Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 HGK PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA U odnosu na trenutno važeći Zakon, koristimo priliku iznijeti prijedlog da se u članku 627. stavcima 1. i 2. (ugovori o građenju) ovlasti izvođač da može zahtijevati izmjenu cijene radova ako su se cijene elemenata povećale u tolikoj mjeri da bi cijena radova bila veća za više od 5 % (umjesto za 10 %) te da glase: „(1) Ako je ugovoreno da se cijena radova neće mijenjati u slučaju da se nakon sklapanja ugovora povećaju cijene elemenata na temelju kojih je ona određena, izvođač može, usprkos takvoj odredbi ugovora, zahtijevati izmjenu cijene radova ako su se cijene elemenata, a bez njegova utjecaja, povećale u tolikoj mjeri da bi cijena radova trebala biti veća za više od pet postotaka. (2) Ali i u tom slučaju izvođač može zahtijevati samo razliku u cijeni koja prelazi pet postotaka, osim ako je do povećanja cijene elemenata došlo poslije njegova dolaska u zakašnjenje.“ Naime, cijene materijala i repromaterijala u gradnji su u posljednje vrijeme doživjele znatno povećanje jediničnih cijena što je uzrokovalo činjenicu da za projekte u tijeku, dosadašnji prag od 10% zapravo proizvodi situaciju da u konačnom obračunu radova i cijena izvođači rade bez dodane vrijednosti. Nije prihvaćen Predloženo nije predmet planiranih izmjena Zakona o obveznim odnosima. Planirani obuhvat zakonodavne intervencije u Zakon o obveznim odnosima ograničen je na usklađivanje toga Zakona s odredbama Direktive 2019/771.
2 Jelena Čuveljak PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA Iako nije vezano uz implementaciju Direktive, u praksi je uočena i slijedeća nelogičnost: U čl. 634. st. 2. ZOO-a je nelogično propisano: "(2) Pravo naručitelja ili drugog stjecatelja prema izvođaču, odnosno projektantu po osnovi njihove odgovornosti za nedostatke prestaje za godinu dana računajući od dana kad je naručitelj, odnosno stjecatelj obavijestio projektanta, odnosno izvođača o nedostatku.prava " a nije jasno zašto osoba koja obavlja nadzor i dalje ostaje odgovorna. Vjerojatno bi iza riječi: izvođaču, trebalo dodati: osobi koja obavlja nadzor. Ovo bi mogla biti prilika da se ispravi predmetna nelogičnost. Nije prihvaćen Predloženo nije predmet planiranih izmjena Zakona o obveznim odnosima. Planirani obuhvat zakonodavne intervencije u Zakon o obveznim odnosima ograničen je na usklađivanje toga Zakona s odredbama Direktive 2019/771.
3 GORAN ALEKSIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA, II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA TREBA UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Vrhovni sud RH pravnim shvaćanjem od 30.1.2021. Su-IV-47/2020-2 odlučio je da zastara potraživanja na temelju ništetnosti počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti, pa budući da takve odredbe nema u ZOO-u koji je desetljećima imao pravnu prazninu u tome dijelu predlažem da se ZOO dopuni odredbom o zastari potraživanja na temelju ništetnosti tako da se u članku 323. doda stavak 3. koji glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno djelomično ništetnog ugovora, kao posljedice utvrđenja odnosne ništetnosti, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora odnosno djelomična ništetnost ugovora." Nije prihvaćen Predloženo nije predmet planiranih izmjena Zakona o obveznim odnosima. Planirani obuhvat zakonodavne intervencije u Zakon o obveznim odnosima ograničen je na usklađivanje toga Zakona s odredbama Direktive 2019/771.
