Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje sa javnošću za Prijedlog pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima, kriterijima i načinu dodjele potpore u okviru mjere II.7. „Povećanje potencijala akvakulturnih lokaliteta“

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 ROKO BOŽIKOV PRAVILNIK KOMENTAR O PRAVILNIKU Pravilnik o uvjetima, kriterijima i načinu dodjele potpore u okviru mjere II.7. »Povećanje potencijala akvakulturnih lokaliteta« ( SAVJETOVANJE OTVORENO DO 08.09.2021. ) Poštovani, ovaj komentar se odnosi isključivo na uzgajališta velike plave ribe odnosno tune (Thunnus thynnus) i možebitno povećanje njihovog kapaciteta odnosno potencijala. Razlog zbog kojeg pišem ovaj komentar je moje vlastito iskustvo. Naime, na tunogojilištima se događa pojava masnih mrlji koje se šire izvan područja uzgajališta. To je izravna posljedica korištenja smrznutih blokova atlantske haringe. Haringa (Clupea harengus) je riba koju tunogojilišta ciljano biraju zbog izuzetno visokog sadržaja masti (18 % masti). Smrznuti blokovi haringe se uvoze iz Švedske. U svim studijama o zaštiti okoliša i elaboratima o zaštiti okoliša se upozorava na pojavu masnih mrlja koje nastaju kad se tuna hrani sa smrznutom haringom. Problem se događa kad se smrznuta haringa koristi na neprikladan način i za vrijeme ljeta, a sve studije i elaborati preporučuju da se ljeti izbjegava hranjenje tuna smrznutom haringom. Međutim, bez obzira na to što piše u studijama, situacija je takva da se smrznuti blokovi haringe i za vrijeme ljetnih mjeseci dovoze direktno na kaveze i neodmrznuti melju u posebnoj drobilici (chopper bait). Zatim se ta smjesa raspršuje po kavezima. Proces traje satima, a buka koju proizvodi drobilica se čuje na obali daleko od kaveza. Prije drobljenja smrznutih blokova haringe u drobilici ne uklanja se plastična najlonska ambalaža što za posljedicu ima pojavu sitnih čestica plastike u cijelom stupcu vode. Vjerojatno se najlonska ambalaža teško odvaja sa smrznutog bloka haringe. Zaposlenicima na kavezima je lakše u drobilicu gurnuti blok smrznute haringe u najlonskoj ambalaži i onda na izlazu iz drobilice pokupiti taj istučeni najlon. Pri tome uvijek nešto promakne i završi u kavezu, a poslije i u okolnom moru. Zato se učestalo po površini mogu pronaći veći ostaci najlona na kojima se vidi da su prošli kroz drobilicu jer su natučeni i zdrobljeni. Sa tih većih komada plastike se otkidaju manji komadići koji plivaju po površini i polako tonu prema dnu. Cijeli stupac vode je zasićen sitnim ostacima plastike. More je mutno. Zajedno sa sitnim ostacima plastike po površini pliva perje od galeba, što je redovita situacija za vrijeme kad nema masnih mrlja. U slučajevima kad kurent nanese masnu mrlju, što je dosta često, onda je to sve skupa spojeno u jednu gustu ljepivu masu koja se lijepi za sve čega se dotakne ( za obalu, konope, muringe, skale za u more itd.). Tu treba naglasiti još i da je miris jako neugodan, jer je haringa inače poznata po jako neugodnom mirisu ( pretraži na netu: Surströmming ). Instaliranje tunogojilišta u prostor je počelo prije dvadesetak godina i značajno je narušilo kvalitetu života domicilnog stanovništva. Vizualni dojam koji ostavljaju masne nakupine uz obalu je užasan. Osjeća se smrad po ustajaloj ribi, a kad rukom uhvatite konop ili skale za ulazak u more, ruke su vam masne, kad se kupate, po cijelom tijelu i kosi imate taj sloj masti neugodnog mirisa. Zatim je tu i dosadna buka od drobilice (chopper bait) koja traje satima. To nije mediteran kakav je nekad bio. To je industrijska zona. Zbog svega navedenoga svaka odluka o povećanju kapaciteta-potencijala tunogojilšta i uspostavu novih zona je neprihvatljiva, a za postojeća tunogojilišta treba propisati slijedeće mjere zaštite okoliša: 1.Prekinuti sa korištenjem smrznutih blokova haringe u ljetnim mjesecima (lipanj, srpanj, kolovoz i rujan). 