Izvješće o provedenom savjetovanju - Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama zakona o alternativnim investicijskim fondovima
|
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
|---|---|---|---|---|---|
| 1 | TENA TOMEK | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ALTERNATIVNIM INVESTICIJSKIM FONDOVIMA, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI | Društva za upravljanje alternativnim investicijskim fondovima i to Griffon Asset Management d.o.o., Inspire Investments d.o.o., Maverick Wealth Management d.o.o., Prosperus-Invest d.o.o. i SQ Capital d.o.o. zajednički su sastavili prijedloge za izmjene Zakona o alternativnim investicijskim fondovima u cilju rasterećenja regulatornog okvira i usklađivanja sa praksama i regulativom drugih zemalja članica EU. Pravnu podršku u formuliranju prijedloga i komentara pružila je odvjetnica Tena Tomek iz odvjetničkog društva Marohnić, Tomek i Gjoić d.o.o. Navedene prijedloge dostavili smo Hanfa-i u okviru Poziva na dostavu komentara na Dokument za raspravu - Zakon o alternativnim investicijskim fondovima – savjetovanje o efikasnosti i proporcionalnosti sadašnjeg zakonodavnog okvira dana 9. travnja 2021.g. Ovdje u generalnom komentaru dostavljano naše prijedloge koje smo već dostavili Hanfa-i, koja ih je uzela u razmatranje. Budući da nisu sve teme i prijedlozi izmjena obuhvaćene ovim konkretnim prijedlozima promjena, nismo u mogućnosti navesti komentare pored svakog članka za koji predlažemo promjene. Niže u dokumentu gdje je bilo moguće ostavili smo i komentar pored konkretnog članka gdje predlažemo promjenu. Odredbe ZAIF-a su u određenim dijelovima značajno strože u odnosu na ono što je definirano Direktivom 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011 („AIFMD“) i Delegiranom uredbom Komisije (EU) br. 231/2013 od 19. prosinca 2012. („Uredba“) te u odnosno na tržišnu praksu u drugim zemljama EU. Takav stroži zakonodavni okvir dovodi do umanjenja učinkovitosti ZAIF-a te ograničava razvoj industrije. Smatramo da je nacionalno zakonodavstvo primijenilo gold-plating pristup (https://en.wikipedia.org/wiki/Gold-plating_(European_Union_law)) te da time umanjuje učinkovitost poslovanja AIF-ova. Zakonodavni okvir je vrlo sličan UCITS fondovima što ne bi trebalo biti tako, jer AIF fondovi nisu pojednostavljeni UCITS već potpuno drugačija vrsta fondova. Također, razlikovanje je potrebno s obzirom na to nude li se AIF-ovi samo profesionalnim i kvalificiranim ulagateljima ili i malim ulagateljima. Konkretan primjer smanjenja učinkovitosti je uvođenje kategorija mali, srednji i veliki UAIF, odnosno postojeći pragovi za iste koji nisu u skladu s AIFMD-om, nisu značajno doprinijeli administrativnom i regulatornom rasterećenju UAIF-ova budući da ih značajan broj potpada barem pod kategoriju srednji, a dio njih i pod velike UAIF-ove iako pod upravljanjem nemaju značajnu imovinu koja bi bila dostatna za financiranje svih troškova koji proizlaze iz administrativnih i regulatornih zahtjeva (operativni poslovi, poslovi izvještavanja, zapošljavanje dostatnog broja ljudi za pokrivanje svih kontrolnih funkcija i sl.). Nadalje, ZAIF uopće ne poznaje sustav „malih UAIF-ova“ koji ne bi podlijegali postupku licenciranja već samo postupku registracije kako je ista predviđena AIFMD-om. ZAIF i Pravilnik o vrstama AIF-ova reguliraju sam proizvod što je opravdano kod AIF-ova s javnom ponudom, međutim nije kod AIF-ova s privatnom ponudom. U odnosu na AIF-ove s privatnom ponudom, ZAIF ograničava slobodnu ugovaranja i utvrđivanja investicijske strategije i sadržaja Pravila fonda, a koje je privatni odnos između UAIF-a i profesionalnih/kvalificiranih ulagatelja. Ulagatelji u AIF-ove uglavnom su profesionalni ulagatelji (mirovinski fondovi, investicijski fondovi, banke, osiguravajuće kuće itd.) i njima nije potrebna tolika razina zaštite kako to ZAIF pokušava osigurati. Poslovni odnos između UAIF i ulagatelja u AIF započinje na način da ulagatelji prethodno odrade detaljno dubinsko snimanje subjekta kojemu povjeravaju na upravljanje sredstva uključujući podatke o organizacijskoj strukturi, članovima osnivačima, upravi, iskustvu u upravljanju imovinom fonda itd. pa su zahtjevi ZAIF-a preveliki u smislu da polaze od pretpostavke da su ulagatelji mali ulagatelji bez iskustva i znanja o financijskom proizvodu kao što je AIF. Ulagatelji su u fondu zbog prinosa. Ukoliko UAIF ne osigura ulagateljima prinos na ulaganje oni više neće dati na upravljanje svoj novac tom upravitelju bez obzira kako je dobro upravitelj organizacijski i proceduralno posložen. Ovo je glavna misao kojom se treba voditi kod postavljanja zahtjeva za AIF-ove. Prema trenutno važećem ZAIF-u i popratnim pravilnicima, da bi UAIF i AIF započeli obavljati svoju djelatnost, neovisno o kategoriji UAIF-a i AIF-a, potrebno je ishoditi različita odobrenja HANFE (i) UAIF – odobrenje za rad (ii) AIF - odobrenje za osnivanje i upravljanje (iii) član uprave UAIF-a – odobrenje za obavljanje funkcije člana uprave (iv) odobrenje za stjecanje kvalificiranih udjela UAIF-a. Za svaki od nabrojenih postupaka predviđa se značajna količina informacija koje zahtjevi moraju sadržavati te koje HANFA detaljno ispituje razmatrajući njihov sadržaj. Postupak izdavanja odobrenja za osnivanje i upravljanje AIF-om je nepotreban u slučajevima kada se radi o AIF-ovima s privatnom ponudom. Time ZAIF poskupljuje i produžuje postupak uspostave UAIF-ova i AIF-ova te kao rezultat UAIF-ovi koji bi po prirodi stvari trebali biti osnovani u RH biraju osnivanje u drugim državama članicama EU. Donošenje ZAIF-a osiguralo je formalno razdvajanje regulatornog okvira za UCITS i AIF-ove, što bi trebalo olakšati stvaranje unutarnjeg tržišta za AIF-ove. Međutim, smatramo da ZAIF nije uspio postići ciljeve europske regulative i stvaranje uravnoteženog regulatornog okruženja koje s jedne strane potiče i stvara uvjete za razvoj industrije AIF-ova, a s druge strane uravnoteženo štiti tržište od sistemskog rizika i ulagatelje (prvenstveno male ulagatelje) u mjeri u kojoj je to potrebno. Mišljenja smo da ciljevi ZAIF-a ne odgovaraju u potpunosti potrebama i problemima upravljanja imovinom u RH u kontekstu ostalih tržišta