Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Prijedlogu plana zakonodavnih aktivnosti Ministarstva pravosuđa i uprave za 2022. godinu

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Ivica Ban Prijedlog Plana zakonodavnih aktivnosti Ministarstva pravosuđa i uprave za 2022. godinu Predlažem da se izradi i u Prijedlog Plana zakonodavnih aktivnosti Ministarstva pravosuđa i uprave za 2022. godinu uvrsti i nacrt prijedloga Zakona o komorama, kojim bi se na jedinstven i za sve komore obvezujući način reguliralo osnivanje i financiranje komora, a naročito visina obveznih članarina, komorskih doprinosa i drugih obveznih davanja, način obavljanja javnih ovlasti koje su komorama povjerene, način demokratskog izbora dužnosnika i način zakonitog, demokratskog i transparentnog rada i donošenja odluka od strane tijela i dužnosnika komora, demokratska prava i dužnosti članova prema komorama i njihovim tijelima i dužnosnicima, te tijela, ovlasti i način provođenja nadzora nad zakonitošću rada i odluka tijela i dužnosnika komora, te odgovornost i fiskalna odgovornost dužnosnika i tijela komora za nezakoniti i nepravilni rad, obavljanje upravnog i inspekcijskog nadzora nad radom i odlukama komora, sustav i visina plaća i raznoraznih drugih naknada zaposlenicima i dužnosnicima komora, način osiguravanja javnosti rada i izvještavanja javnosti o odlukama i radu, te o finacijskom poslovanju komora, provedba javne nabave, zaštita tržišnog natjecanja, davanje suglasnosti ili potvrđivanje od strane Hrvatskog sabora, Vlade RH ili resornog ministarstva statuta komora, te odluka o obveznim članarinama i doprinosima, upisninama i drugim obveznim davanjima i o propisanim cijenama usluga članova komora, kao i mogućnost ukidanja obveznog članstva u komorama ili slobodnog osnivanja i konkurencije više komora unutar jedne djelatnosti ili mogućnost prenošenja javnih ovlasti komora na resorna ministarstva ili nezavisna regulatorna tijela. Za one komore, poput npr. Hrvatske odvjetničke komore, za koje je posebnim zakonima određeno da su neovisne i samostalne pravne osobe ili da neovisno obavljaju poslove potrebno je odrediti sadržaj te neovisnosti i u odnosu na koga se utvrđuje njihova neovisnost, pošto neovisnost u smislu načela provjere i ravnoteže ("checks and balances") propisanog člankom 4. stavak 2. Ustava RH nije apsolutna, niti neovisnost može značiti da pojedina komora nikome ne odgovara za zakonitost svog rada niti da nitko ne može provoditi nadzor nad njezinim radom. Za takve komore treba jasno definirati u čemu se sastoji njihova neovisnost, koja državna tijela imaju pravo i dužnost nadzirati zakonitost njihovog rada, te definirati sadržaj nadzora nad zakonitošću rada i utvrditi mjere koje nadzorno tijelo može poduzeti. Nadzor nad financijskim poslovanjem komora, kao i za druge pravne osobe, treba obavljati ministarstvo nadležno za financije. Obrazloženje U hrvatskom pravnom sustavu jedino komore (strukovne i interesne), te agencije, zavodi, fondovi, centri i druge pravne osobe s javnim ovlastima nisu regulirani nekim općim zakonom koji bi se primjenjivao na sve te pravne osobe po njihovim vrstama, kao što su npr. osnivanje, rad, donošenje odluka, nadzor nad radom i odgovornost dužnosnika i tijela pravne osobe regulirani općim zakonima kad su u pitanju trgovačka društva, ustanove, zadruge, zaklade i udruge. U javnopravnom komorskom modelu, u kojem je obvezno članstvo u komorama svih koji se žele baviti određenom djelatnosti, komore su javna tijela koja za svoj rad i obavljanje povjerenih im javnih ovlasti