2.Kada se u ostalom dijelu godine ( listopad, studeni, prosinac, siječanj, veljača, ožujak, travanj i svibanj ) koriste smrznuti blokovi haringe, treba ih prethodno odmrznuti. Odmrzavanje treba obavljati u propisanim inox posudama u pogonu na kopnu uz neškodljivo uklanjanje zamašćene otpadne vode. Zatim odmrznutu haringu u termo-izoliranim kontejnerima transportirati na tunogojilište. 3.U posebnim slučajevima kad se tijekom ljetnih mjeseci (lipanj, srpanj, kolovoz i rujan) mora koristiti druga smrznuta riba (sve druge vrste osim haringe: srdela, šarun, skuša, inčun), a zbog nedostatka friške ribe iz plivarica, a kad riba nije smrznuta IQF tehnologijom ( Individual quick freze ), nego je smrznuta u blokovima, također primjeniti odmrzavanje u pogonu na kopnu i transportirati u termo-izoliranim kontejnerima odmrznutu ribu na tunogojilište. 4.Odmah prekinuti sa uporabom drobilice (chopper bait) za mljevenje smrznutih blokova svih vrsta ribe. 5.Kad se unatoč primjenjenih mjera unutar kaveza pojave masne mrlje njih treba nakon hranjenja prikupiti korištenjem skimmera (npr. Skimmeri Vikoma Komara) u posebne spremnike za zamašćenu vodu. 6.Uzgajalište ograditi zaštitnom branom za spriječavanje širenja masnih mrlja izvan koncesionirane zone tunogojilišta. Tvrtke koje se bave uzgojem tuna moraju u pripravnosti imati specijalne apsorbirajuće brane koje ne upijaju vodu, već samo masnoću. Uporabom tih specijalnih brana ovaj utjecaj se može smanjiti. 7.Nakon hranjenja kontrolirati područje u neposrednoj blizini tunogojišta i ukoliko se primjete masne mrlje prikupljati pomoću skimmera. 8.Prekinuti sa ubijanjem galebova i koristiti posebno istrenirane jastrebove za rastjerivanje galebova. Neke tvrtke već koriste istrenirane jastrebove, za što su dobile državne potpore. 9.Izvršiti kemijsku analizu masnih mrlja kako bi se utvrdio njihov kemijski sastav i utjecaj na morski eko-sustav i na ljudsko zdravlje. Ova analiza nikad i nigdje nije napravljena, tako da kad čovjek ulovi ribu ne zna što jede, niti zna u čemu se kupa. 10.U Zakonu o akvakulturi propisati vrstu krmne ribe kojom se hrani tuna i period u kojem se pojedina vrsta smije koristiti, te precizno opisati tehnologiju uzgoja ( način odmrzavanja smrznutih blokova ribe, način saniranja zamašćene odmrznute vode, način transportiranja odmrznute haringe do kaveza, način skupljanja masnih tvorbi, tko će to kontrolirati, mehanizme dojave o ekscesnim situacijama itd. ) . 11.Propisati obvezu skupljanja masnoća koje se prošire zvan kaveza. 12.Širenje masnih tvorbi izvan zone koncesioniranog područja u Zakonu treba tretirati kao prekršaj. Sve ovo gore napisano je napisano i predloženo na osnovu vlastitog iskustva, a potvrdu možete pronaći u studijama i elaboratima o zaštiti okoliša za hrvatska tunogojilišta koje su objavljene na internetu . Također iste ili slične mjere se nalaze u Okolišnim dozvolama (Environmental Permit, koje izdaje ERA-Environment & Resources Authority Malta) za uzgajališta na Malti. https://era.org.mt/wp-content/uploads/2020/08/31.-EP-0001_20-Mareblu-Permit-Docs.pdf https://era.org.mt/wp-content/uploads/2021/01/7.