EU, pa stoga ni dodana vrijednost istog za cjelokupno tržište nije značajna. AIFMD regulira sva društva za upravljanje subjektima za zajedničko ulaganje koji ne spadaju u opseg UCITSD i IORPsD. AIFMD je dopunjena posebnim uredbama čija funkcija je podržati određene društveno-ekonomske ciljeve u javnom interesu, a koje predviđaju blaži oblik regulacije i pružaju europsku putovnicu za AIF-ove malog obima: (i) Uredba br. 345/2013 o europskim fondovima rizičnog kapitala („EuVECA“) - pružiti pomoć u ranoj fazi razvija mladih, inovativnih društava, (ii) Uredba br. 346/2013 o europskim fondovima za socijalno poduzetništvo („EuSEF“) - podržati društva koja uz financijske postižu i društvene ciljeve i (iii) Uredba br. 2015/760 o europskim fondovima za dugoročna ulaganja („ELTIF“) za velika infrastrukturna ulaganja - povećati iznos ulaganja u europsku infrastrukturu. Cilj AIFMD je administrativno rasterećenje onih UAIF-ova koji po svojoj veličini i opsegu nisu značajni za sistemski rizik tržišta. AIFMD definira nivo harmonizacije. U odnosu na regulaciju UAIF-ova, najčešće nalazimo maksimalno usklađivanje, što znači da države članice niti dodaju dodatne zahtjeve (gold-plating) niti ublažavaju postavljene zahtjeve. U pogledu regulacije proizvoda, AIFMD se suzdržava od propisivanja investicijskih strategija AIF-ova, iako države članice mogu uvesti pravila u vezi s proizvodima. U praksi države članice postavljaju dodatna pravila za fondove koji se nude malim ulagateljima, dok zauzimaju liberalniji stav u pogledu proizvoda za sofisticirane ulagatelje. Bez obzira na visoku razinu detalja koju pruža AIFMD, neka pitanja ostaju u nadležnosti država članica. Nadležnost država članica odnosi se na: (1) vrste AIF-a, (2) zakone koji uređuje formiranje društava kapitala i društava osoba te ugovornog i povjereničkog odnosa koji čine pravnu osnovu za osnivanje fonda, (3) pravila o proizvodima i distribuciji usmjerena na zaštitu malih ulagatelja i (4) nacionalni zahtjevi za AIF-ove ispod praga izuzete od AIFMD (mali UAIF-ovi). Europska regulativa načelno regulira sljedeće: (i) društva za upravljanje, (ii) depozitara, (iii) proizvod, i (iv) prodaju. UCITSD s obzirom na vrstu fondova i ulagatelja koje štiti, je jedina koja regulira sva navedena područja. AIFMD s druge strane regulira samo društva za upravljanje (i to kada se radi o društvima koja imaju značajna sredstva pod upravljanjem koja potencijalno skupno mogu predstavljati sistemski rizik) i depozitare. Takav pristup je zauzet budući da AIFMD regulira alternativa ulaganja koja se primarno nude sofisticiranim ulagateljima, te da bi bila uspješna potrebno je omogućiti razne vrste ulaganja koja podrazumijevaju preuzimanje većeg rizika da bi se ostvario veći prihod, te uspostaviti regulatorni okvir koji omogućuje natjecanja između raznih društava za upravljanje u pogledu postizanja većih prinosa i uspjeha investicijskih strategija uz primjerenu razinu zaštite ulagatelja (uzimajući u obzir njihovu sofisticiranost, znanja i spremnost za preuzimanje rizika) i financijskog tržišta (sa pozicije sprečavanja sistemskog rizika). AIFMD ne regulira proizvod (s time da jedino zabranjuje asset stripping (čl.30)). Za fondove koji se prodaju isključivo profesionalnim ulagateljima, europsko pravo oslanja se samo na regulaciju društva za upravljanje, dopuštajući slobodu u pojedinostima investicijske strategije koja treba biti regulirana u okviru ugovora o ulaganju između ulagatelja i društva za upravljanje (tj. Pravila fonda). Ovaj se pristup temelji na shvaćanju da se inovacija proizvoda brzo razvija i da svaka regulacija zaostaje i koči ga. U okviru europske regulacije, regulacijom proizvoda bave se EuVECA, EuSEF i ELTIF koji zauzvrat nude europsku putovnicu i koji se direktno primjenjuju u državama članica, stoga smatramo da nije potrebna nikakva dodatna nacionalna regulacija. Dodatne izmjene ZAIF-a koje predlažemo: 1) čl.65. ne bi trebao primjenjivati na AIF-ove koji se nude profesionalnim i kvalificiranim ulagateljima gdje je odnos ulagatelji – UAIF direktan i propisan ugovornom dokumentacijom. 2) Predlažemo da za delegiranje poslova na treće osobe, neovisno upravlja li UAIF fondovima čiji se udjeli nude javnom ponudom ili privatnom ponudom, nije potrebno ishoditi odobrenje HANFE te predlažemo brisanje čl.71. st.2 i st.4.b) ZAIF-a. AIFMD u čl.20. st.1 predviđa samo obvezu UAIF-i koji namjeravaju delegirati svoje poslove na treće osobe da o tome obavijeste nadležna tijela prije nego što postupci delegiranja stupe na snagu. Postupak delegiranja, kriteriji koje moraju zadovoljavati osobe na koje se delegira, postupak nadzora i sve ostale pojedinosti su propisane Uredbom koje zahtjeve UAIF naravno mora ispunjavati, te u okviru svojih mogućnosti mora omogućiti HANFI i učinkovit nadzor na izvršavanjem tih obveze. 3) čl.42. st.4 - predlažemo da članovi uprave ne trebaju biti u radnom odnosu sa društvom u punom radnom vremenu. Navedeno nije predviđeno AIFMD niti Uredbom. 4) čl.42. st.1. t.9. - član uprave svakog UAIF-a smije biti član uprave odnosno prokurist drugog trgovačkog društva, osim društava iz čl.43. ZAIF-a. Zahtjev da uprava ne smije biti uprava u drugom trgovačkom društvu je nepotrebna dokle god uprava posvećuje dovoljno pozornosti poslovima upravljanja. Kod fondova s privatnom ponudom postoji praksa da je potrebno osnovati društvo suulagatelja koji će zajedno s fondom ulagati te postoji potreba da uprava UAIF-a bude i uprava društva suulagatelja. 5) čl.33. i čl.210. – skraćenje roka sa 30 dana na 15 dana prije implementacije ili nastanka značajnih promjena podataka jer u praksi ovo znatno odugovlači svaku promjenu. 6) čl.92. st.2 - zabrana UAIF-u da prodaje imovinu fonda trgovačkom društvu koje je povezano s UAIF-om je nepotrebna (ako UAIF po dospijeću fonda ima interes za svoj račun preuzeti poslovanje ni na koji način ne šteti ulagateljima nego dapače (pod uvjetom da ne prodaje ispod tržišne ili nabavne cijene). 