Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske s konačnim prijedlogom zakona

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Nezavisni hrvatski sindikati Poglavlje 2TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA S OBRAZLOŽENJEM, Članak 12. Odlučivati o tome koja trgovačka društva i druge pravne osobe su od strateškog i posebnog interesa za Republiku Hrvatsku trebao bi samo Hrvatski sabor, a slijedom toga i odlučivati o tome mogu li se takva društva prodati, koliki udjeli se mogu prodati te na koji način. Stoga predlažemo izmjenu Zakona u smjeru navedenoga. Nije prihvaćen Čl. 41.a Zakon je propisao da odluku o tome koja društva su od strateškog i posebnog interesa za RH donosi Vlada RH, ali nije propisao koje tijelo donosi odluku o prodaji dionica/udjela takvih društava. Strategija upravljanja i raspolaganja imovinom u vlasništvu RH za razdoblje 2013-2017. godine je, međutim, odredila da se prodaja društava od strateškog interesa može vršiti samo ako se to propiše zakonom, dok odluku o prodaji dionica/udjela društava od posebnog interesa donosi Vlada RH. Nadalje, smatramo kako prijedlog nije osnovan jer navedeno nije u djelokrugu rada Sabora kao zakonodavnog i predstavničkog tijela nego izvršne vlasti.
2 Nezavisni hrvatski sindikati Poglavlje 2TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA S OBRAZLOŽENJEM, Članak 10. Mišljenja smo kako je potrebno zadržati važeću odredbu sukladno kojoj se dionice trgovačkih društava koja su od strateškog i posebnog interesa prodaju javnim prikupljanjem ponuda bez obzira na udio u temeljnom kapitalu društva. Isto tako, predlažemo i zadržati važeće rješenje neposredne prodaje dionica jer se može dogoditi da se na takav način prodaju dionice trgovačkih društava od strateškog i posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, za koja bi trebalo postrožiti postupak, a ne ublažiti ga. Načelo ekonomičnosti, na koje se poziva predlagatelj, Zakon o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske ne poznaje. Nije prihvaćen Primjedbe smatramo neosnovanima. Čl. 40. stavak 6. Svrha predloženih izmjena čl. 40. stavka 6. je otklanjanje situacije da se i u slučaju kada je RH vlasnik i samo jedne dionice u društvu koje je utvrđeno društvom od posebnog interesa provodi dugotrajan, složen i skup (pa prema tome i neekonomičan) postupak prodaje javnim prikupljanjem ponuda. Nadalje, moguća je i situacija da dionice takvog društva koje predstavljaju udio u temeljnom kapitalu manji od 50%, pa čak i 1% ili pak jedna dionica npr. kotiraju na uređenom tržištu kapitala, a ostavljanjem na snazi postojeće odredbe, onemogućila bi se prodaja istih na ovaj način koji se inače smatra najtransparentnijim načinom prodaje. Čl. 40. stavak 16. Svrha izmjene je stvoriti pretpostavke za prodaju dionica i poslovnih udjela onih trgovačkih društava čija prodaja nije uspjela niti nakon dva uzastopna postupka prodaje javnim nadmetanjem ili javnim prikupljanjem ponuda. Naime, u portfelju RH se nalazi dio trgovačkih društava za kupnju dionica /udjela kojih nema interesa jer ista ili kronično loše posluju ili su udjeli koji su predmetom prodaje zanemarivi, te ih je prema postojećoj odredbi nemoguće prodati u roku određenom Strategijom upravljanja i raspolaganja imovinom u vlasništvu RH za razdoblje 2013-2017. godine (društva u vlasništvu RH kojima upravlja CERP).
