada predefirniranih izvještaja, već mogućnost izvoza podataka u primjerice Excell radi daljnje obrade. | Primljeno na znanje | e-ONTO će se doraditi u tom smislu u narednom razdoblju |
345 | HGK | Obvezna minimalna javna usluga, Članak 73. | U odnosu na odredbu stavka 3. točke 2., Grupacija održavanja čistoće HGK smatra da je osnovni problem s ovakvom kategorizacijom korisnika javne usluge (privatni iznajmljivači u kategoriji korisnika koji obavljaju djelatnost) iznajmljivanje soba i apartmana turistima 2-4 mjeseca godišnje jedna je od najrasprostranjenijih djelatnosti u priobalju, od koje živi veliki broj ljudi. U praksi se pokazalo nemogućim doći do podataka o njima, osim onih podataka koje ljudi daju dobrovoljno. Podatke iz e-visitora Turističke zajednice ne daju, njihov središnji ured to tumači obvezom zaštite osobnih podataka. Uredi državne uprave u županijama nadležni za poslove gospodarstva navodno bi trebali imati registre iznajmljivača, ali ih nemaju u elektronskom obliku, tako da se pouzdana informacija o iznajmljivaču što se tiče broja jedinica koje iznajmljuje ne može dobiti ni iz jednog izvora. Rezultat toga je da se ne može razlikovati velike i male iznajmljivače, pa su u istoj kategoriji i oni koji iznajmljuju sobu s 2 kreveta i oni koji iznajmljuju cijelu apartmansku zgradu. Posljedično s kategorizacijom kao djelatnost, iznajmljivači su dužni davatelju javne usluge predavati samo MKO, a za reciklabilne frakcije mogu sklapati ugovore po komercijalnim uvjetima. Ovo je potpuno nerealno, jer su isti otkako se otpad odvojeno skuplja koristili mogućnost nenaplatne predaje otpadnog papira, plastike itd. lokalnom davatelju javne usluge i sasvim sigurno neće mijenjati svoj dosadašnji način ponašanja i sami sebi komplicirati život. Uostalom, tko će nadzirati njihovo postupanje s otpadom, sklapanje ugovora za reciklabilne frakcije, prateće listove? Dodatno, ako se u nekoj turističkoj sredini 60% domaćinstava bavi iznajmljivanjem, lokalnom davatelju javne usluge „pobjeći će“ njihov reciklabilni otpad iz evidencije, a MKO će ostati. Čak i ako je sredina imala visoku stopu odvajanja KO, ovakvim razvrstavanjem iznajmljivača doći će u situaciju radikalnog smanjenja stope odvojenog sakupljanja i plaćanja poticajne naknade. Jednostavno zato što je pretežita lokalna djelatnost turističko iznajmljivanje! | Primljeno na znanje | Pitanje se dodatno uređuje Ugovorom davatelja javne usluge i korisnika usluge |
346 | HGK | Ciljevi za otpadne baterije i akumulatore, Članak 56. | Grupacija održavanja čistoće HGK predlaže dodatno urediti izričaj ove odredbe, jer nije jasno određeno na što se odnosi godišnja stopa od 45%. | Primljeno na znanje | Pojedinosti će se urediti podzakonskim aktom. |
347 | HGK | Prateći list, Članak 21. | Vezano na stavak 3., Grupacija održavanja čistoće HGK smatra da je intencija elektroničko poslovanje i nepotrebni je trošak ispisivati dokument zato da fizički bude u vozilu, ako je informacija sadržana u službenom očevidniku. Ako nema pratećeg lista svakako treba teretni, pa se predlaže racionalizirati ovu odredbu i prihvatiti elektroničku dokumentaciju kao vjerodostojnu. | Primljeno na znanje | Pitanje će se dodatno urediti podzakonskim aktom/uputom. |
348 | HGK | Pojmovi, Članak 4. | U odnosu na stavak 1. točku 18. alineju 3., Grupacija održavanja čistoće HGK predlaže ne tražiti detaljnu mikrolokaciju (katastarsku česticu) mobilnog reciklažnog dvorišta koja je podložna češćim promjenama, jer lokacija gospodarenja otpadom ulazi u dozvolu za gospodarenje otpadom, a postupak njenog ishođenja i mijenjanja je vrlo složen. Dodatno, Grupacija čistoće HGK predlaže stavak 1. dopuniti novim pojmom „mjesto primopredaje“ čija definicija glasi „je obračunsko mjesto ili mjesto određeno odlukom jedinice lokalne samouprave“. Grupacija održavanja čistoće HGK predlaže također definirati pojam „prikupljanje otpada“, kojim se u točki 63. stavka 1. ovoga članka objašnjava pojam „sakupljanje otpada“. | Primljeno na znanje | Pitanje obavljanja postupaka dodatno će se urediti podzakonskim aktima. Prijedlog u svezi „mjesta primopredaje“ se ne prihvaća jer se pitanje uređuje Izjavom. |
349 | Sara Ćetković | Ciljevi za otpadne plastične proizvode za jednokratnu uporabu, Članak 54. | Cilj za 2025. je već postignut, nužno je postaviti što viši cilj kako bi se osiguralo da investicije ne odu u pogrešnom smjeru. S obzirom na trenutne dobre rezultate s odvojenim skupljanjem boca za napitke potrebno je za cilj postaviti najmanje 95% odvojeno sakupljenih plastičnih predmeta obuhvaćenih sustavom povratne naknade. Također, sustav povratne naknade potrebno je proširiti i na druge vrste ambalaže poput kozmetike, deterdženata i sredstava za čišćenje, ne samo boce za napitke. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
350 | Sara Ćetković | Informiranje i sudjelovanje javnosti, Članak 31. | 2. spaljivanje komunalnog otpada kapaciteta preko 3 tone na sat Potrebno je propisati javno savjetovanje za bilo koju vrstu spaljivanja komunalnog otpada, a ne samo za kapacitet preko 3 tone na sat, jer su i 2 tone i 1 tona, a i manje od toga procesi koji značajno utječu na kvalitetu zraka i zdravlje građana i građanki te postupci obrade otpada koji s razlogom izazivaju veliku pažnju i interes javnosti s obzirom da se od spaljivanja komunalnog otpada odustaje diljem svijeta zbog brojnih financijskih, okolišnih i zdravstvenih problema uzrokovanih spaljivanjem | Primljeno na znanje | Pitanje je uređeno Zakonom o zaštiti okoliša. |
351 | Sara Ćetković | Opća obveza odvojenog sakupljanje otpada, Članak 19. | (2) Potrebno je napomenuti da je obaveza osiguravanje odvojenog sakupljanja što bliže kućnom pragu građana i građanki te kontrolirano s pristupom samo određenih građana/ki jer je dokazano da se jedino na taj način osigurava viokokvalitetna sirovina bez puno nečistooća za recikliranje. Sa spremnicima na javnim površina svima dostupnim udio nečistoća puno je veći pa i recikliranje ne može biti visokokvalitetno već dobar dio tog otpada ni neće završiti na recikliranju iako je odvojen. | Primljeno na znanje | Pitanja su uređena odredbama o javnoj usluzi. |
352 | Zagrebačka županija | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Neke opće komentare na Prijedlog zakona, donosimo, kako slijedi: - Ukidanje odgovorne osobe za gospodarenje otpadom u postupcima ishođenja dozvole za gospodarenje otpadom i upisa u Očevidnike nije dobra praksa. Može se raspravljati o potrebnoj razini dokaza o ispunjavanju uvjeta za odgovornu osobu (potrebna stručna sprema, broj godina iskustva u poslovima gospodarenje otpadom i sl.), ali potpuno ukidanje odgovorne osobe kao takve nije dobro; - također, izostanak uvida u elaborat gospodarenja otpadom u postupcima ishođenja dozvola za gospodarenje otpadom nije dobro rješenje (informiranje javnosti to ne zamjenjuje – čl.31st.1 prijedloga zakona); - potrebno je definirati stranke u upravnom postupku ishođenja dozvola za gospodarenje otpadom. Može se se redefinirati sadašnji propis u tome smislu, ili ga zadržati, ali bi svakako trebalo biti jasno propisano tko može imati status stranke; - Smatramo, također, da je potrebno dodati članak 98. važećeg zakona u prijedlog novog zakona - prijenos prava i obaveza (dozvola) na drugu pravnu osobu; | Primljeno na znanje | Primjedba o ukidanju obveze imenovanja odgovorne osobe je primljena na znanje. Suglasni smo sa komentarom da „informiranje javnosti“ nije zamjena za očitovanje stranke u postupku ishođenj dozvole za gospodarenje otpadom, te da su pitanja određivanja i sudjelovanja stranaka u upravnom postupku uređena Zakonom o općem upravnom postupku. Pitanja „prijenosa prava i obveza iz dozvole“ rješavaju se kroz novu dozvolu. |
353 | Mihaela Hrvojić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Budući da nema ekološkog interesa u zabrani ili oporezivanju plastičnih vrećica, postavlja se pitanje zašto se ovim zakonom žele zatvarati, umjesto otvarati radna mjesta? Plastični proizvodi, uključujući i vrećice, su cjenovno, kvalitativno, ekološki i praktično vrlo konkurentan proizvod s kojim se proizvođači proizvoda od ostalih materijala ne mogu mjeriti, pa se opravdano može posumnjati u globalni utjecaj potonjih na propise, radi ograničavanja tvrtki s boljim proizvodima. Plastičnim vrećicama nije mjesto u prirodi, ali to je odgovornost pojedinaca, a ne proizvođača. Jednakom logikom moglo bi se zabraniti stavljanje na tržište cigareta, jer ljudi opušcima zagađuju okoliš, vidljivo više nego plastičnim vrećicama, posebno na plažama. | Primljeno na znanje | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
354 | Snježana Hodalj | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Vezano uz Članak 2., u pravni poredak Republike Hrvatske nužno je potrebno prenijeti i Direktivu (EU) 2015/720 Europskog Parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje koja donosi mjere za smanjenje potrošnje laganih plastičnih vrećica. Pritom, Direktiva (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. ukazuje na smanjenje utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, a vrećice nisu predmet te Direktive koja se bavi plastičnim proizvodima za jednokratnu upotrebu, kao što su slamke, štapići za uši, tanjuri i drugo. Smanjenje potrošnje vrećica regulirano je Direktivom (EU) 2015/720 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje iz koje proizlazi da se u EU zakonodavstvu vrećice smatraju ambalažom. Zbog toga se može smatrati da vrećice mogu biti regulirane Zakonom o ambalaži i ambalažnom otpadu ili nekim podzakonskim aktom, a ne Zakonom o održivom gospodarenju otpadom. Plastična ambalaža, dakle i plastične vrećice, u brojnim su se istraživanjima pokazale kao, i po okoliš, bolja opcija od istih proizvoda načinjenih od mogućih zamjenskih materijala, stoga u ovom Nacrtu ničime nije predstavljen temelj za odluku njihove zabrane. Ja sam protiv zabrane!!!! | Primljeno na znanje | Popis pravne stečevine EU iz članka 2. ovog prijedloga Zakona uskladit će se s ostalim odredbama u daljnjem tijeku izrade ovog Zakona. Glede opravdanosti zabrane stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje napominjemo da plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe se ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
355 | Nika Šimić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Potrebno je dodatnim odredbama urediti pitanje plastičnih vrećica. Prvenstveno, potrebno je strogo razdvajanje plastičnih vrećica i jednokratne plastike, jer se pitanje vrećice uređuje po EU-direktivi iz 2015., dok jednokratna plastika slijedi EU direktivu iz lipnja 2019.. Kod vrećica je nužno naglasiti da su one ambalaža. Trgovci su dužni dati vrećice za zamatanje proizvoda - plastičnu vrećicu ili po izboru od nekog drugog materijala. I vrećice od 15 do 50 mikrometara, ako se prodaju, morale bi biti bez natpisa. Plastične vrećice za jednokratnu upotrebu pružaju sanitarni i praktični način nošenja namirnica kući te štite zaposlenike i kupce u trgovimama od potencijalno štetnih mikroba na torbama za višekratnu upotrebu. Dansko istraživanje (Life Cycle Assessment of Grocery Carrier Bags) pokazalo je da vrećicu od poliestera treba iskoristiti samo 2 puta da bi se opravdao utjecaj njene proizvodnje na okoliš u kontekstu klimatskih promjena i do 35 puta uzimajući u obzir sve ostale činjenice oko njene proizvodnje i distribucije. Ako se takva vrećica iskoristi jednom za nošenje kupljenih proizvoda, a drugi puta kao vrećica za smeće, već se može reći da je njeno plasiranje na tržište bilo opravdano. Također, treba strogo regulirati odvajanje biorazgradljivih vrećica od onih koje to nisu. Biorazgradljive vrećice ulaze u posebni sustav gospodarenjem otpada. Nacrt ne rješava pitanje velikih vrećica u koje se pakiraju odjevni predmeti, obuća i ostali pribor. To je dio ambalaže koje prodavač mora osigurati besplatno, a ni u kojem slučaju ne bi trebalo biti dopušteno naplaćivati vrećice koje imaju natpis s imenom proizvođača. | Primljeno na znanje | Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. |
356 | Iva Anzulović | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Nisam uspjela naći o vrećicama jednokratnim dio ali svakako ih treba zabraniti i zamijeniti škarniclima (po zagrebački) izrađenim od papira. Svaki puta kada vidim u trgovačkim centrima one role jednokratnih vrećica mi je zlo jer mi je u glavi prizor na kojeg aktivisti nailaze u spašavanju životinja koje žive u morima i oceanima kada u utrobama uginulih životinja nalaze proizvode od plastike. Vreću neću i zabraniti je odmah pa će i na plac ljudi nositi platnene torbe kad im nad glavom bude visjela kazna od par stotina kuna. | Primljeno na znanje | Ovim prijedlogom Zakona ne zabranjuje se stavljanje na tržište svih plastičnih vrećica za nošenje već samo onih laganih s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona, uključujući i one s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona koje ne zadovoljavaju uvjete da bi se smatrale vrlo laganim plastičnim vrećicama za nošenje. Stavljanje na tržište i korištenje vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje to jest onih s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona,a koje se koriste isključivo zbog higijenskih razloga ili koje služe isključivo kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada to pomaže sprječavanju bacanja hrane, biti će i nadalje dozvoljeno. Osim navedenog, također će i nadalje biti dozvoljeno stavljanje na tržište i korištenje plastičnih vrećica za nošenje s debljinom stjenke 50 i više mikrona s obzirom da one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu. |
357 | KD Čistoća d.o.o. Rijeka | Nadležnost za obavljanje inspekcijskog nazora, Članak 132. | Članak 132. stavak 5. Obzirom da nema dovoljno inspektora zaštite okoliša, a prekršaja je mnogo, predlaže se komunalnim redarima dati ovlasti za nadzor i nad pravnim osobama, a ne samo nad fizičkim. Općenito je potrebno dati veće ovlasti komunalnim redarima kako bi se zaista i provodilo zakonom propisano. | Primljeno na znanje | Ovim propisom se ne uređuje stanje ljudskih potencijala državnog inspektorata |
358 | KD Čistoća d.o.o. Rijeka | Davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, Članak 67. | Članak 67. stavak 1. točka 7. Znači li predmetna odredba da je davatelj javne usluge obvezan ugraditi bravice, otpadomjere, ograditi spremnike ili poduzeti neke druge aktivnosti u cilju individualizacije odlaganja otpada u zajedničke spremnike? | Primljeno na znanje | Pitanje se uređuje odlukom JLS. |
359 | KD Čistoća d.o.o. Rijeka | Financiranje Javne usluge, Članak 63. | Dio javne usluge koji se odnosi na troškove usluga preuzimanje otpada u RED i prikupljanja reciklabilnog otpada financira Fond („za tokove otpada koji se sastoje pretežito od otpadne ambalaže“- što točno znači navedeno?). „Strukturu troškova uređuje Fond odlukom.“ – dok Fond ne donese odluku nije jasno što, kada i u kojem iznosu financira, odnosno što se financira cjenikom javne usluge. Ovakvom definicijom nije moguće odrediti cijenu javne usluge ako se ne zna koliki iznos troškova sufinancira Fond. | Primljeno na znanje | Pitanje je uređeno prijelaznim i završnim odredbama. |
360 | Primorsko-goranska županija | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Skrećemo pozornost da se novim Prijedlogom zakona na županije prenose velike dodatne obveze (donošenje županijskog plana gospodarenja otpadom, očevidnik nusproizvoda, evidencija centara ponovne uporabe, izdavanje financijskog jamstva, očevidnik sakupljača i oporabitelja, evidencija prijevoznika otpada, posrednika otpadom, trgovaca otpadom i reciklažnih dvorišta), a sve obveze koje su da sada bile propisane na županijskoj razini, Primorsko-goranska i Istarska županija su izvršile (uspostava rada centara za gospodarenje otpadom). Jedinice lokalne samouprave su bile dužne donijeti planove gospodarenja otpadom za svoja područja, radi ispunjavanja obveza propisanih Planom gospodarenja otpadom RH za razdoblje 2017. – 2022. Navedene obveze jedino se mogu riješiti na lokalnoj razini (primarna selekcija i kompostiranje biorazgradivog otpada). Pored navedenoga, ističemo da županije nemaju osigurana financijska sredstva za dodatno zapošljavanje novih zaposlenika s obzirom na obveze koje im se Prijedlogom zakona stavljaju u nadležnost, te također nemaju osiguran prostor i druge uvjete za rad novih zaposlenika. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
361 | Primorsko-goranska županija | Zahtjev za izdavanje dozvole, Članak 29. | U članku 29. stavku 4. nije predviđeno da se uz zahtjev za izdavanje dozvole za gospodarenje otpadom prilaže dokaz o imenovanju odgovorne osobe za gospodarenje otpadom i dokaz o zaposlenju te osobe kod podnositelja zahtjeva, kao što je to do sada bilo propisano. Smatramo da bi i dalje svaka pravna ili fizička osoba - obrtnik trebala imenovati odgovornu osobu za gospodarenje otpadom koja će provoditi upravljački nadzor obavljanja svih postupaka gospodarenja otpadom, osigurati vođenje evidencije te praćenje i provedbu plana postupanja u slučaju izvanrednih događaja, primijeniti upute za rad iz elaborata i pratiti njihovo provođenje, provoditi unutarnji nadzor provedbe onemogućavanja pristupa neovlaštenim osobama i čišćenje rasutog ili razlivenog otpada te provoditi i nadgledati vođenje Očevidnika o nastanku i tijeku otpada. To iz razloga što je nejasno tko će sada preuzeti odgovornost za prethodno navedene poslove koje je do sada obavljala odgovorna osoba za gospodarenje otpadom. 2. Kao što smo ranije vezano uz članak 12. naveli razloge radi kojih bi građevine u kojima će se obavljati djelatnost gospodarenja otpadom trebale biti planirane dokumentom prostornog uređenja, to smo mišljenja, vezano uz članak 29. stavak 4., da bi se uz zahtjev za izdavanje dozvole moralo priložiti i očitovanje nadležnog tijela za prostorno planiranje o usklađenosti planirane građevine s važećim dokumentom prostornog uređenja. Mišljenja smo da bi podnositelj zahtjeva prije podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole i prije izrade elaborata trebao biti upoznat s navedenom činjenicom kako se nepotrebno ne bi izlagao troškovima izrade elaborata. | Primljeno na znanje | Pitanje odgovornosti u pravnoj osobi je uređeno drugim propisima. Kontrola uisklađenosti građevine s prostornim planom je uređena posebnim propisima o prostornom planiranju i gradnji. |
362 | Primorsko-goranska županija | Elaborat gospodarenja otpadom, Članak 28. | 2. Člankom 28. propisano je da je elaborat skup međusobno usklađenih dokumenata i nacrta kojima se dokazuje ispunjavanje uvjeta za obavljanje postupka gospodarenja otpadom s pripadajućim tehnološkim procesima, opisom izvođenja tehnoloških procesa kao funkcionalne tehnološke cjeline materijalnog toka otpada na lokaciji gospodarenja otpadom. Iz navedenog proizlazi da je to stručna podloga koja ispunjava propisane uvjete sukladno zakonu i pravilniku, pa bi uvažavajući navedeno elaborat morala izraditi ovlaštena stručna osoba koja bi trebala biti i odgovorna da elaborat ispunjava propisane uvjete sukladno Zakonu Također Prijedlog zakona ne definira tko su stranke u postupku izdavanja dozvole, te ne predviđa da se omogući strankama uvid u elaborat gospodarenja otpadom, pa smatramo da su time stranke u postupku zakinute za informaciju o pokretanju postupka izdavanja dozvole, a time i za mogućnost eventualnih davanja primjedbi na elaborat. | Primljeno na znanje | Ne postoji zapreka da podnositelj zahtjeva angažira stručnu osobu da izradi elaborat. Pitanje stranaka u upravnom postupku uređuje Zakon o opećm upravnom postupku. |
363 | Primorsko-goranska županija | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 12. | 1. Vezano uz članak 12. smatramo da bi lokacije na kojima će se obavljati djelatnost oporabe odnosno zbrinjavanja otpada svakako trebale biti planirane dokumentom prostornog uređenja zbog mogućih izravnih i neizravnih utjecaja tih djelatnosti na okoliš, zdravlje lokalnog stanovništva, te zbog njihova kvalitetnijeg odnosa i suživota s gospodarskim subjektima u njihovu okruženju. Posebice treba uzeti u obzir da je stav javnosti prema djelatnostima koje se bave gospodarenjem otpadom pretežno negativan što rezultira neprijateljskim stavom prema lociranju građevina i postrojenja za gospodarenje otpadom. | Primljeno na znanje | Odredbe o prostornim planovima su brisane. |
364 | Josip Strunjak | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Potrebno je dodatnim odredbama urediti pitanje plastičnih vrećica. Prvenstveno, potrebno je strogo razdvajanje plastičnih vrećica i jednokratne plastike, jer se pitanje vrećice uređuje po EU-direktivi iz 2015., dok jednokratna plastika slijedi EU direktivu iz lipnja 2019.. Kod vrećica je nužno naglasiti da su one ambalaža. Trgovci su dužni dati vrećice za zamatanje proizvoda - plastičnu vrećicu ili po izboru od nekog drugog materijala. I vrećice od 15 do 50 mikrometara, ako se prodaju, morale bi biti bez natpisa. Plastične vrećice za jednokratnu upotrebu pružaju sanitarni i praktični način nošenja namirnica kući te štite zaposlenike i kupce u trgovimama od potencijalno štetnih mikroba na torbama za višekratnu upotrebu. Dansko istraživanje (Life Cycle Assessment of Grocery Carrier Bags) pokazalo je da vrećicu od poliestera treba iskoristiti samo 2 puta da bi se opravdao utjecaj njene proizvodnje na okoliš u kontekstu klimatskih promjena i do 35 puta uzimajući u obzir sve ostale činjenice oko njene proizvodnje i distribucije. Ako se takva vrećica iskoristi jednom za nošenje kupljenih proizvoda, a drugi puta kao vrećica za smeće, već se može reći da je njeno plasiranje na tržište bilo opravdano. Također, treba strogo regulirati odvajanje biorazgradljivih vrećica od onih koje to nisu. Biorazgradljive vrećice ulaze u posebni sustav gospodarenjem otpada. Nacrt ne rješava pitanje velikih vrećica u koje se pakiraju odjevni predmeti, obuća i ostali pribor. To je dio ambalaže koje prodavač mora osigurati besplatno, a ni u kojem slučaju ne bi trebalo biti dopušteno naplaćivati vrećice koje imaju natpis s imenom proizvođača. | Primljeno na znanje | Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. |
365 | Ponikve voda d.o.o. Krk | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | PONIKVE EKO OTOK KRK d.o.o. KRK Vršanska 14 Uprava: I. Plišić Krk, 10. prosinca 2020. NACRT ZAKONA O ODRŽIVOM GOSPODARENJU OTPADOM - PRIMJEDBE, PITANJA I PRIJEDLOZI Nadležnosti za gospodarenje otpadom (čl. 12.) Čl. 12. st. 5. propisano je da je izvršno tijelo jedinice područne ili lokalne samouprave koja je vlasnik trgovačkog društva koje upravlja centrom za gospodarenje otpadom dužno osigurati provedbu obveze iz st. 3. ovoga članka (a kojim stavkom je propisano da je izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno osigurati da davatelj javne usluge preda otpad u CGO). Vjerojatno se radi o omašci – pa bi to tijelo trebalo osigurati provedbu obveze iz st. 4. istoga članka, kojim je propisano da je trgovačko društvo koje obavlja djelatnost i poslove centra za gospodarenje otpadom dužno primiti sav miješani komunalni otpad od davatelja javne usluge te primjenjivati istu cijenu obrade otpada po toni za sve davatelje usluge. Isto je i sa čl. 165. toč. 4. kojom je propisana prekršajna odgovornost za navedeno. Pružanje usluga iz čl. 62. st. 3. točke 1. podtočki 2., 3. i 4. i točke 2. Zakona pod komercijalnim uvjetima (čl. 67. st. 2. u vezi s čl. 66. st. 2. i čl. 68. st. 5.) Sukladno čl. 68. st. 5., korisnik koji nije kućanstvo u sklopu javne usluge dužan je koristiti samo uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada na lokaciji obračunskog mjesta korisnika usluge, a korištenje ostalih usluga iz čl. 62. st. 3. ugovara pod komercijalnim uvjetima. Pitanje koje se nameće: što ako takav korisnik ne ugovori korištenje ostalih usluga? S tim u vezi, može li takav korisnik korištenje ostalih usluga ugovoriti s bilo kime ili ih može ugovoriti samo sa subjektom kojemu je dodijeljeno obavljanje javne usluge ili dana koncesija za javnu uslugu, sukladno čl. 66. st. 2.? Također, na koji način će se utvrđivati komercijalni uvjeti za pružanje tih usluga? Moraju li oni biti jednaki za sve korisnike? Financiranje javne usluge od strane Fonda (čl. 63. st. 2., 3. i 4. u vezi s čl. 67. st. 1. toč. 3.) U čl. 63. st. 2. navodi se da Fond financira troškove usluga iz čl. 62. st. 3. točke 1. podtočke 3. (usluga prikupljanja reciklabilnog otpada na lokaciji obračunskog mjesta korisnika usluge) i točke 2. ovoga Zakona (usluga preuzimanja otpada u reciklažnom dvorištu) za tokove otpada koji se sastoje pretežito od otpadne ambalaže (iz sredstava prikupljenih naplatom naknade gospodarenja otpadom). U čl. 67. st. 1. toč. 3. navodi se da je davatelj usluge dužan snositi sve troškove gospodarenja komunalnim otpadom, osim troškova postupanja s reciklabilnim komunalnim otpadom koji se sastoji pretežito od otpadne ambalaže, a iz čega proizlazi da te troškove snosi Fond. „Reciklabilni komunalni otpad“ definiran je u čl. 4. toč. 57. kao otpadni papir i karton, otpadna plastika, otpadni metal i otpadno staklo, uključujući otpadnu ambalažu, iz kućanstva koji su komunalni otpad. Pitanja koja se nameću: Što znači da se PRETEŽITO sastoji od otpadne ambalaže, odnosno kako će se to određivati? Odnosi li se to „ograničenje“ samo na uslugu preuzimanja otpada u reciklažnom dvorištu (čl. 62. st. 3. toč. 2.) ili i na uslugu prikupljanja na lokaciji obračunskog mjesta korisnika (čl. 62. st. 3. toč. 1. podtočka 3.)? Obzirom na sve navedeno, kao i na činjenicu da strukturu troškova koje Fond financira - uređuje Fond odlukom, paralelno uz donošenje Zakona, morali bi biti poznati, odnosno javno dostupni (npr. objavljeni na mrežnoj stranici Fonda) uvjeti sakupljanja reciklabilnog otpada, odnosno financiranja troškova. Naime, ti su podaci potrebni za izračunavanje OMJU. Odluka o načinu pružanja javne usluge (čl. 64. st. 1. toč. 6. te st. 2. toč. 1. i 2.) Sukladno Nacrtu, iznos cijene obvezne minimalne javne usluge sastavni je dio Odluke o načinu pružanja javne usluge. Time se stvara potreba izmjene Odluke pri svakoj izmjeni cijene, što smatramo nepotrebnim. Stoga, prvenstveno radi pojednostavljenja i ubrzanja procedure, predlažemo da se isto izostavi iz Odluke, odnosno da se iznos cijene određuje Cjenikom koji donosi davatelj usluge (uz suglasnost izvršnog tijela JLS). Na taj način o tome ne bi moralo odlučivati predstavničko tijelo JLS (u našem slučaju predstavnička tijela sedam JLS koje su naši vlasnici!), već bi o istome odlučivala skupština davatelja usluge (koju, u našem slučaju, čine predstavnici svih JLS). Propisano je da Odluka može sadržavati kriterij za određivanje korisnika usluge u čije ime jedinica lokalne samouprave preuzima obvezu sufinanciranja cijene javne usluge te kriterije za umanjenje cijene javne usluge za pojedinike korisnike, no nije jasno na što se time misli, stoga molimo pojašnjenje. Obveze davatelja usluge (čl. 67. st. 1. toč. 5.,6. i 7.) Čl. 67. st. 1. toč. 6. propisana obveza davatelja usluge da osigura provjeru da otpad sadržan u spremniku prilikom primopredaje odgovara vrsti otpada čija se primopredaja obavlja, u vezi s toč. 5. kojom je propisana obveza davatelja usluge da preuzme sadržaj spremnika od korisnika usluge i to odvojeno miješani komunalni otpad, biootpad, reciklabilni komunalni otpad i glomazni otpad (a za što je propisana i prekršajna odgovornost!) je previše otegotna za davatelja usluge. Naime, to znači da bi davatelj usluge bio prekršajno odgovoran ako bi preuzeo otpad neodgovarajuće vrste. Davatelj usluge, dakako, neće preuzeti otpad koji naočigled ne odgovara vrsti koja se preuzima, no može se dogoditi da se „potkrade“ neodgovarajuća vrsta. Propisanoj obvezi nemoguće je u potpunosti udovoljiti, a kad bi i bilo moguće, to bi iziskivalo nerazmjerno veće troškove pružanja usluge. Nije jasna odredba čl. 67. st. 1. toč. 7., kojom je propisano da je davatelj usluge dužan osigurati uvjete kojima se ostvaruje pojedinačno korištenje javne usluge neovisno o broju korisnika usluge koji koriste zajednički spremnik, stoga molimo pojašnjenje. Obvezna minimalna javna usluga (čl. 73. st. 3. i 4.) Obzirom na sve troškove koje pokriva cijena OMJU, smatramo da nije opravdano uvođenje jedinstvene cijene za sve korisnike (razvrstane u kategoriju korisnika kućanstvo ili kategoriju korisnika koji nije kućanstvo). Npr. u cijenu OMJU uračunati su troškovi predavanja glomaznog otpada, koji je različit ovisno o veličini kućanstva, pa ni cijena ne može biti jednaka. Također, neopravdana je, neodrživa i diskriminirajuća odredba prema kojoj, u slučaju da se na istom obračunskom mjestu isti korisnik može razvrstati i u kategoriju kućanstvo i u kategoriju korisnika koji nije kućanstvo, korisnik je dužan plaćati samo cijenu OMJU obračunatu za kategoriju korisnika koji nije kućanstvo. Ukoliko se na istom obračunskom mjestu nalaze različite kategorije korisnika, svaki mora biti obvezan plaćati OMJU za svoju kategoriju. Što se misli pod pojmom „isti korisnik“? Misli li se na korisnika – osobu koja obavlja obrt i koristi stan u kućanstvu? Što u slučaju kad se radi o različitim osobama (vlasnik je iznajmio poslovni prostor drugoj osobi, a on koristi stan u kućanstvu)? Jedinična cijena za preuzimanje miješanoga komunalnog otpada (čl. 74. st. 2.) Neopravdano je i diskriminirajuće određivanje cijene za preuzimanje MKO zasebno za korisnika koji je kućanstvo i za korisnika koji nije kućanstvo. Naime, sav prikupljeni MKO predaje se u Centar za gospodarenje otpadom po istoj cijeni, odnosno jednaki su troškovi zbrinjavanja MKO prikupljenog od korisnika koji je kućanstvo i korisnika koji nije kućanstvo, slijedom čega nema osnove za određivanje različitih jediničnih cijena. Suglasnost na cjenik (čl. 74. st. 7.) Izvršno tijelo JLS dužno se očitovati u roku od 15 dana od dana zaprimanja zahtjeva za pribavljanje suglasnosti na cjenik odnosno izmjenu cjenika. Što ako se ne očituje? Važećim zakonom propisano je da se u tom slučaju smatra da je suglasnost dana (čl. 33. st. 8. ZOGO), a ovdje je takva odredba izostala. U svakom slučaju, potrebno je propisati koja je posljedica neočitovanja izvršnog tijela JLS u zakonskom roku. Ovakva formulacija pridonosi stvaranju zakonske praznine i pravne nesigurnosti . Obavijest o sakupljanju komunalnog otpada (čl. 80. st. 1.) Predmetnom odredbom propisano je da je davatelj usluge dužan korisniku usluge do kraja prosinca tekuće kalendarske godine za iduću kalendarsku godinu dostaviti Obavijest o sakupljanju komunalnog otpada u pisanom obliku ili putem mrežne stranice kad je to korisniku usluge prihvatljivo. Smatramo da je predmetnu odredbu potrebno izmijeniti- pocrtani dio odredbe potrebno je izostaviti iz teksta zakona, obzirom da nije jasno kako će se ocjenjivati kad je korisniku prihvatljivo da mu obavijest bude dostavljena putem mrežne stranice. Alternativa bi bila propisivanje obveze dostave obavijesti putem mrežne stranice, dok bi davatelj bio dužan obavijest dostaviti u pisanom obliku (na adresu korisnika), isključivo na zahtjev korisnika. To osobito stoga što je za nepridržavanje predmetne odredbe predviđena prekršajna odgovornost, što znači da bi davatelj usluge, da bi izbjegavao eventualnu prekršajnu odgovornost, svim korisnicima obavijest trebao dostaviti pisanim putem (uz dokaz o dostavi, dakle, preporučeno, što bespotrebno iziskuje dodatne troškove). Glomazni otpad (čl. 82. st. 1.) Čl. 82. st. 1. propisana je obveza davatelja usluge da u okviru javne usluge barem jednom u kalendarskoj godini preuzme glomazni otpad od korisnika usluge koji je kućanstvo na obračunskom mjestu korisnika usluge bez naknade. S tim u vezi, čl. 162. st. 1. toč. 52., propisana je prekršajna odgovornost za davatelja usluge „koji u okviru javne usluge nije barem jednom u kalendarskoj godini preuzeti glomazni otpad od korisnika usluge koji je kućanstvo na obračunskom mjestu korisnika usluge bez naknade (članak 82. stavak 1.)“ Potrebno je jasno istaknuti da nema prekršajne odgovornosti davatelja usluge ukoliko korisnik tu uslugu nije niti zatražio. Direktor: Mr. sc. Ivica Plišić, dipl.ing.građ. | Primljeno na znanje | Pitanja će se urediti podzakonskim propisima |
366 | Dražen Radelja | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Potrebno je dodatnim odredbama urediti pitanje plastičnih vrećica. Prvenstveno, potrebno je strogo razdvajanje plastičnih vrećica i jednokratne plastike, jer se pitanje vrećice uređuje po EU-direktivi iz 2015., dok jednokratna plastika slijedi EU direktivu iz lipnja 2019.. Kod vrećica je nužno naglasiti da su one ambalaža. Trgovci su dužni dati vrećice za zamatanje proizvoda - plastičnu vrećicu ili po izboru od nekog drugog materijala. I vrećice od 15 do 50 mikrometara, ako se prodaju, morale bi biti bez natpisa. Plastične vrećice za jednokratnu upotrebu pružaju sanitarni i praktični način nošenja namirnica kući te štite zaposlenike i kupce u trgovimama od potencijalno štetnih mikroba na torbama za višekratnu upotrebu. Dansko istraživanje (Life CycleAssessmentofGroceryCarrierBags) pokazalo je da vrećicu od poliestera treba iskoristiti samo 2 puta da bi se opravdao utjecaj njene proizvodnje na okoliš u kontekstu klimatskih promjena i do 35 puta uzimajući u obzir sve ostale činjenice oko njene proizvodnje i distribucije. Ako se takva vrećica iskoristijednom za nošenje kupljenih proizvoda, a drugi puta kao vrećica za smeće, već se može reći da je njeno plasiranje na tržište bilo opravdano. Također, treba strogo regulirati odvajanje biorazgradljivih vrećica od onih koje to nisu. Biorazgradljive vrećice ulaze u posebni sustav gospodarenjem otpada. Nacrt ne rješava pitanje velikih vrećica u koje se pakiraju odjevni predmeti, obuća i ostali pribor. To je dio ambalaže koje prodavač mora osigurati besplatno, ani u kojem slučajune bi trebalo biti dopuštenonaplaćivati vrećice koje imaju natpis s imenom proizvođača. | Primljeno na znanje | Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo |
367 | Dražen Radelja | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Ako prosječni stanovnik Hrvatske godišnje potroši oko 200 plastičnih vrećica, time proizvede 300 do 500 grama otpada od plastičnih vrećica. Zašto ovaj Zakon zabranom tanjih vrećica potiče korištenje vrećica debljine stjenke veće od 50 mikrona? Irski primjer s naknadom na plastične vrećice pokazuje nam kako je potrošnja jednokratnih plastičnih vrećica pala za 90 %, ali je onda u isto vrijeme porasla prodaja plastičnih vrećica za smeće za 400 %. | Primljeno na znanje | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Korištenje vrećica s debljinom stjenke 50 i više mikrona potiče se iz razloga što one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu. |
368 | Elizabet Noršić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Potrebno je dodatnim odredbama urediti pitanje plastičnih vrećica. Prvenstveno, potrebno je strogo razdvajanje plastičnih vrećica i jednokratne plastike, jer se pitanje vrećice uređuje po EU-direktivi iz 2015., dok jednokratna plastika slijedi EU direktivu iz lipnja 2019.. Kod vrećica je nužno naglasiti da su one ambalaža. Trgovci su dužni dati vrećice za zamatanje proizvoda - plastičnu vrećicu ili po izboru od nekog drugog materijala. I vrećice od 15 do 50 mikrometara, ako se prodaju, morale bi biti bez natpisa. Plastične vrećice za jednokratnu upotrebu pružaju sanitarni i praktični način nošenja namirnica kući te štite zaposlenike i kupce u trgovimama od potencijalno štetnih mikroba na torbama za višekratnu upotrebu. Dansko istraživanje (Life Cycle Assessment of Grocery Carrier Bags) pokazalo je da vrećicu od poliestera treba iskoristiti samo 2 puta da bi se opravdao utjecaj njene proizvodnje na okoliš u kontekstu klimatskih promjena i do 35 puta uzimajući u obzir sve ostale činjenice oko njene proizvodnje i distribucije. Ako se takva vrećica iskoristi jednom za nošenje kupljenih proizvoda, a drugi puta kao vrećica za smeće, već se može reći da je njeno plasiranje na tržište bilo opravdano. Također, treba strogo regulirati odvajanje biorazgradljivih vrećica od onih koje to nisu. Biorazgradljive vrećice ulaze u posebni sustav gospodarenjem otpada. Nacrt ne rješava pitanje velikih vrećica u koje se pakiraju odjevni predmeti, obuća i ostali pribor. To je dio ambalaže koje prodavač mora osigurati besplatno, a ni u kojem slučaju ne bi trebalo biti dopušteno naplaćivati vrećice koje imaju natpis s imenom proizvođača. | Primljeno na znanje | Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. Pitanje stavljanja na tržište biorazgradivih plastičnih vrećica za nošenje dodatno će se urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona i u skladu s DIREKTIVOM (EU) 2015/720 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. |
369 | Ankica Ceković | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | NE zabrani! | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
370 | Usluga Poreč d.o.o. | Troškovi pružanja javne usluge , Članak 77. | članak 77 – zakonodavac nije jasno i nedvojbeno propisao koji troškovi ulaze u cijenu obvezne minimalne javne usluge, a koji u cijenu za količinu predanog miješanog komunalnog otpada, već ponovno prepušta na slobodnu interpretaciju davatelju usluge i JLS, što će ponovno dovesti do različitog tumačenja i formiranja cijena. | Primljeno na znanje | Nadležnosti i obveze pri formiranju cijena je propisano, a mišljenja smo da je bespredmetno određivati predloženo jer se radi o izvorima prihoda iste osobe |
371 | Usluga Poreč d.o.o. | Obvezna minimalna javna usluga, Članak 73. | članak 73.stavak 3. - Jedinstvena cijena obvezne minimalne javne usluge za korisnika usluge razvrstanog u kategoriju koji nije kućanstvo - S obzirom na različitost takvih korisnika npr. hotel i odvjetnički ured trebali bi imati istu minimalnu javnu uslugu ? Nadalje, u turističkim mjestima gdje posluju velika turistička društva gdje na jednoj adresi nekretnine imaju više objekata, postavlja se pitanje obračuna minimalne javne usluge tj. da li se minimalna javna usluga obračunava za svaki smještajni objekt na adresi nekretnine ili samo za adresu nekretnine. Prema prijedlogu nacrta cijena minimalne javne usluge nije vezana uz spremnik, u konkretnom slučaju isto bi značilo da ta turistička tvrtka može zadužiti koliko god hoće spremnika, a plaćati samo jednu cijenu minimalne javne usluge za sve svoje smještajne kapacitete na jednoj adresi nekretnine. Trošak sakupljanja 100 spremnika ne može i nije isti kao trošak sakupljanja 1 spremnika, a što prijedlog nacrta propisuje. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
372 | Usluga Poreč d.o.o. | Cijena Javne usluge, Članak 72. | članak 72. stavak 5. - Potrebno jasno definirati što podrazumijeva omjer budući omjer treba biti odmjeren. Kako i temeljem čega ima biti odmjeren budući da JLS u odluci donosi iznos cijene minimalne javne usluge a nema podatke o troškovima obavljanja javne usluge. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
373 | Komunalac d.o.o. Jurdani | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | U Jurdanima, 08. prosinca 2020.g. - JAVNO SAVJETOVANJE – Nacrt Prijedloga Zakona o održivom gospodarenju otpadom PREDMET: Primjedbe na Nacrt Prijedloga Zakona o održivom gospodarenju otpadom --------------------------------------------------------------------------------------------- Poštovani, U nastavku iznosimo primjedbe naslovnog Društva na nacrt novog ZOGO: 1. Primjedba na čl. 62. st. 1. Definicija javne usluge ostala je ista kao i u dosadašnjem ZOGO. U više navrata grupacija se obraćala Ministarstvu vezano za problem smanjene stope PDV od 13%. Poreznim propisima smanjena stopa odnosi se na javnu uslugu prikupljanja otpada koja sukladno ZOGO obuhvaća prikupljanje i prijevoz ali ne i zbrinjavanje otpada. Slijedom navedenog, u računima na uslugu zbrinjavanja otpada obračunava se porez po stopi od 25%, a prikupljanje i prijevoz po stopi od 13%. Sugestija grupacije a i naslovnog Društva bila je svakako redefiniranje pojma javne usluge i onoga što ona obuhvaća, tj. da i zbrinjavanje otpada predstavlja sastavni dio javne usluge kako bi građani i ovaj dio plaćali po sniženoj stopi PDV-a. Naslovno Društvo i nadalje ustraje na neophodnosti adekvatne izmjene ovog članka. 2. Primjedba na čl. 71. (1) Izjava o načinu korištenja javne usluge je obrazac kojim se korisnik usluge i davatelj usluge usuglašavaju o bitnim sastojcima ugovora. …….. …….. (9) Sadržaj Izjave iz stavka 1. ovoga članka propisuje Ministar pravilnikom iz članka 14. stavka 9. ovoga Zakona. Ovim člankom uređuje se Izjava o načinu korištenja javne usluge, obveza davatelja usluge i korisnika usluge u svezi te izjave, te se ovlašćuje Ministar da pravilnikom propiše sadržaj te izjave. Budući je primjedba na čl. 71. u direktnoj korelaciji s primjedbom na čl. 182 iste iznosimo objedinjeno: 3. Primjedba na čl. 182. (1) Stupanjem na snagu ovoga Zakona Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom („Narodne novine“, broj 50/17, 84/19 i 14/20 - Rješenje USRH) ostaje na snazi, osim članka 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13., članka 14. stavka 1., 3., 4., 5., 6., 7., 8., 9, 10., 11. i 12., članka 15.,18., 19., 20., 21., 23., 24. 25., 26. i 27. (2) Članak 14. stavak 2., članak 16., 17. i 22. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom („Narodne novine“, broj 50/17, 84/19 i 14/20 - Rješenje USRH) prestaju važiti stupanjem na snagu pravilnika iz članka 14. stavka 9. ovoga Zakona. Naprijed navedene odredbe impliciraju prestanak važenja Ugovora s korisnicima koji su trenutno na snazi te sklapanje potpuno novih akata budući Izjave predstavljaju bitan sastojak istih (ukoliko njihov sadržaj istih bude značajno revidiran Pravilnikom nadležnog ministra) pa predlažemo da se Izjave s novo-propisanim sadržajem šalju isključivo sa odnosno u okviru novih Ugovora koji se imaju sklopiti s budućim korisnicima a radi izbjegavanja mukotrpne procedure i ponovnog ulaganja značajnih financijskih sredstava (u konačnici je riječ o sredstvima proračunskih korisnika) i ljudskih resursa pružatelja javne usluge. Naslov stoga predlaže da u prijelaznim i završnim odredbama ZOGO propisuje da Ugovori sklopljeni temeljem prethodno važeće legislative ostanu na snazi (ukoliko sadržaj istih odnosno Izjava ne odstupa značajno od sadržaja propisanog Pravilnikom ministra iz čl. 14. st. 9. ZOGO. 4. Primjedba na čl. 74. st. 3. Obveza javnog savjetovanja o prijedlogu cjenika u trajanju 30 dana dodatno produžava rokove primjene novih cjenika (30 dana javno savjetovanje + 15 dana čelnik JLS + 30 dana prije obavijestiti korisnika). Rokovi i procedure nisu u skladu sa brzim promjenama tržišnih uvjeta koje komunalna društva moraju zadovoljiti nasuprot ostalih dionika u sustavu gospodarenja otpadom (npr. centri za gospodarenje otpadom koji svoje cjenike mijenjaju u kratkim postupcima u odnosu na komunalna društva). Uprava: Ervino Mrak, dipl. ing. | Primljeno na znanje | Prijedlog u svezi PDV-a se odbija jer se pitanje PDV-a ne uređuje definicijom javne usluge već propisima iz nadležnosti Ministarstva financija. Primjedba u svezi trajanja postupka izmjene cjenika je primljena na znanje |