7) čl.112. - dodati da navedene podatke osoba koja vodi registar udjela može priopćavati drugim ulagateljima u fondu s privatnom ponudom u kojima ulagatelji funkcioniraju po principu limited partners i ugovorna dokumentacija između ulagatelja i UAIF-a propisuje obvezu objave podataka drugim ulagateljima jer je ulagateljima bitno tko su drugi ulagatelji. | Djelomično prihvaćen | U odnosu na uvodni komentar, on je djelomično uvažen na način da ZID ZAIF donosi važna rasterećenja u odnosu na postojeći zakonodavni okvir. Obzirom da se dalje u tekstu ponavljaju isti argumenti, odgovoreno je za svaku pojedinu odredbu čija se izmjena predlaže. Prijedlog ukidanja srednjeg UAIF-a se ne prihvaća, ali se u svrhu rasterećenja značajno mijenjaju uvjeti za pojedinu kategoriju UAIF-a i predviđaju znatna regulatorna rasterećenja za male i srednje UAIF-e. U odnosu na dodatne izmjene ZAIF-a koje se predlažu: 1) prijedlog se prihvaća 2) prijedlog se ne prihvaća, detaljnije objašnjeno u daljnjim komentarima. 3) prijedlog se djelomično prihvaća 4) prijedlog se djelomično prihvaća kod društva suulagatelja 5) prijedlog je djelomično uvažen na način da se članak 210. odnosi na AIF-ove s javnom ponudom kod kojih rokovi ostaju nepromijenjeni te je dodan novi članak 210.a kojim se propisuju rokovi za AIF-ove s privatnom ponudom, koji se skraćuju na 10 dana 6) prijedlog je djelomično uvažen, a radi zaštite ulagatelja u AIF propisani su i sljedeći uvjeti: - prodaja se ne smije obaviti po cijeni nepovoljnijoj od tržišne cijene ili procijenjene vrijednosti predmetne imovine - potrebna je neovisna procjena vrijednosti predmetne imovine - UAIF ne smije u povoljniji položaj staviti povezanu osobu - potrebno je odobrenje povjereničkog odbora/sličnog tijela AIF-a, ako je primjenjivo (ovisno o tome što je propisano dokumentima AIF-a) 7) prijedlog je prihvaćen. |
| 2 | TENA TOMEK | III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 2. | 1) Predlažemo promjenu definicije kvalificiranog ulagatelja iz točke 11. i ukidanje definicije kvalificiranog ulagatelja u AIF rizičnog kapitala iz točke 58. U ZAIF-u je kategorija kvalificiranih ulagatelja određena striktno za razliku od drugih zemalja koje imaju puno fleksibilnijih uvjeta čime omogućuju većem brojem subjekata da se identificiraju kao „kvalificirani ulagatelji“. Isto tako, EuVECA i EuSEF u čl.6. predviđaju jednostavniju definiciju kvalificiranih ulagatelja kako bi se osigurala dovoljno široka baza ulagatelja za kvalificirane fondove jer je poželjno da određeni drugi ulagatelji imaju pristup takvim fondovima, uključujući imućne pojedince. Trenutna definicija kvalificiranog ulagatelja u AIF rizičnog kapitala, koja nije predviđena regulativom EU, predviđa strože uvjete koje ulagatelj u AIF rizičnog kapitala mora zadovoljiti te bi se ista trebala ukinuti i trebala bi postojati jedna definicija kvalificiranog ulagatelja. Definiciju kvalificiranog ulagatelja trebalo bi izmijeniti vodeći se rješenjima europskih država te uzimajući u obzir navedene uredbe, ali uz određivanja iznosa koje je primjerenije hrvatskome tržištu, a sve kako bi se povećala baza kvalificiranih ulagatelja u RH. Definicija bi trebala glasiti: Kvalificirani ulagatelj je ulagatelj koji ispunjava sljedeće uvjete: a) ima dovoljno iskustva i stručnih znanja da je sposoban razumjeti uključene rizike ulaganja u AIF, svjestan je rizika povezanih s predviđenom obvezom ili ulaganjem i ulaganje u AIF je u skladu s njegovim ulagačkim ciljevima, a što potvrđuje u pisanom obliku izjave, u dokumentu odvojenom od ugovora koji se sklapa u vezi s preuzimanjem obveze ulaganja, i b) za potrebe ulaganja u jedan AIF spreman je uplatiti minimalno 400.000,00 kuna ili ekvivalentnu vrijednost u drugoj valuti, na način kako je propisano pravilima AIF-a. Potrebne su minimalne promjene ZAIF-a, i to brisanje čl.4. t.58 i promjena čl.4. t.11. i promjene Pravilnika o vrstama AIF-ova. 2) Ako se ne ukine definicija iz čl.4. t.58. treba dodati u čl.4. točku 46. privatna ponuda je svaka obavijest upućena ulagateljima iz točaka 10. i 11. "i 58." ovoga članka. 3) Predlažemo ukidanje ili redefiniranje definicija suradnika iz čl. 4. t. 63. i 64. ZAIF u čl.4. kao pojmove t.63. i 64. određuje suradnika stjecatelja kvalificiranog udjela u UAIF-u te suradnika podnositelja zahtjeva za izdavanje odobrenja za obavljanje funkcije člana uprave UAIFA-a (dalje u tekstu „Suradnici“) na način da predmetne definicije obuhvaćaju vrlo širok krug ljudi. Spomenute definicije određene su sa svrhom provjere suradnika u smislu osuđivanosti istih za kaznena djela koja se gone po službenoj dužnosti (u vezi s čl. 31. i čl. 42. st.1 t. 6. ZAIF-a). U Pravilniku je određeno kako zahtjev za izdavanje odobrenja za obavljanje funkcije člana uprave mora sadržavati i informaciju o tome je li kandidat za člana uprave UAIF-a suradnik osobe osuđene za kazneno djelo za koje se goni po službenoj dužnosti te se određuje da se istome zahtjevu priloži i široko nabrojena dokumentacija u čl.7. st.1 t. l) Pravilnika, primjerice: popis suradnika kandidata, ime, prezime, OIB, rođeno prezime, spol, državljanstvo, ime i prezime oca i majke itd. Isto tako i u čl.4 st.5. Pravilnika o izdavanju odobrenja za rad UAIF-a. Navedene definicije i odredbe ZAIF-a i predmetnog Pravilnika u kojima se spomenuti pojmovi navode potrebno je staviti izvan snage budući da predstavljaju samo dodatno proceduralno opterećenje, pogotovo uzimajući u obzir navedene informacije koje trebaju biti dostavljene i krug osoba koje te iste informacije moraju pružiti (te ovlasti HANFE iz čl.42. st.7 ZAIF-a). Takvim zahtjevom se UAIF nepotrebno opterećuje i mora prikupljati osobne podatke od širokog kruga ljudi bez opravdanog razloga. U slučaju da se definicije i odredbe ne mogu staviti izvan snage, svakako je potrebno izmijeniti definicije na način da se suzi opseg osoba koji se smatraju Suradnicima. U tom smislu, ponovno bezrazložno opterećujuća, ali prihvatljivija definicija glasila bi: Suradnik podnositelja zahtjeva za izdavanje odobrenja za obavljanje funkcije člana uprave UAIF-a/ stjecatelja kvalificiranog udjela u UAIF-u je svaka fizička osoba koja s kandidatom za člana uprave u UAIF-u/namjeravanim stjecateljem kvalificiranog udjela u UAIF-u ima zajedničko stvarno vlasništvo nad pravnim subjektom. Za ovu promjenu su potrebne minimalne promjene ZAIF-a, i to brisanje ili redefiniranje definicija suradnika iz čl.4. t.63. i 64. | Djelomično prihvaćen | Primjedba pod 1.) je djelomično prihvaćena, odnosno prihvaća se prijedlog za ukidanje definicije kvalificiranog ulagatelja u AIF rizičnog kapitala. Definicija kvalificiranog ulagatelja u AIF ostaje nepromijenjena, međutim u članku 3. stavku 3. Nacrta prijedloga zakona propisuje se iznimka kojom se ulaganje u AIF s privatnom ponudom dopušta i članovima uprave i zaposlenicima UAIF-a koji upravlja tim AIF-om, bez ispunjavanja uvjeta minimalne uplate i netovrijednosti imovine. Primjedba pod 2) nije prihvaćena. Suradnici iz članka 4. točke 63. i 64. uključeni su u važeći Zakon zbog preporuka Moneyval-a (dubinska provjera subjekata tržišta kapitala vezano uz sprječavanje pranja novca). |