odgovaraju državnim tijelima, u pravilu resornim tijelima državne uprave, ali u hrvatskom pravnom sustavu komore za svoj rad ili nerad, te za svoje nezakonite, nepravilne ili loše odluke faktički ne odgovaraju nikome jer je nadzorna uloga resornog ministarstva nad radom i odlukama komore uglavnom samo formalna, a kad je u pitanju Hrvatska odvjetnička komora čak niti formalna, pošto nad Hrvatskom odvjetničkom komorom prema sadašnjim propisima niti jedno regulatorno tijelo nema pravo vršiti upravni nadzor zakonitosti njenog rada. U takvoj su zakonskoj poziciji osim Hrvatske odvjetničke komore još jedino Hrvatski sabor i Ustavni sud, ali članovi tih tijela podliježu bar političkom nadzoru uspješnosti i etičnosti njihovog rada kroz demokratske izbore zastupnika u Sabor i kroz izbore sudaca Ustavnog suda u Saboru. Da s uređenjem komorskog sustava u Hrvatskoj postoji ozbiljan problem razvidno je iz činjenice da veći broj komora u Hrvatskoj za razliku od svih drugih pravnih osoba uopće nisu upisane ni u kakvom javnom registru, da je dio komora (uglavnom iz područja zdravstva i inženjerskih djelatnosti) upisan u sudskom registru kao ustanova ili druga osoba za koju je upis u sudski registar propisan zakonom, iako komore nisu ni trgovačka društva ni ustanove, a da je jedna komora (Hrvatska veterinarska komora) upisana u registru udruga, iako komore nisu ni udruge. Ni osnivanje komora u Hrvatskoj nije bilo ujednačeno, pa je tako najveći broj komora osnovan samim zakonom, jednu komoru (Hrvatska revizorska komora) osnovalo je resorno ministarstvo, dok je pet komora osnovano zajedničkom odlukom resornog ministarstava i strukovnih udruga, tri su komore osnovane odlukom fakulteta i strukovnih organizacija, dok su jednu komoru (Hrvatska veterinarska komora) osnovali građani kao udrugu, a jednu budući članovi te komore (Hrvatska komora poreznih savjetnika). Sadašnjim hrvatskim komorskim sustavom narušava se ustavno načelo diobe vlasti (čl. 4. Ustava) spajanjem zakonodavnih, izvršnih i sudbenih ovlasti u okviru istog tijela, tj. u okviru komore. Naime, u pogledu djelatnosti za koje su osnovane komore imaju „zakonodavnu“ vlast (donose za sve obvezujuće opće akte kojima reguliraju obavljanje povjerenih im javnih ovlasti, npr. odluke o cijenama usluga, o visini komorske članarine ili doprinosa itd.), izvršnu vlast (donose pojedinačne obvezujuće odluke za svoje članove, npr. o izdavanju ili oduzimanju licenci za rad) i „sudbenu“ vlast (disciplinske sudove koji sude članovima komora zbog disciplinskih povreda). Pritom je ustavno posve upitno sadašnje pravo komora s javnim ovlastima na samostalno (i od Sabora i Vlade nenadzirano) donošenje za svih obvezujućih podzakonskih propisa - općih akata, te odluka o parafiskalnim nametima (obveznim članarinama, doprinosima i dr.), tj. upitna je zakonodavna delegacija za donošenje propisa sa Sabora i Vlade na komore s javnim ovlastima (čl. 50. st. 2. i čl. 117. st. 2. Ustava). Rezultat ovakvog pravnog uređenja komora u hrvatskom pravnom sustavu su: netransparentnost u radu i odlučivanju komora (nepoštivanje odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama); demokratski deficiti kod reguliranja i provođenja izbora dužnosnika komore i kod donošenja općih i drugih akata i odluka komora (statutima komora nisu predviđeni nikakvi mehanizmi osiguranja demokratskog izbora dužnosnika i tijela komora, npr. putem neposrednih izbora tih dužnosnika od strane svih članova; nadalje, u bilo kakvom postupku izbora dužnosnika ili donošenja općih i drugih akata i odluka komora velika većina