Izvješće o provedenom savjetovanju - Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o energetskoj učinkovitosti

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 HGK PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI Članice Udruženja upravljanja zgradama HGK mišljenja su da se predmetnim izmjenama i dopunama Zakona treba izmijeniti i članak 30. kako bi se pojasnile obveze i prava upravitelja zgrada za verificiranje uštede energije. Postojeće odredbe Zakona i podzakonskih propisa nisu provedive za upravitelje zgrada. Prihvaćen Izmijenit će se stavak 7. članka 30. na način da se ukloni obveza unošenja podataka u SMIV, jer upravitelji zgrada nisu obveznici unosa podataka u SMIV.
2 Termoplin d.d. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI Predlažamo da se u Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o energetskoj učinkovitosti uključe sve odredbe koje su predviđene Direktivom (EU) 2018/2002 Europskog parlamenta i vijeća od 11.12.2018., a koje mogu pomoći opskrbljivačima, a posljedično i Republici Hrvatskoj u ostvarenju cilja energetske učinkovitosti. Kako bi se što lakše premostile obveze uštede energije na početku drugog razdoblja kumuliranja predlažemo da se omogući da se uštede energije ostvarene u prvom razdoblju kumuliranja mogu prenijeti u drugo razdoblje kumuliranja, a sve sukladno odredbama članka 7. stavka 4. Direktive (EU) 2018/2002 Europskog parlamenta i vijeća od 11.12.2018. Nije prihvaćen Ovdje treba jasno istaknuti da se ta odredba odnosi na izračun nacionalnog cilja, a ne na sustav obveza energetske učinkovitosti. Ovu mogućnost, kao i druge mogućnosti navedene u stavcima 3. i 4. Direktive, države članice su mogle uzeti u obzir prilikom izračuna svog kumulativnog cilja, što RH i jest napravila u prvom koraku. ALI, ključno je ovdje istaknuti da Direktiva jasno utvrđuje da koja god da je mogućnost iz stavka 3 ili 4 Direktive uzeta, kumulativno cilj uvijek mora biti iznosa koji je izračuna na način definiran člankom 7. stavkom 1 točkom (b) Direktive. Ističemo da je ovo potvrđeno i kroz komunikaciju s Europskom komisijom. Drugim riječima, kada se uzme bilo koja iznimka dana u st.3 i 4. čl.7 Direktive, tada bi se trebala odrediti nova stopa, koja bi nedvojbeno bila viša od 0.8% godišnje. Na kraju, još jednom ističemo da se ova odredba tiče izračuna nacionalnog cilja, a ne ostvarivanja novih godišnjih ušteda energije u sustavu obveza.
3 Hrvatski operator prijenosnog sustava d.o.o. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI Načelna primjedbe na predmetni „Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o energetskoj učinkovitosti“, ali i cjelokupni Zakon o energetskoj učinkovitosti (Narodne novine, broj 127/14, 116/18 i 25/20): Dijelove Zakona (uključujući i definicije odgovarajućih pojmova) koji su izvorno opisani/ obrađeni, regulirani i/ili definirani u Zakonu o tržištu električne energije ne bi trebalo parcijalno i/ili površno obrađivati u ovom propisu nego se referirati na definicije, rješenja i dr. iz Zakona o tržištu električne energije. Kako se prijedlog novog Zakona o tržištu električne energije zbog potrebe usklađivanja sa Direktivom (EU) 2019/944 očekuje uskoro ova primjedba dodatno dobiva na aktualnosti. Gornje primjedba se posebice odnosi npr. na članak 3. predmetnog „Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o energetskoj učinkovitosti“, konkretno ponajviše na točke 2. i 44. gdje bi bilo prikladno primijeniti izričaj iz npr. Direktive (EU) 2012/27, tj. da određen pojam ima značenje definirano u „izvornom“ propisu – u ovim slučajevima Zakonu o tržištu električne energije. Za definiciju „operatora prijenosnog sustava“ tako je doslovno definirano u Direktivi (EU) 2012/27, naravno u odnosu na odgovarajuće direktive. Komentar na točku 5. u istom članku 3. predmetnog „Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o energetskoj učinkovitosti“ – definicija „distributera energije“ koja uključuje operatora distribucijskog sustava a ne i operatora prijenosnog sustava iako se u njoj (definiciji) navodi (osoba) odgovorna za prijenos ili transport energije je neprecizna i potencijalno kontradiktorna pa bi bilo bolje povezati je sa odgovarajućim energetskim subjektima definiranim u relevantnim energetskim zakonima. Odnosno predlažemo zamjenu riječi „prijenos ili transport“ sa „distribuciju“ ili brisanje riječi „prijenos ili transport energije s ciljem njezine“. U krajnjem slučaju može se (alternativno prethodno navedenom) iza „operatora distribucijskog sustava“ dodati i „operatora prijenosnog sustava“. Komentar čl. 16.st.3.,t.2 Zakona o energetskoj učinkovitosti (Narodne novine, broj 127/14, 116/18 i 25/20) – mrežne operatore bi trebalo uvrstiti u definicije te povezati sa odgovarajućim energetskim subjektima definiranim u relevantnim energetskim zakonima. Komentar čl. 17.st.8. Zakona o energetskoj učinkovitosti (Narodne novine, broj 127/14, 116/18 i 25/20) – „pružateljima usluge potražnje“ zamijeniti sa „pružateljima usluge uravnoteženja“ kako bi se moglo jasno povezati sa subjektima prema Zakonu o tržištu električne energije i povezanih podzakonskih akata. Prihvaćen Dva zakona će se uskladiti.
4 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI Načelne primjedbe na prijedlog propisa ili akta: U pogledu roka za provedbu savjetovanja s javnošću putem Interneta, Zakon o pravu na pristup informacijama (NN 25/13, 85/15) propisuje da se savjetovanje provodi u pravilu u trajanju od 30 dana (članak 11., stavak 3.). Predlažemo trajanje javnog savjetovanja u trajanju od 30 dana. Komentar vezano za pojam krajnji kupac: S obzirom da se u zakonu kroz više članaka koriste pojmovi sličnog značenja: krajnji kupac, kupac te potrošač, predlažemo da se pojam „potrošač“ i „ kupac“ zamjeni s „krajnji kupac“. Komentar vezano za agregatore: Predlažemo uvođenje nove mjere vezano za agregatore, te posebno određivanje načina uštede energije. Komentar vezano za promjene vlasnika portfelja kupaca: Nigdje u prijedlogu izmjene Zakona nije navedeno što se događa u slučaju promjene vlasnika portfelja kupaca tj. preuzimanja portfelja kupaca od strane drugog opskrbljivača. Ovdje se ne radi o klasičnoj promjeni opskrbljivača, nego o promjeni u vlasničkoj strukturi samih opskrbljivača i preuzimanju cjelokupnog portfelja kupaca. Što se događa s obvezama starog opskrbljivača (koji je izašao s tržišta) te preuzima li novi opskrbljivač kao pravni sljednik ove obaveze? Komentar vezano Pravilnik za praćenje, mjerenje i verifikaciju energije: Kroz prijedlog izmjena Zakona nije svugdje ispravno naveden poziv na Pravilnik za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda, odnosno navodi se članak 19. stavak 3. umjesto članak 22. stavak 3. Predlažemo izmjene pozivanja na članak 19. stavak 3. na članak 22. stavak 3. u sljedećim člancima: članak 3. stavak 8., članak 4. stavak 2. točke 19., 41. i 47., članak 6. stavak 4. i 5., članak 11. stavak 3., članak 12. stavak 6., članak 13. stavak 6. alineja 1, članak 13. stavak 7., članak 13. stavak 17., članak 13.a stavak 6.) i u Prekršajnim i završnim odredbama (članak 22. stavak 1.). Komentar vezano za članak 12.a stavak 3. alineju 2, u kojem se navodi da će se u periodu od 2021.-2030. najmanje 70% kumulativnog cilja ostvariti sustavom obveza energetske učinkovitosti što bi ona po analogiji izračuna za prethodno razdoblje gdje se 50,1% ostvarilo sustavom obveza trebalo umanjiti osnovicu za 30%. S obzirom da izračun obveza ne uključuje umanjenja temeljem alternativnih mjera bolje je ovo izbaciti. Razmotriti smanjenje obveza u sustavu obveza za opskrbljivače. Komentar vezano za naš prijedlog novog stavka u članku 15. (članak 13.b stavak 5.): Ova količina ostvarenih ušteda bi u proporcionalnom iznosu od ukupno opskrbljene energije trebala biti oduzeta od obveza svih opskrbljivača električne energije. Kako su to tvrtke s reguliranom djelatnošću upitno je mogu li sa ovim uštedama trgovati a HEP d.d. kao većinski vlasnik ih ne smije sebi pripisati. Dodatno razlog za uvođenje ove obveze je da država nije zabilježila sve ostvarene uštede koje u ovom području mogu biti značajne. Nastavno na navedeno, potrebno je uvesti novi članak koji će postaviti obvezu na HEP – Operator prijenosnog sustava (HOPS) i HEP – Operator distribucijskog sustava (HEP ODS) kako bi se mjere iz prijenosa i distribucije električne energije popisale (ove tvrtke provode značajnije mjere energetske učinkovitosti u distribuciji i prijenosu te u manjoj mjeri u krajnjoj potrošnji). HEP ODS i HOPS bi trebali dobiti obvezu unosa ovih ušteda u SMIV (sustav za mjerenje i verifikaciju energije) kako bi Ministarstvo temeljem unesenih podataka moglo umanjiti obvezu opskrbljivačima električne energije. Predlažemo novi stavak 9. u članku 17. Zakona o energetskoj učinkovitosti (NN 127/14, 116/18, 25/20) tako da glasi: „Operator prijenosnog sustava električne energije i operator distribucijskog sustava električne energije dužni su mjere ostvarene u prijenosu i distribuciji električne energije unositi u sustav za mjerenje i verifikaciju energije.“ Komentar vezano za članak 13. (članak 12.a stavak 3. alineja 2): U obrazloženju nedostaje izračun kojim se određuje iznos da je 70% kumulativnog cilja ostvarivo sustavom energetske učinkovitosti, a ostatak alternativnim mjerama politike. Komentar vezano za članak 14.: Potrebno je razmotriti pitanja vezana za provedbu mjera (članak 14. prijedloga Zakona odnosno članak 13. Sustav obveze energetske učinkovitosti važećeg Zakona): Ako se mjere koje su ostvarene u prošloj godini moraju nužno unijeti u tekućoj, što se događa s mjerama koje su višak, a koje će se prijaviti u narednom periodu? One miruju u SMIV-u, a vlasnik tj. obveznik odlučuje kad će ih prijaviti i hoće li ih možda prodati? Kako u SMIV-u mjera mijenja vlasnika? Što ako u sljedećoj godini obveznik kupi na tržištu od ne obveznika unosa u SMIV mjeru koja je provedena prije prošle godine i tek se sad unosi u SMIV? Komentar vezano za članak 15. (članak 13.b stavak 1. i 5.): U stavku 1. ovog članka definira se rješenjem Ministarstva obvezu uštede energije u kWh, temeljem podatka o energiji koju je stranka obveznica isporučila krajnjim kupcima ili do distribucijskih stanica koje prodaju energiju krajnjim kupcima u pretprošloj godini, koja predstavlja početnu osnovicu za izračun godišnje obveze uštede energije. U stavku 5. propisano je da se za prvu godinu drugog razdoblja kumuliranja utvrđuje i iznos kumulativnih ušteda energije koje je stranka obveznica dužna postići u cijelom razdoblju kumuliranja, a koji se utvrđuje na način određen stavcima 2., 3. i 4. ovoga članka, pri čemu se kao početna osnovica uzima trogodišnji prosjek isporučene energije za tri uzastopne godine koje prethode pretprošloj godini iz stavka 1. ovoga članka. Postavlja se pitanje što se događa na kraju kumulativnog razdoblja od deset godina (za primjer uzimamo drugo razdoblje akumuliranja 2021.-2030.) kada se pojavi razlika između rješenjem određenih ušteda za kumulativno razdoblje i zbroja pojedinačnih godišnjih ušteda koje Ministarstvo propisuje svake godine prema potrošnji iz pretprošle godine. Ova razlika je očekivana obzirom na promjene u tržišnim udjelima pojedinih opskrbljivača. Komentar vezano za članak 15. (članak 13.b stavak 2.): Predlažemo da se zakonski riješi izuzimanje od obveze ušteda energije za one izmjerene količina energije koje su preuzete iz mreže za punjenje tehnološki različitih spremnika energije (energija za crpni rad, punjenje baterijskih spremnika električnom energijom, punjenje akumulatora topline, električna energija za rad VN elektro-bojlera). Predlažemo da se propiše da se obveze ušteda opskrbljivača umanjuju proporcionalno udjelu na tržištu, za potrošenu električnu energiju kod pružatelja pomoćne usluge koja je aktivirana na zahtjev operatora mreže te omogućava pružanje regulacijskih usluga. Dodatno, povećanje udjela električnih vozila u ukupnom voznom parku Republike Hrvatske strateški je interes nacionalne energetske politike što neminovno dovodi i do brzog porasta potrošnje električne energije u ovom segmentu. Zbog toga predlažemo potrošnju električne energije ostvarenu na punionicama izuzeti iz izračuna osnovice budući je to u koliziji s ciljevima energetske politike. Komentar vezano za članak 16.: Neke od mjera koje propisuju obveze ovog prijedloga Zakona već se manifestiraju na dijagramu potrošnje električne energije Republike Hrvatske (https://www.hops.hr/dijagram-opterecenja-dnevni) i stoga je neophodna transparentnost kod operativnog usuglašavanja primjene pojedine mjere koje imaju takav utjecaj. Naime, pojedinačna mjera sama po sebi možda nema toliki utjecaj, međutim obveza velikog broja kupaca na uvođenje takvih mjera ušteda i njihova stohastička primjena u praksi može stvoriti značajna odstupanja od planiranih dijagrama potrošnje, a time posljedično i veliki angažman energije uravnoteženja, što može stvoriti distorziju u operativnom procesu vođenja EES-a. Vezano za odredbe u članku 16. stavak 3. – ove mjere podržavamo, ali jednako tako je neophodna transparentnost u operativnom procesu planiranja i vođenja u EES-u. Također je su i dalje veliki kamen spoticanja u značajnijoj primjeni ovih mjera: - fiksno određene tarife u tarifnom sustavu bez mogućnosti fleksibilnosti u slučaju potreba u EES-u, a posebno ne vezano za dinamično određivanje cijena na potražnju krajnjih kupaca što je neophodan i prioritetan korak za uvođenje takvih mjera kod krajnjih kupaca - neučinkovit sustav očitanja brojila kod velikog broja kupaca na NN i nepoznavanje stvarnog dijagrama potrošnje na NN razini ODS-a uz heterogeni prikaz proizvodnje kupaca s vlastitom proizvodnjom. Dodatno, u ovom prijedlogu Zakona nisu definirani rokovi propisani u ovom članku. Dodatno, molimo pojašnjenje vezano za novu mjeru koja se zove se zove „svjetlostaj“, a o kojoj nemamo nikakvih dodatnih saznanja osim navoda iz medija. U Republici Hrvatskoj sve jedinice lokalne samouprave moraju uvesti svjetlostaj, odnosno odrediti otkad do kad će se noću vanjska rasvjeta gasiti ili smanjiti barem na 50 posto. Tako je određeno Pravilnikom o zonama rasvijetljenosti, dopuštenim vrijednostima rasvjetljavanja i načinima upravljanja rasvjetnim sustavima koji je napokon objavljen ovih dana i koji je provedbeni akt donesenog Zakona o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja. Gradovi i općine tako sad moraju Planom rasvjete definirati početak svjetlostaja, pri čemu odstupanje može biti maksimalno do jednog sata u odnosu na sredinu noći. S obzirom da bi ova mjera mogla značajno utjecati na naš operativni proces rada i da već sada uočavamo neke čudne anomalije kod ukupnog dijagrama potrošnje Republike Hrvatske, a još uvijek ne postoji cjeloviti sustav daljinskog očitanja potrošnje kod svih takvih kupaca na NN, molimo dodatne informacije na ovu temu ili povezivanje s kolegama koji se bave ovom temom u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja. Komentari vezano za Zakon o energetskoj učinkovitosti (NN 127/14, 116/18, 25/20): Članak 16. stavak 3. potrebno je urediti sukladno Uredbi (EU) 2019/943 umjesto Uredbe (EZ) 714/2009. Predlaže se brisanje stavka 4. članka 16. obzirom na navedeni rok 30. lipnja 2015. te činjenicu da je regulatorno tijelo vjerojatno izvršilo obveze propisane ovim stavkom. U slučaju da navedene obveze nisu izvršene potrebno je odrediti novi rok umjesto 30. lipnja 2015. Predlažemo novi stavak 9. u članku 17. Zakona o energetskoj učinkovitosti (NN 127/14, 116/18, 25/20) tako da glasi : „Operator prijenosnog sustava električne energije i operator distribucijskog sustava električne energije dužni su mjere ostvarene u prijenosu i distribuciji električne energije unositi u sustav za mjerenje i verifikaciju energije.