| 3 | TENA TOMEK | III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 4. | Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011 („AIFMD“) predviđa dvije vrste regulatornog statusa za UAIF-ove: 1) UAIF-ovi iznad određenog praga moraju biti licencirani (eng. authorized). Potpuno licencirani UAIF-ovi podliježu svim zahtjevima direktive, ali mogu imati koristi od putovnica za marketing i upravljanje unutar EU; 2) UAIF-ovi ispod razine praga trebaju samo biti registrirani (eng. registered). Registrirani UAIF-ovi podliježu minimalnim zahtjevima AIFMD, ali ne mogu koristiti putovnicu za marketing i upravljanje unutar EU. Oni UAIF-ovi koji žele benefite EU putovnice za marketing i upravljanje mogu se dobrovoljno odlučiti da budu u potpunosti licencirani i time podliježu svim zahtjevima AIFMD. Europska komisija je definirala navedene pragove kako bi osigurala da manji UAIF-ovi ne bude pretjerano opterećeni administrativnim zahtjevima. ZAIF regulira tri kategorije UAIF-ova (mali, srednji i veliki) koji se gradiraju obzirom na veličinu imovine AIF-ova pod upravljanjem i vrstu ulagatelja kojima se nude. U cilju rasterećenja, a imajući u vidu režim koji predviđa AIFMD i ostale zemlje članice EU, smatramo kako bi trebalo ukinuti kategoriju srednji UAIF, te usvojiti samo dvije kategorije UAIF-ova kako slijedi: 1) mali UAIF: udjele AIF-ova mogu distribuirati isključivo profesionalnim i/ili kvalificiranim ulagateljima, a ukupna imovina AIF-ova kojima upravlja ne prelazi prag od 750 milijuna kuna, uključujući i imovinu stečenu korištenjem financijske poluge ili 3 milijarde i 750 milijuna kuna, kada se portfelji AIFa sastoje od AIF-a koji ne koriste financijsku polugu i ne predviđaju mogućnost ostvarivanja prava isplate tijekom razdoblja od pet godina nakon datuma početnog ulaganja u svaki AIF; i 2) veliki UAIF: svaki koji upravlja AIF-om koji se distribuira malim ulagateljima neovisno o veličini imovine pod upravljanjem, a ako se AIF distribuira profesionalnim i/ili kvalificiranim ulagateljima onda kada visina imovine pod upravljanjem prelazi gore navedeni prag za mali UAIF. Za ovu promjenu su potrebne male izmjene ZAIF-a, i to: promjena čl.16 st.1. na način da se umjesto postojećeg st. 1. unese st. 1. iz čl. 17, brisanje čl. 17, brisanje pozivanja na srednji UAIF u čl. 15. st.1 i čl. 19. i 20., i brisanje čl. 22. st.3. Navedeni prijedlog je u skladu s rješenjem iz AIFMD, te je također tako usvojen u zemljama članicama EU. Ako bi se usvojile kategorije mali i veliki UAIF kako predlažemo (napominjemo da mali UAIF može upravljati samo AIF-om koji se nudi profesionalnim i kvalificiranim ulagateljima), predlažemo sljedeće regulatorne zahtjeve za mali UAIF, a sve u skladu s AIFMD i Delegiranom uredbom Komisije (EU) br. 231/2013 od 19. prosinca 2012. („Uredba“) (ratio iza lakšeg regulatornog okvira za male (registrirane) UAIF-ove jest da njihovo pojedinačno djelovanje vjerojatno neće imati značajnih posljedica na financijsku stabilnost): 1) mali UAIF više ne bi bio dužan ishoditi odobrenje za rad malog UAIF-a od HANFE, već bi imao obvezu registracije pri HANFI pri čemu bi trebao dostaviti podatke iz članka 3. stavka 3. točke b) i c) AIFMD; 2) podliježe minimalnim zahtjevima iz članka 3. stavka 3. i 4., i članka 46. AIFMD i odgovarajućim člancima 2.-11. Uredbe; Za ovu promjenu su potrebne male izmjene ZAIF-a: promjena čl.16 st.2. da se umjesto obveze ishođenja odobrenja za rad predvidi obveza registracije, i st.3. gdje se bi se uvele obveze informiranja i dostave dokumentacije iz čl.3 st.3 AIFMD. Ako sukladno čl.3 st.4 AIFMD, UAIF želi poslovati kao veliki UAIF, upućuje se na čl.19 ZAIF-a. 3) podliježu izuzećima od primjene članaka ZAIF-a i Uredbe prema trenutnom režimu za male UAIF-ove, s time da predlažemo sljedeće promjene: (i) svaki vanjski UAIF, neovisno o veličini, može obavljati pomoćne djelatnosti iz čl.11. st.1. t.2. ZAIF-a. Navedeni prijedlog je u skladu s t. 21. Preambule i čl.6. st.4. AIFMD. Naime, u slučaju da vanjski UAIF želi obavljati pomoćne djelatnosti svakako mora zadovoljavati odredbe zakona kojim se uređuje tržište kapitala, a koje se odnose na te djelatnosti. Stoga predlažemo brisanje čl.16. st.4. t.1. ZAIF-a. Za ovu promjenu su potrebne minimalne promjene ZAIF-a, i to brisanje čl.16 st.4.t.1., (ii) na mali UAIF ne primjenjuje čl. 72. t. (L) ZAIF-a i čl.20. st.1(c) Uredbe. Mali UAIF može delegirati poslove upravljanja imovinom AIF-a ili upravljanja rizicima i na druge subjekte pod uvjetom da to ne smije utjecati na njegovu odgovornost prema AIF-u ili njegovim ulagateljima. Predloženo rješenje je u skladu s praksom EU i odredbama EuVECA i EuSEF. Za ovu promjenu su potrebne minimalne promjene ZAIF-a, i to dodati novu točku u čl.16 st.4. i 5., (iii) član uprave malog UAIF-a nije dužan ishoditi odobrenje HANFE za obavljanje funkcije člana uprave. Za ovu promjenu su potrebne promjene ZAIF-a, i to dodati novu točku u čl.16 st.4. da se ne primjenjuju čl. 45., 46. i 48. ZAIF-a. Uzevši u obzir činjenicu da sama AIFMD ne predviđa razdvojivost na male, srednje i velike UAIF-ove, da je intencija Komisije pri tome bila administrativno rasterećenje svih UAIF-ova ispod praga od 100 milijuna EUR, kao i broj i veličinu AIF-ova u RH te nedovoljnu razvijenosti domaćeg tržišta, smatramo da stroža regulacija ZAIF-a u odnosu na AIFMD utječe negativno na razvoj domaćeg tržišta te iz tog razloga predlažemo ukidanje srednjih UAIF-ova te podizanja ranga za mali UAIF. Isto je potkrijepljeno i komparativnom analizom iz koje se vidi da zemlje članice EU imaju mogućnost samo registracije UAIF-a bez provođenje postupka potpunog licenciranja, imaju znatno blaži okvir regulacije za registrirane UAIF-ove i za one koji upravljaju AIF-ovima koji se nude profesionalnim i kvalificiranim ulagateljima. U odnosu na primjenu odredbi Uredbe ne vidimo trenutno zapreku u vidu podizanja ranga za mali UAIF na način da se u potpunosti zadrže trenutna izuzeća koja u ZAIF-u vrijede za mali UAIF. Primjenjujući sve navedene iznimke mali UAIF-ovi su i dalje odgovorni za postupanje u najboljem interesu ulagatelja (i za postupanje sukladno Općim načelima Uredbe, članci 16.