3 Hrvatski Telekom d.d. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O UPRAVLJANJU I RASPOLAGANJU IMOVINOM U VLASNIŠTVU REPUBLIKE HRVATSKE S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Poštovani, Hrvatski Telekom d.d. (HT) iznosi sljedeće komentare na savjetovanje vezano uz Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske. Pri određivanju naknada za osnivanje prava služnosti odnosno prava građenja na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske u svrhu izgradnje građevina i infrastrukturnih građevina, potrebno je posebno voditi računa o korisnicima nekretnina koji obavljaju posebnim zakonom definirane djelatnosti od interesa za RH. Kao primjer navodimo čl. 3. Zakona o elektroničkim komunikacijama kojim su elektronička komunikacijska infrastruktura, obavljanje djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, prostorno planiranje, gradnja, održavanje, razvoj i korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža, elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme proglašeni od interesa za RH. HT je mišljenja da je, u ovom i u sličnim slučajevima postojanja djelatnosti od interesa za RH, prilikom određivanja naknade nužno osigurati: 1. da se opseg i visina naknada određuje po istim kriterijima za sve korisnike nekretnina (bez diskriminacije) tj. neovisno o tome da li su korisnici nekretnina osobe javnog ili privatnog prava 2. ujednačavanje iznosa naknada koje se plaćaju za korištenje određene vrste zemljišta neovisno o vrsti infrastrukture koja je izgrađena ili se gradi; 3. da iznosi naknada ne predstavljaju nerazmjeran teret za korisnike nekretnina i ograničenje kako za razvoj djelatnosti od interesa za RH tako i za investicijski ciklus koji je nužan za realizaciju takvih djelatnosti. S poštovanjem, Hrvatski Telekom d.d. U Zagrebu, 30. srpnja 2015.g. Nije prihvaćen Ne prihvaća se. Uvodno valja reći da materija na koju se odnosi komentar nije predmet regulacije ovog Zakona, već posebne Uredbe o osnivanju prava građenja i prava služnosti na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske. Postupak izmjene predmetne uredbe je pokrenut, te je jedna od intencija izjednačavanje statusa nositelja prava građenja sa statusom nositelja prava služnosti na način da im se omogući obročno plaćanje naknade. Što se samih naknada tiče, one se određuju temeljem vještačenja po ovlaštenom sudskom vještaku, ovisno o svojstvima nekretnine i vrsti zemljišta (šumsko, poljoprivredno, građevinsko), kao što to prilikom procjene nekretnina čini i Porezna uprava, a ne prema podnositelju zahtjeva.
4 Vanja Marković Poglavlje 4 ODREDBE VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU I/ILI DOPUNJUJU, Članak 17. Stupanjem na snagu Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske (NN 94/2013), Vlada RH se jasno odredila da će aktivno sudjelovati u upravljanju društava u kojima je dioničar. U tom segmentu jedan od prioriteta koji Vlada RH ističe je dorađivanje sustava nagrađivanja uprava i nadzornih odbora (NO) sukladno preporukama Europske komisije i OECD-ovim smjernica kao jednog od kriterija za procjenu efikasnosti trgovačkih društava. Navedeni ciljevi utvrđeni su Planom upravljanja imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske za 2015. godinu koji je usvojila Vlada RH, ali u tom pogledu tijekom 2015. godine još nisu poduzete konkretne aktivnosti („Mjere unapređenja korporativnog upravljanja“). Kako bi se izbjeglo samo deklaratorno zauzimanje za novi i primjereni način nagrađivanja članova uprave i NO, predlažem da se čl. 17 nadopuni novim stavkom (8) koji glasi: Državni ured je dužan redovito predlagati, pratiti i najmanje jednom godišnje javno izvještavati o nagrađivanju članova uprave i nadzornih odbora društava u kojima je Republika Hrvatska član društva. Državni ured predlaže Vladi RH donošenje uredbe o planu nagrađivanja i izvještavanja za članove uprave i nadzornih odbora u društvima od strateškog i posebnog interesa za RH. Prema ovoj uredbi, Državni ured imao bi obvezu predložiti organima društva (ne nužno samo društvima od strateškog i posebnog interesa za RH) donošenje dugoročnog plana nagrađivanja članova uprave i NO, kao i godišnjeg izvještaja sukladno kriterijima iznesenih u prijedlogu Europske komisije za izmjenom EU direktive 2007/36/EC koja se temelji na OECD-ovim