-VN-for-Website.pdf https://era.org.mt/wp-content/uploads/2020/02/PA-5858_17_PDS.pdf https://era.org.mt/wp-content/uploads/2019/11/PA-02175-18-Addendum-to-EIA-Report.pdf Mjere za zaštitu okoliša tamo su uvedene nakon što su se učestalo na obali Malte pojavljivale masne mrlje (sea slime). Reagirala je malteška javnost. Pokrenuta je i facebook stranica https://www.facebook.com/stoptheslimemalta/ , na kojoj se može pronaći dosta podataka o ovoj temi. Za razliku od uzgajališta na Malti koja su smještena u njihovom ZERP-u, hrvatska uzgajališta se nalaze uz obalu na zaštićenim lokacijama među otocima i zbog toga imaju niz prednosti, kao što je na primjer manji rizik od štetnih događaja, manje premije osiguranja, manji transportni troškovi u odnosu na lokacije na otvorenom moru u ZERP-u. Zbog tih prednosti koje im daje povlaštena lokacija nužna su i opravdana povećana ulaganja i napori u zaštiti okoliša, kako nitko od ostalih korisnika akvatorija ne bi bio oštećen. Provođenje mjera za zaštitu okoliša uzrokuje dodatne troškove, međutim postoje potpore koje se financiraju iz proračuna Europske unije i iz državnog proračuna Republike Hrvatske. Postoji Operativni program za pomorstvo i ribarstvo. ( 1. Kompenzacija za dodatne troškove i/ili izgubljeni prihod uslijed primjene metoda u akvakulturi koje su u skladu sa specifičnim potrebama okoliša i podložne su posebnim upravljačkim zahtjevima koji proizlaze iz označavanja područja mreže NATURA 2000 u skladu s direktivama 92/43/EEZ i 2009/147/EZ. 3. Kompenzacija za dodatne troškove i/ili izgubljeni prihod uslijed aktivnosti u akvakulturi koje uključuju očuvanje i poboljšanje okoliša, bioraznolikosti i upravljanja krajolikom i tradicionalnim obilježjima zona u akvakulturi. ) Dakle, ukoliko bi došlo do bilo kakvog povećanja kapaciteta-potencijala tunogojilišta treba detaljno propisati postupke i tehnologiju uzgoja sa naglaskom na zaštitu okoliša i utvrditi mehanizme kontrole provođenja istih i odrediti tko će vršiti kontrolu provođenja mjera. Također o ovome ne može odlučivati samo Ministarstvo poljoprivrede nego mora biti uključeno Ministarstvo zaštite okliša i Ministarstvo turizma. S poštovanjem, Roko Božikov Nije prihvaćen Predmet potpore u okviru Pravilnika koji se mijenja i dopunjuje ovim Pravilnikom nisu ulaganja u uzgajališta odnosno u povećanje kapaciteta uzgajališta već u povećanje potencijala akvakulturnih lokaliteta odnosno aktivnosti koje doprinose razvoju lokaliteta i infrastrukture za akvakulturu i smanjenju negativnog utjecaja operacija na okoliš. Prihvatljive aktivnosti su definirane člankom 4. Pravilnika, a uključuju: a) utvrđivanje i kartiranje najpovoljnijih područja za razvoj akvakulture i, prema potrebi, uzimajući u obzir postupke prostornog planiranja te utvrđivanje i kartiranje područja gdje bi akvakulturu trebalo isključiti kako bi se zadržala uloga takvih područja u funkcioniranju ekosustava b) poboljšanje i razvoj pomoćnih objekata i infrastruktura potrebnih za povećanje potencijala akvakulturnih lokaliteta i za smanjenje negativnog utjecaja akvakulture na okoliš, uključujući ulaganja u konsolidaciju zemljišta, opskrbu energijom ili upravljanje vodama c) aktivnosti koje poduzimaju i provode nadležna tijela u okviru programa nadziranja zdravlja životinja, a nakon otkrivanja povećanog uginuća ili bolesti, kako je definirano u članku 10. Direktive Vijeća 2006/88/EZ od 24. listopada 2006. o zahtjevima zdravlja životinja koji se primjenjuju na životinje akvakulture i njihove proizvode te o sprečavanju i kontroli određenih bolesti akvatičnih životinja uključujući aktivnosti donošenja akcijskih planova za školjkaše s ciljem zaštite, obnove i upravljanja, uključujući podršku proizvođačima školjkaša za održavanje prirodnih ležišta školjkaša i slivnih područja. Također, korisnici potpore nisu uzgajivači već javnopravna tijela kojima su dodijeljene funkcije izvršavanja prethodno navedenih aktivnosti.