374 | Filip Luka Vuletić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Ne zabrani! Puno radnih mjesta će se ukinuti, a to nam u ovim vremenima zaista nije potrebno. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
375 | Usluga Poreč d.o.o. | Davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, Članak 67. | Članak 67. stavak 4. - predlaže se izbacivanje dijel teksta" rashoda od javne usluge " - davatelj usluge ne može posebno voditi evidenciju rashoda od javne usluge. Npr. kako podijeliti troškove kamiona, radne snage, energenata i sl koji nastanu kada taj jedan kamion obavlja javnu uslugu u istom danu na više JLS kao i kada u istom danu obavi uslugu pod „ komercijalnim uvjetima „. | Primljeno na znanje | Dio cjenika davatelja javne usluge koji se odnosi na javnu uslugu je propisan ovim zakonom, a ostatak cjenika koji uključuje „komercijalne uvjete“ nije uređen ovim propisom. |
376 | Usluga Poreč d.o.o. | Financiranje Javne usluge, Članak 63. | članak 63.st.2 - potrebno jasno definirati što se smatra otpadnom ambalažom, budući se u reciklažnom dvorištu sakuplja više vrsta različitog otpada, a što prema istom stavku ovog članka bi trebao financirati upravo Fond. Isticanjem da Fond financira tokove otpada koji se sastoje pretežito od otpadne ambalaže isključuju se ostale vrste otpada koje se zaprimaju u reciklažnom dvorištu, iz razloga što je istim stavkom navedeno da Fond financira i troškove usluga iz članka 62. st.3.točka 2. | Primljeno na znanje | Pitanje se uređuje podzakonskim aktom. |
377 | Usluga Poreč d.o.o. | Javna usluga sakupljanja komunalnog otpada , Članak 62. | članak 62.stavak 6 - kontradiktoran je sa člankom 72.stavkom 1. gdje je definirano da se cijena javne usluge plaća radi pokrića troškova pružanja javne usluge | Primljeno na znanje | Odredbe uređuju različite stvari, članak 62 stavak 6. uređuje svojstvo javne usluge, a članak 72. stavak 1. uređuje svrhu plaćanja cijene javne usluge . |
378 | Zagrebačka županija | Postupak izdavanja dozvole, Članak 30. | Kako nije predviđeno sudjelovanje drugih stranaka u postupku osim podnositelja zahtjeva moglo bi se iz ovog članka zaključiti da postupak izdavanja dozvole postaje jednostranačka upravna stvar. Ako je to namjera zakonodavca predlaže se to i izrijekom navesti iako s obzirom na definiciju iz Zakona o općem upravnom postupku dvojbeno je da li bi to bilo u skladu sa odredbama Zakona o općem upravnom postupku, a savjetovanje s javnosti se ne provodi za sve postupke. Npr. vlasnik građevine za gospodarenje otpadom koja je u najmu da temeljem Zakona o općem upravnom postupku zatraži uvid u spis i sudjelovanje u postupku, mislim da bi mu imajući u vidu Zakon o općem upravnom postupku trebalo priznat status stranke, a uvid u elaborat nije prijedlogom Zakona predviđen. | Primljeno na znanje | Pitanje stranaka je uređeno posebnim propisom koji uređuje opći upravni postupak i nema potrebe ga dodatno uređivati ovim zakonom. |
379 | Zagrebačka županija | Nusproizvod, Članak 14. | Ukoliko je postupak upisa u očevidnik nusproizvoda jednostranačka upravna stvar, možda bi bilo dobra i navesti da je stranka u postupku samo podnositelj zahtjeva za upis. Tako i u drugim postupcima za upise. | Primljeno na znanje | Pitanje stranki u upravnom postupku u dostatnoj mjeri za ovaj postupak uređuje Zakon o općem upravnom postupku, te dodatne odredbe o tome nisu nužne. |
380 | Zagrebačka županija | Količina otpada koja se smatra neznatnom prometu otpadom, Članak 8. | Prag od 1000 kg do kojeg se količina opasnog otpada smatra neznatnom količinom mi se čini previsok postavljen s obzirom na opasnost koju može predstavljat tolika količina opasnog otpada. | Primljeno na znanje | Prag je „do količine“ dakle, ako je ta količina i veća prag je prijeđen, međutim izričajem je ostavljena mogućnost da i manja količina bude dostatna za „prelaženje praga“. |
381 | Ivica Borošić | Ciljevi za otpadnu ambalažu, Članak 58. | Ne slažem se da su lagane plastične vrećice za nošenje jednokratan proizvod. U odgovornom kućanstvu takva se vrećica koristi više puta za različite svrhe. Posebno su korisne kad je riječ o higijeni i o produžavanju trajanja roka hrane, što je relevantno i za smanjivanje bacanja hrane. Alternative, koje se iz nekog razloga promoviraju, nisu prihvatljive. Da bi se proizvela 1 tona polietilena (oko 200 000 plastičnih vrećica) potrebno je manje od 200 litara vode. Za 10 000 papirnatih vrećica, potrebno je potrošiti 15 do 20 000 litara vode, odnosno 3,5 tona drva, a za samo 1 pamučnu vrećicu/torbu 2700 litara te se u uzgoju pamuka koristi 25 % svjetske proizvodnje pesticida i herbicida. | Primljeno na znanje | Ovim prijedlogom Zakona ne zabranjuje se stavljanje na tržište svih plastičnih vrećica za nošenje već samo onih laganih s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona, uključujući i one s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona koje ne zadovoljavaju uvjete da bi se smatrale vrlo laganim plastičnim vrećicama za nošenje. Stavljanje na tržište i korištenje vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje to jest onih s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona,a koje se koriste isključivo zbog higijenskih razloga ili koje služe isključivo kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada to pomaže sprječavanju bacanja hrane, biti će i nadalje dozvoljeno. Osim navedenog, također će i nadalje biti dozvoljeno stavljanje na tržište i korištenje plastičnih vrećica za nošenje s debljinom stjenke 50 i više mikrona s obzirom da one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu. |
382 | Snježana Cavrić | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Ne slažem se da su lagane plastične vrećice za nošenje jednokratan proizvod. U odgovornom kućanstvu takva se vrećica koristi više puta za različite svrhe. Posebno su korisne kad je riječ o higijeni i o produžavanju trajanja roka hrane, što je relevantno i za smanjivanje bacanja hrane. Alternative, koje se iz nekog razloga promoviraju, nisu prihvatljive. Da bi se proizvela 1 tona polietilena (oko 200 000 plastičnih vrećica) potrebno je manje od 200 litara vode. Za 10 000 papirnatih vrećica, potrebno je potrošiti 15 do 20 000 litara vode, odnosno 3,5 tona drva, a za samo 1 pamučnu vrećicu/torbu 2700 litara te se u uzgoju pamuka koristi 25 % svjetske proizvodnje pesticida i herbicida. | Primljeno na znanje | Ovim prijedlogom Zakona ne zabranjuje se stavljanje na tržište svih plastičnih vrećica za nošenje već samo onih laganih s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona, uključujući i one s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona koje ne zadovoljavaju uvjete da bi se smatrale vrlo laganim plastičnim vrećicama za nošenje. Stavljanje na tržište i korištenje vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje to jest onih s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona,a koje se koriste isključivo zbog higijenskih razloga ili koje služe isključivo kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada to pomaže sprječavanju bacanja hrane, biti će i nadalje dozvoljeno. Osim navedenog, također će i nadalje biti dozvoljeno stavljanje na tržište i korištenje plastičnih vrećica za nošenje s debljinom stjenke 50 i više mikrona s obzirom da one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu. |
383 | Ivica Borošić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Ne slažem se da su lagane plastične vrećice za nošenje jednokratan proizvod. U odgovornom kućanstvu takva se vrećica koristi više puta za različite svrhe. Posebno su korisne kad je riječ o higijeni i o produžavanju trajanja roka hrane, što je relevantno i za smanjivanje bacanja hrane. Alternative, koje se iz nekog razloga promoviraju, nisu prihvatljive. Da bi se proizvela 1 tona polietilena (oko 200 000 plastičnih vrećica) potrebno je manje od 200 litara vode. Za 10 000 papirnatih vrećica, potrebno je potrošiti 15 do 20 000 litara vode, odnosno 3,5 tona drva, a za samo 1 pamučnu vrećicu/torbu 2700 litara te se u uzgoju pamuka koristi 25 % svjetske proizvodnje pesticida i herbicida. | Primljeno na znanje | Ovim prijedlogom Zakona ne zabranjuje se stavljanje na tržište svih plastičnih vrećica za nošenje već samo onih laganih s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona, uključujući i one s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona koje ne zadovoljavaju uvjete da bi se smatrale vrlo laganim plastičnim vrećicama za nošenje. Stavljanje na tržište i korištenje vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje to jest onih s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona,a koje se koriste isključivo zbog higijenskih razloga ili koje služe isključivo kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada to pomaže sprječavanju bacanja hrane, biti će i nadalje dozvoljeno. Osim navedenog, također će i nadalje biti dozvoljeno stavljanje na tržište i korištenje plastičnih vrećica za nošenje s debljinom stjenke 50 i više mikrona s obzirom da one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu. |
384 | Albert Kapić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Zašto se zabranjuju lagane plastične vrećice kad se mogu energijski uporabiti ili reciklirati u novi proizvod? Papirnate i platnene vrećice ne proizvode se u Hrvatskoj, što je, na sve znanstveno potvrđene argumente u korist laganih plastičnih vrećica za nošenje, dodatan razlog protiv zabrane. Danas je u Hrvatskoj oko 20 proizvođača plastičnih vrećica i sirovina za plastične vrećice, u kojima je zaposleno skoro 1000 radnika, i koji su se i kreditno zadužili kako bi investirali u svoje proizvodne strojeve i opremu, ne bi li postigli što ekonomičniju i kvalitetniju proizvodnju. Zašto bi se uvodila zabrana koja bi većinu njih odvela u zatvaranje tvrtki i radnih mjesta? Zabrana bi značajno negativno utjecala i na ekonomičnost organiziranog odvojenog prikupljanja te zbrinjavanja otpada, kao i vrlo negativno na sustav recikliranja, ne samo plastičnih vrećica već i ostale plastike. | Primljeno na znanje | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
385 | Dorotea Odak | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Zašto se zabranjuju lagane plastične vrećice kad se mogu energijski uporabiti ili reciklirati u novi proizvod? Papirnate i platnene vrećice ne proizvode se u Hrvatskoj, što je, na sve znanstveno potvrđene argumente u korist laganih plastičnih vrećica za nošenje, dodatan razlog protiv zabrane. Danas je u Hrvatskoj oko 20 proizvođača plastičnih vrećica i sirovina za plastične vrećice, u kojima je zaposleno skoro 1000 radnika, i koji su se i kreditno zadužili kako bi investirali u svoje proizvodne strojeve i opremu, ne bi li postigli što ekonomičniju i kvalitetniju proizvodnju. Zašto bi se uvodila zabrana koja bi većinu njih odvela u zatvaranje tvrtki i radnih mjesta? Zabrana bi značajno negativno utjecala i na ekonomičnost organiziranog odvojenog prikupljanja te zbrinjavanja otpada, kao i vrlo negativno na sustav recikliranja, ne samo plastičnih vrećica već i ostale plastike. | Primljeno na znanje | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Ovim prijedlogom Zakona ne zabranjuje se stavljanje na tržište svih plastičnih vrećica za nošenje već samo onih laganih s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona, uključujući i one s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona koje ne zadovoljavaju uvjete da bi se smatrale vrlo laganim plastičnim vrećicama za nošenje. Stavljanje na tržište i korištenje vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje to jest onih s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona,a koje se koriste isključivo zbog higijenskih razloga ili koje služe isključivo kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada to pomaže sprječavanju bacanja hrane, biti će i nadalje dozvoljeno. Osim navedenog, također će i nadalje biti dozvoljeno stavljanje na tržište i korištenje plastičnih vrećica za nošenje s debljinom stjenke 50 i više mikrona s obzirom da one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu. |
386 | Darija Pušeljić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | #nećuvreću KRATKO I JASNO!!! | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
387 | Aleksandar Marsavelski | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Kao docent na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu sudjelovao sam u istraživanju o "Odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela protiv okoliša", čiji su rezultati objavljeni 2017. godine u publikaciji "Kaznenopravna zaštita okoliša" u izdanju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a koji ukazuju na to da okoliš treba primarno štiti odgovarajućom regulacijom u široj društvenoj sferi. Jedna takva regulatorna potreba zaštite okoliša je i pokretanje transpozicije Direktive 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš. To je važan korak naprijed u eliminaciji jednokratne plastike, gdje plastične vrećice stvaraju najveće onečišćenje koje se ne može spriječiti na drugi način nego ograničavanjem odnosno zabranom njihove široke upotrebe. Stoga podržavam komentare i prijedloge koje su prvenstveno uputili Zelena akcija i Greenpeace, a i brojni građani koji podržavaju zabranu uporabe jednokratnih proizvoda od plastike. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
388 | ANTONIA PLAZONIĆ PARAĐINA | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | NećuVreću | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
389 | Dorotea Rožanković | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Potrebno je dodatnim odredbama urediti pitanje plastičnih vrećica. Prvenstveno, potrebno je strogo razdvajanje plastičnih vrećica i jednokratne plastike, jer se pitanje vrećice uređuje po EU-direktivi iz 2015., dok jednokratna plastika slijedi EU direktivu iz lipnja 2019.. Kod vrećica je nužno naglasiti da su one ambalaža. Trgovci su dužni dati vrećice za zamatanje proizvoda - plastičnu vrećicu ili po izboru od nekog drugog materijala. I vrećice od 15 do 50 mikrometara, ako se prodaju, morale bi biti bez natpisa. Plastične vrećice za jednokratnu upotrebu pružaju sanitarni i praktični način nošenja namirnica kući te štite zaposlenike i kupce u trgovimama od potencijalno štetnih mikroba na torbama za višekratnu upotrebu. Dansko istraživanje (Life Cycle Assessment of Grocery Carrier Bags) pokazalo je da vrećicu od poliestera treba iskoristiti samo 2 puta da bi se opravdao utjecaj njene proizvodnje na okoliš u kontekstu klimatskih promjena i do 35 puta uzimajući u obzir sve ostale činjenice oko njene proizvodnje i distribucije. Ako se takva vrećica iskoristi jednom za nošenje kupljenih proizvoda, a drugi puta kao vrećica za smeće, već se može reći da je njeno plasiranje na tržište bilo opravdano. Također, treba strogo regulirati odvajanje biorazgradljivih vrećica od onih koje to nisu. Biorazgradljive vrećice ulaze u posebni sustav gospodarenjem otpada. Nacrt ne rješava pitanje velikih vrećica u koje se pakiraju odjevni predmeti, obuća i ostali pribor. To je dio ambalaže koje prodavač mora osigurati besplatno, a ni u kojem slučaju ne bi trebalo biti dopušteno naplaćivati vrećice koje imaju natpis s imenom proizvođača. | Primljeno na znanje | Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. Pitanje stavljanja na tržište biorazgradivih plastičnih vrećica za nošenje dodatno će se urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona i u skladu s DIREKTIVOM (EU) 2015/720 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. |
390 | Marica Putrić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Potrebno je dodatnim odredbama urediti pitanje plastičnih vrećica. Prvenstveno, potrebno je strogo razdvajanje plastičnih vrećica i jednokratne plastike, jer se pitanje vrećice uređuje po EU-direktivi iz 2015., dok jednokratna plastika slijedi EU direktivu iz lipnja 2019.. Kod vrećica je nužno naglasiti da su one ambalaža. Trgovci su dužni dati vrećice za zamatanje proizvoda - plastičnu vrećicu ili po izboru od nekog drugog materijala. I vrećice od 15 do 50 mikrometara, ako se prodaju, morale bi biti bez natpisa. Plastične vrećice za jednokratnu upotrebu pružaju sanitarni i praktični način nošenja namirnica kući te štite zaposlenike i kupce u trgovimama od potencijalno štetnih mikroba na torbama za višekratnu upotrebu. Dansko istraživanje (Life Cycle Assessment of Grocery Carrier Bags) pokazalo je da vrećicu od poliestera treba iskoristiti samo 2 puta da bi se opravdao utjecaj njene proizvodnje na okoliš u kontekstu klimatskih promjena i do 35 puta uzimajući u obzir sve ostale činjenice oko njene proizvodnje i distribucije. Ako se takva vrećica iskoristi jednom za nošenje kupljenih proizvoda, a drugi puta kao vrećica za smeće, već se može reći da je njeno plasiranje na tržište bilo opravdano. Također, treba strogo regulirati odvajanje biorazgradljivih vrećica od onih koje to nisu. Biorazgradljive vrećice ulaze u posebni sustav gospodarenjem otpada. Nacrt ne rješava pitanje velikih vrećica u koje se pakiraju odjevni predmeti, obuća i ostali pribor. To je dio ambalaže koje prodavač mora osigurati besplatno, a ni u kojem slučaju ne bi trebalo biti dopušteno naplaćivati vrećice koje imaju natpis s imenom proizvođača. | Primljeno na znanje | Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. Pitanje stavljanja na tržište biorazgradivih plastičnih vrećica za nošenje dodatno će se urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona i u skladu s DIREKTIVOM (EU) 2015/720 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. |
391 | Maja Petković | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Zašto se zabranjuju lagane plastične vrećice kad se mogu energijski uporabiti ili reciklirati u novi proizvod? Papirnate i platnene vrećice ne proizvode se u Hrvatskoj, što je, na sve znanstveno potvrđene argumente u korist laganih plastičnih vrećica za nošenje, dodatan razlog protiv zabrane. Danas je u Hrvatskoj oko 20 proizvođača plastičnih vrećica i sirovina za plastične vrećice, u kojima je zaposleno skoro 1000 radnika, i koji su se i kreditno zadužili kako bi investirali u svoje proizvodne strojeve i opremu, ne bi li postigli što ekonomičniju i kvalitetniju proizvodnju. Zašto bi se uvodila zabrana koja bi većinu njih odvela u zatvaranje tvrtki i radnih mjesta? Zabrana bi značajno negativno utjecala i na ekonomičnost organiziranog odvojenog prikupljanja te zbrinjavanja otpada, kao i vrlo negativno na sustav recikliranja, ne samo plastičnih vrećica već i ostale plastike. | Primljeno na znanje | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
392 | Ivana Putrić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Potrebno je dodatnim odredbama urediti pitanje plastičnih vrećica. Prvenstveno, potrebno je strogo razdvajanje plastičnih vrećica i jednokratne plastike, jer se pitanje vrećice uređuje po EU-direktivi iz 2015., dok jednokratna plastika slijedi EU direktivu iz lipnja 2019.. Kod vrećica je nužno naglasiti da su one ambalaža. Trgovci su dužni dati vrećice za zamatanje proizvoda - plastičnu vrećicu ili po izboru od nekog drugog materijala. I vrećice od 15 do 50 mikrometara, ako se prodaju, morale bi biti bez natpisa. Plastične vrećice za jednokratnu upotrebu pružaju sanitarni i praktični način nošenja namirnica kući te štite zaposlenike i kupce u trgovimama od potencijalno štetnih mikroba na torbama za višekratnu upotrebu. Dansko istraživanje (Life Cycle Assessment of Grocery Carrier Bags) pokazalo je da vrećicu od poliestera treba iskoristiti samo 2 puta da bi se opravdao utjecaj njene proizvodnje na okoliš u kontekstu klimatskih promjena i do 35 puta uzimajući u obzir sve ostale činjenice oko njene proizvodnje i distribucije. Ako se takva vrećica iskoristi jednom za nošenje kupljenih proizvoda, a drugi puta kao vrećica za smeće, već se može reći da je njeno plasiranje na tržište bilo opravdano. Također, treba strogo regulirati odvajanje biorazgradljivih vrećica od onih koje to nisu. Biorazgradljive vrećice ulaze u posebni sustav gospodarenjem otpada. Nacrt ne rješava pitanje velikih vrećica u koje se pakiraju odjevni predmeti, obuća i ostali pribor. To je dio ambalaže koje prodavač mora osigurati besplatno, a ni u kojem slučaju ne bi trebalo biti dopušteno naplaćivati vrećice koje imaju natpis s imenom proizvođača. | Primljeno na znanje | Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. Pitanje stavljanja na tržište biorazgradivih plastičnih vrećica za nošenje dodatno će se urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona i u skladu s DIREKTIVOM (EU) 2015/720 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. |
393 | GUMIIMPEX-GRP d.o.o. | Evidencija prijevoznika otpada, posrednika otpadom, trgovaca otpadom i reciklažnih dvorišta, Članak 45. | Članak 45 stavak 6 Na koji način će osoba upisana u evidenciju potvrđivati namjeru obavljanja djelatnosti u narednoj godini? | Primljeno na znanje | Predviđeno je na slični način kako je to riješeno i u važećem zakonu. |
394 | GUMIIMPEX-GRP d.o.o. | Ukidanje i poništenje dozvole, Članak 35. | U članku 35 je navedeno da zahtjev za ukidanje ili poništenje dozvole za gospodarenje otpadom podnosi državni inspektorat. U alineji 3 se spominje postupak provjere okolnosti vezane uz dozvolu. Na koji način će inspekcija biti uključena u postupak provjere okolnosti? | Primljeno na znanje | Brisan postupak provjere okolnosti. |
395 | Ivana Putrić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Potrebno je dodatnim odredbama urediti pitanje plastičnih vrećica. Prvenstveno, potrebno je strogo razdvajanje plastičnih vrećica i jednokratne plastike, jer se pitanje vrećice uređuje po EU-direktivi iz 2015., dok jednokratna plastika slijedi EU direktivu iz lipnja 2019.. Kod vrećica je nužno naglasiti da su one ambalaža. Trgovci su dužni dati vrećice za zamatanje proizvoda - plastičnu vrećicu ili po izboru od nekog drugog materijala. I vrećice od 15 do 50 mikrometara, ako se prodaju, morale bi biti bez natpisa. Plastične vrećice za jednokratnu upotrebu pružaju sanitarni i praktični način nošenja namirnica kući te štite zaposlenike i kupce u trgovimama od potencijalno štetnih mikroba na torbama za višekratnu upotrebu. Dansko istraživanje (Life Cycle Assessment of Grocery Carrier Bags) pokazalo je da vrećicu od poliestera treba iskoristiti samo 2 puta da bi se opravdao utjecaj njene proizvodnje na okoliš u kontekstu klimatskih promjena i do 35 puta uzimajući u obzir sve ostale činjenice oko njene proizvodnje i distribucije. Ako se takva vrećica iskoristi jednom za nošenje kupljenih proizvoda, a drugi puta kao vrećica za smeće, već se može reći da je njeno plasiranje na tržište bilo opravdano. Također, treba strogo regulirati odvajanje biorazgradljivih vrećica od onih koje to nisu. Biorazgradljive vrećice ulaze u posebni sustav gospodarenjem otpada. Nacrt ne rješava pitanje velikih vrećica u koje se pakiraju odjevni predmeti, obuća i ostali pribor. To je dio ambalaže koje prodavač mora osigurati besplatno, a ni u kojem slučaju ne bi trebalo biti dopušteno naplaćivati vrećice koje imaju natpis s imenom proizvođača. | Primljeno na znanje | Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. Pitanje stavljanja na tržište biorazgradivih plastičnih vrećica za nošenje dodatno će se urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona i u skladu s DIREKTIVOM (EU) 2015/720 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. |
396 | Boris Leskovar | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Potrebno je dodatnim odredbama urediti pitanje plastičnih vrećica. Prvenstveno, potrebno je strogo razdvajanje plastičnih vrećica i jednokratne plastike, jer se pitanje vrećice uređuje po EU-direktivi iz 2015., dok jednokratna plastika slijedi EU direktivu iz lipnja 2019.. Kod vrećica je nužno naglasiti da su one ambalaža. Trgovci su dužni dati vrećice za zamatanje proizvoda - plastičnu vrećicu ili po izboru od nekog drugog materijala. I vrećice od 15 do 50 mikrometara, ako se prodaju, morale bi biti bez natpisa. Plastične vrećice za jednokratnu upotrebu pružaju sanitarni i praktični način nošenja namirnica kući te štite zaposlenike i kupce u trgovimama od potencijalno štetnih mikroba na torbama za višekratnu upotrebu. Dansko istraživanje (Life Cycle Assessment of Grocery Carrier Bags) pokazalo je da vrećicu od poliestera treba iskoristiti samo 2 puta da bi se opravdao utjecaj njene proizvodnje na okoliš u kontekstu klimatskih promjena i do 35 puta uzimajući u obzir sve ostale činjenice oko njene proizvodnje i distribucije. Ako se takva vrećica iskoristi jednom za nošenje kupljenih proizvoda, a drugi puta kao vrećica za smeće, već se može reći da je njeno plasiranje na tržište bilo opravdano. Također, treba strogo regulirati odvajanje biorazgradljivih vrećica od onih koje to nisu. Biorazgradljive vrećice ulaze u posebni sustav gospodarenjem otpada. Nacrt ne rješava pitanje velikih vrećica u koje se pakiraju odjevni predmeti, obuća i ostali pribor. To je dio ambalaže koje prodavač mora osigurati besplatno, a ni u kojem slučaju ne bi trebalo biti dopušteno naplaćivati vrećice koje imaju natpis s imenom proizvođača. | Primljeno na znanje | Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. Pitanje stavljanja na tržište biorazgradivih plastičnih vrećica za nošenje dodatno će se urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona i u skladu s DIREKTIVOM (EU) 2015/720 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. |
397 | ZELENA AKCIJA | Uklanjanje otpada, Članak 141. | (2) Ako osoba koja je nepropisno uskladištila, ostavila, odbacila i/ili odložila otpad nepoznata, komunalni redar rješenjem naređuje uklanjanje otpada vlasniku nekretnine na kojoj je nepropisno uskladišten, ostavljen, odbačen i/ili odložen otpad ili posjedniku nekretnine ako vlasnik nekretnine nije poznat ili osobi koja sukladno posebnom propisu upravlja određenim područjem (dobrom), ako je otpad odložen na tom području (dobru) ili osobi koju je zatekao da odbacuje otpad izvan lokacije gospodarenja otpadom ili osobi za koju se može dokazati da je otpad odbacila izvan lokacije gospodarenja otpadom. U velikom broju slučajeva nepropisnog odlaganja otpada na privatnim parcelama, vlasnici nisu ti koji su taj otpad odložili, te je kontraproduktivno izricanje mjere uklanjanja otpada vlasniku parcele za nešto što nije napravio. Stoga je, ukoliko se utvrdi da vlasnici nisu i počinitelji, potrebno dati više ovlasti komunalnim redarima kako bi se jasno utvrdio stvarni identitet počinitelja kojima bi se izrekle odgovarajuće mjere uklanjanja otpada te kako bi se sankcionirali na licu mjesta (npr. pristup bazi kako bi se preko registarskih oznaka utvrdio vlasnik vozila kojim je otpad odbačen i sl.). (5) Istekom roka određenog rješenjem iz stavka 1. i 2. ovoga članka komunalni redar utvrđuje ispunjavanje obveze određene rješenjem. Ako komunalni redar utvrdi da obveza određena rješenjem iz stavka 1. ovoga članka nije izvršena, jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb dužan je osigurati uklanjanje tog otpada predajom ovlaštenoj osobi za gospodarenje tom vrstom otpada. Kako bi se osiguralo da uklanjanje nepropisno odloženog otpada kojeg poznati počinitelj ne ukloni u propisanom roku, te uklanjanje koje obavljaju Grad Zagreb, odnosno jedinice lokalne samouprave, ne padne na teret jedinica lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba, potrebno je odrediti da se trošak zbrinjavanja otpada naplati poznatom počinitelju te u tom smislu Komunalnim redarima dati ovlasti kako bi se odgovarajuće primjenio čl. 142. Zakona o općem upravnom postupku koji glasi; “1) Javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja. (2) Novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja. (3) U slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta. (4) Novčane kazne izvršavaju se sukladno odredbama ovoga Zakona o izvršenju novčanih obveza.” | Primljeno na znanje | Zakon o općem upravnom postupku se primjenjuje kao i ovaj propis |
398 | ZELENA AKCIJA | Inspekcijske mjere, Članak 138. | 5) Komunalni redar postupa sukladno odredbama iz stavaka 1. do 4. ovoga članka kada u provedbi nadzora postupanja s otpadom utvrdi da je fizička osoba učinila povredu ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona. Inspekcija zaštite okoliša je potkapacitirana te je u svrhu učinkovitijeg uklanjanja nepravilnosti određenim ovim Zakonom komunalnim redarima potrebno dati ovlasti postupanja i prema pravnim osobama, odnosno manjim obrtima (npr. automehaničari, soboslikari isl.). | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
399 | ZELENA AKCIJA | Ovlasti inspektora u postupku inspekcijskog nadzora i predmet inspekcijskog nadzora, Članak 136. | (3) Ako fizička osoba počinitelj odbacivanja otpada na zahtjev komunalnog redara ne predoči na uvid osobni identifikacijski dokument radi provjere identiteta, komunalni redar je ovlašten zatražiti pružanje pomoći od djelatnika ministarstva nadležnog za unutarnje poslove radi utvrđivanja identiteta počinitelja odbacivanja otpada. Potrebno je propisati više ovlasti redara nad prekršiteljima, prvenstveno mogućnost zadržavanja osoba koje odbiju dati dokumente do dolaska policijskih službenika. Također, komunalnim redarima olakšati pristup bazi podataka tako da mogu naplaćivati kazne bez da trebaju čekati djelatnike ministarstva da dođu utvrditi počinitelja. Dodatno, potrebno je dati ovlasti komunalnom redarstvu i inspekciji da kažnjavaju za nepropisno spaljivanje otpada od strane fizičkih osoba na otvorenom i zatvorenom. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
400 | ZELENA AKCIJA | Nadležnost za obavljanje inspekcijskog nazora, Članak 132. | Članak 132. (5) Nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada te na nepropisno skladištenje, ostavljanje, odbacivanja ili odlaganje otpada od strane fizičke osobe ili nepoznatih osoba protivno ovom Zakonu provodi osoba koja obavlja poslove službe nadležne za komunalni red jedinice lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: komunalni redar), ako ovim Zakonom nije određeno drugačije. Potrebno je dodati i nepropisno spaljivanje otpada kako na javnim i privatnim parcelama na otvorenom/vani od strane fizičkih i pravnih osoba (manjih obrta) tako i u manjim ložištima (grijanje na otpad u stambenim objektima, loženje starog lakiranog namještaja, spaljivanje zauljenih krpa i ambalaže od strane automehaničara isl.). Potrebno je povećati kapacitete inspekcija i komunalnog redarstva s obzirom da se pokazalo da su dosadašnji kapaciteti nedostatni. Također, potrebno je komunalnim redarima dati ovlasti in nad pravnim osobama, ne samo nad fizičkim, s obzirom na potkapacitiranost inspekcije i velik broj učestalih prekršaja. Komunalni redari se vrlo često susreću s nepropisnim postupanjem s otpadom od strane vlasnika manjih obrta te im u tom smislu treba dati ovlasti za postupanje i prema pravnim osobama vlasnicima manjih obrta (soboslikari, automehaničari i sl.). | Primljeno na znanje | Ovim propisom se ne uređuje stanje ljudskih potencijala državnog inspektorata |
401 | ZELENA AKCIJA | Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske, Članak 104. | (4) Plan iz stavka 1. ovoga članka se objavljuje u Narodnim novinama i na javno dostupnim mrežnim stranicama Ministarstva. Potrebno je propisati i obvezu javnog savjetovanja i uključivanja javnosti u kreiranje Plana. | Primljeno na znanje | Pitanje je već uređeno posebnim propisom koji uređuje zaštitu okoliša |
402 | ZELENA AKCIJA | Povratna naknada, Članak 99. | (9) Vlada uredbom propisuje vrste proizvoda za koje se plaća povratna naknada, način izračuna iznosa plaćanja za povratnu naknade, iznos povratne naknade, te obvezu dostave podataka nužnih za sustav povratne naknade. Potrebno je definirati da će Vlada u narednih godinu dana od donošenja Zakona analizirati i propisati proširenje sustava povratne naknade na još neke proizvode (primjerice boce od kozmetičkih preparata, ulja, octa, začina itd.), s obzirom da se pokazalo da je postojeći sustav rezultirao visokom stopom recikliranja proizvoda koji su uključeni u sustav povratne naknade. | Primljeno na znanje | Pitanje će se riješiti kroz podzakonske akte |
403 | ZELENA AKCIJA | Poticajna naknada, Članak 96. | Potrebno je propisati da se JLS koje su ispunile ciljeve u gospodarenju otpadom oslobađaju plaćanja poticajne naknade za smanjenje količina miješanog komunalnog otpada, da se ne bi dogodio slučaj kao sa Prelogom koji je kažnjen a daleko je iznad ciljeva koje ima RH. | Primljeno na znanje | Obračun je propisan dodatkom V |
404 | ZELENA AKCIJA | Poticaji i potpore u gospodarenju otpadom, Članak 94. | Članak 94. Potrebno je predvidjeti ekonomske poticaje za uspostavu modela ponovnog punjenja i drugih sustava višekratne uporabe. Pokretanje novih, zelenih proizvodnih i uslužnih djelatnosti koje osiguravaju višekratnu uporabu doprinijet će sprečavanju nastanka otpada. Potrebno je propisati poticaje za proizvođače višekratnih materijala za ponovnu uporabu te naknade za proizvođače jednokratnih materijala, kako bi se potaknula ponovna uporaba I smanjila količina otpada koja nastaje jednokratnim korištenjem materijala. (4) Fond može sufinancirati gradnju postrojenja za recikliranje otpada radi postizanja visoko učinkovitog recikliranja. Potrebno je proširiti ovaj stavak te u njega nadodati centar za ponovnu uporabu, postrojenje za sortiranje, kompostiranje te postrojenje za ekološki prihvatljivu obradu miješanog otpada (u industrijske sirovine) u JLS. | Primljeno na znanje | Pitanje će se urediti podzakonskim aktom |
405 | ZELENA AKCIJA | Odvojeno sakupljanje komunalnog otpada, Članak 81. | (1) Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je osigurati odvojeno prikupljanje otpadnog papira i kartona, stakla, metala, plastike, biootpada, drva, tekstila, ambalaže, električne i elektroničke opreme, baterija i akumulatora i glomaznog otpada, uključujući otpadne madrace i namještaj na način da osigura funkcioniranje jednog ili više reciklažnih dvorišta, odnosno mobilne jedinice na svom području sukladno stavcima 2. i 3. ovoga članka te uslugu prijevoza glomaznog komunalnog otpada na zahtjev korisnika usluge. Potrebno je dopuniti definiranjem da se odvojeno sakupljanje mora osigurati ne samo putem reciklažnih dvorišta, već i skupljanjem na kućnom pragu te individualiziranom naplatom koja potiče ljude da više odvajaju | Primljeno na znanje | Odvojeno sakupljanje se osim u reciklažnom dvorištu obavlja i na mjestu primopredaje kod korisnika javne usluge |
406 | ZELENA AKCIJA | Standardna veličina i bitna svojstva spremnika, Članak 78. | (2) Standardna veličina i druga bitna svojstva spremnika za sakupljanje miješanog komunalnog otpada mora se odrediti na način da je spremnik primjeren potrebi pojedinog korisnika usluge. (3) Primjerenost potrebe pojedinog korisnika javne usluge ne može se ocjenjivati temeljem površine ili obujma nekretnine iz članka 68. stavka 1. ovoga Zakona. Potrebno je definirati da se primjerenost spremnika potrebama pojedinih korisnika ne određuje svojevoljno od strane komunalnih poduzeća, već da građani i građanke mogu sami birati spremnik određenog volumena koji odgovara količinama miješanog otpada, pri čemu se treba omogućiti i izbor manjih spremnika, a ne samo spremnika većih od 60 litara, kao što je to dosad bio slučaj u brojnim JLS. | Primljeno na znanje | Pitanje spremnika se uređuje Odlukom JLS, a odabira spremnika Izjavom korisnika |
407 | ZELENA AKCIJA | Ugovor o korištenju javne usluge, Članak 75. | Potrebno je definirati da se ne smije podizati cijena javne usluge po volji komunalnog poduzeća i JLS ukoliko dođe do poremećaja na tržištu reciklanata, povećane potrebe za čišćenjem divljih deponija, povećane potrebe za nabavom vozila ili ukoliko dođe do povećanja drugih troškova komunalnog poduzeća. Kako bi komunalno poduzeće kompenziralo eventualne gubitke zbog navedenih i sličnih razloga, potrebno je oformiti Fond koji bi financijskim potporama komunalnim poduzećima regulirao da ne dolazi do naglih porasta cijene javne usluge i posljedično pobune građana i građanki, posebice onih koji se trude odvajati otpad. Konstrukcija “drugi primjereni i opravdani troškovi pružanja javne usluge” daje puno prostora za različite interpretacije što bi svakako trebalo izbjeći ili jasnije definirati. | Primljeno na znanje | Za navedeno je propisana suglasnost izvršnog rijela JLS kao i prethodna javna rasprava |
408 | ZELENA AKCIJA | Cijena Javne usluge, Članak 72. | (2) Strukturu cijene javne usluge čini: 1. cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i 2. cijena obvezne minimalne javne usluge. Potrebno je definirati i popust na ukupnu cijenu usluge od minimalno 30% za korisnike koji ne koriste uslugu prikupljanja biootpada jer samostalno kompostiraju vlastiti biootpad te rasterećuju davatelja usluge. (5) Omjer cijene za količinu predanog miješanog otpada i cijene obvezne minimalne javne usluge u cijeni javne usluge mora biti odmjeren na način koji će osigurati obavljanje javne usluge na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način, izbjegavajući neopravdano visoke troškove, u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša, javnost rada i onečišćivač plaća, kako bi se osiguralo i poticalo odvojeno sakupljanje otpada. Što se omjera tiče, potrebno je jasnije definirati da cijena obvezne minimalne javne usluge ne smije prelaziti 30% ukupne cijene javne usluge, čime se osigurava da korisnici usluge mogu pravilnim ponašanjem utjecati na postizanje niže cijene od onih koji se nepravilno odnose prema otpadu. To će ujedno potaknuti korisnike na smanjenje količina otpada i motivirati ih na veći angažman u odvajanju otpada. Ukoliko se ne definira navedeno, neodgovorna komunalna poduzeća mogu (a to se već i dešava diljem RH) staviti fiksni dio cijene u iznosu većem čak i od 90% ukupne cijene usluge pa građani kroz mali varijabilni dio gotovo nikako pravilnim ponašanjem ne mogu utjecati na iznose svojih računa, a u tom slučaju nema niti povećane motivacije za povećani angažman u odvajanju otpada, što bi trebao biti cilj svakog komunalnog poduzeća kako bi se dostigle veće stope odvojenog prikupljanja otpada, umjesto penalizacije građana zbog suprotnog. | Primljeno na znanje | Pitanje se može urediti Odlukom JLS. |
409 | ZELENA AKCIJA | Ugovorna kazna , Članak 70. | (4) Kad više korisnika usluge koristi zajednički spremnik, nastalu obvezu plaćanja ugovorne kazne u slučaju kad se ne utvrdi odgovornost pojedinog korisnika snose svi korisnici usluge koji koriste zajednički spremnik sukladno udjelima u korištenju spremnika. Potrebno je omogućiti najkvalitetniji način nadzora kako se korisnici usluge koji nisu odgovorni za nastala kršenja propisa ne bi opterećivali plaćanjem ugovornih kazni. | Primljeno na znanje | Zajedničko korištenje spremnika podrazumjeva i zajedničku odgovornost, ako se ne ustanovi drugačije, dok se pitanje „kamera“ i dr. može urediti sporazumom korisnika. |
410 | ZELENA AKCIJA | Ciljevi za otpadne plastične proizvode za jednokratnu uporabu, Članak 54. | (1) Radi recikliranja otpadnih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu odvojeno se moraju sakupiti slijedeće mase otpadnih boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana: - 77 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2025. godine i - 90 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2029. godine. Cilj za 2025. je već postignut, nužno je postaviti što viši cilj kako bi se osiguralo da investicije ne odu u pogrešnom smjeru. S obzirom na trenutne dobre rezultate s odvojenim skupljanjem boca za napitke potrebno je za cilj postaviti najmanje 95% odvojeno sakupljenih plastičnih predmeta obuhvaćenih sustavom povratne naknade. Također, sustav povratne naknade potrebno je proširiti i na druge vrste ambalaže poput kozmetike, deterdženata i sredstava za čišćenje, ne samo boce za napitke. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
411 | ZELENA AKCIJA | Ciljevi za komunalni otpad, Članak 52. | (2) U svrhu doprinosa kružnom gospodarstvu Europske unije, Republika Hrvatska treba ostvariti sljedeće ciljeve: 3. najmanje 55 % mase komunalnog otpada mora se oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu do 2025. godine 4. najmanje 60 % mase komunalnog otpada mora se oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu do 2030. godine i 5. najmanje 65 % mase komunalnog otpada mora se oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu do 2035. godine. S obzirom da je Planom gospodarenja otpadom RH 2017-2022 propisan zakonski cilj od 60% recikliranja komunalnog otpada do 2022. godine, postotak od 55% do 2025. je neprihvatljivo derogiranje postojećih pozitivnih zakonskih propisa te bi stoga za 2025. definirati minimalno 65% recikliranja, za 2030. minimalno 70%, a za 2035. minimalno 75%, kao što je to definirano i zahtjevima Europskog Parlamenta u Rezoluciji o prelasku na cirkularnu ekonomiju. | Primljeno na znanje | Radi se o prijenosu odredbi direktiva. |