članova komore ni neposredno ni posredno uopće ne sudjeluje; nadalje, pojedini članovi najviših tijela komore su osobe koje članstvo ne bira nego ih biraju sama ta tijela, ili su to bivši dužnosnici do mirovine, ili se ograničava pasivno biračko pravo članova na način da se za dužnosnika može birati samo onaj član koji kontinuirano obavlja djelatnost dugi niz godina); tržišno neopravdane fiksne cijene i/ili neopravdano niske ili visoke cijene pojedinih usluga; troškovno neopravdano visoke upisnine i obvezne komorske članarine i doprinosi, što predstavlja zlouporabu monopolskog položaja određenog zakonom koja je zabranjena odredbom čl. 49. st. 2. Ustava RH, te utječe na opadanje kvalitete usluga; nezakonito ili neopravdano trošenje komorskih prihoda (npr. trošenje velikih iznosa sredstava na honorare i razne naknade sucima najviših sudova, visokim državnim dužnosnicima i sveučilišnim profesorima za raznorazne članstvu uglavnom nekorisne ili malo korisne seminare, predavanja, pravna mišljenja ili za sudjelovanje u radu disciplinskih tijela komora; nezakonite isplate raznoraznih nepotrebnih honorara i nepostojećih putnih troškova, te nepotrebnih sponzorstva i donacija; te razne druge koruptivne radnje); pokretanje i provođenje neustavnih disciplinskih postupaka (protivno odredbama čl. 16. st. 1., čl. 38. st. 1.-3., čl. 46. Ustava) zbog delikta mišljenja, npr. zbog izraženog kritičkog mišljenja o komori, njenim tijelima i/ili njenim dužnosnicima i tsl.; opiranje preplaćene i prekobrojne komorske birokracije i „vječnih“ komorskih dužnosnika neophodnim promjenama komorskog sustava; sporo i loše prilagođavanje takvih komora potrebama i razvoju društva, te novim informatičkim tehnologijama i Internet aplikacijama i servisima; stvarno nepostojanje neovisnog i učinkovitog nadzora nad zakonitosti i pravilnosti rada i odluka takvih komora i njihovih dužnosnika i potpuna neodgovornost za nezakonito i/ili neprimjereno ponašanje, postupke i odluke dužnosnika tih komora; itd. i tsl.. Naprijed navedene neustavne odredbe sada ni na koji način nije moguće ispraviti iz razloga što prema sada važećim zakonima i sudskoj praksi ne postoji tijelo koje je nadležno nadzirati i odlučivati o nesuglasnosti s Ustavom općih akata komora s javnim ovlastima pošto i Ustavni sud i Visoki upravni sud otklanjanju od sebe takvu nadležnost. Zbog naprijed navedenog te zbog svog monopolskog položaja i ovlasti hrvatske strukovne i interesne komore su se pretvorile u glavnog kočničara neophodnih društvenih, gospodarskih, pa i tehnoloških promjena u djelatnosti u kojima su osnovane. U svakom slučaju hrvatske strukovne i interesne komore, kao zakonom ustanovljene monopolske organizacije, zbog zaštite javnog interesa i interesa društva ne bi smjele samostalno donosti odluke o svom Statutu, upisnini, obveznim članarinama i komorskim doprinosima, te o cijenama usluga svojih članova. Nije prihvaćen Vezano uz predmetni komentar ističe se i kako su komore strukovne pravne osobe koje se osnivaju radi uređivanja obavljanja pojedinih raznorodnih djelatnosti iz djelokruga različitih tijela državne uprave. Propisima unutar djelokruga ovog Ministarstva ustanovljene su Hrvatska odvjetnička komora i Hrvatska javnobilježnička komora s točno definiranim statusom i ovlastima. Odredbom članka 27. Ustava Republike Hrvatske (“Narodne novine”, broj 85/10 – pročišćeni tekst i 05/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) odvjetništvo je definirano kao samostalna i neovisna služba koja svakome osigurava pravnu pomoć, u skladu sa zakonom. Zakonom o