-38.), te i dalje podliježu nadzoru HANFE u svim ostalim dijelovima. U prilog navedenom prijedlogu svakako ide i činjenica da neto imovina AIF-ova (privatna i javna ponuda) u veljači iznosi oko 19% u odnosu na ukupnu imovinu fondova u RH (UCITS + AIF, isključen Fond hrvatskih branitelja). Ako od ukupnog iznosa izdvojimo neto imovinu fondova pod upravljanjem društva koja prema propisanom rangu ulaze u velike UAIF-ove (EAM i HMID), onda je ukupna imovina pod upravljanjem UAIF-ova oko 6%. U odnosu na sve navedeno, može se zaključiti da UAIF-ovi, koji upravljaju s AIF-ovima s privatnom ponudom i nude udjele svojih AIF-ova pod upravljanjem isključivo profesionalnim i/ili kvalificiranim ulagateljima, ne predstavljaju sistemski rizik tržišta, te da pretjerana administrativna opterećenja dovode do stagnacije i/ili propadanja tržišta alternativnih investicijskih fondova u RH, a da pri tome navedeno ne doprinosi zaštiti ulagatelja. | Djelomično prihvaćen | Primjedba se djelomično prihvaća te se s ciljem regulatornog rasterećenja mijenjaju pragovi za mali i srednji UAIF, s tim da se mali UAIF dodatno rasterećuje regulatornih zahtjeva kako je propisano Nacrtom prijedloga zakona. U odnosu na predložene regulatorne zahtjeve za mali UAIF, iznosimo odgovore prema točkama: 1) i 2) prijedlog se ne prihvaća, ali se uvjeti za izdavanje odobrenja za rad malog UAIF-a olakšavaju 3) (i) ne prihvaća se, ali su uklonjene regulatorne zapreke da se, ako to želi, mali UAIF licencira i kao investicijsko društvo sukladno Zakonu o tržištu kapitala (ii) što se tiče mogućnosti delegiranja poslova upravljanja imovinom, ono je moguće, ali se ne prihvaća prijedlog da se na mali UAIF ne primjenjuje odredba članka 72. t. l. važećeg ZAIF-a, obzirom da se radi o kontrolnom mehanizmu koji osigurava da se najvažniji poslovi koje bi UAIF inače sam radio (upravljanje imovinom odnosno rizicima) ili delegira na osobu koja ima odgovarajuće dozvole, ili, ako to nije slučaj, podliježe posebnom odobrenju HANFA-e. (iii) prijedlog se ne prihvaća, ali su uvažavajući argumente iz prijedloga, Nacrtom prijedlogom zakona relaksirani uvjeti za člana uprave UAIF-a, u dijelu obveze zasnivanja radnog odnosa, uvjeta stručnosti i iskustva, obveznog poznavanja hrvatskog jezika, ograničenja koja se odnose na istovremeno obnašanje drugih funkcija člana uprave UAIF-a, čime se postiže efekt razmjernog rasterećenja za mali UAIF. |
| 4 | TENA TOMEK | III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 11. | Predlažemo da kandidat za člana uprave UAIF-a nije dužan ishoditi odobrenje HANFE za obavljanje funkcije člana uprave (čl.45. ZAIF-a). Navedeno nije zahtijevano AIFMD niti Uredbom. Predlažemo sljedeći mehanizam: - definirani su uvjeti koje kandidat treba ispunjavati (čl.42), - HANFA u sklopu nadzor može naložiti opoziv člana uprave koji ne ispunjava uvjete, - alternativno možemo predložiti i sličan mehanizam koji je trenutno predviđen za promjenu Pravila. HANFA se obavještava o imenovanju i ako u roku 30 dana ne prigovori, odluka o imenovanju stupa na snagu. Za ovu promjenu su potrebne promjene ZAIF-a, i to brisanje čl.45., 46., a čl.48. se može izmijeniti na način da se propiše kada HANFA može naložiti UAIF-u opoziv člana uprave UAIF-a. Svakako predlažemo da se ukine obveza ishođenja odobrenja u odnosu na mail UAIF kako je predloženo u našem komentaru uz članak 4. Ako ostane obveza ishođenja odobrenja za obavljanje funkcije člana uprave za veliki UAIF, predlažemo da: (a) kandidat za člana uprave nije dužan dostaviti program vođenja poslova za mandatno razdoblje (čl.45. st.5. i 7.ZAIF-a), i (b) da podnositelj zahtjeva za izdavanje odobrenja nije dužan priložiti dokaze o ispunjavanju uvjeta iz čl.42. st.1. t.6. ZAIF-a (nije suradnik osobe osuđene za kazneno djelo za koje se goni po službenoj dužnosti) ili da se suzi definicija „Suradnika“ kako je navedeno u našem komentaru uz članak 2. Nadalje, predlažemo sljedeće izmjene u odnosu na članove uprave: (i) ZAIF čl.42. st.4 - predlažemo da članovi uprave ne trebaju biti u radnom odnosu sa društvom u punom radnom vremenu. Navedeno nije predviđeno AIFMD niti Uredbom. (ii) ZAIF čl.42. st.1. t.9. - član uprave svakog UAIF-a smije biti član uprave odnosno prokurist drugog trgovačkog društva, osim društava iz čl.43. ZAIF-a. Zahtjev da uprava ne smije biti uprava u drugom trgovačkom društvu je nepotrebna dokle god uprava posvećuje dovoljno pozornosti poslovima upravljanja. Kod fondova s privatnom ponudom postoji praksa da je potrebno osnovati društvo suulagatelja koji će zajedno s fondom ulagati te postoji potreba da uprava UAIF-a bude i uprava društva suulagatelja. | Djelomično prihvaćen | Očitovanje na ovaj prijedlog isto je kao očitovanje navedeno na dani prijedlog vezan uz članak 4. Nacrta prijedloga zakona, u dijelu odgovora na predložene regulatorne zahtjeve za mali UAIF, pod 3) (iii). U odnosu na predložene izmjene koje se odnose na članove uprave, odgovaramo prema točkama: (i) primjedba se djelomično prihvaća (ii) primjedba se prihvaća. |