412 | ZELENA AKCIJA | Termička obrada otpada, Članak 39. | (1) Postupak energetske oporabe spaljivanjem ili suspaljivanjem mora se obavljati na način da se nastala energija koristi uz visoku razinu energetske učinkovitosti. Dokazano je da su suspaljivanje i spaljivanje energetski neučinkoviti, posebice ako se gleda mogućnost druge vrste iskorištavanja otpada u obliku sirovine za novu proizvodnju, što je prema hijerarhiji prioritetniji način gospodarenja otpadom. S obzirom na sve to potrebno je zabraniti energetsku oporabu spaljivanjem ili suspaljivanjem. (3) Zabranjeno je spaljivati otpad koji je odvojeno sakupljen radi pripreme za ponovnu uporabu ili recikliranja, osim otpada koji nastaje obradom odvojeno sakupljenoga otpada za kojeg spaljivanje daje najbolji ishod za okoliš sukladno članku 5. ovoga Zakona. Spaljivanje otpada koji nastaje obradom bilo koje vrste odvojeno sakupljenog otpada ne smije biti dozvoljeno već se mora naglasiti da, ukoliko recikliranje odvojenog otpada nije izvedivo, se taj otpad mora pretvoriti u sirovinu za daljnju industrijsku proizvodnju, što je diljem EU dokazano najbolja raspoloživa tehnologija koja je hijerarhijom gospodarenja otpadom prioritetnija od spaljivanja ili odlaganja | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
413 | ZELENA AKCIJA | Odlaganje otpada, Članak 37. | (3) Na odlagalištu otpada zabranjeno je odlaganje: 9. odvojeno sakupljenog otpada u svrhu pripreme za ponovnu uporabu i recikliranje sukladno članku 19. ovoga Zakona, osim otpada koji nastaje obradom odvojeno sakupljenoga otpada za kojega odlaganje daje najbolji ishod za okoliš sukladno hijerarhiji gospodarenja otpadom. Potrebno je zabraniti bilo kakvo odlaganje odvojeno prikupljenog otpada, a za otpad koji se ne može reciklirati potrebno je umjesto odlaganja ili spaljivanja osigurati uvjete za pretvaranje u sirovinu za daljnju industrijsku proizvodnju, što je diljem EU dokazano najbolja raspoloživa tehnologija koja je hijerarhijom gospodarenja otpadom prioritetnija od spaljivanja ili odlaganja. (4) Na odlagalištu otpada dozvoljeno je odlaganje otpada koji je prošao prethodnu obradu otpada prije odlaganja. Potrebno je naglasiti da se obradom morala izuzeti biološka komponenta iz otpada prije odlaganja. | Primljeno na znanje | Pojedinosti će se urediti podzakonskim aktom. |
414 | ZELENA AKCIJA | Informiranje i sudjelovanje javnosti, Članak 31. | Članak 31. 2. spaljivanje komunalnog otpada kapaciteta preko 3 tone na sat Potrebno je propisati javno savjetovanje za bilo koju vrstu spaljivanja komunalnog otpada, a ne samo za kapacitet preko 3 tone na sat, jer su i 2 tone i 1 tona, a i manje od toga procesi koji značajno utječu na kvalitetu zraka i zdravlje građana i građanki te postupci obrade otpada koji s razlogom izazivaju veliku pažnju i interes javnosti s obzirom da se od spaljivanja komunalnog otpada odustaje diljem svijeta zbog brojnih financijski, okolišnih i zdravstvenih problema uzrokovanih spaljivanjem. | Primljeno na znanje | Pitanje je uređeno Zakonom o zaštiti okoliša. |
415 | ZELENA AKCIJA | Opća obveza odvojenog sakupljanje otpada, Članak 19. | (2) Radi poticanja visokokvalitetnog recikliranja propisuje se opća obveza odvojenog sakupljanja otpada. Potrebno je napomenuti da je obaveza osiguravanje odvojenog sakupljanja što bliže kućnom pragu građana i građanki te kontrolirano s pristupom samo određenih građana/ki jer je dokazano da se jedino na taj način osigurava viokokvalitetna sirovina bez puno nečistooća za recikliranje. Sa spremnicima na javnim površina svima dostupnim udio nečistoća puno je veći pa i recikliranje ne može biti visokokvalitetno već dobar dio tog otpada ni neće završiti na recikliranju iako je odvojen. (4) Proizvođač biootpada je dužan reciklirati biootpad na mjestu nastanka ili ga mora predati radi sakupljanja odvojeno od drugog otpada. Potrebno je termin reciklirati biootpad zamijeniti sa kompostirati biootpad. Također, potrebno je propisati da je JLS dužna osigurati uvjete za kućno kompostiranje (npr. podjelom kompostera) ili osigurati odvojeno prikupljanje biootpada u spreminicima na kućnom pragu. (5) Zabranjeno je miješati biootpad s drugim vrstama otpada. Potebno je osim zabrane miješanja biootpada zabraniti miješanje drugih vrsta otpada čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti (papir, staklo, metal, tekstil, plastika itd.). ZOGO iz 2013., kao i ZOGO iz 2007. bilo su propisali je da sav otpad koji ima vrijedna svojstva da se mora odvojeno sakupljati. | Primljeno na znanje | Pitanja su uređena odredbama o javnoj usluzi. Nije prihvaćena primjedba o kompostiranju biooptada jer bi se time uvelo ograničenje na korištenje tehnologije, a korištenjem pojma „reciklaža“ potiče se obrada koja doprinosi ciljevima bez ograničenja na jednu tehnologiju. Zabrana miješanja je propisana člankom 18.stavkom 4. i člankom 22. stavkom 4. te se još dodatno uređuje dozolom za gospdoarenje otpadom. |
416 | ZELENA AKCIJA | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM, III. SPREČAVANJE NASTANKA OTPADA | Potrebno je postaviti i kvantificirati cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Nužno je propisati zakonsku obvezu uporabe višekratnog posuđa za konzumaciju na lokaciji, za sve ugostiteljske objekte jer je višekratno posuđe znanstveno dokazano višestruko održivije od jednokratnog. Dodatno, potrebno je propisati obvezujuću razinu ponovnog punjenja za pivo i bezalkoholna pića najkasnije do 2023. Za sve ugostiteljske objekte potrebno je propisati obvezu da osiguraju vodu za piće dostupnu iz slavine. Nedostaje mehanizam za prevenciju otpada od plastičnih boca i spremnika za napitke. U pogledu dizajna plastičnih proizvoda, sukladno članku 6. Direktive Republika Hrvatska mora osigurati da spremnici za napitke zapremine do 3 litre navedeni u dijelu C Priloga (npr. boce za napitke, višeslojna (kompozitna) ambalaža za napitke), koji imaju čepove i poklopce izrađene od plastike, mogu staviti na tržište samo ako ti čepovi i poklopci ostaju pričvršćeni za spremnike tijekom faze predviđene uporabe proizvoda. Direktivom je predviđena i obveza europskih organizacija za normizaciju da do 3. listopada 2019. razviju usklađene norme u pogledu zahtjeva vezanih uz pričvršćivanje. Time se znatno olakšalo uvođenje jasnih i unificiranih pravila za proizvođače takvih proizvoda. Prijedlog Zakona unatoč tome ne propisuje nikakva pravila kojima bi se osiguralo poštovanje ovog standarda. Drugi bitan zahtjev u pogledu dizajna odnosi se na udio reciklirane plastike u plastičnim bocama koje se stavljaju na tržište: - od 2025. PET boce moraju sadržavati najmanje 25% reciklirane plastike - od 2030. PET boce moraju sadržavati najmanje 30% reciklirane plastike Kako bi se osiguralo pravovremeno ispunjenje ove obveze, potrebno je već sada postaviti pravila kojima se proizvođačima promjene stavljaju na znanje te im se ostavlja dovoljno vremena za prilagodbu proizvodnog procesa. Dodatni preventivni mehanizam kojeg se ne dotiče ZOGO, a predviđa ih Direktiva jesu zahtjevi u pogledu označavanja određenih jednokratnih plastičnih proizvoda. Članak 7. i Prilog D Direktive tim mehanizmom obuhvaćaju sljedeće proizvode: • Higijenski ulošci, tamponi i aplikatori za tampone • Vlažne/ prethodno ovlažene maramice za osobnu njegu i uporabu u domaćinstvu • Duhanski proizvodi s filtrom te filtri koji se stavljaju na tržište za uporabu u kombinaciji s duhanskim proizvodima • Čaše za napitke Prijedlog ZOGO-a ne predviđa konkretne mjere već samo člankom 85. sav otpad od jednokratne plastike stavlja u Posebnu kategoriju otpada za koju propisuje obvezu dodatnog uređenja kroz podzakonske akte. S obzirom na to da se ovaj članak odnosi na fazu u kojoj je otpad već nastao, a ne na preventivnu fazu te da je člankom 180. predviđen rok od čak godine dana za donošenje potrebnog pravilnika postoji opravdana bojazan da da se još dugo neće uvesti odgovarajuća pravila za označavanje proizvoda od jednokratne plastike, premda sukladno članku 17. stavku 1. alineji 3. države članice moraju primijeniti odredbe potrebne za usklađivanje s člankom 7. Direktive najkasnije do 3. srpnja 2021. Napominjemo da je Europska komisija imala rok do 3. srpnja 2020. za donošenje provedbenog akta kojim se utvrđuju usklađene specifikacije za oznaku, što znači da su potrebne oznake već dostupne i da obvezu njihove upotrebe nije teško implementirati. | Primljeno na znanje | Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
417 | ZELENA AKCIJA | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 11. | Članak 11. (1) Obrada opasnog otpada postupkom spaljivanja i odlaganja i centar za gospodarenje otpadom od posebnoga su interesa za Republiku Hrvatsku. Obrada opasnog otpada spaljivanjem i odlaganjem nije najbolje raspoloživa tehnika za obradu opasnog otpada pa bi trebalo uzeti u obzir i druge tehnologije prije nego se ističe da je ova obrada od posebnog interesa za RH. Također, centri za gospodarenje otpadom na primjeru Marišćine i Kaštijuna pokazali su promašenog takvog koncepta (ekološki, zdravstveno, i financijski), dok su s druge strane lokalni sustavi pokazali veliku uspješnost te bi i centre za obradu krajnjeg ostatnog miješanog otpada trebalo decentralizirati u lokalne sredine i propisati ekološku tehnologiju iskorištavanja krajnjeg ostatka kao sirovine u industriji, a ne poticati suspaljivanje u cementarama i termoelektranama što je trenutno u planu u svim postojećim i planiranim CGO. | Primljeno na znanje | Zakonom se ne propisuje obveza korištenja određene tehnologije obrade otpada. |
418 | ZELENA AKCIJA | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | GENERALNI OSVRT: Novi Zakon o otpadu za naredno desetljeće prilika je da se Hrvatska napokon pomakne s europskog dna u neodrživom gospodarenju otpadom. Međutim, ovaj prijedlog Zakona, uz minimum mjera iz EU Direktiva, održava na životu brojne neprihvatljive prakse i potiče sustav protivan javnom interesu i zaštiti okoliša. Osim što ne donosi dovoljno mjera za unaprjeđenje sustava, prijedlog Zakona degradira i pojedine postojeće pozitivne odredbe. Primjerice, cilj recikliranja od 60 posto do 2022. godine, koji je propisan važećim Planom gospodarenja otpadom (2017.-2022.), zamjenjuje se slabijim ciljem od 55 posto do 2025. godine. Ovakvo derogiranje ciljeva nikako nema svrhu poboljšanja sustava i zaštite okoliša. Jedan od ključnih nedostataka prijedloga Zakona je da oporaba otpada, poput spaljivanja u cementarama, po novom ne treba biti definirana prostornim planom, iako lokacije postrojenja mogu imati značajan utjecaj na kvalitetu života građana. Ukidanje obaveze definiranja prostornim planom neprihvatljiv je pokušaj gušenja glasa građana kojima treba biti omogućena rasprava o obradi otpada u njihovom okruženju. Višestruko je problematično i da se ponovo nameće obaveza gradovima i općinama da miješani otpad predaju u regionalne centre, umjesto ekološki prihvatljve obrade u vlastitim postrojenjima. Centri to skupo naplaćuju nakon čega su gradovi prisiljeni dizati račune građanima. To se već dešava na području Istre i Primorsko-goranske županije gdje su izgrađeni prvi centri, a ovim prijedlogom Zakona potvrđuje se kao praksa i za ostatak Hrvatske. Centri za gospodarenje otpadom (centiri za smeće) štete okolišu i društvu u cjelini te omogućuju neučinkovito, neisplativo i okolišno štetno spaljivanje otpada, koje se ovim prijedlogom Zakona ne zabranjuje, već itekako aktualizira, što je jako loše. U prijedlog novog Zakona prenose se tek minimalni zahtjevi EU direktiva, bez većih i potrebnih ambicija koje pokazuju odgovornije zemlje poput Slovenije, Irske, Francuske i Austrije. Dobar primjer su mjere za smanjenje jednokratne plastike. One se svode na zabranu određenih proizvoda, dok za ostale nisu propisani ciljevi smanjenja, kao što je to u Direktivi. Ne zabranjuju se najtanje jednokratne plastične vrećice koje su jedan od najvećih zagađivača, a mjere proširene odgovornosti proizvođača nisu dovoljne. Upitno je i ispunjenje minimalnih ciljeva s obzirom na dosadašnju praksu nepridržavanja propisa i nesankcioniranja prekršitelja, čime Zakon često ostaje samo mrtvo slovo na papiru. Dodatno zabrinjava činjenica da se Zakonom omogućavaju različite interpretacije brojnih članaka koje se vrlo lako mogu iskoristiti na štetu građana i građanki. Najbolji primjer je način izračuna cijene javne usluge. Ne definiraju se mehanizmi kojima bi se građane zaštitilo od nepravedne strukture cijene te nagradilo za pravilno postupanje s otpadom. Zelena akcija poziva Ministarstvo da usvoji argumentirane primjedbe organizacija civilnog društva i javnosti, kao i opetovana upozorenja od strane EU o potrebi ambicioznijih mjera za smanjenje otpada te razvoj sustava za ponovnu uporabu. Ukoliko se Zakon usvoji u predloženom obliku, propustit će se prilika da se u narednih par godina poboljša sustav gospodarenja otpadom u RH. DETALJNI KOMENTARI: 2. Osnovna pitanja koja se uređuju Prijedlogom zakona Ukida se obveza imenovanja povjerenika za gospodarenje otpadom i zamjenika povjerenika za pravne osobe koje zapošljavaju 50 i više osoba, te se ukida za te osobe obveza ishođenja potvrde o izobrazbi o gospodarenju otpadom kao i za direktora odnosno fizičku osobu koja upravlja davateljem javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada. Obveza imenovanja povjerenika za gospodarenje otpadom propisana je važećim nacionalnim Planom gospodarenja otpadom (2017-2022) te je koristan alat za odgovornije postupanje s otpadom u tvrtkama i postizanje održivog gospodarenja nastalim otpadom u tvrtkama te se stoga protivimo ukidanju ove obveze. Pojmovi 46. »plastika« je materijal koji se sastoji od polimera kako je određen člankom 3. točkom 5. Uredbom (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L396, 30.12.2006.), kojemu se mogu dodati aditivi ili druge tvari i koji može funkcionirati kao glavna strukturna komponenta konačnog proizvoda, osim prirodnih polimera koji nisu kemijski modificirani Potrebno je definiciju prilagoditi prema SUP Direktivi čija uvodna izjava 11. izričito kaže: „plastika proizvedena od modificiranih prirodnih polimera ili plastika proizvedena od bioloških, fosilnih ili sintetičkih početnih tvari ne pojavljuje se prirodno te bi stoga trebala biti predmetom ove Direktive” Nadalje, prilagođenom definicijom plastike trebalo bi stoga obuhvatiti predmete od gume na osnovi polimera te plastiku na biološkoj osnovi i biorazgradivu plastiku nevisno o tome je li dobivena iz biomase ili će se biološki razgraditi tijekom vremena. Članak 9. (4) Izvršno tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave dužno je na svom području osigurati uvjete i provedbu propisanih mjera gospodarenja otpadom. (5) Više jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu sporazumno osigurati zajedničku provedbu propisanih mjera gospodarenja otpadom. Potrebno je utvrditi i propisati uvjete koji se moraju zadovoljiti pri projektiranju i gradnji novih zgrada u JLS kako bi se osigurao adekvatan prostor za privremeno odlaganja otpada iz kućanstava, propisati normative za dimenzioniranje prostora i određivanje potrebnog minimalnog volumena posuda za privremeno odlaganje otpada, te propisati standard opremljenosti prostora. Naime, u Hrvatskoj je formalno na snazi „Pravilnik o tehničkim mjerama i uvjetima za izgradnju prostora i uređaja za prikupljanje i odnošenje otpadnih tvari“ (Službeni list SFRJ 28/70) koji je donesen 1970. godine. Predmetni pravilnik je naveden i dostupan na stranicama hrvatske komore arhitekata u popisu zakona i propisa kojima se uređuje područje prostornog uređenja (https://www.arhitekti-hka.hr/hr/zakoni-propisi/popis/prostorno-uredenje-i-gradnja/stanovanje/). U praksi se zbog zastarjelosti ovaj propis ne primjenjuje ili se primjenjuje tek djelomično, a nove zgrade se projektiraju i dobivaju sve potrebne dozvole bez jasno i jednoznačno određenog standarda za izgradnju i uređenje prostora za privremeno odlaganja otpada. Na taj način se od samog početka generira problem, jer je čak i za nove zgrade zbog nedostatka adekvatnog prostora nemoguće ili vrlo teško efikasno organizirati razdvajanje otpada iz kućanstava. Potrebno je na državnoj razini propisati minimalni standard, dimenzije i opremu za takve prostorije, a lokalni davatelj usluge može u skladu s lokalnim uvjetima propisati detaljniji standard. III. SPREČAVANJE NASTANKA OTPADA Potrebno je postaviti i kvantificirati cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Nužno je propisati zakonsku obvezu uporabe višekratnog posuđa za konzumaciju na lokaciji, za sve ugostiteljske objekte jer je višekratno posuđe znanstveno dokazano višestruko održivije od jednokratnog. Dodatno, potrebno je propisati obvezujuću razinu ponovnog punjenja za pivo i bezalkoholna pića najkasnije do 2023. Za sve ugostiteljske objekte potrebno je propisati obvezu da osiguraju vodu za piće dostupnu iz slavine. Nedostaje mehanizam za prevenciju otpada od plastičnih boca i spremnika za napitke. U pogledu dizajna plastičnih proizvoda, sukladno članku 6. Direktive Republika Hrvatska mora osigurati da spremnici za napitke zapremine do 3 litre navedeni u dijelu C Priloga (npr. boce za napitke, višeslojna (kompozitna) ambalaža za napitke), koji imaju čepove i poklopce izrađene od plastike, mogu staviti na tržište samo ako ti čepovi i poklopci ostaju pričvršćeni za spremnike tijekom faze predviđene uporabe proizvoda. Direktivom je predviđena i obveza europskih organizacija za normizaciju da do 3. listopada 2019. razviju usklađene norme u pogledu zahtjeva vezanih uz pričvršćivanje. Time se znatno olakšalo uvođenje jasnih i unificiranih pravila za proizvođače takvih proizvoda. Prijedlog Zakona unatoč tome ne propisuje nikakva pravila kojima bi se osiguralo poštovanje ovog standarda. Drugi bitan zahtjev u pogledu dizajna odnosi se na udio reciklirane plastike u plastičnim bocama koje se stavljaju na tržište: - od 2025. PET boce moraju sadržavati najmanje 25% reciklirane plastike - od 2030. PET boce moraju sadržavati najmanje 30% reciklirane plastike Kako bi se osiguralo pravovremeno ispunjenje ove obveze, potrebno je već sada postaviti pravila kojima se proizvođačima promjene stavljaju na znanje te im se ostavlja dovoljno vremena za prilagodbu proizvodnog procesa. Dodatni preventivni mehanizam kojeg se ne dotiče ZOGO, a predviđa ih Direktiva jesu zahtjevi u pogledu označavanja određenih jednokratnih plastičnih proizvoda. Članak 7. i Prilog D Direktive tim mehanizmom obuhvaćaju sljedeće proizvode: • Higijenski ulošci, tamponi i aplikatori za tampone • Vlažne/ prethodno ovlažene maramice za osobnu njegu i uporabu u domaćinstvu • Duhanski proizvodi s filtrom te filtri koji se stavljaju na tržište za uporabu u kombinaciji s duhanskim proizvodima • Čaše za napitke Prijedlog ZOGO-a ne predviđa konkretne mjere već samo člankom 85. sav otpad od jednokratne plastike stavlja u Posebnu kategoriju otpada za koju propisuje obvezu dodatnog uređenja kroz podzakonske akte. S obzirom na to da se ovaj članak odnosi na fazu u kojoj je otpad već nastao, a ne na preventivnu fazu te da je člankom 180. predviđen rok od čak godine dana za donošenje potrebnog pravilnika postoji opravdana bojazan da da se još dugo neće uvesti odgovarajuća pravila za označavanje proizvoda od jednokratne plastike, premda sukladno članku 17. stavku 1. alineji 3. države članice moraju primijeniti odredbe potrebne za usklađivanje s člankom 7. Direktive najkasnije do 3. srpnja 2021. Napominjemo da je Europska komisija imala rok do 3. srpnja 2020. za donošenje provedbenog akta kojim se utvrđuju usklađene specifikacije za oznaku, što znači da su potrebne oznake već dostupne i da obvezu njihove upotrebe nije teško implementirati. Članak 11. (1) Obrada opasnog otpada postupkom spaljivanja i odlaganja i centar za gospodarenje otpadom od posebnoga su interesa za Republiku Hrvatsku. Obrada opasnog otpada spaljivanjem i odlaganjem nije najbolje raspoloživa tehnika za obradu opasnog otpada pa bi trebalo uzeti u obzir i druge tehnologije prije nego se ističe da je ova obrada od posebnog interesa za RH. Također, centri za gospodarenje otpadom na primjeru Marišćine i Kaštijuna pokazali su promašenog takvog koncepta (ekološki, zdravstveno, i financijski), dok su s druge strane lokalni sustavi pokazali veliku uspješnost te bi i centre za obradu krajnjeg ostatnog miješanog otpada trebalo decentralizirati u lokalne sredine i propisati ekološku tehnologiju iskorištavanja krajnjeg ostatka kao sirovine u industriji, a ne poticati suspaljivanje u cementarama i termoelektranama što je trenutno u planu u svim postojećim i planiranim CGO. Članak 12. (1) Lokacija centra za gospodarenje otpadom, odlagališta i spalionice moraju biti planirana dokumentom prostornog uređenja, a lokacija na kojoj se može obavljati djelatnost oporabe odnosno zbrinjavanja otpada ne mora biti planirana dokumentom prostornog uređenja ako se nalazi u području komunalno-servisne, industrijske, poslovne ili gospodarske namjene. Ovaj članak je neprihvatljiv s obzirom na velik interes javnosti prilikom izgradnje i rada postrojenja za bilo kakvu vrstu oporabe otpada pa je potrebno propisati da se svaka oporaba otpada mora planirati u dokumentima prostornog uređenja, bez obzira u kojem i kakvom se području nalazi. Prostorno planiranje je prva točka zaštite prostora i zaštite okoliša te kao takvo ima obavezu javne rasprave i uključivanja javnosti. Kako bi zaštita i prostora i okoliša bila učinkovita, lokacije za djelatnosti oporabe jasno moraju biti definirane unutar dokumenata prostornog uređenja. Također, spalionice otpada nisu poželjni način postupanja s otpadom, na što je upozorila i EU koja je i prestala sa subvencijama za njihovu izgradnju jer nisu u skladu sa EU Zelenim planom niti paketom za cirkularnu ekonomiju, a također nisu planirane niti PGO RH 2017-2022 pa zahtijevamo da se Zakonom jasno propiše da se spalionice otpada u RH ne smiju graditi te da se izbace iz ovog članka. (3) Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je osigurati da davatelj javne usluge preda miješani komunalni otpad u centar za gospodarenje otpadom, a sve sukladno sporazumu koje je Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno potpisati s centrom za gospodarenje otpadom kojim uređuju odnose u svezi predaje miješanog komunalnog otpada. Umjesto da se omogući obrada miješanog otpada lokalno u JLS u malim modularnim postrojenjima koje izvlače reciklante i ostatak pretvaraju u sirovinu za industriju i inertni otpad, čime bi se poštovalo i zakonsko načelo blizine, namjerno se krši to zakonsko načelo te se naređuje JLS da stotinama kilometara moraju prevoziti otpad i skupo plaćati njegovu obradu. Ta obrada završava velikim dijelom u obliku RDF-a koji se mora slati na suspaljivanje izvan RH ili skupo plaćati cementarama u RH, što se u konačnici odražava na povećanju mjesečnih računa građana Sve navedeno je dokazano na primjeru Marišćine i Kaštijuna, prvog CGO u RH, a iz Studija izvodljivosti za nove CGO jasno je da se planira sličan scenarij i s budućim CGO. Takav sustav je besmislen te zahtijevamo da se odustane od forsiranja regionalnih / županijskih centara za gospodarenje otpadom i tjeranja JLS da miješani otpad šalju u njega, te da se raspišu natječaji za financiranje lokalne infrastrukture za ekološki prihvatljivu obradu ostatnog miješanog otpada. (4) Trgovačko društvo, koje obavlja djelatnost i poslove centra za gospodarenje otpadom, dužno je primiti sav miješani komunalni otpad od davatelja javne usluge, te primjenjivati istu cijenu obrade preuzetog miješanog komunalnog otpada po toni za sve davatelje usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, koji su sukladno Planu gospodarenja otpadom Republike Hrvatske dužni predavati miješani komunalni otpad u taj centar za gospodarenje otpadom. Potrebno je odustati od centara za gospodarenje otpadom, a do zatvaranja postojećih centara trebalo bi regulirati cijenu jer na ovaj način trgovačka društva manipuliraju i dižu cijenu samostalno te to znači udar na JLS kojima se cjelokupni sustav poskupljuje pa se to negativno održava i na građanke i građane. Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište Članak 16. (3) Zabranjuje se stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje. Ostaviti zabranu za lagane i proširiti zabranu na vrlo lagane plastične vrećice za nošenje – one tanje od 15 mikrona. Radi se o proizvodu za koji već postoje široko dostupne alternative. Potrebno je dosljedno provesti zabranu korištenja laganih plastičnih vrećica za nošenje te ne popustiti pod pritiscima interesnih skupina. Procjene utjecaja životnog ciklusa proizvoda na okoliš na koje se pozivaju zagovornici jednokratnih plastičnih vrećica plastike metodološki su manjkave te ostavljaju prostora manipulaciji informacijama. Za što preciznije rezultate za analizu se kao parametri najčešće se uzimaju faze životnih ciklusa: proizvodnja, korištenje i zbrinjavanje, odnosno gospodarenje otpadom. U slučaju laganih plastičnih vrećica većina analiza ne uzima u obzir ekstrakciju fosilnih goriva i emisije koje nastaju u toj fazi, kao niti zagađenja od primjerice plastičnih peleta u procesu prije same proizvodnje. Također, ne uzimaju u obzir onečišćenje (npr. oceana), onešišćenje mikroplastikom i emisije koje nastaju prilikom akcija čišćenja budući da ne postoji precizna metodologija koja bi to mogla mjeriti. Pored toga, istraživanja koja pokazuju kako bi se platnena vrećica trebala koristiti više od deset tisuća puta kako bi se njihovo korištenje isplatilo, temelje se na podacima o proizvodnji pamuka iz ranih 90-ih godina kada još nije došlo do zabrane kemikalija koje oštećuju ozonski omotač. Ako bi se utjecaj na ozon izuzeo čak iz takve manjkave analize, ispravni podaci bili bi da bi se ona trebala koristit između 50 i 3.800 puta, što znači između 3 mjeseca i 17 godina, 2¬4 puta tjedno. S obzirom da su ostali parametri manjkavi (primjerice analizira se korištenje dvije platnene vrećice za isti sadržaj u usporedbi s jednom jednokratnom laganom plastičnom vrećicom) ti brojevi su mnogo manji. Pored toga, analiza podrazumijeva da se komunalni miješani otpad baca u takvoj vrećici prije nego ide na spaljivanje što nije slučaj s platnenim vrećicama budući da se ne koriste za odlaganje otpada. Osim toga, kada se lagane vrećice uspoređuju s drugim materijalima u tzv. analizi osjetljivosti, ne uzima se u obzir parametar udjela recikliranog u alternativi što samo prividno povećava prednost jednokratnih plastičnih materijala. Ne uspoređuju se primjerice s recikliranim papirom ili tekstilom, koji ima visoki potencijal za zamjenu te bi mogao utjecati na smanjenje spaljivanja milijuna tona tekstila od strane modne industrije. Također je važno spomenuti da vrećice od tekstila, pa čak i od deblje plastike, puno duže zadržavaju svoja korisna svojstva te samim time rijetko završavaju u okolišu. Što se tiče higijenske ispravnosti i korištenja alternative, ni ti argumenti nisu validni budući da je istraživanje “The New England Journal of Medicine” od ove godine pokazalo je da COVID-19 na plastičnim površinama u stabilnom obliku može ostati i do između 2 i 3 dana, što plastične vrećice definitivno ne čini zdravstveno sigurnijom opcijom od alternative. Uz sve navedeno, lagane plastične vrećice u kružnom gospodarstvu imaju dostupnu alternativu za ponovno korištenje koja odgovara higijenskim standardima u doba pandemije te ima manji utjecaj na klimatske promjene od laganih plastičnih vrećica. Članak 19. (2) Radi poticanja visokokvalitetnog recikliranja propisuje se opća obveza odvojenog sakupljanja otpada. Potrebno je napomenuti da je obaveza osiguravanje odvojenog sakupljanja što bliže kućnom pragu građana i građanki te kontrolirano s pristupom samo određenih građana/ki jer je dokazano da se jedino na taj način osigurava visokokvalitetna sirovina bez puno nečistoća za recikliranje. Sa spremnicima na javnim površina svima dostupnim udio nečistoća puno je veći pa i recikliranje ne može biti visokokvalitetno već dobar dio tog otpada ni neće završiti na recikliranju iako je odvojen. (4) Proizvođač biootpada je dužan reciklirati biootpad na mjestu nastanka ili ga mora predati radi sakupljanja odvojeno od drugog otpada. Potrebno je termin reciklirati biootpad zamijeniti sa kompostirati biootpad. Također, potrebno je propisati da je JLS dužna osigurati uvjete za kućno kompostiranje (npr. podjelom kompostera) ili osigurati odvojeno prikupljanje biootpada u spreminicima na kućnom pragu. (5) Zabranjeno je miješati biootpad s drugim vrstama otpada. Potebno je osim zabrane miješanja biootpada zabraniti miješanje drugih vrsta otpada čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti (papir, staklo, metal, tekstil, plastika itd.). ZOGO iz 2013., kao i ZOGO iz 2007. bilo su propisali je da sav otpad koji ima vrijedna svojstva da se mora odvojeno sakupljati. Informiranje i sudjelovanje javnosti Članak 31. 2. spaljivanje komunalnog otpada kapaciteta preko 3 tone na sat Potrebno je propisati javno savjetovanje za bilo koju vrstu spaljivanja komunalnog otpada, a ne samo za kapacitet preko 3 tone na sat, jer su i 2 tone i 1 tona, a i manje od toga procesi koji značajno utječu na kvalitetu zraka i zdravlje građana i građanki te postupci obrade otpada koji s razlogom izazivaju veliku pažnju i interes javnosti s obzirom da se od spaljivanje komunalnog otpada odustaje diljem svijeta zbog brojnih financijski, okolišnih i zdravstvenih problema uzrokovanih spaljivanjem. Članak 37. (3) Na odlagalištu otpada zabranjeno je odlaganje: 9. odvojeno sakupljenog otpada u svrhu pripreme za ponovnu uporabu i recikliranje sukladno članku 19. ovoga Zakona, osim otpada koji nastaje obradom odvojeno sakupljenoga otpada za kojega odlaganje daje najbolji ishod za okoliš sukladno hijerarhiji gospodarenja otpadom. Potrebno je zabraniti bilo kakvo odlaganje odvojeno prikupljenog otpada, a za otpad koji se ne može reciklirati potrebno je umjesto odlaganja ili spaljivanja osigurati uvjete za pretvaranje u sirovinu za daljnju industrijsku proizvodnju, što je diljem EU dokazano najbolja raspoloživa tehnologija koja je hijerarhijom gospodarenja otpadom prioritetnija od spaljivanja ili odlaganja. (4) Na odlagalištu otpada dozvoljeno je odlaganje otpada koji je prošao prethodnu obradu otpada prije odlaganja. Potrebno je naglasiti da se obradom morala izuzeti biološka komponenta iz otpada prije odlaganja. Termička obrada otpada Članak 39. (1) Postupak energetske oporabe spaljivanjem ili suspaljivanjem mora se obavljati na način da se nastala energija koristi uz visoku razinu energetske učinkovitosti. Dokazano je da su suspaljivanje i spaljivanje energetski neučinkoviti, posebice ako se gleda mogućnost druge vrste iskorištavanja otpada u obliku sirovine za novu proizvodnju, što je prema hijerarhiji prioritetniji način gospodarenja otpadom. S obzirom na sve to potrebno je zabraniti energetsku oporabu spaljivanjem ili suspaljivanjem. (3) Zabranjeno je spaljivati otpad koji je odvojeno sakupljen radi pripreme za ponovnu uporabu ili recikliranja, osim otpada koji nastaje obradom odvojeno sakupljenoga otpada za kojeg spaljivanje daje najbolji ishod za okoliš sukladno članku 5. ovoga Zakona. Spaljivanje otpada koji nastaje obradom bilo koje vrste odvojeno sakupljenog otpada ne smije biti dozvoljeno već se mora naglasiti da, ukoliko recikliranje odvojenog otpada nije izvedivo, se taj otpad mora pretvoriti u sirovinu za daljnju industrijsku proizvodnju, što je diljem EU dokazano najbolja raspoloživa tehnologija koja je hijerarhijom gospodarenja otpadom prioritetnija od spaljivanja ili odlaganja. Ciljevi za komunalni otpad Članak 52. (2) U svrhu doprinosa kružnom gospodarstvu Europske unije, Republika Hrvatska treba ostvariti sljedeće ciljeve: 3. najmanje 55 % mase komunalnog otpada mora se oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu do 2025. godine 4. najmanje 60 % mase komunalnog otpada mora se oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu do 2030. godine i 5. najmanje 65 % mase komunalnog otpada mora se oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu do 2035. godine. S obzirom da je Planom gospodarenja otpadom RH 2017-2022 propisan zakonski cilj od 60% recikliranja komunalnog otpada do 2022. godine postotak od 55% do 2025. je neprihvatljivo derogiranje postojećih pozitivnih zakonskih propisa te bi stoga za 2025. definirati minimalno 65% recikliranja, za 2030. minimalno 70%, a za 2035. minimalno 75%, kao što je to definirano i zahtjevima Europskog Parlamenta u Rezoluciji o prelasku na cirkularnu ekonomiju. Ciljevi za odlaganje otpada Članak 53. (1) Najveća dopuštena masa biorazgradivog komunalnog otpada čije odlaganje u kalendarskoj godini se može dopustiti svim dozvolama za gospodarenje otpadom u Republici Hrvatskoj je 264.661 tona, što je 35% mase biorazgradivog komunalnog otpada proizvedenog 1997. godine. Navesti da je ovo cilj do kraja 2020. Također, potrebno je propisati i ciljeve za narednih 5-15 godina. (2) Količina komunalnog otpada odloženog na odlagališta otpada mora biti najviše 10% mase ukupnog proizvedenoga komunalnoga otpada do 2035. godine. Pohvalno da je ovaj cilj u Zakonu, samo u ovom članku treba naglasiti da se većina otpada umjesto na odlagalište ne smije preliti na spaljivanje i suspaljivanje, na što upozorava i EK. Ciljevi za otpadne plastične proizvode za jednokratnu uporabu Članak 54. (1) Radi recikliranja otpadnih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu odvojeno se moraju sakupiti slijedeće mase otpadnih boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana: - 77 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2025. godine i - 90 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2029. godine. Cilj za 2025. je već postignut, nužno je postaviti što viši cilj kako bi se osiguralo da investicije ne odu u pogrešnom smjeru. S obzirom na trenutne dobre rezultate s odvojenim skupljanjem boca za napitke potrebno je za cilj postaviti najmanje 95% odvojeno sakupljenih plastičnih predmeta obuhvaćenih sustavom povratne naknade. Također, sustav povratne naknade potrebno je proširiti i na druge vrste ambalaže poput kozmetike, deterdženata i sredstava za čišćenje, ne samo boce za napitke. Ciljevi za otpadnu ambalažu Članak 58. (1) Ciljevi oporabe ambalažnog otpada su: - mora se odvojeno sakupiti i oporabiti, materijalno ili energetski, najmanje 60% ukupne mase otpadne ambalaže nastale na području Republike Hrvatske - mora se reciklirati najmanje 55% i do najviše 80% ukupne mase otpadne ambalaže namijenjene materijalnoj oporabi - mora se obraditi postupkom recikliranja najmanje mase materijala u ambalažnom otpadu 60% mase za staklo, 60% mase za papir i karton, 50% mase za metale, 22,5% mase za plastiku, računajući isključivo materijal koji je recikliran natrag u plastiku i 15% mase za drvo Potrebno je navesti da su ovi ciljevi do 2020. - razina potrošnje ne smije biti veća od 90 laganih plastičnih vrećica za nošenje po osobi godišnje Treba obrisati s obzirom da je prijedlogom Zakona propisana zabrana laganih plastičnih vrećica za nošenje. - od 31. prosinca 2025. godine razina potrošnje ne smije biti veća od 40 laganih plastičnih vrećica za nošenje po osobi godišnje. Treba obrisati s obzirom da je prijedlogom Zakona propisana zabrana laganih plastičnih vrećica za nošenje. Javna usluga sakupljanja komunalnog otpada Članak 62. (3) Javna usluga uključuje slijedeće usluge: 1. uslugu prikupljanja na lokaciji obračunskog mjesta korisnika usluge: - glomaznog otpada jednom godišnje Potrebno je omogućiti da se usluga prikupljanja glomaznog otpada vrši i više od 1x godišnje, minimalno 2x, a i više ovisno o potrebama građana i kalkulacijama komunalnog poduzeća. (4) Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je na svom području osigurati obavljanje javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način, izbjegavajući neopravdano visoke troškove, u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša, osiguravajući pri tom javnost rada kako bi se osiguralo odvojeno sakupljanje miješanog komunalnog otpada iz kućanstava i drugih izvora, biootpada iz kućanstava, reciklabilnog komunalnog otpada, opasnog komunalnog otpada i glomaznog otpada iz kućanstava. Nadodati vršiti uslugu naplate prema načelu onečiščivač plaća. Kriterij obračuna količine otpada Članak 65. Kriterij obračuna količine otpada iz članka 64. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona je: 1. masa predanog miješanog komunalnog otpada u obračunskom razdoblju izražena u kilogramima ili 2. volumen spremnika otpada izražen u litrama i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju. S obzirom da se ovakve odredbe iz prošlog Zakona iz 2013. interpretiraju na različite načine među kojima su i određeni načini koji ne poštuju zakonsko načelo onečiščivač plaća, potrebno je jasnije definirati da se volumen spremnika odnosi na volumen koji odgovara potrebama građana te da broj pražnjenja ovisi o tome koliko često korisnici iznesu spremnik na pražnjenje. Ukoliko je riječ o višestambenoj zgradi jedino pravedno je vaganje mase otpada ili evidentiranje broja individualiziranih vrećica ubačenih u spremnik za miješani otpad ili broja pražnjenja individualiziranih spremnika manje litraže. Potrebno je definirati da se primjerenost spremnika za miješani otpad potrebama pojedinih korisnika ne određuje svojevoljno od strane komunalnih poduzeća, već da građani i građanke mogu sami birati spremnik određenog volumena koji odgovara količinama miješanog otpada, pri čemu se treba omogućiti i izbor manjih spremnika, a ne samo spremnika većih od 60 litara, kao što je to dosad bio slučaj u brojnim JLS. Članak 67. (1) Davatelj usluge je dužan 7. osigurati uvjete kojima se ostvaruje pojedinačno korištenje javne usluge neovisno o broju korisnika usluge koji koriste zajednički spremnik Potrebno je nadodati uvjete kojima se ostvaruje i pojedinačni obračun količine otpada čime se postiže individualizirana naplata. 12. predati miješani komunalni otpad u centar za gospodarenje otpadom sukladno Planu Umjesto naređivanja da predaju miješani otpad u CGO, potrebno je omogućiti JLS da miješani otpad obrađuju i u lokalnim modularnim postrojenjima koja sa ekološki prihvatljivom tehnologijom zbrinjavaju miješani otpad u industrijsku sirovinu i inertni ostatak. (4) Korisnik usluge je dužan: 1. koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika Potrebno je preformulirati ovu točku s obzirom da je potrebno omogućiti i predaju otpada u vrećicama ne samo u spremnicima. 4. odgovarati za postupanje s otpadom i spremnikom na obračunskom mjestu korisnika usluge, te kad više korisnika koristi zajednički spremnik zajedno s ostalim korisnicima usluge na istom obračunskom mjestu odgovarati za obveze nastale zajedničkim korištenjem spremnika Potrebno je preformulirati ovu točku jer korisnici usluge ne mogu odgovarati za štete u/oko spremnika kojeg dijele s drugim korisnicima jer ne mogu non-stop pratiti kakvo je stanje. Potrebno je propisati da se omogući kontrola putem kamera ili na drugi način kada je riječ o zajedničkom korištenju spremnika od strane više korisnika usluge (npr. višestambene zgrade) kako bi se utvrdili prekršitelji i kako se korisnici koji nisu ništa skrivili ne bi dodatno opterećivali nepravednim nametima i drugim oblicima kazni. Ugovorna kazna Članak 70. (4) Kad više korisnika usluge koristi zajednički spremnik, nastalu obvezu plaćanja ugovorne kazne u slučaju kad se ne utvrdi odgovornost pojedinog korisnika snose svi korisnici usluge koji koriste zajednički spremnik sukladno udjelima u korištenju spremnika. Potrebno je omogućiti najkvalitetniji način nadzora kako se korisnici usluge koji nisu odgovorni za nastala kršenja propisa ne bi opterećivali plaćanjem ugovornih kazni. Cijena Javne usluge Članak 72. (2) Strukturu cijene javne usluge čini: 1. cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i 2. cijena obvezne minimalne javne usluge. Potrebno je definirati i popust na ukupnu cijenu usluge od minimalno 30% za korisnike koji ne koriste uslugu prikupljanja biootpada jer samostalno kompostiraju vlastiti biootpad te rasterećuju davatelja usluge. (5) Omjer cijene za količinu predanog miješanog otpada i cijene obvezne minimalne javne usluge u cijeni javne usluge mora biti odmjeren na način koji će osigurati obavljanje javne usluge na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način, izbjegavajući neopravdano visoke troškove, u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša, javnost rada i onečišćivač plaća, kako bi se osiguralo i poticalo odvojeno sakupljanje otpada. Što se omjera tiče, potrebno je jasnije definirati da cijena obvezne minimalne javne usluge ne smije prelaziti 30% ukupne cijene javne usluge, čime se osigurava da korisnici usluge mogu pravilnim ponašanjem utjecati na postizanje niže cijene od onih koji se nepravilno odnose prema otpadu. To će ujedno potaknuti korisnike na smanjenje količina otpada i motivirati ih na veći angažman u odvajanju otpada. Ukoliko se ne definira navedeno, neodgovorna komunalna poduzeća mogu (a to se već i dešava diljem RH) staviti fiksni dio cijene u iznosu većem čak i od 90% ukupne cijene usluge pa građani kroz mali varijabilni dio gotovo nikako pravilnim ponašanjem ne mogu utjecati na iznose svojih računa, a u tom slučaju nema niti povećane motivacije za povećani angažman u odvajanju otpada, što bi trebao biti cilj svakog komunalnog poduzeća kako bi se dostigle veće stope odvojenog prikupljanja otpada, umjesto pe | Primljeno na znanje | Ciljevi za otpadnu ambalažu navedeni u članku 58. ovog prijedloga Zakona uskladit će se s ostalim odredbama tijekom daljnje izrade ovog Zakona. Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
419 | Snježana Kljun | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Da li jednokratni proizvodi od biobazirane i biorazgradive plastike mogu biti izuzeti od ovog članka? Npr. štapići za uši ili pribor za jelo koji bi imali oznaku: home/soil/industrial compostable ? | Primljeno na znanje | Ovim prijedlogom Zakona biorazgradive plastične vrećice nisu izuzete. Pitanje stavljanja na tržište biorazgradivih plastičnih vrećica za nošenje dodatno će se urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona i u skladu s DIREKTIVOM (EU) 2015/720 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. |
420 | Snježana Kljun | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 12. | Pravilnik o termičkoj obradi otpada ( NN 75/2016) ne spominje spalionice nego: Postrojenja za spaljivanje otpada i Postrojenja za suspaljivanje otpada | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