principima korporativnog upravljanja te imajući u vidu komentare zainteresirane javnosti. Donošenjem navedene uredbe, moglo bi se konačno na primjereni način urediti pitanje nagrađivanja članova uprave i NO, ali i postaviti temelje za pravilan i zakonit pristup rješavanju drugih pitanja iz područja korporativnog upravljanja kao što su npr. sastav i izbor članova uprave i NO, glasanje u skupštini društva i izvještavanje, i dr. Smatram da je uvođenje gore navedene odredbe u tekst Zakona nužno iz više razloga: i) Vlada treba dati potreban poticaj i smjer na koji način rješavati pitanje nagrađivanja sukladno najboljoj praksi u EU što bi u konačnici trebalo rezultirati većom produktivnosti, i stvaranju zdravijeg tržišnog okruženja. ii) Važeća Odluka Vlade RH o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava nije u skladu sa modernim načelima dobrog korporacijskog upravljanja niti programskim odrednicama Vlade RH jer: - Nagrađivanje članova uprava određuje se ugovorom ili odlukom društva jer takva ovlaštenja proizlaze temeljem zakona (Zakona o obveznim odnosima, Zakona o radu, Zakona o trgovačkim društvima). Odluka nije normativni akt kojim bi Vlada mogla derogirati zakonske propise temeljem kojih se utvrđuje nagrađivanje članova uprave i nadzornih odbora; - Pitanje nagrađivanja je pitanje o kojem odlučuje svako društvo posebno (osim ako posebnim zakonom nije propisano drugačije). U tom smislu, Vlada RH može utjecati na takva pitanja samo putem organa društva (skupštine i/ili nadzornog odbora); - Sadržaj važeće odluke donosi paušalna rješenja koja se baziraju isključivo na kratkoročnim ciljevima društva (za prethodnu godinu). Takav način odlučivanja suprotan je modernoj praksi korporacijskog upravljanja te preporukama EU Komisije. Država, jednako kao i institucionalni ulagači, moraju raditi u dugoročnom interesu društva i svojih ulagača tj. poreznih obveznika i na taj način moraju biti postavljeni kriteriji za nagrađivanje uprave. - Vlada RH se mora jasno odrediti i objaviti koji su to kriteriji, osim dobiti ili gubitka poslovne godine, na kojima će inzistirati prilikom pripremanja kriterija ili glasanja o nagrađivanju rukovodećeg osoblja u društvima iz portfelja; - Vlada RH mora predvidjeti mehanizam pomoću kojeg će DUUDI kao tijelo koje upravlja državnom imovinom predlagati i nadzirati provedbu kriterija nagrađivanja članova uprave i NO. Nije prihvaćen Na predloženi način država bi preuzela odgovornost za donošenje poslovnih odluka društva koje je samostalna pravna osoba jer bi to bilo propisano uredbom kao podzakonskim aktom. Prihvaćamo sugestije u pogledu postojeće problematike i potrebe ujednačenosti kriterija i nadziranja nagrađivanja koja zasigurno postoji i u ovom tranzicijskom razdoblju nije još do kraja uređena.
5 Sanjin Gašparić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O UPRAVLJANJU I RASPOLAGANJU IMOVINOM U VLASNIŠTVU REPUBLIKE HRVATSKE S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA SADAŠNJE STANJE: Postojećim Zakonom o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske (NN 94/13) nije reguliran status osoba koje koriste stanove u vlasništvu Republike Hrvatske za stanovanje, a bez valjane pravne osnove. Unatoč mnogobrojnim naporima izvršnih vlasti i regulatornih tijela da zakonima i podzakonskim aktima reguliraju područje državne imovine, bilo kroz postupke komercijalizacije, bilo kroz postupke vlastitog upravljanja i raspolaganja imovinom, postoji još određeni broj problema. S druge strane, također u svim učinjenim naporima ostaju nerješeni problemi stanovitog broja građana Republike Hrvatske u pogledu problema koji zalaze u sferu stambene politike. Ova dva neodvojiva problema, koja su koherentna ogledaju se i u normativnom području i u praksi, odnosno u životnim primjerima. Stoga, nedvojbeno je da postoji prostor da se učine poboljšanja u smislu regulacije navedenih preoblema. Polazeći od Strategije upravljanja i raspolaganja državnom imovinom 2013. – 2017. (NN 76/13) koja prije svega ima za cilj učinkovito i transparentno upravljanje i raspolaganje imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske, te bi ista, između ostalog trebala biti u funkciji gospodarskog rasta, poglavito kroz realizaciju točke 4.4. Intencija adresanta bi svakako trebala biti da kroz izmjene i dopune predmetnog Zakona, gdje