| 5 | TENA TOMEK | III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 13. | AIFMD koja regulira upravo UAIF-ove i njihovu organizaciju i rad, ne propisuje nikakve zahtjeve u slučaju stjecanja, zajedničkog djelovanja, povećanja ili otuđenja kvalificiranog udjela u UAIF-u, pa niti naknadnu notifikaciju, i to u odnosu na sve UAIF-ove koji potpadaju pod potpunu primjenu AIFMD. Jedini zahtjev odnosi se na dostavu informacije o identitetu članova UAIF-a, izravnih ili neizravnih, fizičkih ili pravnih osoba koje imaju kvalificirane udjele te o iznosima tih udjela, prilikom ishođenja odobrenja za rad iz članka 7. AIFMD. Zahtjevi za ishođenjem prethodnog odobrenja propisani su odredbama zakona kojim se uređuje osnivanje i rad otvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom te ne bi trebali biti primjenjivi na društva koja upravljaju alternativnim investicijskim fondovima. Budući da AIFMD i države članice ne zahtijevaju posebna odobrenja za stjecanje, zajedničko djelovanje, povećanje ili otuđenje kvalificiranog udjela u UAIF-u, radi jednostavnosti cjelokupnog postupka pri stjecanju, zajedničkom djelovanju, povećanju ili otuđenju kvalificiranog udjela UAIF-a i smanjenja troškova, administracije i trajanja postupka, predlažemo da se za sve UAIF-ove uvede obveza naknadne notifikacije deklaratorne i izvještajne prirode HANFA-i, bez obveze ishođenja bilo kakvog odobrenja. Za male UAIF-ove predlažemo sljedeće: dostavu informacije o identitetu članova UAIF-a, izravnih ili neizravnih, fizičkih ili pravnih osoba koje imaju kvalificirane udjele te o iznosima tih udjela i to: (i) prilikom registracije UAIF-a (naš prijedlog za novi čl. 16. st.3 ZIAF-a), i (ii) u roku od 30 dana nakon svake promjene u vlasničkoj strukturi malog UAIF-a koja dovodi do prelaska pragova na način da se udio u kapitalu ili glasačkim pravima te osobe smanji ili poveća ispod granice od 20%, 30% ili 50%. Za velike UAIF-ove predlažemo da su nakon ishođenja odobrenja za rad sukladno ZAIF-u i Pravilniku za izdavanje odobrenja za rad UAIF-a, dužni obavijestiti HANFU: u roku od 30 dana nakon svake promjene u vlasničkoj strukturi velikog UAIF-a koja dovodi do prelaska pragova na način da se udio u kapitalu ili glasačkim pravima te osobe smanji ili poveća ispod granice od 20%, 30% ili 50% i dostaviti dokumentaciju iz čl. 4 st. 1 t. 2., 3. i 4. Pravilnika o izdavanje odobrenja za rad UAIF-a. Ako imatelji kvalificiranih udjela ne zadovoljavaju uvjete iz čl. 31. ZAIF-a, nastupaju pravne posljedice nezakonitog stjecanja kvalificiranog udjela iz čl. 83. zakona kojim se uređuje osnivanje i rad otvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom. Iako smatramo da u odnosu na AIFMD ne postoje zapreke da se navedeno odnosi i na velike UAIF-ove, podredno, predlažemo ukidanje obveze ishođenja prethodnog odobrenja barem u odnosu na male UAIF-ove kako bi isti bili definirani prema našim prijedlozima iznesenim u komentaru članka 4. (gdje tražimo ukidanje kategorije srednji UAIF, te redefiniranje kategorije mali UAIF, nakon čega bi postojale dvije kategorije, mali UAIF i veliki UAIF, koje bi podlijegali drugačijem regulatornom okviru; za mali UAIF više se ne bi zahtijevalo ishođenje odobrenja za rad, već samo registracija). Stoga smatramo da svakako u odnosu na male UAIF-ove ne bi trebalo ishoditi suglasnost HANFA-e već samo naknadu notifikaciju kako je objašnjeno gore. | Prihvaćen | Primjedba je razmotrena, te se djelomično prihvaća. Za mali i srednji UAIF se umjesto izdavanja odobrenja propisuje prethodni non-objection postupak. Na taj se način smanjuje administrativno opterećenje te skraćuje postupak, a s druge strane omogućuje HANFA-i da pravovremeno reagira ako stjecatelji nisu primjereni. U sljedećem koraku, pravilnikom HANFA-e bi se pojednostavili zahtjevi za dostavom dokumentacije. |
| 6 | TENA TOMEK | III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 15. | Smatramo da je potrebno dodati novi odgovarajući članak „Zatvoreni AIF osnovan u obliku komanditnog društva“ po uzoru na čl. 98. i 99. (1) Zatvoreni AIF osnovan u obliku komanditnog društva ima društveni ugovor, a pravila samo ako tako odluče članovi komanditnog društva. (2) Društveni ugovor zatvorenog AIF-a osnovanog u obliku komanditnog društva sadržava odredbe propisane zakonom kojim se uređuje osnivanje i poslovanje trgovačkih društava i ulagateljske ciljeve AIF-a te ostale podatke propisane ovim Zakonom i drugim relevantnim propisima. Društveni ugovor sadržava i podatke koje su inače sastavni dio pravila AIF-a, osim ako članovi društva ne odluče usvojiti pravila kao zaseban dokument. (3) Zatvoreni AIF osnovan u obliku komanditnog društva obavlja djelatnost prikupljanja novčanih sredstava privatnom ponudom uloga i ulaganja tih sredstava u skladu sa zakonom, društvenim ugovorom i pravilima ako su usvojena te tu djelatnost, kao predmet poslovanja, upisuje u sudski registar. (4) Na unos uloga u zatvoreni AIF osnovan u obliku komanditnog društva odgovarajuće se primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje osnivanje i poslovanje trgovačkih društava. (5) Ulozi zatvorenog AIF-a uplaćuju se u gotovini te moraju biti uplaćeni u rokovima i iznosima koji su propisani društvenim ugovorom, a sve u skladu sa zakonom kojim se uređuje osnivanje i poslovanje trgovačkih društava. | Djelomično prihvaćen | Primjedba je djelomično prihvaćena na način da je dodan novi članak kojim se detaljnije uređuju uvjeti za osnivanje AIF-a u obliku komanditnog društva. Ne prihvaća se prijedlog da takav AIF ne mora imati pravila, već se, po uzoru na d.o.o i d.d. propisuje da i on mora imati pravila. Ostatak prijedloga se prihvaća. |
| 7 | TENA TOMEK | III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 16. | Predlažemo izmjene ZAIF-a i Pravilnika o izdavanju odobrenja za osnivanje i upravljanje AIF-om kojima će se ukinuti obveza ishođenja odobrenja za osnivanje i upravljanje AIF-om koji se nudi profesionalnim i kvalificiranim ulagateljima. AIFMD ne zahtijeva odobrenje AIF-ova. Ratio iza AIFMD je regulacija UAIF-ova, a ne regulacija AIF-ova (proizvoda kojim upravljaju UAIF-ovi). Stoga, AIFMD ne propisuje zahtjeve za same AIF-ove, već ima utjecaj na AIF-ove kroz regulaciju UAIF-ova. Budući da je riječ o AIF-ovima za profesionalne i kvalificirane ulagatelje koji posjeduju dovoljno iskustva, znanja i stručnosti za samostalno donošenje odluka o ulaganjima u fond i pravilnu procjenu povezanih rizika, dodatno zakonsko predviđanje odobrenja je samo dodatno opterećenje. Odnos ulagatelja i UAIF-a je bilateralan te bi registracija ili licenciranje te nadzor nad UAIF-om trebao biti dostatan budući da regulacija treba biti nametnuta subjektu koji provodi upravljanje nad fondom, a ne objektu kojim taj