“ Člankom 26. stavkom 4. Zakona o energetskoj učinkovitosti (NN 127/14, 116/18, 25/20) nije predviđena mogućnost da se energetska usluga provodi za mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti koje se ne projektiraju (npr. zamjena vozila s učinkovitijima, odnosno bilo koja mjera koja ne zahtjeva izradu glavnog projekta). Ovaj članak nije usklađen sa člankom 15. stavak 5. važećeg Pravilnika o sustavu za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije (NN 33/2020) koji omogućava provedbu mjera energetske učinkovitosti koje se ne projektiraju. Za takve mjere isti članak predviđa da izračun ušteda popisuje osoba ovlaštena za energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada ili osoba ovlaštena za energetski pregled velikog poduzeća ili projektant, odnosno neovisno akreditirano inspekcijsko tijelo. Predlaže se usklađivanje članka 26. sa Pravilnikom o sustavu za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije (NN 33/2020) tako da članak glasi: „Kada se ušteda energije utvrđuje procjenom, vrijednost zajamčene uštede utvrđuje se glavnim projektom koji izrađuje osoba ovlaštena za projektiranje sukladno posebnom propisu ili se za mjere za koje nije potrebna izrada projekta zajamčene uštede utvrđuju elaboratom koji potpisuje ovlašteni certifikator.“ Vezano za članak 29. stavak 3. točka 4. smatramo da to nije dobra usporedba pogotovo što se radi o samostalnim uporabnim cjelinama koje imaju različite životne navike a samim tim i potrošnju. Kao što je već prije napomenuto potrošnja zadnje 3 godine ne mogu biti baza za usporednu. Naime 3 zime mogu biti blage i tada bi kod komparacije uštede nakon energetske obnove bile umanjene. Mislim da bi trebalo uzeti u obzir utjecaj temperature kao stupanj dan grijanje kalendarskih godina kao bazu za usporedbu ušteda. Druga opcija je usporedba vršnih sati objekta (MWh/MW) s vršnim satima CTS-a (odnos ukupne isporučene energije CTS/ukupne instalirane snage CTS). Vršni sati daju realniju sliku ušteda jer može doći do situacije da ukupna potrošnja toplinske energije u novo spojenim energetski efikasnim zgradama zbog njihovog velikog broja premašuje uštede koje su postignute ulaganjem u energetski loše objekte što će rezultirati ukupnim porastom potrošnje. Problemi koji se mogu generirati: 1. Stare zgrade –bez razdjelnika Pojedini potrošači u starijim zgradama iz razloga neizbalansiranosti sustava imaju znatno više temperature od propisanih (čak do 270C). S druge strane pojedini potrošači u istoj zgradi imaju zbog istog problema niske unutarnje temperature. Energetskom obnovom koja bi osim poboljšanja termo izolacije trebala uključivati i balans sustava doći će ujednačenja grijanja. Međutim navike ljudi s prethodnim grijanja neće se promijeniti i oni će tražiti 270C. 2. Zgrade s razdjelnicima Uzimanje u obzir prosječnu potrošnju po svakom samostalnoj uporabnoj cjelini SUC je nemoguća jer isključivo ovisi o ponašanju vlasnika SUC-a. 3. Nove zgrade s individualnim toplinskim podstanicama (ITPS) Nadalje kod nove samostalne uporabne cjeline (ITPS) čime potrošač može samostalno regulirati potrošnju za potrebe grijanja i potrošnje tople vode. Samim tim može utjecati na ukupnu potrošnju koja nakon modernizacije može biti veća od ciljanih ušteda. Na temelju svega gore navedenog smatramo da se trebaju definirati maksimalne temperature. koje mogu biti u pojedinoj prostoriji SUC-a kao i period grijanja kako bi se potpuno smanjio utjecaj pojedinaca na visinu ušteda a samim tim vraćanja sredstava koja su uložena od strane pružatelja energetske usluge s kojim je sklopljen ugovor. Naime potrošači na CTS-u redovito imaju više temperature u SUC-evima nego što navodi važeći standard HRN EN 12831 (važeći). Predmetnim standardima definirane su temperature koje se s ogrjevnim tijelima (njihovom ogrjevnom moći) treba postići u grijanim prostorima a koje su : • Dnevna i spavaća soba 200C, • Kuhinja 200C, • Kupaonica 240C, • Sporedne prostorije – hodnici 150C, Na kraju kao rezime predlažemo da se uštede gledaju na nivou cijele zgrade uz nužan uvjet da je period grijanja 06.00-22.00 te da temperature u SUC-evima budu maksimalno + 30C od projektne temperature iz HRN 12831. U Poglavlju VI Nadzor nije navedeno tko obavlja nadzor nad realizacijom Ugovora iz članka 29. i članka 30. Prihvaćen Trajanje savjetovanja - Primljeno na znanje. Komentar vezano za pojam krajnji kupac - Prihvaća se. Komentar vezano za agregatore - Primljeno na znanje. Razmotrit će se kod izrade Pravilnika o sustavu za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije. Komentar vezano za promjene vlasnika portfelja kupaca - Ne prihvaća se. Nije predmet zakona. učinkovitosti. U tim slučajevima relevantno je zakonodavstvo iz područja trgovačkih društava. Komentar vezano Pravilnik za praćenje, mjerenje i verifikaciju energije - Prihvaća se. Korigirat će se u cijelom tekstu. Komentar vezano za članak 12.a stavak 3. alineju 2 - Ne prihvaća se. Nije moguće primijeniti analogiju, jer se način izračuna nacionalnog cilja promijenio za drugo razdoblje. Komentar vezano za prijedlog novog stavka u članku 15. (članak 13.b stavak 5.) - Djelomično se prihvaća. Prijedlog se ne prihvaća u dijelu da se obveze umanjuju opskrbljivačima električne energije, a prihvaća u dijelu da se Operator prijenosnog sustava električne energije obveže unositi mjere u SMIV. Komentar vezano za članak 13. (članak 12.a stavak 3. alineja 2) - Ne prihvaća se. Učinak alternativnih mjera utvrđen je u NECP-u, a ostatak je potrebno ostvariti kroz sustav obveza. Komentar vezano za članak 14. - Ne prihvaća se. Obračunavanje ušteda energije će se detaljnije urediti Pravilnikom o sustavu za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije. Komentar vezano za članak 15. (članak 13.b stavak 1. i 5.) - Ne prihvaća se. Obračunavanje ušteda energije će se detaljnije urediti Pravilnikom o sustavu za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije. Komentar vezano za članak 16. - Ne prihvaća se. Člankom se prenosi se Direktiva o ene. učinkovitosti i čl.16. je usklađen s njom. pojašnjenje vezano za novu mjeru koja se zove se zove „svjetlostaj" - Prima se na znanje. Nije predmet Zakona ni Direktive, ali će se razmotriti uvrštavanje u alternativne mjere. Primjedba uz članak 16. stavak 3. da je potrebno urediti sukladno Uredbi (EU) 2019/943 umjesto Uredbe (EZ) 714/2009. - Ne prihvaća se. Primjedba - Predlažemo novi stavak 9. u članku 17. Zakona o energetskoj učinkovitosti (NN 127/14, 116/18, 25/20) - Prihvaća se djelomično. - Prihvaća se u dijelu operatora prijenosnog sustava. Primjedba - Člankom 26. stavkom 4. Zakona o energetskoj učinkovitosti - Prihvaća se. Primjedba - Vezano za članak 29. stavak 3. točka 4. - Ne prihvaća se - Članak nije predmet I/D Zakona, a usklađen je s Direktivom.
5 Čedomir Tatalović PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI Mora se svakom krajnjem korisniku omogućiti da potroši i plati točno onoliko koliko je potrošio. Kako bi to mogao, mora imati mogućnost preciznog mjerenja potrošnje, koje se mora osnivati na mjernom uređaju, koji iskazuje vrijednost u priznatim mjernim jedinicama. Kod mjerenja utrošene toplinske energije, razdjelnici su se pokazali kao loše rješenje, jer iskazuje impulse, koji nisu priznata mjerna jedinica, te stoga valja sve krajnje korisnike opremiti mjernim uređajem pred stan, tzv. kalorimetrom, U Karlovcu je trećina stanova opskrbljena upravo kalorimetrima, što je rezultiralo preciznom izmjerom iskazanom u kilovat satima. Nadam se da će doći na red i Zakon o tržištu toplinske energije. Primljeno na znanje Upravo je cilj Zakona osigurati jasnu, transparentnu i točnu obvezu mjerenja i izdavanja računa.
6 Davor Majkić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Jedino moje iskustvo u ovome je dolazak dvije djevojcice koje su trebale pregledom i mjerenjima pripremiti izradu energetskog certifikata neophodnog za prodaju nekretnine, ali ne shvacam da su MENE PITALE : • imam li dvostruke prozore? • jesu li stakla dvostruka ? • postoje li brtve na prozorima i vratima ? • imam li klima uredjaj (kao da je skriven ispod tepiha) ? • koliko trosim struje zimi a koliko ljeti ? • koristim li plin i koliko ga trosim ? Koristim li ga za kuhanje/grijanje ? • osjecam li se ugodno u stanu ili mi je ljeti vruce a zimi hladno ? • i jos hrpu besmislenih pitanja Pitam se da li je ovo pravi nacin ili bi jednostavno trebalo izmjeriti temperature u trazenom prostoru i izvan njega, ukljuciti grijanje poznate snage i nakon programiranog vremena opet izmjeriti obje temperature te ih usporediti s prijasnjim mjerenjima. Ne sumnjam da je time jednostavno izracunati ucinak grijanja te gubitke zbog lose gradnje i izolacije, i to bih smatrao realnom procjenom ucinkovitosti, a ovo svoje iskustvom vidim kao nestrucnost, lov u mutnom i lopovluk koji je dozvoljen od visih instanci ocito jednako nestrucnih i nesposobnih, a radi se o SAMO JEDNOM STANU. Sto je s tvornicama, prodajnim centrima,... Dok se budu dozvoljavali ovakvi postupci necemo se uskladiti ni sami sa sobom a ne EU. Nije prihvaćen Energetsko certificiranje zgrada nije predmet ovog Zakona.
7 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, Članak 2. S obzirom da se koriste različiti izrazi: „krajnja potrošnja“, „neposredna potrošnja“, u tekstu Zakona o energetskoj učinkovitosti uključujući i prijedlog Izmjena i dopuna predmetnog zakona, predlažemo da se koristi samo izraz „krajnja potrošnja energije“ jer je definirana u pojmovniku (članak 4. stavak 2. točka 27.) i Direktivi 2012/27/EZ, te Direktivi (EU) 2018/2002, a ujedno je poveznica s izrazom „krajnji kupac“. S time u svezi predlaže se izmjena članka 3. stavka 4. tako da glasi: „(4) Nacionalni okvirni ciljevi energetske učinkovitosti iz stavka 7. ovoga članka izražavaju se u apsolutnim iznosima potrošnje primarne energije i krajnje potrošnje energije u 2020., odnosno 2030. godini na način određen Integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planom.“ Dodatno, predlaže se izmjena članka 3. stavka 1. tako da glasi: „(1) Svrha je ovoga Zakona ostvarivanje ciljeva održivog energetskog razvoja: smanjenje negativnih utjecaja na okoliš iz energetskog sektora, poboljšanje sigurnosti opskrbe energijom, zadovoljavanje potreba potrošača energije i ispunjavanje međunarodnih obveza Republike Hrvatske u području smanjenja emisije stakleničkih plinova i to poticanjem mjera energetske učinkovitosti u svim sektorima.“ Primljeno na znanje Korištenje termina „krajnja potrošnja“ i „neposredna potrošnja“ uskladit će se u tekstu Zakona. Primjedba - Dodatno, predlaže se izmjena članka 3. stavka 1. - Ne prihvaća se
8 HGK PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, Članak 3. S obzirom da nije jasno odnosi li se termin „pregled zgrada“ na zgrade ili građevine, predlaže se odgovarajuće pojašnjenje. Nije prihvaćen Definicije energetskih pregleda su jasne, a energetski pregledi velikih poduzeća se detaljnije propisuju pravilnikom, tako da nema potrebe za dodatnim pojašnjenjima.
9 GEN-I Hrvatska d.o.o. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, Članak 3. Definicija “2. agregator” nije u skladu s Direktivom 2019/944 o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije, jer ograničava agregaciju na "različita postrojenja", što sprečava da svi konačni kupci, uključujući one bez proizvodnih jedinica, budu uključeni u agregaciju. Prema Direktivi 2019/944, agregator je „funkcija koju obavlja fizička ili pravna osoba koja kombinira opterećenja većeg broja kupaca ili proizvedene električne energije radi prodaje, kupnje ili dražbe na bilo kojem tržištu električne energije“ i neophodno je za usklađivanje s propisima EU i za omogućavanje integrirane provedbe uloge agregatora, da definicija u Zakonu o energetskoj učinkovitosti i to odražava. Prijedlog novog teksta: 2. agregator – pravna osoba koja okuplja različita postrojenja spojena i/ili opterećenja većeg broja kupaca na prijenosnu i/ili distribucijsku mrežu te kombinira njihova kratkotrajna opterećenja i/ili proizvodnju za prodaju ili dražbu na organiziranim tržištima energije, pruža usluge energije uravnosteženja i pomoćne usluge te može biti neovisna od opskrbljivača korisnika mreže koje agregira Primljeno na znanje Definicija će se uskladiti s Direktivom i potrebom ovoga Zakona.
10 HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, Članak 3. Predlažemo izmjenu definicije „5. distributer energije“ na način da se briše tekst „uključujući ODS“ te predlažemo dodati definiciju pod brojem 43a. za operatora distribucijskog sustava, istovjetnu definiciji iz Zakona o tržištu električne energije (istovjetno kao za 44. operator prijenosnog sustava): „43a. operator distribucijskog sustava – pravna ili fizička osoba odgovorna za pogon i vođenje, održavanje, razvoj i izgradnju distribucijske mreže na zadanom području te za osiguravanje dugoročne sposobnosti mreže da zadovolji razumne zahtjeve za distribucijom električne energije.“ Obrazloženje: propisi za električnu energiju bitno se razlikuju od propisa za toplinsku energiju i plin. Ujedno predlažemo da se definicija „5. distributer energije“ odnosi na toplinsku energiju (distributer toplinske energije). Odgovarajuću izmjenu provesti u referentnim odredbama Zakona. Prihvaćen Prihvaća se dodavanje definicije operatora distribucijskog sustava. . Primjedba - Ujedno predlažemo da se definicija „5. distributer energije“ odnosi na toplinsku energiju - Ne prihvaća se. - Distributer se može odnositi i na distribuciju plina.