je god to moguće, stvori uvjete za rješavanje spomenutih problema, a koji bi se uzročno posljedično izravno odrazili na financijsku korist Republike Hrvatske sa jedne strane i dobrobit njezinih građana sa druge strane. IZMJENA: U članku 15. Nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravljanju i raspolanjanju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske, a koji se odnosi na članak 52. stavak 2. važećeg Zakona, a koji glasi „riječi mogu se prodati nekretnine“ zamjenjuju se riječima “može se raspolagati nekretninama“. je ispravan jer otvara mogućnost neposrednog nadovezivanja i primjene članka 48. stavak 2. alineje 2. navedenog Zakona. Imajući u vidu članak 3. stavak 4. važećeg Zakona koji glasi “korištenje podrazumjeva uporabu i ubiranje plodova ili koristi koje državna imovina daje, bez prava otuđenja ili opterećenja“. Nesporno je da državnu imovinu, između ostalog čine i nekretnine. Nastavno, imajući u vidu članak 48. stavak 2. alineja 2. važećeg Zakona koji glasi “Raspolaganje nekretninama u smislu ovog Zakona i zakona koji uređuje vlasništvo i druga stvarna prava, predstavlja davanje u zakup ili najam. Stoga, predlaže se da se na posojeći Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravljanju i raspolanjanju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske dopuni važeći Zakon u članku 52. stavaku 2. alineju 6. koja glasi “fizičkoj osobi koja se nalazi u neprekidnom poštenom i istinitom posjedu nekretnine koja je u vlasništvu Republike Hrvatske duže od deset godina, a koja redovito podmiruje dospjele najamnine i protiv koje se ne vodi postupak iseljenja, koja nema dugova glede javnih davanja, koja nije u posjedu i/ili vlasništvu druge nekretnine u Republici Hrvatskoj, koja koristi nekretninu isključivo za stanovanje i nema rješeno stambeno pitanje, te protiv koje se ne vodi kazneni postupak“. PROBLEM: S obzirom na osjetljivost ovog pitanja, kako za Republiku Hrvatsku kao vlasnicu imovine, tako i za njezine građane koji su dovedeni u položaj da zbog stjecaja okolnosti, a na koje nisu mogli utjecati, te su dovedeni u bespravni položaj ne svojom krivnjom. S gledišta građansko pravne teorije u pogledu posjeda, odnosno kada se razmatra njegova kakvoća, da bi posjed bio kvalificiran, on mora biti zakonit, pošten i istinit. U slučajevima gdje posjed nije zakonit, jer isti pretpostavlja valjanu pravnu osnovu, valja omogućiti poštenim i istinitim posjednicima, prema predloženim i opisanim određenim pretpostavkama da i zakonitost posjeda bude ispunjena, te da se ispune pravne pretpostavke za ugovorni odnos. RJEŠENJE: Navedenom dopunom Nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravljanju i raspolanjanju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske, ozakonio bi se status osoba koje koriste stanove u vlasništvu Republike Hrvatske, a bez valjane pravne osnove. Navodim primjer dobre prakse jedinice lokalne samouprave, grada Rijeke, koja je u nekoliko navrata omogučila svojim građanima, da pod određenim uvjetima reguliraju svoj bespravni status (Zaključak objavljen u Službenim novinama br. 5/97). Zakonskom promjenom stvorila bi se i mogućnost slobodno ugovorne najamnine temeljem članka 9. Zakona o najmu stanova (NN 91/96, 48/98, 66/98, 22/06), temeljene na tržišnim principima za korisnike stanova koji nemaju valjanu pravnu osnovu pod određenim uvjetima koji bi trebali biti ispunjeni kumulativno. Ono što bi trebalo biti uvjetovano jest svakako činjenica; da je posjed pošten i istinit kroz određeno vrijeme sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima članak 18. stavak 2. i 3. (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14), odnosno da se radi o konzistentnosti korištenja nekretnine. Određeno vrijeme posjedovanja bi se odnosilo na period od najmanje deset godina, a što bi se dokazalo potvrdom o prijavljenom prebivalištu na lokaciji gdje se stan korisi, da se nekretnina, odnosno stan koristi isključivo za stalno stanovanje, da korisnik stana redovito podmiruje novčanu tražbinu (najamninu) u rokovima dospijeća, da protiv osobe nije pokrenut i ne vodi se postupak iseljenja zbog nereguliranog pravnog statusa korištenja nekretnine, da osoba koja koristi nekretninu nema rješeno stambeno pitanje, odnosno da nije u posjedu i da nema u vlasništvu drugu nekretninu na teritoriju