4 HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA U obrazloženju izmjena i dopuna Zakona o obveznim odnosima napisano je da se ono provodi radi bolje zaštite potrošača, a u skladu s DIREKTIVOM (EU) 2019/771 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 20. svibnja 2019. Nadalje se navodi u Direktivi „Trebalo bi uskladiti određene aspekte koji se odnose na ugovore o kupoprodaji robe, polazeći od visokog stupnja zaštite potrošača, kako bi se postiglo stvarno jedinstveno digitalno tržište, povećala pravna sigurnost i smanjili troškovi transakcija, osobito za mala i srednja poduzeća („MSP-ovi”).“ Nažalost ne spominju se potrošači. Nažalost samim prijedlogom izmjena članka 410. posebno u stavku 3. omogućava se oduzimanje potrošačima jednog od najbitnijih prava, a to je pravo na raskid ugovora i povrat novca bez traženja zamjene i popravka. Kada se radi o novoj stvari ili proizvodu koji je potrošač platio više tisuća kuna on bi morao stvar popravljati. Sada pojedini trgovci, a i pojedinci u Ministarstvima ne znaju da su potrošači imali pravo odmah na povrat novca radi materijalnog nedostatka, a sada će biti još većih problema jer će trgovci moći odugovlačiti posebno kada se govori o razumnom roku . Omogućava se kupcu pravo birati između popravka i zamjene stvari OSIM ako bi prodavatelju nastali nerazmjerni troškovi. Koji su to nerazmjerni troškovi , možda sama zamjena novom stvari je skuplja za trgovca nego popravak, pa ćemo stvari popravljati, a to što potrošač ima novu stvar koja je popravljana čija kvaliteta je nerazmjerna onome što je on platio nikoga nije briga. Samo da kapital ne ostane bez jednog centa zarade. Također se potrošačima oduzima pravo na naknadu štete brisanjem postojećeg članka 424. stavak 2. Članak 11.Direktive 2019/771 navodi da teret dokazivanja neusklađenosti koja postane očita u roku od godine dana od trenutka isporuke je postojala i u trenutku isporuke robe nije unesen u samu izmjenu Zakona već je ostavljen stari rok od 6 mjeseci (čl.400.stavak 10.) Daju nam se objašnjenja da treba najprije zamijeniti proizvod ili ga popraviti kako bi se spriječilo zagađivanje okoliša ako se stvari ne bi popravljale. Naravno niti ta tvrdnja nije točna jer su se promijenila pravna pravila i trgovci više nisu u obvezi osigurati rezervne dijelove za proizvode poslije proteka jamstvenog roka. Sada se pokazalo da potrošači ne mogu nakon isteka jamstvenog roka niti popravljati proizvode mada bi se popravak isplatio. Na predloženi način se omogućava kapitalistima i trgovcima da nam prodaju škart proizvode jer računaju da ćemo ih morati popravljati. Do sada smo imali i priliku vidjeti i praćenjem rada Europske unije da su nama „na istoku“ prodavali proizvode slabije kvalitete jer mi nismo naučili na bolje ! Shodno navedenom vidljivo je da promjene uopće nisu usmjerene na bolju zaštitu potrošača već na bolju zaštitu kapitala, a što je u suprotnosti s navedenom Direktivom EU polazeći od visokog stupnja zaštite potrošača ! Poštovani predlagači izmjena i dopuna Zakona o obveznim odnosima, ako je to zaštita potrošača polazeći od visokog stupnja zaštite potrošača prema Direktivi Eu 2019/771 onda nas rađe nemojte štititi jer ipak je bila bolja dosadašnja zaštita kada nas niste štitili i brinuli o zaštiti potrošača, a mi smo imali veća prava. Nažalost od prvog Zakona o zaštiti potrošača briga za potrošače je bila lošija jer što je bilo dobro u pravnim aktima to je polako maknuto iz istih. Nije prihvaćen Predloženi članak 410. stavak 3. usklađen je s odredbama članka 13. Direktive 2019/771 koje uspostavljaju hijerarhiju prava potrošača, pri čemu potrošač u prvom redu ima pravo na izbor između popravka i zamjene stvari. Pravo na izbor između popravka i zamjene ograničeno je samo u slučaju ako bi odabrani način uklanjanja nedostatka bio nemoguć ili ako bi njime, u odnosu na drugi način uklanjanja nedostatka, prodavatelju nastali nerazmjerni troškovi uzimajući u obzir sve okolnosti, a osobito vrijednost stvari bez nedostatka, značaj nedostatka i pitanje može li se popravak ili zamjena obaviti bez znatnih neugodnosti za kupca. Napominje se da prema važećem uređenju potrošač u pravilu nema odmah pravo na raskid ugovora već to pravo ima samo ako je prethodno dao prodavatelju naknadni primjereni rok za ispunjenje ugovora, a prodavatelj u tom naknadnom roku nije ispunio ugovor. U odnosu na pitanje nerazmjernih troškova, isti će se procjenjivati uzimajući u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja. U uvodnoj izjavi 48. Direktive 2019/771 primjerice se navodi da bi moglo biti nerazmjerno zatražiti zamjenu robe zbog neznatne ogrebotine ako bi zbog te zamjene nastali znatni troškovi, a ogrebotinu je moguće lako ukloniti. U odnosu na članak 424. stavak 2. i pravo na naknadu štete, ističe se da nije predloženo brisanje stavka 2. članka 424. Zakona. Osim toga, pravo na naknadu štete obuhvaćeno je i predloženim člankom 410. stavkom 2. Vezano za primjedbu koja se odnosi na članak 11. Direktive 2019/771 i rok od jedne godine u kojem se predmnijeva da je nedostatak postojao u vrijeme prijelaza rizika, osim ako prodavatelj dokaže suprotno ili suprotno proizlazi iz naravi stvari ili naravi nedostatka, ukazuje se da je navedeni rok sadržan u predloženom članku 400. stavku 9. Rok od 6 mjeseci, sadržan u predloženom članku 400. stavku 10., odnosi se na trgovačke ugovore koji nisu predmet uređenja Direktive 2019/771 te stoga države članice pri uređenju takvih ugovora nisu vezane odredbama te Direktive. Stoga je u odnosu na trgovačke ugovore zadržan rok od 6 mjeseci koji je u važećem Zakonu sadržan u članku 400. stavku 3.