odvjetništvu (“Narodne novine”, broj 09/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11) propisano je da se samostalnost i neovisnost odvjetništva, između ostalog, osobito ostvaruje i ustrojstvom odvjetništva u Hrvatsku odvjetničku komoru kao samostalnu i neovisnu organizaciju odvjetnika na teritoriju Republike Hrvatske te donošenjem statuta i drugih općih akata Komore. Člankom 37. ovoga Zakona propisano je da se odvjetnici obvezatno udružuju u Komoru kao samostalnu i neovisnu organizaciju sa svojstvom pravne osobe te da Komora predstavlja odvjetništvo Republike Hrvatske kao cjelinu. Odredbama članaka 38. - 45. Zakona o odvjetništvu propisana su tijela Komore, uređenje njihovog ustrojstva, nadležnosti, sastav, način izbora te prava i dužnosti tijela Komore općim aktima Komore, način suradnje s drugim tijelima, sadržaj i način donošenja općih akata Komore, vođenje imenika i upisnika kao javnih isprava te obveze odvjetnika na osiguranje od odgovornosti te plaćanje članarine i drugih obveza prema Komori. Statutom Hrvatske odvjetničke komore (“Narodne novine”, broj 115/13, 64/18 i 67/19) detaljno su uređeni organizacija Komore te njezine ovlasti i rad. Člankom 9. Zakona o javnom bilježništvu (“Narodne novine”, broj 78/93, 29/94, 16/07, 75/09 i 120/16) propisano je da se javni bilježnici na području Republike Hrvatske obvezatno udružuju u Hrvatsku javnobilježničku komoru sa sjedištem u Zagrebu te da Komora brine o čuvanju ugleda i časti javnih bilježnika, štiti njihova prava i interese te odlučuje o njihovim pravima i obvezama, te o odgovornostima sukladno odredbama toga Zakona. Člankom 132. istoga Zakona propisani su sastav Komore i njezina tijela, zadaće Komore te ovlast da se, ako nije drugačije određeno ovim Zakonom, ustrojstvo, nadležnost, sastav, način izbora, prava i dužnosti tijela Komore uređuju Statutom i drugim općim aktima Komore. Člancima 133. - 136. detaljno su razrađene ovlasti tijela Komore i način njihovog rada, a člankom 137. Zakona izrijekom je propisano da je protiv pojedinih odluka tijela Komore, ako nije drugačije određeno ovim Zakonom, moguće voditi upravni spor. Jednako tako, člankom 140. Zakona propisano je da ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa može po službenoj dužnosti ili u povodu pritužbi zainteresiranih osoba odrediti pregled poslovanja Komore te poduzeti potrebne mjere da se utvrđene nepravilnosti otklone i sankcioniraju, kao i da ministar nadležan za poslove pravosuđa može raspustiti Upravni odbor i smijeniti predsjednika Komore, ako u radu tih tijela utvrdi teže nepravilnosti, odnosno ako ona ni nakon opomene ne ispune svoje zakonske obveze, u kom slučaju može i odrediti rok za izbor novog Upravnog odbora i predsjednika Komore te ima ovlast imenovati svog povjerenika između javnih bilježnika u Republici, koji će obavljati poslove tih tijela sve dok njihovo obavljanje ne preuzmu novoizabrana tijela. S obzirom da je odvjetništvo za razliku od javnog bilježništva ustavna kategorija, ne postoje posebne nadzorne ovlasti nad Hrvatskom odvjetničkom komorom, ali je zakonitost i pravilnost njezinih akata uvijek moguće preispitivati u posebnim postupcima. Slijedom svega navedenog vidljivo je da je djelovanje komora na području pravosuđa cjelovito regulirano te da resor pravosuđa nema potrebu za donošenjem zakona koji se predlaže u komentaru. Na jednak se način, propisima kojima su ustanovljene, regulira ustrojavanje i rad drugih komora, dok u odnosu na sve što nije posebno propisano i za te komore vrijedi opća pravna regulativa. Uz navedeno, a s obzirom