421 | LOPAR VRUTAK D.O.O. | DODATAK V, IZRAZI ZA OBRAČUN NAKNADA | Dodatak V - Poticajna naknada Postoje JLS i komunalna društva koja su značajna sredstva uložila u kupnju i distribuciju kućnih kompostera (sprečavanje nastanka bio otpada) te na taj način značajno smanjile količine otpada. Smatramo da bi formula za izračun poticajne naknade morala sadržavati omjer broja kućnih kompostera i broja kućanstava, tj. na neki način uzeti u obzir najprihvatljiviji način zbrinjavanja otpada, zbrinjavaje na mjestu nastanka. LP Lopar Vrutak d.o.o. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
422 | MILENA MATAL | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Budući da nema ekološkog interesa u zabrani ili oporezivanju plastičnih vrećica, postavlja se pitanje zašto se ovim zakonom žele zatvarati, umjesto otvarati radna mjesta? Plastični proizvodi, uključujući i vrećice, su cjenovno, kvalitativno, ekološki i praktično vrlo konkurentan proizvod s kojim se proizvođači proizvoda od ostalih materijala ne mogu mjeriti, pa se opravdano može posumnjati u globalni utjecaj potonjih na propise, radi ograničavanja tvrtki s boljim proizvodima. Plastičnim vrećicama nije mjesto u prirodi, ali to je odgovornost pojedinaca, a ne proizvođača. Jednakom logikom moglo bi se zabraniti stavljanje na tržište cigareta, jer ljudi opušcima zagađuju okoliš, vidljivo više nego plastičnim vrećicama, posebno na plažama. | Primljeno na znanje | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
423 | LOPAR VRUTAK D.O.O. | Obvezna minimalna javna usluga, Članak 73. | Članak 73. stavak (4) npr. Ako na istoj adresi, tj. kući imamo situaciju da je u prizemlju frizerski salon, a na katu stan za stanovanje. OMJU ne plaća domaćinstvo koje živi na katu nego vlasnik salona ili zakupac tog poslovnog prostora. Posljedica ovakvog načina je da domaćinstvo koje ne plaća OMJU nema pravo koristiti prava iz članka 82. stavak (1) tj. predati bez naknade jednom godišnje na svojoj adresi glomazni otpad niti bez naknade predavati otpad u reciklažno dvorište. Uzmimo u obzir članak 77. stavak (1) točke 4. i 5. što se nalazi u cijeni javne usluge, tj. OMJU. Smatram da sva kućanstva moraju plaćati OMJU bez obzira koliko je kućanstva na jednoj adresi, tj. obračunskom mjestu i dali postoji i neki korisnik koji je u kategoriji koji nije kućanstvo. LP Lopar Vrutak d.o.o. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
424 | IVAN FILIPOVIĆ | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM, III. SPREČAVANJE NASTANKA OTPADA | Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. | Primljeno na znanje | Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
425 | Radivoj Kuštrić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Vezano uz Članak 16., niti u jednoj od navedenih direktiva koje se prenose u pravni poredak RH ne spominje se zabrana niti ograničenja stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje, a mjere za smanjenje njihove potrošnje spominju se u samo u Direktivi (EU) 2015/720 koja se prenosi. Stoga ne postoji zakonska osnova za zabranu navedenih vrećica. U Direktivi 2019/904, koja se ne prenosi u pravni sustav RH, navedeno je kako bi proizvode od plastike trebalo proizvoditi uzimajući u obzir cijeli njihov životni vijek. Dizajnom plastičnih proizvoda u obzir bi uvijek trebalo uzimati fazu proizvodnje i uporabe te mogućnost ponovne uporabe i recikliranja proizvoda. Upravo u fazi proizvodnje i uporabe lagane plastične vrećice pokazuju najveću prednost naspram vrećica od drugih materijala, kao što pokazuju brojne procjene životnog ciklusa. Isto tako, polietilenske vrećice se uklapaju u dizajn za kružnost koji promovira EU jer se uspješno recikliraju, a reciklat se može ugrađivati u iste ili neke druge proizvode. treba se pogledati stručna analiza utjecaja na okoliš određenih vrećica za nošenje, za papirne vrećice koje se mogu koristite samo jednom moramo rušiti šume, izvor kisika ,koliko treba da naraste ponove jedno stablo?koliki je tu utjecaj na okoliš,platnene vrećice utrošak vode i deterđenata za pranje koji odlaze u podzemne vode.Polietilenske vreće za nošenje patentirane su davne 1959 u Švedskoj i njihov izumitelj je nagrađivan zbog zaštite od uništavanja šuma za vreće za nošenje. (CNN).Vrećice koje zagađuju ocean nisu došle iz Hrvatske i zabrana proizvodnje kod nas ,smanjiti će i ovako malu industrijsku proizvodnju i povećati nezaposlenost, | Primljeno na znanje | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
426 | Dorotea Odak | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Budući da nema ekološkog interesa u zabrani ili oporezivanju plastičnih vrećica, postavlja se pitanje zašto se ovim zakonom žele zatvarati, umjesto otvarati radna mjesta? Plastični proizvodi, uključujući i vrećice, su cjenovno, kvalitativno, ekološki i praktično vrlo konkurentan proizvod s kojim se proizvođači proizvoda od ostalih materijala ne mogu mjeriti, pa se opravdano može posumnjati u globalni utjecaj potonjih na propise, radi ograničavanja tvrtki s boljim proizvodima. Plastičnim vrećicama nije mjesto u prirodi, ali to je odgovornost pojedinaca, a ne proizvođača. Jednakom logikom moglo bi se zabraniti stavljanje na tržište cigareta, jer ljudi opušcima zagađuju okoliš, vidljivo više nego plastičnim vrećicama, posebno na plažama. | Primljeno na znanje | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
427 | GRAD ZAGREB | Integrirana mreža postrojenja za obradu miješanog komunalnog otpada , Članak 84. | Predlaže se u članku 84., stavku 4. definirati „odgovarajuća postrojenja“. Obrazloženje: Navedeno se predlaže jer nije razvidno na koja se odgovarajuća postrojenja navedena odredba odnosi. | Primljeno na znanje | Pitanje se može urediti, ako je potrebno, podzakonskim aktom. |
428 | Vanja Petković | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Ne slažem se da su lagane plastične vrećice za nošenje jednokratan proizvod. U odgovornom kućanstvu takva se vrećica koristi više puta za različite svrhe. Posebno su korisne kad je riječ o higijeni i o produžavanju trajanja roka hrane, što je relevantno i za smanjivanje bacanja hrane. Alternative, koje se iz nekog razloga promoviraju, nisu prihvatljive. Da bi se proizvela 1 tona polietilena (oko 200 000 plastičnih vrećica) potrebno je manje od 200 litara vode. Za 10 000 papirnatih vrećica, potrebno je potrošiti 15 do 20 000 litara vode, odnosno 3,5 tona drva, a za samo 1 pamučnu vrećicu/torbu 2700 litara te se u uzgoju pamuka koristi 25 % svjetske proizvodnje pesticida i herbicida. | Primljeno na znanje | Ovim prijedlogom Zakona ne zabranjuje se stavljanje na tržište svih plastičnih vrećica za nošenje već samo onih laganih s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona, uključujući i one s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona koje ne zadovoljavaju uvjete da bi se smatrale vrlo laganim plastičnim vrećicama za nošenje. Stavljanje na tržište i korištenje vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje to jest onih s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona,a koje se koriste isključivo zbog higijenskih razloga ili koje služe isključivo kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada to pomaže sprječavanju bacanja hrane, biti će i nadalje dozvoljeno. Osim navedenog, također će i nadalje biti dozvoljeno stavljanje na tržište i korištenje plastičnih vrećica za nošenje s debljinom stjenke 50 i više mikrona s obzirom da one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu. |
429 | Antonio Knežević Grubišič | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Budući da nema ekološkog interesa u zabrani ili oporezivanju plastičnih vrećica, postavlja se pitanje zašto se ovim zakonom žele zatvarati, umjesto otvarati radna mjesta? Plastični proizvodi, uključujući i vrećice, su cjenovno, kvalitativno, ekološki i praktično vrlo konkurentan proizvod s kojim se proizvođači proizvoda od ostalih materijala ne mogu mjeriti, pa se opravdano može posumnjati u globalni utjecaj potonjih na propise, radi ograničavanja tvrtki s boljim proizvodima. Plastičnim vrećicama nije mjesto u prirodi, ali to je odgovornost pojedinaca, a ne proizvođača. Jednakom logikom moglo bi se zabraniti stavljanje na tržište cigareta, jer ljudi opušcima zagađuju okoliš, vidljivo više nego plastičnim vrećicama, posebno na plažama. | Primljeno na znanje | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
430 | Maja Petković | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Ako prosječni stanovnik Hrvatske godišnje potroši oko 200 plastičnih vrećica, time proizvede 300 do 500 grama otpada od plastičnih vrećica. Zašto ovaj Zakon zabranom tanjih vrećica potiče korištenje vrećica debljine stjenke veće od 50 mikrona? Irski primjer s naknadom na plastične vrećice pokazuje nam kako je potrošnja jednokratnih plastičnih vrećica pala za 90 %, ali je onda u isto vrijeme porasla prodaja plastičnih vrećica za smeće za 400 %. | Primljeno na znanje | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Korištenje vrećica s debljinom stjenke 50 i više mikrona potiče se iz razloga što one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu. |
431 | Dorotea Odak | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Ne slažem se da su lagane plastične vrećice za nošenje jednokratan proizvod. U odgovornom kućanstvu takva se vrećica koristi više puta za različite svrhe. Posebno su korisne kad je riječ o higijeni i o produžavanju trajanja roka hrane, što je relevantno i za smanjivanje bacanja hrane. Alternative, koje se iz nekog razloga promoviraju, nisu prihvatljive. Da bi se proizvela 1 tona polietilena (oko 200 000 plastičnih vrećica) potrebno je manje od 200 litara vode. Za 10 000 papirnatih vrećica, potrebno je potrošiti 15 do 20 000 litara vode, odnosno 3,5 tona drva, a za samo 1 pamučnu vrećicu/torbu 2700 litara te se u uzgoju pamuka koristi 25 % svjetske proizvodnje pesticida i herbicida. | Primljeno na znanje | Ovim prijedlogom Zakona ne zabranjuje se stavljanje na tržište svih plastičnih vrećica za nošenje već samo onih laganih s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona, uključujući i one s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona koje ne zadovoljavaju uvjete da bi se smatrale vrlo laganim plastičnim vrećicama za nošenje. Stavljanje na tržište i korištenje vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje to jest onih s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona,a koje se koriste isključivo zbog higijenskih razloga ili koje služe isključivo kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada to pomaže sprječavanju bacanja hrane, biti će i nadalje dozvoljeno. Osim navedenog, također će i nadalje biti dozvoljeno stavljanje na tržište i korištenje plastičnih vrećica za nošenje s debljinom stjenke 50 i više mikrona s obzirom da one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu. |
432 | Boris Prpić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Budući da nema ekološkog interesa u zabrani ili oporezivanju plastičnih vrećica, postavlja se pitanje zašto se ovim zakonom žele zatvarati, umjesto otvarati radna mjesta? Plastični proizvodi, uključujući i vrećice, su cjenovno, kvalitativno, ekološki i praktično vrlo konkurentan proizvod s kojim se proizvođači proizvoda od ostalih materijala ne mogu mjeriti, pa se opravdano može posumnjati u globalni utjecaj potonjih na propise, radi ograničavanja tvrtki s boljim proizvodima. Plastičnim vrećicama nije mjesto u prirodi, ali to je odgovornost pojedinaca, a ne proizvođača. Jednakom logikom moglo bi se zabraniti stavljanje na tržište cigareta, jer ljudi opušcima zagađuju okoliš, vidljivo više nego plastičnim vrećicama, posebno na plažama. | Primljeno na znanje | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
433 | Vladimir Rupčić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Zabrana vrste proizvoda koji u koji se može utrošiti reciklirana plastika nastala od ostale vrste plastične ambalaže, koja nije obuhvaćena ovim zakonom, a ipak se nalazi na policama trgovina (ambalaža papirnatih ručnika i toaletnog papira, pelena i ostalih higijenskih proizvoda, termoskupljajuća primarna, sekundarna ili tercijarna ambalaža, te ambalaža mnogih smrznutih prehrambenih proizvoda i sl.) u potpunosti se protivi logici. S jedne strane imate potrebu za povećanim recikliranjem plastike, a u isto vrijeme zabranjujete kategoriju proizvoda koja može apsorbirati tu recikliranu količinu. Na taj način oslabljujete naše ionako slabo gospodarstvo i podižete trošak života jer alternativne vrste ambalaže su skuplje i imaju znatno veći negativni utjecaj na okoliš od proizvodnje plastike. To se također kosi sa obavezom Hrvatske o selektiranju i oporabi otpada, jer kada se ta obveza izvrši, dobiti ćemo sirovinu koju ćemo, ili sami iskoristiti u našim proizvodnim kapacitetima ili ćemo je biti prisiljeni prodati na inozemnom tržištu po niskim cijenama, a nama će se to opet vratiti kao skupa ambalaža s ponovljenom skupom obvezom sakupljanja, selektiranja i oporabe. To znači da bi zabrana značajno i negativno utjecala na ekonomičnost organiziranog odvojenog prikupljanja, te zbrinjavanja otpada, kao i vrlo negativno na sustav recikliranja, ne samo plastičnih vrećica već i ostale plastike. Već je bilo govora među komentarima ovdje o utrošcima vode, pesticida i ostalih otrovnih kemikalija kod proizvodnje papira. Skrenuta vam je pažnja i na znanstvene radove što naših znanstvenika što znanstvenika iz ostalih država Europske unije. U prijedlogu zakona se vidi da su takve studije ignorirane. Zabranom stavljanja laganih plastičnih vrećica za nošenje na tržište neće se utjecati na ljudsko (neodgovorno) ponašanje. Ne slažem se da su lagane plastične vrećice za nošenje jednokratan proizvod. Svako odgovorno kućanstvo takvu vrećicu koristi više puta za različite svrhe. Posebno su korisne kad je riječ o higijeni i o produžavanju trajanja roka hrane. Plastične vrećice za jednokratnu upotrebu pružaju sanitarni i praktični način nošenja namirnica kući te štite zaposlenike i kupce u trgovinama od potencijalno štetnih mikroba na torbama za višekratnu upotrebu, što se pokazuje izuzetno važno u današnje doba. Ono na što treba staviti naglasak novim zakonom je odgovorno ponašanje svih dionika u životnom vijeku plastične ambalaže kako bi se povećao udio te ambalaže koji završi u reciklaži, te u konačnici da se od tog recikliranog materijala ponovo proizvede isti ili sličan proizvod. Tu je najvažnija edukacija i društvena svijest. Plastičnim vrećicama nije mjesto u prirodi, ali to je odgovornost pojedinaca, a ne proizvođača. Kategorija vrećica koja se ovim prijedlogom želi zabraniti je bez pogovora najpraktičnija, najjeftinija i najzelenija vrećica čije „alternative“ ni u kom pogledu ne mogu parirati dobrim stranama te vrećice. | Primljeno na znanje | Ovim prijedlogom Zakona ne zabranjuje se stavljanje na tržište svih plastičnih vrećica za nošenje već samo onih laganih s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona, uključujući i one s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona koje ne zadovoljavaju uvjete da bi se smatrale vrlo laganim plastičnim vrećicama za nošenje. Stavljanje na tržište i korištenje vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje to jest onih s debljinom stjenke manjom od 15 mikrona,a koje se koriste isključivo zbog higijenskih razloga ili koje služe isključivo kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada to pomaže sprječavanju bacanja hrane, biti će i nadalje dozvoljeno. Osim navedenog, također će i nadalje biti dozvoljeno stavljanje na tržište i korištenje plastičnih vrećica za nošenje s debljinom stjenke 50 i više mikrona s obzirom da one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu. |
434 | Eko.-Adria d.o.o. | Cjenik usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, Članak 74. | Stavak 2. Određuje li se pri preuzimanju volumena miješanog komunalnog otpada jedinična cijena (kn/l, svi spremnici imaju jednaku jediničnu cijenu) ili cijena preuzimanja spremnika (kn po spremniku, svaki spremnik ima definiranu svoju zasebnu cijenu)? | Primljeno na znanje | „jedinična cijena za preuzimanje jednog volumena spremnika MKO“, dakle cijena u cjeniku se određuje prema zapremini spremnika za MKO |
435 | Eko.-Adria d.o.o. | Korisnik javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, Članak 68. | Spadaju li iznajmljivači u 1. ili 2. kategoriju Korisnika javne usluge ukoliko koriste nekretninu samo za iznajmljivanje – obavljanje djelatnosti? | Primljeno na znanje | Odredba izmijenjena. |
436 | Eko.-Adria d.o.o. | Očevidnik o nastanku i tijeku otpada, Članak 22. | Stavak 3. Osoba čijim obavljanjem djelatnosti nastaje samo neopasni otpad nije dužna voditi ONTO za neopasni otpad? | Primljeno na znanje | Da. |
437 | Eko.-Adria d.o.o. | OBRAZLOŽENJE, Uz članak 165. | Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 100.000,00 kuna kazniti će se za prekršaj izvršno tijelo Grada Zagreba i jedinice lokalne samouprave koja: 1. ako inspektor na temelju sadržaja prijave ocjeni opravdanim na svom području ne osigura uvjete i provedbu propisanih mjera gospodarenja otpadom (članak 9. stavak 4.) Odluku donosi predstavničko tijelo i u slučaju da Odluka nije donesena Predstavničko tijelo odgovara ako ne osigura uvjete i provedbu propisanih mjera? | Primljeno na znanje | Prekršanja odredba se ne odnosi na predtsavničko tijelo |
438 | Eko.-Adria d.o.o. | OBRAZLOŽENJE, Uz članak 162. | Stavak 4. - Tko kažnjava fizičke osobe – komunalno redarstvo, Ministarstvo, Davatelj usluge? | Primljeno na znanje | Općenito – komunalni redar, no nadležnosti u propisane člancima 132.-134. |
439 | Eko.-Adria d.o.o. | XI. EKONOMSKI INSTRUMENTI GOSPODARENJA OTPADOM, Naknada zbog blizine odlagališta | Naknada i za blizinu centra za gospodarenje otpadom koji imaju u svom sastavu i odlagalište inertnog otpada i bioreaktorsku plohu | Primljeno na znanje | Odrdbe se odnose na odlagališta, neovisno u sklopu čega se nalaze |
440 | Eko.-Adria d.o.o. | Standardna veličina i bitna svojstva spremnika, Članak 78. | Stavak 2. Što znači primjerenost? Potrebno je jasno definirati da je Odlukom potrebno omogućiti korištenje spremnika od 60, 120, 240, 750 i 1100 litara | Primljeno na znanje | Pitanje spremnika se uređuje Odlukom JLS, a odabira spremnika Izjavom korisnika |
441 | Udruga gradova u RH | Ugovorna kazna , Članak 70. | Uz članak 70. stavak 2. Postavlja se pitanje što ako trošak sanacije štete iznosi daleko više od godišnjeg iznosa OMJU - onda nema razmjera? Tko će snositi razliku stvarnog troška? Opet se vraćamo na to da li je ugovorna kazna određena iznosom ili odrediva prema cijeni sanacije. Stoga predlažemo izbrisati riječi „a najviše do iznosa godišnje cijene obvezne minimalne javne usluge obračunate korisniku usluge iz stavka 1. ovog članka.“ Obrazloženje: Ovo je potrebno iz razloga što korisnik svojim protupravnim ponašanjem može izazvati daleko veći trošak sanacije njegovog djelovanja nego što na nivou godine plati OMJU. Dapače, navedeni dio članka diskriminra korisnike koji plaćaju različiti OMJU, jer će za jednak teži prekršaj platiti različitu ugovornu kaznu. Dakle, korisnik javne usluge u spremnik može odložiti otpad čije zbrinjavanje davatelj javne usluge mora platiti po vrlo visokoj cijeni (problematični otpad, npr. ambalaža od herbicida i pesticida, motornih ulja, ostala opasnim tvarima onečišćena ambalaža, lijekovi, citotoksici i citostaticui, toneri, boce pod tlakom, građevinsku šutu, baterije, žarulje...). | Primljeno na znanje | Radi se ugovornoj kazni, a ostalo je uređeno propisom koji uređuje obvezne odnose. |
442 | Udruga gradova u RH | Ciljevi za otpadne baterije i akumulatore, Članak 56. | Odredbom se propisuje da godišnja stopa odvojenog sakupljanja prijenosnih baterija i akumulatora mora biti najmanje 45% pa nam se postavlja pitanje u odnosu na što? | Primljeno na znanje | Pojedinosti će se urediti podzakonskim aktom. |
443 | Udruga gradova u RH | Obveza čuvanja i davanja uvida u podatke o gospodarenju otpadom, Članak 23. | Službene evidencije (e-Onto) su ionako u nadležnosti Ministarstva, pa na njih gospodarstvenici nemaju nikakvog utjecaja, dakle predlaže se definirati dokumentaciju koju trebaju čuvati pravne osobe koje se ovime bave. | Primljeno na znanje | Odredba predstavlja prijenos direktive 2008/98. |
444 | Udruga gradova u RH | Prateći list, Članak 21. | Uvodno, bilo bi sukladno načelima e-poslovanja da prateći list/teretni list može biti u e-obliku. Dakle, povezivanjem Ministarstva gospodarstva i Ministarstva prometa i omogućavanjem jedinstvenog e-dokumenta koji prati pošiljku otpada u cestovnom prometu pojednostavio bi se tok praćenja otpada u prometu. Posebno uz stavak 3. istoga članka napominjemo da je intencija elektroničko poslovanje i nepotrebni je trošak printati nešto samo zato da fizički bude prisutno u vozilu, ako informacija već postoji u službenom očevidniku. Ako nema pratećeg lista, svakako treba teretni list, pa se ovo predlaže racionalizirati i prihvatiti elektroničku dokumentaciju kao vjerodostojnu. | Primljeno na znanje | Pitanje će se dodatno urediti podzakonskim aktom/uputom. |
445 | MURAPLAST d.o.o. | Uvjeti za sustav proširene odgovornosti proizvođača proizvoda, Članak 90. | Zašto osnivati novu Organizaciju? Na temelju ovog zakona ne vidim niti jednog objektivnog razloga da poslove Organizacije ne obavlja Fond. Bolje reorganizirati Fond. Hrvatska je premala da bi imala više Organizacija koje rade istu stvar, a bile bi manje više pod kontrolom Fonda. | Primljeno na znanje | Kompeticiju između FZEOU i Organizacije nije poželjna, već bi Organizacija obuhvatila otpad, na kojega se odnosi proširena odgovornost proizvođača, a koji nije obuhvaćen suustavom FZEOU |
446 | MURAPLAST d.o.o. | Kategorizacija otpada, Članak 17. | Kod stavke (4) nije u obzir uzeto mogućnost pranja ambalaže. Zamislimo slučaj da je neki otpad proglašen opasnim recimo spremnik u kojima je dio opasne tekućine. Spremnik se može oprati u uređaju za automatsko pranje. Ostaje čisti spremnik koji se može ponovno koristiti ili može ići na reciklažu. Svjestan sam mogućnosti zlouporabe ovog članka, ali smatram da je ponovna uporaba ili reciklaža veća korist od spaljivanja. | Primljeno na znanje | U općem slučaju, potrebno je razmotriti da li je spremnik uopće otpad te potom da li pranje predstavlja razređivanje koje propisuje odredba. |
447 | MURAPLAST d.o.o. | III. SPREČAVANJE NASTANKA OTPADA, Nusproizvod | Molim pojašnjenje: Ako poduzeće ima proizvodni ostatak koji ne izlazi iz procesa (stoga se ne generira se otpad niti nusproizvod koji izlazi van poduzeća) te ga poduzeće ponovno koristi interno, da li je u tom slučaju poduzeće moraju prijaviti nusproizvod? Topla preporuka da ne. | Primljeno na znanje | U općem slučaju: ne. |
448 | MURAPLAST d.o.o. | Ciljevi za otpadne plastične proizvode za jednokratnu uporabu, Članak 54. | Molim pojašnjenje. Činjenica je da su aluminijske limenke zbog funkcionalne plastične barijere u unutrašnjosti (plastični premaz) ovim zakonom proglašene plastični proizvod za jednokratnu uporabu. Da li se stoga ciljevi odnose i na aluminijske limenke ili kako ih već ćemo zvati u budućnosti? | Primljeno na znanje | Pojedinosti će se urediti podzakonskim aktom. |
449 | MAJA RUJNIĆ HAVSTAD | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Niti u jednoj od navedenih direktiva koje se prenose u pravni poredak RH ne spominje se zabrana niti ograničenja stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje, a mjere za smanjenje njihove potrošnje spominju se u samo u Direktivi (EU) 2015/720 koja se prenosi. Na osnovu kojih zakonskih akata se zabranjuju navedene vrećice? I na osnovu kojih argumenata? U Direktivi 2019/904, koja se ne prenosi u pravni sustav RH, navedeno je kako bi proizvode od plastike trebalo proizvoditi uzimajući u obzir cijeli njihov životni vijek. U fazi proizvodnje i uporabe lagane plastične vrećice pokazuju najveću prednost naspram vrećica od drugih materijala, kao što pokazuju brojne procjene životnog ciklusa, koje bi trebale predstavljati osnovu na temelju koje se donosi odluka o promoviranju, odnosno zabrani određenih proizvoda. Isto tako, polietilenske vrećice se uklapaju u dizajn za kružnost koji promovira EU jer se uspješno recikliraju, a reciklat se može ugrađivati u iste ili neke druge proizvode. Uklanjanjem laganih plastičnih vrećica s tržišta čini se više štete nego koristi u borbi protiv globalnog zagrijavanja i težnji za smanjenjem potrošnje prirodnih resursa. Zabrana plastičnih vrećica rezultira većim emisijama ugljikovog dioksida jer su zamjene deblje i teže, što zahtijeva više materijala i energije za proizvodnju i transport, a papirnate vrećice i platnene torbe obično se ne upotrebljavaju dovoljno često da nadoknade svoj početni ugljikov otisak. Zbog čega se ne promatra utjecaj na okoliš plastične vrećice kroz njezin cijeli životni vijek, nego se težište stavlja samo na njegov kraj? Većina plastičnih vrećica i tako ne završi u okolišu. Koja će biti alternativa laganim plastičnim vrećicama, koje su nezamjenljive za nošenje vlažnog ili masnog sadržaja? Papirnate vrećice, koje su po svim pokazateljima utjecaja na okoliš lošije od polietilenskih i za čiju proizvodnju se troši bitno više resursa: sirovina, energije i vode? Polietilenske vrećice debljine veće od 50 mikrometara? Upravo lagane vrećice od polietilena visoke ili niske gustoće predstavljaju izvanredan proizvod dobiven usavršavanjem materijala i postupaka izradbe: dovoljno čvrste da drže namirnice, ali toliko tanke i lagane da za proizvodnju i transport trebaju vrlo malo energije, vode ili druge prirodne resurse. Zbog čega se umjesto zabrana ne provodi sustavno educiranje potrošača o pravilnom postupanju s plastičnim otpadom? Lagane plastične vrećice su u Direktivi 2019/904 obuhvaćene Člankom 10. o podizanju svijesti, pri čemu bi zemlje članice trebale poduzeti mjere za informiranje i poticanje odgovornog ponašanja potrošača jednokratnih plastičnih proizvoda. | Primljeno na znanje | Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje predlaže se iz razloga što se plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. Glede podizanja svijesti o okolišno prihvatljivom postupanju s plastičnim vrećicama sukladno Direktivi (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz ovu problematiku urediti aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona a kojima će se u potpunosti u nacionalno zakonodavstvo prenijeti ova Direktiva. |
450 | MAJA RUJNIĆ HAVSTAD | Primjena pravne stečevine Europske unije, Članak 2. | Zbog čega se ne prenosi i Direktiva (EU) 2015/720 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje koja donosi mjere za smanjenje potrošnje laganih plastičnih vrećica? | Primljeno na znanje | Popis pravne stečevine EU iz članka 2. ovog prijedloga Zakona uskladit će se s ostalim odredbama u daljnjem tijeku izrade ovog Zakona |
451 | vjeran gomzi | Odluka o načinu pružanja javne usluge, Članak 64. | Kako bi se potaknulo individualnu brigu, kao i osiguralo kontrolu nad izdacima za troskove gospodarenja otpadom (prikupljanja, odvoza, zbrinjavanja), umjesto lokalne samouprave, pojedinci bi trebali imati kontrolu nad svojim izdacima kao i ugovorima za odvoz otpada. To mi se cini kljucno u svakoj imalo ozbiljnoj namjeri za smanjivanje proizvodnje otpada! Dakle, nikakve jedinice lokalne samouprave, nego pojedinac ugovara sa slobodno izabranim (trziste?) ponudjacem gospodarenja otpadom uvjete i osobno placa svoje zbrinjavanje. Jedino takva, osobna odgovornost moze stvarno osvijestiti i omoguciti da se kolicina proizvedenog otpada uistinu smanji. Uz, naravno infrastrukturu kojom se pojedincu osigurava da nema izdataka za odvojeno prikupljanje u centrima kojima se otpad zbrinjava, i koji trzisno gospodare te zaradjuju od prodaje sirovine. | Primljeno na znanje | Javna usluga se obavlja monopolistički i ne postoji tržište za istu unutar jedne JLS . |
452 | vjeran gomzi | Postupak izdavanja dozvole, Članak 30. | Koji je to Clanak 14 stavka 9 ovog zakona?! Posebno, ocito zagrebacka podruznica cistoce ima dozvolu za gospodarenje otpadom, no nicim ne garantira spremnost na poticanje smanjenja stvaranja otpada: nije naime moguce tvrditi da sami zbrinjavate sav svoj otpad, da ga ne proizvodite, ili da ga ne proizvodite u kolicini koja zahtijeva jedomjesecni, a ne odvoz dva puta tjedno. Takav uvjet tj. garancija kojom bi pojedinac ili tvrtka koja se bavi zbrinjavanjem otpada osigurali poticanje smanjenja stvaranja otpada trebala biti odlucujuca pri odobrenju za gospodarenje otpadom (kako je i prema prioritetnoj listi u clanku 6 i 13 ovog prijedloga Zakona navedeno). | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
453 | vjeran gomzi | Količina otpada koja se smatra neznatnom prometu otpadom, Članak 8. | Prema nekim izvorima (https://cfpub.epa.gov/npstbx/files/KSMO_oil.pdf) 1L (oko 1kg!) rabljenog motornog ulja oneciscuje oko 5*10^6 L vode. Pa cak i ako je motorno ulje svrstano u posebnu kategoriju putem clanka 85 (dijela IX ovog prijedloga Zakona), ovdje definirane "neznatne kolicine" doimaju se prevelike i odredjene bez pravih kriterija i procjena?! Ako se pak smatra da su ove brojke utemeljene, trebalo bi se clanak 85 (tj. dio IX) staviti prije dijela gdje se definira neznatna kolicina, kako bi se izbjeglo da se to neznatno odnosi i na otpad koji se uistinu zeli na posebne nacine zbrinjavati, tj. reci u Clanku 8 nesto kao: "osim otpada iz tocke IX, neznatne kolicine su definirane ovako..." | Primljeno na znanje | Prag je „do količine“ dakle, ako je ta količina i veća prag je prijeđen, međutim izričajem je ostavljena mogućnost da i manja količina bude dostatna za „prelaženje praga“. |
454 | Greenpeace | Poticaji i potpore u gospodarenju otpadom, Članak 94. | Potrebno je predvidjeti ekonomske poticaje za uspostavu modela ponovnog punjenja i drugih sustava višekratne uporabe. Pokretanje novih, zelenih proizvodnih i uslužnih djelatnosti koje osiguravaju višekratnu uporabu doprinijet će sprečavanju nastanka otpada. | Primljeno na znanje | Pitanje će se urediti podzakonskim aktom |
455 | Greenpeace | X. PROŠIRENA ODGOVORNOST PROIZVOĐAČA PROIZVODA, Članak 88. | Osigurati jasan rok za uvođenje programa POP-a - do kraja 2021. godine. | Primljeno na znanje | Pitanja proširene odgovornosti proizvođača proizvoda urediti će se podzakonkim aktom |
456 | Greenpeace | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM, III. SPREČAVANJE NASTANKA OTPADA | Postaviti i kvantificirati cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. | Primljeno na znanje | Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
457 | Greenpeace | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM, III. SPREČAVANJE NASTANKA OTPADA | Propisati zakonsku obvezu uporabe višekratnog posuđa za konzumaciju na lokaciji, za sve ugostiteljske objekte. | Primljeno na znanje | Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
458 | Greenpeace | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM, III. SPREČAVANJE NASTANKA OTPADA | Za sve ugostiteljske objekte propisati obvezu da osiguraju vodu za piće dostupnu iz slavine. | Primljeno na znanje | Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
459 | Greenpeace | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM, III. SPREČAVANJE NASTANKA OTPADA | Propisati obvezujuću razinu ponovnog punjenja za pivo i bezalkoholna pića najkasnije do 2023. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
460 | Greenpeace | Ciljevi za otpadne plastične proizvode za jednokratnu uporabu, Članak 54. | Sustav povratne naknade proširiti na druge predmete, ne samo boce za napitke. | Primljeno na znanje | Pojedinosti će se urediti podzakonskim aktom. |
461 | Greenpeace | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Pozdravljamo pokretanje transpozicije Direktive 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš (dalje: Direktiva o jednokratnoj plastici, SUP Direktiva) u hrvatsko zakonodavstvo, kroz Prijedlog zakona o gospodarenju otpadom (dalje: Prijedlog ZGO-a), ali smatramo da transpozicija mora biti ambicioznija i pokazati stvarnu namjeru da se stane na kraj onečišćenju plastikom za jednokratnu upotrebu. Potrebno je dopuniti Prijedlog ZGO-a ambicioznijim mjerama koje bi zajamčile konkretan zaokret prema ustrojavanju sustava gospodarenja otpadom utemeljenog na načelu prevencije, a ne otklanjanja nastale štete. Prijedlog ZGO-a donosi priliku za dugo očekivani sustavni odgovor na problem onečišćenja okoliša plastikom. Odgovor na institucionalnoj razini dolazi nakon brojnih inicijativa građanki i građana, jedinica lokalne samouprave i poslovnih organizacija u Hrvatskoj koje već godinama samoinicijativno i marljivo provode mjere za smanjenje onečišćenja plastikom. Koliko je građanima ova tema važna pokazuje i Greenpeaceova peticija za zabranu laganih plastičnih vrećica za nošenje (tanjih od 50 mikrona) koju je potpisalo čak 65 000 građana - act.gp/NecuVrecu. Pregledom Prijedloga ZGO-a utvrdili smo nekoliko načelnih smjernica, kao i niz detaljnijih preporuka koje bi dovele do obuhvatnijeg i kvalitetnijeg uređenja. NAČELNE SMJERNICE Ponavljamo dvije načelne smjernice već poslane resornom Ministarstvu, kojima smo naglašavali da učinkovita implementacija SUP Direktive na nacionalnoj razini znači: 1. Imati jasan obavezan cilj smanjenja na izvoru, odnosno, cilj smanjenja svih predmeta od jednokratne plastike, ne samo posuda za hranu i piće - 50% do 2025. i 80% do 2030. za jednokratnu ambalažu te jednokratne plastične predmete, s izuzetkom onih procijenjenih kao nužnih. Jasni i obvezujući kvantitativni ciljevi daju veću sigurnost investitorima u razvoju novih poslovnih modela. 2. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. U svjetlu Prijedloga ZGO-a dodajemo i dodatne preporuke: 3. Staviti još veći fokus na postavljanje kvalitetnog sustava prevencije nastanka plastičnog otpada, uz usvajanje svih pravila predviđenih Direktivom o jednokratnoj plastici (pravila o označavanju pojedinih plastičnih proizvoda, o njihovom dizajnu te o mjerama podizanja svijesti). 4. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. PREPORUKE: 1. Bitno je osigurati značajan i mjerljiv pomak fokusa sustava gospodarenja otpadom s otklanjanja nastalog onečišćenja plastikom prema preventivnim mehanizmima. Premda čini prve korake za uvođenje preventivnih mehanizama Prijedlog ZGO-a još se uvijek više fokusira na zbrinjavanje otpada nego na smanjenje nastanka otpada. Dobre mjere koje pozdravljamo su mjere ograničenja stavljanja na tržište za plastične proizvode iz SUP Direktive. Pozdravljamo i proširenje zabrane na lagane plastične vrećice za nošenje. Kako bi se uspostavio kvalitetan i održiv sustav gospodarenja otpadom temeljen na načelu sprečavanja nastanka plastičnog otpada potrebno je uvesti ambicioznije mehanizme i mjere koje Prijedlog ZGO-a trenutno ne predviđa. 2. Bitno je u ZGO unijeti ambiciozne odredbe za odvojeno sakupljanje i ponovno punjenje. Sustav povratne naknade za plastične boce pokazao se odličnim za postizanje visoke stope odvojenog skupljanja ambalaže od pića. S obzirom na ove rezultate sustav povratne naknade treba proširiti na druge plastične proizvode koji neće biti obuhvaćeni zabranom. Uz to, Prijedlog ZGO-a ne propisuje nikakve preventivne mjere koje bi ciljale na ponovno punjenje čime bi se spriječilo stvaranje otpada na izvoru. 3. Bitno je uspostaviti sustav proširene odgovornosti proizvođača (POP) koji će biti usmjeren preventivno, a ne samo na uklanjanje nastalog onečišćenja. Kod pravila kojima se uvode mjere POP-a nedostaje potrebna razina ambicioznosti. Predložena pravila transponiraju primarno pravila o POP-u predviđena Direktivom 2008/98/EZ o otpadu koja postavlja temeljni okvir za POP. No potrebno je ta pravila dopuniti dodatnim mjerama POP iz Direktive o jednokratnoj plastici, koja predviđa niz obveza vezanih uz specifičnu odgovornost proizvođača za plastični otpad koji nastane od njihovih proizvoda te koja kroz POP osigurava financijska sredstva za preventivno djelovanje. 4. Bitno je postaviti pravni temelj za ekonomske instrumente za uspostavu sustava višekratne uporabe koji bi prevenirali onečišćenje plastikom. Uvođenje nove glave XI. koja uređuje Ekonomske instrumente gospodarenja otpadom vrlo je bitno za postizanje prevencije plastičnog onečišćenja okoliša. Premda su jednokratni plastični proizvodi tek jedan segment ovog sustava, potrebno je predvidjeti specifične odredbe koje bi predstavljale značajan poticaj na uspostavu sustava koji promiču višekratna rješenja kao zamjenu za jednokratne plastične proizvode te doprinose stvaranju kružnog gospodarstva. Direktiva o jednokratnoj plastici jasno ističe da je potrebno spriječiti zamjenu jednokratnih plastičnih proizvoda drugim jednokratnim proizvodima napravljenim od nekog različitog materijala (papira i slično). 5. Bitno je postaviti kvalitetan sustav nadzora i odvraćajuće sankcije za prekršitelje. Kako bi se osigurala provedba pravila u praksi vrlo je bitno da upravni i inspekcijski nadzor bude popraćen adekvatnim ljudskim i materijalnim resursima za praćenje primjene novih pravila te pravovremeno upozorenje i, prema potrebi, sankcioniranje prekršitelja putem odvraćajućih novčanih kazni. | Primljeno na znanje | Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. Glede primjedbi vezanih uz proširenu odgovornost proizvođača, napominjemo da će se daljnje odredbe o proširenoj odgovornosti proizvođača, uključujući i odredbe o eko modulaciji naknada detaljnije propisati odgovarajućim propisom kojim se uređuje obveza proširene odgovornosti proizvođača za određene grupe/kategorije proizvoda uključujući i jednokratne plastične proizvode navedene u Direktivi (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš. |
462 | Robert Pandža | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Vrećice debljine od 15 do 50 mikrona današnjom tehnologijom je moguće izraditi u cijelosti od reciklirane sirovine.. Dakle od prikupljenog plastičnog otpada . Ovakvim uređenjem stvari bi se proširila upotreba visoko kvalitetnih recikliranih sirovina Posljedica bi bila povećana potražnja ovakvih sirovina te posljedično izgradnja i unaprijeđenje kapaciteta za preradu otpadne plastike , koja bi se ponovno i ponovno vraćala u upotrebu. , bez upotrebe novih prirodnih resursa ( original materijala) i znatno unaprijedilo očuvanje okoliša. Reciklirani materijal za potrebe izrade ovakvih vrećica su u upotrebi kod niza ambalažnih pakiranja koji prvotno nisu bili vrećice , a nužno dolaze na tržište s ostalim proizvodima ( pakiranja za pića , pakiranja za we papir te bezbrojne druge......) , a u konačnici postaju sirovia za vrećice od 15 do 50 microna. . Otpadna plastika je dakle tu u svakom slučaju , neće nestati ako zabranim vrećice. Ispunjenjem preduvjeta da su vrećice od recikliranog materijala nebi povećalo količinu plastičnog otpada , upravo suprotno , smanjilo bi količinu plastičnog otpada , te ne manje važno , u konačnici s izgradnjom novih i unaprijeđenjem postojećih reciklažnih kapaciteta znatno smanjilo uvoz plastičnih originalnih sirovina, a s time i uvoz/izvoz deficit . Plastika je na policama svake trgovine, vrlo mudro tu plastiku ponovno upotrebiti, a zato je potrebno zakonski proširiti bazu gdje se ta sirovina mora upotrebiti , u suprotnom ta će se plastika gomilati i postajati problem . Ovo je jedna od tih prilika za smanjenje otpada i stvaranje novih vrijednosti. Za provedbu ove zamisli potrebno je da proizvođači uvedu tkz "sljedivosti" , to je postupak praćenja upotrebe sirovina , tako bi se spriječila potencijalna upotreba originalnih a poglavito plastičnh materijala . Ovakav zakom bi naterao sve sudionike na tržištu da prihvate vrećice koje na kojima je jasno vidljivo da su od reciklirane sirovine (točkice , odstupanje boje , manje kvalitetan tisak ...) , a imaju odlična mehanička svojstva da budu bez zadrške prihvaćena jer su jedino rješenje . U suportnom ćemo prikupljati otpad potrošiti sredstva i onda prodavati ili poklanjati zapdu . Danas čak i proizvođači originalnog materijlaa imaju obavezu ( do neke godine ) ugraditi 10 % recikliranog materijla u originalni. . Ako zabranimo te vrećice smanjujemo prostor za vrlo inteligentnu upotrebu plastičnog otpada , on je tu samo je pitanje dali ćemo stvoriti dodanu vrijednost od njega ili ga pokloniti zapadu , pa da nam on vrati kao skupi ambalažni proizvod. Strategija i obavza Hrvatske je selektiranje otpada , kad se taj skupi i komplicirani cilj postigne , a mora, treba imati pametnu bazu za upotreu tih sirovina a ne ih poklanjati zapadnu , treba proces završiti i oplemeniti dodatnom vrijedošću i viskom tehnoologijom kod kuće. Predosti koje donosi obaveza upotrebe recikliranih sirovina : Povećanja zaposlesnosti u reciklažnim firmama Povećano ulaganje u tehnologije reciklaže s većom dodatnom vriednosti Povećanje BDP Smanjenje količine otpada Povećanje samoodrživosti domaće plastične industrije s većim udjelom sirovina iz hrvatskih izvora Povećanje komeptitivnosti domaće industrije prema izvoznim tržistima Usvajanje novih tehnologija i poboljšanje kod proizvodnje folja od recikliranih sirovina Povećanje izvoza recikliranih sirovina a ne izvoz baliranih otpadnih plastičnih folija Povećanje izvoza proizvoda od recikliranih materijala Razvoj " high tech" kadrova u polju reciklaže i preradi iste te iznalaženje riješenja prerade reciklirane sirovine hrvatski "know how" Razvoj softwerskih riješenje za sljedivost --hrvatski " know how" Uspostava kružne ekonomije , bez primjene prikupljenih i recikliranih sirovina nije mogiće zatvoriti krug te ekonomije Prilika za razvoj i ulaganje u novi sektor proizvodnje umjesto gašenje postojeće , putem fondova i ulaganja firmi | Primljeno na znanje | Pitanje plastičnih vrećica kao i plastičnih proizvoda za višekratnu uporabu razmatrat će se i nadalje te dodatno urediti aktima donesenim na temelju ovog Zakona kao i u okviru izrade propisa kojim će se Direktiva (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš detaljno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo. |
463 | Dalibor Barbalić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Koliko vremena predviđate da će ovaj Zakon izdržati do novoga Prijedloga Zakona ? | Primljeno na znanje | Trenitno nije planirana izrada „novog prijedloga zakona“. |