5 HP-Hrvatska pošta d.d. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA, Članak 2. "Trajni nosač podataka" je pojam (pod nazivom „trajni medij“) već definiran u Zakonu o zaštiti potrošača, pa bi taj pojam bilo dobro u oba zakona u potpunosti ujednačiti, ili se možda u jednom zakonu pozvati na pojam iz drugog, eventualno upućujući na distinkciju da se u kontekstu ZOO regulativa odnosi na odnos prodavatelj-kupac. Naime, zbog određenih razlika u tekstu kakav je sada moguća je pravna nesigurnost. Primjerice, pojam trajnog medija iz Zakona o zaštiti potrošača izričito uključuje elektroničku poštu čime se otklanja moguća dvojba da li je trgovac zakonito obavijestio potrošača (u kontekstu ZOO kupca) ako mu je obavijest dostavio putem elektroničke pošte. Nije prihvaćen Definicija trajnog nosača podataka, sadržana u predloženom članku 399.a točki 9., usklađena je s odgovarajućom definicijom iz članka 2. točke 11. Direktive 2019/771.
6 HP-Hrvatska pošta d.d. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA, Članak 2. Pojam "potrošački ugovor" bi bilo uputno redefinirati, u skladu sa zakonodavstvom Republike Hrvatske, u dijelu teksta u kojem se navodi: „bez obzira je li u privatnom ili javnom vlasništvu“. U kontekstu pozitivnih propisa Republike Hrvatske čini se nejasnim na koje bi se pravne osobe imao odnositi pojam „javno vlasništvo“. Naime, prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima svaka fizička i pravna osoba može biti nositeljem prava vlasništva te postoji samo jedna vrsta prava vlasništva. Zakonodavstvo poznaje pojmove, primjerice: „javnog trgovačkog društva“ „pravne osobe s javnim ovlastima“, „državnog tijela“ („tijela državne uprave“, „jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave“, „osobe javnog prava“, „tijela javne vlasti“, te bi se radi veće pravne sigurnosti u kontekstu postojećih pravnih instituta moglo redefinirati na koga se odredba odnosi. Prihvaćen Iz definicije potrošačkog ugovora brisan je dio koji glasi: „neovisno o tome je li u privatnom ili javnom vlasništvu“.
7 Jelena Čuveljak PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA, Članak 2. Jasno mi je da Direktiva u definiciji prodavatelja ima "neovisno o tome je li u privatnom ili javnom vlasništvu" ali naš pravni poredak uopće ne razlikuje prodavatelje ovisno o vrsti kapitala, stoga je pitanje da li je ovo stvarno nužno direktno prepisivati. Ako se prepisuje onda bi trebalo pojasniti pojam "javnog vlasništva". Prihvaćen Iz definicije potrošačkog ugovora brisan je dio koji glasi: „neovisno o tome je li u privatnom ili javnom vlasništvu“.
8 HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA, Članak 3. Članak 400. stavak 3. točka 10. brisati Prema članku 11 Direktive EU 2019/771 se predlaže da trgovac odgovara za materijalne nedostatke do godine dana , a država može staviti i do dvije godine. Predlagač navodi 6 mjeseci za trgovačke ugovore! Treba izjednačiti trgovačke i potrošačke ugovore jer i trgovci su potrošači koji moraju imati jednaka prava kada nešto kupuju da svoje potrebe, a ne za daljnju prodaju. Tada bi se izbjegla diskriminacija Nije prihvaćen Člankom 11. Direktive 2019/771 propisan je teret dokazivanja - rok od jedne godine u kojem se predmnijeva da je nedostatak postojao u vrijeme prijelaza rizika, osim ako prodavatelj dokaže suprotno ili suprotno proizlazi iz naravi stvari ili naravi nedostatka. Navedena presumpcija sadržana je u predloženom članku 400. stavku 9. Predloženi stavak 10. članka 400. odnosi se na trgovačke ugovore koji nisu predmet uređenja Direktive 2019/771 te stoga države članice pri uređenju takvih ugovora nisu vezane odredbama te Direktive. Stoga je u odnosu na trgovačke ugovore zadržan rok od 6 mjeseci koji je u važećem Zakonu sadržan u članku 400. stavku 3. U odnosu na prijedlog za izjednačavanje trgovačkih i potrošačkih ugovora ističe se da trgovci nisu potrošači te se stoga zaštita koja se pruža potrošačima ne proširuje na trgovačke ugovore.