da se komorski sustav može uspostaviti u različitim područjima, nije niti vjerojatno da bi jedinstvena i istovjetna regulativa svih ovakvih sustava bilo odgovarajuće rješenje. Pored toga, Ustavni sud Republike Hrvatske u nekoliko svojih odluka preispitivao je suglasnost s Ustavom Republike Hrvatske obveznih javnopravnih komorskih modela kako su na različitim područjima ustrojeni u Republici Hrvatskoj (sukladno zakonodavstvima većine europsko-kontinentalnih zemalja) te je stajališta da su ovakvi komorski modeli, kao institucije javnog prava i prvenstveno strukovna udruženja, koji svoju djelatnost obavljaju temeljem posebnog zakonskog ovlaštenja i na koje država u pravilu prenosi javne ovlasti, ustavni i zakoniti oblici udruživanja. Zbog svega prethodno navedenog, u odnosu na djelokrug Ministarstva pravosuđa i uprave ne nalazi se osnovanost prijedloga donošenja posebnog zakonskog akta koji bi regulirao osnivanje i rad svih komora.
2 HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE Obrasci prethodne procjene, 17. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (EURO) Hrvatski ured za osiguranje se u svojstvu udruženja osiguratelja u smislu odredbi Zakona o osiguranju (NN 30/15., 112/18., 63/20. i 133/20.) uključio u javno savjetovanje o Prijedlogu plana zakonodavnih aktivnosti Ministarstva pravosuđa i uprave za 2021. godinu, kako bismo ukazali na nužnost sveobuhvatnih izmjena Zakona o obveznim odnosima, a posebice odredbi Odsjeka 27. koje se odnose na Ugovor o osiguranju te sada povodom Prijedloga plana zakonodavnih aktivnosti Ministarstva pravosuđa i uprave za 2022. godinu ponovno ukazujemo na nužnost izmjena navedenih odredbi. Posebno ističemo potrebu prilagođavanja zakonskih odredbi novim tehnologijama komuniciranja (online, elektronička pošta), prvenstveno u interesu potrošača, a kako bi se pojednostavilo i ubrzalo korištenje osigurateljnih usluga. Stoga smo se dopisom od 21. lipnja 2021. godine obratili Ministarstvu pravosuđa i uprave s prijedlogom prioritetnih izmjena i dopuna ZOO-a, kojima bi se poslovanje osiguratelja u Republici Hrvatskoj moglo prilagoditi suvremenim načinima poslovanja, pri čemu su uzeti u obzir prvenstveno interesi zaštite potrošača, a vodilo se računa i o poredbeno pravnim rješenjima te Načelima europskog ugovornog prava osiguranja iz 2007. godine (PEICL - Principles of European Insurance Contract Law), koja predstavljaju akademski prijedlog Zakona o ugovoru osiguranju na razini EU-a. Svakako smatramo potrebnom daljnju doradu i osuvremenjivanje cjelokupnog Odsjeka 27. - Ugovor o osiguranju. Primljeno na znanje Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 16. rujna 2021. donijela Zaključak o provedbi zakonodavnih aktivnosti povezanih s uvodenjem eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, kojim se tijela državne uprave zadužuju izraditi nacrte prijedloga zakona koji će biti isključivo usmjereni na provedbu zadaća određenih ovim Zaključkom, odnosno na provedbu Nacionalnog plana zamjene hrvatske kune eurom, radi pune prilagodbe hrvatskog zakonodavstva uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, sukladno Odluci o donošenju Nacionalnog plana zamjene hrvatske kune eurom („Narodne novine“, broj 146/20). Slijedom navedenog, prijedlozi izmjena i dopuna Zakona o obveznim odnosima u dijelu Odsjeka 27 koji se odnosi na ugovore o osiguranju bit će razmotreni prilikom sljedećih mogućih izmjena i dopuna Zakona o obveznim odnosima. Zbog složenosti materije ugovora o osiguranju bit će potrebno konzultirati i stručnjake iz područja osiguranja.