464 | GORAN GREGUREK | Standardna veličina i bitna svojstva spremnika, Članak 78. | Predlažem da se izbrišu st 2. i 3. Obrazloženje: "Primjerenost potrebe" je stalno promjenjiva kategorija kako se mijenja broj članova kućanstva. | Primljeno na znanje | Pitanje spremnika se uređuje Odlukom JLS, a odabira spremnika Izjavom korisnika |
465 | GORAN GREGUREK | Ugovor o korištenju javne usluge, Članak 75. | U praksi se događaju slučajevi da "potencijalni korisnici" ne žele ništa od navedenog u st.1 točkama 1. i 2. Stoga predlažem da se davatelju javne usluge na neki način omogući naplata MJU u slučaju kada se neposredno na licu mjesta utvrdi da se nekretnina koristi. O toj činjenici se takav vlasnik/korisnik obavijesti pisanim putem te ga se, još jednom, pozove da regulira svoj odnos s davateljom usluge na jedan od navedenih načina. | Primljeno na znanje | Zakonom su propisane rekršajne odredbe |
466 | GORAN GREGUREK | Financijsko jamstvoza gospodarenje otpadom, Članak 34. | Trenutno je naša tvrtka u fazi izdavanja nove dozvole za gospodarenje otpadom. Potrebno je i financijsko jamstvo koje je definirano Pravilnikom o gospodarenju otpadom (N.N.81/20). Pokušali smo dobiti ponudu od banke s kojom imamo sklopljen ugovor , međutim nismo dobili nikakav odgovor. Neslužbena informacija koju smo dobili je da ukoliko bi takvo jamstvo banka i izdala, ono bi bilo veoma skupo. Pribavili smo zatim Policu osiguranja od jedne osiguravajuće kuće koja je jedina htjela dati policu od više njih i to samo zato što s njima imamo sklopljene druge police osiguranja. Međutim, oni imaju svoja pravila i ne pristaju na policu staviti tekst na kojoj piše da se radi o "financijskom jamstvu". Sada smo u "pat poziciji". Niti možemo dobiti Dozvolu za gospodarenje otpadom niti osiguravajuće društvo koje je jedino htjelo izdati policu želi mijenjati tekst. I na koncu, ne znam niti jedan slučaj da su razlozi zbog kojih se traže takva jamstva do sada bili negdje problem. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
467 | Tomislav Šarić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Komentar uz članak 34. Nacrta: Najprije jedna načelna primjedba uz članak 34. ovog Nacrta: Zašto izvorni proizvođači otpada nisu u obvezi osigurati financijsko jamstvo, ako je u čl. 20., st. 1. ovog Nacrta izričito navedeno da je izvorni proizvođač otpada, baš kao i posjednici otpada, dužan snositi troškove gospodarenja otpadom? U praksi: po čemu veća opasnost po okoliš prijeti od, primjerice, plastičnog otpada na skladištu neopasnog otpada od istovrsne plastike i plastičnog otpada, kojega na svom skladištu ima proizvođač auto-dijelova, hrane ili reklama? Ovakvom, selektivnom odredbom o obvezi osiguravanja financijskog jamstva samo nekim gospodarskim subjektima u lancu od stvaranja do oporabe, odnosno zbrinjavanja otpada, tvrtke koje se bave gospodarenjem otpadom stavljaju se administrativnom mjerom u neravnopravan i tržišno nepovoljan položaj. Generalno, smatram da je obveza raspolaganja financijskim jamstvom propisanim člankom 34. ovog Nacrta potpuno nepotrebna i kontraproduktivna te nije u skladu s temeljnim zahtjevima gospodarenja otpadom navedenim u ovom Nacrtu, niti doprinosi ostvarivanju proklamiranih ciljeva RH glede održivog gospodarenja otpadom. Naime, financijsko jamstvo propisano čl. 34 ovog Nacrta te, osobito, njegova visina određena Pravilnikom o gospodarenju otpadom (NN 81/2020) za mnoge sakupljače, primjerice, plastičnog otpada predstavlja razlog za gašenje poslovanja, odnosno stečaj, a nikako sredstvo kojim bi se sanirale posljedice eventualnog stečaja ili prestanka poslovanja zbog bilo kojeg drugog razloga. Ovlašnim uvidom u javno dostupne elaborate gospodarenja otpadom tvrtki u RH vidljivo je da se visina financijskih jamstava za tek petnaestak slučajno odabranih tvrtki koje se bave gospodarenjem otpadom penje na više stotina milijuna kuna. Budući da se izdavanje financijskih jamstva u bankarskom poslovanju tretira identično davanju kredita te da, slijedom rečenog, visina financijskog jamstva ulazi u ukupnu financijsku izloženost tvrtke, više je nego jasno da je odredba o obvezi ishođenja financijskog jamstva pogubna za opstanak tvrtki koje se bave gospodarenjem otpadom (kao primjer opet navodim sakupljače otpada od plastike) i znači onemogućavanje bilo kakva njihova razvoja, a time i proklamiranih ciljeva RH glede održivog gospodarenja otpadom. (U najmanju ruku, tvrtke koje, uza sve, uspiju ishoditi tražena financijska jamstva bit će prisiljene smanjivati količine otpada predviđene Elaboratima GO što će, opet, na poslovanje rečenih tvrtki djelovati destimulirajuće i priječit će razvoj cijelog sektora, a, slijedom toga, i povećati udio nerecikliranog otpada (opet, navodim primjer plastičnog otpada). To se već događa u praksi pa veliki broj tvrtki već podnosi zahtjeve za promjenu, odnosno sniženje ukupnih količina iz Elaborata GO). Na kraju, ali ne i najmanje važno, problemi koji se žele riješiti obvezom uvođenja financijskog jamstva tvrtkama koje se bave gospodarenjem otpadom već su riješeni drugim člancima iz ovog Nacrta. Naime, prema člancima 107. i 155. ovog Nacrta Zakona, RH „stječe zakonsko založno pravo na nekretnini na kojoj je izvršeno uklanjanje otpada putem treće osobe…“ pa nema nikakvog razloga da se RH propisivanjem obveze ishođenja financijskog jamstva dodatno osigurava za moguće troškove uklanjanja otpada, budući da bi donošenje takve odredbe, kako je vidljivo iz svega ovdje rečenog, prouzročilo više štete nego koristi za održivo gospodarenje otpadom, ali i cjelokupno gospodarstvo u RH. Slijedom svega rečenog propisivanje odredbe o obvezi ishođenja financijskog jamstva ima smisla samo za one tvrtke koje gospodare otpadom na lokaciji ili u građevini kojoj je vlasnik RH, a u svim ostalim slučajevima takva odredba je štetna i kontraproduktivna te ju svakako treba izostaviti u budućem Zakonu, tim više što takvu odredbu o financijskom jamstvu, koliko je meni poznato, ne poznaju druga gospodarstva u EU. | Primljeno na znanje | Financijsko jamstvo je instrument koji se koristi za osobe koje gospodare otpadom, a proizvođač ima propisanu obvezu. „Visina“ financijskog jamstva nije propisana zakonom već se uređuje pravilnikom te rasprava o tom pitanju će se voditi u sklopu postupka donošenja pravilnika, a „založno pravo na nekretnini“ u određenim slučajevima nije dostatno da nadoknadi troškove uklanjanja i obrade otpada. |
468 | Udruga Tatavaka | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | // Hitnu zabranu svih laganih plastičnih vrećica za nošenje i provedbu obveze zabrane ostalih jednokratnih plastičnih predmeta iz Direktive 2019/904! // Postavljanje jasnog i konkretnog cilja smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
469 | Ivana Požega | Ciljevi za otpadnu ambalažu, Članak 58. | Vezano uz Članak 58., ciljevi oporabe ambalažnog otpada kažu da razina potrošnje laganih plastičnih vrećica ne smije biti veća od 90 vrećica po osobi godišnje, odnosno od 31. prosinca 2025. godine ne veća od 40 vrećica po osobi godišnje, što jer nespojivo sa Člankom 16. koji zabranjuje stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica. Ciljevi oporabe ambalažnog otpada kažu da se mora odvojeno sakupiti i oporabiti, materijalno ili energetski, najmanje 60% ukupne mase otpadne ambalaže nastale na području Republike Hrvatske. Prema Članku 4., materijalna oporaba je svaki postupak oporabe, uključujući između ostalog i pripremu za ponovnu uporabu, recikliranje i nasipavanje, osim energetske oporabe i prerade u materijale koji će se uporabljivati kao gorivo ili druga sredstva za proizvodnju energije. Znači da su predviđeni vidovi oporabe 2., 3. i 4., prema Članku 6. o hijerarhiji gospodarenja otpadom, koja redom navodi sljedeće prioritete gospodarenja otpadom: 1. sprječavanje nastanka otpada, 2. priprema za ponovnu uporabu, 3. recikliranje, 4. ostali postupci oporabe npr. energetska oporaba i 5. zbrinjavanje. Ujedno se postavlja zahtjev da se mora reciklirati najmanje 55% i do najviše 80% ukupne mase otpadne ambalaže namijenjene materijalnoj oporabi. Od toga se plastični ambalažni otpad mora reciklirati 22,5 % maseno, što se povećava na 50 % do kraja 2025., odnosno na 55 % do kraja 2030. Pregled postupanja s plastičnim otpadom u zemljama članicama EU pokazuje da je najčešća razina recikliranja plastičnog potrošačkog otpada od 30 do 40 %. Ostatak se energetski oporabljuje. Slijedom navedenih nelogičnosti, nužno je prvotno u Republici Hrvatskoj uspostaviti sustav cjelovitog gospodarenja otpadom koji uključuje sve navedene načine oporabe koji su navedeni u hijerarhiji postupanja s otpadom, pa i energetsku oporabu. | Djelomično prihvaćen | Ciljevi za otpadnu ambalažu navedeni u članku 58. ovog prijedloga Zakona uskladit će se s ostalim odredbama tijekom daljnje izrade ovog Zakona. Glede opravdanosti zabrane stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje napominjemo da plastične vrećice za nošenje s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona („lagane plastične vrećice za nošenje”), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe se ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško je očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti značajnu razinu. |
470 | Ivana Kordić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Ako može mali Zlarin, može i ostatak Hrvatske. Kao jedna od pokretačica inicijative ''Za Zlarin bez plastike'', koju smo kao grupa aktivistica i volontera posvećenih promicanju kulture održivog življenja na Zlarinu započeli 2018. godine, tražim promptnu i dosljednu transpoziciju EU Direktive o jednokratnoj plastici u hrvatske pravne propise. Unutar godine dana, od ljeta 2018. do prve sezone bez plastike 2019., volonterskim smo snagama i predanošću lokalnih malih poduzetnika eliminirali iz uporabe 162.000 jednokratnih plastičnih predmeta. Otok Zlarin ima 8 km2, oko 150 stalnih stanovnika i u sezoni ga posjeti do 3.000 turista. Na toj mikro mikrolokaciji se prije naše inicijative trošilo 162.000 bespotrebnih komada jednokratne plastike, i to u svakoj sezoni! Nije ovo jedina brojka koja pokazuje da nešto ozbiljno nije uredu s našim odnosom prema plastici, okolišu, a onda i s nama samima. Zastrašujuć je podatak da su tragovi plastike po prvi puta pronađeni i u ljudskoj posteljici! (Izvor: https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0160412020322297?fbclid=IwAR1LM5YJHTMRuxZRnsaqt54BJr1VyEIO9xWIEmCOEfzqK_TrPiihOCWfhAI) No ono što je pokazao Zlarin je i put prema rješenju – potvrdio je da nitko nije premalen da napravi razliku i da uvijek možemo početi od samih sebe i postati promjena koju želimo vidjeti u svijetu. Za sustavnu promjenu na razini cijele Hrvatske potrebno nam je sustavno rješenje, a to u ovom trenutku znači temeljitu i ambicioznu transpoziciju EU Direktive o jednokratnoj plastici u hrvatsko zakonodavstvo. Kad promatram ljude na Zlarinu koji su se zaista potrudili odraditi svoj dio posla, ne mogu nego glasno i jasno zatražiti od institucija Republike Hrvatske čiji je rad plaćen novcem poreznih obveznika beskompromisne, brze i učinkovite mjere za suzbijanje onečišćenja našeg Jadrana, obale i okoliša plastikom. Istovremeno, ne mogu vjerovati količini tendencioznih komentara poslanih ispred zagovornika i lobista plastičarske industrije u Hrvatskoj. Ako su mali poduzetnici za Zlarinu mogli prilagoditi svoje poslovanje i prije nego ih je itko na to natjerao, iz ljubavi prema svome moru i svome okolišu, zaista ne vidim kako veliki proizvodni pogoni koji tvrde da zapošljavaju 800/1000/2000 radnika (ovisno kako koji komentar pročitate) nisu bili u stanju postepeno prilagoditi svoje poslovanje promjenama koje su najavljivane još od 2018. Tražim: // Hitnu zabranu svih laganih plastičnih vrećica za nošenje i provedbu obveze zabrane ostalih jednokratnih plastičnih predmeta iz Direktive 2019/904! // Postavljanje jasnog i konkretnog cilja smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. // Uvođenje obuhvatnih, jasnih i konkretnih mjera proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. // Poticanje sustava ponovne uporabe kroz koje će građanima postati lako dostupnom infrastruktura za višekratno korištenje i pranje predmeta poput posuda i pribora za jelo i čaša za napitke kao i temeljita promjena sustava maloprodaje kako bi se svima nama učinilo lako dostupnim kupovanje na mjeru/ u rinfuzi i bez suvišne ambalaže. Tražim da sva nova nacionalna pravila budu osmišljena vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. I tražim djelovanje odmah, bez ikakve odgode jer smo ionako na ovo predugo čekali. S poštovanjem, Ivana Kordić | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipavanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
471 | Melita Pavin | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
472 | Lucija Fijan | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Podržavam zabranu korištenja plastičnih vrećica i smatram da treba zabraniti i vrlo lagane plastične vrećice tanje od 15 mikrona. Goleme količine plastičnih vrećica i ostalih predmeta od plastike završavaju u svjetskim morima, oceanima i kopnenom okolišu, a tamo predstavljaju životnu opasnost za brojne životinje koje se u njih mogu zapetljati ili ih progutati. Ni biorazgradive alternative nisu puno bolje jer njihovom razgradnjom nastaje mikroplastika koja završava u okolišu i vodi, a onda i u organizmima životinja i ljudi. Kupovina ili uzimanje nove plastične vrećice pri svakom odlasku u trgovinu izravno utječe na okoliš jer te vrećice završit će vrlo vjerojatno na odlagalištu otpada gdje će se godinama razgrađivati ili u spalionici otpada gdje će se spaliti s ostalom plastikom i povećati količinu stakleničkih plinova u atmosferi. Reciklaža plastike odvija se u najmanjem udjelu, a i za nju su potrebni dodatna energija i resursi. Kao alternativa laganim plastičnim vrećicama mogu se koristiti platnene torbe, košare i višekratno upotrebljive mrežaste vrećice za voće i povrće. Pokazalo se i da naplata laganih plastičnih vrećica nije utjecala na smanjenje njihove uporabe, zbog čega je jedino rješenje njihova potpuna zabrana. Slažem se i sa zabranom prodaje i korištenja bilo kakve jednokratne plastike (jednokratan pribor za jelo, slamke, razni plastični štapići, plastični tanjuri i čaše...). | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
473 | Maja Flajsig | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
474 | Mislav Godanj | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
475 | Dora Sivka | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Za početak, smatram kako prijedlog Zakona prenosi tek osnovni minimum mjera iz EU Direktiva te svojom neambicioznošću održava na životu brojne neprihvatljive prakse i potiče sustav protivan javnom interesu i zaštiti okoliša. Ovakav prijedlog Zakona ne donosi dovoljno mjera za unaprjeđenje sustava te degradira već postojeće pozitivne odredbe. Primjerice, cilj recikliranja od 60 & do 2022. godine, koji je propisan važećim Planom gospodarenja otpadom (2017.-2022.), zamjenjuje se slabijim ciljem od 55% do 2025. godine. Ovakvo derogiranje ciljeva nikako ne može poboljšati zaštitu okoliša, odnosno sustav zaštite okoliša. Što se tiče utjecaja preventivnih mjera na smanjenje otpada od jednokratne plastike, potrebno je postaviti i kvantificirati cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Također je nužno propisati zakonsku obvezu uporabe višekratnog posuđa za konzumaciju na lokaciji, za sve ugostiteljske objekte jer je višekratno posuđe znanstveno dokazano višestruko održivije od jednokratnog. Dodatno, potrebno je propisati obvezujuću razinu ponovnog punjenja za pivo i bezalkoholna pića najkasnije do 2023. Kao mjera za prevenciju otpada potrebno je i za sve ugostiteljske objekte propisati obvezu da osiguraju vodu za piće dostupnu iz slavine. Uz to nedostaje mehanizam za prevenciju otpada od plastičnih boca i spremnika za napitke. U pogledu dizajna plastičnih proizvoda, sukladno članku 6. Direktive Republika Hrvatska mora osigurati da spremnici za napitke zapremine do 3 litre navedeni u dijelu C Priloga (npr. boce za napitke, višeslojna (kompozitna) ambalaža za napitke), koji imaju čepove i poklopce izrađene od plastike, mogu staviti na tržište samo ako ti čepovi i poklopci ostaju pričvršćeni za spremnike tijekom faze predviđene uporabe proizvoda. Direktivom je predviđena i obveza europskih organizacija za normizaciju da do 3. listopada 2019. razviju usklađene norme u pogledu zahtjeva vezanih uz pričvršćivanje. Time se znatno olakšalo uvođenje jasnih i unificiranih pravila za proizvođače takvih proizvoda. Prijedlog Zakona unatoč tome ne propisuje nikakva pravila kojima bi se osiguralo poštovanje ovog standarda. Drugi bitan zahtjev u pogledu dizajna odnosi se na udio reciklirane plastike u plastičnim bocama koje se stavljaju na tržište:-od 2025. PET boce moraju sadržavati najmanje 25% reciklirane plastike-od 2030. PET boce moraju sadržavati najmanje 30% reciklirane plastike. Kako bi se osiguralo pravovremeno ispunjenje ove obveze, potrebno je već sada postaviti pravila kojima se proizvođačima promjene stavljaju na znanje te im se ostavlja dovoljno vremena za prilagodbu proizvodnog procesa. Dodatni preventivni mehanizam kojeg se ne dotiče ZOGO, a predviđa ih Direktiva jesuzahtjevi u pogledu označavanja određenih jednokratnih plastičnih proizvoda. Članak 7.i Prilog D Direktive tim mehanizmom obuhvaćaju sljedeće proizvode: • Higijenski ulošci,tamponi i aplikatori za tampone • Vlažne/ prethodno ovlažene maramice za osobnu njegu i uporabu u domaćinstvu • Duhanski proizvodi s filtrom te filtri koji se stavljaju na tržište za uporabu u kombinaciji s duhanskim proizvodima • Čaše za napitkePrijedlog ZOGO-a ne predviđa konkretne mjere već samo člankom 85. sav otpad od jednokratne plastike stavlja u Posebnu kategoriju otpadaza koju propisuje obvezu dodatnog uređenja kroz podzakonske akte. S obzirom na to da se ovaj članak odnosi na fazuu kojoj je otpad već nastao, a ne na preventivnu fazu te da je člankom 180. predviđen rok od čak godine dana za donošenje potrebnog pravilnika postoji opravdana bojazan da da se još dugo neće uvesti odgovarajuća pravila za označavanje proizvoda od jednokratne plastike, premda sukladno članku 17. stavku 1. alineji 3. države članice moraju primijeniti odredbe potrebne za usklađivanje s člankom 7. Direktive najkasnije do 3. srpnja 2021. graničenja stavljanja proizvoda na tržište Članak 16.(3) Zabranjuje se stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje. Ostaviti zabranu za lagane i proširiti zabranu na vrlo lagane plastične vrećice za nošenje–one tanje od 15 mikrona. Radi se o proizvodu za koji već postoješirokodostupne alternative. Potrebno je dosljedno provesti zabranu korištenja laganih plastičnihvrećica za nošenje te ne popustiti pod pritiscima interesnih skupina.Procjene utjecaja životnog ciklusa proizvoda na okoliš na koje se pozivaju zagovornici jednokratnih plastičnih vrećica plastike metodološki su manjkave te ostavljaju prostora manipulaciji informacijama. Za što preciznije rezultateza analizu sekao parametrinajčešće se uzimaju faze životnih ciklusa: proizvodnja, korištenjei zbrinjavanje, odnosno gospodarenje otpadom. U slučaju laganih plastičnih vrećica većina analiza ne uzima u obzir ekstrakciju fosilnih goriva i emisije koje nastaju u toj fazi, kao niti zagađenja od primjerice plastičnih peleta u procesu prije same proizvodnje. Također, ne uzimaju u obzir onečišćenje (npr. oceana), onešišćenje mikroplastikom i emisije koje nastaju prilikom akcija čišćenja budući da ne postoji precizna metodologija koja bi to mogla mjeriti. Pored toga, istraživanja koja pokazuju kako bi se platnena vrećica trebala koristiti više od deset tisuća puta kako bi se njihovo korištenje isplatilo, temelje se na podacima o proizvodnji pamuka iz ranih 90-ih godina kada još nije došlo do zabrane kemikalija koje oštećuju ozonski omotač. Ako bi se utjecaj na ozon izuzeo čak iz takve manjkave analize, ispravni podaci bili bi da bi se ona trebala koristit između 50 i 3.800 puta, što znači između 3 mjeseca i 17 godina,24 puta tjedno. S obzirom da su ostali parametri manjkavi (primjerice analizira se korištenje dvije platnene vrećice za isti sadržaj u usporedbi s jednom jednokratnom laganom plastičnom vrećicom) ti brojevi su mnogo manji. Pored toga, analiza podrazumijeva da se komunalni miješani otpad baca u takvoj vrećici prije nego ide na spaljivanje što nije slučaj s platnenim vrećicama budući da se ne koriste za odlaganje otpada. Osim toga, kada se lagane vrećice uspoređuju s drugim materijalimau tzv. analizi osjetljivosti, ne uzima se u obzir parametar udjela recikliranog u alternativi što samo prividno povećava prednost jednokratnih plastičnih materijala. Ne uspoređuju se primjerice s recikliranim papirom ili tekstilom, koji ima visoki potencijal za zamjenu te bi mogao utjecati na smanjenje spaljivanja milijuna tona tekstila od strane modne industrije. Također je važno spomenuti da vrećice od tekstila, pa čak i od deblje plastike, puno duže zadržavaju svoja korisna svojstva te samim time rijetko završavaju u okolišu. Što se tiče higijenske ispravnosti i korištenja alternative, ni ti argumenti nisu validni budući da je istraživanje“The New England Journal of Medicine” od ove godine pokazalo je da COVID-19 na plastičnim površinama u stabilnom obliku može ostati i do između 2 i 3 dana,što plastične vrećice definitivno ne čini zdravstveno sigurnijom opcijom od alternative.Uz sve navedeno, lagane plastične vrećice u kružnom gospodarstvu imaju dostupnu alternativu za ponovno korištenje koja odgovara higijenskim standardima u doba pandemije te ima manji utjecaj na klimatske promjene od laganih plastičnih vrećica. Ciljevi za otpadne plastične proizvode za jednokratnu uporabu Članak 54.(1) Radi recikliranja otpadnih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu odvojeno se moraju sakupiti slijedeće mase otpadnih boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana: -77 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2025. godine i-90 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2029. godine.Cilj za 2025. je već postignut, nužno je postaviti što viši cilj kako bi se osiguralo da investicije ne odu u pogrešnom smjeru. S obzirom na trenutne dobre rezultate s odvojenim skupljanjem boca za napitke potrebno je za cilj postaviti najmanje 95% odvojeno sakupljenih plastičnih predmeta obuhvaćenih sustavom povratne naknade. Također, sustav povratne naknade potrebno je proširiti i na druge vrste ambalaže poput kozmetike, deterdženata i sredstava za čišćenje, ne samo boce za napitke, Članak 88.(1) Potrebnoje dopuniti članke koji uređuju sustav POP, pravilima iz članka 8. Direktive o jednokratnoj plastici, kako bi se osiguralo da se POP odnosi na odgovornost za puni životni ciklus -ne samo za troškove skupljanja, već i pokrivanje troškova: mjera podizanja svijesti o štetnosti plastičnih proizvoda, skupljanja otpada, prijevoza i obrade, čišćenja smeća od tih proizvoda i naknadnog prijevoza i obrade, prikupljanja podataka i izvješćivanja. Osigurati da se prihodi ostvareni kroz POP koriste za promociju i poticanje višekratne alternative te daju prednost sprječavanju i ponovnoj uporabi. Također, potrebno je osigurati jasan rok za uvođenje programa POP-a -do kraja 2021. godine.Potrebno je uvesti i naknadu za eko-modulacije (kao npr. Francuska). To znači da proizvođači plaćaju diferenciranu naknadu prema načinu na koji njihovi proizvodi zadovoljavaju okolišne kriterije, kao što su količina upotrijebljenog materijala, ugradnja recikliranih materijala, upotreba obnovljivih resursa kojima se održivo upravlja, trajnost, mogućnost popravka, ponovne uporabe i recikliranja te prisutnost opasnih tvari. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. Glede primjedbi vezanih uz proširenu odgovornost proizvođača, napominjemo da će se daljnje odredbe o proširenoj odgovornosti proizvođača, uključujući i odredbe o eko modulaciji naknada detaljnije propisati odgovarajućim propisom kojim se uređuje obveza proširene odgovornosti proizvođača za određene grupe/kategorije proizvoda uključujući i jednokratne plastične proizvode navedene u Direktivi (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš. Dopunjene su odredbe o označavanju određenih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu. Pitanje proširenja obuhvata ambalaže u sustavu povratne naknade će se urediti podzakonskim propisom. |
476 | NATAŠA KRALJ | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
477 | Denis Kralj | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
478 | Lucija Ostrogović | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Smatram da treba zabraniti lagane i vrlo lagane plastične vrećice, kao i plastične proizvode za jednokratnu uporabu, koji u velikoj mjeri doprinose zagađenju okoliša. Plastika je nažalost već postala sastavim dijelom našeg okoliša, čime ugrožava floru i faunu, a samim time i naše zdravlje. Utjecaj plastike na naš okoliš posebno je vidljiv na područjima uz more te u samom moru. Iz navedenih razloga, smatram važnim naglasak staviti upravo na zabranu proizvoda i ambalaže koji su napravljeni od plastike, a namjena istih predviđena je za jednokratnu uporabu. Recikliranje nije i ne smije biti predstavljeno kao rješenje, jer globalni podaci pokazuju da se manje od 10% otpadne plastike recikliralo. Smatram da je važno ulagati u edukaciju kako bi se pridonijelo širenju svijesti o stvaranju otpada i postupanju s istim. Vezano uz proširenu odgovornost proizvođača proizvoda, smatram da je od velike važnosti da na proizvodima budu naznačene informacije o sastavu/materijalima te mogućnosti recikliranja ne samo proizvoda, već i ambalaže u kojoj se sam proizvod stavlja na tržište. Važno je naglasak staviti na višekratnu ambalažu te ambalažu za ponovno punjenje kako bi naglasak bio na prevenciji, a ne pokušaju rješavanja problema! | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Pitanja vezana uz označavanje i poticanje višekratne ambalaže dodatno će se razmatrati u narednom periodu. |
479 | Marina Koprivnjak | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: 1. Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. 2. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. 3. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
480 | Tim Hrvaćanin | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: 1. Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. 2. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. 3. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
481 | Viktoria Krčelić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Podržavam zabranu korištenja plastičnih vrećica i smatram da treba zabraniti i vrlo lagane plastične vrećice tanje od 15 mikrona. Također, zakonskim odredbama treba konkrentim mjerama poticati smanjenje korištenja jednokratne plastike. Goleme količine plastičnih vrećica i ostalih predmeta od plastike završavaju u svjetskim morima, oceanima i kopnenom okolišu, a tamo predstavljaju životnu opasnost za brojne životinje koje se u njih mogu zapetljati ili ih progutati. Ni biorazgradive alternative nisu puno bolje jer njihovom razgradnjom nastaje mikroplastika koja završava u okolišu i vodi, a onda i u organizmima životinja i ljudi. Kupovina ili uzimanje nove plastične vrećice pri svakom odlasku u trgovinu ili kupnja hrane ili pića s ambalažom od jednokratne plastike izravno utječe na okoliš jer će ti predmeti vrlo vjerojatno završiti na odlagalištu otpada gdje će se godinama razgrađivati ili u spalionici otpada gdje će se spaliti s ostalom plastikom i povećati količinu stakleničkih plinova u atmosferi. Činjenice pokazuju da se reciklaža plastike odvija u najmanjem udjelu, a i za nju su potrebni dodatna energija i resursi. Nadalje, argument očuvanja radnih mjesta jednostavno nije dovoljan naspram dugoročnog štetnog učinka po okoliš. Problem jednokratne plastike nije nastao jučer i već podulje vrijeme smo svi upoznati s njime tako da su tvrtke koje se time bave imale vremena i trebale to uzeti u obzir te razmisliti o načinima prilagodbe poslovanja, umjesto da inzistiraju da zakoni kroje njima u korist, umjesto u korist većeg dobra. Kao alternativa laganim plastičnim vrećicama mogu se koristiti platnene torbe, košare i višekratno upotrebljive mrežaste vrećice za voće i povrće. Pokazalo se i da naplata laganih plastičnih vrećica nije utjecala na smanjenje njihove uporabe, zbog čega je jedino rješenje njihova potpuna zabrana. Umjesto proizvodnje i distribucije jednokratnih predmeta od plastike koji imaju dogoročne štetne posljedice po okoliš, a time i nas same, trebamo aktivno raditi na održivim alternativama i poticati njihovo korištenje i proizvodnju konkretnim zakonskim mjerama. Primjerice, podržavam propisivanje zakonske obveze uporabe višekratnog posuđa za konzumaciju na lokaciji, za sve ugostiteljske objekte jer je višekratno posuđe znanstveno dokazano višestruko održivije od jednokratnog. Osim toga, bilo bi dobro propisati obvezujuću razinu ponovnog punjenja za pivo i bezalkoholna pića najkasnije do 2023. Podržavam i prijedlog da se za sve ugostiteljske objekte treba propiše obveza da osiguraju vodu za piće dostupnu iz slavine. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
482 | IVAN ŠOKČEVIĆ | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Snažno podržavam zabranu svih oblika plastičnih vrećica. Količina vrećica koju primjetim da ljudi uzimaju uz svakodnevnu kupnju je zastrašujuća - bilo plaćene "čvrste" vrećice koje očito završe u smeću po povratku iz dućana, bilo besplatne za vaganje voća, kojih uzmu nekoliko da bi u svaku stavili po 2-3 artikla (jer nisu dovoljno izdržljive za više). Drugi primjer osobnog iskustva je hrpetina vrećica koje dolaze uz dostavu hrane. U vremenu prije pandemije, u malom uredu od 5 osoba, vrećice u kojima dođe naručena hrana bi se jednostavno bacale u smeće; kada sam ih počeo sakupljati kako bih ih barem iskoristio kao vrećice za smeće, u nekoliko mjeseci su se nakupile 2 vreće pune vrećica. Jednostavno je izračunati da je 5 osoba * 22 radna dana = 110 vrećica mjesečno, ali zaista vidjeti tu nagomilanu količinu plastike ostavlja mnogo jači dojam. A velika većina svih tih vrećica jednostavno završi u miješanom otpadu, na smetlištu, gdje polako degradiraju u mikroplastiku koja onda ulazi u tlo i podzemne vode kako bi se propagirala kroz cijeli ekosustav i na kraju završila i vodi koju pijemo i u hrani koju jedemo, te u našim organizmima. Baš jučer sam naišao na članak o prvim dokazima prisutnosti mikroplastike u posteljicama trudnica: https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0160412020322297?fbclid=IwAR12rpxdVVDN28VIdJEYqoNQ4hdlPNZSPVm1FVnYk1EH1fsXdjlc2Lnw6QU Sve ovo se naravno odnosi i na ostale jednokratne plastične artikle. Zar zaista razmatramo da li je potrebno provesti zabranu nečega što doprinosi trovanju cijelog ekosustava, a time i nas samih, pa čak i onih naranjivijih, koji bi tek trebali doći na ovaj svijet? I to zbog čega? Zbog komocije i nečijeg profita? Suočeni smo sa velikim izazovima; ovakva zabrana sigurno nije rješenje sama po sebi, ali smatram da je očito nužan dio većeg, cjelovitog rješenja koje također otvara i prilike za razvoj i napredak u jednom drugačijem, održivom smjeru. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
483 | Lora Rajić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane i vrlo lagane plastične vrećice treba zabraniti kao prvi korak u prestanku uporabe jednokratnih plastičnih proizvoda, te ih zamjeniti za višekratne. Negativan utjecaj plastike na okoliš, koji uključuje sva živa bića, pa i ljude, neupitan je, te još uvijek nedovoljno znanstveno istražen, zbog čega je i podcijenjen. Od ukupno 7 vrsta plastike, samo se 3 mogu reciklirati, no i te tri samo ograničen broj puta. U svijetu se samo 9 % plastike reciklira, a spaljivanjem plastike u atmosferu se ispuštaju toksični plinovi. Ostatak plastike, dakle megalomanske količine plastike, ispuštaju se u okoliš gdje se ona stotinama godina raspada. Budući da je plastika sintetički, a ne organski materijal, ona se ne razgrađuje, već raspada na mikro- i nanoplastiku koja završava u organizmima živih bića na kopnu i u morima te negativno utječe na njihove biološke cikluse. Adekvatnih i dugoročno održivih rješenja za zbrinjavanje plastičnog otpada i dalje nema, a kriza onečišćenja plastikom eksponencionalno raste. Dugoročno gledano, država treba subvencionirati prelazak na višekratne materijale, ambalažu i proizvode te omogućiti svim granama gospodarstva koje trenutačno tržišno ovise o uporabi jednokratnih plastičnih proizvoda pravednu tranziciju na kružno gospodarstvo. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Pitanje poticanja višekratnih materijala, ambalaže i proizvoda će se i nadalje razmatrati. |
484 | Lea Kralj Jager | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
485 | Nataša Kandijaš | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | ZA ZABRANU laganih i vrlo laganih plastičnih vrećica. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje, ulazi u hranidbeni lanac... Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitnije komadiće mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
486 | Mario Vuckovic | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
487 | udruga za zaštitu okoliša resnik | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Udruga za zaštitu okoliša Resnik Predmet: Primjedbe na prijedlog Zakona o održivom gospodarenju otpadom Zagreb, 13.12.2020 Predloženi Zakon o gospodarenju otpadom protivan je javnom interesu i zaštiti okoliša. To je još jedan pokušaj da se bez stvarnih i sistemskih promjena koje zahtijeva javni interes i čija potreba je dokazana dosadašnjim dugogodišnjim neuspješnim i štetnim negospodarenjem otpadom po okoliš, zdravlje ljudi, negativne financijske i ekonomske efekte u RH. Nastavno dosadašnjoj lošoj praksi ovo je pokušaj da se prijevarno isti pokuša prikazati kao usklađenje s EU direktivama, što nije, budući je upravo suprotan i dalje, kao i dosadašnji stvarnim tendencijama i imperativima iz najnovije regulative Direktive o otpadu (2018/851) i ciljeva cirkularne ekonomije, održivog razvoja i klimatski neutralne EU. Osim što ne sadrži nove i snažne mjere koje traži od nas EU, s izraženim naglaskom na prevenciju nastanka otpada i ne poštuje više ciljeve hijerarhije, a koje bi mi ponajprije sami od sebe trebali tražiti, i ne donosi dovoljno mjera za unaprjeđenje sustava, prijedlog Zakona smanjuje cilj recikliranja od 60 posto do 2022. godine, koji je propisan važećim Planom gospodarenja otpadom (2017.-2022.) i zamjenjuje se slabijim ciljem od 55 posto do 2025. godine. Ovakvo smanjenje ciljeva nikako nema nikakvog opravdanja, a ni svrhu poboljšanja sustava izaštite okoliša. Jedan od ključnih nedostataka prijedloga Zakona je da oporaba otpada, poput spaljivanja u cementarama, po novom ne treba biti definirana prostornim planom, iako lokacije postrojenja mogu imati iznimni štetni utjecaj na zdravlje i kvalitetu života građana. Ukidanje obaveze definiranja lokacija prostornim planom nije u skldu s Zakonom o prostornom uređenju i ciljevima prostornog uređenja i opasan je i neprihvatljiv pokušaj gušenja glasa građana kojima treba biti omogućena rasprava o obradi otpada u njihovom okruženju, te mogućnost pogodovanja određenim interesnim skupinama. To sve sukladno odredbama, između ostalog i Aarhuške konvencije čiji je RH obveznik primjene. Umjesto dosadašnjih višestruko štetnih dokazanih utjecaja već izgrađenih centara za gospodarenje otpadom, Marišćina i Kaštijun i problema koje uzrokuju, i ovaj Zakon ne odustaje od štetne koncepcije izgradnje problematičnih, ekonomski financijski, zdravstveno i ekološki štetnih centara za gospodarenje otpadom, koji su sami po sebi kontradiktorni prevenciji, odvojenom prikupljanju i recikliranju otpada, kao najvišim ciljevima hijerarhije gospodarenja otpadom. Višestruko je problematično i da se ponovo nameće obaveza gradovima i općinama da miješani otpad predaju u regionalne centre, umjesto ukoliko ga i u količinama koje bi trebale biti sve manje, ekološki prihvatljivije obrade u vlastitim postrojenjima. Centri to skupo naplaćuju nakon čega su gradovi prisiljeni dizati račune građanima. To se već dešava na području Istre i Primorsko-goranske županije gdje su izgrađeni prvi centri, a ovim prijedlogom Zakona potvrđuje se kaoštetna praksa od koje se ne odustaje i za ostatak Hrvatske. Centri za gospodarenje otpadom (centiri za smeće) štete okolišu i društvu u cjelini te posljedično imaju potrebu za spaljivanjem i novim daleko opasnijim odlagalištima i okolišno štetno spaljivanje otpada, koje je u svakom pogledu najskuplje rješavanje otpada, a koje se ovim prijedlogom Zakona ne zabranjuje, već itekako ponovno aktualizira. U prijedlog novog Zakona prenose se tek minimalni zahtjevi EU direktiva, bez većih i potrebnih ambicija koje pokazuju odgovornije zemlje poput Slovenije, Irske, Francuske i Austrije. Dobar primjer su mjere za smanjenje jednokratne plastike. One se svode na zabranu određenih proizvoda, dok za ostale nisu propisani ciljevi smanjenja, kao što je to u Direktivi. Ne zabranjuju se najtanje jednokratne plastične vrećice koje su jedan od najvećih zagađivača, a mjere proširene odgovornosti proizvođača nisu dovoljno istaknute. Pored toga, upitnim se ukazuje i ispunjenje minimalnih ciljeva s obzirom na dosadašnju praksu nepridržavanja propisa i nesankcioniranja prekršitelja, čime Zakon često ostaje samo mrtvo slovo na papiru. Dodatno zabrinjava činjenica da se Zakonom omogućavaju različite interpretacije brojnih članaka koje se vrlo lako mogu iskoristiti i tumačiti na štetu građana. Najbolji primjer je način izračuna cijene javne usluge,budući građani ne mogu na ovaj način kontrolirati svoj trošak, ni pravedni način plaćanja u skladu s EU Direktivama i njenim načelima niti ih se njima potiče na odvojeno prikupljanje i recikliranje. Ne definiraju se mehanizmi kojima bi se građane zaštitilo od nepravedne strukture cijene te nagradilo za pravilno postupanje s otpadom. Udruga UZOR poziva Ministarstvo da usvoji argumentirane primjedbe organizacija civilnog društva i javnosti, kao i opetovana upozorenja od strane EU o potrebi ambicioznijih mjera za smanjenje otpada te razvoj sustava za ponovnu uporabu. Ukoliko se Zakon usvoji u predloženom obliku, propustit će se prilika da se u narednih par godina poboljša sustav gospodarenja otpadom u RH. KOMENTARI: 2. Osnovna pitanja koja se uređuju Prijedlogom zakona: Ukida se obveza imenovanja povjerenika za gospodarenje otpadom i zamjenika povjerenika za pravne osobe koje zapošljavaju 50 i više osoba, te se ukida za te osobe obveza ishođenja potvrde o izobrazbi o gospodarenju otpadom kao i za direktora odnosno fizičku osobu koja upravlja davateljem javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada. Obveza imenovanja povjerenika za gospodarenje otpadom propisana je važećim nacionalnim Planom gospodarenja otpadom (2017-2022), te je koristan alat za odgovornije postupanje s otpadom u tvrtkama i postizanje održivog gospodarenja nastalim otpadom, te se stoga protivimo ukidanju ove obveze. Pojmovi Članak 4.(1) Pojedini pojmovi uporabljeni u ovom Zakonu imaju sljedeće značenje:46. »plastika« je materijal koji se sastoji od polimera kako je određen člankom 3. točkom 5. Uredbom (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L396, 30.12.2006.), kojemu se mogu dodati aditivi ili druge tvari i koji može funkcionirati kao glavna strukturna komponenta konačnog proizvoda, osim prirodnih polimera koji nisu kemijski modificirani. Potrebno je definiciju prilagoditi prema SUP Direktivi čija uvodna izjava 11. izričito kaže: „plastika proizvedena od modificiranih prirodnih polimera ili plastika proizvedena od bioloških, fosilnih ili sintetičkih početnih tvari ne pojavljuje se prirodno te bi stoga trebala biti predmetom ove Direktive” Nadalje, prilagođenom definicijom plastike trebalo bi stoga obuhvatiti predmete od gume na osnovi polimera te plastiku na biološkoj osnovi i biorazgradivu plastiku neovisno o tome je li dobivena iz biomase ili će se biološki razgraditi tijekom vremena. Članak 9.(4) Izvršno tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave dužno je na svom području osigurati uvjete i provedbu propisanih mjera gospodarenja otpadom.(5) Više jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu sporazumno osigurati zajedničku provedbu propisanih mjera gospodarenja otpadom. Potrebno je utvrditi i propisati uvjete koji se moraju zadovoljiti pri projektiranju i gradnji novih zgrada u JLS kako bi se osigurao adekvatan prostor za privremeno odlaganja otpada iz kućanstava, propisati normative za dimenzioniranje prostora i određivanje potrebnog minimalnog volumena posuda za privremeno odlaganje otpada, te propisati standard opremljenosti prostora. Naime, u Hrvatskoj je formalno na snazi „Pravilnik o tehničkim mjerama i uvjetima za izgradnju prostora i uređaja za prikupljanje i odnošenje otpadnih tvari“ (Službeni list SFRJ 28/70) koji je donesen 1970. godine. Predmetni pravilnik je naveden i dostupan na stranicama hrvatske komore arhitekata u popisu zakona i propisa kojima se uređuje područje prostornog uređenja. U praksi se zbog zastarjelosti ovaj propis ne primjenjuje ili se primjenjuje tek djelomično, a nove zgrade se projektiraju i dobivaju sve potrebne dozvole bez jasno i jednoznačno određenog standarda za izgradnju i uređenje prostora za privremeno odlaganja otpada. Na taj način se od samog početka generira problem, jer je čak i za nove zgrade zbog nedostatka adekvatnog prostora nemoguće ili vrlo teško efikasno organizirati razdvajanje otpada iz kućanstava. Potrebno je na državnoj razini propisati minimalni standard, dimenzije i opremu za takve prostorije, a lokalni davatelj usluge može u skladu s lokalnim uvjetima propisati detaljniji standard. To sve imajući u vidu zahtjeve i prilagodbu ciljevima EU direktiva. Članak 11.