Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje s javnošću za Prijedlog Pravilnika o zabrani uvoza koža i proizvoda od koža mladunaca određenih vrsta tuljana

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 ŠIME VALIDŽIĆ PRAVILNIK Ovakvu zabranu treba uvesti i na kože i meso drugih divljih (autohtonih) životinja. Želim posebice naglasiti klokane jer sam upoznat sa situacijom. Nema potrebe dodavati nove vrste životinja onima koji ljudi već masovno ubijaju za kožu i meso. Treba pustiti one životinje koje još uvijek žive na svoj izvoran prirodan način da tako nastave. Klokani i druge autohtone životinje ne postoje samo da ih ljudi ubijaju nego oni imaju istinsku vrijednost i trebali bi moći živjeti u svojoj domovini kao što su to činili milijunima godina. Suša i požari širom Australije početkom 2020. godine su opustošili populacije klokana i drugih autohtonih životinja. Procjenjuje se da je milijarda životinja kralježnjaka umrla. Neprihvatljivo je da će klokani koji su preživjeli požare možda sada biti ubijeni radi koža i mesa. Ubijanje klokana je okrutno. Lovci klokane ubijaju noću, u udaljenom zaleđu, gdje nitko ne može nadzirati odstrjel. Nacionalni "Pravilnik za humano ubijanje klokana" je dragovoljan kodeks i ne postoje kazne za nepoštivanje. Odrasle klokane ubijaju i dovuku do kamiona, a one se koprcaju dok su još pri svijesti. Neki su još živi kad im razrežu nogu i povuku na kamion velikom kukom koju umetnu kroz prorez. Razrežu njihov vrat i oni iskrvare do smrti. Lovci obiju novorođene klokane nakon što ustrijele njihove majke. Način ubijanja ovih novorođenih životinja jest takav da im glavu odsijeku sjekirom, ili udarcem u glavu teškim tupim predmetom. Ženke često imaju mladog klokana koji više ne živi u tobolcu, ali i dalje treba svoju majku radi mlijeka i zaštite od grabežljivaca i da nauči životne vještine. Kad lovac napadne obiteljsku jedinicu i ubije majku, mladi klokan pobjegne od straha i umrijet će polaganom smrti od izgladnjivanja ili će ga dohvatiti grabežljivac ili pojesti mravi. Lovci na klokane najprije ubijaju najveće i tjelesno nadmoćne pojedince jer su plaćeni po kilogramu. Tijekom vremena, to oslabi populacijsku strukturu toliko mnogo da preostaje manja, genetički slabija vrsta, što smanjuje sposobnost opstanka i snagu ciljane vrste. Ubijanje klokana razara skupinu i uzrokuje patnju preživjelim članovima. Ubijanje je neodrživo. Populacije se procjenjuju tako da zrakoplovi lete preko crta rešetke pa množenjem broja prebrojanih klokana raznim korekcijskim faktorima. Samo se trećina područja u kojem će se izvršiti odstrjel svake godine prebrojava po rotacijskoj osnovi. Klokani su pokretne životinje, ali se brojenje može oduljiti više od tri godine. To znači da se pojedina životinja može prebrojiti dvaput; moguće je dakle precijeniti brojno stanje, a prema tome i bilo kakve kvote za svrhu ubijanja. Šest vrsta klokana već je izumrlo a još je 17 vrsta na popisu kao ugrožene ili u opasnosti. Australija ima najgoru povijest u svijetu što se tiče istrjebljenja životinjskih i biljnih vrsta. Pokolj klokana najveći je pokolj divljih kopnenih životinja koji je se ikad dogodio u svijetu, sličan pokolju američkih bizona krajem 19. stoljeća. Poglavice australskih Aboridžina se protive gospodarskom ubijanju klokana i drugih autohtonih životinja. Iako su australski Aboridžini lovili klokane u prošlosti, ne postoji opravdanje da se to čini danas jer je sadašnja ljudska populacija Australije oko 100 puta veća nego što je bila prije bijele kolonizacije. Životinjska koža nije ekološki prihvatljivija od umjetne kože ako se uzme u obzir da se jake kemikalije koriste za štavljenje kože. Na kraju svog životnog vijeka, umjetna koža se može materijalno ili energetski oporabiti. Meso divljih životinja sadrži bakterije i nametnike i može biti opasno za zdravlje. Rusija je zabranila uvoz klokanova mesa a Kalifornija je zabranila prodaju proizvoda od klokanove kože. Brojni supermarketi u Velikoj Britaniji, Belgiji i Njemačkoj su prestali prodavati klokanovo meso. U tijeku je kampanja da se zabranu uvoz klokanova mesa i koža u Europsku uniju i Sjedinjene Američke Države. Živio sam u Australiji od 1970. do 1992. ali nikada nisam vidio klokana u divljini, iako sam puno putovao, išao na školske izlete i kampove i bavio se poljoprivrednim poslovima, kao što su skupljanje krumpira i branje graška. S obzirom da nisam želio biti dio države u kojoj se još uvijek nastavljaju masovno uništavanje prirodnih staništa, sječa šuma i istrebljenje autohtonih životinja, i koja je nastala kao rezultat genocida protiv autohtonih naroda, vratio sam se u svoju državu porijekla i potičite druge da čine isto. Također, izbjegavam proizvode iz Australije, Sjeverne i Južne Amerike, jugoistočne Azije i pod-saharske Afrike. Od 2002. sudjelujem u kampanji protiv ubijanja klokana i drugih divljih životinja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na dostavljenom komentaru i djelovanju na području zaštite životinja, kao što je zaštita klokana u Australiji te drugih divljih (autohtonih) životinja. Pravilnikom o zabrani uvoza koža i proizvoda od koža mladunaca određenih vrsta tuljana preuzete su odredbe Direktive Vijeća o uvozu koža nekih mladunaca tuljana i proizvoda od njih u države članice 83/129/EEZ kojom se propisuje da države članice donose i održavaju sve potrebne mjere da se kože i proizvodi od koža mladunaca određenih vrsta tuljana ne uvoze na njihovo državno područje u komercijalne svrhe.