11 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, Članak 3. Predlaže se izmjena članka 4. stavka 2. točke 2. tako da glasi: „2. agregator - fizička ili pravna osoba koja kombinira opterećenja većeg broja kupaca ili proizvedenu električnu energiju radi prodaje, kupnje ili dražbe na bilo kojem tržištu električne energije te je neovisna od opskrbljivača korisnika mreže koje agregira,“ Dodatno, predlaže se izmjena članka 4. stavka 2. točke 8. tako da glasi: „8. električna energija iz kogeneracije – električna energija proizvedena u postupku povezanom s proizvodnjom korisne topline i obračunata u skladu s metodologijom za izračun električne energije iz kogeneracije“ Dodatno, predlaže se izmjena članka 4. stavka 2. točke 39. tako da glasi: „39. napredni mjerni sustavi/pametan sustav mjerenja - elektronički sustav koji može mjeriti električnu energiju koja je predana u mrežu ili električnu energiju potrošenu iz mreže pružajući više informacija od konvencionalnog brojila te koji može prenositi i primati podatke nekim oblikom elektroničke komunikacije u svrhu informiranja, praćenja i kontrole,“ Dodatno, članak 4. stavak 2. točka 46. definira opskrbljivača energijom, te bi trebalo obuhvatiti sve oblike energijom osim ogrjevnog drva (koje spada pod socijalni energent i teško je utvrditi njegovu stvarnu potrošnju te na odgovarajući temeljem takva potrošnje utvrditi uštede energije). Predlaže se izmjena članka 4. stavka 2. točke 46. tako da glasi: „46. opskrbljivač energije – znači fizičke ili pravne osobe koji prodaju energiju krajnjim kupcima, a što uključuje energetske subjekte koji imaju dozvolu za obavljanje energetskih djelatnosti opskrbe električne energije, opskrbe plinom, opskrbe toplinskom energijom, subjekte koji obavljaju djelatnost trgovine na malo energijom osim ogrjevnog drva, uključujući trgovinu na malo naftnim derivatima, benzinom i dizelskim gorivom, loživim uljem i ukapljenim naftnim plinom,“ Dodatno, predlaže se izmjena članka 4. stavka 2. točke 47. tako da glasi: „47. ostvarena ušteda – ušteda energije ostvarena provedbom mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti, odnosno ostvarena energetskom uslugom, a koja se dokazuje postupkom verifikacije uštede energije sukladno pravilniku iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona,“ Dodatno, predlaže se izmjena članka 4. stavka 2. točke 48. tako da glasi: „48. poboljšanje energetske učinkovitosti – smanjenje potrošnje energije ili povećanja proizvodnje uz iste referentne uvjete i jednak učinak kao prije provedbe mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti ili projekta energetske učinkovitosti, a koje je posljedica primjene energetski učinkovitih tehnologija, sustava i proizvoda, primjene obnovljivih izvora energije za pretežno ili potpuno pokrivanje vlastite potrošnje energije u građevini i/ili promjena u ponašanju korisnika“ Dodatno, s obzirom da se ukida Pravilnik o sustavu obveze energetske učinkovitosti, potrebno je definirati pojam „planirana ušteda energije“ koji se veže na članak 14. (članak 13. stavak 18.) te prijedlog izmjena članka 13. stavak 8. do 11. Predlaže se u članku 4. stavku 2. dodati novu točku 48. tako da glasi: „48. planirana ušteda energije – ušteda energije koja se planira postići primjenom mjera energetske učinkovitosti kroz jednu ili više godina u promatranom kumulativnom razdoblju koju stranka obveznica iskazuje u izvješću o ostvarenim uštedama kao ostvarenje uštede u visini utrošenih planiranih investicijskih troškova“ Dodatno, u članku 4. stavku 2. točki 53. potrebno je definirati niži udjel npr. 30% ako su u pitanju proizvodne jedinice (agregati) ili mrežne jedinice (transformatori, polja) s obzirom da se radi u pravilu o značajnim investicijskim ulaganjima u energetska postrojenja. Predlaže se izmjena članka 4. stavka 2. točke 53. tako da glasi: „53. preuređenje u značajnoj mjeri – preuređenje čiji troškovi prelaze 30 % troškova ulaganja za novu usporedivu jedinicu“ Dodatno, predlaže se izmjena članka 4. stavka 2. točke 65. tako da glasi: „65. učinkovito centralizirano grijanje i hlađenje – sustav centraliziranog grijanja ili hlađenja koji upotrebljava najmanje 50 % obnovljive energije, 50 % otpadne topline, 75 % topline dobivene kogeneracijom ili 50 % kombinacije obnovljive energije i topline dobivene kogeneracijom“ Dodatno, predlaže se izmjena članka 4. stavka 2. točke 70. tako da glasi: „70. ušteda energije – količina ušteđene energije i/ili vode utvrđena mjerenjem i/ili procjenom potrošnje prije i poslije primjene jedne ili više mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti, uz normalizaciju prema referentnim uvjetima, kao i količina proizvodnje energije iz novoizgrađenih ili revitaliziranih obnovljivih izvora energije i/ili kogeneracije za koju se ne ostvaruje poticajna cijena temeljem posebnih propisa“ U definiciji u članku 4. stavku 2. u točki 76. „životni ciklus“ treba izbaciti ili treba dodati definiciju pojma „Životni vijek mjere“. Dodatno, predlaže se definirati izraz „distribucijska stanica koja prodaje energiju krajnjim kupcima“. Nije prihvaćen Definicija agregatora se usklađuje s direktivama i ovim zakonom. Primjedba - Dodatno, predlaže se izmjena članka 4. stavka 2. točke 8. - Prihvaća se. Primjedba - Dodatno, predlaže se izmjena članka 4. stavka 2. točke 39. - Prihvaća se. Primjedba - Dodatno, članak 4. stavak 2. točka 46. - Ne prihvaća se. - Definicija je usklađena s Direktivom. Primjedba - Dodatno, predlaže se izmjena članka 4. stavka 2. točke 47. - Prihvaća se. - Prilagoditi će se tekst Primjedba - Dodatno, predlaže se izmjena članka 4. stavka 2. točke 48. - Ne prihvaća se. Primjedba - Dodatno, s obzirom da se ukida Pravilnik o sustavu obveze energetske učinkovitosti - Ne prihvaća se. - Pitanja oko planiranja i obračunavanja ušteda energijom detaljnije će se razraditi kroz Pravilnik o sustavu za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije. Primjedba - Dodatno, u članku 4. stavku 2. točki 53. - Ne prihvaća se. - Prijedlog nije u skladu s definicijom iz Direktive 2018/2002 točka 44 članak 2. Primjedba - Dodatno, predlaže se izmjena članka 4. stavka 2. točke 65. - Ne prihvaća se. - Smisao je isti, a postojeća definicija je istovjetna onoj u Direktivi 2018/2002 točka 41 članak 2. Primjedba - Dodatno, predlaže se izmjena članka 4. stavka 2. točke 70. - Ne prihvaća se. Primjedba - U definiciji u članku 4. stavku 2. u točki 76. - Ne prihvaća se. - Ova definicija se odnosi na odredbe zakona koje se tiču eko dizajna uređaja. Primjedba - Dodatno, predlaže se definirati izraz „distribucijska stanica koja prodaje energiju krajnjim kupcima“ - Ne prihvaća se. - Pojam je jasan i preuzet iz Direktive.
12 E.ON Hrvatska d.o.o. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, Članak 3. U točki 10. definiran je pojam ”energetska učinkovitost” kao omjer između ”korisnog učinka”, dok je u članku 2. stavku 4. Direktive 2012/27/EU energetska učinkovitost definirana je kao omjer između ”ostvarenog učinka”. Nije jasno što se misli pod pojmom ”korisnog učinka”. Predlažemo da se pojam energetske učinkovitosti definira kao u direktivi te da glasi: „energetska učinkovitost” znači omjer između ostvarenog učinka, usluge, robe ili energije i utroška energije. U točki 38. koristi se referenca na članak 3. stavak 7. ovoga Zakona. Nije jasno na koji članak se odnosi referenca, s obzirom da članak 3. ovoga Zakona i ZEU nemaju stavak 7. U točki 41. koristi se pojam ”nove godišnje uštede energije” koji se u daljnjem tekstu ovoga Zakona nigdje ne spominje. U tekstu prijedloga Zakona koristi se pojam ”nove uštede energije”, no nove godišnje uštede energije nije nigdje upotrjebljeno. Stoga je pojam ”godišnje“ potencijalno suvišan te predlažemo da se izbaci iz definicije te da umjesto toga stoji „nove uštede energije“ kako su predviđene aktualnim zakonom. Ukoliko se zadržava pojam „nove godišnje uštede energije“, smatramo da bi definiciju trebalo izmijeniti tako da se uzme u obzir okolnost da mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti poduzeta u jednoj godini može rezultirati novim godišnjim uštedama i u narednim godinama, ovisno o životnom vijeku mjere, a ne samo u godini u kojoj je završena provedba mjere. U točki 47. upućuje se na pravilnik iz članaka 22. stavak 3. Zakona (prijelazne i završne odredbe u kojima se spominje Pravilnik iz članka 19. st. 3. prijedloga Zakona), dok se kod ostalih referenci na Pravilnik upućuje na čl. 19. st. 3. prijedloga Zakona. Predlažemo upućivanja na Pravilnik uskladiti dosljedno kroz zakonski tekst na način da upućuje na čl. 22. ZEU (kako se mijenja čl. 19. ovog Zakona). Napominjemo kako trenutačni Pravilnik ne sadržava odredbe koje bi predviđale metodologiju za izračun ostvarenih ušteda za izgradnju novog visokoučinkovitog kogeneracijskog postrojenja kojim se zamjenjuje postojeće postrojenje manje energetske učinkovitosti, premda se spominje životni vijek takve mjere. Predlažemo u novom Pravilniku izričito urediti ovo pitanje. U točki 48. definiran je pojam ”poboljšanje energetske učinkovitosti” kao smanjenje potrošnje energije, što je različito od teksta Direktive u kojoj se u članku 2. t. 6. Direktive ”poboljšanje energetske učinkovitosti” defenira kao povećanje energetske učinkovitosti a ne smanjenje potrošnje energije. Predlažemo uskladiti definiciju s definicijom u Direktivi na način da glasi: „poboljšanje energetske učinkovitosti” znači povećanje energetske učinkovitosti kao rezultat promjena u tehnologiji, ponašanju i/ili gospodarstvu. Nije prihvaćen U točki 10. - Korisni učinak je rezultat neke aktivnosti pa je na taj način definicija pojednostavljena i jasnija nego predložena. U točki 38. - Radi se o članku 3. postojećeg Zakona, koji se kroz čl.2 I/D Zakona nadopunjuje i stavkom 7. U točki 41. - U definiciji se poziva na Pravilnik, kojim će se detaljnije obraditi pitanje obračunavanja ušteda. Primjedba - U točki 47. - Prihvaća se. Primjedba - Napominjemo kako trenutačni Pravilnik ne sadržava odredbe koje bi predviđale metodologiju za izračun ostvarenih ušteda za izgradnju novog visokoučinkovitog kogeneracijskog postrojenja - Razmotrit će se tijekom izrade Pravilnika. Primjedba - U točki 48. - Ne prihvaća se. - Definicija je jasnija od one iz Direktive, a način izračuna ušteda energije (smanjenja potrošnja energije) osigurava da se u obzir uzme poboljšanje učinkovitosti sustava.
13 Energia naturalis d.o.o. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, Članak 3. Predlažemo proširenje definicije pod točkom 41. nove godišnje uštede energije na način da se iza riječi Zakona, dodaju riječi: „uključujući životni vijek mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti“. Svaka mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti rezultira novim godišnjim uštedama u nadolazećem razdoblju, a koliko dugo će mjera proizvoditi nove godišnje uštede ovisi o njenom životnom vijeku. Ovom dopunom će to biti jasnije propisano. Nije prihvaćen Nove godišnje uštede su samo one koje su nastale iz mjera provedenih ili prijavljenih u toj godini. Učinak mjere kroz godine njezinog životnog vijeka ne mogu se smatrati novom godišnjom uštedom. To je u suprotnosti s idejom članka 7 Direktive, koji izričito traže da se ostvaruju nove uštede svake godine.
14 Sanja Vušković PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, Članak 5. Molimo da se ovom izmjenom Zakona omogući Upraviteljima stambenih i komercijalnih zgrada koji zastupaju suvlasnike ravnopravan položaj u odnosu na ostale subjekte na tržištu. Mijenja se Zakon , a članak 30. stavak 7. koji nije provediv se ne dopunjava niti se omogućava njegovo provođenje,a niti se ukida. Naime u skladu sa Zakonom o energetskoj učinkovitosti čl. 30. stavak 7. Upravitelj zgrade koja sklopi ugovor iz stavka 4. ovoga članka obvezan je dostaviti podatke o potrošnji energije za tu zgradu, nacionalnom koordinacijskom tijelu, odnosno u sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije sukladno pravilniku iz članka 22. stavka 1. ovoga Zakona. Čl.30 stavak 4.Ugovorom o izvođenju radova na energetskoj obnovi za višestambene zgrade smatra se ugovor ili skup povezanih ugovora kojima se naručuje usluga ili radovi za provedbu mjera energetske učinkovitosti. Članak 22. stavak1. Sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije računalni je sustav za prikupljanje, obradu i verifikaciju informacija o energetskoj učinkovitosti i ostvarenim uštedama energije, a vodi ga Nacionalno koordinacijsko tijelo u skladu s pravilnikom za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije koji donosi ministar. Zakonom je definirano da je upravitelj obvezan dostaviti podatke u sustav ali istim zakonom nije definirano kako dostaviti niti tko je upravitelj da li je on nositelj uštede? Kako dobiti verificiranu uštedu ? Navedeno bi trebalo biti u Pravilniku o sustavu za praćenje , mjerenje i verifikaciju ušteda energije ali čl.9 stavak1. je propisana obveza unosa podataka u sustav za: Nositelji ušteda obvezni su imenovati osobu odgovornu za unos podataka i o tome elektroničkim/pismenim putem obavijestiti Nacionalno koordinacijsko tijelo za energetsku učinkovitost (u daljnjem tekstu: Nacionalno koordinacijsko tijelo), samo napomena da je nositelj uštede definiran kao pravna osoba koja ulaže vlastita sredstva u provedbu mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti i snosi rizike povezan s provedbom energetske učinkovitosti, uključujući obveznika planiranja, stranku obveznicu, pružatelja energetske usluge i davatelja subvencija, odnosno pravna ili fizička osoba koja je kupila uštedu od drugog nositelja uštede. U skladu s definicijom mogli bi protumačiti da je upravitelj/ suvlasnici nositelj uštede međutim, u daljnjem čl. 9 stavak 4.je navedeno: Osoba imenovana u skladu sa stavkom 1. ovoga članka unosi podatke o: 1. provedenim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti koje je proveo obveznik planiranja u skladu s planovima za povećanje energetske učinkovitosti 2. o provedenim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti kod korisnika subvencija, 3. o provedenim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti koje pružatelj energetske usluge ostvaruje temeljem ugovora o energetskom učinku ili ugovora o energetskoj usluzi koji uključuje financiranje, 4. o provedenim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti koje je provela stranka obveznica. Iz navedeno je vidljivo da ne postoji unos podataka o provedenim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti koje upravitelj/ suvlasnici ostvaruju temeljem ugovora o energetskoj obnovi. Ujedno je nositelj ušteda obvezan unijeti podatke o provedenim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti kod korisnika subvencija,odnosno u skladu s čl. Članak 13.stavak 2. Ako se mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti subvencionira, a korisnici subvencija nisu obveznici unosa podataka u Sustav sukladno odredbama ovoga Pravilnika, ulazne podatke i dokaze o iznosu ostvarenih ušteda energije u Sustav unosi davatelj subvencija., a u čl. Članak 22.stavak 6. je navedeno da kada mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti provodi više sudionika, ušteda energije pripisuje se u Sustavu nositeljima ušteda u odnosu na omjer njihovih uloženih sredstava, osim ako je drugačije određeno međusobnim sporazumom sudionika. Znači li to da upravitelj nije obveznik unosa podataka te se čl. 30 stavak 7. Zakona o energetskoj učinkovitosti , treba brisati jer kod subvencije energetske obnove upisuje ga u sustav davatelj subvencije, ali na koji način onda upravitelj potražuje verificiranu uštedu, s obzirom na to da upravitelj tj. suvlasnici ulažu vlastita sredstva u provedbi mjera za energetsku učinkovitost i snosi rizik povezan s provedbom i ujedno što je energetskom obnovom koja nije subvencionirana? Kod subvencije je definirano koliko koga pripada ušteđene energije čl. 22.stavak 6. istog Pravilnika Kada mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti provodi više sudionika, ušteda energije pripisuje se u Sustavu nositeljima ušteda u odnosu na omjer njihovih uloženih sredstava Nastavno na navedeni čl. Upravitelj/suvlasnici ima/ju prava na verificiranu uštedu u odnosu na ulog ,ali kako je dobiti?? Znači da svu ušteđenu energiju ostvarenu provedbom mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti koju su upravitelji ostvarili putem energetskih obnova od 2014.g. do 2020.godine nisu mogli verificirati, a nastavno ni trgovati s istom, što ih stavlja u neravnopravan položaj s ostalim subjektima na tržištu, te molimo da se ovim Zakonom regulira i omogući verifikacija ušteđene energije za Upravitelje zgrade. Prihvaćen članak 30, stavak 7. će se brisati.