fond upravlja čime se sam AIF kao svojevrsni „proizvod“ ograničava. Rješenje sukladno AIFMD i koje su prihvatile mnoge zemlje EU te koje bi zamijenilo odobrenje za osnivanje i upravljanje AIF-om koji se nudi profesionalnim i kvalificiranim ulagateljima bilo bi naknadna notifikacija određenih informacija o predmetnim AIF-ovima HANFI koja ne bi ulazila u sami sadržaj i ispitivanje takve obavijesti. Izmjene bi trebale biti usmjerene ka liberalizaciji i smanjenju formalnosti koje su trenutno određene ZAIF-om i Pravilnikom i koje odvlače investitore od poslovanja u RH. Potrebne su izmjene ZAIF-a, i to dodavanje novih stavaka u čl.108. i čl.209. u kojima će se navesti da za AIF-ove koji se nude isključivo profesionalnim i kvalificiranim ulagateljima nije potrebno ishoditi odobrenje za osnivanje i upravljanje, već da UAIF koji upravlja takvim AIF-om treba obavijestiti HANFU o osnivanju takvog AIF-a i dostaviti: (i) naziv AIF-a, njegovu investicijsku strategiju i vrstu AIF-a, (ii ) pravila AIF-a, odnosno društveni ugovor zatvorenog AIF-a, (iii) profil rizičnosti AIF, (iii) kada je to primjenjivo ugovor o upravljanju sklopljen između AIF-a i vanjskog UAIF-a. | Djelomično prihvaćen | Nacrtom prijedloga zakona propisano je da se i dalje izdaje odobrenje za osnivanje AIF-a s privatnom ponudom, ali po ubrzanoj proceduri koja, u bitnome, ne uključuje odobravanje pravila AIF-a s privatnom ponudom niti izbor depozitara AIF-a s privatnom ponudom. |
| 8 | TENA TOMEK | III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 30. | Predlažemo rasterećenje u pogledu izvješćivanju na način da se periodi i rokovi izvješćivanja usklade sa AIFMD i Delegiranom uredbom br. 231/2013 na te da se ukine zahtjev za: 1) sastavljanjem i dostavljanjem HANFI polugodišnjih izvještaj AIF-a, te da se dostavljaju samo godišnji izvještaji u skladu AIFMD i Delegiranom uredbom br. 231/2013. UAIF može samostalno, pravilima AIF-a eventualno definirati dodatne izvještaje koje će dostavljati ulagateljima, ali ne i HANFI, te rokove za dostavu i sadržaj takvih izvješća. Za ove promjene su potrebne minimalne promjene ZAIF-a, i to: brisanje riječi polugodišnje u čl.164 st.1.t.4. | Prihvaćen | Prijedlog je prihvaćen u odnosu na navedeno pod 1). |
| 9 | TENA TOMEK | III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 32. | Predlažemo rasterećenje u pogledu izvješćivanju na način da se periodi i rokovi izvješćivanja usklade sa AIFMD i Delegiranom uredbom br. 231/2013 na te da se ukine zahtjev za: 1) sastavljanjem i dostavljanjem HANFI polugodišnjih izvještaj AIF-a, te da se dostavljaju samo godišnji izvještaji u skladu AIFMD i Delegiranom uredbom br. 231/2013. UAIF može samostalno, pravilima AIF-a eventualno definirati dodatne izvještaje koje će dostavljati ulagateljima, ali ne i HANFI, te rokove za dostavu i sadržaj takvih izvješća. Za ove promjene su potrebne minimalne promjene ZAIF-a, i to: brisanje čl. 171. st. 3. i 6. | Prihvaćen | Prijedlog je prihvaćen u odnosu na navedeno pod 1). |
| 10 | TENA TOMEK | III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 33. | Predlažemo da se u čl.186. ZAIF-a osim investicijskog društva ili njegove podružnice doda da depozitar AIF-a može biti i neka druga kategorija institucije koja podliježe bonitetnim propisima i stalnom nadzoru. Također, predlažemo da za izbor ili promjenu depozitara UAIF nije dužan ishoditi odobrenje HANFE, već da UAIF samo obavještava HANFU (potrebne su izmjene čl.188. ZAIF-a i Pravilnika o obavljanju poslova depozitara AIF-a). 1) T.34. Preambule AIFMD propisano je da za AIF-ove koji ne predviđaju mogućnost ostvarivanja prava isplate tijekom razdoblja od 5 godina nakon datuma početnih ulaganja i koji, u skladu sa svojom osnovnom politikom ulaganja, općenito ne ulažu u imovinu koja se mora pohraniti na skrbništvo, ili općenito ulažu u izdavatelje ili neuvrštena društva kao što su fondovi rizičnog kapitala i fondovi za ulaganje u nekretnine, države članice bi trebale imati mogućnost da dopuste imenovanje bilježnika, odvjetnika, voditelja registra ili drugog subjekta za obavljanje poslova depozitara što je u skladu s već postojećom praksom za neke vrste zatvorenih AIF-ova. U tom slučaju poslovi depozitara bi trebali biti dio poslovnih djelatnosti, vezano uz koje subjekt podliježe obveznoj registraciji na temelju zakona ili pravnim ili regulatornim odredbama ili pravilima poslovnog ponašanja i koji može dostaviti dovoljno financijskih i strukovnih jamstava za obavljanje poslova depozitara. Dok je za sve ostale AIF-ove navedenom točkom propisano da bi depozitar trebao biti kreditna institucija, investicijsko društvo ili neki drugi subjekt kojemu je to dopušteno na temelju Direktive 2009/65/EZ. Gore navedeno je potvrđeno čl.21. st.3. AIFMD kojim je detaljnije propisano da je depozitar: (a) kreditna institucija koja ima registrirano sjedište u Uniji i koja je dobila odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2006/48/EZ, (b) investicijsko društvo koje ima registrirano sjedište u Uniji, koje podliježe zahtjevima u vezi adekvatnosti kapitala u skladu s čl.20. st.1. Direktive 2006/49/EZ, koje je dobilo odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2004/39/EZ i koje također pruža pomoćnu uslugu pohrane i administriranja financijskih instrumenata za račun klijenata u skladu s točkom 1. odjeljka B. Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ, ili (c) neka druga kategorija institucije koja podliježe bonitetnim propisima i stalnom nadzoru, a koja od 21. srpnja 2011. potpada pod kategorije institucija za koje su države članice odredile da ispunjavaju uvjete za depozitara u skladu s čl.23. st.3. Direktive 2009/65/EZ. U odnosu na navedeno predlažemo da za AIF-ove s privatnom ponudom koji se nude profesionalnim i kvalificiranim ulagateljima depozitar može, biti i drugi mali ili veliki UAIF. UAIF u skladu s odredbama čl.11. st.1. t.2. ZAIF-može obavljati djelatnosti pohrane i administriranja za koje je dobio odobrenje agencije. Čl.13. st.6. ZAIF-a propisano da u obavljanja djelatnosti pohrane i administriranja UAIF mora poštovati i odredbe zakona kojima se uređuje tržište kapitala. Iz navedenog proizlazi da UAIF (i) obavlja poslove depozitara kao dio svojih poslovnih djelatnosti vezano uz koje podliježe odobrenju nadležnih tijela što je u skladu s čl.21. st.3. AIFMD. Također, u slučaju obavljanja djelatnosti pohrane i administriranja UAIF treba poštovati odredbe zakona o tržištu kapitala kojim su prenesene odredbe Direktivom 2004/39/EZ te je time UAIF stavljen u usporedivi položaj s investicijskim društvima koja su na temelju gore navedene točke (b) izričito ovlaštena obavljati poslove depozitara. 