Republike Hrvatske, da nema dugovanja glede javnih davanja prema Republici Hrvatskoj, da protiv osobe nije pokrenut i da se ne vodi kazneni postupak. Ispunjenjem navedenih uvjeta kumulativno stvorila bi se dovoljna garancija za stjecanje dojma da se radi o osobama koje u potpunosti poštuju pravni poredak Republike Hrvatske, ali slijedom određenih životnih okolnosti nisu bile u prilici ozakoniti korištenje stana u vlasništvu Republike Hrvatske jer do sada nije bilo niti takve zakonske mogućnosti. Također, na minimum bi se svela mogućnost nezakonitih pokušaja legaliziranja statusa osoba koje ne udovoljavaju propisanim uvjetima, a posljedično time i činjenja štete Republici Hrvatskoj. Republika Hrvatske kao vlasnik nekretnine i kao najmodavac bi slijedom navedenog mogli pristupiti sklapanju ugovora o najmu nekretnine, odnosno stana sa korisnikom stana, a fakultativno i sklapanje preliminara (predugovora) sa svrhom osiguranja Republike Hrvatske u slučaju neispunjenja preuzetih obveza od strane najmoprimca u smislu članka 268. stavak 6. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/159). ZAKLJUČNO: Smatram da bi se ovakvim normativnim rješenjem stvorili trenutni efekti sa nekokliko aspekata. Kao prvo, efekt ekonomičnosi koji bi rezultirao ubiranjem plodova na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske u pogledu rasta financijskih prihoda. Zatim, smanjili bi se sudski postupci što bi rasteretilo sudstvo i postupci prisilnog iseljavanja korisnika stanova, a što treba imati posebno u vidu u kontekstu danšnjih nepovoljnih životnih prilika građana. Na drugoj strani, bila bi ispunjena socijalna dimenzija i određeni status sigurnosti korisnika stanova, a što bi u konačnici dovelo do pozitivnog rješavanja gore navedenog i opisanog problema, jer bi se regulirao status najmodavca (vlasnika) i najmoprimca (korisnika/posjednika) kroz ugovorni odnos, jer opće pravno načelo je da si nitko ne može sam jednostrano promijeniti pravni osnov posjeda. Nije prihvaćen Razmatrajući predložene primjedbe, valja naglasiti da je broj bespravnih korisnika u Republici Hrvatskoj, prema podacima kojima raspolaže Državni ured, velik, te da je u svakodnevnom porastu. Također, potrebno je naglasiti da bespravnim korisnicima nije dopuštena prijava prebivališta u nekretnini koju bespravno koriste, te je, s tog aspekta, istima bitno otežano dokumentirano dokazivanje posjedovanja nekretnine u periodu od 10 godina. Smatramo da je potrebno uzeti u obzir i činjenicu da su bespravni korisnici stanova uglavnom osobe slabijeg imovinskog stanja, te da nije realno očekivati da bi, barem većina, ukoliko im se omogući kupnja, bili u stanju financirati otkup. Nadalje, mišljenja smo kako je neprihvatljivo na ovaj način davati legalitet bespravnom korištenju, pošto bi se, osim rijetkih izuzetaka, na taj način opravdavao i poticao bespravni ulazak u tuđu nekretninu, te njeno korištenje.
6 MARIJA ZURAK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O UPRAVLJANJU I RASPOLAGANJU IMOVINOM U VLASNIŠTVU REPUBLIKE HRVATSKE S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Članak 52 Treba dodati (3) Iznimno od odredbe članka 51. stavka 1. ovoga Zakona, mogu se prodati nekretnine bez javnog nadmetanja ili bez javnog prikupljanja ponuda za najmoprimce stanova u bivšem vlasništvu BI “3.MAJ” po cijenama u skladu sa Zakonom o prodaji stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo. Objašnjenje: Kao radnici 3. MAJ-a, većinom branitelji, preko 20 godina pokušavamo riješiti naš stambeni problem. Većina nas stanove je dobila nažalost u najam, u vrijeme dok je još postojalo stanarsko pravo. Pitanje naših stanova trebalo je biti riješeno u okviru privatizacije 3.MAJ-a što je javno obećao riješiti ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak. U javnoj raspravi o Nacrtu prijedloga plana upravljanja imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske 2014, tražili smo da se omogući otkup tih stanova najmoprimcima ili članovima obitelji najmoprimaca sukladno Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Komentar pravnika DUUDI-a je bio, da bi omogućavanje kupnje stanova trećemajcima značilo stavljanje nas u privilegirani položaj u odnosu na ostale korisnike stanova drugih poduzeća i društava. Međutim, činjenica je da smo mi stavljeni u neravnopravni položaj u