9 ANA KNEŽEVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA, Članak 10. U članku 410. poslije stavka 5. treba dodati novi stavak koji glasi: "Kupac ima pravo odbiti robu sa nedostatkom i tražiti trenutačnu zamjenu ili raskid ugovora, ako se materijalni nedostatak pojavi u kratkom roku nakon isporuke robe, koji ne smije biti dulji od 30 dana". Stavak 6. postaje stavak 7. OBRAZLOŽENJE: U točki 19. Direktiva upućuje države članice da nacionalnim zakonodavstvom mogu dopustiti ovo pravo potrošačima, što predlagatelj zakona nije učinio, stoga predlažem da se ova odredba ugradi, jer praksa pokazuje da jako puno potrošača ima problema sa nekim proizvodima (poglavito pametnim uređajima) baš u ovom roku (do 30 dana od isporuke) i ne vidim razloga zašto to pravo ne bi bilo ugrađeno u naše zakonodavstvo. Nije prihvaćen Ocijenjeno je da nije opravdano propisivati različita prava kupca ovisno o tome kada se materijalni nedostatak pojavio.
10 HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA, Članak 10. Protivimo se izmjeni članka 410. Nažalost samim prijedlogom izmjena članka 410. posebno u stavku 3. omogućava se oduzimanje potrošačima jednog od najbitnijih prava, a to je pravo na raskid ugovora i povrat novca bez traženja zamjene i popravka. Kada se radi o novoj stvari ili proizvodu koji je potrošač platio više tisuća kuna on bi morao stvar popravljati. Sada pojedini trgovci, a i pojedinci u Ministarstvima ne znaju da su potrošači imali pravo odmah na povrat novca radi materijalnog nedostatka, a sada će biti još većih problema jer će trgovci moći odugovlačiti posebno kada se govori o razumnom roku . Omogućava se kupcu pravo birati između popravka i zamjene stvari OSIM ako bi prodavatelju nastali nerazmjerni troškovi. Koji su to nerazmjerni troškovi , možda sama zamjena novom stvari je skuplja za trgovca nego popravak, pa ćemo stvari popravljati, a to što potrošač ima novu stvar koja je popravljana čija kvaliteta je nerazmjerna onome što je on platio nikoga nije briga. Samo da kapital ne ostane bez jednog centa zarade. Nije prihvaćen Predloženi članak 410. usklađen je s odredbama članka 13. Direktive 2019/771 koje uspostavljaju hijerarhiju prava potrošača, pri čemu potrošač u prvom redu ima pravo na izbor između popravka i zamjene stvari. Pravo na izbor ograničeno je samo u slučaju ako bi odabrani način uklanjanja nedostatka bio nemoguć ili ako bi njime, u odnosu na drugi način uklanjanja nedostatka prodavatelju nastali nerazmjerni troškovi uzimajući u obzir sve okolnosti, a osobito vrijednost stvari bez nedostatka, značaj nedostatka i pitanje može li se popravak ili zamjena obaviti bez znatnih neugodnosti za kupca. Napominje se da prema važećem uređenju, potrošač u pravilu nema odmah pravo na raskid ugovora već to pravo ima samo ako je prethodno dao prodavatelju naknadni primjereni rok za ispunjenje ugovora, a prodavatelj u tom naknadnom roku nije ispunio ugovor. U odnosu na pitanje nerazmjernih troškova, isti će se procjenjivati uzimajući u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja. U uvodnoj izjavi 48. Direktive 2019/771 primjerice se navodi da bi moglo biti nerazmjerno zatražiti zamjenu robe zbog neznatne ogrebotine ako ti zbog te zamjene nastali znatni troškovi, a ogrebotinu je moguće lako ukloniti.