(1) Obrada opasnog otpada postupkom spaljivanja i odlaganja i centar za gospodarenje otpadom od posebnoga su interesa za Republiku Hrvatsku.Obrada opasnog otpada spaljivanjem i odlaganjem nije najbolje raspoloživa tehnika za obradu opasnog otpada pa bi trebalo uzeti u obzir i druge tehnologije prije nego se ističe da je ova obrada od posebnog interesa za RH. Također, centri za gospodarenje otpadom na primjeru Marišćine i Kaštijuna pokazali su promašenog takvog koncepta (ekološki, zdravstveno, i financijski), dok su s druge strane lokalni sustavi pokazali veliku uspješnost te bi i centre za obradu krajnjeg ostatnog miješanog otpada trebalo decentralizirati u lokalne sredine i propisati ekološku tehnologiju iskorištavanja kranjeg ostatka kao sirovine u industriji, a ne poticati suspaljivanje u cementarama i termoelektranama što je trenutno u planu u svim postojećim i planiranim CGO, a i obzirom na njihovu koncepciju neizbježna posljedica. Članak 12.(1) Lokacija centra za gospodarenje otpadom, odlagališta i spalionice moraju biti planirana dokumentom prostornog uređenja, a lokacija na kojoj se može obavljati djelatnost oporabe odnosno zbrinjavanja otpada ne mora biti planirana dokumentom prostornog uređenja ako se nalazi u području komunalno-servisne, industrijske, poslovne ili gospodarske namjene. Ovaj članak je neprihvatljiv s obzirom na opravdani interes javnosti prilikom izgradnje i rada postrojenja za bilo kakvu vrstu oporabe otpada pa je potrebno propisati da se svaka oporaba otpada mora planirati u dokumentima prostornog uređenja, bez obzira u kojem i kakvom se području nalazi. Prostorno planiranje je prva točka zaštite prostora i zaštite okoliša te kao takvo ima obavezu javne rasprave i uključivanja javnosti. Kako bi zaštita i prostora i okoliša bila učinkovita, lokacije za djelatnosti oporabe jasno moraju biti definirane unutar dokumenata prostornog uređenja. Također, spalionice otpada nisu poželjni način postupanja s otpadom, na što je upozorila i EU koja je i prestala sa subvencijama za njihovu izgradnju jer nisu u skladu sa EU Zelenim planom niti paketom za cirkularnu ekonomiju, a također nisu planirane niti PGO RH 2017-2022 pa zahtijevamo da se Zakonom jasno propiše da se spalionice otpada u RH ne smiju graditi, te da se izbace iz ovog članka. (3) Iznimno je opasna odredba da je Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno osigurati da davatelj javne usluge preda miješani komunalni otpad u centar za gospodarenje otpadom, a sve sukladno sporazumu koje je Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno potpisati s centrom za gospodarenje otpadom kojim uređuju odnose u svezi predaje miješanog komunalnog otpada. Umjesto da se omogući obrada miješanog otpada lokalno u JLS u malim modularnim postrojenjima koje izvlače reciklante i ostatak pretvaraju u sirovinu za industriju i inertni otpad, čime bi se poštovalo i zakonsko načelo blizine, namjerno se krši to zakonsko načelo te se naređuje JLS da stotinama kilometara moraju prevoziti otpad i skupo plaćati njegovu obradu. Ta obrada završava velikim dijelom u obliku RDF-a koji se mora slati na suspaljivanje izvan RH ili skupo plaćati cementarama u RH, što se u konačnici odražava na povećanju mjesečnih računa građana. Sve navedeno je dokazano na primjeru Marišćine i Kaštijuna, prvog CGO u RH, a iz Studija izvodljivosti za nove CGO jasno je da se planira sličan scenarij i s budućim CGO. Sustav CGO-a je besmislen te zahtijevamo da se odustane od regionalnih / županijskih centara za gospodarenje otpadom i tjeranja JLS da miješani otpad šalju u njega, te da se raspišu natječaji za financiranje lokalne infrastrukture za ekološki prihvatljivu obradu ostatnog miješanog otpada. (4) Trgovačko društvo, koje obavlja djelatnost i poslove centra za gospodarenje otpadom, dužno je primiti sav miješani komunalni otpad od davatelja javne usluge, te primjenjivati istu cijenu obrade preuzetog miješanog komunalnog otpada po toni za sve davatelje usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, koji su sukladno Planu gospodarenja otpadom Republike Hrvatske dužni predavati miješani komunalni otpad u taj centar za gospodarenje otpadom, što je zapravo nejednakost. Potrebno je odmah odustati od centara za gospodarenje otpadom, a do zatvaranja postojećih centara trebalo bi regulirati cijenu jer na ovaj način trgovačka društva manipuliraju i dižu cijenu samostalno te to znači udar na JLS kojima se cjelokupni sustav poskupljuje pa se to negativno održava i na građane. III. SPREČAVANJE NASTANKA OTPADA Potrebno je postaviti i kvantificirati cilj smanjenja potrošnje radi smanajenja ukupne količine otpada ponajprije za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Nužno je propisati zakonsku obvezu uporabe višekratnog posuđa za konzumaciju na lokaciji, za sve ugostiteljske objekte jer je višekratno posuđe znanstveno dokazano višestruko održivije. Dodatno, potrebno je propisati obvezujuću razinu ponovnog punjenja za pivo i bezalkoholna pića najkasnije do 2023. Nedostaje mehanizam za prevenciju otpada od plastičnih boca i spremnika za napitke. U pogledu dizajna plastičnih proizvoda, sukladno članku 6. Direktive Republika Hrvatska mora osigurati da spremnici za napitke zapremine do 3 litre navedeni u dijelu C Priloga (npr. boce za napitke, višeslojna (kompozitna) ambalaža za napitke), koji imaju čepove i poklopce izrađene od plastike, mogu staviti na tržište samo ako ti čepovi i poklopci ostaju pričvršćeni za spremnike tijekom faze predviđene uporabe proizvoda. Direktivom je predviđena i obveza europskih organizacija za normizaciju da do 3. listopada 2019. razviju usklađene norme u pogledu zahtjeva vezanih uz pričvršćivanje. Time se znatno olakšalo uvođenje jasnih i unificiranih pravila za proizvođače takvih proizvoda. Prijedlog Zakona unatoč tome ne propisuje nikakva pravila kojima bi se osiguralo poštovanje ovog standarda. Drugi bitan zahtjev u pogledu dizajna odnosi se na udio reciklirane plastike u plastičnim bocama koje se stavljaju na tržište. Kako bi se osiguralo pravovremeno ispunjenje ove obveze, potrebno je već sada postaviti pravila kojima se proizvođačima promjene stavljaju na znanje te im se ostavlja dovoljno vremena za prilagodbu proizvodnog procesa. Dodatni preventivni mehanizam kojeg se ne dotiče ZOGO, a predviđa ih Direktiva jesu zahtjevi u pogledu označavanja određenih jednokratnih plastičnih proizvoda. Članak 7.i Prilog D Direktive tim mehanizmom obuhvaćaju specificirane proizvode. Prijedlog ZOGO-a ne predviđa konkretne mjere već samo člankom 85. sav otpad od jednokratne plastike stavlja u Posebnu kategoriju otpada za koju propisuje obvezu dodatnog uređenja kroz podzakonske akte. S obzirom na to da se ovaj članak odnosi na fazu u kojoj je otpad već nastao, a ne na preventivnu fazu te da je člankom 180. predviđen rok od čak godine dana za donošenje potrebnog pravilnika. Postoji opravdana bojazan da da se još dugo neće uvesti odgovarajuća pravila za označavanje proizvoda od jednokratne plastike, premda sukladno članku 17. stavku 1. alineji 3. države članice moraju primijeniti odredbe potrebne za usklađivanje s člankom 7. Direktive najkasnije do 3. srpnja 2021. Napominjemo da je Europska komisija imala rok do 3. srpnja 2020. za donošenje provedbenog akta kojim se utvrđuju usklađene specifikacije za oznaku, što znači da su potrebne oznake već dostupne i da obvezu njihove upotrebe nije teško implementirati. Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište Članak 16.(3) Zabranjuje se stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje. Ostaviti zabranu za lagane i proširiti zabranu na vrlo lagane plastične vrećice za nošenje–one tanje od 15 mikrona. Radi se o proizvodu za koji već postoje širokodostupne alternative. Potrebno je dosljedno provesti zabranu korištenja laganih plastičnih vrećica za nošenje te ne popustiti pod pritiscima interesnih skupina. Procjene utjecaja životnog ciklusa proizvoda na okoliš na koje se pozivaju zagovornici jednokratnih plastičnih vrećica plastike metodološki su manjkave te ostavljaju prostora manipulaciji informacijama. Za što preciznije rezultate za analizu se kao parametri najčešće uzimaju faze životnih ciklusa: proizvodnja, korištenje i zbrinjavanje, odnosno gospodarenje otpadom. U slučaju laganih plastičnih vrećica većina analiza ne uzima u obzir ekstrakciju fosilnih goriva i emisije koje nastaju u toj fazi, kao niti zagađenja od primjerice plastičnih peleta u procesu prije same proizvodnje. Također, ne uzimaju u obzir onečišćenje (npr. oceana), onešišćenje mikroplastikom i emisije koje nastaju prilikom akcija čišćenja budući da ne postoji precizna metodologija koja bi to mogla mjeriti. Pored toga, istraživanja koja pokazuju kako bi se platnena vrećica trebala koristiti više od deset tisuća puta kako bi se njihovo korištenje isplatilo, temelje se na podacima o proizvodnji pamuka iz ranih 90-ih godina kada još nije došlo do zabrane kemikalija koje oštećuju ozonski omotač. Ako bi se utjecaj na ozon izuzeo čak iz takve manjkave analize, ispravni podaci bili bi da bi se ona trebala koristit između 50 i 3.800 puta, što znači između 3 mjeseca i 17 godina, 24 puta tjedno. S obzirom da su ostali parametri manjkavi (primjerice analizira se korištenje dvije platnene vrećice za isti sadržaj u usporedbi s jednom jednokratnom laganom plastičnom vrećicom) ti brojevi su mnogo manji. Pored toga, analiza podrazumijeva da se komunalni miješani otpad baca u takvoj vrećici prije nego ide na spaljivanje što nije slučaj s platnenim vrećicama budući da se ne koriste za odlaganje otpada. Osim toga, kada se lagane vrećice uspoređuju s drugim materijalimau tzv. analizi osjetljivosti, ne uzima se u obzir parametar udjela recikliranog u alternativi što samo prividno povećava prednost jednokratnih plastičnih materijala. Ne uspoređuju se primjerice s recikliranim papirom ili tekstilom, koji ima visoki potencijal za zamjenu te bi mogao utjecati na smanjenje spaljivanja milijuna tona tekstila od strane modne industrije. Također je važno spomenuti da vrećice od tekstila, pa čak i od deblje plastike, puno duže zadržavaju svoja korisna svojstva te samim time rijetko završavaju u okolišu. Što se tiče higijenske ispravnosti i korištenja alternative, ni ti argumenti nisu validni budući da je istraživanje“The New England Journal of Medicine” od ove godine pokazalo je da COVID-19 na plastičnim površinama u stabilnom obliku može ostati i do između 2 i 3 dana,što plastične vrećice definitivno ne čini zdravstveno sigurnijom opcijom od alternative. Uz sve navedeno, lagane plastične vrećice u kružnom gospodarstvu imaju dostupnu alternativu za ponovno korištenje koja odgovara higijenskim standardima u doba pandemije te ima manji utjecaj na klimatske promjene od laganih plastičnih vrećica. Članak 19.(2) Radi poticanja visokokvalitetnog recikliranja propisuje se opća obveza odvojenog sakupljanja otpada. Potrebno je napomenuti da je obaveza osiguravanje odvojenog sakupljanja što bliže kućnom pragu građana, te kontrolirano s pristupom samo određenih građana jer je dokazano da se jedino na taj način osigurava viokokvalitetna sirovina bez puno nečistooća za recikliranje. Sa spremnicima na javnim površina svima dostupnim udio nečistoća puno je veći pa i recikliranje ne može biti visokokvalitetno već dobar dio tog otpada ni neće završiti na recikliranju iako je odvojen.(4) Proizvođač biootpada je dužan reciklirati biootpad na mjestu nastanka ili ga mora predati radi sakupljanja odvojeno od drugog otpada. Potrebno je termin reciklirati biootpad zamijeniti sa kompostirati biootpad.Također, potrebno je propisati da je JLS dužna osigurati uvjete za kućno kompostiranje (npr. podjelom kompostera) ili osigurati odvojeno prikupljanje biootpada u spreminicima na kućnom pragu. (5) Zabranjeno je miješati biootpad s drugim vrstama otpada. Potebno je osim zabrane miješanja biootpada zabraniti miješanje drugih vrsta otpada čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti (papir, staklo, metal, tekstil, plastika itd.). ZOGO iz 2013., kao i ZOGO iz 2007.bilo su propisali je da sav otpad koji ima vrijedna svojstva da se mora odvojeno sakupljati. Informiranje i sudjelovanje javnosti Članak 31.2. spaljivanje komunalnog otpada kapaciteta preko 3 tone na sa tPotrebno je propisati javno savjetovanje za bilo koju vrstu spaljivanja komunalnog otpada, a ne samo za kapacitet preko 3 tone na sat, jer su i 2 tone i 1 tona, a i manje od toga procesi koji značajno utječu na kvalitetu zraka i zdravlje građana te postupci obrade otpada koji s razlogom izazivaju veliku pažnju i interes javnosti s obzirom da se od spaljivanja komunalnog otpada odustaje diljem svijeta zbog brojnih financijskih, okolišnih i zdravstvenih problema uzrokovanih spaljivanjem. Ovaj članak suprotan je i EU Direktivi o otpadu kojom je propisano da se ne može spaljivati otpad bez prethodno ispunjenih viših cilhjeva u hijerarhiji gospodarenja otpdom, odnosno bez prethodnog odvojenog prikupljanja i recikliranja. A kad se izdvoje sve reciklabilne komponente, onda nema što gorjeti. Članak 37.(3) Na odlagalištu otpada zabranjeno je odlaganje: 9. odvojeno sakupljenog otpada u svrhu pripreme za ponovnu uporabu i recikliranje sukladno članku 19. ovoga Zakona, osim otpada koji nastaje obradom odvojeno sakupljenoga otpada za kojega odlaganje daje najbolji ishod za okoliš sukladno hijerarhiji gospodarenja otpadom. Potrebno je zabraniti bilo kakvo odlaganje odvojeno prikupljenog otpada, a za otpad koji se ne može reciklirati potrebno je umjesto odlaganja ili spaljivanja osigurati uvjete za pretvaranje u sirovinu za daljnju industrijsku proizvodnju, što je diljem EU dokazano najbolja raspoloživa tehnologija koja je hijerarhijom gospodarenja otpadom prioritetnija od spaljivanja ili odlaganja. (4) Na odlagalištu otpada dozvoljeno je odlaganje samo otpada koji je prošao prethodnu obradu otpada prije odlaganja. Potrebno je naglasiti da se obradom morala izuzeti biološka komponenta iz otpada prije odlaganja. Termička obrada otpada Članak 39.(1) Postupak energetske oporabe spaljivanjem ili suspaljivanjem mora se obavljati na način da se nastala energija koristi uz visoku razinu energetske učinkovitosti. Dokazano je da sususpaljivanje i spaljivanje energetski neučinkoviti, posebice ako se gleda mogućnost druge vrste iskorištavanja otpada u obliku sirovine za novu proizvodnju, što je prema hijerarhiji prioritetniji način gospodarenja otpadom. S obzirom na sve to potrebno je zabraniti energetsku oporabu spaljivanjem ili suspaljivanjem. (3) Zabranjeno je spaljivati otpad koji je odvojeno sakupljen radi pripreme za ponovnu uporabu ili recikliranja, osim otpada koji nastaje obradom odvojeno sakupljenoga otpada za kojeg spaljivanje daje najbolji ishod za okoliš sukladno članku 5. ovoga Zakona. Spaljivanje otpada koji nastaje obradom bilo koje vrste odvojeno sakupljenog otpada ne smije biti dozvoljeno već se mora naglasiti da, ukoliko recikliranje odvojenog otpada nije izvedivo, se taj otpad mora pretvoriti u sirovinu za daljnju industrijsku proizvodnju, što je diljem EU dokazano najbolja raspoloživa tehnologijakoja jehijerarhijom gospodarenja otpadom prioritetnija od spaljivanja ili odlaganja. Ciljevi za komunalni otpad Članak 52.(2) U svrhu doprinosa kružnom gospodarstvu Europske unije, Republika Hrvatska treba ostvariti sljedeće ciljeve:3. najmanje 55 % mase komunalnog otpada mora se oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu do 2025. godine4. najmanje 60 % mase komunalnog otpada mora se oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu do 2030. godine i5. najmanje 65 % mase komunalnog otpada mora se oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu do 2035. godine. S obzirom da je Planom gospodarenja otpadom RH 2017-2022 propisan zakonski cilj od 60% recikliranja komunalnog otpada do 2022. godine postotak od 55% do 2025. je neprihvatljivo derogiranje postojećih pozitivnih zakonskih propisa te bi stoga za 2025. definirati minimalno 65% recikliranja, za 2030. minimalno 70%, a za 2035. minimalno 75%, kao što je to definirano i zahtjevima Europskog Parlamenta u Rezoluciji o prelasku na cirkularnu ekonomiju. Ciljevi za odlaganje otpada Članak 53.(1)Najveća dopuštena masa biorazgradivog komunalnog otpada čije odlaganje u kalendarskoj godini se može dopustiti svim dozvolama za gospodarenje otpadom u Republici Hrvatskoj je 264.661 tona, što je 35% mase biorazgradivog komunalnog otpada proizvedenog 1997. godine.Navesti da je ovo cilj do kraja 2020. Također, potrebno je propisati i ciljeve za narednih 5-15 godina.(2)Količina komunalnog otpada odloženog na odlagališta otpada mora biti najviše 10% mase ukupnog proizvedenoga komunalnoga otpada do 2035. godine. U ovom članku treba naglasiti da se većina otpada umjesto na odlagalište ne smije preliti na spaljivanje i suspaljivanje, na što upozorava i EK. Ciljevi za otpadne plastične proizvode za jednokratnu uporabu - Članak 54.(1) Radi recikliranja otpadnih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu odvojeno se moraju sakupiti slijedeće mase otpadnih boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana: -77 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2025. godine i-90 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2029. godine. Cilj za 2025. je već postignut, te je obzirom na trenutne dobre rezultate s odvojenim skupljanjem boca za napitke potrebno je za cilj postaviti najmanje 95% odvojeno sakupljenih plastičnih predmeta obuhvaćenih sustavom povratne naknade. Također, sustav povratne naknade potrebno je proširiti i na druge vrste ambalaže poput kozmetike, deterdženata i sredstava za čišćenje, ne samo boce za napitke. Ciljevi za otpadnu ambalažu Članak 58.(1) Ciljevi oporabe ambalažnog otpada su:-mora se odvojeno sakupiti i oporabiti, materijalno ili energetski, najmanje 60% ukupne mase otpadne ambalaže nastale na području Republike Hrvatske-mora se reciklirati najmanje 55% i do najviše 80% ukupne mase otpadne ambalaže namijenjene materijalnoj oporabi-mora se obraditi postupkom recikliranja najmanje mase materijala u ambalažnom otpadu 60% mase za staklo, 60% mase za papir i karton, 50% mase za metale, 22,5% mase za plastiku, računajući isključivo materijal koji je recikliran natrag u plastiku i 15% mase za drvo. Potrebno je navesti da su ovi ciljevi do 2020.-razina potrošnje ne smije biti veća od 90 laganih plastičnih vrećica za nošenje po osobi godišnje Treba obrisati s obzirom da je prijedlogom Zakona propisana zabrana laganih plastičnih vrećica za nošenje.-od 31. prosinca 2025. godine razina potrošnje ne smije biti veća od 40 laganih plastičnih vrećica za nošenje po osobi godišnje.Treba obrisati s obzirom da je prijedlogom Zakona propisana zabrana laganih plastičnih vrećica za nošenje. Javna usluga sakupljanja komunalnog otpada Članak 62.(3) Javna usluga uključuje slijedeće usluge: 1. uslugu prikupljanja na lokaciji obračunskog mjesta korisnika usluge: -glomaznog otpada jednom godišnje Potrebno je omogućiti da se usluga prikupljanja glomaznog otpada vrši i više od 1x godišnje, minimalno 2x, a i više ovisno o potrebama građana i kalkulacijama komunalnog poduzeća. Članak 67 (12). Davatelj usluge je dužan predati miješani komunalni otpad u centar za gospodarenje otpadom sukladno Planu .Na temelju iskustava sa sadašnjim CGO smatramo da je potrebno omogućiti JLS da miješani otpad obrađuju i u lokalnim postrojenjima koja sa ekološki prihvatljivom tehnologijom zbrinjavaju miješani otpad u industrijsku sirovinu i inertni ostatak. Članak 81. (1) Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je osigurati odvojeno prikupljanje otpadnog papira i kartona, stakla, metala, plastike, biootpada, drva, tekstila, ambalaže, električne i elektroničke opreme, baterija i akumulatora i glomaznog otpada, uključujući otpadne madrace i namještaj na način da osigura funkcioniranje jednog ili više reciklažnih dvorišta, odnosno mobilne jedinice na svom području sukladno stavcima 2. i 3. ovoga članka te uslugu prijevoza glomaznog komunalnog otpada na zahtjev korisnika usluge. Tražimo dopunu članka kojom će se osigurati odvojeno sakupljanje, ponajprije odvojenim prikupljanjem na kućnom pragu te individualiziranom naplatom koja potiče ljude da više odvajaju. Članak 88. Potrebno je dopuniti odgovarajuće članke koji uređuju sustav proširene odgovornosti proizvođača, kako bi se osiguralo da se ista odnosi na odgovornost za puni životni ciklus proizvoda, te što kraći rok za početak primjene. Hvala na uvrštenju u prijedlog zakona. | Djelomično prihvaćen | Vezano uz prijedlog da se zabrane i vrlo lagane plastične vrećice, napominjemo da zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. U svezi primjedbe o spaljivanju otpada u cementari potrebno je napomenuti da se upravo provedbom postupaka propisanih ovim Zakonom (dozvola za gospodarenje otpadom), kao i drugim propisima (Zakon o zaštiti okoliša), te radom u skladu s propisima osigurava se da se oporabom otpada ne onečišćuje okoliš. Netočno je da su „centri za gospodarenje otpadom“ kontradiktorni prevenciji, odvojenom sakupljanju itd., jer usprkos svim mjerama odvojenog sakupljanja i odvajanja otpada postoji određeni dio miješanog komunalnog otpada kojega će trebati obraditi te upravo radi navedenoga postoji centar. Dodatno, potrebno je napomenuti da se zakonom ne određuje tehnologija obrade otpada koja se koristi u pojedinom centru. Nadalje, treba podsjetiti kako je spaljivanje otpada uz korištenje nastale energije (energetska oporaba) prema hijerarhiji otpada iznad odlaganja. Usvojen je dio prijedloga u svezi nagrađivanja građana za određeno postupanje s otpadom te je dodana odredba o kriterijima za umanjenje cijene javne usluge. Obveze u svezi povjerenika za gospodarenje otpadom mogu predstavljati trošak koji ne mora biti opravdan koristima koje navedeno bi moglo donijeti, stoga takva obveza i nije propisana ovim Zakonom. Definicija pojma „plastika“ je usklađena s direktivom 2019/904, te smatramo neprihvatljivim mijenjati ju jer bi to moglo dovesti do drugačijeg obuhvata obveza te time i mogućeg nepravilnog prijenosa direktive. U dijelu prijedloga koji se odnosi na smanjenje potrošnje, odredba je dorađena na način da bude usklađena sa direktivom 2019/904. Odbija se prijedlog propisivanja obveze uporabe višekratnog posuđa za konzumaciju u ugostiteljskim objektima. |
488 | Dolores Kovačić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Podrzavam zabranu koristenja plasticnih vrecica, i onih vrlo laganih od 15 mikrona. Stovise, smatram da bi se svi oblici plasticnih vrecica trebali ukinuti, kao i one biorazgradive jer ni one nisu puno bolja alternativa. Krajnje je vrijeme da se odgovornije pocnemo ponasati prema prirodi i zajednici na koju odnos prema prirodi izravno utjece. Kolektivna je odgovornost da usvojimo alternative koje nisu stetne ni za okolis u smislu otpada i ugrozavanja zivotinjskih vrsta, a i ljudi i cijelog okolisa spaljivanjem plastike i nastanka staklenickih plinova. Zagovaram i ukidanje sve jednokratne plastike i usvajanje novih alternativnih savjesnih metoda i predmeta, kao sto su platnene visekratne vrecice, pribor za jelo iz prirodnih materijala i sl. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
489 | Vlado Đođ | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Podržavam zabranu korištenja plastičnih vrećica i smatram da treba zabraniti i vrlo lagane plastične vrećice tanje od 15 mikrona. Goleme količine plastičnih vrećica i ostalih predmeta od plastike završavaju u svjetskim morima, oceanima i kopnenom okolišu, a tamo predstavljaju životnu opasnost za brojne životinje koje se u njih mogu zapetljati ili ih progutati. Ni biorazgradive alternative nisu puno bolje jer njihovom razgradnjom nastaje mikroplastika koja završava u okolišu i vodi, a onda i u organizmima životinja i ljudi. Kupovina ili uzimanje nove plastične vrećice pri svakom odlasku u trgovinu izravno utječe na okoliš jer te vrećice završit će vrlo vjerojatno na odlagalištu otpada gdje će se godinama razgrađivati ili u spalionici otpada gdje će se spaliti s ostalom plastikom i povećati količinu stakleničkih plinova u atmosferi. Reciklaža plastike odvija se u najmanjem udjelu, a i za nju su potrebni dodatna energija i resursi. Kao alternativa laganim plastičnim vrećicama mogu se koristiti platnene torbe, košare i višekratno upotrebljive mrežaste vrećice za voće i povrće. Pokazalo se i da naplata laganih plastičnih vrećica nije utjecala na smanjenje njihove uporabe, zbog čega je jedino rješenje njihova potpuna zabrana. Slažem se i sa zabranom prodaje i korištenja bilo kakve jednokratne plastike (jednokratan pribor za jelo, slamke, razni plastični štapići, plastični tanjuri i čaše...). | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
490 | Dunja Dujmović | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
491 | Ana Marija Mileusnić | Ograničenja stavljanja proizvoda na tržište, Članak 16. | Članak 16. (1); Zabranjuje se stavljanje na tržište u Republici Hrvatskoj slijedećih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu Pozdravljam zabranu te itekako smatram kako je opravdana, ali s obzirom na to da su istraživanja pokazala kako je Jadransko more treće po redu najzagađenije more u Europi, a 80% otpada u moru čini plastika, smatram kako je broj zabranjenih predmeta nedovoljan, a transpozicija EU Direktive od 5. lipnja 2019. godine u kroz prijedlog Zakona o gospodarenju otpadom ne odgovara alarmantnosti situacije vezane uz utjecaj proizvodnje, potrošnje, odlaganja i onešišćenja okoliša jednokratnim plastičnim proizvodima. Navedeni zabranjeni jednokratni plastični predmeti su minimum koji mora sadržavati prijedlog Zakona, međutim, neke države članice EU koje imaju ozbiljniji pristup u borbi protiv klimatskih promjena i zagađenja plastikom taj su popis proširile i na predmete koje su se pokazale kao najveći zagađivači, a nažalost nisu predmet Direktive.Takvim predmetima su se pokazale čaše za tople ili hladne napitke napravljene od papira, s PLA premazom, uključujući njihove poklopce, namijenjene konzumaciji unutar prodajnog objekta ili "za van", konfeti, te vrećice za pakiranje začina. Predlažem proširenje zabrane i na te predmete - jednokratne čaše napravljene od papira s PLA premazom namijenjene konzumaciji unutar prodajnog objekta koji poslužuje pića ili "za van", konfete te vrećice za pakiranje začina. Članak 16. (3) -Zabranjuje se stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje Podržavam prijedlog te predlažem da se proširi na vrlo lagane plastične vrećice. Smatram kako su plastične vrećice proizvod čija je proizvodnja, distribucija i potrošnja uzela previše maha u posljednjih 30 godina te je stvorila iznimne probleme u okolišu; kako za staništa i živote biljnih i za životinjskih vrsti, tako i za ljudsko zdravlje. To je proizvod čije korištenje nema opravdanu svrhu budući da postoji alternativa koja se može višekratno koristiti i izraditi od recikliranih materijala, a na kraju vijeka korištenja može puno adekvatnije uklopiti u kružni sustav gospodarstva od samih jednokratnih plastičnih proizvoda čije je recikliranje skupo i neučinkovito te predstavlja zadnji stup obrane od posljedica zagađenja. Komentari pobornika plastične industrije protive se zabrani umjesto da se okrenu/ zauzmu za proizvodnju održivih proizvoda. Ti komentari svode se na citiranje studija koje pokazaju određenu prednost jednokratnih plastičnih vrećica u odnosu na alternativu, a prepune su metodoloških nedostataka. Tzv. „Danska studija“ o životnom ciklusu vrećica za nošenje nije uzela u obzir onečišćenje okoliša smećem od plastičnih vrećica, što u samoj studiji jasno piše na nekoliko mjesta – „The environmental assessment does not take into account the effects of littering„. To je u potpunom raskoraku sa stanjem u stvarnosti.Također, studija uspoređuje plastične vrećice s pamučnima za koje pak ne uzima u obzir da mogu biti od recikliranog materijala i same biti reciklirane na kraju životnog vijeka. Za ovu studiju postoje brojne javno dostupne kritike, primjerice kritička analiza danske organizacije Plastic Change koja uz gore navedene točke spominje i korištenje podataka o proizvodnji pamuka iz devedesetih godina, prije no što su kemikalije štetne po ozon bile zabranjene. Poveznica: https://drive.google.com/file/d/11pawlpf58G3NV26EhAgCvDhM3KrvjY--/view Navoditi ovu studiju s toliko metodoloških nedostataka i rađenu za drugu zemlju, s drugačijim pristupom gospodarenju otpadom, podacima itd. kao argument protiv zabrane plastičnih vrećica u Hrvatskoj je potpuno promašeno. Plastične vrećice treba zabraniti. Materijali za višekratnu upotrebu su rješenje. Što se pak tiče utjecaja plastike na ljudsko zdravlje; plastika sama po sebi nije nikakav sanitarni, higijenski materijal koji će nas zaštititi od pandemije koronavirusa. Istraživanje objavljeno u časopisu New England Medical Journal govori kako novi koronavirus može biti detektiran na plastičnim površinama 2–3 dana: https://www.nejm.org/doi/10.1056/NEJMc2004973 Jedan drugi znanstveni članak govori o tome da su slični virusi preživjeli na plastici 2–9 dana: https://www.journalofhospitalinfection.com/article/S0195-6701(20)30046-3/fulltext Studija „Plastika i zdravlje: skriveni troškovi plastičnog planeta“ (Plastic & Health: The Hidden Costs of a Plastic Planet) razmatra utjecaj svake faze životnog ciklusa plastike na zdravlje ljudi od samog početka – od ekstrakcije fosilnih goriva. Studija pokazuje da plastika u svakoj fazi svog životnog ciklusa (proizvodnja, upotreba, odlaganje) predstavlja značajne rizike po ljudsko zdravlje. https://www.ciel.org/wp-content/uploads/2019/02/Plastic-and-Health-The-Hidden-Costs-of-a-Plastic-Planet-February-2019.pdf Povrh onečišćenja okoliša, plastika i značajno doprinosi klimatskim promjenama. Studija “Plastika i klima – skriveni troškovi plastičnog planeta” procjenjuje da se u 2019. proizvodnjom i spaljivanjem plastike emitiralo 850 milijuna tona stakleničkih plinova u atmosferu (što bi bio ekvivalent emisijama 189 termoelektrana na ugljen od 500 MW) - https://www.ciel.org/wp-content/uploads/2019/05/Plastic-and-Climate-FINAL-2019.pdfEmisije stakleničkih plinova iz životnog ciklusa plastike prijetnja su dostizanju globalnih ciljeva smanjenja emisija stakleničkih plinova.Nikako ne bi bilo dobro da se popusti pritisku industrije s obzirom na to da se prelaskom na sustave na ponovnu uporabu mogu otvoriti brojna zelena radna mjesta. Također predlažem da se zabrana laganih plastičnih vrećica za nošenje proširi na vrlo lagane plastične vrećice za nošenje – one tanje od 15 mikrona, i ovdje je riječ o proizvodu za koji već postoje dostupne alternative. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
492 | Davor Dukaric | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Podržavam zabranu korištenja plastičnih vrećica i smatram da treba zabraniti i vrlo lagane plastične vrećice tanje od 15 mikrona. Goleme količine plastičnih vrećica i ostalih predmeta od plastike završavaju u svjetskim morima, oceanima i kopnenom okolišu, a tamo predstavljaju životnu opasnost za brojne životinje koje se u njih mogu zapetljati ili ih progutati. Ni biorazgradive alternative nisu puno bolje jer njihovom razgradnjom nastaje mikroplastika koja završava u okolišu i vodi, a onda i u organizmima životinja i ljudi. Kupovina ili uzimanje nove plastične vrećice pri svakom odlasku u trgovinu izravno utječe na okoliš jer te vrećice završit će vrlo vjerojatno na odlagalištu otpada gdje će se godinama razgrađivati ili u spalionici otpada gdje će se spaliti s ostalom plastikom i povećati količinu stakleničkih plinova u atmosferi. Reciklaža plastike odvija se u najmanjem udjelu, a i za nju su potrebni dodatna energija i resursi. Kao alternativa laganim plastičnim vrećicama mogu se koristiti platnene torbe, košare i višekratno upotrebljive mrežaste vrećice za voće i povrće. Pokazalo se i da naplata laganih plastičnih vrećica nije utjecala na smanjenje njihove uporabe, zbog čega je jedino rješenje njihova potpuna zabrana. Slažem se i sa zabranom prodaje i korištenja bilo kakve jednokratne plastike (jednokratan pribor za jelo, slamke, razni plastični štapići, plastični tanjuri i čaše...). | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
493 | Iva Turato | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Podržavam zabranu korištenja plastičnih vrećica i smatram da treba zabraniti i vrlo lagane plastične vrećice tanje od 15 mikrona. Goleme količine plastičnih vrećica i ostalih predmeta od plastike završavaju u svjetskim morima, oceanima i kopnenom okolišu, a tamo predstavljaju životnu opasnost za brojne životinje koje se u njih mogu zapetljati ili ih progutati. Ni biorazgradive alternative nisu puno bolje jer njihovom razgradnjom nastaje mikroplastika koja završava u okolišu i vodi, a onda i u organizmima životinja i ljudi. Kupovina ili uzimanje nove plastične vrećice pri svakom odlasku u trgovinu izravno utječe na okoliš jer te vrećice završit će vrlo vjerojatno na odlagalištu otpada gdje će se godinama razgrađivati ili u spalionici otpada gdje će se spaliti s ostalom plastikom i povećati količinu stakleničkih plinova u atmosferi. Reciklaža plastike odvija se u najmanjem udjelu, a i za nju su potrebni dodatna energija i resursi. Kao alternativa laganim plastičnim vrećicama mogu se koristiti platnene torbe, košare i višekratno upotrebljive mrežaste vrećice za voće i povrće. Pokazalo se i da naplata laganih plastičnih vrećica nije utjecala na smanjenje njihove uporabe, zbog čega je jedino rješenje njihova potpuna zabrana. Slažem se i sa zabranom prodaje i korištenja bilo kakve jednokratne plastike (jednokratan pribor za jelo, slamke, razni plastični štapići, plastični tanjuri i čaše...). | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
494 | Katarina Zrinjski | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. Podržavam naredne izmjene prijedloga zakona: Članak 11. (1) Obrada opasnog otpada postupkom spaljivanja i odlaganja i centar za gospodarenje otpadom od posebnoga su interesa za Republiku Hrvatsku. Obrada opasnog otpada spaljivanjem i odlaganjem nije najbolje raspoloživa tehnika za obradu opasnog otpada pa bi trebalo uzeti u obzir i druge tehnologije prije nego se ističe da je ova obrada od posebnog interesa za RH. Također, centri za gospodarenje otpadom na primjeru Marišćine i Kaštijuna pokazali su promašenog takvog koncepta (ekološki, zdravstveno, i financijski), dok su s druge strane lokalni sustavi pokazali veliku uspješnost te bi i centre za obradu krajnjeg ostatnog miješanog otpada trebalo decentralizirati u lokalne sredine i propisati ekološku tehnologiju iskorištavanja krajnjeg ostatka kao sirovine u industriji, a ne poticati suspaljivanje u cementarama i termoelektranama što je trenutno u planu u svim postojećim i planiranim CGO. Članak 13. Potrebno je postaviti i kvantificirati cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Nužno je propisati zakonsku obvezu uporabe višekratnog posuđa za konzumaciju na lokaciji, za sve ugostiteljske objekte jer je višekratno posuđe znanstveno dokazano višestruko održivije od jednokratnog. Dodatno, potrebno je propisati obvezujuću razinu ponovnog punjenja za pivo i bezalkoholna pića najkasnije do 2023. Za sve ugostiteljske objekte potrebno je propisati obvezu da osiguraju vodu za piće dostupnu iz slavine. Nedostaje mehanizam za prevenciju otpada od plastičnih boca i spremnika za napitke. U pogledu dizajna plastičnih proizvoda, sukladno članku 6. Direktive Republika Hrvatska mora osigurati da spremnici za napitke zapremine do 3 litre navedeni u dijelu C Priloga (npr. boce za napitke, višeslojna (kompozitna) ambalaža za napitke), koji imaju čepove i poklopce izrađene od plastike, mogu staviti na tržište samo ako ti čepovi i poklopci ostaju pričvršćeni za spremnike tijekom faze predviđene uporabe proizvoda. Direktivom je predviđena i obveza europskih organizacija za normizaciju da do 3. listopada 2019. razviju usklađene norme u pogledu zahtjeva vezanih uz pričvršćivanje. Time se znatno olakšalo uvođenje jasnih i unificiranih pravila za proizvođače takvih proizvoda. Prijedlog Zakona unatoč tome ne propisuje nikakva pravila kojima bi se osiguralo poštovanje ovog standarda. Drugi bitan zahtjev u pogledu dizajna odnosi se na udio reciklirane plastike u plastičnim bocama koje se stavljaju na tržište: - od 2025. PET boce moraju sadržavati najmanje 25% reciklirane plastike - od 2030. PET boce moraju sadržavati najmanje 30% reciklirane plastike Kako bi se osiguralo pravovremeno ispunjenje ove obveze, potrebno je već sada postaviti pravila kojima se proizvođačima promjene stavljaju na znanje te im se ostavlja dovoljno vremena za prilagodbu proizvodnog procesa. Dodatni preventivni mehanizam kojeg se ne dotiče ZOGO, a predviđa ih Direktiva jesu zahtjevi u pogledu označavanja određenih jednokratnih plastičnih proizvoda. Članak 7. i Prilog D Direktive tim mehanizmom obuhvaćaju sljedeće proizvode: • Higijenski ulošci, tamponi i aplikatori za tampone • Vlažne/ prethodno ovlažene maramice za osobnu njegu i uporabu u domaćinstvu • Duhanski proizvodi s filtrom te filtri koji se stavljaju na tržište za uporabu u kombinaciji s duhanskim proizvodima • Čaše za napitke Prijedlog ZOGO-a ne predviđa konkretne mjere već samo člankom 85. sav otpad od jednokratne plastike stavlja u Posebnu kategoriju otpada za koju propisuje obvezu dodatnog uređenja kroz podzakonske akte. S obzirom na to da se ovaj članak odnosi na fazu u kojoj je otpad već nastao, a ne na preventivnu fazu te da je člankom 180. predviđen rok od čak godine dana za donošenje potrebnog pravilnika postoji opravdana bojazan da da se još dugo neće uvesti odgovarajuća pravila za označavanje proizvoda od jednokratne plastike, premda sukladno članku 17. stavku 1. alineji 3. države članice moraju primijeniti odredbe potrebne za usklađivanje s člankom 7. Direktive najkasnije do 3. srpnja 2021. Napominjemo da je Europska komisija imala rok do 3. srpnja 2020. za donošenje provedbenog akta kojim se utvrđuju usklađene specifikacije za oznaku, što znači da su potrebne oznake već dostupne i da obvezu njihove upotrebe nije teško implementirati. Članak 16. Ostaviti zabranu za lagane i proširiti zabranu na vrlo lagane plastične vrećice za nošenje – one tanje od 15 mikrona. Radi se o proizvodu za koji već postoje dostupne alternative. Članak 54. (1) Radi recikliranja otpadnih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu odvojeno se moraju sakupiti slijedeće mase otpadnih boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana: - 77 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2025. godine i - 90 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2029. godine. Cilj za 2025. je već postignut, nužno je postaviti što viši cilj kako bi se osiguralo da investicije ne odu u pogrešnom smjeru. S obzirom na trenutne dobre rezultate s odvojenim skupljanjem boca za napitke potrebno je za cilj postaviti najmanje 95% odvojeno sakupljenih plastičnih predmeta obuhvaćenih sustavom povratne naknade. Također, sustav povratne naknade potrebno je proširiti i na druge vrste ambalaže poput kozmetike, deterdženata i sredstava za čišćenje, ne samo boce za napitke. Članak 58. Potrebno je dosljedno provesti zabranu korištenja laganih plastičnih vrećica za nošenje. Treba brisati alineju 6. i 7. stavka 1. članka 58. s obzirom na zabranu laganih plastičnih vrećica za nošenje. Članak 88. Dopuniti članke koji uređuju sustav POP, pravilima iz članka 8. Direktive o jednokratnoj plastici, kako bi se osiguralo da se POP odnosi na odgovornost za puni životni ciklus – ne samo za troškove skupljanja, nego pokrivanje troškova: – mjera podizanja svijesti o štetnosti plastičnih proizvoda, – skupljanja otpada, prijevoza i obrade, – čišćenja smeća od tih proizvoda i naknadnog prijevoza i obrade, – prikupljanja podataka i izvješćivanja. Osigurati da se prihodi ostvareni kroz POP koriste za promociju i poticanje višekratnih alternativa te daju prednost sprječavanju i ponovnoj uporabi. Osigurati jasan rok za uvođenje programa POP-a – do kraja 2021. godine. Članak 99. (9) Vlada uredbom propisuje vrste proizvoda za koje se plaća povratna naknada, način izračuna iznosa plaćanja za povratnu naknade, iznos povratne naknade, te obvezu dostave podataka nužnih za sustav povratne naknade. Potrebno je definirati da će Vlada u narednih godinu dana od donošenja Zakona analizirati i propisati proširenje sustava povratne naknade na još neke proizvode (primjerice boce od kozmetičkih preparata, ulja, octa, začina itd.), s obzirom da se pokazalo da je postojeći sustav rezultirao visokom stopom recikliranja proizvoda koji su uključeni u sustav povratne naknade. Članak 103. Neprihvatljivo je da se mijenja dosadašnji model da JLS više ne moraju donositi planove gospodarenja otpadom, s obzirom da lokalna komunalna poduzeća najbolje poznaju situaciju u JLS. Županijski planovi moraju biti usklađeni s planovima JLS. Članak 104. (4) Plan iz stavka 1. ovoga članka se objavljuje u Narodnim novinama i na javno dostupnim mrežnim stranicama Ministarstva. Potrebno je propisati i obvezu javnog savjetovanja i uključivanja javnosti u kreiranje Plana. Članak 107. (1) Sanaciju lokacije onečišćene otpadom utvrđenu Planom gospodarenja otpadom Republike Hrvatske osigurava Republika Hrvatska. Potrebno je definirati da RH osigurava sanaciju i drugih lokacija koje su značajno onečišćene otpadom i za koje ne postoje drugačiji uvjeti sanacije, a ne samo za lokacije koje su definirane Planom gospodarenja otpadom RH. Članak 112. (3) Ministar naredbom može zabraniti isporuku u Republiku Hrvatsku otpada namijenjenog oporabi spaljivanjem radi zaštite integrirane mreže za obradu miješanog komunalnog otpada, ako je izvjesno da bi se zbog takvih isporuka otpad koji nastaje u Republici Hrvatskoj morao zbrinuti na način koji nije usklađen s Planom gospodarenja otpadom Republike Hrvatske. Potrebno je definirati da je zabranjeno u RH uvoziti bilo kakvu vrstu komunalnog otpada namijenjenu oporabi spaljivanjem, s obzirom da RH nema adekvatne uvjete, a i bilo kakva vrsta spaljivanja ugrozila bi ciljeve koje RH mora ispuniti, a tiču se recikliranja i ponovne uporabe komunalnog otpada. Članak 132. (5) Nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada te na nepropisno skladištenje, ostavljanje, odbacivanja ili odlaganje otpada od strane fizičke osobe ili nepoznatih osoba protivno ovom Zakonu provodi osoba koja obavlja poslove službe nadležne za komunalni red jedinice lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: komunalni redar), ako ovim Zakonom nije određeno drugačije. Potrebno je dodati i nepropisno spaljivanje otpada kako na javnim i privatnim parcelama na otvorenom/vani od strane fizičkih i pravnih osoba (manjih obrta) tako i u manjim ložištima (grijanje na otpad u stambenim objektima, loženje starog lakiranog namještaja, spaljivanje zauljenih krpa i ambalaže od strane automehaničara isl.). Potrebno je povećati kapacitete inspekcija i komunalnog redarstva s obzirom da se pokazalo da su dosadašnji kapaciteti nedostatni. Također, potrebno je komunalnim redarima dati ovlasti in nad pravnim osobama, ne samo nad fizičkim, s obzirom na potkapacitiranost inspekcije i velik broj učestalih prekršaja. Komunalni redari se vrlo često susreću s nepropisnim postupanjem s otpadom od strane vlasnika manjih obrta te im u tom smislu treba dati ovlasti za postupanje i prema pravnim osobama vlasnicima manjih obrta (soboslikari, automehaničari i sl.). Članak 136. (3) Ako fizička osoba počinitelj odbacivanja otpada na zahtjev komunalnog redara ne predoči na uvid osobni identifikacijski dokument radi provjere identiteta, komunalni redar je ovlašten zatražiti pružanje pomoći od djelatnika ministarstva nadležnog za unutarnje poslove radi utvrđivanja identiteta počinitelja odbacivanja otpada. Potrebno je propisati više ovlasti redara nad prekršiteljima, prvenstveno mogućnost zadržavanja osoba koje odbiju dati dokumente do dolaska policijskih službenika. Također, komunalnim redarima olakšati pristup bazi podataka tako da mogu naplaćivati kazne bez da trebaju čekati djelatnike ministarstva da dođu utvrditi počinitelja. Dodatno, potrebno je dati ovlasti komunalnom redarstvu i inspekciji da kažnjavaju za nepropisno spaljivanje otpada od strane fizičkih osoba na otvorenom i zatvorenom. Članak 138. 5) Komunalni redar postupa sukladno odredbama iz stavaka 1. do 4. ovoga članka kada u provedbi nadzora postupanja s otpadom utvrdi da je fizička osoba učinila povredu ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona. Inspekcija zaštite okoliša je potkapacitirana te je u svrhu učinkovitijeg uklanjanja nepravilnosti određenim ovim Zakonom komunalnim redarima potrebno dati ovlasti postupanja i prema pravnim osobama, odnosno manjim obrtima (npr. automehaničari, soboslikari i sl.). | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. Glede primjedbi vezanih uz proširenu odgovornost proizvođača, napominjemo da će se daljnje odredbe o proširenoj odgovornosti proizvođača, uključujući i odredbe o eko modulaciji naknada detaljnije propisati odgovarajućim propisom kojim se uređuje obveza proširene odgovornosti proizvođača za određene grupe/kategorije proizvoda uključujući i jednokratne plastične proizvode navedene u Direktivi (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš. Spaljivanje kao i odlaganje otpada su postupci obrade otpada te ne predstavljaju „najbolju raspoloživu tehniku“, odnosno za određeni postupak obrade, uključujući spaljivanje otpada kao i odlaganje, moguće je odrediti „najbolje raspoložive tehnike“. Pitanje obrade miješanog komunalnog otpada već desetljećima rješavaju „lokalni sustavi“, mahom neodgovarajućim odlaganjem, stoga na razini RH ne stoji primjedba o „velikoj uspješnosti lokalnih sustava“, međutim kako JLS upravljaju sustavom komunalnog otpada, na njima je da omoguće smanjenje količine miješanog komunalnog otpada koji će se potom zbrinjavati na CGO-u. Odbija se prijedlog u dijelu propisivanja obveze izrade PGO JLS. Odredbe o ovlastima komunalnih redara i inspekcija su dorađene. Ovim zakonom ne uređuje se ustroj i „kapacitet“ Državnog inspektorata. |