15 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, Članak 7. S obzirom da se minimalni zahtjevi energetskih svojstava zgrada odnose na građevine koje se koriste središnje vlasti, neovisno o vlasništvu, predlaže se izmjena članka 8. stavka 2. točke 6. tako da glasi: „6. mjere za osiguranje godišnje obnove 3 % ukupne površine poda grijanih i/ili hlađenih zgrada koje su u vlasništvu ili uporabi središnje vlasti kako bi se ispunili barem minimalni zahtjevi energetskih svojstava, odnosno minimalnih zahtjeva energetske učinkovitosti za zgrade odnosno građevinske cjeline sukladno tehničkom propisu kojim se uređuje područje racionalne uporabe energije i toplinske zaštite u zgradama“ Nije prihvaćen Definicija je usklađena s Direktivom.
16 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, Članak 8. S obzirom da se u ostvarene uštede osim količina u krajnjoj potrošnji, ubrajaju i količine energije koje su posljedica povećanja proizvodnje, predlaže se izmjena članka 9. stavka 2. točke 3. tako da glasi: „3. analizu ostvarenih ušteda energije u prethodnoj godini, u sustavu obveze energetske učinkovitosti iz članka 13. ovoga Zakona i doprinos ostvarenju obveznog kumulativniog cilja ušteda energije.“ Prihvaćen Prihvaća se.
17 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, Članak 9. Predlaže se izmjena članka 10. stavka 3. tako da glasi: „(3) Ministarstvo nadležno za poslove graditeljstva dužno je izraditi dijelove godišnjeg izvješća sukladno članku 9. stavku 2. točkama 1., 2. i 4. ovoga Zakona koji se odnose na ispunjavanje ciljeva strategije iz stavka 1. ovoga članka i dostaviti ih Ministarstvu najkasnije do 1. ožujka tekuće godine za prethodnu godinu.“ Brisana odredba „Godišnje izviješće izrađuje se temeljem podataka iz sustava za praćenje, mjerenje i verifikaciju koje je Fond dostavio ministarstvu nadležnom za poslove graditeljstva.“ navedena u zasebnom stavku 4. ovoga članka. Prihvaćen Prihvaća se.
18 HGK PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, Članak 12. S obzirom da nije jasno navedeno, predlaže se pojašnjenje da li se iz prvog u drugo razdoblje kumuliranja ušteda mogu prenositi neostvarene uštede kojima životni vijek prelazi u drugo razdoblje kumuliranja. Naime, u tekstu Direktive 2012/27/EU koja je izmijenjena Direktivom 2018/2002 od 11.12.2018. u stavku (19) piše: “Dugoročnim mjerama energetske učinkovitosti ostvarivat će se ušteda energije i nakon 2020., no kako bi se doprinijelo cilju energetske učinkovitosti Unije za 2030., tim mjerama trebale bi se ostvariti nove uštede nakon 2020. S druge strane, ušteda energije ostvarena nakon 31. prosinca 2020. ne bi se smjela uračunavati u kumulativnu uštedu energije u krajnjoj potrošnji koja se zahtijeva za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.” To bi značilo da se mjere započete prije 31.12.2020. i nisu prijavljene do 31.12.2020, a njihov zivotni vijek je dugorocan i nove ustede nastaju i nakon 01.01.2021, mogu prijaviti Nije prihvaćen Ne prihvaća se - Direktiva propisuje da nema prijenosa ušteda između razdoblja kumuliranja. Direktivom je jasno je definiran pojam novih ušteda, odnosno kada one nastaju
19 Termoplin d.d. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, Članak 12. Predlažemo promjenu članka 12. stavka 2. Prijedloga Zakona na način da isti glasi: „Uštede energije ostvarene u prvom razdoblju kumuliranja mogu se prenijeti u drugo razdoblje kumuliranja u slučaju da se radi o mjerama provedenim od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2020., a koje donose uštedu nakon 31. prosinca 2020.“ Obrazloženje: Ovaj prijedlog temelji se na članku 7. stavku 4. točki (e) Direktive (EU) 2018/2002 Europskog parlamenta i vijeća od 11.12.2018. Nije prihvaćen Ne prihvaća se.- Citirane odredbe direktive odnose se na izračun nacionalnog cilja, a ne na sustav obveza.
20 GEN-I Hrvatska d.o.o. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, Članak 12. Zahtjev iz 12. (2), da se uštede ostvarene u prvom razdoblju kumuliranja ne smiju prenijeti u drugo razdoblje, u suprotnosti je sa svrhom mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti i ciljem na razini EU, jer predstavlja proizvoljan prekid kontinuiteta ušteda između razdoblja i neopravdano kažnjava porezne obveznike, koji su u prvom razdoblju kumuliranja primijenili mjere, koje osiguravaju veću uštedu (u usporedbi s obvezom) tijekom duljeg razdoblja (također tijekom drugog razdoblja kumuliranja). Izbjegavanje prijenosa ušteda između razdoblja također bi imalo negativan utjecaj na postizanje ciljeva za Hrvatsku do 2030. godine, jer se stvarno ostvarene uštede neće pravilno uzeti u obzir u ukupnom napretku. Ako prijenos ovih ušteda ne bude omogućen, proaktivniji porezni obveznici bit će nepravedno kažnjeni, jer 1) ostvarena ušteda ili viškovi se neće uzimati u obzir za ispunjenje obveza, iako su stvarno ostvarene, i 2) morat će nerazmjerno više ulagati u daljnje mjere, koje će biti skuplje, unatoč tome što su u cjelini već generirale dovoljne uštede. Kako bi se osigurao kontinuitet, važno je istaknuti, da okvir za drugo razdoblje kumuliranja (npr. U članku 13. stavku 6.) uzima u obzir i omogućava mogućnost, da se ostvarene uštede u određenoj godini, koje premašuje godišnju obvezu, uzimaju u obzir pri izračunu obveza za naredne godine. ovisno o životnom vijeku provedenih mjera. Takav mehanizam sasvim ima smisla, jer ispravno procjenjuje uštede, koje su ostvarene kao rezultat jednokratnih mjera, ali stvara učinak / uštede tijekom duljeg razdoblja, a također bi ga trebalo uzeti u obzir i za uštede ostvarene između dva razdoblja kumuliranja, a ne samo između nekoliko godina u istom razdoblju kumuliranja. Prijedlog novog teksta: (2) Uštede energije ostvarene u prvom razdoblju kumuliranja iz stavka 1. ovoga članka ne mogu se prenositi u drugo razdoblje kumuliranja, osim u slučaju, da se radi o uštedama koje predstavljaju višak obveza u prvom razdoblju kumuliranja i da se životni vijek provedenih mjera energetske učinkovitosti (i posljedično ostvarene uštede) protežu na drugo razdoblje kumuliranja. Nije prihvaćen Ne prihvaća se - Direktiva jasno govori o potrebi postizanja novih ušteda energije na godišnjoj razini te u svom članku 7a, stavak 6 navodi da nema prijenosa ušteda iz jednog u drugo razdoblje.
21 Konektor-Split d.o.o. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, Članak 12. Predlažemo da se sukladno članku 7. stavka 4. točke (d) EED-a „u iznos zahtijevane uštede energije uračunavati uštedu energije koja proizlazi iz pojedinačnih mjera koje se prvi puta provode od 31. prosinca 2008. i koje nastavljaju imati učinak u 2020. u pogledu razdoblja obveze iz stavka 1. prvog podstavka točke (a) i nakon 2020. u pogledu razdoblja iz stavka 1. prvog podstavka točke (b) te koje se mogu mjeriti i provjeriti“. Ukratko, prema PRILOG Preporuci Komisije o prenošenju obveza uštede energije u skladu s Direktivom o energetskoj učinkovitosti C(2019) 6621, Bruxelles, 25.9.2019. moguće je za mjere koje imaju dugi životni vijek, odnosno ostvaruju energetske uštede i u drugom razdoblju kumulacije, te uštede iz drugog razdoblja koristiti za ispunjenje obveze energetskih ušteda u drugom razdoblju kumulacije. Naravno, potrebno je napomenuti i da se člankom 7. stavkom 5. ograničava uporaba tih mogućnosti na maksimalno 35 % uštede izračunane u skladu s člankom 7. stavcima 2. i 3. EED-a za razdoblje obveze 2021.–2030. te neovisno o tome hoće li primijeniti mogućnosti iz članka 7. stavaka 2. i 4. EED-a, države članice moraju ostvariti zahtijevani iznos kumulativne uštede energije u krajnjoj potrošnji jednak novoj godišnjoj uštedi od najmanje 0,8 % do 31. prosinca 2030. Kako bi osiguralo da se zbog fleksibilnosti primijenjenih u skladu s člankom 7. stavcima 2. i 4. EED-a ne smanji izračunani minimalni neto iznos nove uštede energije koju je potrebno ostvariti u krajnjoj potrošnji energije tijekom razdoblja obveze, godišnje stope uštede država članica moraju biti više od one zahtijevane kako bi se ostvarila kumulativna ušteda energije predviđena u točki (b) prvog podstavka članka 7. stavka 1. EED-a 18. Države članice nisu obvezne primijeniti mogućnosti iz članka 7. stavka 2. EED-a. Nije prihvaćen Ne prihvaća se - Navedena mogućnost se mogla uzeti u obzir kod izračuna nacionalnog cilja, ali bi stope novih ušteda onda morale biti veće, kako se ovdje i navodi. Stoga ova mogućnost nije uzeta u obzir.
22 Gradska plinara Zagreb - Opskrba d.o.o. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, Članak 12. Članak 12. mijenja se i glasi: „(1) Kao razdoblja kumuliranja ušteda energije određuju se: 1. prvo razdoblje kumuliranja ušteda energije koje traje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020. godine 2. drugo razdoblje kumuliranja ušteda energije koje traje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2030. godine 3. treće i svako iduće razdoblje kumuliranja ušteda energije kao desetogodišnje razdoblje koje slijedi.“ (2) Uštede energije ostvarene u prvom razdoblju kumuliranja iz stavka 1. ovoga članka ne mogu se prenositi u drugo razdoblje kumuliranja.“ Prijedlog izmjene: (2) Uštede energije ostvarene u prvom razdoblju kumuliranja iz stavka 1. ovoga članka mogu se prenositi u drugo razdoblje kumuliranja. Obrazloženje: Ovaj prijedlog baziran je na čl.7.st.4. točke (d), (e) i (g) Direktive (EU) 2018/2002 Europskog parlamenta i vijeća od 11.12.2018. koji dozvoljava uračunavanje određenog iznosa ušteda energije koja premašuje onu koju je potrebno ostvariti u razdoblju obveze 2014.- 2020. te se stoga predlaže da se opskrbljivačima omogući da se uštede energije koje proizlaze iz pojedinačnih mjera iz prvog razdoblja kumuliranja i koje donose uštede nakon 31.12.2020.g. priznaju u drugom razdoblju kumuliranja. Nastavno na navedeno predlažemo da se navedena odredba uvrsti u izmjene i dopune Zakona o energetskoj učinkovitosti. Mogućnost prijenosa određenih ušteda iz pravog razdoblja kumuliranja energije u drugo razdoblje kumuliranja, u značajnoj mjeri bi financijski pomoglo obveznicima uštede – opskrbljivačima energije koji su određeni da provode mjere uštede u krajnjoj potrošnji iako je to po našem mišljenju u suprotnosti sa našom glavnom djelatnošću. Drugim riječima od opskrbljivača energije se traži da naši kupci štede na energiji od čije prodaje, mi opskrbljivači živimo. Ukoliko regulator ne uvaži zahtjeve opskrbljivača može se očekivati da bi se troškovi ušteda u najvećem dijelu prebacili kroz povećanje cijena na krajnje potrošače. Prihvaćen Ne prihvaća se - Navedene odredbe Direktive odnose se na određivanje nacionalnog cilja, a primjena tih odredbi zahtijevala bi veće godišnje stope ušteda, što smatramo lošim za stranke obveznice, jer su one dužne ostvarivati nove godišnje uštede.
23 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, Članak 13. S obzirom da se koriste različiti izrazi: „krajnja potrošnja“, „neposredna potrošnja“, u tekstu Zakona o energetskoj učinkovitosti uključujući i prijedlog Izmjena i dopuna predmetnog zakona, predlažemo da se koristi samo izraz „krajnja potrošnja energije“ jer je definirana u pojmovniku (članak 4. stavak 2. točka 27.) i Direktivi 2012/27/EZ, te Direktivi (EU) 2018/2002, a ujedno je poveznica s izrazom „krajnji kupac“. S time u svezi predlaže se izmjena članka 12.a stavka 1. tako da glasi: „(1) S ciljem doprinosa ostvarenju nacionalnih okvirnih ciljeva energetske učinkovitosti iz članka 3. stavka 7. ovoga Zakona, utvrđuju se obvezni kumulativni ciljevi ušteda energije u krajnjoj potrošnji: - za razdoblje od početka 2014. do kraja 2020. godine kumulativni cilj ušteda energije iznosi 1295,7 kten - za razdoblje od početka 2021. do kraja 2030. godine kumulativni cilj ušteda iznosi 2.993,7 kten“ te izmjena članka 12.a stavka 2. tako da glasi: „(2) Obvezni kumulativni ciljevi ušteda energije u krajnjoj potrošnji za svako sljedeće razdoblje kumuliranja utvrđuju se u Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu i Nacionalnim akcijskim planom energetske učinkovitosti.“ i dodatno izmjena članka 12.a stavka 5. tako da glasi: „(5) Način ostvarivanja obveznih kumulativnih ciljeva ušteda energije u krajnjoj potrošnji za svako sljedeće razdoblje kumuliranja utvrđuje se u Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu i Nacionalnom akcijskom planu energetske učinkovitosti.“ Primljeno na znanje Primljeno na znanje - Terminologija će se uskladiti u cijelom tekstu Zakona.
24 E.ON Hrvatska d.o.o. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, Članak 13. U stavku 1. koristi se referenca na članak 3. stavak 7. ovoga Zakona. Nije jasno na koji članak se odnosi referenca, s obzirom da članak 3. ovoga Zakona i ZEU nemaju stavak 7 Primljeno na znanje Radi se o članku 3. postojećeg Zakona, koji se kroz čl.2 I/D Zakona nadopunjuje i stavkom 7.
25 Energia naturalis d.o.o. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, Članak 13. Predlažemo da se u članak 13. Prijedloga Zakona uvedu dva nova stavka. S obzirom kako su za stranke obveznice propisani rokovi za dostavu podataka o isporučenoj energiji te rokovi za dostavu izvješća o ostvarenim energetskim uštedama, predlažemo uvođenje roka za dostavu rješenja o obvezama energetskih ušteda kao i rješenja o ostvarenim energetskim uštedama od strane nadležnog Ministarstva. Također, predlažemo uvođenje stavka kojim bi se jasno propisalo kako će se godišnje energetske uštede energije koje su realizirane od strane više sudionika, podijeliti proporcionalno ulaganjima investitora. Navedeno je praksa u drugim državama članica EU, a isto je bilo predviđeno dosadašnjim Zakonom i pravilnikom kojim se uređuju odnosi u području energetske učinkovitosti. Nije prihvaćen Ne prihvaća se - Zakonom se neće propisivati rok Ministarstvu za dostavu rješenja. Primjedba - Također, predlažemo uvođenje stavka kojim bi se jasno propisalo kako će se godišnje energetske uštede energije koje su realizirane od strane više sudionika, podijeliti proporcionalno ulaganjima - Prima se na znanje - Način obračunavanja ušteda energije, uključujući pitanje podijele ušteda propisat će se Pravilnikom o sustavu za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije. Ukoliko drugačije nije ugovorim definirano automatski se uzima načelo propircionalnosti.
26 Termoplin d.d. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, Članak 14. Predlažemo da se u članku 13. stavku 18. riječi „četiri prethodne“ zamijene s riječima „šest prethodnih“. Obrazloženje: Na taj način za mjere koje imaju dulji životni vijek mogle bi se iskoristiti šest godina životnog vijeka, a ne samo četiri kako se predlaže. Nije prihvaćen Ne prihvaća se. - Ova odredba je preuzeta iz Direktive, članak 7a. stavak 6, točka b.
27 HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, Članak 14. U članku 13. stavku 13. brisati „će se“ Prihvaćen Prihvaća se.