11 Porobija & Špoljarić d.o.o. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA, Članak 11. "razuman rok" predložen čl. 410. a. st. 1., kao i u daljnjim člancima, predlažemo precizirati (možda uvođenjem maksimalnog predviđenog roka za zamjenu ili popravak stvari). U stavku 2. predloženog članka 410. a predlažemo da se definira da je prodavatelj obvezan snositi i troškove vraćanja stvari, ne samo preuzimanja. Nije prihvaćen U odnosu na preciziranje razumnog roka na način da se propiše maksimalni rok za zamjenu ili popravak stvari, ističe se da je razumni rok pravni standard te da se razumnost roka procjenjuje s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja (npr. uzimajući u obzir prirodu i složenost stvari, prirodu i težinu nedostatka te okolnosti u vezi s radnjama potrebnima za popravak ili zamjenu). S obzirom na navedeno i na činjenicu da se odredbe o odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke stvari odnose na sve stvari, ocijenjeno je da nije opravdano propisivati maksimalno predviđeni rok za popravak odnosno zamjenu stvari. U odnosu na članak 410.a stavak 2. ističe se da je navedena odredba usklađena s člankom 14. stavkom 2. Direktive 2019/771. Nadalje, stavkom 1. članka 410.a propisano je da se popravak ili zamjena provode besplatno, a pojam besplatnosti definiran je predloženim člankom 399.a točkom 11. kojom je određeno da besplatno znači bez troškova potrebnih za uklanjanje nedostatka, a posebno bez poštanskih troškova te troškova prijevoza, rada i materijala.
12 ANA KNEŽEVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA, Članak 11. U članku 410.a u točki 1. treba dodati novi stavak koji glasi: "Razumni rok za pametne uređaje je do 7 dana, a za sve ostalo do 30 dana." OBRAZLOŽENJE: Do sada razumni rok nije bio definiran, neke su se institucije pozivale na rok od 45 dana, ali u praksi je taj rok bio i puno duži, pa je ponekad popravak ili zamjena trajala mjesecima. Ukoliko se točno definira razumni rok, svaki potrošač ima pravo protekom toga roka tražiti raskid ugovora, a time bi se značajno poboljšao položaj potrošača. Definiranje razumnog roka nalaže Direktiva 771/2019 u točki 55. (55) Kako bi se potrošače zaštitilo od rizika od produljenih kašnjenja, svaki bi popravak ili zamjena trebali biti uspješno dovršeni u razumnom roku. Što se smatra razumnim rokom za dovršenje popravka ili zamjene trebalo bi odgovarati najkraćem mogućem vremenu potrebnom za dovršetak popravka ili zamjene. Taj bi se rok trebao objektivno odrediti uzimajući u obzir prirodu i složenost robe, prirodu i težinu neusklađenosti te napor potreban za dovršetak popravka ili zamjene. Pri provedbi ove Direktive države članice trebale bi moći protumačiti pojam razumnog roka za dovršetak popravka ili zamjene predviđanjem fiksnih rokova koji bi se općenito mogli smatrati razumnima za popravak ili zamjenu, posebno u pogledu određenih kategorija proizvoda. Nije prihvaćen Razumni rok je pravni standard te se razumnost roka procjenjuje s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja (npr. uzimajući u obzir prirodu i složenost stvari, prirodu i težinu nedostatka te okolnosti u vezi s radnjama potrebnima za popravak ili zamjenu). S obzirom na navedeno i na činjenicu da se odredbe o odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke stvari odnose na sve stvari, ocijenjeno je da nije opravdano propisivati razumni rok za pametne uređaje odnosno razumni rok za ostale stvari. Napominje se da Direktiva 2019/771 u uvodnoj izjavi 55 ne nalaže državama člancima definiranje razumnog roka, već im ostavlja mogućnost tumačenja pojma razumnog roka za popravak ili zamjenu predviđanjem fiksnih rokova koji bi se općenito mogli smatrati razumnima za popravak ili zamjenu, posebno u pogledu određenih kategorija proizvoda.
13 HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA, Članak 17. Stavak 8 dostava jamstva na trajnom mediju na primjer DWD.u a potrošač nema računalo. Bolje je da piše da potrošač dobiva jamstvo na papiru, a ako želi može i na nekom drugom mediju ako mu to trgovac može omogućiti Nije prihvaćen Predloženi članak 423. stavak 8. usklađen je s člankom 17. Direktive 2019/771 koji ne ograničava izdavanje jamstva na papirnati oblik.
14 HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA, Članak 18. Ostaviti stavak 2 kako bi potrošač imao pravo na naknadu štete Nije prihvaćen Člankom 18. Nacrta nije brisan stavak 2. članka 424. Zakona.