495 | Alma Sokol | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Podržavam zabranu korištenja plastičnih vrećica i smatram da treba zabraniti i vrlo lagane plastične vrećice tanje od 15 mikrona. Goleme količine plastičnih vrećica i ostalih predmeta od plastike završavaju u svjetskim morima, oceanima i kopnenom okolišu, a tamo predstavljaju životnu opasnost za brojne životinje koje se u njih mogu zapetljati ili ih progutati. Ni biorazgradive alternative nisu puno bolje jer njihovom razgradnjom nastaje mikroplastika koja završava u okolišu i vodi, a onda i u organizmima životinja i ljudi. Kupovina ili uzimanje nove plastične vrećice pri svakom odlasku u trgovinu izravno utječe na okoliš jer te vrećice završit će vrlo vjerojatno na odlagalištu otpada gdje će se godinama razgrađivati ili u spalionici otpada gdje će se spaliti s ostalom plastikom i povećati količinu stakleničkih plinova u atmosferi. Reciklaža plastike odvija se u najmanjem udjelu, a i za nju su potrebni dodatna energija i resursi. Kao alternativa laganim plastičnim vrećicama mogu se koristiti platnene torbe, košare i višekratno upotrebljive mrežaste vrećice za voće i povrće. Pokazalo se i da naplata laganih plastičnih vrećica nije utjecala na smanjenje njihove uporabe, zbog čega je jedino rješenje njihova potpuna zabrana. Slažem se i sa zabranom prodaje i korištenja bilo kakve jednokratne plastike (jednokratan pribor za jelo, slamke, razni plastični štapići, plastični tanjuri i čaše...). | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
496 | Bratislav Lučin | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: - Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. - Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. - Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
497 | HGK | Uvjeti za sustav proširene odgovornosti proizvođača proizvoda, Članak 90. | Članice Udruženja za sekundarne sirovine, sakupljanje i preradu HGK postavljaju pitanje na koji će se način realizirati ugovorni odnos između oporabitelja i navedenih organizacija opisan u stavku 5. predmetnog članka? Iz zakonodavnog okvira to nije jasno. Potrebno je odredbe vezane uz rad Fonda i Organizacije detaljnije propisati. | Djelomično prihvaćen | Pitanja proširene odgovornosti proizvođača proizvoda urediti će se podzakonkim aktom |
498 | Svjetlana Prodanović | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Podržavam zabranu stavljanja na tržište plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu i laganih plastičnih vrećica te smatram da treba zabraniti i vrlo lagane plastične vrećice. Naime, pokazalo se da naplata laganih plastičnih vrećica za nošenje, s debljinom stjenke između 15 i 50 mikrometara, od početka 2019. godine do danas nije utjecala na smanjenje njihove potrošnje, zbog čega je jedino rješenje njihova potpuna zabrana. Ujedno smatram da se ovim zakonskim izmjenama treba učiniti i korak više, i zabraniti i vrlo lagane plastične vrećice s debljinom stjenke manjom od 15 mikrometara. Samo na taj način Prijedlog zakona o gospodarenju otpadom može pokazati stvarnu namjeru da se zaustavi daljnje onečišćenje okoliša plastikom. Tražim da se donese zakonski okvir koji će u što većoj mjeri osigurati odmak od plastičnih vrećica i drugih jednokratnih plastičnih proizvoda koji preplavljuju planet te da materijali i sustavi za višekratnu uporabu postanu standard u potrošačkim navikama građana i njihovu odnosu prema okolišu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
499 | Udruga Tatavaka | III. SPREČAVANJE NASTANKA OTPADA, Članak 13. | Potrebno je postaviti i kvantificirati cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Nužno je propisati zakonsku obvezu uporabe višekratnog posuđa za konzumaciju na lokaciji, za sve ugostiteljske objekte jer je višekratno posuđe znanstveno dokazano višestruko održivije od jednokratnog. Dodatno, potrebno je propisati obvezujuću razinu ponovnog punjenja za pivo i bezalkoholna pića najkasnije do 2023. Za sve ugostiteljske objekte potrebno je propisati obvezu da osiguraju vodu za piće dostupnu iz slavine. Nedostaje mehanizam za prevenciju otpada od plastičnih boca i spremnika za napitke. U pogledu dizajna plastičnih proizvoda, sukladno članku 6. Direktive Republika Hrvatska mora osigurati da spremnici za napitke zapremine do 3 litre navedeni u dijelu C Priloga (npr. boce za napitke, višeslojna (kompozitna) ambalaža za napitke), koji imaju čepove i poklopce izrađene od plastike, mogu staviti na tržište samo ako ti čepovi i poklopci ostaju pričvršćeni za spremnike tijekom faze predviđene uporabe proizvoda. Direktivom je predviđena i obveza europskih organizacija za normizaciju da do 3. listopada 2019. razviju usklađene norme u pogledu zahtjeva vezanih uz pričvršćivanje. Time se znatno olakšalo uvođenje jasnih i unificiranih pravila za proizvođače takvih proizvoda. Prijedlog Zakona unatoč tome ne propisuje nikakva pravila kojima bi se osiguralo poštovanje ovog standarda. Drugi bitan zahtjev u pogledu dizajna odnosi se na udio reciklirane plastike u plastičnim bocama koje se stavljaju na tržište: - od 2025. PET boce moraju sadržavati najmanje 25% reciklirane plastike - od 2030. PET boce moraju sadržavati najmanje 30% reciklirane plastike Kako bi se osiguralo pravovremeno ispunjenje ove obveze, potrebno je već sada postaviti pravila kojima se proizvođačima promjene stavljaju na znanje te im se ostavlja dovoljno vremena za prilagodbu proizvodnog procesa. Dodatni preventivni mehanizam kojeg se ne dotiče ZOGO, a predviđa ih Direktiva jesu zahtjevi u pogledu označavanja određenih jednokratnih plastičnih proizvoda. Članak 7. i Prilog D Direktive tim mehanizmom obuhvaćaju sljedeće proizvode: • Higijenski ulošci, tamponi i aplikatori za tampone • Vlažne/ prethodno ovlažene maramice za osobnu njegu i uporabu u domaćinstvu • Duhanski proizvodi s filtrom te filtri koji se stavljaju na tržište za uporabu u kombinaciji s duhanskim proizvodima • Čaše za napitke Prijedlog ZOGO-a ne predviđa konkretne mjere već samo člankom 85. sav otpad od jednokratne plastike stavlja u Posebnu kategoriju otpada za koju propisuje obvezu dodatnog uređenja kroz podzakonske akte. S obzirom na to da se ovaj članak odnosi na fazu u kojoj je otpad već nastao, a ne na preventivnu fazu te da je člankom 180. predviđen rok od čak godine dana za donošenje potrebnog pravilnika postoji opravdana bojazan da da se još dugo neće uvesti odgovarajuća pravila za označavanje proizvoda od jednokratne plastike, premda sukladno članku 17. stavku 1. alineji 3. države članice moraju primijeniti odredbe potrebne za usklađivanje s člankom 7. Direktive najkasnije do 3. srpnja 2021. Napominjemo da je Europska komisija imala rok do 3. srpnja 2020. za donošenje provedbenog akta kojim se utvrđuju usklađene specifikacije za oznaku, što znači da su potrebne oznake već dostupne i da obvezu njihove upotrebe nije teško implementirati. | Djelomično prihvaćen | Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
500 | Sara Biškić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
501 | Frančeska Eterović | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Podržavam zabranu plastičnih vrećica. Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: 1. Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. 2. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. 3. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
502 | IVANA GORIŠEK | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne up upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu MOLIMO VAS DA SPASITE NAŠE RIJEKE, MORA, JEZERA, ŠUME I SAV OKOLIŠ OD PLASTIKE! | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
503 | Lorena Suša | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Podržavam zabranu plastičnih vrećica. Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: 1. Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. 2. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. 3. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
504 | MoreSe | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | ZA ZABRANU PLASTICNIH VRECICA! Kao marinski znanstvenik i predstavnik udruge MoreSe, zalazem se za zabranu plasticnih vrecica i jednokratne plastike na temelju znanstvenih dokaza o sveprisutnosti i stetnosti plasticnog zagadnjenja, kako u moru tako i na kopnu. Svima bi nam trebalo biti u cilju zivjeti u zdravom okolisu i isto tako cuvati ga za buduce narastaje. Jednokratna plastika je lako zamjenjiva prihvatljivim alternativama, kojima samo treba dati priliku. Sto se tice konkretno plasticnih vrecica i njihovih zagovornika, koliko vidim iz komentara, glavni argumenti protiv zabrane plasticnih vrecica su: 1. gubitak radnih mjesta i 2. neodrzivost alternativnih rjesenja. 1. Gubitak radnih mjesta i zatvaranje tvrtki se moze izbjeci preusmjeravanjem proizvodnje s tankih jednokratnih i u potpunosti obescjenjenih plasticnih vrecica na plasticne vrece/ice visoke kvalitete za visekratnu upotrebu i s prilagodjenom novom cijenom (pogledati ‘dry bag’, ‘wet bag’, ‘freezing bag’ i slicno). Sto ima vrijednost, ne postaje smece (samo tako). 2. Alternative plasticnim vrecicama - Papirnate vrecice nisu odgovarajuca alternativa jer su isto tako smatrane jednokratnima. Dakle, mi ne zagovaramo papirnate vrecice umjesto plasticnih. - Platnene vrecice su se pokazale kao vrlo dobra alternativa jer su izdrzljive i iskoristive duze i od deset godina (iz osobnog iskustva govorim). Ako su platnene vrecice sasivene od secondhand materijala, jos su vise ekoloski prihvatljive. Kod usporedbe plasticnih i platnenih vrecica, navedene u komentarima (‘LCA of grocery carrier bag’), iz racunice je u potpunosti izuzeta stetnost materijala, kao sto je smrtnost u zivotinjskom svijetu (morski sisavci, kornjace, ptice, krave, deve, ovce, koze, konji) uzrokovana plasticnim otpadom, i kratkorocne i dugorocne posljedice za ljude (steta za turizam, pomorstvo, ljudsko zdravlje). Uostalom, kako to sve izmjeriti i koje mjerne jedinice koristiti? Stoga, smatramo da je pozivanje na tu studiju neosnovano. Dakle, NE jednokratnoj, obezvrijedjenoj, opasnoj i otrovnoj plastici! Dr. Ana Markic | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje, kao i vrećica s debljinom stjenke 50 i više mikrona s obzirom da one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu . Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
505 | Magda Mas | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Podržavam zabranu korištenja plastičnih vrećica i smatram da treba zabraniti i vrlo lagane plastične vrećice tanje od 15 mikrona. Goleme količine plastičnih vrećica i ostalih predmeta od plastike završavaju u svjetskim morima, oceanima i kopnenom okolišu, a tamo predstavljaju životnu opasnost za brojne životinje koje se u njih mogu zapetljati ili ih progutati. Ni biorazgradive alternative nisu puno bolje jer njihovom razgradnjom nastaje mikroplastika koja završava u okolišu i vodi, a onda i u organizmima životinja i ljudi. Kupovina ili uzimanje nove plastične vrećice pri svakom odlasku u trgovinu izravno utječe na okoliš jer te vrećice završit će vrlo vjerojatno na odlagalištu otpada gdje će se godinama razgrađivati ili u spalionici otpada gdje će se spaliti s ostalom plastikom i povećati količinu stakleničkih plinova u atmosferi. Reciklaža plastike odvija se u najmanjem udjelu, a i za nju su potrebni dodatna energija i resursi. Kao alternativa laganim plastičnim vrećicama mogu se koristiti platnene torbe, košare i višekratno upotrebljive mrežaste vrećice za voće i povrće. Pokazalo se i da naplata laganih plastičnih vrećica nije utjecala na smanjenje njihove uporabe, zbog čega je jedino rješenje njihova potpuna zabrana. Slažem se i sa zabranom prodaje i korištenja bilo kakve jednokratne plastike (jednokratan pribor za jelo, slamke, razni plastični štapići, plastični tanjuri i čaše...). | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
506 | Katja Matovina | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Smatram da je krajnje vrijeme da se napravi nešto što će stvarno utjecati na nestanak jednokratnih vrećica iz prodaje, a time i iz okoliša. Zato podržavam zabranu prodaje plastičnih vrećica. Smatram da treba zabraniti i vrlo lagane plastične vrećice tanje od 15 mikrona. Slažem se i sa zabranom prodaje i korištenja bilo kakve jednokratne plastike poput jednokratnog pribora za jelo, slamki, raznih plastičnih štapića, plastičnih tanjura i čaša. Goleme količine plastičnih vrećica i ostalih predmeta od plastike završavaju u svjetskim morima, oceanima i kopnu, a tamo predstavljaju životnu opasnost za brojne životinje koje se u njih mogu zapetljati ili ih progutati. Kupovina ili uzimanje nove plastične vrećice pri svakom odlasku u trgovinu izravno utječe na okoliš. U najboljem slučaju vrećice će završiti na odlagalištu otpada gdje će se godinama razgrađivati ili će pak završiti u spalionici otpada gdje će se spaliti s ostalom plastikom i povećati količinu stakleničkih plinova u atmosferi. Reciklaža plastičnih vrećica gotovo se i ne provodi, a i za njih su potrebni dodatna energija i resursi. Kao alternativa laganim plastičnim vrećicama mogu se koristiti platnene torbe, košare i višekratno upotrebljive mrežaste vrećice za voće i povrće. Pokazalo se i da naplata laganih plastičnih vrećica nije značajno utjecala na smanjenje njihove uporabe, zbog čega je jedino rješenje potpuna zabrana plastičnih vrećica ispod 50 mikrona neovisno o namijeni kao i ukidanje jednokratne plastike, a sve kako bi se spriječilo stradavanje okoliša i životinja u njemu, a na kraju i nas i naših budućih generacija. Bez konkretnih zakonskih zabrana neće biti niti stvarnih rezultata. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
507 | Valzor d.o.o. | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Neophodno je proširiti zabranu na vrlo lagane plastične vrećice - vrećice tanje od 15 mikrona, kao i na jednokratne plastične čaše za napitke i plastične tanjure. Za navedene proizvode postoje dostupne alternative, a nažalost ovi proizvodi su u vrlo širokoj primjeni i time uzrokuju veliko zagađenje. Vrlo lagane plastične vrećice, plastične čaše i plastični tanjuri su jeftini proizvodi koji imaju katastrofalni učinak za okoliš, a njihova uporabna korisnost je gotovo nikakva jer su jednokratni. Ljudi ih iskoriste doslovce u jednoj minuti, a odmah nakon toga nastane problem njihovog zbrinjavanja. Jako povećavaju količinu otpada, a totalno su nepotrebni i zamjenjivi višekratnim proizvodima. Molim uzmite u obzir moj komentar, sjela sam za kompjuter 4 dana nakon trećeg poroda samo da bih Vama ovo napisala (porod je bio težak i trajao je 14 sati). dr.sc. Valentina Salaj Ćetković | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
508 | Nina Varošanec | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatramo da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
509 | Udruga Pobjede | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatramo da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
510 | Hristina Rizzitelli | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Pozdravljam pokretanje prenošenja Direktive o jednokratnoj plastici u nacionalno zakonodavstvo, kroz Prijedlog zakona o gospodarenju otpadom, ali smatram da prenošenje mora biti ambicioznije i pokazati stvarnu namjeru da se stane na kraj onečišćenju plastikom za jednokratnu upotrebu. Smatram da je nužno: -Ostaviti zabranu za lagane i proširiti zabranu na vrlo lagane plastične vrećice za nošenje – one tanje od 15 mikrona. Radi se o proizvodu za koji već postoje dostupne alternative. -Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. -Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. -Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
511 | KATIA ŠARLIJA | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Podržavam zabranu korištenja plastičnih vrećica i smatram da treba zabraniti i vrlo lagane plastične vrećice tanje od 15 mikrona. Goleme količine plastičnih vrećica i ostalih predmeta od plastike završavaju u svjetskim morima, oceanima i kopnenom okolišu, a tamo predstavljaju životnu opasnost za brojne životinje koje se u njih mogu zapetljati ili ih progutati. Ni biorazgradive alternative nisu puno bolje jer njihovom razgradnjom nastaje mikroplastika koja završava u okolišu i vodi, a onda i u organizmima životinja i ljudi. Kupovina ili uzimanje nove plastične vrećice pri svakom odlasku u trgovinu izravno utječe na okoliš jer te vrećice završit će vrlo vjerojatno na odlagalištu otpada gdje će se godinama razgrađivati ili u spalionici otpada gdje će se spaliti s ostalom plastikom i povećati količinu stakleničkih plinova u atmosferi. Reciklaža plastike odvija se u najmanjem udjelu, a i za nju su potrebni dodatna energija i resursi. Kao alternativa laganim plastičnim vrećicama mogu se koristiti platnene torbe, košare i višekratno upotrebljive mrežaste vrećice za voće i povrće. Pokazalo se i da naplata laganih plastičnih vrećica nije utjecala na smanjenje njihove uporabe, zbog čega je jedino rješenje njihova potpuna zabrana. Slažem se i sa zabranom prodaje i korištenja bilo kakve jednokratne plastike (jednokratan pribor za jelo, slamke, razni plastični štapići, plastični tanjuri i čaše...). | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
512 | Prijatelji životinja | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Podržavamo zabranu stavljanja na tržište plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu i laganih plastičnih vrećica te smatramo da treba zabraniti i vrlo lagane plastične vrećice. Naime, pokazalo se da naplata laganih plastičnih vrećica za nošenje, s debljinom stjenke između 15 i 50 mikrometara, od početka 2019. godine do danas nije utjecala na smanjenje njihove potrošnje, zbog čega je jedino rješenje njihova potpuna zabrana. Ujedno smatramo da se ovim zakonskim izmjenama treba učiniti i korak više, i zabraniti i vrlo lagane plastične vrećice s debljinom stjenke manjom od 15 mikrometara. Samo na taj način Prijedlog zakona o gospodarenju otpadom može pokazati stvarnu namjeru da se zaustavi daljnje onečišćenje okoliša plastikom, za što se već godinama intenzivno zalaže udruga Prijatelji životinja, kao i velik broj ekoloških organizacija i inicijativa u Hrvatskoj. Svi tražimo da se donese zakonski okvir koji će u što većoj mjeri osigurati odmak od plastičnih vrećica i drugih jednokratnih plastičnih proizvoda koji preplavljuju planet te da materijali i sustavi za višekratnu uporabu postanu standard u potrošačkim navikama građana i njihovu odnosu prema okolišu. Udruga Prijatelji životinja već više od desetljeća poziva na zabranu prodaje jednokratnih plastičnih vrećica. Educiramo građane da smanje kupovinu proizvoda pakiranih u plastiku te da radije kupuju proizvode u rinfuzi i u većim količinama, čime se izravno smanjuje količina materijala utrošenog na pakiranje. Također, ističemo da se kao alternativa laganim plastičnim vrećicama mogu koristiti platnene torbe, košare i višekratno upotrebljive mrežaste vrećice za voće i povrće. Podsjećamo da su naše bake i djedovi u cijelome svojem životu koristili tek nekoliko trajnih torbi uspijevajući obavljati kupovinu u gradovima bez problema, dok se danas svakodnevno nemilice troše i bacaju plastične vrećice u golemim količinama. Jedna platnena torba može se godinama višekratno koristiti, a razgradnja plastičnih vrećica traje jako dugo i šteti okolišu. Procjenjuje se da samo jedna platnena torba zamijeni i do 1000 plastičnih vrećica pa pojedinac može uštedjeti i više od 22 000 plastičnih vrećica samo ako se odluči za ekološku alternativu. Zabranom plastičnih vrećica spasile bi se stotine tisuća životinja, sačuvali prirodni resursi i očuvali ekosustavi. Zbog proizvodnje plastičnih vrećica troše se prirodni resursi i energija, a kasnije pridonose gomilanju smeća, guše životinje u morima i nagrđuju plaže. Osim što se iznimno sporo razgrađuju i predstavljaju ozbiljan ekološki problem, goleme količine plastičnih vrećica i ostalih predmeta od plastike završavaju u svjetskim morima, oceanima i kopnenom okolišu te tamo predstavljaju životnu opasnost za brojne životinje koje se u njih mogu zapetljati ili ih progutati. Ni biorazgradive alternative nisu puno bolje jer njihovom razgradnjom nastaje mikroplastika koja završava u okolišu i vodi pa potom i u organizmima životinja i ljudi. Pravi utjecaj plastičnih vrećica osjeti se u životinjskome svijetu, kako u podmorju tako i u ruralnim područjima, gdje ubijaju stotine tisuća kitova, dupina, ptica, tuljana i kornjača koji ih zamijene za hranu. Znamo i za primjere gdje su plastične vrećice progutale koze i druge životinje, što je završilo smrtnim ishodom. Kad jednom proguta plastičnu vrećicu, životinja ju ne može probaviti tako da vrećica ostaje u crijevima. Tamo sprječava probavu hrane i uzrokuje vrlo sporu i bolnu smrt. Procjenjuje se da oceanima pluta četiri milijuna tona plastike. Kako se plastične vrećice dugo raspadaju, kada životinja umre nakon gutanja plastike, a njezino tijelo se raspadne, plastika ponovno dospije u more i nastavlja ubijati ostale životinje. Plastične vrećice uzrokuju velike ekološke probleme jer se desetljećima raspadaju na manje dijelove te se na kraju raspadnu u plastičnu prašinu, vrlo nepoželjnu u okolišu jer kontaminira ekosustave i završava u našoj hrani i vodi. Alarmantna je činjenica da samo toksični dim koji nastaje pri paljenju plastike ubija stotine ljudi svake godine, a plastika na poljima zaustavlja prolaz kisika i uzrokuje neplodnost tla. Manje plastičnih vrećica također bi značilo i manju ovisnost o nafti jer se rade od polietilena, termoplastike dobivene preradom nafte. Iako predstavnici industrija koje se bave preradom plastike i gume navode da se za proizvodnju plastičnih vrećica koristi manje resursa nego za papirnate vrećice, činjenica je da je razgradnja papirnatih vrećica neusporedivo brža i manje štetna za okoliš. No nije cilj koristiti jednokratne vrećice, ni plastične, ni papirnate, već one koje se mogu višekratno koristiti. Praksa je pokazala da obaveza naplate laganih plastičnih vrećica za nošenje, koja je na snazi od početka 2019., nije dovela do smanjenje njihove potrošnje. Besplatne vrlo lagane plastične vrećice, tanje od 15 mikrometara, potrošači i dalje nemilice koriste, i to čak potpuno nepotrebno, npr. kada kupuju samo jedan komad voća ili povrća, iako cijenu u trgovini mogu nalijepiti na pojedinačni proizvod. Dakle, sada već postoje jasni pokazatelji da se simboličnom naplatom plastičnih vrećica i besplatnim dijeljenjem onih najtanjih neće postići značajno smanjenje korištenja plastičnih vrećica. Kupovina ili uzimanje nove plastične vrećice pri svakom odlasku u trgovinu izravno utječe na okoliš jer te vrećice završit će vrlo vjerojatno na odlagalištu otpada gdje će se godinama razgrađivati ili u spalionici otpada gdje će se spaliti s ostalom plastikom i povećati količinu stakleničkih plinova u atmosferi. Reciklaža plastike odvija se u najmanjem udjelu, a i za nju su potrebni dodatna energija i resursi, što nije ekonomično i teško je provedivo. Osim toga, recikliranje ne rješava problem njihove daljnje neumjerene proizvodnje zbog koje se troše golemi resursi i toksične kemikalije. Prerada jedne tone plastičnih vrećica stoji 20 000 kuna, dok dobivena sirovina vrijedi svega 160 kuna, što znači da je vrećicu skuplje reciklirati nego proizvesti novu. Stoga je jasno da je jedino rješenje potpuna zabrana njihove upotrebe. Smatramo da zabrana plastičnih vrećica ima i veliku edukativnu vrijednost jer skreće pozornost na utjecaj koji svaki pojedinac ima na zagađenje okoliša. Da su plastične vrećice problem prepoznalo je mnogo država u svijetu koje su ih potpuno zabranile kako bi zaštitile svoj okoliš te životinjski svijet na kopnu i u moru. I Hrvatska, kao turistička zemlja, ima posebne interese zaštititi od plastičnih vrećica vlastite prirodne ljepote i čistu prirodu – svoje more, nacionalne parkove, rijeke, jezera i šume. Također, pridružujemo se i prijedlozima i komentarima Zelene akcije i Greenpeacea, kao i brojnih građana koji podržavaju zabranu prodaje i uporabe i ostalih jednokratnih proizvoda od plastike (pribor za jelo, slamke, razni plastični štapići, plastični tanjuri i čaše...). Zabrana stavljanja na tržište laganih i vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje, kao i ostalih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu, jedini je učinkovit način smanjenja daljnjeg zagađenja okoliša i pogubnih posljedica gomilanja plastike za planet. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
513 | Ivona Ercegovic | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
514 | EKO-FLOR PLUS d.o.o. | XVIII. PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 165. | Predlažemo izmjenu članka 165. točke 2. na način da ista sada glasi: 2. ne osigura da davatelj javne usluge preda miješani komunalni otpad u centar za gospodarenje otpadom ili drugoj pravnoj osobi koja je ovlaštena za obradu otpada sukladno Planu gospodarenja otpadom Republike Hrvatske (članak 12. stavak 3.) | Djelomično prihvaćen | Odredbe dorađene |
515 | Dana Sliskovic | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Podržavam absolutno zabranu korištenja plastičnih vrećica i smatram da treba zabraniti i vrlo lagane plastične vrećice tanje od 15 mikrona. Goleme količine plastičnih vrećica i ostalih predmeta od plastike završavaju u svjetskim morima, oceanima i kopnenom okolišu, a tamo predstavljaju životnu opasnost za brojne životinje koje se u njih mogu zapetljati ili ih progutati. Ni biorazgradive alternative nisu puno bolje jer njihovom razgradnjom nastaje mikroplastika koja završava u okolišu i vodi, a onda i u organizmima životinja i ljudi. Kupovina ili uzimanje nove plastične vrećice pri svakom odlasku u trgovinu izravno utječe na okoliš jer te vrećice završit će vrlo vjerojatno na odlagalištu otpada gdje će se godinama razgrađivati ili u spalionici otpada gdje će se spaliti s ostalom plastikom i povećati količinu stakleničkih plinova u atmosferi. Reciklaža plastike odvija se u najmanjem udjelu, a i za nju su potrebni dodatna energija i resursi. Kao alternativa laganim plastičnim vrećicama mogu se koristiti platnene torbe, košare i višekratno upotrebljive mrežaste vrećice za voće i povrće. Pokazalo se i da naplata laganih plastičnih vrećica nije utjecala na smanjenje njihove uporabe, zbog čega je jedino rješenje njihova potpuna zabrana. Slažem se i sa zabranom prodaje i korištenja bilo kakve jednokratne plastike (jednokratan pribor za jelo, slamke, razni plastični štapići, plastični tanjuri i čaše...). Zalosno bi bilo, da mi kao napredna EU drzava, nemamo hrabrosti uciniti ono sto je u nekim africkim drzavama vec standard. Import, eksport, proizvodnja i koristenje plasticnih vrecica su zabranjene vec godinama u: Ruandi, Maurentaniji, Marokku, Keniji, Tansaniji. I svi su prezivjeli i nasli bolja rjesenja! | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
516 | Zdenka Kauzlarić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: •Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. •Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. •Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
517 | HGK | Pojmovi, Članak 4. | Članice Zajednice za zaštitu okoliša u gospodarstvu HGK pitaju se može li ovlašteni sakupljač, koji ima dozvolu za gospodarenje opasnim otpadom preuzeti funkciju „Organizacije“ opisane u točci 37.? Članice Zajednice naime proizvođači su proizvoda koji generiraju ambalažu koja je onečišćena opasnim tvarima. Kako bi oni mogli ispuniti Zakonom propisane obveze važno je jasnije definirati 'Organizaciju'. Stoga predlažu sljedeću da definicija "Organizacije" glasi: 37. »Organizacija« je pravna osoba koja u ime proizvođača proizvoda osigurava provedbu usluga gospodarenja otpadom za one kategorije otpada za koje nije uspostavljen sustav proširene odgovornosti proizvođača proizvoda, odnosno za one vrste otpada za koje Fond nije uspostavio sustav | Djelomično prihvaćen | Postupak dodjele statusa „Organizacije“ je propisan. |
518 | EKO-FLOR PLUS d.o.o. | Odluka o načinu pružanja javne usluge, Članak 64. | Predlažemo izmjenu točke 6. na način da ista glasi: 6. kriterije za određivanje cijene minimalne javne usluge Smatramo kako predstavnička tijela JLS nemaju uvid u troškovnu stranu pružanja javne usluge iz kojeg razloga nisu u mogućnosti određivati iznos cijene minimalne javne usluge | Djelomično prihvaćen | Dodana je odredba o kriterijima za umanjenje cijene javne usluge . |
519 | MIHAELA HIŽAK | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | NEĆU VREĆU! Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
520 | HGK | Pojmovi, Članak 4. | Članice Zajednice za zaštitu okoliša u gospodarstvu HGK predlažu proširivanje definicije iz točke 34. "opasni otpad", neovisno o pozivanju na Prilog III Direktive. Dodatno članice predlažu da se umjesto riječi 'Dodatkom' koristi riječ 'Prilogom'. | Djelomično prihvaćen | Pitanje će se urediti podzakonskim aktom. Sukladno Jedinstvenim metodološko-nomotehničkim pravilima za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor koriste se i „prilozi“ i „dodaci“. |
521 | Anamarija Vučina | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Podržavam zabranu korištenja plastičnih vrećica i smatram da treba zabraniti i vrlo lagane plastične vrećice tanje od 15 mikrona. Goleme količine plastičnih vrećica i ostalih predmeta od plastike završavaju u svjetskim morima, oceanima i kopnenom okolišu, a tamo predstavljaju životnu opasnost za brojne životinje koje se u njih mogu zapetljati ili ih progutati. Pokazalo se i da naplata laganih plastičnih vrećica nije utjecala na smanjenje njihove uporabe, zbog čega je jedino rješenje njihova potpuna zabrana. Slažem se i sa zabranom prodaje i korištenja bilo kakve jednokratne plastike (jednokratan pribor za jelo, slamke, razni plastični štapići, plastični tanjuri i čaše...). | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
522 | EKO-FLOR PLUS d.o.o. | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 12. | Predlažemo izmjenu stavka 4. na način da isti sada glasi: (4) Trgovačko društvo, koje obavlja djelatnost i poslove centra za gospodarenje otpadom ili druga pravna osoba koja ima dozvolu za obradu miješanog komunalnog otpada dužno je primiti sav miješani komunalni otpad od davatelja javne usluge, te primjenjivati istu cijenu obrade preuzetog miješanog komunalnog otpada po toni za sve davatelje usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, koji su sukladno Planu gospodarenja otpadom Republike Hrvatske dužni predavati miješani komunalni otpad u taj centar za gospodarenje otpadom ili drugu pravnu osobu koja ima dozvolu za obradu miješanog komunalnog otpada | Djelomično prihvaćen | Dio prijedloga u svezi obrade MKO koji obavlja druga osoba nije prihvaćen jer je protivan konceptu sustva obrade u CGO-ima. |
523 | DAVOR SKROZA | Obvezna minimalna javna usluga, Članak 73. | ČISTOĆA - VARAŽDIN stavak 2.: u tekstu umjesto minimum sredstava upisati IZNOS sredstava dodati stavak 5.: Dodatkom VII ovog Zakona određuje se način izračuna cijene OMJU | Djelomično prihvaćen | Djelomično prihvaćeno. |
524 | EKO-FLOR PLUS d.o.o. | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 12. | Predlažemo izmjenu stavka 3. na način da isti sada glasi: (3) Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je osigurati da davatelj javne usluge preda miješani komunalni otpad u centar za gospodarenje otpadom ili drugoj pravnoj osobi koja ima dozvolu za obradu miješanog komunalnog otpada, a sve sukladno sporazumu kojim je Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno urediti odnose u svezi predaje miješanog komunalnog otpada. | Djelomično prihvaćen | Dio prijedloga u svezi obrade MKO koji obavlja druga osoba nije prihvaćen jer je protivan konceptu sustva obrade u CGO-ima. |
525 | Mateja Cimperšak | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
526 | DAVOR SKROZA | Ugovorna kazna , Članak 70. | ČISTOĆA - VARAŽDIN stavak 5.: umjesto ODMJERENE upisati razmjeran za svako pojedinačno postupanje | Djelomično prihvaćen | Odredba izmijenjena. |
527 | TIHANA VELJAČIĆ | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | ZA ZABRANU SVIH VRSTA PLASTIČNIH VREĆICA. Apsolutno je nužno zabraniti svaku vrstu plastičnih vrećica (laganih i debljih) jer se prosječna plastična vrećica, u prosjeku koristi 12 minuta, a na odlagalištima i prirodi žive više desetaka godina. U slučaju da se raspadnu, raspadaju se na sitnu plastiku (mikro lastiku koja ulazi u vodu, tlo, hranu i prehrambeni lanac ljudi i životinja). Već sada je dokazano postojanje plastike u različitim organima ljudi i životinja, a jedan od načina smanjenja plastike u okolišu je potpuna zabrana svih vrsta plastičnih vrećica, kao i jednokratnog jedaćeg pribora te ostalih jednokratnih proizvoda od plastike. Naš okoliš je već sada preopterećen plastičnim zagađenjem, a potpuna zabrana plastičnih vrećica bi bio korak u pozitivnom smjeru. Žurno nam treba zabrana po uzoru na razvijene europske zemlje i vlade koje su imale hrabrosti suprotstaviti se plastičarkom lobiju te pozitivno utjecati na budućnost i zdravlje ljudi i životinja, a ne gledati kratkoročnu zaradu sa tragičnim, dugoročnim posljedicama na okoliš. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje, kao i vrećica s debljinom stjenke 50 i više mikrona s obzirom da one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
528 | DAVOR SKROZA | Odluka o načinu pružanja javne usluge, Članak 64. | ČISTOĆA - VARAŽDIN stavak 1.: 1. kriterij obračuna količine otpada...kojeg otpada??? MKO, papira, plastike biootpada, glomaznog otpada ili zajedno svih vrsta otpada...u tom slučaju treba evidentirati količine svih vrsta otpada prikupljenih na obračunskom mjestu korisnika...dakle, mjerenje podizanja svih vrsta otpada...OPRAVDANI TROŠAK...??? 2. kriterij obračuna obvezne minimalne javne usluge stavak 2.: 2. kriterij za umanjenje cijene javne usluge za pojedine korisnike...koji su to pojedini korisnici.??? gradonačelnik, direktori javnih poduzeća, doktori, epidemiolozi, socijalni slučajevi, samačka domaćinstva (npr. gradonačelnik živi sam, što u tom slučaju)...tko bi im trebao umanjiti cijenu...davatelj javne usluge...to su NEOPRAVDANI ILI OPRAVDANI TROŠKOVI....tko će platiti za te korisnike ako bi javna usluga morala biti ekonomski održiva i učinkovita. ..ako davatelj javne usluge mora umanjiti cijenu prema korisnicima onda ovo treba izbrisati | Djelomično prihvaćen | Odbija se prijedog propisivanja dodatnih kriterija za obračun cijene obvezne minimalne javne usluge jer cijenu određuje JLS Pitanje umanjenja cijene se uređuje odlukom predstavničkog tijela JLS |