28 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, Članak 14. Članak 13. stavak 3. navodi da su opskrbljivači energije dužni Ministarstvu dostaviti do 31. siječnja tekuće godine za pretprošlu godinu podatke o isporuci energije krajnjim kupcima. To znači da će tek nakon tog datuma, a prijedlogom izmjena Zakona nije utvrđeno kad, Ministarstvo izdati Rješenje o obvezama za tekuću godinu. Podaci o opskrbi za pretprošlu godinu su dostupni u prošloj godini, te je prekasno da se u tijeku godine dostavljaju podaci o obvezama za tekuću godinu. Ministarstvo treba postaviti rok do kad će poslati Rješenja. Predlaže se dostava podataka od strane opskrbljivača do 30.06. prošle godine za pretprošlu godinu. Predlaže se izmjena članka 13. stavka 3. tako da glasi: „(3) Opskrbljivači energije iz članka 4. stavka 2. točke 46. ovoga Zakona dužni su Ministarstvu do 30. lipnja prošle godine za pretprošlu godinu dostaviti podatke o isporuci energije krajnjim kupcima ili do distribucijskih stanica koje prodaju energiju krajnjim kupcima.“ Vezano za navedeno, odredba iz članka 13. stavka 3. ponavlja se u članku 13.a stavku 2. za prvo razdoblje akumuliranja ušteda, ali nije navedena u članku 13.b za drugo razdoblje akumuliranja ušteda. Budući je dovoljno na jednom mjestu u Zakonu navesti odredbu, predlaže se da to bude u članku 13. stavku 3., a da se ista izbriše iz članka 13.a stavka 2. Dodatno, u članku 13. stavku 6. alineji 3. propisano je da stranke obveznice mogu, između ostalog, svoju uštedu energije ostvariti i kupnjom, odnosno prijenosom ušteda energije koje su ostvarile treće strane. Predlaže se da se ove odredbe dodaju u izmjene i dopune Pravilnika za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije (NN 33/20). Nastavno na ovaj prijedlog predlaže se dopuna članka 13. stavka 6. alineje 3. tako da glasi: „ – kupnjom, odnosno prijenosom ušteda energije koje su ostvarile treće strane na način određen pravilnikom iz članka 22. stavka 3. ili“ Dodatno, predlaže se izmjena članka 13. stavka 9. tako da glasi: „(9) Da bi se smatralo da je ulaganje i poticanje energetske učinkovitosti dovelo do većeg učinka nego što bi to imala mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti učinjena u razini koju nalažu propisi i tehnički standardi, potrebno je da: – stranka obveznica ili njezina povezana osoba nije ostvarila kakvu komercijalnu prednost toga ulaganja mimo ispunjenja obveze ili – da krajnji kupac nema pristup financiranju kakvo je ostvarila stranka obveznica ili njezina povezana osoba ili – da krajnji kupac nema znanja i/ili podatke za ostvarenje takve uštede energije bez utjecaja stranke obveznice ili njezine povezane osobe.“ Dodatno, predlaže se izmjena članka 13. stavka 14. tako da glasi (izmjena poziva na stavak 11. umjesto na stavak 10.): „(14) Unosom podataka u sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije i prikazom u izvješću o ostvarenim uštedama energije, stranka obveznica odgovara za davanje istinitog iskaza o ispunjenju uvjeta za prioritetno ostvarenja ušteda energije iz stavka 11. ovoga članka.“ Dodatno, članak 13. stavak 15. određuje strankama obveznicama obvezu dostave izvješća o ostvarenim uštedama energije Ministarstvu, do 15. veljače tekuće godine. Predlaže se izmjena članka 13. stavka 15. tako da glasi: „(15) Stranke obveznice dužne su od 2020. godine Ministarstvu jednom godišnje do 28. veljače tekuće godine dostaviti izvješće o ostvarenim uštedama energije u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca prethodne godine u elektroničkom ili pisanom obliku na obrascu iz Priloga I., koji je sastani dio ovoga Zakona.“ Dodatno, vezano za članak 13. stavak 18., potrebne su upute za provođenje članka koji glasi „Uštede energije ostvarene u određenoj godini stranke obveznice mogu prikazati kao da su ostvarene u bilo kojoj od četiri prethodne ili tri sljedeće godine unutar istog razdoblja uzimajući u obzir životni vijek mjere“. Naime, sukladno članku 14. stavak 1. Pravilnika o sustavu za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije (NN 33/20) koji propisuje da „Nacionalno koordinacijsko tijelo potvrđuje ostvarene uštede energije, odnosno nove uštede energije u Sustavu, sukladno provedbom mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti utvrđenih u skladu s odredbama ovoga Pravilnika u fizikalnim jedinicama (kWh i/ili J) za koje su priloženi dokazi u skladu s člankom 15. ovoga Pravilnika“ odnosno da uštedu nije moguće evidentirati bez dokaza o provedenoj mjeri odnosno ostvarenoj uštedi u kojem stoji datum ostvarenja mjere koja se mora u SMIV unijeti najkasnije do 15. veljače tekuće godine za prošlu godinu sukladno stavci 19. ovog članka. Znači li to da se u SMIV za mjeru ostvarenu u prethodnoj godini ne upisuje stvarni datum provedbe mjere već datum u godini za koju se želi prikazati ušteda ili se ovo navodi u izvješću o ostvarenim uštedama energije? Također, kako je moguće upisivati ostvarene godišnje uštede u bilo koju od četiri prethodne godine unutar istog razdoblja. Da li se ovdje misli na planiranu uštedu definiranu u članku 13. stavak 5. Pravilnika o sustavu obveza energetske učinkovitosti (NN 41/20) gdje je moguće planiranu uštedu prijaviti kao ostvarenu u određenom postotku ovisno o udjelu planiranih investicijskih troškova financiranih vlastitim sredstvima? Ako da, kako je to moguće realizirati s obzirom da se spomenuti Pravilnik o sustavu obveza energetske učinkovitosti ovim izmjenama Zakona ukida te se isto onda kosi sa spomenutim člankom 14. Pravilnika o sustavu za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije. Potrebno je dodatno objasniti članak na primjerima izračuna i prijave mjera u godinama prije realizacije projekta i stvarnog početka postizanja ušteda, te kako koristiti efekt kumuliranja u prijavama mjera u godinama nakon što se mjera izvela. Dodatno, u članku 13. stavku 19. propisan je rok do 15. veljače tekuće godine. Predlaže se izmjena članka 13. stavka 19. tako da glasi: „(19) Stranke obveznice dužne su unijeti sve podatke o provedenim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti u sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije najkasnije do 28. veljače tekuće godine za prošlu godinu, te su odgovorne za davanje istinitih iskaza o provedenim mjerama poboljšanja energetske učinkovitosti i zadovoljavanju uvjeta iz stavaka 8. i 11. ovoga članka.“ Dodatno, s obzirom da se ukida Pravilnik o sustavu obveze energetske učinkovitosti, u članku 13. nigdje nije definirana prijava planiranih ušteda u izvješću o ostvarenim uštedama. Predlaže se iza stavka 16. dodati nove stavke 17. do 20. tako da glase: „(17) Osim ušteda utvrđenih u skladu sa stavkom 6. i 7. ovoga članka, stranka obveznica u izvješću o ostvarenim uštedama kao ostvarenje uštede može iskazati i ulaganja u uštedu u razdoblju na koje se obveza odnosi, i to: – u visini od 35 % planirane uštede, ako uz izvješće o ostvarenim uštedama dostavi javnobilježnički ovjerenu izjavu odgovorne osobe da je u projekt kojim se ušteda ostvaruje utrošeno najmanje 50% planiranih investicijskih troškova financiranih vlastitim sredstvima, – u visini od 50 % planirane uštede, ako uz izvješće o ostvarenim uštedama dostavi javnobilježnički ovjerenu izjavu odgovorne osobe da je u projekt kojim se ušteda ostvaruje utrošeno najmanje 75 % planiranih investicijskih troškova financiranih vlastitim sredstvima, – u visini od 65 % planirane uštede, ako uz izvješće o ostvarenim uštedama dostavi javnobilježnički ovjerenu izjavu odgovorne osobe da je u projekt kojim se ušteda ostvaruje utrošeno najmanje 90 % planiranih investicijskih troškova financiranih vlastitim sredstvima. (18) Uz izjavu iz stavka 5. ovoga članka stranka obveznica dužna je dostaviti i projekt s prikazom visine planiranih investicijskih troškova, a Ministarstvo može zatražiti i dostavu drugih odgovarajućih dokaza. (19) Ukoliko se po iskazivanju sukladno stavku 5. ovoga članka u narednoj godini utvrdi ušteda, nositelj uštede u izvješću o ostvarenim uštedama može iskazati samo prethodno neiskazanu razliku. (20) Ukoliko se po iskazivanju sukladno stavku 5. ovoga članka u narednoj godini ne utvrdi ušteda, nositelju uštede oduzet će se od ostvarenja uštede čitavu vrijednost planirane uštede.“ Nije prihvaćen Ne prihvaća se. - Zakonom se neće propisivati rok Ministarstvu za dostavu rješenja. Primjedba - Vezano za navedeno, odredba iz članka 13. stavka 3. ponavlja se u članku 13.a stavku 2. - Prihvaća se na način da će se dodati i u članku 13.b. Primjedba - Dodatno, u članku 13. stavku 6. alineji 3. - Prihvaća se. Primjedba - Dodatno, predlaže se izmjena članka 13. stavka 9. - Prihvaća se. Primjedba - Dodatno, predlaže se izmjena članka 13. stavka 14. - Prihvaća se. Primjedba - Dodatno, članak 13. stavak 15. - Ne prihvaća se. - Ministarstvo ima obvezu i rokove za izvješćivanje prema EK i ovaj rok je usklađen s tim obvezama. Primjedba - Dodatno, vezano za članak 13. stavak 18. - Prima se na znanje - Nije dio Zakona, razmotrit će se kod izrade Pravilnika o sustavu za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije. Primjedba - Dodatno, u članku 13. stavku 19. propisan je rok do 15. veljače tekuće godine - Ne prihvaća se.- Ministarstvo ima obvezu i rokove za izvješćivanje prema EK i ovaj rok je usklađen s tim obvezama. Primjedba - Dodatno, s obzirom da se ukida Pravilnik o sustavu obveze energetske učinkovitosti, u članku 13. - Prima se na znanje. - Uvrštavanje ovih odredbi razmotrit će se prilikom izrade Pravilnika o sustavu za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije.
29 E.ON Hrvatska d.o.o. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, Članak 14. U stavku 3. koristi se pogrešna referenca na članak 4. stavak 2. točku 46., u ovome prijedlogu zakona članak 4. nema točku 46., već se ovdje misli na članak. 3. točku 46. ovoga prijedloga Zakona. Predlažemo navedeno ispraviti. U stavku 6. nije jasno zašto su opisane mogućnosti ostvarivanja ušteda energije vezane samo za stranke obveznice. Ostvarivanje ušteda energije kako je navedeno u stavku 6. trebalo bi biti moguće i za opskrljivače koji nisu (još) stranke obveznice ili za treće subjekte koji bi htjeli trgovati novim uštedama (s obzirom da je dozvoljena kupnja ušteda koje su ostvarile treće strane). Stoga predlažemo da se stavak 6. premjesti u članak 12. ZEU koji propisuje uštede energije općenito ili da se na početku stavka 6. navede da i ostali subjekti mogu na taj način ostvarivati nove uštede, a ne samo stranke obveznice. U skladu s ovim komentarom, predlažemo izmjenu formulacije na početku stavka 6. na način da umjesto „Stranke obveznice mogu svoju obvezu uštede energije ostvariti na jedan od sljedećih načina“ stoji „Uštede energije se mogu ostvariti na jedan od sljedećih načina: (…)“ te na odgovarajući način izmjenu istovjetne formulacije u stavku 8. U stavku 6. alineja 2. predlažemo jasniju formulaciju tako da navedena alineja glasi „ulaganjem u mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti u sektorima pretvorbe, prijenosa i distribucije energije, uključujući i infrastrukturu za daljinsko grijanje i hlađenje“. U stavku 6. alineja 3. predlažemo jasniju formulaciju tako da navedena alineja glasi „kupnjom odnosno stjecanjem ušteda energije koje su ostvarile treće osobe“. U stavku 8. nije jasno odnosi li se stavak 8. alineja 1. i na situaciju kada se neka ušteda priznaje i verificira putem Pravilnika iz članka 19. ovog Zakona. Naime, Pravilnik predviđa neke pojedinačne mjere i kriterije za izračun novih ušteda energije. U slučaju ušteda predviđenim Pravilnikom, nejasno je kako bi se, zašto i u kojem trenutku ocjenjivalo dovode li te mjere do većeg učinka nego što bi to imala mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti učinjena na razini koju nalažu propisi i tehnički standardi. Predlažemo da se predlagatelj Zakona očituje na pitanje odnosi li se stavak 8. alineja 1. i na slučajeve ušteda propisane Pravilnikom. Nadalje, u stavku 8. nije jasno moraju li se alineje 1. i 2. ostvariti kumulativno ili ne. U stavku 8. alineja 1. nije jasno na što se misli pod ”ulaganjem i poticanjem (mjera?) energetske učinkovitosti koja dovode do većeg učinka nego što bi to imala mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti učinjena na razini koju nalažu propisi i tehnički standardi”. Iz provedbene perspektive je u potpunosti nejasno kako se ocjenjuje što je to mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti učinjena na razini koju nalažu propisi i tehnički standardi i na koji način se vrednuje veći učinak koje ima neka druga mjera. U ranijim člancima propisano je da mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti mora dovesti do novih ušteda energije, dok je ovdje propisan dodatan kriterij koji potencijalno čini nejasnim može li se nešto uopće i u kojem opsegu se može priznati kao ušteda. S obzirom na nejasan kriterij iz alineje 1. stavka 8. predlažemo alineju 1. u cijelosti brisati odnosno podredno, pojasniti koji je odnos te alineje s Pravilnikom po kojem se verificiraju uštede. U stavku 9. se propisuju kriteriji koji se moraju ispuniti da bi se smatralo da je ulaganje i poticanje energetske učinkovitosti dovelo do većeg učinka nego što bi to imala mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti učinjena u razini koju nalažu propisi i tehnički standardi. Nije jasno iz čega proizlaze uvjeti u alinejama 1.-3. Nadalje, nije jasno jesu li to samo slučajevi u kojima se smatra da neka mjera ima veći učinak (a veći učinak se može dokazivati i na drugi način) ili je to jedini način dokazivanja da neka mjera ima veći učinak. Napokon, nije jasno koji je međusobni odnos uvjeta iz pojedinih alineja. Nakon uvjeta iz prve alineje („stranka obveznica ili njezina povezana osoba nije ostvario kakvu komercijalnu prednost toga ulaganja mimo ispunjenja obveze“) stoji „ili“, čime se implicira da je samo ispunjenje te pretpostavke dovoljno za to da se smatra da je ulaganje i poticanje energetske učinkovitosti dovelo do većeg učinka. Međutim između druge i treće alineje ne stoji „ili“ tako da nije jasno je li samostalno ispunjenje druge ili samostalno ispunjenje treće alineje dovoljno kako bi se smatralo da mjera ima veći učinak. S obzirom da uvjeti nisu jasni i nisu primjenjivi za sve mogućnosti ostvarenja ušteda navedenih u stavku 6. predlažemo: i) brisati stavak 9., te podredno ii) pojasniti kako su to primjerice navedeni slučajevi u kojima se smatra da mjera ima veći učinak (a da se veći učinak se može dokazivati i na drugi način) iii) jasno predvidjeti da je riječ o tri alternativna a ne kumulativna uvjeta. Nije prihvaćen Ne prihvaća se - Članak 4, stavak 2 je članak postojećeg Zakona u kojem su dane definicije pa je referenca ispravna. Cijeli članak se odnosi na sustav obveza energetske učinkovitosti pa time na stranke obveznice. Svi oni koji nisu stranke obveznice mogu ostvarivati uštede, ali njima se ne propisuju obveze ovim Zakonom. U skladu s gore navedenim, prijedlog se ne prihvaća. Primjedba - U stavku 6. alineja 2. - Prihvaća se. Primjedba - U stavku 6. alineja 3. - Prihvaća se. Primjedba - U stavku 8. - Ne prihvaća se - Odnosi se na sve uštede koje stranke obveznice prijavljuju, a način kontrole će se propisati Pravilnikom o sustavu za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije. Primjedba - Nadalje, u stavku 8. nije jasno moraju li se alineje 1. i 2. ostvariti kumulativno ili ne. - Ne prihvaća se - Alineje nisu međusobno povezane – ni jedna od njih se ne smije prekršiti da bi se ušteda priznala. Primjedba - U stavku 8. alineja 1. - Ne prihvaća se - Kao što je navedeno, detalji oko priznavanja ušteda propisat će se Pravilnikom o sustavu za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije. Primjedba - U stavku 9. se propisuju kriteriji - Ne prihvaća se - Navedeni zahtjevi se tiču zahtjeva Direktive o dodanosti uštede, tj. da bi se uštede priznale mora biti zadovoljen uvjet da su one potaknute i da se bez tih poticajnih aktivnosti ne bi dogodile. Navedeni uvjeti nisu kumulativni.