2) Predlažemo da za izbor ili promjenu depozitara UAIF nije dužan ishoditi odobrenje HANFE. Čl.7. AIFMD propisano je samo da UAIF mora u postupku odobrenja za rad dostaviti informacije o donesenim postupcima u vezi imenovanja depozitara za svaki AIF kojim namjerava upravljati u skladu s čl.21. (koji detaljno regulira tko može bit depozitar i koje uvjete mora ispunjavati), dok se ne spominje odobrenje nadležnih tijela. Takva je suglasnost propisana čl.5. Direktive 2009/65/EZ koja se odnosi na UCITS fondove te koja nije primjenjiva u konkretnom slučaju. Traženje odobrenja nameće dodatan i nepotreban administrativni teret i troškove za UAIF-ove, a zbog postupka odobrenja može nastati šteta UAIF-u i AIF-u zbog nemogućnosti promjene depozitara kada postoji opravdan razlog (npr. slučaj propisan čl.262. st.1. t.4. ZAIF-a). Uz navedeno odobrenje HANFA u skladu s čl.230.-256. ZAIF-a provodi i nadzor nad UAIF-om i depozitarom, konkretnije navedeno odobrenje ne osigurava poštovanje odredbi ZAIF-a koje se odnose na depozitara. U skladu s navedenim, predlažemo da se u čl.188. ZAIF-a umjesto odobrenja propiše obveza obavještavanja HANFE, dok će se primjena odredbi koja se odnosi na depozitara i poslove istog osiguravati kroz izvršavanje nadzornih ovlasti prilikom kojih HANFA može izreći odgovarajuće mjere UAIF-u i depozitaru. | Djelomično prihvaćen | Smatramo da se već postojećim izmjenama u Nacrtu prijedloga zakona dopustilo da osim kreditne institucije to budu i investicijska društva, što predstavlja rasterećenje u odnosu na trenutno važeći režim u kojemu to može biti samo kreditna institucija. U odnosu na prijedlog da za AIF-ove s privatnom ponudom koji se nude profesionalnim i kvalificiranim ulagateljima depozitar može, biti i drugi mali ili veliki UAIF, obzirom da nije primijećeno da bi to bila praksa u drugim državama članicama niti da je to moguće prema odredbama AIFMD direktive, primjedba se ne prihvaća. Prijedlog naveden pod 2) se prihvaća. Nacrtom prijedloga zakona detaljno je propisan postupak obavještavanja HANFA-e o izboru i promjeni depozitara. |
| 11 | TENA TOMEK | III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 36. | Predlažemo izmjene ZAIF-a i Pravilnika o izdavanju odobrenja za osnivanje i upravljanje AIF-om kojima će se ukinuti obveza ishođenja odobrenja za osnivanje i upravljanje AIF-om koji se nudi profesionalnim i kvalificiranim ulagateljima. AIFMD ne zahtijeva odobrenje AIF-ova. Ratio iza AIFMD je regulacija UAIF-ova, a ne regulacija AIF-ova (proizvoda kojim upravljaju UAIF-ovi). Stoga, AIFMD ne propisuje zahtjeve za same AIF-ove, već ima utjecaj na AIF-ove kroz regulaciju UAIF-ova. Budući da je riječ o AIF-ovima za profesionalne i kvalificirane ulagatelje koji posjeduju dovoljno iskustva, znanja i stručnosti za samostalno donošenje odluka o ulaganjima u fond i pravilnu procjenu povezanih rizika, dodatno zakonsko predviđanje odobrenja je samo dodatno opterećenje. Odnos ulagatelja i UAIF-a je bilateralan te bi registracija ili licenciranje te nadzor nad UAIF-om trebao biti dostatan budući da regulacija treba biti nametnuta subjektu koji provodi upravljanje nad fondom, a ne objektu kojim taj fond upravlja čime se sam AIF kao svojevrsni „proizvod“ ograničava. Rješenje sukladno AIFMD i koje su prihvatile mnoge zemlje EU te koje bi zamijenilo odobrenje za osnivanje i upravljanje AIF-om koji se nudi profesionalnim i kvalificiranim ulagateljima bilo bi naknadna notifikacija određenih informacija o predmetnim AIF-ovima HANFI koja ne bi ulazila u sami sadržaj i ispitivanje takve obavijesti. Izmjene bi trebale biti usmjerene ka liberalizaciji i smanjenju formalnosti koje su trenutno određene ZAIF-om i Pravilnikom i koje odvlače investitore od poslovanja u RH. Potrebne su izmjene ZAIF-a, i to dodavanje novih stavaka u čl.108. i čl.209. u kojima će se navesti da za AIF-ove koji se nude isključivo profesionalnim i kvalificiranim ulagateljima nije potrebno ishoditi odobrenje za osnivanje i upravljanje, već da UAIF koji upravlja takvim AIF-om treba obavijestiti HANFU o osnivanju takvog AIF-a i dostaviti: (i) naziv AIF-a, njegovu investicijsku strategiju i vrstu AIF-a, (ii ) pravila AIF-a, odnosno društveni ugovor zatvorenog AIF-a, (iii) profil rizičnosti AIF, (iii) kada je to primjenjivo ugovor o upravljanju sklopljen između AIF-a i vanjskog UAIF-a. Dodatno, ZAIF kao obvezni sadržaj Pravila fonda navodi podatke o organizacijskoj strukturi pa je kod svake izmjene potrebno mijenjati Pravila što je nepotrebno budući da se dodatnim sporazumima s ulagateljima uobičajeno definira i obveza UAIF-a da obavijesti ulagatelje pa se UAIF dodatno operativno opterećuje budući da treba proći kroz proceduru izmjene Pravila uz proceduru informiranja ulagatelja, pa predlažemo ukidanje tog dijela. | Djelomično prihvaćen | Prijedlog je djelomično prihvaćen na način da se u okviru postupka više ne odobravaju pravila AIF-a, te se ubrzava postupak izdavanja odobrenja, uz odgovarajuće izjave i jamstva UAIF-a. |
| 12 | TENA TOMEK | III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA, Članak 37. | Osim predloženih izmjena koje podržavamo, predlažemo da se iz imovine AIF-a s javnom ponudom mogu naplatiti i troškovi koje je društvo imalo u fazi osnivanja fonda (npr. trošak pravnog savjetovanja u procesu pokretanja novog fonda, podnošenja zahtjeva HANFI, procesa početne ponude udjela, priprema ugovorne dokumentacije za ulagatelje itd.) jer je to opravdan i nužan trošak i takva je praksa svugdje u svijetu AIF-a prisutna. Za ovu promjenu su potrebne minimalne promjene ZAIF-a, i to dodavanje troškova osnivanja AIF-a u čl. 215. st.2. | Nije prihvaćen | Bez detaljne analize utjecaja troškova na imovinu fonda, nije moguće prihvatiti ovakav prijedlog. |