529 | Siniša Bosanac | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Komentari Zelene akcije na Nacrt prijedloga Zakona o gospodarenju otpadom Republike Hrvatske (prosinac 2020.)GENERALNI OSVRT:Novi Zakon o otpadu za naredno desetljeće prilika je da se Hrvatska napokon pomakne s europskog dna u neodrživom gospodarenju otpadom. Međutim, ovaj prijedlog Zakona, uz minimum mjera iz EU Direktiva, održava na životu brojne neprihvatljive prakse i potičesustav protivan javnom interesu i zaštiti okoliša.Osim što ne donosi dovoljno mjera za unaprjeđenje sustava, prijedlog Zakona degradira i pojedine postojeće pozitivne odredbe. Primjerice, cilj recikliranja od 60 postodo 2022. godine, koji je propisan važećim Planom gospodarenja otpadom (2017.-2022.), zamjenjuje se slabijim ciljem od 55 postodo 2025. godine. Ovakvo derogiranje ciljeva nikako nema svrhupoboljšanja sustava izaštite okoliša. Jedan od ključnih nedostataka prijedloga Zakona je da oporaba otpada, poput spaljivanja u cementarama, po novom ne treba biti definirana prostornim planom, iako lokacije postrojenja mogu imati značajan utjecaj na kvalitetu života građana. Ukidanje obaveze definiranja prostornim planom neprihvatljiv je pokušaj gušenjaglasa građana kojima treba biti omogućena rasprava o obradi otpada u njihovom okruženju. Višestruko je problematično i da se ponovo nameće obaveza gradovima i općinama da miješani otpad predaju u regionalne centre, umjesto ekološki prihvatljve obrade u vlastitim postrojenjima. Centri to skupo naplaćuju nakon čega su gradovi prisiljeni dizati račune građanima. To se već dešava na području Istre i Primorsko-goranske županije gdje su izgrađeni prvi centri, a ovim prijedlogom Zakona potvrđuje se kao praksa i za ostatak Hrvatske. Centri za gospodarenje otpadom (centiri za smeće) štete okolišu i društvu u cjelini te omogućuju neučinkovito, neisplativo i okolišno štetno spaljivanje otpada, koje se ovim prijedlogom Zakona ne zabranjuje, već itekako aktualizira, što je jako loše.U prijedlog novog Zakona prenose se tek minimalni zahtjevi EU direktiva, bez većih i potrebnih ambicija koje pokazuju odgovornije zemlje poput Slovenije, Irske, Francuske i Austrije. Dobar primjer su mjere za smanjenjejednokratne plastike.One se svode na zabranu određenih proizvoda, dok za ostale nisu propisani ciljevi smanjenja, kao što je to u Direktivi. Ne zabranjuju se najtanje jednokratne plastične vrećice koje su jedan od najvećih zagađivača, a mjere proširene odgovornosti proizvođača nisu dovoljne. Upitno je i ispunjenje minimalnih ciljeva s obzirom na dosadašnju praksu nepridržavanja propisa i nesankcioniranja prekršitelja, čime Zakon često ostaje samo mrtvo slovo na papiru.Dodatno zabrinjava činjenica da se Zakonom omogućavaju različite interpretacije brojnih članaka koje se vrlo lako mogu iskoristiti na štetu građana i građanki. Najbolji primjer je način izračuna cijene javne usluge. Ne definiraju se mehanizmi kojima bi se građane zaštitilo od nepravedne strukture cijene te nagradilo za pravilno postupanje s otpadom.Zelena akcija poziva Ministarstvo da usvoji argumentirane primjedbe organizacija civilnog društva i javnosti, kao i opetovana upozorenja od strane EUo potrebi ambicioznijih mjera za smanjenje otpada terazvoj sustava za ponovnu uporabu. Ukoliko se Zakon usvoji u predloženom obliku, propustit će se prilika da se u narednih par godina poboljša sustav gospodarenja otpadom u RH. DETALJNI KOMENTARI:2.Osnovna pitanja koja se uređuju Prijedlogom zakona Ukida se obveza imenovanja povjerenika za gospodarenje otpadom i zamjenika povjerenika za pravne osobe koje zapošljavaju 50 i više osoba, te se ukida za te osobe obveza ishođenja potvrde o izobrazbi o gospodarenju otpadom kao i za direktora odnosno fizičku osobu koja upravlja davateljem javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada. Obveza imenovanja povjerenika za gospodarenje otpadom propisana je važećim nacionalnim Planom gospodarenja otpadom(2017-2022)te je koristan alat za odgovornije postupanje s otpadom u tvrtkama i postizanje održivog gospodarenja nastalim otpadom u tvrtkama te se stoga protivimo ukidanju ove obveze.PojmoviČlanak 4.(1) Pojedini pojmovi uporabljeni u ovom Zakonu imaju sljedeće značenje:46. »plastika« je materijal koji se sastoji od polimera kako je određen člankom 3. točkom 5. Uredbom (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L396, 30.12.2006.), kojemu se mogu dodati aditivi ili druge tvari i koji može funkcionirati kao glavna strukturna komponenta konačnog proizvoda, osim prirodnih polimera koji nisu kemijski modificiraniPotrebno je definiciju prilagoditi prema SUP Direktivi čija uvodna izjava 11. izričito kaže: „plastika proizvedena od modificiranih prirodnih polimera ili plastika proizvedena od bioloških, fosilnih ili sintetičkih početnih tvari ne pojavljuje se prirodno te bi stoga trebala biti predmetom ove Direktive”Nadalje, prilagođenomdefinicijom plastike trebalo bi stoga obuhvatiti predmete od gume na osnovi polimera te plastiku na biološkoj osnovi i biorazgradivu plastiku neovisno o tome je li dobivena iz biomase ili će se biološki razgraditi tijekom vremena.Članak 9.(4) Izvršnotijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave dužno je na svom području osigurati uvjete i provedbu propisanih mjera gospodarenja otpadom.(5) Više jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu sporazumno osigurati zajedničku provedbu propisanih mjera gospodarenja otpadom. Potrebno je utvrditi i propisati uvjete koji se moraju zadovoljiti pri projektiranju i gradnji novih zgrada u JLS kako bi se osigurao adekvatan prostor za privremeno odlaganja otpada iz kućanstava, propisati normative za dimenzioniranje prostora i određivanje potrebnog minimalnog volumena posuda za privremeno odlaganje otpada, te propisati standard opremljenosti prostora. Naime, u Hrvatskoj je formalno na snazi „Pravilnik o tehničkim mjerama i uvjetima za izgradnju prostora i uređaja za prikupljanje i odnošenje otpadnih tvari“ (Službeni list SFRJ 28/70) koji je donesen 1970. godine. Predmetni pravilnik je naveden i dostupan na stranicama hrvatske komore arhitekata u popisu zakona i propisa kojima se uređuje područje prostornog uređenja (https://www.arhitekti-hka.hr/hr/zakoni-propisi/popis/prostorno-uredenje-i-gradnja/stanovanje/). U praksi se zbog zastarjelosti ovaj propis ne primjenjuje ili se primjenjuje tek djelomično, a nove zgrade se projektiraju i dobivaju sve potrebne dozvole bez jasno i jednoznačno određenog standarda za izgradnju i uređenje prostora za privremeno odlaganja otpada. Na taj način se od samog početka generira problem, jer je čak i za nove zgrade zbog nedostatka adekvatnog prostora nemoguće ili vrlo teško efikasno organizirati razdvajanje otpada iz kućanstava. Potrebno je na državnoj razini propisati minimalni standard, dimenzije i opremu za takve prostorije, a lokalni davatelj usluge može u skladu s lokalnim uvjetima propisati detaljniji standard. Članak 11.(1) Obrada opasnog otpada postupkom spaljivanja i odlaganja i centar za gospodarenje otpadom od posebnoga su interesa za Republiku Hrvatsku.Obrada opasnog otpada spaljivanjem i odlaganjem nije najbolje raspoloživa tehnika za obradu opasnog otpada pa bi trebalo uzeti u obzir i druge tehnologije prije nego se ističe da je ova obrada od posebnog interesa za RH. Također, centri za gospodarenje otpadom na primjeru Marišćine iKaštijuna pokazali su promašenog takvog koncepta (ekološki, zdravstveno, ifinancijski), dok su s druge strane lokalni sustavi pokazali veliku uspješnost te bi icentre za obradu krajnjeg ostatnog miješanog otpada trebalo decentralizirati u lokalne sredine i propisati ekološku tehnologiju iskorištavanja kranjeg ostatka kao sirovine u industriji, a ne poticati suspaljivanje u cementarama i termoelektranama što je trenutno u planu u svim postojećim i planiranim CGO.Članak 12.(1) Lokacija centra za gospodarenje otpadom, odlagališta i spalionice moraju biti planirana dokumentom prostornog uređenja, a lokacija na kojoj se može obavljati djelatnost oporabe odnosno zbrinjavanja otpada ne mora biti planirana dokumentom prostornog uređenja ako se nalazi u području komunalno-servisne, industrijske, poslovne ili gospodarske namjene. Ovaj članak je neprihvatljiv s obzirom na velik interes javnosti prilikom izgradnje i rada postrojenja za bilo kakvu vrstu oporabe otpada pa je potrebno propisati da se svaka oporaba otpada mora planirati u dokumentima prostornog uređenja, bez obzira u kojem i kakvom se području nalazi. Prostorno planiranje je prva točka zaštite prostora i zaštite okoliša te kao takvo ima obavezu javne rasprave i uključivanja javnosti. Kako bi zaštita i prostora i okoliša bila učinkovita, lokacije za djelatnosti oporabe jasno moraju biti definirane unutar dokumenata prostornog uređenja. Također, spalionice otpada nisu poželjni način postupanja s otpadom, na što je upozorila i EU koja je i prestala sa subvencijama za njihovu izgradnju jer nisu u skladu sa EU Zelenim planom niti paketom za cirkularnu ekonomiju, a također nisu planirane niti PGO RH 2017-2022 pa zahtijevamo da se Zakonom jasno propiše da se spalionice otpada u RH ne smiju graditi te da se izbace iz ovog članka.(3) Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je osigurati da davatelj javne usluge preda miješani komunalni otpad u centar za gospodarenje otpadom, a sve sukladno sporazumu koje je Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno potpisati s centrom za gospodarenje otpadom kojim uređuju odnose u svezi predaje miješanog komunalnog otpada.Umjesto da se omogući obrada miješanog otpada lokalno u JLS u malim modularnim postrojenjima koje izvlače reciklante i ostatak pretvaraju u sirovinu za industriju i inertni otpad, čime bi se poštovalo i zakonsko načelo blizine, namjerno se krši to zakonsko načelo te se naređuje JLS da stotinama kilometara moraju prevoziti otpad i skupo plaćati njegovu obradu. Ta obrada završava velikim dijelom u obliku RDF-a koji se mora slati na suspaljivanje izvan RH ili skupo plaćati cementarama u RH, što se u konačnici odražava na povećanju mjesečnih računa građana Sve navedeno je dokazano na primjeru Marišćine i Kaštijuna, prvogCGO u RH, a iz Studija izvodljivosti za nove CGO jasno je da se planira sličan scenarij i s budućim CGO. Takav sustav je besmislen te zahtijevamo da se odustane od forsiranja regionalnih / županijskih centara za gospodarenje otpadom i tjeranja JLS da miješani otpad šalju u njega, te da se raspišu natječaji za financiranje lokalne infrastrukture za ekološki prihvatljivu obradu ostatnog miješanog otpada. (4) Trgovačko društvo, koje obavlja djelatnost i poslove centra za gospodarenje otpadom, dužno je primiti sav miješani komunalni otpad od davatelja javne usluge, te primjenjivati istu cijenu obrade preuzetog miješanog komunalnog otpada po toni za sve davatelje usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, koji su sukladno Planu gospodarenja otpadom Republike Hrvatske dužni predavati miješani komunalni otpad u taj centar za gospodarenje otpadom.Potrebno je odustati od centara za gospodarenje otpadom, a do zatvaranja postojećih centara trebalo bi regulirati cijenu jer na ovaj način trgovačka društva manipuliraju i dižu cijenu samostalno te to znači udar na JLS kojima se cjelokupni sustav poskupljuje pa se to negativno održava i na građanke i građane. III. SPREČAVANJE NASTANKA OTPADAPotrebno je postaviti i kvantificirati cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu.Nužno je propisati zakonsku obvezu uporabe višekratnog posuđa za konzumaciju na lokaciji, za sve ugostiteljske objekte jer je višekratno posuđe znanstveno dokazanovišestruko održivije od jednokratnog.Dodatno, potrebno je propisati obvezujuću razinu ponovnog punjenja za pivo i bezalkoholna pića najkasnije do 2023. Za sve ugostiteljske objekte potrebno je propisati obvezu da osiguraju vodu za piće dostupnu iz slavine.Nedostaje mehanizam za prevenciju otpada od plastičnih boca i spremnika za napitke.U pogledu dizajna plastičnih proizvoda, sukladno članku 6. Direktive Republika Hrvatska mora osigurati da spremnici za napitke zapremine do 3 litre navedeni u dijelu C Priloga (npr. boce za napitke, višeslojna (kompozitna) ambalaža za napitke), koji imaju čepove i poklopce izrađene od plastike, mogu staviti na tržište samo ako ti čepovi i poklopci ostaju pričvršćeni za spremnike tijekom faze predviđene uporabe proizvoda. Direktivom je predviđena i obveza europskih organizacija za normizaciju da do 3. listopada 2019. razviju usklađene norme u pogledu zahtjeva vezanih uz pričvršćivanje. Time se znatno olakšalo uvođenje jasnih i unificiranih pravila za proizvođače takvih proizvoda. Prijedlog Zakona unatoč tome ne propisuje nikakva pravila kojima bi se osiguralo poštovanje ovog standarda.Drugi bitan zahtjev u pogledu dizajna odnosi se na udio reciklirane plastike u plastičnim bocama koje se stavljaju na tržište:-od 2025. PET boce moraju sadržavati najmanje 25% reciklirane plastike-od 2030. PET boce moraju sadržavati najmanje 30% reciklirane plastikeKako bi se osiguralo pravovremeno ispunjenje ove obveze, potrebno je već sada postaviti pravila kojima se proizvođačima promjene stavljaju na znanje te im se ostavlja dovoljno vremena za prilagodbu proizvodnog procesa.Dodatni preventivni mehanizam kojeg se ne dotiče ZOGO, a predviđa ih Direktiva jesuzahtjevi u pogledu označavanja određenih jednokratnih plastičnih proizvoda. Članak 7.i Prilog D Direktive tim mehanizmom obuhvaćaju sljedeće proizvode:• Higijenski ulošci,tamponi i aplikatori za tampone• Vlažne/ prethodno ovlažene maramice za osobnu njegu i uporabu u domaćinstvu• Duhanski proizvodi s filtrom te filtri koji se stavljaju na tržište za uporabu u kombinaciji s duhanskim proizvodima• Čaše za napitkePrijedlog ZOGO-a ne predviđa konkretne mjere već samo člankom 85. sav otpad od jednokratne plastike stavlja u Posebnu kategoriju otpadaza koju propisuje obvezu dodatnog uređenja kroz podzakonske akte. S obzirom na to da se ovaj članak odnosi na fazuu kojoj je otpad već nastao, a ne na preventivnu fazu te da je člankom 180. predviđen rok od čak godine dana za donošenje potrebnog pravilnika postoji opravdana bojazan da da se još dugo neće uvesti odgovarajuća pravila za označavanje proizvoda od jednokratne plastike, premda sukladno članku 17. stavku 1. alineji 3. države članice moraju primijeniti odredbe potrebne za usklađivanje s člankom 7. Direktive najkasnije do 3. srpnja 2021. Napominjemo da je Europska komisija imala rok do 3. srpnja 2020. za donošenje provedbenog akta kojim se utvrđuju usklađene specifikacije za oznaku, što znači da su potrebne oznake već dostupne i da obvezu njihove upotrebe nije teško implementirati.Ograničenja stavljanja proizvoda na tržišteČlanak 16.(3) Zabranjuje se stavljanje na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje.Ostaviti zabranu za lagane i proširiti zabranu na vrlo lagane plastične vrećice za nošenje–one tanje od 15 mikrona. Radi se o proizvodu za koji već postoješirokodostupne alternative.Potrebno je dosljedno provesti zabranu korištenja laganih plastičnihvrećica za nošenje te ne popustiti pod pritiscima interesnih skupina.Procjene utjecaja životnog ciklusa proizvoda na okoliš na koje se pozivaju zagovornici jednokratnih plastičnih vrećica plastike metodološki su manjkave te ostavljaju prostora manipulaciji informacijama. Za što preciznije rezultateza analizu sekao parametrinajčešće se uzimaju faze životnih ciklusa: proizvodnja, korištenjei zbrinjavanje, odnosno gospodarenje otpadom. U slučaju laganih plastičnih vrećica većina analiza ne uzima u obzir ekstrakciju fosilnih goriva i emisije koje nastaju u toj fazi, kao niti zagađenja od primjerice plastičnih peleta u procesu prije same proizvodnje. Također, ne uzimaju u obzir onečišćenje (npr. oceana), onešišćenje mikroplastikom i emisije koje nastaju prilikom akcija čišćenja budući da ne postoji precizna metodologija koja bi to mogla mjeriti. Pored toga, istraživanja koja pokazuju kako bi se platnena vrećica trebala koristiti više od deset tisuća puta kako bi se njihovo korištenje isplatilo, temelje se na podacima o proizvodnji pamuka iz ranih 90-ih godina kada još nije došlo do zabrane kemikalija koje oštećuju ozonski omotač. Ako bi se utjecaj na ozon izuzeo čak iz takve manjkave analize, ispravni podaci bili bi da bi se ona trebala koristit između 50 i 3.800 puta, što znači između 3 mjeseca i 17 godina,24 puta tjedno. S obzirom da su ostali parametri manjkavi (primjerice analizira se korištenje dvije platnene vrećice za isti sadržaj u usporedbi s jednom jednokratnom laganom plastičnom vrećicom) ti brojevi su mnogo manji. Pored toga, analiza podrazumijeva da se komunalni miješani otpad baca u takvoj vrećici prije nego ide na spaljivanje što nije slučaj s platnenim vrećicama budući da se ne koriste za odlaganje otpada. Osim toga, kada se lagane vrećice uspoređuju s drugim materijalimau tzv. analizi osjetljivosti, ne uzima se u obzir parametar udjela recikliranog u alternativi što samo prividno povećava prednost jednokratnih plastičnih materijala. Ne uspoređuju se primjerice s recikliranim papirom ili tekstilom, koji ima visoki potencijal za zamjenu te bi mogao utjecati na smanjenje spaljivanja milijuna tona tekstila od strane modne industrije. Također je važno spomenuti da vrećice od tekstila, pa čak i od deblje plastike, puno duže zadržavaju svoja korisna svojstva te samim time rijetko završavaju u okolišu. Što se tiče higijenske ispravnosti i korištenja alternative, ni ti argumenti nisu validni budući da je istraživanje“The New England Journal of Medicine” od ove godine pokazalo je da COVID-19 na plastičnim površinama u stabilnom obliku može ostati i do između 2 i 3 dana,što plastične vrećice definitivno ne čini zdravstveno sigurnijom opcijom od alternative.Uz sve navedeno, lagane plastične vrećice u kružnom gospodarstvu imaju dostupnu alternativu za ponovno korištenje koja odgovara higijenskim standardima u doba pandemije te ima manji utjecaj na klimatske promjene od laganih plastičnih vrećica.Članak 19.(2) Radi poticanja visokokvalitetnog recikliranja propisuje se opća obveza odvojenog sakupljanja otpada. Potrebno je napomenuti da je obaveza osiguravanje odvojenog sakupljanja što bliže kućnom pragu građana i građanki te kontrolirano s pristupomsamo određenih građana/ki jer je dokazano da se jedino na taj način osigurava viokokvalitetna sirovina bez puno nečistooća za recikliranje. Sa spremnicima na javnim površina svima dostupnim udio nečistoća puno je veći pa i recikliranje ne može biti visokokvalitetno već dobar dio tog otpada ni neće završiti na recikliranju iako je odvojen.(4) Proizvođač biootpada je dužan reciklirati biootpad na mjestu nastanka ili ga mora predati radi sakupljanja odvojeno od drugog otpada. Potrebno je termin reciklirati biootpad zamijeniti sa kompostirati biootpad.Također, potrebno je propisati da je JLS dužna osigurati uvjete za kućno kompostiranje (npr. podjelom kompostera) ili osigurati odvojeno prikupljanje biootpada u spreminicima na kućnom pragu. (5) Zabranjeno je miješati biootpad s drugim vrstama otpada.Potebno je osim zabrane miješanja biootpada zabraniti miješanje drugih vrsta otpada čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti (papir, staklo, metal, tekstil, plastika itd.). ZOGO iz 2013., kao i ZOGO iz 2007.bilo su propisali je da sav otpad koji ima vrijedna svojstva da se mora odvojeno sakupljati. Informiranje i sudjelovanje javnostiČlanak 31.2. spaljivanje komunalnog otpada kapaciteta preko 3 tone na satPotrebno je propisati javno savjetovanje za bilo koju vrstu spaljivanja komunalnog otpada, a ne samo za kapacitet preko 3 tone na sat, jer su i 2 tone i 1 tona, a i manje od toga procesi koji značajno utječu na kvalitetu zraka i zdravlje građana i građanki te postupci obrade otpada koji s razlogom izazivaju veliku pažnju i interes javnosti s obzirom da se od spaljivanjakomunalnog otpada odustaje diljem svijeta zbog brojnih financijskih, okolišnih i zdravstvenih problema uzrokovanih spaljivanjem. Članak 37.(3) Na odlagalištu otpada zabranjeno jeodlaganje: 9. odvojeno sakupljenog otpada u svrhu pripreme za ponovnu uporabu i recikliranje sukladno članku 19. ovoga Zakona, osim otpada koji nastaje obradom odvojeno sakupljenoga otpada za kojega odlaganje daje najbolji ishod za okoliš sukladno hijerarhiji gospodarenja otpadom.Potrebno je zabraniti bilo kakvo odlaganje odvojeno prikupljenog otpada, a za otpad koji se ne može reciklirati potrebno je umjesto odlaganja ili spaljivanja osigurati uvjete za pretvaranje u sirovinu za daljnjuindustrijsku proizvodnju, što je diljem EU dokazano najbolja raspoloživa tehnologija koja je hijerarhijom gospodarenja otpadom prioritetnija od spaljivanja ili odlaganja. (4) Na odlagalištu otpada dozvoljeno je odlaganje otpada koji je prošao prethodnuobradu otpada prije odlaganja.Potrebno je naglasiti da se obradom morala izuzeti biološka komponenta iz otpada prije odlaganja. Termička obrada otpadaČlanak 39.(1) Postupak energetske oporabe spaljivanjem ili suspaljivanjem mora se obavljati na način da se nastala energija koristi uz visoku razinu energetske učinkovitosti. Dokazano je da sususpaljivanje i spaljivanje energetski neučinkoviti, posebice ako se gleda mogućnost druge vrste iskorištavanja otpada u obliku sirovine za novu proizvodnju, što je prema hijerarhiji prioritetniji način gospodarenja otpadom. S obzirom na sve to potrebno je zabraniti energetsku oporabu spaljivanjem ili suspaljivanjem. (3) Zabranjeno je spaljivati otpad koji je odvojeno sakupljen radi pripreme za ponovnu uporabu ili recikliranja, osim otpada koji nastaje obradom odvojeno sakupljenoga otpada za kojeg spaljivanje daje najbolji ishod za okoliš sukladno članku 5. ovoga Zakona.Spaljivanje otpada koji nastaje obradom bilo koje vrste odvojeno sakupljenog otpada ne smije biti dozvoljeno već se mora naglasiti da, ukoliko recikliranje odvojenog otpada nije izvedivo, se taj otpad mora pretvoriti u sirovinu za daljnju industrijsku proizvodnju, što je diljem EU dokazano najbolja raspoloživa tehnologijakoja jehijerarhijom gospodarenja otpadom prioritetnija od spaljivanja ili odlaganja. Ciljevi za komunalni otpad Članak 52.(2) U svrhu doprinosa kružnom gospodarstvu Europske unije, Republika Hrvatska treba ostvariti sljedeće ciljeve:3. najmanje 55 % mase komunalnog otpada mora se oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu do 2025. godine4. najmanje 60 % mase komunalnog otpada mora se oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu do 2030. godine i5. najmanje 65 % mase komunalnog otpada mora se oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu do 2035. godine.S obzirom da je Planom gospodarenja otpadom RH 2017-2022 propisan zakonski cilj od 60% recikliranja komunalnog otpada do 2022. godine postotak od 55% do 2025. je neprihvatljivo derogiranje postojećih pozitivnih zakonskih propisa te bi stoga za 2025. definirati minimalno 65% recikliranja, za 2030. minimalno 70%, a za 2035. minimalno 75%, kao što je to definirano i zahtjevima Europskog Parlamenta u Rezoluciji o prelasku na cirkularnu ekonomiju.Ciljevi za odlaganje otpadaČlanak 53.(1)Najveća dopuštena masa biorazgradivog komunalnog otpada čije odlaganje u kalendarskoj godini se može dopustiti svim dozvolama za gospodarenje otpadom u Republici Hrvatskoj je 264.661 tona, što je 35% mase biorazgradivog komunalnog otpada proizvedenog 1997. godine.Navesti da je ovo cilj do kraja 2020. Također, potrebno je propisati i ciljeve za narednih 5-15 godina.(2)Količina komunalnog otpada odloženog na odlagališta otpada mora biti najviše 10% mase ukupnog proizvedenoga komunalnoga otpada do 2035. godine. Pohvalno da je ovaj cilj u Zakonu, samou ovom člankutreba naglasiti da sevećina otpada umjesto na odlagalište ne smije preliti na spaljivanje i suspaljivanje, na što upozorava i EK.Ciljevi za otpadne plastične proizvode za jednokratnu uporabuČlanak 54.(1) Radi recikliranja otpadnih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu odvojeno se moraju sakupiti slijedeće mase otpadnih boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana: -77 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2025. godine i-90 % mase boca za napitke, uključujući njihove čepove i poklopce, stavljenih na tržište u godini dana, do 2029. godine.Cilj za 2025. je već postignut, nužno je postaviti što viši cilj kako bi se osiguralo da investicije ne odu u pogrešnom smjeru. S obzirom na trenutne dobre rezultate s odvojenim skupljanjem boca za napitke potrebno je za cilj postaviti najmanje 95% odvojeno sakupljenih plastičnih predmeta obuhvaćenih sustavom povratne naknade. Također, sustav povratne naknade potrebno je proširiti i na druge vrste ambalaže poput kozmetike, deterdženata i sredstava za čišćenje, ne samo boce za napitke.Ciljevi za otpadnu ambalažuČlanak 58.(1) Ciljevi oporabe ambalažnog otpada su:-mora se odvojeno sakupiti i oporabiti, materijalno ili energetski, najmanje 60% ukupne mase otpadne ambalaže nastale na području Republike Hrvatske-mora se reciklirati najmanje 55% i do najviše 80% ukupne mase otpadne ambalaženamijenjene materijalnoj oporabi-mora se obraditi postupkom recikliranja najmanjemase materijala u ambalažnom otpadu60% mase za staklo, 60% mase za papir i karton, 50% mase za metale, 22,5% mase za plastiku, računajući isključivo materijal koji je recikliran natrag u plastiku i 15% mase za drvoPotrebno je navesti da su ovi ciljevi do 2020.-razina potrošnje ne smije biti veća od 90 laganih plastičnih vrećica za nošenje po osobi godišnjeTreba obrisati s obzirom da je prijedlogom Zakona propisana zabrana laganih plastičnih vrećica za nošenje.-od 31. prosinca 2025. godine razina potrošnje ne smije biti veća od 40 laganih plastičnih vrećica za nošenje po osobi godišnje.Treba obrisati s obzirom da je prijedlogom Zakona propisana zabrana laganih plastičnih vrećica za nošenje.Javna usluga sakupljanja komunalnog otpada Članak 62.(3) Javna usluga uključuje slijedeće usluge: 1. uslugu prikupljanja na lokaciji obračunskog mjesta korisnika usluge: -glomaznog otpada jednom godišnjePotrebno je omogućiti da se usluga prikupljanja glomaznog otpada vrši i više od 1x godišnje, minimalno 2x, a i više ovisno o potrebama građana i kalkulacijama komunalnog poduzeća. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje, kao i vrećica s debljinom stjenke 50 i više mikrona s obzirom da one zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju odbačene u okolišu . Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. Odbija se prijedlog zabrane stavljanja na tržište plastičnih vrećica debljine stijenke manje od 15 mikrometara iz razloga provedbe nužne higijene kod postupanja s hranom. Obveze u svezi povjerenika za gospodarenje otpadom mogu predstavljati trošak koji ne mora biti opravdan koristima koje navedeno bi moglo donijeti, stoga takva obveza i nije propisana ovim Zakonom. Primjedba u svezi prostornog planiranja nije prihvaćena jer se dodatnim zahtjevom za uvrštenje svake pojedine lokacije za gospodarenje otpadom u prostorni plan značajno usporava uspostava lokacija za obradu otpada te neopravdano otežava razvoj gospodarenja otpadom pri čemu treba napomenuti da obrada otpada upravo spada u propisane namjene prostora („komunalno-servisna“, „industrijska“, „poslovna“ ili „gospodarska“) uz izuzetak odlaganja, CGO-a i spalionice. Primjedba u svezi CGO-a nije prihvaćena s obzirom da JLS raspolaže svim potrebnim ovlastima da osigura smanjenje količinu miješanog komunalnog otpada kojega će se trebati obraditi u CGO-u. U svezi primjedbe o sprečavanju nastanka otpada odredbe će se uskladiti s direktivom 2019/904. Prijedlog da se propiše obvezna razina ponovnog punjenja za pivo i bezalkoholna pića te obvezu za ugostiteljske objekte da osiguraju vodu za piće dostupnu iz slavine nisu prihvaćene iz razloga jer se istima postavljaju ograničenja poslovanju, a nije razvidan opseg koristi koje bi se tim mjerama ostvarile. U svezi primjedbe kako se treba omogućiti da se usluga sakupljanja glomaznog otpada obavlja više od jednom godišnje, napominjemo da je isto i osigurano i to na način da je najmanje jednom godišnje moguće koristiti uslugu bez naknade. |
530 | DAVOR SKROZA | Javna usluga sakupljanja komunalnog otpada , Članak 62. | ČISTOĆA - VARAŽDIN stavak 3.: iz navedenog je očito da javna usluga ne uključuje oporabu i zbrinjavanje otpada te prijevoz do osoba za navedeno...pa ako se to ne uključuje onda je cijena javne usluge je u biti cijena obvezne minimalne javne usluge. Što je onda cijena javne usluge? Potrebno je izmijeniti izraz CIJENA JAVNE USLUGE jer ne odgovora stvarnom stanju i prije sveg zbunjuje kako građane tako i institucije (npr. Ministarstvo financija - PDV), a također i komunalna društva...ili treba uvesti definiciju da javna usluga obuhvaća i OPORABU, ZBRINJAVANJE I PRIJEVOZ....veći dio reciklabilnog otpada koji se prikupi ima troškove obrade i oporabe, sav MKO ima troškove zbrinjavanja i prijevoz otpada do osobe za obradu i zbrinjavanje je trošak... sve to mora biti u cijeni javne usluge, a javna usluga to ne uključuje...nije li to sve skupa malo zbunjujuće?? stavak 4.: dodati u tekstu ODRŽIV ....ekonomski održiv i učinkovit način....a izbrisati u tekstu : izbjegavajući neopravdano visoke troškove, ...što to znači neopravdano visoke troškove..??? da li su to plaće radnika, troškovi goriva, čipovi na kantama, GPS sustav, zaštitna oprema za radnike, informatika...što je tu neopravdano...definirati izraz NEOPRAVDANO i OPRAVDANO...proizlazi da davatelji javnih usluga obavljaju poslove stihijski, bez ikakvih planova, vrte se u krug, ne znaju što se koji dan sakuplja, kamo se odvozi, tko odvozi...molimo izbrisati navedeno jer ovim ponižavate davatelje javnih usluga. stavak 5.: izbrisati ILI DIO PODRUČJA JLS- a koje čini prostornu cjelinu dodati stavke: (7) Javna usluga uključuje obavljanje djelatnosti sakupljanja, prijevoza i oporabe, ali ne uključuje obavljanje djelatnosti zbrinjavanja otpada. (8) javna usluga obavlja se kao javna služba, a usluge koje se pružaju od općeg su interesa. (9) javna usluga ne obavlja se radi stjecanja dobiti, već radi osiguravanja isporuke tih usluga korisnicima prema načelima održivog razvoja propisanim ovim zakonom. | Djelomično prihvaćen | Nije propisano da javna usluga obuhvaća oporabu odnosno zbrinjavanje otpada, ali obuhvaća njihove troškove kako je to i navedeno u članku 77. Odbijen prijedlog dodavanja stavaka 7.8. i 9. jer se ne radi o javnoj službi već o djelatnosti koju obavljaju pravne osobe. Prihvaćena primjedba u svezi stavka 5. |
531 | Danijela Zec Gossain | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Podržavam zabranu korištenja plastičnih vrećica i smatram da treba zabraniti i vrlo lagane plastične vrećice tanje od 15 mikrona. Goleme količine plastičnih vrećica i ostalih predmeta od plastike završavaju u svjetskim morima, oceanima i kopnenom okolišu, a tamo predstavljaju životnu opasnost za brojne životinje koje se u njih mogu zapetljati ili ih progutati. Ni biorazgradive alternative nisu puno bolje jer njihovom razgradnjom nastaje mikroplastika koja završava u okolišu i vodi, a onda i u organizmima životinja i ljudi. Kupovina ili uzimanje nove plastične vrećice pri svakom odlasku u trgovinu izravno utječe na okoliš jer te vrećice završit će vrlo vjerojatno na odlagalištu otpada gdje će se godinama razgrađivati ili u spalionici otpada gdje će se spaliti s ostalom plastikom i povećati količinu stakleničkih plinova u atmosferi. Reciklaža plastike odvija se u najmanjem udjelu, a i za nju su potrebni dodatna energija i resursi. Kao alternativa laganim plastičnim vrećicama mogu se koristiti platnene torbe, košare i višekratno upotrebljive mrežaste vrećice za voće i povrće. Pokazalo se i da naplata laganih plastičnih vrećica nije utjecala na smanjenje njihove uporabe, zbog čega je jedino rješenje njihova potpuna zabrana. Slažem se i sa zabranom prodaje i korištenja bilo kakve jednokratne plastike (jednokratan pribor za jelo, slamke, razni plastični štapići, plastični tanjuri i čaše...). | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
532 | Nikola Levačić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
533 | Monika Martinić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | DA ZABRANI PLASTIČNIH VREĆICA! Lagane plastične vrećice treba zabraniti, kao i vrlo lagane. Plastika guši mora, ugrožava morske životinje i ulazi u hranidbeni lanac. Jednom kad dospije u okoliš, plastika se raspada na sitne dijelove, tzv. mikroplastiku koja u moru ostaje i stotinama godina. Akcije čišćenja plaža i mora nisu dovoljne jer istraživanja pokazuju da većina plastike koja dospije u mora potone na dno. Recikliranje ne može biti glavno rješenje jer globalni podaci pokazuju da se samo oko 9% otpadne plastike recikliralo. Uz navedenu zabranu, smatram da je nužno: Postaviti cilj smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. Poduprijeti navedeno smanjenje mjerama proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. Osmisliti nacionalna pravila vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
534 | Jirina Vachovec | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Podržavam zabranu korištenja plastičnih vrećica i smatram da treba zabraniti i vrlo lagane plastične vrećice tanje od 15 mikrona. Goleme količine plastičnih vrećica i ostalih predmeta od plastike završavaju u svjetskim morima, oceanima i kopnenom okolišu, a tamo predstavljaju životnu opasnost za brojne životinje koje se u njih mogu zapetljati ili ih progutati. Ni biorazgradive alternative nisu puno bolje jer njihovom razgradnjom nastaje mikroplastika koja završava u okolišu i vodi, a onda i u organizmima životinja i ljudi. Kupovina ili uzimanje nove plastične vrećice pri svakom odlasku u trgovinu izravno utječe na okoliš jer te vrećice završit će vrlo vjerojatno na odlagalištu otpada gdje će se godinama razgrađivati ili u spalionici otpada gdje će se spaliti s ostalom plastikom i povećati količinu stakleničkih plinova u atmosferi. Reciklaža plastike odvija se u najmanjem udjelu, a i za nju su potrebni dodatna energija i resursi. Kao alternativa laganim plastičnim vrećicama mogu se koristiti platnene torbe, košare i višekratno upotrebljive mrežaste vrećice za voće i povrće. Pokazalo se i da naplata laganih plastičnih vrećica nije utjecala na smanjenje njihove uporabe, zbog čega je jedino rješenje njihova potpuna zabrana. Slažem se i sa zabranom prodaje i korištenja bilo kakve jednokratne plastike (jednokratan pribor za jelo, slamke, razni plastični štapići, plastični tanjuri i čaše...). | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom, a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
535 | DAVOR SKROZA | II. NADLEŽNOSTI ZA GOSPODARENJE OTPADOM, Članak 10. | ČISTOĆA - VARAŽDIN dodati stavak 3. obzirom se radi o javnom interecu (3) jedinice lokalne samouprave MOGU odlukom predstavničkog tijela trgovačkim društvima u svom vlasništvu koji su davatelji javnih usluga povjeriti vršenje javnih ovlasti u obavljanju JAVNE USLUGE SAKUPLJANJA KOMUNALNOG OTPADA. (4) javne ovlasti iz stavka 3. ovoga članka obuhvaćaju rješavanje u pojedinačnim upravnim stvarima o pravima i obvezama fizičkih i pravnih osoba. Obzirom je javna usluga, usluga od javnog interesa, a koja usluga je od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku što u biti odgovara pojmu javne službe logično je da bi davatelji javnih usluga (TD u vlasništvu JLS-a) mogli obavljati javne ovlasti čime bi se ubrzalo i pojednostavnilo pružanje javnih usluga u onom dijelu poslova koje je u nadležnosti JLS-a. | Djelomično prihvaćen | Odredba je propisana člankom koji uređuje davatelja javne usluge. |
536 | Damir Ercegovic | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Podržavam zabranu korištenja plastičnih vrećica i smatram da treba zabraniti i vrlo lagane plastične vrećice tanje od 15 mikrona. Goleme količine plastičnih vrećica i ostalih predmeta od plastike završavaju u svjetskim morima, oceanima i kopnenom okolišu, a tamo predstavljaju životnu opasnost za brojne životinje koje se u njih mogu zapetljati ili ih progutati. Ni biorazgradive alternative nisu puno bolje jer njihovom razgradnjom nastaje mikroplastika koja završava u okolišu i vodi, a onda i u organizmima životinja i ljudi. Kupovina ili uzimanje nove plastične vrećice pri svakom odlasku u trgovinu izravno utječe na okoliš jer te vrećice završit će vrlo vjerojatno na odlagalištu otpada gdje će se godinama razgrađivati ili u spalionici otpada gdje će se spaliti s ostalom plastikom i povećati količinu stakleničkih plinova u atmosferi. Reciklaža plastike odvija se u najmanjem udjelu, a i za nju su potrebni dodatna energija i resursi. Kao alternativa laganim plastičnim vrećicama mogu se koristiti platnene torbe, košare i višekratno upotrebljive mrežaste vrećice za voće i povrće. Pokazalo se i da naplata laganih plastičnih vrećica nije utjecala na smanjenje njihove uporabe, zbog čega je jedino rješenje njihova potpuna zabrana. Slažem se i sa zabranom prodaje i korištenja bilo kakve jednokratne plastike (jednokratan pribor za jelo, slamke, razni plastični štapići, plastični tanjjjuri i čaše...). | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom, a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
537 | Udruga Tatavaka | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Ako može mali Zlarin, može i ostatak Hrvatske. Komentar na Prijedlog Zakona o gospodarenju otpadom upućujemo u ime udruge Tatavaka koja je pred godinu dana postala dom inicijativi ''Za Zlarin bez plastike''. Inicijativu je pokrenula grupa aktivistica i volontera posvećenih promicanju kulture održivog življenja. Unutar godine dana, od ljeta 2018. do prve sezone bez plastike 2019., volonterskim smo snagama i predanošću lokalnih malih poduzetnika eliminirali iz uporabe 162.000 jednokratnih plastičnih predmeta. Otok Zlarin ima 8 km2, oko 150 stalnih stanovnika i u sezoni ga posjeti do 3.000 turista. Na toj mikro mikrolokaciji se prije naše inicijative trošilo 162.000 bespotrebnih komada jednokratne plastike, i to u svakoj sezoni! Nije ovo jedina brojka koja pokazuje da nešto ozbiljno nije uredu s našim odnosom prema plastici, okolišu, a onda i s nama samima. Zastrašujuć je podatak da su tragovi plastike po prvi puta pronađeni i u ljudskoj posteljici! (Izvor: https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0160412020322297?fbclid=IwAR1LM5YJHTMRuxZRnsaqt54BJr1VyEIO9xWIEmCOEfzqK_TrPiihOCWfhAI) No ono što je pokazao Zlarin je i put prema rješenju – potvrdio je da nitko nije premalen da napravi razliku i da uvijek možemo početi od samih sebe i postati promjena koju želimo vidjeti u svijetu. Za sustavnu promjenu na razini cijele Hrvatske potrebno nam je sustavno rješenje, a to u ovom trenutku znači temeljitu i ambicioznu transpoziciju EU Direktive o jednokratnoj plastici u hrvatsko zakonodavstvo. Kao ljudi koji su se zaista potrudili da odrade svoj dio posla, glasno i jasno tražimo od institucija Republike Hrvatske čiji je rad plaćen novcem poreznih obveznika beskompromisne, brze i učinkovite mjere za suzbijanje onečišćenja našeg Jadrana, obale i okoliša plastikom. Tražimo: // Hitnu zabranu svih laganih plastičnih vrećica za nošenje i provedbu obveze zabrane ostalih jednokratnih plastičnih predmeta iz Direktive 2019/904! // Postavljanje jasnog i konkretnog cilja smanjenja potrošnje za jednokratne plastične čaše za napitke, jednokratne plastične spremnike za hranu (50% do 2025. i 80% do 2030.), kao i za sve ostale jednokratne plastične proizvode koji nisu nužni te jednokratnu plastičnu ambalažu. // Uvođenje obuhvatnih, jasnih i konkretnih mjera proširene odgovornosti proizvođača – kroz obaveze postizanja ciljeva za smanjenje i ponovno korištenje te kroz transparentnost poslovanja. // Poticanje sustava ponovne uporabe kroz koje će građanima postati lako dostupnom infrastruktura za višekratno korištenje i pranje predmeta poput posuda i pribora za jelo i čaša za napitke kao i temeljita promjena sustava maloprodaje kako bi se svima nama učinilo lako dostupnim kupovanje na mjeru/ u rinfuzi i bez suvišne ambalaže. Tražimo da sva nova nacionalna pravila budu osmišljena vodeći se temeljnim načelom Direktive o jednokratnoj plastici – odmakom od jednokratne upotrebe i pomakom prema rješenjima za višekratnu upotrebu. I tražimo djelovanje odmah, bez ikakve odgode jer smo ionako na ovo predugo čekali. S poštovanjem, Udruga Tatavaka | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom, a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
538 | Davor Dobrovodski | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Podržavam zabranu korištenja plastičnih vrećica i smatram da treba zabraniti i vrlo lagane plastične vrećice tanje od 15 mikrona. Goleme količine plastičnih vrećica i ostalih predmeta od plastike završavaju u svjetskim morima, oceanima i kopnenom okolišu, a tamo predstavljaju životnu opasnost za brojne životinje koje se u njih mogu zapetljati ili ih progutati. Ni biorazgradive alternative nisu puno bolje jer njihovom razgradnjom nastaje mikroplastika koja završava u okolišu i vodi, a onda i u organizmima životinja i ljudi. Kupovina ili uzimanje nove plastične vrećice pri svakom odlasku u trgovinu izravno utječe na okoliš jer te vrećice završit će vrlo vjerojatno na odlagalištu otpada gdje će se godinama razgrađivati ili u spalionici otpada gdje će se spaliti s ostalom plastikom i povećati količinu stakleničkih plinova u atmosferi. Reciklaža plastike odvija se u najmanjem udjelu, a i za nju su potrebni dodatna energija i resursi. Kao alternativa laganim plastičnim vrećicama mogu se koristiti platnene torbe, košare i višekratno upotrebljive mrežaste vrećice za voće i povrće. Pokazalo se i da naplata laganih plastičnih vrećica nije utjecala na smanjenje njihove uporabe, zbog čega je jedino rješenje njihova potpuna zabrana. Slažem se i sa zabranom prodaje i korištenja bilo kakve jednokratne plastike (jednokratan pribor za jelo, slamke, razni plastični štapići, plastični tanjuri i čaše...). | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom, a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
539 | Nika Sardelić | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Podržavam zabranu korištenja plastičnih vrećica i smatram da treba zabraniti i vrlo lagane plastične vrećice tanje od 15 mikrona. Goleme količine plastičnih vrećica i ostalih predmeta od plastike završavaju u svjetskim morima, oceanima i kopnenom okolišu, a tamo predstavljaju životnu opasnost za brojne životinje koje se u njih mogu zapetljati ili ih progutati. Ni biorazgradive alternative nisu puno bolje jer njihovom razgradnjom nastaje mikroplastika koja završava u okolišu i vodi, a onda i u organizmima životinja i ljudi. Kupovina ili uzimanje nove plastične vrećice pri svakom odlasku u trgovinu izravno utječe na okoliš jer te vrećice završit će vrlo vjerojatno na odlagalištu otpada gdje će se godinama razgrađivati ili u spalionici otpada gdje će se spaliti s ostalom plastikom i povećati količinu stakleničkih plinova u atmosferi. Reciklaža plastike odvija se u najmanjem udjelu, a i za nju su potrebni dodatna energija i resursi. Kao alternativa laganim plastičnim vrećicama mogu se koristiti platnene torbe, košare i višekratno upotrebljive mrežaste vrećice za voće i povrće. Pokazalo se i da naplata laganih plastičnih vrećica nije utjecala na smanjenje njihove uporabe, zbog čega je jedino rješenje njihova potpuna zabrana. Slažem se i sa zabranom prodaje i korištenja bilo kakve jednokratne plastike (jednokratan pribor za jelo, slamke, razni plastični štapići, plastični tanjuri i čaše...). | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom, a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
540 | BORNA FÜRST-BJELIŠ | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Podržavam zabranu korištenja plastičnih vrećica i smatram da treba zabraniti i vrlo lagane plastične vrećice tanje od 15 mikrona. Goleme količine plastičnih vrećica i ostalih predmeta od plastike završavaju u svjetskim morima, oceanima i kopnenom okolišu, a tamo predstavljaju životnu opasnost za brojne životinje koje se u njih mogu zapetljati ili ih progutati. Ni biorazgradive alternative nisu puno bolje jer njihovom razgradnjom nastaje mikroplastika koja završava u okolišu i vodi, a onda i u organizmima životinja i ljudi. Kupovina ili uzimanje nove plastične vrećice pri svakom odlasku u trgovinu izravno utječe na okoliš jer te vrećice završit će vrlo vjerojatno na odlagalištu otpada gdje će se godinama razgrađivati ili u spalionici otpada gdje će se spaliti s ostalom plastikom i povećati količinu stakleničkih plinova u atmosferi. Reciklaža plastike odvija se u najmanjem udjelu, a i za nju su potrebni dodatna energija i resursi. Kao alternativa laganim plastičnim vrećicama mogu se koristiti platnene torbe, košare i višekratno upotrebljive mrežaste vrećice za voće i povrće. Pokazalo se i da naplata laganih plastičnih vrećica nije utjecala na smanjenje njihove uporabe, zbog čega je jedino rješenje njihova potpuna zabrana. Slažem se i sa zabranom prodaje i korištenja bilo kakve jednokratne plastike (jednokratan pribor za jelo, slamke, razni plastični štapići, plastični tanjuri i čaše...). | Djelomično prihvaćen | Zabrana stavljanja na tržište svih laganih plastičnih vrećica nije bila predmet razmatranja u tijeku izrade ovog prijedloga Zakona iz razloga što je nužno i nadalje dozvoliti uporabu vrlo laganih plastičnih vrećica koje služe kao primarna ambalaža za rasutu hranu kada je to potrebno zbog higijenskih razloga ili kada njihova uporaba pomaže sprječavanju rasipanja hrane, a što je i u skladu s odredbama Direktive (EU) 2015/720 o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Glede Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, napominjemo da će se provedba odredbi vezanih uz zabranu stavljanja na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda osigurati ovim Zakonom, a provedba ostalih odredbi koje su predmet ove Direktive aktima koji će se donijeti na temelju ovog Zakona. |
541 | Maja Milošević | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O GOSPODARENJU OTPADOM | Podržavam zabranu korištenja plastičnih vrećica i smatram da treba zabraniti i vrlo lagane plast |