30 Gradska plinara Zagreb - Opskrba d.o.o. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, Članak 14. Predlažemo da regulator razmotri mogućnost da se za shemu obveznih ušteda ponudi neko drugo rješenje, na način da se u novom rješenju izostave opskrbljivači energije kao nosioci ušteda te da se svim potrošačima obračuna naknada za energetsku učinkovitost, kao što je primjerice uvela nama susjedna država Slovenija. Smatramo da bi takvo rješenje bilo jednostavnije i transparentnije tim više što i dalje nema garancije da opskrbljivači energije pritisnuti ovim teretom to neće prebaciti na krajnje kupce, koji će u konačnici plaćati veću cijenu energije. Naš prijedlog je da visina naknade za energetsku učinkovitost koji bi trebali plaćati krajnji kupci električne energije, plina, toplinske energije kao i krajnji kupci naftnih derivata, benzina i dizelskog goriva, loživog ulja u ukapljenog naftnog plina, iznosi 0,0008 EUR/kWh odnosno 0,0070 kn/kWh. Naknada za energetsku učinkovitost bi se posebno iskazivala na računu za potrošnju energije (plina), a obveza opskrbljivača bi bila da prikupljena sredstva od naknade proslijedi u Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Kako ova naknada dodatno ne bi povećala cijenu plina za krajnje kupce, predlažemo da Ministarstvo razmotri mogućnost da se cijena PDV za plin smanji sa postojećih 25% na 13%, kao što je već učinjeno 2017.g. kod električne energije kada je zbog povećanja naknade za obnovljive izvore energije PDV smanjen. Niža stopa PDV-a od 13 posto, plaća se i na usluge odvoza smeća, isporuku vode i isporuku električne energije. U prilog našem prijedlogu ide i Preporuka Komisije o prenošenju obveza uštede energije u skladu s Direktivom o energetskoj učinkovitosti iz rujna 2019.g. koja u Dodatku III-Alternativne mjere politike pod točkom 1.3. navodi da države članice mogu uvesti manju stopu PDV-a za određene proizvode, materijale ili usluge kako bi potaknule provedbu mjera energetske učinkovitosti. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
31 Konektor-Split d.o.o. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, Članak 14. Prema Članak 4., st 24. „krajnja potrošnja energije – znači cjelokupna energija kojom se opskrbljuju industrija, promet, kućanstva, usluge i poljoprivreda, isključujući isporuku sektoru za pretvorbu energije i samoj energetskoj industriji i neenergetsko korištenje.“ i Članak 12.a. st. 1 „ S ciljem doprinosa ostvarenju nacionalnih okvirnih ciljeva energetske učinkovitosti iz članka 3. stavka 7. ovoga Zakona, utvrđuju se obvezni kumulativni ciljevi ušteda energije u neposrednoj potrošnji: Članak 13.st.6. podstavak drugi „– ulaganjem u mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti u sektorima pretvorbe, prijenosa i distribucije energije, uključujući i infrastrukturu za daljinsko grijanje i hlađenje, kao zadovoljavanje njihove obveze ostvarenja ušteda u krajnjoj potrošnji ili“ Energetska ušteda u sektorima pretvorbe, prijenosa i distribucije energije nije ušteda u neposrednoj potrošnji. Člankom 7. stavkom 4. točkom (c) EED-a državama se članicama dopušta da, uslijed provedbe zahtjevâ iz članka 14. stavka 4. i članka 14. stavka 5. točke (b) i članka 15. stavaka od 1. do 6. i 9. EED-a, uštedu energije ostvarenu u sektorima za pretvorbu, distribuciju i prijenos energije, uključujući infrastrukturu za učinkovito centralizirano grijanje i hlađenje, uračunaju u iznos uštede energije izračunan u skladu s člankom 7. stavcima 2. i 3. EED-a. Ovdje posebno skrećemo pažnju da prema EED mogućnosti navedene u članku 7. stavku 2. EED-a ne utječu na obvezu uštede energije iz točke (b) u prvom podstavku članka 7. stavka 1. EED-a. Člankom 7. stavcima 2. i 4. EED-a državama se članicama dopušta uporaba različitih načina izračuna (npr. kako bi se uzele u obzir nacionalne okolnosti), no to ne smije dovesti do smanjenja iznosa zahtijevane uštede energije, tj. države članice moraju osigurati da se rezultat jednog ili više načina izračuna iz članka 7. stavka 2. EED-a podudara s kumulativnom minimalnom uštedom energije zahtijevanom u skladu s točkom (b) u prvom podstavku članka 7. stavka 1. EED-a. Stoga kad je riječ o razdoblju obveze od 2021. do 2030., neovisno o tome hoće li primijeniti mogućnosti iz članka 7. stavaka 2. i 4. EED-a, države članice moraju ostvariti zahtijevani iznos kumulativne uštede energije u krajnjoj potrošnji jednak novoj godišnjoj uštedi od najmanje 0,8 % do 31. prosinca 2030. Kako bi osiguralo da se zbog fleksibilnosti primijenjenih u skladu s člankom 7. stavcima 2. i 4. EED-a ne smanji izračunani minimalni neto iznos nove uštede energije koju je potrebno ostvariti u krajnjoj potrošnji energije tijekom razdoblja obveze, godišnje stope uštede država članica moraju biti više od one zahtijevane kako bi se ostvarila kumulativna ušteda energije predviđena u točki (b) prvog podstavka članka 7. stavka 1. EED-a 18. Države članice nisu obvezne primijeniti mogućnosti iz članka 7. stavka 2. EED-a. Ukratko, ako se koriste uštede energije u sektorima za pretvorbu, distribuciju i prijenos energije, onda se i ušteda energije definirane čl.12. st.1., podstavak prvi i drugi : „- za razdoblje od početka 2014. do kraja 2020. godine kumulativni cilj ušteda energije iznosi 1295,7 kten - za razdoblje od početka 2021. do kraja 2030. godine kumulativni cilj ušteda iznosi 2.993,7 kten“ moraju povećati za proporcionalni iznos. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
32 E.ON Hrvatska d.o.o. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, Članak 15. Vezano za stavak 4., Ako se umanjuje OSNOVICA (1,5% od godišnje prodaje energije) za neki dio energije dobije se negativan broj u velikom broju slučajeva, tj. u svakom slučaju u kojem je iznos energije za koji se vrši umanjenje veći od 1,5% godišnje prodaje energije. Primjer: Pretpostavimo: godišnja prodaja/isporuka energije krajnjim kupcima = 10000 energija koju je opskrbljivač energije isporučio industriji koja je obveznik temeljem uredbe kojom se propisuje način trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova – pretpostavimo da njima isporučuje 30%, dakle 3000 Prvo razdoblje kumuliranja početna osnovica = 1,5% od 10000 = 150 Ministarstvo u rješenju iz stavka 1. ovoga članka početnu osnovicu iz stavka 3. ovoga članka za izračun obveze umanjuje za: – dio energije koju je opskrbljivač energije isporučio industriji koja je obveznik temeljem uredbe kojom se propisuje način trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova 150-3000 = - 2850 – negativan broj, obveze nema Imamo saznanja da se u praksi ovaj obračun vrši na drugačiji način pa, ukoliko je to bila stvarna intencija zakonodavca u odnosu na ovo pitanje, predlažemo da se ovaj stavak izmijeni na odgovarajući način tako da se uskladi tekst zakona i obračun koji se vrši u praksi. U stavku 5. čini se da izračun maksimalnog umanjenja nije ispravno napisan. Isti problem (negativnog broja) postoji i u ovom stavku kod obračuna maksimalnog umanjenja jer je 25% od godišnje isporuke energije uvijek veći broj od osnovice (1,5% od godišnje prodaje energije). U stavku 6. nije jasno na koji pravilnik se misli. Citirani članak ne sadrži referencu na pravilnik Iz zakonskog teksta nije jasno na koji način će se obračunati umanjenje za uštede koje se ostvaruju alternativnim mjerama. Stoga predlažemo da se i za drugo razdoblje kumuliranja doda ekvivalentna odredba o umanjenju osnovice u stavak 2: - udio cilja koji se ostvaruje alternativnim mjerama u razmatranoj godini, počevši od 2021. godine U stavku 3. bi trebalo stajati: ”Umanjenja temeljem stavka 2. ovoga članka obračunavaju se na početnu osnovicu za sve povezane osobe stranke obveznice i ne mogu prijeći 25 % godišnje isporuke energije krajnjim kupcima ili do distribucijskih stanica koje prodaju energiju krajnjim kupcima stranke obveznice.” umjesto ”Umanjenja temeljem stavka 3. ovoga članka obračunavaju se na početnu osnovicu za sve povezane osobe stranke obveznice i ne mogu prijeći 25 % godišnje prodaje energije krajnjim kupcima ili isporuke energije do distribucijskih stanica koje prodaju energiju krajnjim kupcima stranke obveznice.” kako bi bilo dosljedno s korištenjem termina ”prodaja” i ”isporuka” u ovom kontekstu. Podredno, čini se da se duž teksta ne koriste dosljedno navedeni termini te ukoliko je intencija zakonodavca bila da se oni razlikuju, to ne proizlazi iz teksta Zakona te bi stoga te termine trebalo definirati. Također, predlažemo da se razmotri mogućnost da umanjenja koja se obračunavju na početnu osnovicu budu veća od 25% godišnje isporuke energije budući da Direktiva dozvoljava umanjenje od 35%. U odnosu na članak 13b, stavak 5. zakona mišljenja smo da se izračun kumulativnih ušteda za cijelo razdoblje kumuliranja oslanja na daleke povijesne podatke te se u tom smislu slažemo s komentarom koji je dan od strane ENERGIA NATURALIS d.o.o. Također, molimo pojašnjenje kako je predviđen ovaj izračun u slučaju kad se radi o ”novom” obvezniku koji nema toliko povijesne podatke? Primljeno na znanje Primljeno na znanje - Obzirom da se radi o izričaju postojećeg Zakona za razdoblje do kraja 2020. on se zadržava, s tim da se jasno utvrđuje da se umanjenja rade prema postotnim udjelima. Zakonsko rješenje se odnosi na udjele i dijelove te kao takvi predstavljaju postotni račun, a ne apsolutne brojeve. Primjedba - U stavku 3. bi trebalo stajati - Ne prihvaća se - Za drugo razdoblje se ne uvodi umanjenje vezano uz alternativne mjere jer je način izračuna cilja promijenjen u odnosu na prvo razdoblje. Primjedba - Umanjenja temeljem stavka 3. - Ne prihvaća se - Ovo se odnosi na članak 13.b. i prihvaća se. Primjedba - Podredno, čini se da se duž teksta ne koriste dosljedno navedeni termini - Primljeno na znanje - Terminologija će se uskladiti. Ne prihvaća se – granica od 25% je ostavljena radi konzistentnosti s prethodnim razdobljem. 35% prema Direktivi se odnosi na metodologiju određivanja nacionalnog cilja, a ne na sustav obveze. Primjedba - U odnosu na članak 13b - Ne prihvaća se - Kumulativne uštede se određuju na temelju podataka iz godine koje su korištene i za izračun nacionalnog cilja. Primjedba - Također, molimo pojašnjenje kako je predviđen ovaj izračun u slučaju kad se radi o ”novom” obvezniku koji nema toliko povijesne podatke? - Takva situacija će se razmatrati kao iznimka, a izračun će se temeljiti na zadnjim raspoloživim podatcima.
33 HGK Članak 15., Članak 13.a S obzirom da nije jasno navedeno, postavlja se pitanje postoji li definirani rok za dostavljanje rješenja Ministarstva kojim se određuje obveza uštede energije stranki obveznici. Nije prihvaćen Ne prihvaća se - Zakonom se neće propisivati rok Ministarstvu za dostavu rješenja.
34 GEN-I Hrvatska d.o.o. Članak 15., Članak 13.a Članak 13.a (1): Odluka Ministarstva ključni je dokument koji definira obvezu dobavljača da ostvaruje uštede, ali nigdje nije određen vremenski rok do kojeg se ona mora izdati. U svrhu poboljšanja predvidljivosti, ima smisla odrediti rok do kojeg Ministarstvo mora donijeti rješenje, i koje omogućuje dovoljno vremena za pravodobnu provedbu odgovarajućih mjera. Definicija ovog roka posebno je potrebna jer npr. za 2020. dobavljači još nisu dobili relevantnu odluku, iako se bliži rok za podnošenje izvješća o ostvarenim uštedama. Članak 13.a (13):S obzirom na više izvora informacija, na kojima se temelji odluka Ministarstva i opsežnih obveza koje se tom odlukom definiraju, kako u pogledu ušteda, tako i zbog mogućih financijskih obveza za uplatu u Fond, ključno je da je moguća žalba, jer to omogućuje pravodobno rješenje, zato jer u slučaju netočnog iznosa obveza (u korist ili na štetu dobavljača), to utječe na vremenski okvir moguće korekcije (trajanje upravnog spora), što ograničava vremenski okvir u kojem se provode konačne obveze. Nije prihvaćen Ne prihvaća se - Zakonom se neće propisivati rok Ministarstvu za dostavu rješenja.
35 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo Članak 15., Članak 13.a Članak 13.a stavak 1. i članak 13.b stavak 1. propisuje izdavanje rješenja od strane Ministarstva strankama obveznicama vezano za određivanje obveze uštede energije, u prvom i drugom razdoblju kumuliranja ušteda. Predlaže se brisanje stavka 2. članka 13.a jer je ova obveza propisana člankom 13. stavkom 3. Treba odrediti rok do kojeg je Ministarstvo dužno izdati navedeno rješenje, te se predlaže novi članak 13.a stavak 2. tako da glasi: „(2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo je dužno dostaviti stranki obveznici do 1. rujna prošle godine.“ Dodatno, kako je u nekim slučajevima nemoguće prijaviti točnu propisanu uštedu (ili je moguće ako se prijavljuje postotak ostvarene mjere?) za količina ušteda koja se prebacuje u sljedeću godinu se mora moći iskoristiti efekt kumuliranja. Predlaže se izmjena članka 13.a stavak 6. tako da glasi: “Ministarstvo u rješenju iz stavka 1. ovoga članka umanjuje obvezu izračunatu na početnoj osnovici sukladno stavcima 4. i 5. ovoga članka za uštedu energije koju je stranka obveznica ostvarila preko visine obveze uštede energije ostvarene u prethodnim godinama, uz uvjet da navedene uštede energije vrijede u danoj godini, uzimajući u obzir životni vijek provedenih mjera energetske učinkovitosti u skladu s pravilnikom iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona. uzimajući u obzir efekt kumuliranja u narednoj godini.“ Prihvaćen Primjedba - Predlaže se brisanje stavka 2. članka 13.a - Prihvaća se - Prihvaća se na način da će se odredba dodati i u čl.13.b. Primjedba - Treba odrediti rok do kojeg je Ministarstvo dužno izdati navedeno rješenje, te se predlaže novi članak 13.a stavak 2. - Ne prihvaća se - Zakonom se neće propisivati rok Ministarstvu za dostavu rješenja. Primjedba - Predlaže se izmjena članka 13.a stavak 6. - Prihvaća se
36 Konektor-Split d.o.o. Članak 15., Članak 13.a Članak 13.a. je u suprotnosti sa članak 12.a., kojim je definirano: Stavak 3, podstavak prvi „za razdoblje od početka 2014. do kraja 2020. godine 50,1% kumulativnog cilja ostvarit će se sustavom obveze energetske učinkovitosti, a ostatak alternativnim mjerama politike“ Naime, kako je člankom 13.a. definirano, na svakih 100 kWh početne osnovice umanjenje se vrši za udio cilja koji se ostvaruje alternativnim mjerama i temeljem stavka 4. podstavaka 2., 3. i 4. članka 13.a. i ne mogu prijeći 25 % godišnje isporuke energije krajnjim kupcima ili isporuka do distribucijskih stanica koje prodaju energiju krajnjim kupcima stranke obveznice. Pa bi izračun obveze, sa maksimalnim umanjenjima, izgledao: 100-49,9-25=25,1kWh. Dakle obveznik ima obvezu, na svakih 100kWh početne osnovice (to su ujedno i 100 kWh iz nacionalnog cilja energetske učinkovitosti) ostvariti energetske uštede od 25,1 kWh a ostalih 74,9 kWh bi se moralo ostvariti alternativnim mjerama. Predlažemo da se članak izmijeni na slijedeći način: (5) Umanjenja temeljem stavka 4. podstavaka 2., 3. i 4. ovoga članka obračunavaju se na udio cilja koji se ostvaruje sustavom obveze energetske učinkovitosti u razmatranoj godini, počevši od 2017. godine za sve povezane osobe stranke obveznice i ne mogu prijeći 25 % udjela cilja koji se ostvaruje sustavom obveze energetske učinkovitosti, godišnje. Pa bi izračun obveze, sa maksimalnim umanjenjima, izgledao: (100-49,9) x 0,75=37,57kWh. Dakle obveznik bi imao obvezu, na svakih 100kWh početne osnovice (to su ujedno i 100 kWh iz nacionalnog cilja energetske učinkovitosti) ostvariti energetske uštede od 37,57 kWh a ostalih 62,43 kWh bi se moralo ostvariti alternativnim mjerama. Ovdje posebno skrećemo pažnju da prema EED mogućnosti navedene u članku 7. stavku 2. EED-a ne utječu na obvezu uštede energije iz točke (b) u prvom podstavku članka 7. stavka 1. EED-a. Člankom 7. stavcima 2. i 4. EED-a državama se članicama dopušta uporaba različitih načina izračuna (npr. kako bi se uzele u obzir nacionalne okolnosti), no to ne smije dovesti do smanjenja iznosa zahtijevane uštede energije, tj. države članice moraju osigurati da se rezultat jednog ili više načina izračuna iz članka 7. stavka 2. EED-a podudara s kumulativnom minimalnom uštedom energije zahtijevanom u skladu s točkom (b) u prvom podstavku članka 7. stavka 1. EED-a. Stoga kad je riječ o razdoblju obveze od 2021. do 2030., neovisno o tome hoće li primijeniti mogućnosti iz članka 7. stavaka 2. i 4. EED-a, države članice moraju ostvariti zahtijevani iznos kumulativne uštede energije u krajnjoj potrošnji jednak novoj godišnjoj uštedi od najmanje 0,8 % do 31. prosinca 2030. Kako bi osiguralo da se zbog fleksibilnosti primijenjenih u skladu s člankom 7. stavcima 2. i 4. EED-a ne smanji izračunani minimalni neto iznos nove uštede energije koju je potrebno ostvariti u krajnjoj potrošnji energije tijekom razdoblja obveze, godišnje stope uštede država članica moraju biti više od one zahtijevane kako bi se ostvarila kumulativna ušteda energije predviđena u točki (b) prvog podstavka članka 7. stavka 1. EED-a 18. Države članice nisu obvezne primijeniti mogućnosti iz članka 7. stavka 2. EED-a. Primljeno na znanje Prima se na znanje - Radi o izričaju postojećeg Zakona za razdoblje do kraja 2020. on se zadržava, s tim da se jasno utvrđuje da se umanjenja rade prema postotnim udjelima.