odnosu na radnike drugih brodogradilišta koji su dobili priliku za otkup stanova prema uvjetima Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Ostala brodogradilišta su u vrijeme prodaje stanova također bila u državnom vlasništvu, prodaju tih stanova su kontrolirali nadzorni odbori koji su predstavljali većinskog vlasnika – državu. Samo stjecajem okolnosti trećemajski stanovi su desetak godina bili u pravno neriješenoj situaciji (zbog odluke Vlade RH iz 2000. god o oduzimanju nekretnina brodogradilištima). Žalosno je da Vlada RH ima programe kojima pokušava pomoći socijalno osjetljivim skupinama dok se istodobno postojećom odlukom o prodaji stanova po tržišnoj cijeni većinu nas pretvara u socijalne slučajeve. Većina nas najmoprimaca, je pred mirovinom, u mirovini ili je na Zavodu za zapošljavanje. Nama je neprihvatljiva prodaja stanova po tržišnim uvjetima čak i za ovako stare stanove u kojima mi živimo. 1. kao dugogodišnji radnici 3.MAJ-a stanovi su izgrađeni i našim radom ( ulagali smo u stambeni fond) 2. godinama plaćamo najamninu 3. godinama plaćamo pričuvu za održavanje stanova 4. u više slučajeva smo bili prisiljeni sudjelovati u investicionom održavanju 5. imali smo obavezu radnog odnosa u BI 3.MAJ 6. očekivano, naši stanovi će imati loš energetski certifikat 7. cijena stanova u Rijeci je niža nego u Zagrebu a postojeća formula to ne uvažava 8. osnovica postojeće formule - etalonska vrijednost m² raste a činjenice su da tržišne vrijednosti m² novih stanova neprestano padaju nismo birali stanove u kojima živimo, većini od nas ne odgovaraju niti po veličini niti po poziciji. Predstavnici najmoprimaca stanova 3. MAJ-a Nije prihvaćen Stanari predmetne nekretnine traže propisivanje posebnih kriterija za prodaju stanova, te bi se udovoljavanjem takvom zahtjevu njih izdvojilo kao privilegirane u odnosu na sve druge kupce koji stanove kupuju prema Odluci o prodaji stanova u vlasništvu RH. Naglašavamo da stanari predmetne nekretnine imaju mogućnost otkupa svojih stanova sukladno odredbama Odluke o prodaji stanova u vlasništvu RH, te da cijena nije tržišna, već se određuje korištenjem formule koja uzima u obzir starost i stanje objekta, te osobne popuste koje kupac može ostvariti.
7 Nezavisni hrvatski sindikati NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O UPRAVLJANJU I RASPOLAGANJU IMOVINOM U VLASNIŠTVU REPUBLIKE HRVATSKE S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Nacrt prijedloga zakona je nomotehnički loše napisan, nejasan i u dijelovima nedorečen te izgleda kao radna verzija nacrta prijedloga zakona, a ne dokument spreman za javnu raspravu. Kao samo jedan primjer navodimo kako se prijedlogom Zakona prvo mijenjaju članci 3., 17., 18., i 19., a onda se opet prijedlog zakona vraća na članke 3. i 4. Zakona. Ista situacija je i na kraju zakona gdje se poslije predloženih izmjena članka 68. predlažu izmjene članka 65., 66. i 67. Isto tako, u nekim člancima stavci se zamjenjuju točkama, negdje se niti ne navodi koji novi stavak se dodaje i sl. Navedeno pokazuje određenu neozbiljnost pri pripremanju izmjena i dopuna Zakona. Nadalje, člankom 4. se mijenja članak 19. stavak 1. na način da se propisuje kako su nekretnine u vlasništvu RH koje su povjerene na upravljanje Državnom uredu oslobođene plaćanja određenih poreza i komunalnih naknada. Međutim, oslobođeni mogu biti samo obveznici plaćanja poreza, a ne nekretnine kao objekt. Isto tako kratice se ne navode u Zakonima (JLPRS, RH, VRH) već puni nazivi. Slijedom navedenog, nacrt prijedloga Zakona je potrebno još doraditi i nomotehnički urediti. Djelomično prihvaćen Tekst će se nomotehnički doraditi te će u članku 19. stavak 1. biti preformuliran sukladno primjedbi