37 Konektor-Split d.o.o. Članak 15., Članak 13.a Budući da je člankom 12.a., st.3. definirano „- za razdoblje od početka 2014. do kraja 2020. godine 50,1% kumulativnog cilja ostvarit će se sustavom obveze energetske učinkovitosti, a ostatak alternativnim mjerama politike“, predlažemo da se u rješenjima iz stavka 1. Članka 13.a. utvrdi i iznos kumulativnih ušteda energije koje je stranka obveznica dužna postići u cijelom razdoblju kumuliranja. Bez takve odredbe cijeli teret u ostvarenju energetskih ušteda je na alternativnim mjerama. Nije prihvaćen Ne prihvaća se - S obzirom da se I/D donose na kraju 2020. godine, kumulative obveze za prvo razdoblje se neće propisivati.
38 GEN-I Hrvatska d.o.o. Članak 15., Članak 13.b Članak 13.b (1): Odluka Ministarstva ključni je dokument koji definira obvezu dobavljača da ostvaruje uštede, ali nigdje nije određen vremenski rok do kojeg se ona mora izdati. U svrhu poboljšanja predvidljivosti, ima smisla odrediti rok do kojeg Ministarstvo mora donijeti rješenje, i koje omogućuje dovoljno vremena za pravodobnu provedbu odgovarajućih mjera. Definicija ovog roka posebno je potrebna jer npr. za 2020. dobavljači još nisu dobili relevantnu odluku, iako se bliži rok za podnošenje izvješća o ostvarenim uštedama. Članak 13.b (10): S obzirom na više izvora informacija, na kojima se temelji odluka Ministarstva i opsežnih obveza koje se tom odlukom definiraju, kako u pogledu ušteda, tako i zbog mogućih financijskih obveza za uplatu u Fond, ključno je da je moguća žalba, jer to omogućuje pravodobno rješenje, zato jer u slučaju netočnog iznosa obveza (u korist ili na štetu dobavljača), to utječe na vremenski okvir moguće korekcije (trajanje upravnog spora), što ograničava vremenski okvir u kojem se provode konačne obveze. Nije prihvaćen Ne prihvaća se - Zakonom se neće propisivati rok Ministarstvu za dostavu rješenja.
39 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo Članak 15., Članak 13.b Članak 13.a stavak 1. i članak 13.b stavak 1. propisuje izdavanje rješenja od strane Ministarstva strankama obveznicama vezano za određivanje obveze uštede energije, u prvom i drugom razdoblju kumuliranja ušteda. Treba odrediti rok do kojeg je Ministarstvo dužno izdati navedeno rješenje, te istu odredbu treba dodati i za drugo razdoblje akumuiranja ušteda energije. Predlaže se u članku 13.b iza stavka 1. dodati novi stavak 2. tako da glasi: „(2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo je dužno dostaviti stranki obveznici do 1. rujna prošle godine za obveze u tekućoj godini.“ Dodatno, predlaže se izmjena članka 13.b stavka 2. tako da glasi: „(2) Ministarstvo u rješenju iz stavka 1. ovoga članka izračunava konačnu osnovicu za izračun obveze uštede energije i to na način da početnu osnovicu iz stavka 1. ovoga članka umanjuje za: – energiju koju je opskrbljivač energije isporučio kupcu koji je proizvođač, distributer ili opskrbljivač toplinske energije – energiju koju je opskrbljivač energije isporučio industriji koja je obveznik temeljem uredbe kojom se propisuje način trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova – energiju iz biogoriva koji su stranke obveznice koji stavljaju na tržište dizelsko gorivo ili motorni benzin za pogon motornih vozila u određenom postotku imali obvezu staviti sukladno posebnom propisu kojim se uređuje korištenje biogoriva za prijevoz, – energiju koja je preuzeta iz mreže za punjenje tehnološki različitih spremnika energije (energija za crpni rad, punjenje baterijskih spremnika električnom energijom, punjenje akumulatora topline, električna enegije za rad elektro bojlera), – potrošenu električnu energiju kod pružatelja pomoćne usluge koja je aktivirana na zahtjev operatora mreže te omogućava pružanje regulacijskih usluga, – dio energije koju je opskrbljivač isporučio za punjenje električnih vozila.“ Dodatno, zbog potrebe određivanja poveznice na stavak 2. ovoga članka, predlaže se izmjena članka 13.b stavka 3. tako da glasi: „(3) Umanjenja temeljem stavka 2. ovoga članka obračunavaju se na početnu osnovicu za sve povezane osobe stranke obveznice i ne mogu prijeći 25 % godišnje prodaje energije krajnjim kupcima ili isporuke energije do distribucijskih stanica koje prodaju energiju krajnjim kupcima stranke obveznice.“ Dodatno, predlaže se u članku 13.b iza stavka 4. dodati novi stavak 5. tako da glasi: „Obveza iz stavka 4. proporcionalno se umanjuje za uštede operatora prijenosnog sustava električne energije i operatora distribucijskog sustava električne energije ostvarene u pretprošloj godini.“ Dodatno, članak 13.b stavak 7. propisuje da stranka obveznica u izvješću o ostvarenim uštedama energije može zatražiti drukčiju vremensku raspodjelu ostvarenja kumulativnog cilja u odnosu na način utvrđen stavkom 5. ovoga članka, uz uvjet da na godišnjoj razini ostvaruje barem 30% godišnjeg cilja utvrđenog na način iz stavka 4. ovoga članka, odnosno da na trogodišnjoj razini ostvari kumulativne uštede utvrđene za to razdoblje u skladu sa stavkom 5. ovoga članka.“ Navedena odredba nije dovoljno jasna. Može li obveznik sam definirati svoja trogodišnja razdoblja? Potrebno pojasniti primjerima. Dodatno, odredba iz članka 13.b stavak 8. nije dovoljno jasna. Predlaže se izmjena članka 13.b stavak 8. tako da glasi: „Ukoliko stranka obveznica ne ostvaruje svoje obveze na godišnjoj razini u skladu sa stavkom 1. odnosno stavkom 7. ovoga članka, dužna je platiti naknadu za neostvareni iznos novih godišnjih ušteda iz članka 13. stavka 5. ovoga Zakona i iznosa neostvarene nove godišnje uštede energije.“ Dodatno, u članku 13.b nije navedeno da se u drugom razdoblju kumuliranja 2021.-2030. može proporcionalno ulaganjima prijaviti mjere energetske učinkovitosti koje su obuhvaćene alternativnim mjerama. Predlaže se u članku 13.b novi stavak 11. tako da glasi: „U drugom razdoblju kumuliranja 2021.-2030. mogu se proporcionalno ulaganjima prijaviti mjere energetske učinkovitosti koje su obuhvaćene alternativnim mjerama.“ Vezano za članak 13.b stavak 5. smatramo da to nije dobra usporedba. Naime 3 zime mogu biti blage i tada bi kod komparacije uštede nakon energetske obnove bile umanjene. Mislim da bi trebalo uzeti u obzir utjecaj temperature kao stupanj dan grijanje kalendarskih godina kao bazu za usporedbu ušteda. Druga opcija je usporedba vršnih sati objekta (MWh/MW) s vršnim satima CTS-a (odnos ukupne isporučene energije CTS/ukupne instalirane snage CTS). Vršni sati daju realniju sliku ušteda jer može doći do situacije da ukupna potrošnja toplinske energije u novo spojenim energetski efikasnim zgradama zbog njihovog velikog broja premašuje uštede koje su postignute ulaganjem u energetski loše objekte što će rezultirati ukupnim porastom potrošnje. Vidjeti načelnu primjedbu vezano za članak 13.b stavak 1.i 5. Prihvaćen Primjedba - Članak 13.a stavak 1. i članak 13.b stavak 1. - Ne prihvaća se - Zakonom se neće propisivati rok Ministarstvu za dostavu rješenja. Primjedba - Dodatno, predlaže se izmjena članka 13.b stavka 2. - Prihvaća se. Primjedba - Dodatno, zbog potrebe određivanja poveznice na stavak 2. ovoga članka, predlaže se izmjena članka 13.b stavka 3. - Prihvaća se. Primjedba - Dodatno, predlaže se u članku 13.b iza stavka 4. dodati novi stavak 5. - Ne prihvaća se. - Način kako se ovo može ostvariti će se detaljnije pojasniti kroz Pravilnik o sustavu za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije. Primjedba - Dodatno, odredba iz članka 13.b stavak 8. nije dovoljno jasna - Prihvaća se. Primjedba - Dodatno, u članku 13.b nije navedeno da se u drugom razdoblju kumuliranja 2021.-2030. može proporcionalno ulaganjima prijaviti mjere energetske učinkovitosti - Ne prihvaća se.- Nije navedeno, jer se ne mogu miješati alternativne mjere i sustav obveze, Svaki od njih ima svoj dio nacionalnog cilja i 'miješanje' ova dva sustava bi samo dovelo do neispunjenja nacionalnog cilja. Primjedba - Vezano za članak 13.b stavak 5. smatramo da to nije dobra usporedba. - Ne prihvaća se - Cilj kumulativnih ušteda izračunat će se na temelju istih godina kao i nacionalni cilj, a to su 2016,17 i 18.
40 Energia naturalis d.o.o. Članak 15., Članak 13.b Predlažemo dopunu stavka 2. članka 13b. Prijedloga Zakona na način da novi stavak 2. glasi: „(2) Ministarstvo u rješenju iz stavka 1. ovoga članka izračunava konačnu osnovicu za izračun obveze uštede energije i to na način da početnu osnovicu iz stavka 1. ovoga članka umanjuje za: - dio cilja koji se ostvaruje alternativnim mjerama u razmatranoj godini - ostvarene energetske uštede koje su realizirane od 1. siječnja 2018.g. do 31. prosinca 2020.g. i koje donose nove godišnje uštede energije i nakon 31. prosinca 2020.g. - energiju koju je opskrbljivač energije isporučio kupcu koji je proizvođač, distributer ili opskrbljivač toplinske energije - energiju koju je opskrbljivač energije isporučio industriji koja je obveznik temeljem uredbe kojom se propisuje način trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova - energiju iz biogoriva koji su stranke obveznice koji stavljaju na tržište dizelsko gorivo ili motorni benzin za pogon motornih vozila u određenom postotku imali obvezu staviti sukladno posebnom propisu kojim se uređuje korištenje biogoriva za prijevoz.“ S obzirom da se nacionalni cilj od 0,8% krajnje potrošnje energije postiže ostvarenjem energetskih ušteda od strane alternativnih mjera i sustava obveza, smatramo kako bi se početna osnovica za stranke obveznice trebala umanjiti za postotak koji je predviđen da će biti ostvaren alternativnim mjerama u skladu sa stavkom 3. članka 12a. ovog prijedloga Zakona. Nadalje, Direktiva (EU) 2018/2002 predviđa kako države članice mogu u iznos zahtijevane uštede energije za drugo razdoblje kumuliranja, uračunavati uštedu energije koja proizlazi iz mjera politike pod uvjetom da se može dokazati da te mjere dovode do pojedinačnih mjera koje se poduzimaju od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2020. i koje donose uštedu nakon 31. prosinca 2020. Slijedom navedenog, smatramo kako bi se ta mogućnost trebala implementirati u naše nacionalno zakonodavstvo. Slijedom predložene izmjene stavka 2. članka 13b. Prijedloga Zakona, predlažemo i izmjenu stavka 3. ovog članka na način da glasi: „Umanjenja temeljem stavka 2.: - podstavaka 3. ovoga članka obračunavaju se na početnu osnovicu za sve povezane osobe stranke obveznice i ne mogu prijeći 35 % godišnje isporuke energije krajnjim kupcima ili isporuka do distribucijskih stanica koje prodaju energiju krajnjim kupcima stranke obveznice. - podstavaka 3., 4. i 5. ovoga članka obračunavaju se na početnu osnovicu za sve povezane osobe stranke obveznice i ne mogu prijeći 25 % godišnje isporuke energije krajnjim kupcima ili isporuka do distribucijskih stanica koje prodaju energiju krajnjim kupcima stranke obveznice.“ Predloženi postotak umanjenja propisan je odredbama Direktive (EU) 2018/2002. Molimo pojašnjenje odredbe stavka 5. članka 13b. Prijedloga Zakona. Nije jasno da li se prilikom utvrđivanja obveza energetskih ušteda za prvu godinu drugog razdoblja uzima isporuka energije od pretprošle godine (2019.g.), pa je za ostale godine obveza energetskih ušteda jednaka i isključivo vezana za isporuku energije u razdoblju 2016.-2018. (bez obzira na isporuku energije pojedine stranke obveznice u drugom razdoblju). Ako je to ispravno shvaćanje odredbe, smatramo kako je istu potrebno izmijeniti s obzirom da se portfelj opskrbljivača energije mijenja iz godine u godinu te da bi njegova obveza energetskih ušteda trebala biti recipročna njegovoj stvarnoj isporuci energije krajnjim kupcima. Dosadašnji način izračuna je, prilikom utvrđivanja obveza energetskih ušteda, uvažavao promjene portfelja opskrbljivača energije. Nije prihvaćen Ne prihvaća se. - Nije moguće uvesti umanjenje za dio koji se postiže alternativnim mjerama, jer je promijenjena metodologija izračuna nacionalnog cilja u odnosu na prvo razdoblje kumuliranja. Primjedba - Nadalje, Direktiva (EU) 2018/2002 predviđa kako države članice mogu u iznos zahtijevane uštede energije za drugo razdoblje kumuliranja - Ne prihvaća se.- Citirana odredba Direktive se odnosi na određivanje nacionalnog cilja, a ne na sustav obveza. Primjedba - Umanjenja temeljem stavka 2. - Citirana odredba Direktive se odnosi na određivanje nacionalnog cilja, a ne na sustav obveza. 25% je ostavljeno radi kontinuiteta s obzirom na prethodno razdoblje. Kumulativni cilj se određuje na temelju istog razdoblja kao nacionalni cilj (2016-2018), a godišnji ciljevi na temelju podatak iz pretprošle godine. Promjene portfelja se uzimaju u obzir na godišnjoj razini, a kumulativni cilj je nužan radi poveznice sa nacionalnim ciljem.
41 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo Članak 15., Članak 13.c Nije određeno do kojeg datuma, nakon što stranka obveznica dostavi sva potrebna izvješća i/ili dopune izvješća, Ministarstvo mora stranci obveznici izdati Rješenje kojim se određuje iznos koji je stranka obveznica na ime neostvarenih ušteda dužna uplatiti Fondu. Članak 13.c stavak 1. određuje obvezu Ministarstva za izdavanjem rješenja stranki obveznici o iznosu kojeg je dužna uplatiti FZOEU na ime neostvarene uštede. Potrebno je odrediti rok do kojeg Ministarstvo izdaje ovo rješenje. Dodatno, članak 13.c stavak 3. propisuje iznos naknade od 1,2 kn/kWh za drugo razdoblje akumuliranja ušteda 2021.-2030. Nije određeno na temelju čega je određen ovaj iznos, te gdje i u kojem roku će se objavljivati. Točnu cijenu bi trebali znati u prošloj godini za tekuću godinu odnosno barem u rujnu zbog izrade planova za sljedeću godinu. Dodatno, u slučaju potrebe za izmjenom iznosa ove naknade tijekom drugog razdoblja akumuliranja ušteda predlaže se brisanje ove odredbe iz Zakona odnosno upisivanje odredbe u izmjene i dopune Pravilnika za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije. Predlaže se brisanje stavka 3. i stavka 4. članka 13.c odnosno njihovo upisivanje u izmjene i dopune Pravilnika za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije (sukladno članku 22. stavku 3.). Dodatno, članak 13.c stavak 4. propisuje da se jedinična naknada iz stavka 3. ovoga članka korigira svake godine u odnosu na utvrđenu korigiranu jediničnu naknadu iz prethodne godine primjenom Indeksa potrošačkih cijena koji objavljuje Državni zavod za statistiku za prethodnu kalendarsku godinu. Cijena kazne bi trebala biti poznata u prošloj godini za tekuću zbog planiranja gospodarskih i investicijskih planova koji se moraju usvojiti u prošloj godini. Potrebno je navesti u Zakonu kad i gdje će Ministarstvo objavljivati korigiranu cijenu? Predlaže se da se cijena definira u Pravilniku za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije iz članka 22. stavka 3. Dosadašnji stavci 2. do 8. postaju stavci 3. do 7. Nije prihvaćen Ne prihvaća se. - Zakonom se neće propisivati rok Ministarstvu za dostavu rješenja. Iznos naknade je utvrđen na način propisan postojećim Zakonom te se iznos zadržava za sljedeće razdoblje, kako bi strankama obveznicama bio unaprijed poznat.
42 Gradska plinara Zagreb - Opskrba d.o.o. Članak 15., Članak 13.c Postojeći tekst članka glasi: (3) Jedinična naknada iz stavka 2. ovoga članka za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2030. godine iznosi 1,2 kn/kWh. Prijedlog izmjene: (3) Jedinična naknada iz stavka 2. ovoga članka za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2030. godine iznosi 0,12 kn/kWh. Obrazloženje: Predložena jedinična naknada za neostvarene uštede od 1,2 kn/kWh je neopravdano previsoka i procjena je da će znatan broj opskrbljivača u slučaju nemogućnosti ispunjena traženih ušteda dovesti do nemogućnosti daljnjeg poslovanja, obzirom da je izvjesno da se predmetne obveze neće moći ispuniti. Stoga predlažemo da visina naknade za neostvarene uštede iznosi 10% iznosa predložene jedinične naknade za razdoblje od 1.1.2021. do 31.12.2030.g. odnosno da iznosi 0,12 kn/kWh. Smatramo da je ekonomski i financijski neodrživo da je visina penala na ime neostvarenih ušteda za čak 92 puta veća od iznosa marže koju ostvaruju opskrbljivači plinom za javnu uslugu; Opis Prijedlog Prijedlog regulatora opskrbljivača Marža za javnu uslugu opskrbe plinom 0,013 kn/kWh 0,013 kn/kWh Penal za neostvarenu uštedu 1,2 kn/kWh 0,12 kn/kWh Omjer penal/marža 92,31 9,23 Nastavno na navedeno, nadamo se da će regulator kod procjene danih primjedbi i dopuna, uvažavati i krizna stanja i događaje koji su izravno utjecali na poslovanje značajnog broja subjekata u zemlji, a to je da je proglašenjem epidemije bolesti COVID 19 na području čitave zemlje u ožujku 2020. kao i dopunama Zakona o provedbi ovrha na novčanim sredstvima u razdoblju od 17.04.-18.10.2020.g. stopirala provedba ovrha za vrijeme trajanja epidemije korona virusa, a što je značajno pogoršalo rezultate poslovanja i financijski položaj opskrbljivača energije. Nije prihvaćen Ne prihvaća se. - Iznos naknade je utvrđen na način propisan postojećim Zakonom, a temelji se na troškovima provedbe alternativnih mjera koje je provodio FZOEU, te su na razini cijena energije za krajnje kupce. Predloženi iznos nije realan niti u nabavnoj cijeni energije.
43 Energia naturalis d.o.o. Članak 15., Članak 13.c Molimo da se jasnije propiše koja jedinična naknada će se primjenjivati u slučaju neispunjenja obveza energetskih ušteda za 2020.g. s obzirom da je stavkom 3. članka 13c. Prijedloga Zakona, propisana jedinična naknada za razdoblje od 2021. do 2030. Nije jasno da li se ista odnosi i za 2020.g. Primljeno na znanje Ista se odnosi i na 2020. godinu.
44 GEN-I Hrvatska d.o.o. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, Članak 16. Članak 15 (2): Zahtjev da krajnji kupac mora snositi troškove instaliranja naprednih brojila nije u skladu s Direktivom 2019/944 o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije, jer se uvod mora temeljiti na analizi troškova i koristi u skladu s člankom 19. stavkom 2 Direktive. Nužno je da se što prije uvedu pametna brojila svim kupcima koji to žele, jer će to omogućiti preduvjet za ostvarivanje ušteda, kao i aktivno sudjelovanje u agregaciji, što će pomoći u upravljanju mrežom (peak shaving) i integraciji OIE, i posljedično doprinijeti postizanju klimatskih ciljeva. Budući da će od toga imati korist cijelo društvo, uključujući kupce koji se neće odmah odlučiti za pametna brojila, ima smisla, da svi kupci doprinose financiranju uvođenja pametnih brojila (npr. preko mrežarine). Nije prihvaćen Ne prihvaća se - Čl.15.(2) je u skladu s člankom 9. Direktive o energetskoj učinkovitosti.
45 HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, Članak 16. Predlažemo da se stavak 2. članka 15. odnosi isključivo na prirodni plin, a da se doda novi članak 1a. koji glasi: (1a) Operator distribucijskog sustava osigurava da, u mjeri u kojoj je to tehnički moguće, financijski opravdano i razmjerno s obzirom na potencijalne uštede električne energije, krajnjim kupcima električne energije budu pribavljena pojedinačna brojila po konkurentnim cijenama koja točno odražavaju stvarnu potrošnju električne energije krajnjih kupaca i koja osiguravaju informaciju o vremenu potrošnje energije u definiranim vremenskim intervalima. Obrazloženje: Zakonom o tržištu električne energije i pripadnim propisima definiraju se posebni uvjeti za brojila električne energije i pripadne mjerne sustave. Primljeno na znanje Primljeno na znanje - Prihvaća se na način da se dio koji se odnosi na električnu energiju rješava kroz Zakon o tržištu električne energije.
46 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, Članak 16. U članku 15. stavak 4. propisano je da se u zgradama koje se toplinskom energijom i toplom vodom opskrbljuju iz toplinskih sustava koji obuhvaćaju više zgrada, mjerilo toplinske energije se instalira kod izmjenjivača topline na mjestu isporuke, a instalacija individualnih mjerila ili razdjelnika te raspodjela troškova za toplinsku energiju i toplu vodu detaljno se uređuju propisima kojima se uređuje tržište toplinske energije. Molimo dodatno pojašnjenje ove odredbe. Vidjeti načelnu primjedbu vezano za članak 16. Nije prihvaćen Ne prihvaća se - Odredba je u skladu s člankom 9b Direktive o energetskoj učinkovitosti.
47 HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, Članak 17. U sklopu ovog članka predlažemo slijedeće izmjene članka 18. stavka 4. točke 1. važećeg zakona: 1. da sustavi mjerenja krajnjim kupcima pružaju informacije o vremenu potrošnje energije u definiranim vremenskim intervalima i da su ciljevi energetske učinkovitosti i koristi za krajnje kupce potpuno uzeti u obzir prilikom uspostavljanja minimalnih funkcionalnosti brojila i određivanja obveza sudionika na tržištu Vidi obrazloženje uz Članak 16. Prihvaćen Prihvaća se - Vidjeti obrazloženje uz članak 16.
48 HGK PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, Članak 18. Traži se pojašnjenje o propisanom roku za dostavu navedene dokumentacije. Naime iz teksta članka nije jasno postoji li propisani rok za predaju dokumentacije ili je istu potrebno dostaviti u trenutku kada je izrađena. Također je nejasno je li dovoljno dostaviti potvrdu o certifikatu ISO 50001 od strane akreditiranog neovisnog tijela ili je potrebno izraditi vlastiti dokument vezan uz energetski pregled. Nadalje, traži se pojašnjenja o strankama obveznicama: • Ako je tvrtka značajan potrošač električne i toplinske energije, a istu troši isključivo u granicama vlastitog proizvodnog postrojenja, nije distributer niti prodaje istu ostalim potrošačima, podliježe li ista sustavu obveza energetske učinkovitosti? • Postaje li tvrtka stranka obveznica sustava energetske učinkovitosti, ako se prijavi kao proizvođač električne energije koja bi u određenim režimima rada isporučivala određenu količinu električne energije u mrežu, a ista ne bi prelazila 50GWh/godišnje. Primljeno na znanje Pojašnjeno - Stranke obveznice su opskrbljivači energijom, što znači da moraju imati dozvolu HERA-e za obavljanje energetske djelatnosti opskrbe kupaca energijom, konkretno električnom energijom, prirodnim plinom ili toplinskom energijom.
49 HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, Članak 18. U stavku 4. članka 19. iza riječi „Ministarstvu dostaviti“ dodati „certifikat kao“. Istu promjenu provesti u članku 22. stavak 3 i članak 41.b. stavak 1. i 2. Obrazloženje: Potrebno je jasnije definirati što je točno dokaz o provedenom energetskom pregledu u velikim poduzećima koja su uvela sustav upravljanja energijom. S obzirom da po zahtjevu međunarodne norme veliko poduzeće mora provesti energetski pregled kao jedan od preduvjeta za certificiranje sustava upravljanja energijom, certifikat bi trebao biti jedini i dovoljan dokaz. Zakon se kroz svoj tekst poziva na fizičke i pravne osobe koji imaju ovlaštenja Ministarstva za provedbu energetskih pregleda za velika poduzeća. Međutim, za provedbu energetskih pregleda kod uvođenja sustava upravljanja energijom prema međunarodnoj normi ISO 50001 nisu potrebna ovlaštenja Ministarstva. Predlažemo razdvojiti energetske preglede za velika poduzeća (potrebna ovlaštenja) od energetskih pregleda koji se provode po zahtjevu međunarodne norme ISO 50001, za koja nisu potrebna ovlaštenja. Prihvaćen Stavak će se korigirati da bude jasniji.
50 Konektor-Split d.o.o. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, Članak 18. Predlažemo da stavak 4 glasi: „(4) Velika poduzeća iz stavka 3. ovoga članka dužna su Ministarstvu dostaviti dokaz, energetski pregled, o provedenom redovnom energetskom pregledu provedenom na temelju certifikata izdanog od strane akreditiranog neovisnog tijela prema relevantnim europskim ili međunarodnim normama.“. Naime prema članku 8., stavak prvi, točka 6. EED-a „6. Poduzeća koja nisu MSP-ovi i koja provode sustav gospodarenja energijom ili sustav upravljanja okolišem, koji ovjerava neovisno tijelo u skladu s relevantnim europskim ili međunarodnim normama, izuzeta su od primjene zahtjeva iz stavka 4., pod uvjetom da države članice osiguraju da predmetni sustav upravljanja uključuje energetski pregled u skladu s minimalnim kriterijima na temelju Priloga VI“ Dakle, da bi se moglo provjeriti-kontrolirati dali je energetski pregled ispunio uvjete definirane Prilogom VI EED-a, potrebno ga je i dostaviti. Prihvaćen Stavak će se korigirati da bude jasniji.
51 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, Članak 19. U članku 13. stavku 6. alineji 3 (članak 14. stavak 6. alineja 3 prijedloga izmjene i dopune Zakona) propisano je da stranke obveznice mogu, između ostalog, svoju uštedu energije ostvariti i kupnjom, odnosno prijenosom ušteda energije koje su ostvarile treće strane. Predlaže se da se ove odredbe dodaju u izmjene i dopune Pravilnika za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije (NN 33/20). Nastavno na ovaj prijedlog predlaže se dopuna članka 22. stavka 3. tako da glasi: „Sustav iz stavka 1. ovoga članka vodi se u skladu s pravilnikom za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije, kojim se također određuje metodologija koja obuhvaća način praćenja i izračun pokazatelja potrošnje energije na nacionalnoj i sektorskoj razini, način izračuna uštede energije koja je rezultat provedbe mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti i uštede energije koja je rezultat primjene energetskih usluga te postupak verifikacije ušteda energije, metodologija za izradu Akcijskog plana, a kojega donosi ministar, kao i opis, vrstu dokaza i trgovanje uštedama.“ Prihvaćen Prihvaća se - Isto će biti detaljnije propisano Pravilnikom.
52 HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, Članak 21. Veza: primjedba na članak 18. Nije prihvaćen Vidjeti odgovor u čl.18.
53 HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 22. Veza: primjedba na članak 18. Nije prihvaćen Vidjeti odgovor u čl.18.
54 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 23. Predlaže se dopuna članka 23. tako da glasi: „Postupci određivanja obveze ušteda energije stranki obveznici, odnosno određivanja ostvarene ili neostvarene uštede energije u prvom razdoblju kumuliranja ušteda energije, koji nisu dovršeni do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o energetskoj učinkovitosti („Narodne novine“, br. 127/14, 116/18 i 25/20).“ Prihvaćen Prihvaća se.
55 Hrvatska elektroprivreda - dioničko društvo PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 24. U članku 24. definirano je slijedeće: „Opskrbljivač toplinske energije određen sukladno zakonu kojim se uređuje područje tržišta toplinske energije dužan je mjerilo toplinske energije iz članka 17. stavka 12. ovoga Zakona ugraditi u postojeću zgradu/građevinu u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.“ Molimo dodatno pojašnjenje ovog članka budući da u prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o energetskoj učinkovitosti nema članka 17. stavka 12., dok se u članku 18. stavku 12. navodi slijedeće: „Kada se zgrada/građevina opskrbljuju toplinskom energijom za grijanje, hlađenje ili potrošnom toplom vodom iz zatvorenog toplinskog sustava, odnosno centralnog toplinskog sustava određenih sukladno zakonu kojim se uređuje područje tržišta toplinske energije, mjerilo toplinske energije mora biti postavljeno na izmjenjivaču topline ili mjestu isporuke toplinske energije“, što je povezano s člankom 24. Također, sukladno propisima koji uređuju područje tržišta toplinske energije brigu vezano za mjerila toplinske energije koja se nalaze na obračunskim mjernim mjestima vodi distributer u slučaju centralnog toplinskog sustava. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
56 Čedomir Tatalović PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, O B R A Z L O Ž E N J E Mora postojati mogućnost regulacije svake individualne potrošnje energije. Problem je toplinska energija, tj. individualna regulacija svakog krajnjeg korisnika. Regulacija grijanja svakoga stanara mora biti riješena isključivo kalorimetrom. Razdjelnici su problem, jer potrošnju iskazuju u impulsima. Impulsi nisu priznata mjerna jedinica, što znači da je izračun potrošnje svakog krajnjeg korisnika neprecizan, i izaziva brojne nedoumice i zbunjujuće izračune, što je pokazala višegodišnja praksa korištenja razdjelnika. Ne postoji odgovor