8 GRAD SLUNJ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O UPRAVLJANJU I RASPOLAGANJU IMOVINOM U VLASNIŠTVU REPUBLIKE HRVATSKE S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Što reći na konačni prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske ? Prije svega naglašavamo da prijedlog nema veze s osnovnim pravilima i zakonitostima nomotehnike. Opći je dojam da je prijedlog pisan nasumično, vidljivo je da su naknadno unošene određene izmjene (i to vrlo značajne) što je lako uočljivi ne samo zbog drugačije boje slova, već i grešaka u redoslijedu članaka. Tako se člankom 4. mijenja članak 19. stavak 1. Zakona da bi nas članak 5. predloženih izmjena vratio na članak 3. osnovnog Zakona; člankom 24. mijenja se članak 68. da bi se člankom 25. interveniralo u članak 65. itd. Predložene izmjene sadržane u članku 5. interveniraju u članak 3. osnovnog Zakona, te državnom imovinom definiraju i imovinu JLP(R)S, trgovačkih društava, zavoda i drugih pravnih osoba čiji je osnivač JLP(R)S. Postavlja se pitanje iz kojeg razloga? Naime, Ustav jamči pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“33/01, 60/01-vjerodostojno tumačenje, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11 i 144/12) imovinom JLP(R)S definira sve pokretne i nepokretne stvari i imovinska prava kojim iste upravljaju, koriste se i raspolažu pažnjom dobrog gospodara (članak 67). Zakon o vlasništu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 127/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) razlikuje vlasništvo Republike Hrvatske i vlasništvo jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (članak 35). Niti jedna od naprijed navedenih odredbi Zakona nije stavljena van snage. Zašto se odjednom i to samo za potrebe Registra državne imovine državnom imovinom smatra imovina JLP(R)S i imovina njihovih trgovačkih društava i ustanova. Ukoliko je intencija „natjerati“ JLP(R)S da evidentiraju imovinu kojom raspolažu logičnije je da se isto definira Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, a ne navedenom izmjenom. Uostalom, sve su JLP(R)S već krenule u tom smjeru zbog vlastitih potreba. Uz navedeno je vezan i članak 21. koji mijenja članak 61. osnovnog Zakona te utvrđuje obvezu JLP(R)S, njihovih proračunskih i izvanproračunskih korisnika, trgovačkih društava, zavoda i dr. pravnih osoba i ustanova kojih je osnivač JLP(R)S da bez odgađanja a najkasnije u roku do 15 dana dostave podatke o promjenama vezanim uz imovinu. Ukoliko se ne postupi sukladno navedenim odredbama izmijenjenim člankom 68. predviđene su novčane kazne u iznosu 10.000,00 do 100.000,00 Kn za obveznika (između ostalog i JLP(R)S), odnosno 1.000,00 do 10.000,00 Kn za odgovornu osobu obveznika. Znakovito je da se člankom 61a. koji se predlaže dodati iza izmijenjenog članka 61. kao ciljevi uspostave središnjeg registra navode: „-evidencija, uvid u opseg i strukturu pojavnih oblika državne imovine, -učinkovitije upravljanje i nadzor nad raspolaganjem i stanjem imovine u vlasništvu RH, -kvalitetnije i brže donošenje odluka o upravljanju imovinom u vlasništvu RH, te praćenje koristi i učinaka upravljanja imovinom.“ Navedeno nije dalo odgovor na pitanja zašto se u Registar trebaju dostavljati podaci o imovini u vlasništvu JLP(R)S. Ako se vratimo na naprijed spomenute prekršajne odredbe pada nam na pamet pomisao da je intencija predlagatelja zaraditi kažnjavanjem JLP(R)S jer Zakon ne sadrži prijelazne odredbe kojima bi bio definiran rok u kojem JLP(R)S mora ustrojiti svoju evidenciju. Postavlja se pitanja da li će navedenom moći udovoljiti i one JLP(R)S (ako takvih uopće ima) koje već imaju ustrojene i sređene evidencije cjelokupne imovine jer će se podaci dostavljati sukladno Pravilniku o vrsti, sadržaju i načinu prikupljanja podataka i ifnormacija Središnjem registru, a o tome tko Pravilnik donosi, u kojem roku itd. u prijedlogu Zakona nema ni riječi. Nadalje, člankom 4. intervenira se u članak 19. stavak 1. i to vrlo nespretno pa bi sada tekst tog stavka trebao glasiti: “Nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske koje su povjerene na upravljanje Državnom uredu su oslobođeni plaćanja poreza na promet nekretnina, poreza na dobit i drugih poreza, komunalne naknade te drugih javnih davanja u odnosu na vlasništvo i upravljanje i raspolaganje državnom imovinom, osim ako posebnim propisom nije drugačije određeno.” Mišljenja smo da navedena odredba u dijelu koji se odnosi na komunalnu naknadu predstavlja povredu odredbi članka 3., 4., 5. stavka 1., članka 14. stavka 2., članka 48. stavka 2., članka 51., 135. stavka 1. i članka 138. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske. Naime, komunalna je naknada prihod jedinica lokalne samouprave te nema zakonskog utemeljenja temeljem kojeg bi država za sebe kao vlasnika (propisom kojim uređuje raspolaganje svojom imovinom) imala pravo ustanoviti drugačiji režim od onog koji je utvrđen za sve druge obveznike plaćanja komunalne naknade. Obrazloženje da Državni ured ne može stjecati pravo vlansištva, već samo upravlja imovinom RH u njeno ime, pa ne može biti ni obveznik navedenih davanja, u najmanju je ruku smiješna. Naime, RH ima obvezu kao i svaki drugi vlasnik imovine izvršavati zakonom utvrđene obveze, a odluka je RH kao vlasnika da li će te obveze izvršavati sama ili će istu prenijeti na neko drugo tijelo. Uostalom, pravo upravljanja jedno je od vlasničkih ovlaštenja te je nebitno tko to pravo izvršava. Kada bismo se rukovodili ovim obrazloženjem svaki bi vlasnik pravo upravljanja svojom imovinom mogao prenijeti na drugu osobu i reći da je obveza plaćanja komunalne naknade prestala. Zaključno Prije svega je potrebno nomotehnički urediti konačni tekst Zakona, te u njemu ostaviti one odredbe koje se odnose na upravljanje i raspolaganje imovinom u vlasništvu RH, a pitanja imovine JLP(R)S, prihoda JLP(R)S (mislimo konkretno na komunalnu naknadu), vođenja registra imovine koje je vlasnik JLP(R)S urediti onim zakonima koji već uređuju predmetnu materiju i time izbjeći nepotrebnu konfuziju koja može nastati najesnim i nedorečenim propisima kakav je konačni tekst Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravljanju i raspoganju imovinom u vlasništvu RH. Djelomično prihvaćen Prihvaća se djelomično. 1. Predložene izmjene odnose se na nužnost sagledavanja i obuhvata državne imovine u širem smislu, pojmovnog izjednačavanja termina državne imovine, te u skladu s tim razvidnijeg obuhvata vlasnika/upravitelja/korisnika državne imovine kao obveznika Registra, a sve kako je to navedeno u predloženim izmjenama Zakona,isključivo u smislu i za potrebe vođenja Registra državne imovine. Naime, riječ je o podatkovnoj i programskoj nadogradnji Registra državne imovine (Središnji registar) kao višefaznom i višegodišnjem projektu Državnog ureda za upravljanje državnog imovinom, u tijeku. Osnovni cilj nadogradnje Registra jest formirati standardizirani skup podataka, odnosno pomno odabranih fizičkih, pravnih, ekonomskih (o upravljanju i uporabi pojavnih oblika državne imovine) i vrijednosnih značajki o 36 pojavnih oblika državne imovine (a na temelju postojećih evidencija titulara/upravitelja/korisnika imovine) definiranih u članku 4. postojećeg Zakona, a sukladno europskim standardima i europskim tumačenjima. Šire sagledavanje pojma državne imovine pretpostavljeno je i važećom Strategijom i Zakonom o proračunu, te u nijednom aspektu ne dovodi u pitanje vlasništvo (upisane titulare) nad pojavnim oblicima državne imovine, a istovremeno pruža informacije o možebitnim dodatnim značajkama imovine koje valja uzeti u obzir prilikom upravljanja i raspolaganja pojavnim oblicima (pored upisanog prava vlasništva) a u maniri dobrog gospodara (primjerice o statusu pojedinog pojavnog oblika imovine kao kulturnog dobra, spomeničke baštine, pomorskog dobra ili o funkcionalnosti istog tj. ulozi istog u obavljanju djelatnosti od javnog tj. društvenog interesa). 2. Nastavno na podatkovnu i programsku nadogradnju Registra državne imovine kao višefaznom i višegodišnjem projektu Državnog ureda za upravljanje državnog imovinom (koja pretpostavlja i povezivanje s drugim temeljnim i javnim registrima), Državni ured donijeti će Pravilnik o vrsti, sadržaju, i načinu prikupljanja podataka i informacija u Središnjem registru. Pravilnik će se donijeti u roku od 60 dana po donošenju Uredbe o ustrojstvu, načinu vođenja i sadržaju Središnjeg registra državne imovine (nacrt Uredbe u izradi i u ovisnosti o ID Zakona) kojom će se urediti i prijelazne odredbe u smislu obveze dostave podataka u Središnji registar. 3. Iznosi predviđenih kazni se nisu mijenjali u odnosu na važeći Zakon. Samo se mijenjaju tj. dopunjuju obveznici na koje se kazne odnose (i JLPRS), a sukladno pojašnjenju u točki 1. 4. Vezano uz dio koji se odnosi na oslobađanje od obveze plaćanja komunalne naknade,Državni ured za upravljanje državnom imovinom, kao što je bila i Agencija za upravljanje državnom imovinom, je od ranije, te prema važećim odredbama Zakona oslobođen od plaćanja komunalne naknade, tako da se s tog aspekta ne unosi nikakva novina, već, upravo suprotno, predloženim izmjenama i dopunama predlaže se da druga tijela državne uprave (osim Državnog ureda) više nemaju pravo na oslobođenje od obveze plaćanja komunalne naknade.